Uklanjanje teških metala fitoremedijacijom na području ... · Sažetak Na području Varaždina tijekom lipnja i srpnja 2013. godine, na 16 postaja, sakupljeni su uzorci tla i biljnog

Sveučilište u Zagrebu GEOTEHNIČKI FAKULTET Klasa: 303-02/12-02/123

Urbroj: 2186-73-09-13-8

Izvještaj projekta:

Uklanjanje teških metala fitoremedijacijom na

području Varaždina i okolice

Doc. dr. sc. Zvjezdana Stančić

Doc. dr. sc. Dinko Vujević

Dekan: Izv. prof. dr. sc. Josip Mesec

Varaždin, 2013.

GEOTEHNIČKI FAKULTET, Hallerova aleja 7, HR - 42000 Varaždin Tel.: + 385 (0)42 408 900, Faks: + 385 (0)42 313 587 OIB: 16146181375 E - mail: [email protected], www.gfv.unizg.hr

Zahvala

Ovim putem zahvaljujemo Varaždinskoj županiji i Gradu Varaždinu na ukazanom povjerenju i

financiranju projekta „Uklanjanje teških metala fitoremedijacijom na području Varaždina i okolice“ u

okviru kojega su obavljena istraživanja čiji su rezultati prezentirani u ovome izvještaju.

Zahvaljujemo dr. sc. Dragutinu Vinceku, dipl. ing. agr. pročelniku Upravnog odjela za poljoprivredu i

zaštitu okoliša i Ivani Dukši, dipl. ing. biol. na tome što su prepoznali naše ideje i odobrili financiranje

istraživanja.

Zahvaljujemo svim suradnicima koji su sudjelovali u izvođenju projekta: Dragani Dogančić, dipl. ing.

geologije i Saši Zavrtnik u Laboratoriju za geokemiju okoliša Geotehničkog fakulteta koji su sudjelovali

i nadgledali analize uzoraka tla i biljnog materijala te studentima-diplomantima Ines Dobrotić i

Zoranu Bajsić koji su obavili analize uzoraka.

Sažetak

Na području Varaždina tijekom lipnja i srpnja 2013. godine, na 16 postaja, sakupljeni su uzorci tla i

biljnog materijala. Na 15 postaja, sakupljeni su nadzemni dijelovi triju biljnih vrsta: maslačka

(Taraxacum officinale agg.), uskolisnog trputca (Plantago lanceolata L.) i bijele djeteline (Trifolium

repens L.). Tlo i biljni materijal osušeni su na zraku. U Laboratoriju za geokemiju okoliša Geotehničkog

fakulteta u Varaždinu provedene su laboratorijske analize određivanja teških metala u tlu i biljnom

materijalu pomoću atomske apsorpcijske spektrometrije. Određivani su sljedeći teški metali: bakar

(Cu), cink (Zn), kadmij (Cd), mangan (Mn), nikal (Ni), olovo (Pb) i željezo (Fe). Rezultati analiza upućuju

da su najonečišćenije postaje: željeznički kolodvor Varaždin (uzrok onečišćenja – željeznički promet) i

Dravski otok (uzrok onečišćenja – poplave); a najčišće postaje: Benzinska stanica Šilec i blizina MIV-a

(Metalna industrija Varaždin). Od 16 postaja, na osam su zabilježena prekoračenja maksimalnih

dopuštenih količina teških metala u tlu. Od triju ispitivanih biljnih vrsta sakupljenih na 15 postaja

najbolju sposobnost fitoakumulacije teških metala pokazao je uskolisni trputac i maslačak. Od

pojedinačno sakupljenih samoniklih biljaka najveću sposobnost fitoakumulacije teških metala

pokazala je ambrozija i cikorija. Analiza neopranih i opranih uzoraka biljnog materijala pokazala je da

se na biljkama iz zraka u najvećoj mjeri precipitira željezo. Na osnovi ovih preliminarnih istraživanja

može se zaključiti da se uklanjanjem otkosa s onečišćenih lokacija kroz duži vremenski period može

ukloniti i jedan dio teških metala čije vrijednosti prekoračuju maksimalno dopuštene količine u tlu.

Tome ide u prilog i činjenica da su pored trava (koje uglavnom nisu dobri fitoakumulatori), ispitivane

vrste - maslačak, uskolisni trputac i bijela djetelina - najčešće samonikle vrste košenih zelenih

gradskih površina.

Sadržaj

1. Uvod .................................................................................................................................................... 1

2. Objekti istraživanja .............................................................................................................................. 2

2.1. Teški metali ............................................................................................................................... 2

2.1.1. Bakar (Cu) .......................................................................................................................... 2

2.1.2. Cink (Zn) ............................................................................................................................. 3

2.1.3. Kadmij (Cd) ........................................................................................................................ 4

2.1.4. Mangan (Mn) ..................................................................................................................... 5

2.1.5. Nikal (Ni) ............................................................................................................................ 5

2.1.6. Olovo (Pb) .......................................................................................................................... 6

2.1.7. Željezo (Fe) ........................................................................................................................ 7

2.2. Biljne vrste ................................................................................................................................ 8

3. Metode rada ...................................................................................................................................... 11

3.1. Terensko prikupljanje uzoraka tla i biljnog materijala ........................................................... 11

3.1.1. Postaja 1 .......................................................................................................................... 12

3.1.2. Postaja 2 .......................................................................................................................... 12

3.1.3. Postaja 3 .......................................................................................................................... 13

3.1.4. Postaja 4 .......................................................................................................................... 14

3.1.5. Postaja 5 .......................................................................................................................... 14

3.1.6. Postaja 6 .......................................................................................................................... 15

3.1.7. Postaja 7 .......................................................................................................................... 16

3.1.8. Postaja 8 .......................................................................................................................... 16

3.1.9. Postaja 9 .......................................................................................................................... 17

3.1.10. Postaja 10 ...................................................................................................................... 18

3.1.11. Postaja 11 ...................................................................................................................... 18

3.1.12. Postaja 12 ...................................................................................................................... 19

3.1.13. Postaja 13 ...................................................................................................................... 20

3.1.14. Postaja 14 ...................................................................................................................... 20

3.1.15. Postaja 15 ...................................................................................................................... 21

3.1.16. Postaja 16 ...................................................................................................................... 22

3.2. Priprema uzoraka tla i biljnog materijala za laboratorijske analize ....................................... 22

3.3. Laboratorijske analize ............................................................................................................. 24

3.3.1. Određivanje teških metala u tlu i biljnom materijalu...................................................... 24

3.3.2. Određivanje pHv i pHKCl vrijednosti tla ............................................................................. 26

4. Rezultati istraživanja .......................................................................................................................... 28

4.1. Vrijednosti teških metala u tlu i pH vrijednosti tla ................................................................. 28

4.2. Vrijednosti teških metala u biljnom materijalu ...................................................................... 29

4.2.1. Vrijednosti teških metala izmjerene u uzorcima maslačka (Taraxacum officinale agg.) 29

4.2.2. Vrijednosti teških metala izmjerene u uzorcima uskolisnog trputca (Plantago lanceolata

L.) ............................................................................................................................................... 33

4.2.3. Vrijednosti teških metala izmjerene u uzorcima bijele djeteline (Trifolium repens L.) ... 35

4.2.4. Vrijednosti teških metala izmjerene u uzorcima ostalih biljnih vrsta ............................. 38

4.3. Usporedba fitoakumulacijskog potencijala biljnih vrsta za pojedine teške metale ............... 40

4.3.1. Fitoakumulacijski potencijal biljnih vrsta za kadmij (Cd) ................................................. 40

4.3.2. Fitoakumulacijski potencijal biljnih vrsta za bakar (Cu) .................................................. 41

4.3.3. Fitoakumulacijski potencijal biljnih vrsta za željezo (Fe) ................................................. 42

4.3.4. Fitoakumulacijski potencijal biljnih vrsta za nikal (Ni) ..................................................... 44

4.3.5. Fitoakumulacijski potencijal biljnih vrsta za mangan (Mn) ............................................. 46

4.3.6. Fitoakumulacijski potencijal biljnih vrsta za olovo (Pb) ................................................... 48

4.3.7. Fitoakumulacijski potencijal biljnih vrsta za cink (Zn) ..................................................... 50

5. Zaključci ............................................................................................................................................. 52

6. Literatura ........................................................................................................................................... 54

1

1. Uvod

Porast broja stanovnika, razvoj industrije i urbanizacija pridonijeli su onečišćenju čovjekove sredine i

svih sastavnica okoliša: tla, vode i zraka. Pored raznih organskih i anorganskih onečišćivala koja

dospijevaju u okoliš kao posljedica antropogenog utjecaja, posebno su štetni teški metali. Teški

metali se u tlu zadržavaju znatno dulje nego u ostalim sastavnicama okoliša. Prodiranje teških metala

u tlo ima ozbiljne posljedice za različite aspekte ljudske upotrebe i djelatnosti, kao što su korištenje

tla u poljoprivredi, građevini, opskrbi pitkom vodom, urbanom i ruralnom planiranju te upravljanju

prirodnim izvorima. Pri tome su najčešći izvori onečišćenje tla teškim metalima: metalurška,

metaloprerađivačka i elektronička industrija, rudarenje, postrojenja za obradu otpadnih voda,

područja zahvaćena ratnim djelovanjem, vojni poligoni, odlagališta otpada, poljoprivredna gnojiva,

pesticidi i izgaranje fosilnih goriva. Osim navedenog, onečišćenje tla teškim metalima potječe i od

cestovnog prometa. Abrazija kočnica i korozija smatraju se najčešćim izvorom teških metala s

prometnica (Sing i sur., 2003). Nadalje, od pogonskog i kočničkog sustava potječu kadmij (Cd), bakar

(Cu) i nikal (Ni); od maziva kadmij (Cd), bakar (Cu) i cink (Zn); od emisije ispušnih plinova eventualno

olovo (Pb) i od abrazije pneumatika cink (Zn) (Sing i sur., 2003). Prisutnost teških metala u okolišu

može imati negativan utjecaj na ljudsko zdravlje. Prema podacima WHO (1997): trovanje olovom u

djece uzrokuje neurološka oštećenja koja se očituju smanjenjem inteligencije, gubitkom kratkotrajne

memorije, problemima u učenju i koordinaciji pokreta; trovanje arsenom (As) uzrokuje probleme u

radu srčano-žilnog sustava, povezuje se s pojavom raka kože i nekih drugih kožnih bolesti, dovodi do

periferne neuropatije i oštećenja bubrega; kadmij se akumulira u bubrezima; živa oštećuje živčani

sustav i uzrokuje nekontrolirane drhtavice, oštećenja mišića, djelomičan gubitak vida i deformacije u

djece.

Tlima koja su kontaminirana teškim metalima može se povratiti funkcija primjenom kemijskih,

fizikalnih i bioloških tehnika sanacije. Međutim, kemijske i fizikalne metode obrade tla uzrokuju

ireverzibilne promjene tla i pridonose uništenju biološke raznolikosti tla. Ove metode remedijacije, uz

navedeno, pokazale su se i vrlo skupima. Zbog toga se javlja težnja za razvojem novih, manje skupih

tehnologija kojima bi se mogla povratiti uloga tla, bez da se utječe na plodnost i živi svijet tla.

Fitoremedijacija se pokazala upravo takvom metodom. Ona uključuje upotrebu određenih biljnih

vrsta koje posjeduju bioakumulacijski potencijal teških metala.

Cilj ovog projekta bio je istražiti bioakumulacijski potencijal pojedinih autohtonih biljnih vrsta za

bakar (Cu), cink (Zn), kadmij (Cd), mangan (Mn), nikal (Ni), olovo (Pb) i željezo (Fe) te odrediti sadržaj

tih metala u tlu na području grada Varaždina.

2

2. Objekti istraž ivanja

2.1. Teški metali

Za potrebe ovog projekta u tlu i u biljnom materijalu određivani su sljedeći teški metali:

bakar (Cu),

cink (Zn),

kadmij (Cd),

mangan (Mn) (prijelazni metal),

nikal (Ni) (prijelazni metal),

olovo (Pb),

željezo (Fe) (prijelazni metal).

U daljnjem tekstu slijede opisi teških metala. Podaci su preuzeti iz sljedećih izvora:

knjige - Geokemijski atlas Republike Hrvatske (Halamić i Miko, 2009),

knjige - Sanacija onečišćenog tla (Kisić, 2012),

interneta - Wikipedije.

2.1.1. Bakar (Cu)

Uloga u živim organizmima: biogeni mikroelement u tijelu čovjeka, nalazi se u sastavu enzima.

Esencijalni element za biljke i životinje.

Toksičnost: u većim količinama otrovan za čovjeka, toksična količina 85 g metala ili 20 g CuSO4,

smrtonosna količina 30-60 g CuSO4. Ovce i krave su vrlo osjetljive na povećane količine bakra, znatno

više u odnosu na čovjeka. Kod uzgoja svinja kao dodatak ishrani upotrebljava se CuSO4, što dovodi do

povećanih koncentracija u tlu ako se poljoprivredna tla tretiraju s gnojovkom. Ioni bakra su snažni

otrovi za: bakterije, gljivice, alge, kukce i druge biljne štetočine. Otuda proizlazi upotreba spojeva

bakra kao fungicida. Biljke podnose velike koncentracije bakra u tlu, naročito ako je tlo bogato

organskim karbonatima.

Antropogeni izvori u tlu: pesticidi u poljoprivredi, organska gnojiva (svinjska gnojovka), mineralna

gnojiva, vapno, industrijska prašina, depozicija iz atmosfere, mulj iz uređaja za obradu otpadnih voda,

kanalizacijski mulj, industrijski otpad, rudarstvo, obrada ruda.

Prirodni izvori u tlu: bakar se u prirodi najčešće nalazi u obliku sulfida (halkopirit, bornit, halkozit), a

ponekad i u elementarnom stanju. Sulfidne rude oksidiraju u okside, sulfate, karbonate, fosfate.

3

Topljivost: srednje mobilan teški metal, osim u uvjetima pH reakcije niže od 5 i više od 7. Nadalje

njegova mobilnost u tlu ovisi i o koncentraciji organskog ugljika.

Količine u tlu (Halamić i Miko, 2009): na području Podravine koncentracije bakra kreću se u rasponu

od 5 do 239 mg/kg, s vrijednošću medijana od 21 mg/kg. Medijan za čitavu Hrvatsku iznosi 25 mg/kg.

Na području Varaždina vrijednosti se kreću između 25 i 35 mg/kg.

Tla s koncentracijom bakra <5mg/kg smatraju se tlima osiromašenim bakrom, a već koncentracija

<10 mg/kg može uzrokovati pojavu bolesti zbog manjka bakra.

Prevelika koncentracija bakra u tlu uzrokuje nedostatak cinka i obrnuto. Prevelika koncentracija

molibdena uzrokuje nedostatak bakra.

Maksimalno dopuštene količine bakra u tlu (Pravilnik, NN 32/10): za pjeskovito tlo 0-60 mg/kg, za

praškasto-ilovasto tlo 60-90 mg/kg, za glinasto tlo 90-120 mg/kg.

2.1.2. Cink (Zn)

Uloga u živim organizmima: biogeni element za sve organizme. Kod čovjeka sastavni je dio enzima i

proteina. Ugrađen je u biljkama. Razina cinka u biljnom materijalu kao i potrebe biljaka za cinkom su

relativno male. Ipak nedostatak cinka kod biljaka uzrokuje klorozu međužilnog tkiva na listovima.

Biljke koje pokazuju nedostatak cinka sadržavaju ga od 0 do 15 mg/kg. Manjak cinka u tlu može

uzrokovati razne bolesti.

Toksičnost: toksična vrijednost cinka za biljke uzima se 150-200 µg/g suhe tvari. Kod koncentracije

veće od 300 mg/kg u tlu primjećuje se smanjeni rast biljaka. Nadalje, otrovnost cinka primijećena je

prilikom ispaše stoke na tlima bogatim cinkom.

Za čovjeka cink i njegovi spojevi su otrovni u većim količinama, ali s druge strane u malim količinama

neophodni za život. U mnogim proizvodima uz cink je vezan i kadmij.

Antropogeni izvori u tlu: industrija, odlagališta otpada, pesticidi, otpadne vode, kanalizacijski mulj,

fosfatna gnojiva, pigmenti, bojila, baterije, topionice, rudarska aktivnost.

Prirodni izvori u tlu: minerali u tlu - sulfidi (sfalerit, vurtzit), sulfati, karbonati, fosfati, hidratizirani

silikati.

Topljivost: cinkovi spojevi u tlu su vrlo topljivi zbog čega kiše ispiru cink. Mobilnost je veća kod nižih

pH vrijednosti. Apsorpcija cinka u tlu raste s reakcijom tla.

Količine u tlu: uobičajena koncentracija cinka u tlu je od 10 do 300 mg/kg, sa srednjom vrijednošću

od 90 mg/kg. Rjeđe, koncentracije mogu biti od 1 do 900 mg/kg. Koncentracija cinka u tlu ovisi o

kemijskom sastavu matičnih stijena, količini organske tvari i pH vrijednosti. U kiselim tlima nastaje

deficit cinka (10-30 mg/kg). Višak cinka rijedak je u prirodi, javlja se na kiselim tlima i u blizini rudnika.

4

Na području Podravine koncentracije cinka u tlu iznose od 34 do 1432 mg/kg, s vrijednošću medijana

od 74 mg/kg. Medijan za čitavu Hrvatsku iznosi 88 mg/kg.

Na području Varaždina i bliže okolice koncentracije cinka u tlu kreću se iznad 116 mg/kg (Halamić i

Miko, 2009). Povećane koncentracije uz tok rijeke Drave posljedica su s jedne strane što su uzvodna

područja uz rijeku Dravu prirodno bogata cinkom, a s druge strane posljedica su rudarske aktivnosti u

Sloveniji i Austriji te onečišćenja iz velikih gradova i industrije.

Maksimalno dopuštene količine u tlu (Pravilnik, NN 32/10): za pjeskovito tlo 0-60 mg/kg, za


2.1.3. Kadmij (Cd)

Uloga u živim organizmima: za većinu vrsta nije biogeni element. Iznimka su neke životinjske vrste za

koje je kadmij esencijalan u vrlo malim količinama.

Toksičnost: kadmij je jedan od najopasnijih teških metala zbog visoke topljivosti i sposobnosti brzog i

lakog prijelaza iz tla u biljku te dalje u hranidbeni lanac. Npr. pšenica, celer i mrkva akumuliraju

kadmij, dok ga krumpir ne akumulira. Za čovjeka je kadmij toksičan u vrlo malim količinama.

Antropogeni izvori u tlu: depozicija iz zraka, izgaranje fosilnih goriva, spaljivanje otpada, industrija

plastičnih masa, bojila, legura, eksplozivnih sredstava, akumulatora, talionice ruda cinka, bakra i

olova, kompost od gradskog smeća i mulja, fosfatna gnojiva, pesticidi, vapno.

Prirodni izvori u tlu: kadmij tvori rijetke minerale, pojavljuje se u obliku sulfida i karbonata.

Topljivost: prema Kisiću (2012) kadmij ima visoku topljivost u vodi, a prema Halamiću i Miko (2009)

kadmijeva mobilnost je vrlo mala i ovisi o pH vrijednosti. Tla s nižom pH reakcijom (<5) i malo

organske tvari slabo vežu kadmij pa se kadmijevi ioni pojavljuju u otopini tla odakle ih biljke lako

mogu primiti. Suprotno tome, tla neutralne i alkalne reakcije i sa znatnim sadržajem organske tvari

(>5%) jako vežu kadmij.

Količine u tlu: prosječna koncentracija kadmija u tlima je 0,5 mg/kg. Tla s koncentracijama većim od 5

mg/kg uzrokuju smanjeni urod.

Na području Podravine koncentracije kadmija kreću se od 0,2 do 7,1 mg/kg s medijanom od 0,2

mg/kg. Na području Varaždina i bliže okolice koncentracije kadmija kreću su u rasponu od 0,4 do 1,8

mg/kg. Povećane koncentracije u nizinskom području rijeke Drave povezane su s rudarskom

aktivnošću u Sloveniji i Austriji.

Maksimalno dopuštene količine u tlu (Pravilnik, NN 32/10): za pjeskovito tlo 0-0,5 mg/kg, za

praškasto-ilovasto tlo 0,5-1,0 mg/kg, za glinasto tlo 1,0-2,0 mg/kg.

5

2.1.4. Mangan (Mn)

Uloga u živim organizmima: biogeni element. Čini se da je esencijalan za sve vrste. U malim

količinama sastavni je dio biljnih i životinjskih stanica. Ako ga u tlu ili hrani nema dovoljno nastaju

smetnje u rastu. Čovjek ga dnevno mora unositi u organizam u količinama 10-20 mg (žitarice,

sjemenke, kava, čaj). Manjak usporava rast, uzrokuje smetnje u reprodukciji, skraćuje životni vijek.

Toksičnost: u većim koncentracijama umjereno je otrovan, a nakuplja se u jetri i bubrezima. Za

čovjeka smrtonosna doza je 1715 mg/kg. Trovanja najčešće nastaju udisanjem para mangana, prašine

oksida (MnO2) ili nekih drugih spojeva. Prvi znaci trovanja su: umor, iscrpljenost, klonulost mišića,

napadaji smijeha i plača, sklonost samoubojstvu. U kasnoj fazi javlja se: drhtavica, opći simptomi

Parkinsonove bolesti i skleroza nakon čega za oboljelog više nema lijeka. Neki spojevi mangana su

kancerogeni i teratogeni.

Nedostatak mangana u tlu kod biljaka dovodi do poremećaja u rastu.

Dozvoljena koncentracija mangana u radnim prostorijama je do 5 mg/m3 zraka, a u vodi za piće 0,05

mg/l.

Antropogeni izvori u tlu: šljaka.

Prirodni izvori u tlu: minerali – oksidi, hidroksidi, karbonati, silikati.

Topljivost: mobilan samo u kiselom reducirajućem okolišu. Manjak mangana u tlima javlja se kod

pH>6.

Količine u tlu: mangan je prisutan gotovo u svim tlima, barem u tragovima. Koncentracije mangana u

tlu kreću se od 20 mg/kg do 1% sa srednjom vrijednošću od oko 1000 mg/kg.

Na području Podravine koncentracije mangana u tlu kreću se od 214 do 2078 mg/kg s vrijednošću

medijana od 651 mg/kg. Na području Varaždina koncentracije se kreću u rasponu od 722 do 1013

mg/kg.

Maksimalno dopuštene količine u tlu nisu propisane pravilnicima (NN 34/91, NN 32/10).

2.1.5. Nikal (Ni)

Uloga u živim organizmima: biogeni element za životinje i više biljke. Sastavni je dio mnogih enzima.

Minimalna dnevna doza za čovjeka je 0,3 mg. Neke ga biljke mogu uzimati u razmjerno velikim

količinama (krstašice i leguminoze), a neke samo u tragovima. Neke biljke akumuliraju nikal (orasi,

kelj, kakao), a druge ga uopće ne uzimaju (žitarice, krumpir, mrkva).

6

Toksičnost: u koncentracijama višim od prosječnih nikal je toksičan za biljke, životinje i čovjeka. Za

čovjeka može biti kancerogen i alergen. Velike koncentracije nikla u tlu otežavaju rast većine biljaka.

Kod biljaka višak nikla uvjetuje nedostatak željeza u izbojcima biljaka, jer sprječava njegovo

premještanje. Fitotoksične koncentracije nikla kreću se od 10 do 100 mg/g za pojedine biljne vrste, a

simptomi fitotoksičnosti su: kloroza mladih listova, sivo zeleno lišće i oštećenje korijena. Za većinu

biljaka nikal u tlu je otrovan u koncentracija većim od 50 mg/kg.

Antropogeni izvori u tlu: depozicija iz atmosfere, industrijska prašina, organska i mineralna gnojiva,

otpadne vode, kanalizacijski mulj, rudarstvo, obrada ruda.

Prirodni izvori u tlu: sulfidi, sulfati, silikati, arsenidi, arsenati.

Topljivost: teško topljivi element. Mobilnost ovisi o reakciji tla. Neke komponente postaju topljive

kod pH<6,5. Nikal može biti mobiliziran kiselim kišama. Relativno je slabo pokretljiv radi tendencije

adsorpcije na minerale glina i neke druge spojeve.

Količine u tlu: većina tla sadržava nikal u koncentracijama manjim od 100 mg/kg. Tla umjerenog

područja u prosjeku sadržavaju od 20 do 30 mg/kg. Količine nikla veće od 50 mg/kg sprječavaju

nitrifikaciju u tlu. Tla na serpentinu mogu sadržavati nikal u koncentracijama od 100 ‐ 7000 ppm.

Na području Podravine koncentracija nikla u tlu kreće se od 11 do 195 mg/kg s medijanom od 31

mg/kg. Na području Varaždina koncentracija nikla u tlu je od 30 do 71,5 mg/kg.



2.1.6. Olovo (Pb)

Uloga u živim organizmima: nije biogeni element.

Toksičnost: trovanje prašinom i parama koje sadrže olovo i njegove spojeve javlja se kod radnika u

naftnoj industriji, rudnicima, ljevaonicama, proizvodnji olovnih akumulatora, bojila i pigmenata,

keramike i stakla.

Olovo se iz organizma ne može izlučiti spontano, već se u njemu nagomilava, naročito ako je

izloženost izvoru trovanja dugotrajna. Stoga je olovo tzv. kumulativni otrov koji se nakuplja u

kostima, a znaci trovanja su: umor, glavobolja, zatvor, bolovi u kostima i mišićima. Olovo ima štetno

djelovanje na krvotvorni sustav (koštana srž) te može izazvati anemiju i leukemiju. Olovo nadalje

štetno djeluje na enzime u tijelu, protok krvi, ometa proizvodnju stanične energije, sintezu

bjelančevina, štetno djeluje na središnji i periferni živčani sustav.

Trovanje se liječi tvarima koje s olovom tvore stabilne kompleksne spojeve i za sebe čvrsto vežu

olovo, pa se mokraćom lako izlučuju iz organizma.

7

Antropogeni izvori u tlu: depozicija iz zraka, promet (80% ukupne emisije u Hrvatskoj), poplavne

vode, mulj iz pročistača otpadnih komunalnih voda, kanalizacijski mulj, mjesta za reciklažu olovnih

baterija, termoelektrane, koksare, tvornice olova, pigmenti, proizvodnja akumulatora, legura,

kristalnog stakla i keramike, smeće, organska i mineralna gnojiva (fosfati), rudarenje, rad talionica.

Prirodni izvori u tlu: minerali – sulfidi (galenit), olovne sulfosoli, sulfati, karbonati.

Topljivost: mobilnost olova je mala, ali su zato organski spojevi olova vrlo pokretljivi i toksični za biljke

u odnosu na ionski oblik Pb2+. Olovo pokazuje sklonost nakupljanja na organskim tvarima. Nadalje,

olovo se dobro adsorbira u tlima bogatim glinama. Najviše se akumulira u površinskom sloju tla od 3

do 5 cm, a s dubinom se koncentracija smanjuje.

Količine u tlu: uobičajena količina olova u poljoprivrednim tlima je 2-100 mg/kg (Kisić, 2012).

Prema Halamiću i Miko (2009) koncentracije olova u tlima kreću se od 2,6 do 83 mg/kg sa srednjom

vrijednošću od 14 mg/kg, s time da tla bogata organskim tvarima sadržavaju i do tri puta veću

vrijednost u odnosu na srednju. Nadalje, isti autori navode da koncentracije >100 mg/kg upućuju na

onečišćenje.

Na području Podravine koncentracije olova u tlima kreću se od 15 do 699 mg/kg s medijanom od 25

mg/kg. Na području Varaždina i bliže okolice koncentracije se kreću iznad 46,3 mg/kg.

Povećane koncentracije olova u nizinskom području uz Dravu vjerojatno potječu od rudarske

aktivnosti u Austriji i Sloveniji uzvodno.

U slatkoj vodi prosječna koncentracija je 0,003 mg/kg.



2.1.7. Željezo (Fe)

Uloga u živim organizmima: biogeni element. Kod čovjeka i životinja željezo je sastavni dio

hemoglobina i ima važnu ulogu u prijenosu kisika. Manjak željeza u organizmu izaziva anemiju, a višak

izaziva oštećenja jetre i bubrega. Kod biljaka željezo je sastavni dio klorofila. Manjak željeza kod

biljaka uzrokuje poremećaje u rastu.

Toksičnost: za većinu organizama željezo je u velikim koncentracijama otrovno. Za čovjeka su neki

spojevi željeza kancerogeni.

Antropogeni izvori u tlu: željezni otpad, hrđa, pigmenti, prašina iz tehnoloških procesa taljenja,

prašina koja nastaje prilikom sagorijevanja ugljena.

Prirodni izvori u tlu: oksidi željeza (magnetit, hematit), hidroksidi, željezni karbonati, sulfidi, drugi

minerali; iznimno rijetko se na površini Zemlje nalazi u elementarnom obliku.

8

Topljivost: željezo u obliku Fe2+ iona je umjereno mobilno, a u obliku Fe3+ iona nije mobilno. U kiselim

reducirajućim uvjetima je Fe2+ jako topljivo. Dostupnost željeza ovisi o pH vrijednosti, sadržaju fosfata

i drugih metala.

Količine u tlu: srednji sadržaj željeza u tlima je 2,1 % ili 21000 mg/kg.

Na području Podravine koncentracije željeza su u rasponu od 1,47 do 5,52 % s medijanom od 3,1 % ili

31000 mg/kg. Na području Varaždina i bliže okolice koncentracije su od 3,40 do 4,19 %.

Na aluvijalnim sedimentima Drave, Mure i Plitvice povećane koncentracije željeza su geogenog

podrijetla.

U vodi ga ima oko 0,1 mg/l u obliku Fe2+ iona.

Maksimalno dopuštene količine u tlu nisu propisane pravilnicima (NN 34/91, NN 32/10).

2.2. Biljne vrste

Kriteriji na osnovi kojih su odabrane samonikle biljne vrste koje su sabirane tijekom terenskih

istraživanja:

česte vrste na gradskim zelenim površinama,

vrste koje stvaraju znatnu biomasu listova i nadzemnih dijelova koja se može otkloniti

košnjom,

vrste koje imaju sposobnost fitoakumulacije teških metala – na osnovi literaturnih izvora.

Za uzorkovanje na svim postajama odabrane su sljedeće tri vrste:

maslačak - Taraxacum officinale agg. (Slika 1),

uskolisni trputac - Plantago lanceolata L. (Slika 2),

bijela djetelina - Trifolium repens L. (Slika 3).

Osim navedene tri vrste, na pojedinačnim lokalitetima sakupljene su i druge česte vrste za koje je iz

literature poznato da su dobri fitoakumulatori: Ambrosia artemisiifolia, Cichorium intybus, Erigeron

annuus, Lolium perenne, Plantago major, Rumex thyrsiflorus, Trifolium pratense, Urtica dioica.

9

Slika 1. Maslačak - Taraxacum officinale agg.

Izvor slike: http://science.halleyhosting.com/nature/plants/sun/dandy/taraxacum/officinale.htm;

27.11.2013.

Slika 2. Uskolisni trputac - Plantago lanceolata L.

Izvor slike: http://www.val-znanje.com/index.php/ljekovite-biljke/1065-trputac-plantago-lanceolata-

l; 27.11.2013.

10

Slika 3. Bijela djetelina - Trifolium repens L.

Izvor slike: http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Trifolium_repens_blangy-

tronville_80_07062007_3.jpg ; 27.11.2013.

11

3. Metode rada

3.1. Terensko prikupljanje uzoraka tla i biljnog materijala

Na području grada Varaždina odabrano je 16 postaja (Slika 4) na kojima su uzimani uzorci tla i biljnog

materijala. Kod uzimanja uzoraka tla, uzet je miješani uzorak tla sastavljen od tri poduzorka. Uzorci su

uzimani u gornjem sloju tla do dubine od 15 cm.

Kriteriji za odabir mjesta uzorkovanja:

da se nalaze na području grada Varaždina i bliže okolice;

da su postaje donekle ravnomjerno raspoređene na području grada Varaždina;

da se nalaze na zelenim površinama koje se kose više puta godišnje;

da se obuhvaćeni lokaliteti koji su prema pretpostavkama vrlo onečišćeni i oni koji su manje

onečišćeni radi mogućnosti usporedbe.

Neka od potencijalno onečišćenih mjesta uzorkovanja odabrana su na temelju: Studije izbora

potencijalnih lokacija za praćenje kakvoće zraka na području grada Varaždina (2006), Studije izbora

potencijalnih lokacija za postavljanje mjernih postaja za ispitivanje kakvoće zraka u Varaždinskoj

županiji (2007), Izvješća o ispitivanju kakvoće zraka (2007), Plana gospodarenja otpadom u

Varaždinskoj županiji (2008), Programa zaštite i poboljšanja kakvoće zraka Varaždinske županije

(2009) te Izvješća o stanju okoliša Varaždinske županije (2010).

Slika 4. Prikaz istraživanih postaja označenih crvenim točkama na karti Varaždina. Izvor karte:

http://www.erg.hr/vz-karta.htm; 11.12.2013.

http://www.erg.hr/vz-karta.htm

12

3.1.1. Postaja 1

Dravski otok, oko 8 m od šume i oko 5 m od makadamskog puta, u blizini spomenika (Slika 5).

Azimut fotografije staništa: 175°.

Gauβ-Krüger-ove koordinate: x – 5603572, y – 5132615.

Datum uzimanja uzoraka: 18.06.2013.

Zapažanja: tratina se redovito kosi, pokošena vjerojatno prije tjedan dana, visina vegetacije oko 15

cm, postaja jedan dio dana u sjeni.

Sakupljen miješani uzorak tla i biljke: Taraxacum officinale, Plantago lanceolata i Trifolium repens.

Slika 5. Dravski otok, uzimanje uzoraka tla 18.06.2013. – postaja 1.

3.1.2. Postaja 2

Trg Antuna Gustava Matoša, oko 18 m od glavne ceste i oko 8 m od sporedne ceste (Slika 6).




Zapažanja: tratina se redovito kosi, visina biljaka 10-15 (20) cm, postaja djelomično u sjeni stabala

(javora), površina se koristi kao park.

Sakupljen miješani uzorak tla i biljke: Taraxacum officinale, Plantago lanceolata, Trifolium repens i

Lolium perenne.

13

Slika 6. Trg Antuna Gustava Matoša, 18.06.2013. – postaja 2.

3.1.3. Postaja 3

Optujska ulica, površina između crkvice Sv. Florjana i parkirališta bivše vojarne, oko 5 m od prilazne

ceste prema parkiralištu ispred vojarne (Slika 7).




Zapažanja: tratina se redovito kosi, visina vegetacije 15-30 cm, nalazi se uz vrlo prometnu cestu.


Slika 7. Optujska ulica, kod zgrade bivše vojarne, 18.06.2013. – postaja 3.

14

3.1.4. Postaja 4

Stari grad, između kule i nasipa (Slika 8).




Zapažanja: postaja na ravnome terenu, najniži položaj u odnosu na okolni teren, tratina se redovito

kosi, visina vegetacije 10-15 cm, površina udaljena od prometnica, zaštićena nasipom.


Slika 8. Stari grad, 18.06.2013. – postaja 4.

3.1.5. Postaja 5

Bolnica, oko 8 m od Meštrovićeve ulice i oko 5 m od Ulice Franje Košćeca (Slika 9).




Zapažanja: površina se redovito kosi, visina vegetacije 10-15 cm, u polusjeni drveća (breze i javora).


15

Slika 9. Površina u blizini ulaza u varaždinsku bolnicu, 19.06.2013. – postaja 5.

3.1.6. Postaja 6

Krležina ulica, između rotora i benzinske stanice s jedne strane i poliklinike Sunce s druge strane (Slika

10).

Azimut fotografije staništa: 72°;



Zapažanja: površina se redovito kosi, visina vegetacije 5-10 cm, u polusjeni drveća, 3-4 m od vrlo

prometne ceste.


Slika 10. Krležina ulica, 19.06.2013. – postaja 6.

16

3.1.7. Postaja 7

U blizini MIV-a (Metalne industrije Varaždin), na zelenoj površini uz ogradu HAK-a, nasuprot

parkirališta MIV-a (Slika 11).




Zapažanja: površina se redovito kosi, nedavno pokošeno, visina vegetacije 5 cm, uz samu cestu.


Slika 11. Zelena površina u blizini MIV-a snimljena 26.06.2013. – postaja 7.

3.1.8. Postaja 8

Benzinska stanica Šilec (Slika 12).




Zapažanja: površina se redovito kosi, visina vegetacije 15 cm, nasipavano prije oko 10 godina kada je

građena benzinska stanica.


Ambrosia artemisiifolia.

17

Slika 12. Benzinska stanica Šilec 26.06.2013. – postaja 8.

3.1.9. Postaja 9

Križanje Koprivničke i Međimurske, uska zelena površina između ceste i nogostupa (Slika 13).




Zapažanja: površina se redovito kosi, visina vegetacije 15-20 cm, zelena površina širine oko 2 m uz

samu cestu, u blizini Hrvatskih voda.


Slika 13. Križanje Koprivničke i Međimurske, 26.06.2013. – postaja 9.

18

3.1.10. Postaja 10

Međimurska ulica, u blizini mosta preko Drave, zelena površina između glavne i sporedne ceste, kod

adrese: Međimurska 30 (Slika 14).




Zapažanja: površina se redovito kosi, visina vegetacije je oko 20 cm, zeleni otok između prometnica

širine oko 2 m.


Rumex thyrsiflorus.

Slika 14. Međimurska ulica, u blizini mosta preko Drave, 26.06.2013. – postaja 10.

3.1.11. Postaja 11

Koprivnička ulica, zelena površina između rotora, ceste prema Zagrebu i parkirališta, oko 10 m od

rotora (Slika 15).




Zapažanja: površina se povremeno kosi, visina vegetacije je oko 25 cm.


19

Slika 15. Koprivnička ulica, rotor, 26.06.2013. – postaja 11.

3.1.12. Postaja 12

Koprivnička ulica, zeleni otok između prometnica, s jedne strane ceste nalazi se Petrol benzinska

stanica, a s druge strane Kaufland (Slika 16).




Zapažanja: površina se redovito kosi, visina vegetacije je oko 15 cm, na tratini ostavljen otkos od

prošli puta, širina zelene površine oko 1,5 m.


Slika 16. Koprivnička ulica kod Petrol benzinske stanice, 02.07.2013. – postaja 12.

20

3.1.13. Postaja 13

Željeznički kolodvor Varaždin, kod napuštene zgrade, uz prugu prema Zagrebu (Slika 17).



Zapažanja: vegetacija visoka 10–30 cm, širina zelene površine oko 2 m, tlo pomiješano s kamenjem,

na površini ima dosta smeća.


Slika 17. Željeznički kolodvor Varaždin, fotografija snimljena 06.12.2013. – postaja 13.

3.1.14. Postaja 14

Svilarska ulica, uz ogradu tvornice VIS, u blizini ulaza (Slika 18).




Zapažanja: zelena površina širine oko 1,5 m, uz slabo prometnu cestu, više-manje se redovito kosi,

0,5 m uz cestu se redovito kosi dok uz ogradu rjeđe, vegetacija visoka 10–30 cm.

Sakupljen miješani uzorak tla i biljke: Taraxacum officinale, Plantago lanceolata, Trifolium repens,

Cichorium intybus, Erigeron annuus, Lolium perenne, Plantago major, Trifolium pratense, Urtica

dioica.

21

Slika 18. Svilarska ulica, kod tvornice VIS, 02.07.2013. – postaja 14.

3.1.15. Postaja 15

Brezje, smetište, između ceste i bala sa smećem (Slika 19).




Zapažanja: zelena površina širine oko 2-3 m, visina vegetacije 5-10 cm.

Sakupljen miješani uzorak tla i biljka: Taraxacum officinale. Bijela djetelina i uskolisni trputac nisu

pronađeni na postaji.

Slika 19. Brezje, uz bale sa smećem, 02.07.2013. – postaja 15.

22

3.1.16. Postaja 16

Zelena površina između Geotehničkog fakulteta i srednje Elektrostrojarske škole, uz cvjetnjak (Slika

20).




Zapažanja: zelena površina se redovito kosi, visina vegetacije oko 15 cm.


Slika 20. Zelena površina između Geotehničkog fakulteta i srednje Elektrostrojarske škole,

02.07.2013. – postaja 16.

3.2. Priprema uzoraka tla i biljnog materijala za laboratorijske analize

Prilikom terenskog rada sakupljeno je 16 uzoraka tla. Radi se o miješanim uzorcima tla. Na svakoj

postaji tlo je uzeto s tri mjesta te potom pomiješano. Uzorci tla su uzimani u gornjem sloju tla do

dubine od 15 cm.

Od 16 postaja, na 15 postaja su uzete po tri iste vrste (maslačak, uskolisni trputac i bijela djetelina), a

samo na jednoj postaji jedna biljna vrsta (maslačak), što čini 46 uzoraka biljnog materijala. Nadalje,

na pojedinačnim postajama uzimani su uzorci biljnog materijala dodatnih osam vrsta, s time da je

jedna od tih vrsta sakupljena na dvije postaje, što čini dodatnih 9 uzoraka. Sveukupno je sakupljeno

55 uzoraka biljnog materijala. Na postajama su brani samo nadzemni dijelovi biljaka, prvenstveno

listovi, a u manjoj mjeri i cvatovi.

23

Uzorci tla i biljnog materijala su sakupljani u PVC vrećice.

Nakon završetka terenskog rada, isti dan, uzorci tla i biljnog materijala su odneseni u laboratorij. Tlo

je stavljano na sušenje u Petrijeve zdjelice. Biljni materijal, svaki uzorak, je podijeljen na dva dijela

(Slika 21, 22). Jedan dio uzorka je stavljan na sušenje bez pranja, a drugi dio je dobro opran u

vodovodnoj i potom ispran u destiliranoj vodi. Biljni materijal je stavljan na sušenje na papirnate

ubruse koji su povremeno mijenjani.

Slika 21. Nadzemni dijelovi uskolisnog trputca (Plantago lanceolata L.) na sušenju, odvojeni oprani i

neoprani uzorci s iste postaje.

Slika 22. Nadzemni dijelovi bijele djeteline (Trifolium repens L.) na sušenju, odvojeni oprani i neoprani

uzorci s iste postaje.

Tlo i biljni materijal su sušeni na zraku oko mjesec dana kako bi se izbjegao gubitak lako hlapljivih

tvari. Zrakosuho tlo je u ahatnom tarioniku usitnjeno na veličinu čestica od 0,2 mm i pohranjeno u

PVC vrećice (Slika 23). Suhi biljni materijal je usitnjen pomoću kuhinjskog mulipraktika Braun,

Minipimer MR 400 i mlinca za kavu Siemens - Typ KM 13 te po potrebi, ovisno o biljnoj vrsti još

dodatno pulveriziran u ahatnom tarioniku do veličine čestica manje od 0,2 mm. Tako usitnjen biljni

24

materijal je pospremljen u bočice od polipropilena volumena 50 ml (Slika 24) te do daljnje obrade

uskladišten na hladnom i tamnom mjestu.

Slika 23. Uzorci suhog tla pohranjeni u PVC vrećice.

Slika 24. Posušeni i usitnjeni uzorci biljnog materijala pohranjeni u bočice od polipropilena volumena

50 ml.

3.3. Laboratorijske analize

3.3.1. Određivanje teških metala u tlu i biljnom materijalu

Analiza uzoraka provedena je prema normi HRN ISO 11466:2004 Kakvoća tla-Ekstrakcija elemenata

topljivih u zlatotopci, te razradom metode u radu od Marković (2003).

25

Uzorci tla i biljnog materijala za određivanje teških metala pripremljeni su ekstrakcijom pomoću

zlatotopke (smjesa kloridne i nitratne kiseline u omjeru 3 : 1). Za pripremu uzoraka korištena je

deionizirana voda (0,05 µS/cm, Direct-Q3 Millipore, USA). U laboratorijske staklene čaše od 50 ml

odvagano je po 3 grama usitnjenog i prosijanog zrakosuhog tla te je svakom uzorku dodano po 15 ml

klorovodične kiseline i 5 ml nitratne kiseline (Slika 25). Uzorci su zatim digerirani u vodenoj kupelji na

temperaturi od 50 °C kroz 6 sati. Nakon hlađenja, uzorci su profiltrirani kroz Munktell-Grade 391 filter

papir, promjera 70 mm, plava vrpca i razrijeđeni deioniziranom vodom u odmjernim tikvicama od 50

ml (Slika 26). U ovako pripremljenim uzorcima određen je bakar, olovo, cink, nikal, mangan, željezo i

kadmij. Teški metali su određeni pomoću Perkin Elmer Aanalyst 800 atomskog apsorpcijskog

spektrometra (Slika 27) u Laboratoriju za geokemiju okoliša, Geotehničkog fakulteta, Sveučilišta u

Zagrebu.

Slika 25. Postupak pripreme uzoraka tla za određivanja teških metala: uzorci tla nakon vaganja (3g) u

staklenim čašama od 50 ml u koje je dodana zlatotopka (smjesa kloridne i nitratne kiseline).

Slika 26. Filtriranje kuhanih uzoraka tla u digestoru.

26

Slika 27. Atomski apsorpcijski spektrometar: Perkin Elmer Aanalyst 800.

Uzorci biljnog materijala pripremljeni su na isti način kao i uzorci tla. U ovom slučaju je odvagan po 1

gram biljnog materijala (Slika 28). Osim toga, uzorci su još dodatno razrijeđeni s deioniziranom

vodom u omjerima 1 : 5, 1 : 10 i 1 : 100.

Slika 28. Postupak pripreme uzoraka biljnog materijala za određivanje teških metala: 1 g biljnog

materijala u staklenim čašama od 50 ml u koje je dodana zlatotopka (smjesa kloridne i nitratne

kiseline).

3.3.2. Određivanje pHv i pHKCl vrijednosti tla

Vrijednost pHv određena je u vodenim eluatima uzoraka tla koji su pripremljeni tako da je u

laboratorijske staklene čaše od 50 ml odvagano po 10 grama zrakosuhog tla te je dodano 10 ml

deionizirane vode. Ovako pripremljeni uzorci miješani su na laboratorijskoj miješalici IKA® KS 130

27

basic pri broju okretaja od 240 - 320 min-1 kroz 15 minuta te je u njima izmjerena pHv vrijednost tla u

supernatantu pomoću HACH pH metra Sension 156.

Vrijednost pHKCl je određena tako da je u laboratorijske staklene čaše od 50 ml odvagano 10 grama

zrakosuhog tla te je dodano 25 ml 0,1 M otopine kalijevog klorida. Uzorci su promiješani na

laboratorijskoj miješalici IKA® KS 130 basic pri broju okretaja od 240 - 320 min-1 kroz 15 minuta te je

u njima izmjerena pHKCl vrijednost tla u supernatantu pomoću HACH pH metra Sension 156.

28

4. Režultati istraž ivanja

4.1. Vrijednosti teških metala u tlu i pH vrijednosti tla

Laboratorijskim analizama dobivene su vrijednosti teških metala po pojedinim postajama prikazane u

Tablici 1. U istoj tablici prikazane su i pH vrijednosti tla.

Tablica 1. Vrijednosti teških metala u tlu i pH vrijednosti tla na postajama na području grada

Varaždina. Boje označavaju: tamnije plava boja - najnižu vrijednost parametra, svjetlije plava boja -

drugu i treću najnižu vrijednost parametra, tamnije crvena boja - najvišu vrijednost parametra,

svjetlije crvena boja - drugu i treću najvišu vrijednost parametra. Značenje kratica: MDV –

maksimalna dozvoljena vrijednost (Halamić i Miko, 2009).

Postaje Cd

(mg/kg) Cu

(mg/kg) Fe

(mg/kg) Ni

(mg/kg) Mn

(mg/kg) Pb

(mg/kg) Zn

(mg/kg) pHH20 pHKCl pH

1 1,23 49,65 23307,34 29,99 492,30 121,12 356,52 7,83 7,27 -0,56

2 0,37 38,48 26506,06 38,65 548,11 63,81 149,11 7,94 7,29 -0,65

3 0,37 28,99 27147,47 53,65 972,94 23,99 72,47 8,49 7,21 -1,28

4 0,45 74,14 22840,86 31,82 487,31 133,78 114,95 7,63 7,19 -0,44

5 0,41 39,48 28063,77 33,65 810,51 53,81 112,46 7,18 6,35 -0,83

6 0,36 37,98 26672,66 37,98 708,05 62,97 133,28 7,67 6,91 -0,76

7 0,18 31,32 25181,59 26,32 438,16 44,98 87,47 7,98 7,06 -0,92

8 0,25 24,82 25139,94 19,16 398,17 50,48 55,81 7,97 7,04 -0,93

9 0,42 40,65 22990,80 40,15 519,79 96,46 121,62 7,94 7,24 -0,7

10 0,48 32,65 27813,87 34,15 448,99 126,62 100,79 8,31 7,31 -1

11 0,24 31,82 36577,03 35,32 661,40 48,31 82,47 7,86 6,97 -0,89

12 0,33 45,82 29729,77 36,15 467,31 204,09 139,11 8,04 7,26 -0,78

13 2,12 160,77 51945,88 73,14 633,91 489,80 481,47 7,94 7,26 -0,68

14 1,13 37,65 20508,46 43,32 399,84 155,60 154,94 7,94 7,18 -0,76

15 0,15 26,49 25872,98 26,82 483,14 45,65 92,46 7,97 7,42 -0,55

16 0,24 36,99 42782,88 34,15 728,04 156,60 107,46 7,87 7,13 -0,74

Sred. vr. 0,55 46,11 28942,59 37,15 574,87 117,38 147,65 Sred. vr.

u RH 0,7 30 35100 55 808 38 99

MDV pjeskovito t. 0-0,5 0-60 - 0-30 - 0-50 0-60

MDV praškasto ilovasto t. 0,5-1 60-90 - 30-50 - 50-100 60-150

MDV glinasto t. 1-2 90-120 - 50-75 - 100-150 150-200

Na osnovi Tablice 1 i uz pretpostvaku da granulometrijski sastav tla na svim postajama odgovara

praškasto ilovastom tlu može se zaključiti sljedeće:

29

vrijednosti kadmija (Cd) kreću se u rasponu od 0,15 do 2,12 mg/kg suhoga tla, sa srednjom

vrijednošću od 0,55 mg/kg suhoga tla, od toga vrijednosti na postajama 13, 1 i 14 prelaze

maksimalne dopuštene vrijednosti;

vrijednosti bakra (Cu) kreću se u rasponu od 24,82 do 160,77 mg/kg suhoga tla, sa srednjom

vrijednošću od 46,11 mg/kg suhoga tla, od toga vrijednosti na postaji 13 prelaze maksimalne

dopuštene vrijednosti;

vrijednosti željeza (Fe) kreću se u rasponu od 20508,46 do 51945,88 mg/kg suhoga tla, sa

srednjom vrijednošću od 28942,59 mg/kg suhoga tla, najviša vrijednost je zabilježena na

postaji 13 s time da za željezo nije određena maksimalna dopuštena količina;

vrijednosti nikla (Ni) kreću se u rasponu od 19,16 do 73,14 mg/kg suhoga tla, sa srednjom

vrijednošću od 37,15 mg/kg suhoga tla, od toga vrijednosti na postajama 13 i 3 prelaze


vrijednosti mangana (Mn) kreću se u rasponu od 398,17 do 972,94 mg/kg suhoga tla, sa

srednjom vrijednošću od 574,87 mg/kg suhoga tla, najviša vrijednost zabilježena je na postaji

3 s time da za mangan nije određena maksimalna dopuštena količina;

vrijednosti olova (Pb) kreću se u rasponu od 23,99 do 489,80 mg/kg suhoga tla, sa srednjom

vrijednošću od 117,38 mg/kg suhoga tla, od toga vrijednosti na postajama 13, 12, 16, 14, 4,

10 i 1 prelaze maksimalne dopuštene vrijednosti;

vrijednosti cinka (Zn) kreću se u rasponu od 55,81 do 481,47 mg/kg suhoga tla, sa srednjom

vrijednošću od 147,65 mg/kg suhoga tla, od toga vrijednosti na postajama 13, 1 i 14 prelaze


pH vrijednosti tla izmjerene u vodi kreću se u rasponu od 7,18 do 8,49;

pH vrijednosti izmjerene u otopini kalijevog klorida kreću se u rasponu od 6,35 do 7,42;

od ispitivanih teških metala najviše vrijednosti su izmjerene za željezo, a najmanje za kadmij;

najonečišćenije tlo s ispitivanim teškim metalima nalazi se na postaji 13 – željeznički kolodvor

Varaždin;

najmanje onečišćeno tlo teškim metalima nalazi se na postaji 8 – benzinska crpka Šilec.

4.2. Vrijednosti teških metala u biljnom materijalu

4.2.1. Vrijednosti teških metala izmjerene u uzorcima maslačka (Taraxacum officinale

agg.)

U Tablici 2 prikazane su vrijednosti teških metala izmjerene u nadzemnim dijelovima maslačka

(Taraxacum offiicinale agg.) čiji su uzorci ostavljeni neoprani za analize, a u Tablici 3 vrijednosti teških

metala izmjerene u opranim uzorcima. Svrha razdvajanja uzoraka biljnog materijala na neoprane i

oprane je dobivanje količine teških metala koja se precipitira (istaloži) na biljkama iz zraka. Nadalje, iz

30

rezultata analize opranih uzoraka vide se vrijednosti teških metala koje biljka uzme iz tla preko

korijena.

Za samonikle biljke nisu propisane maksimalne dozvoljene koncentracije teških metala.

Tablica 2. Vrijednosti teških metala izmjerene u neopranim uzorcima maslačaka (Taraxacum

officinale agg.). Značenje boja: tamnije plava boja - najniža vrijednost parametra, svjetlije plava boja -

druga i treća najniža vrijednost parametra, tamnije crvena boja – najviša vrijednost parametra,

svjetlije crvena boja - druga i treća najviša vrijednost parametra. Oznaka <dl označava vrijednost

parametra ispod detekcijskog limita instrumenta.

NEOPRANI Postaje

Cd (mg/kg)

Cu (mg/kg)

Fe (mg/kg)

Ni (mg/kg)

Mn (mg/kg)

Pb (mg/kg)

Zn (mg/kg)

1 0,280 18,00 158,13 1,745 18,23 1,110 90,88

2 0,565 15,75 123,43 0,588 17,48 <dl 88,93

3 0,238 20,25 159,55 0,305 26,10 <dl 76,15

4 0,205 16,25 77,18 3,763 15,15 <dl 69,78

5 0,198 11,25 131,10 0,188 35,50 <dl 123,95

6 0,233 13,50 139,78 2,278 28,65 <dl 144,00

7 0,205 18,50 185,60 0,338 48,00 <dl 108,10

8 0,380 11,25 181,50 0,573 21,18 <dl 393,30

9 0,668 18,00 230,00 1,250 36,05 0,875 727,10

10 0,580 16,25 173,25 0,228 30,15 2,528 128,63

11 0,300 12,75 114,78 0,113 29,10 0,668 97,60

12 0,693 20,75 193,05 0,810 39,80 0,685 126,70

13 0,768 18,75 410,75 0,270 21,95 0,888 130,60

14 0,243 10,50 155,00 0,228 38,30 1,053 260,00

15 0,150 18,00 492,50 1,615 39,65 0,693 150,28

16 0,278 13,00 98,70 0,120 28,43 0,788 127,25

Sred. vr. 0,374 15,797 189,017 0,900 29,606 1,022 177,702

Vrijednosti teških metala u neopranim uzorcima trebale bi obuhvaćati teške metale koji se nalaze u

tkivima biljaka i teške metale koji se istalože iz zraka na površini nadzemnih dijelova biljaka. S time da

teški metali na površini biljaka ovise o koncentraciji teških metala u zraku i o vremenskim prilikama

(padalinama).

31

Tablica 3. Vrijednosti teških metala izmjerene u opranim uzorcima maslačaka (Taraxacum officinale

agg.). Značenje boja: tamnije plava boja - najniža vrijednost parametra, svjetlije plava boja - druga i

treća najniža vrijednost parametra, tamnije crvena boja – najviša vrijednost parametra, svjetlije

crvena boja - druga i treća najviša vrijednost parametra. Oznaka <dl označava vrijednost parametra

ispod detekcijskog limita instrumenta.

OPRANI Postaje

Cd (mg/kg)

Cu (mg/kg)

Fe (mg/kg)

Ni (mg/kg)

Mn (mg/kg)

Pb (mg/kg)

Zn (mg/kg)

1 0,278 8,50 75,70 0,458 22,48 0,055 58,25

2 0,615 15,25 113,33 0,533 22,35 0,118 87,45

3 0,243 11,25 100,75 <dl 30,08 0,138 71,33

4 0,235 18,75 114,48 0,028 23,33 0,103 74,75

5 0,198 10,75 85,55 0,050 35,50 0,140 103,25

6 0,188 11,75 179,90 <dl 32,05 0,138 80,60

7 0,230 16,25 122,78 5,498 44,58 0,910 96,73

8 0,370 13,00 121,55 1,725 30,18 0,120 94,83

9 0,778 18,00 218,33 3,790 43,43 0,133 123,98

10 0,363 18,75 109,93 2,415 35,83 0,885 117,70

11 0,205 10,83 129,58 0,495 24,95 0,075 77,88

12 0,705 17,90 128,00 0,458 35,60 0,083 142,20

13 0,945 23,45 164,45 0,225 27,33 0,105 89,58

14 0,290 12,30 126,50 <dl 49,60 0,075 85,68

15 0,143 18,35 137,43 1,125 39,53 0,113 77,33

16 0,310 16,55 140,43 0,290 42,60 0,670 92,45

Sred. vr. 0,381 15,102 129,291 1,314 33,711 0,241 92,122

Iz Tablice 3 u kojoj su prikazani udjeli teških metala u opranim uzorcima maslačka vidljivo je sljedeće:

vrijednosti kadmija (Cd) kreću se u rasponu od 0,143 do 0,945 mg/kg suhoga biljnog

materijala, sa srednjom vrijednošću od 0,381 mg/kg;

vrijednosti bakra (Cu) kreću se u rasponu od 8,50 do 23,45 mg/kg suhoga biljnog materijala,

sa srednjom vrijednošću od 15,102 mg/kg;

vrijednosti željeza (Fe) kreću se u rasponu od 75,70 do 218,33 mg/kg suhoga biljnog


vrijednosti nikla (Ni) kreću se u rasponu od 0,028 do 5,498 mg/kg suhoga biljnog materijala,


vrijednosti mangana (Mn) kreću se u rasponu od 22,35 do 49,60 mg/kg suhoga biljnog


vrijednosti olova (Pb) kreću se u rasponu od 0,055 do 0,910 mg/kg suhoga biljnog materijala,



vrijednošću od 92,122 mg/kg suhoga tla;

u opranim uzorcima maslačka najviše vrijednosti teških metala nalaze se na postaji 9 -

križanje Koprivničke i Međimurske;

32

u opranim uzorcima maslačka najniže vrijednosti teških metala nalaze se na postaji 1 –

Dravski otok što se ne poklapa u potpunosti s rezultatima iz Tablice 2.

Onečišćenje iz zraka istaloži se jednim dijelom direktno na tlu ovisno o gustoći biljnog pokrova, a

jednim dijelom na površini biljaka, te prije ili poslije dospije u tlo i u biljke. Na osnovi Tablice 4 i grafa

(Slika 29) vidljivo je da se na površini nadzemnih dijelova maslačka u najvećoj mjeri istaložio cink i

željezo, odnosno za ta dva metala najveća je razlika u količini teških metala između neopranih i

opranih biljnih uzoraka.

Tablica 4. Razlika u količini teških metala između neopranih i opranih uzoraka maslačka (Taraxacum

officinale agg.).

Taraxacum officinale

Teški metali

Cd (mg/kg)

Cu (mg/kg)

Fe (mg/kg)

Ni (mg/kg)

Mn (mg/kg)

Pb (mg/kg)

Zn (mg/kg)

NEOPRANI Sred. vr. 0,37 15,80 189,02 0,90 29,61 1,02 177,70

OPRANI Sred. vr. 0,38 15,10 129,29 1,31 33,71 0,24 92,12

Razlika

-0,01 0,70 59,73 -0,41 -4,10 0,78 85,58

Slika 29. Razlika u količini teških metala između neopranih i opranih biljnih uzoraka maslačka

(Taraxacum officinale agg.).

0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

200

Cd(mg/kg)

Cu(mg/kg)

Fe(mg/kg)

Ni(mg/kg)

Mn(mg/kg)

Pb(mg/kg)

Zn(mg/kg)

NEOPRANI Sred. vr.

OPRANI Sred. vr.

33

4.2.2. Vrijednosti teških metala izmjerene u uzorcima uskolisnog trputca (Plantago

lanceolata L.)

Vrijednosti teških metala u neopranim uzorcima uskolisnog trputca (Plantago lanceolata L.) prikazane

su u Tablici 5, a vrijednosti opranih uzoraka u Tablici 6. Razlika između neopranih i opranih uzoraka

prikazana je u Tablici 7 i na Slici 30.

Tablica 5. Vrijednosti teških metala izmjerene u neopranim uzorcima uskolisnog trputca (Plantago

lanceolata L.). Značenje boja: tamnije plava boja - najniža vrijednost parametra, svjetlije plava boja -




NEOPRANI Postaje

Cd (mg/kg)

Cu (mg/kg)

Fe (mg/kg)

Ni (mg/kg)

Mn (mg/kg)

Pb (mg/kg)

Zn (mg/kg)

1 0,180 14,28 196,13 2,195 28,53 1,460 74,18

2 0,250 11,75 185,75 0,830 28,08 <dl 86,23

3 0,125 7,58 136,85 1,020 25,33 0,758 52,30

4 0,138 11,25 130,40 1,035 27,40 11,050 63,00

5 0,130 11,93 133,55 0,643 35,10 0,653 74,85

6 0,178 16,68 224,68 0,853 37,33 2,583 109,13

7 0,105 12,53 168,58 0,963 39,95 1,020 713,00

8 0,180 12,23 296,75 0,890 34,33 1,770 106,75

9 0,520 21,45 207,18 0,768 52,83 1,115 128,85

10 0,415 12,65 168,60 0,610 42,50 1,183 134,05

11 0,168 9,70 114,85 0,543 38,43 0,463 83,98

12 0,488 20,90 136,95 0,635 53,15 0,625 96,25

13 0,275 12,35 331,25 0,875 29,93 1,705 55,60

14 0,223 10,75 128,88 0,480 37,75 1,193 56,18

16 0,253 13,25 117,38 0,758 38,05 0,908 71,23

Sred. vr. 0,242 13,283 178,517 0,873 36,577 1,892 127,037

34

Tablica 6. Vrijednosti teških metala izmjerene u opranim uzorcima uskolisnog trputca (Plantago

lanceolata L.). Značenje boja: tamnije plava boja - najniža vrijednost parametra, svjetlije plava boja -




OPRANI Postaje

Cd (mg/kg)

Cu (mg/kg)

Fe (mg/kg)

Ni (mg/kg)

Mn (mg/kg)

Pb (mg/kg)

Zn (mg/kg)

1 0,185 11,00 111,05 0,620 21,38 3,133 135,03

2 0,313 8,60 95,83 0,388 21,20 0,575 101,55

3 0,128 7,30 109,93 0,303 20,43 0,650 66,05

4 0,143 9,03 86,25 0,000 16,20 0,468 75,40

5 0,155 8,08 97,83 1,813 24,13 0,648 83,33

6 0,165 10,90 112,93 1,033 30,43 0,018 91,83

7 0,138 9,90 131,83 1,863 25,13 0,905 93,18

8 0,163 9,33 160,80 0,840 23,23 0,385 69,95

9 0,413 18,78 246,25 1,320 44,23 <dl 102,83

10 0,350 7,60 123,20 0,828 29,28 0,830 73,73

11 0,178 9,23 270,00 1,343 29,93 1,078 0,00

12 0,633 239,03 127,63 1,428 45,63 4,108 184,85

13 0,348 8,78 223,05 0,980 20,85 1,568 104,05

14 0,168 7,13 121,33 0,553 27,38 0,703 186,45

16 0,218 12,03 109,00 0,585 30,98 0,010 88,75

Sred. vr. 0,246 25,112 141,792 0,926 27,357 1,077 97,130

Iz Tablice 6 u kojoj su prikazani udjeli teških metala u opranim uzorcima uskolisnog trputca vidljivo je

sljedeće:







vrijednosti nikla (Ni) kreću se u rasponu od 0 do 1,863 mg/kg suhoga biljnog materijala, sa

srednjom vrijednošću od 0,926 mg/kg;





vrijednosti cinka (Zn) kreću se u rasponu od 0 do 186,45 mg/kg suhoga tla, sa srednjom


u opranim uzorcima uskolisnog trputca najviše vrijednosti teških metala nalaze se na postaji

12 - Koprivnička;

35

u opranim uzorcima uskolisnog trputca najniže vrijednosti teških metala nalaze se na

postajama 3 – Optujska ulica i 4 – Stari grad.

Tablica 7. Razlika u količini teških metala između neopranih i opranih uzoraka uskolisnog trputca

(Plantago lanceolata L.).

Plantago lanceolata

Taški metali

Cd (mg/kg)

Cu (mg/kg)

Fe (mg/kg)

Ni (mg/kg)

Mn (mg/kg)

Pb (mg/kg)

Zn (mg/kg)

NEOPRANI Sred. vr. 0,24 13,28 178,52 0,87 36,58 1,89 127,04

OPRANI Sred. vr. 0,25 25,11 141,79 0,93 27,36 1,08 97,13

Razlika

0,00 -11,83 36,73 -0,05 9,22 0,81 29,91

Slika 30. Razlika u količini teških metala između neopranih i opranih biljnih uzoraka uskolisnog

trputca (Plantago lanceolata).

Isto kao i kod maslačka razlika u količini teških metala između neopranih i opranih uzoraka uskolisnog

trputca najveća ja za željezo i cink.

4.2.3. Vrijednosti teških metala izmjerene u uzorcima bijele djeteline (Trifolium repens L.)

Vrijednosti teških metala u neopranim uzorcima bijele djeteline (Trifolium repens L.) prikazane su u

Tablici 8, a vrijednosti opranih uzoraka u Tablici 9. Razlika između neopranih i opranih uzoraka

prikazana je u Tablici 10 i na Slici 31.

0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

200

Cd(mg/kg)

Cu(mg/kg)

Fe(mg/kg)

Ni(mg/kg)

Mn(mg/kg)

Pb(mg/kg)

Zn(mg/kg)

NEOPRANI Sred. vr.

OPRANI Sred. vr.

36

Tablica 8. Vrijednosti teških metala izmjerene u neopranim uzorcima bijele djeteline (Trifolium repens

L.). Značenje boja: tamnije plava boja - najniža vrijednost parametra, svjetlije plava boja - druga i


crvena boja - druga i treća najviša vrijednost parametra.

NEOPRANI Postaje

Cd (mg/kg)

Cu (mg/kg)

Fe (mg/kg)

Ni (mg/kg)

Mn (mg/kg)

Pb (mg/kg)

Zn (mg/kg)

1 0,033 19,85 189,43 0,970 39,43 0,625 36,63

2 0,038 18,65 110,58 0,253 25,30 0,308 33,05

3 0,038 21,10 268,00 0,705 32,73 0,398 28,00

4 0,035 23,10 206,18 0,758 45,68 1,050 56,15

5 0,040 19,70 509,25 0,925 27,78 1,053 30,15

6 0,053 21,75 703,25 1,688 46,48 1,708 65,08

7 0,038 21,10 338,25 1,903 37,63 0,543 42,33

8 0,075 20,50 686,75 1,450 42,20 1,733 55,48

9 0,063 23,58 474,75 1,768 52,25 0,790 47,60

10 0,060 21,88 1302,25 3,795 35,60 0,793 490,00

11 0,038 19,68 259,75 0,463 35,30 0,310 28,10

12 0,045 20,95 313,25 1,215 30,85 0,735 53,05

13 0,068 25,38 278,00 0,530 33,03 2,460 77,00

14 0,045 20,98 208,23 0,545 47,33 1,270 115,43

16 0,048 22,63 518,00 1,168 36,83 1,260 37,13

Sred. vr. 0,048 21,387 424,393 1,209 37,892 1,002 79,677

37

Tablica 9. Vrijednosti teških metala izmjerene u opranim uzorcima bijele djeteline (Trifolium repens

L.). Značenje boja: tamnije plava boja - najniža vrijednost parametra, svjetlije plava boja - druga i


crvena boja - druga i treća najviša vrijednost parametra. Oznaka <dl označava vrijednost parametra

ispod detekcijskog limita instrumenta.

OPRANI Postaje

Cd (mg/kg)

Cu (mg/kg)

Fe (mg/kg)

Ni (mg/kg)

Mn (mg/kg)

Pb (mg/kg)

Zn (mg/kg)

1 0,035 15,70 96,55 0,870 23,60 <dl 35,75

2 0,043 16,55 120,90 0,680 21,38 0,938 91,73

3 0,028 13,95 84,73 0,073 19,23 0,345 38,58

4 0,033 16,48 123,38 0,585 15,68 0,388 44,65

5 0,025 15,80 122,10 0,785 30,03 0,140 216,50

6 0,025 16,10 143,30 0,695 23,25 0,235 30,20

7 0,033 16,93 138,25 0,653 31,98 0,245 38,85

8 0,025 17,68 158,05 0,863 21,78 0,260 91,00

9 0,043 19,05 184,78 2,575 23,80 0,823 146,83

10 0,043 18,35 131,15 0,788 29,93 0,248 42,73

11 0,020 16,25 105,55 0,693 21,88 0,640 36,58

12 0,008 20,15 131,43 0,803 26,55 0,133 55,75

13 0,018 21,35 200,53 0,828 21,18 1,520 40,50

14 0,013 17,73 150,53 0,685 30,68 0,233 64,50

16 0,013 18,58 179,65 0,888 29,68 0,233 35,80

Sred. vr. 0,027 17,375 138,057 0,831 24,705 0,456 67,328

Iz Tablice 9 u kojoj su prikazani udjeli teških metala u opranim uzorcima bijele djeteline vidljivo je

sljedeće:







vrijednosti nikla (Ni) kreću se u rasponu od 0,073 do 2,575 mg/kg suhoga biljnog materijala,








u opranim uzorcima bijele djeteline najviše vrijednosti teških metala nalaze se na postaji 9 -

križanje Koprivničke i Međimurske;

38

u opranim uzorcima bijele djeteline najniže vrijednosti teških metala nalaze se na postaji 3 –

Optujska ulica.

Tablica 10. Razlika u količini teških metala između neopranih i opranih uzoraka bijele djeteline

(Trifolium repens L.).

Trifolium repens

Teški metali

Cd (mg/kg)

Cu (mg/kg)

Fe (mg/kg)

Ni (mg/kg)

Mn (mg/kg)

Pb (mg/kg)

Zn (mg/kg)

NEOPRANI Sred. vr. 0,05 21,39 424,39 1,21 37,89 1,00 79,68

OPRANI Sred. vr. 0,03 17,38 138,06 0,83 24,71 0,46 67,33

Razlika 0,02 4,01 286,34 0,38 13,19 0,55 12,35

Slika 31. Razlika u količini teških metala između neopranih i opranih biljnih uzoraka bijele djeteline

(Trifolium repens L.).

Razlika u količini teških metala između neopranih i opranih uzoraka bijele djeteline najveća je za

željezo.

4.2.4. Vrijednosti teških metala izmjerene u uzorcima ostalih biljnih vrsta

Osim tri biljne vrste (maslačak, uskolisni trputac i bijela djetelina) koje su sakupljene na 15 postaja, na

pojedinačnim postajama sakupljeno je još osam biljnih vrsta kako bi se utvrdila njihova sposobnost

akumuliranja teških metala u nadzemnim dijelovima. Rezultati analiza prikazani su za neoprane

uzorke u Tablici 11, a za oprane uzorke u Tablici 12.

0

50

100

150

200

250

300

350

400

450

Cd(mg/kg)

Cu(mg/kg)

Fe(mg/kg)

Ni(mg/kg)

Mn(mg/kg)

Pb(mg/kg)

Zn(mg/kg)

NEOPRANI Sred. vr.

OPRANI Sred. vr.

39

Tablica 11. Vrijednosti teških metala izmjerene u neopranim uzorcima osam različitih biljnih vrsta.

Značenje boja: plava boja - najniža vrijednost parametra, crvena boja – najviša vrijednost parametra.

NEOPRANI Postaja Cd

(mg/kg) Cu

(mg/kg) Fe

(mg/kg) Ni

(mg/kg) Mn

(mg/kg) Pb

(mg/kg) Zn

(mg/kg)

Lolium perenne 2 0,020 52,18 71,23 0,340 20,15 1,613 49,53

Lolium perenne 14 0,030 9,88 89,80 0,490 26,35 0,973 32,18

Rumex thyrsiflorus 10 0,238 13,20 187,23 0,515 53,80 0,410 49,60

Erigeron annuus 14 0,080 22,08 107,00 0,158 32,05 0,833 37,13

Ambrosia artemisiifolia 8 0,145 24,15 220,83 0,783 37,00 1,830 124,75

Plantago major 14 0,093 16,50 165,75 0,373 26,30 0,325 50,53

Urtica dioica 14 0,033 13,43 102,03 0,210 14,38 0,470 25,50

Cichorium intybus 14 0,408 22,88 215,23 1,918 65,70 0,205 86,88

Trifolium pratense 14 0,030 16,75 87,05 0,435 35,10 0,328 36,13

Tablica 12. Vrijednosti teških metala izmjerene u opranim uzorcima osam različitih biljnih vrsta.

Značenje boja: plava boja - najniža vrijednost parametra, crvena boja – najviša vrijednost parametra.

Oznaka <dl označava vrijednost parametra ispod detekcijskog limita instrumenta.

OPRANI Postaja Cd

(mg/kg) Cu

(mg/kg) Fe

(mg/kg) Ni

(mg/kg) Mn

(mg/kg) Pb

(mg/kg) Zn

(mg/kg)

Lolium perenne 2 0,025 5,88 81,85 0,420 15,63 0,350 33,13

Lolium perenne 14 0,025 6,60 93,38 0,468 22,35 0,363 39,20

Rumex thyrsiflorus 10 0,113 10,25 88,25 0,375 43,40 0,293 43,15

Erigeron annuus 14 0,080 19,00 121,88 <dl 29,60 0,973 46,35

Ambrosia artemisiifolia 8 0,170 24,25 154,33 2,693 37,68 0,305 145,78

Plantago major 14 0,068 11,95 91,28 0,123 20,20 0,398 42,60

Urtica dioica 14 0,018 11,60 86,15 0,108 43,48 0,335 27,13

Cichorium intybus 14 0,323 31,33 109,18 0,920 62,15 0,138 68,28

Trifolium pratense 14 0,030 14,13 81,08 0,050 30,48 <dl 35,03

Ako se usporede fitoakumulacijske sposobnosti različitih biljnih vrsta za teške metale u opranim

uzorcima (Tablica 12), vidljivo je da su najviše vrijednosti zabilježene za ambroziju (Ambrosia

artemisiifolia) i cikoriju (Cichorium intybus). U neopranim uzorcima (Tablica 11) odnosi su slični, ali ne

i potpuno jednaki zbog toga što se ovdje ubrajaju i teški metali precipitirani na površini nadzemnih

biljnih dijelova (u najvećoj mjeri listova).

40

4.3. Usporedba fitoakumulacijskog potencijala biljnih vrsta za pojedine

teške metale

4.3.1. Fitoakumulacijski potencijal biljnih vrsta za kadmij (Cd)

Sposobnost fitoakumulacije kadmija od strane različitih biljnih vrsta prikazana je na grafu (Slika 32), a

fitoakumulacijski koeficijent za maslačak, uskolisni trputac i bijelu djetelinu u Tablici 13.

Na osnovi rezultata, između tri biljne vrste sakupljene na 15 postaja, vidljivo je da najviše kadmija

akumulira maslačak (Taraxacum officinale), zatim uskolisni trputac (Plantago lanceolata), a najmanje

bijela djetelina (Trifolium repens). Od ostalih osam biljnih vrsta najviše vrijednosti pokazuje cikorija

(Cichorium intybus) i ambrozija (Ambrosia artemisiifolia).

Kod kadmija postoje relativno male razlike između količina tog teškog metala u tlu i biljnom

materijalu.

Bioakumulacijski ili fitoakumulacijski koeficijent predstavlja odnos određenog teškog metala u suhom

tlu i suhom biljnom materijalu. Najveću vrijednost za kadmij pokazuje maslačak (srednja vrijednost =

1,0) (Tablica 13).

Slika 32. Usporedba količine kadmija (Cd) u tlu i u različitim biljnim vrstama na 16 istraživanih postaja.

Na ordinatu su nanijete vrijednosti kadmija u mg/kg suhog tla ili suhe biljne tvari, a na apscisu brojevi

postaja od 1 do 16.

0.0

0.5

1.0

1.5

2.0

2.5

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16

TLO


Plantago lanceolata

Trifolium repens

Lolium perenne

Ambrosia artemisiifolia

Rumex thyrsiflorus

Erigeron annuus

Plantago major

Urtica dioica

Cichorium intybus

Trifolium pratense

41

Tablica 13. Fitoakumulacijski koeficijenti maslačka, uskolisnog trputca i bijele djeteline za kadmij.

Vrste / Postaje 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 Prosjek

Taraxacum officinale 0,2 1,7 0,7 0,5 0,5 0,5 1,3 1,5 1,8 0,8 0,8 2,1 0,4 0,3 1,0 1,3 1,0

Plantago lanceolata 0,1 0,8 0,3 0,3 0,4 0,5 0,8 0,7 1,0 0,7 0,7 1,9 0,2 0,1 0,9 0,6

Trifolium repens 0,0 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,2 0,1 0,1 0,1 0,1 0,0 0,0 0,0 0,1 0,1

4.3.2. Fitoakumulacijski potencijal biljnih vrsta za bakar (Cu)

Sposobnost fitoakumulacije bakra od strane različitih biljnih vrsta prikazana je na grafu (Slika 33), a

fitoakumulacijski koeficijent za maslačak, uskolisni trputac i bijelu djetelinu u Tablici 14.

Na osnovi rezultata, između tri biljne vrste sakupljene na 15 postaja, vidljivo je da najviše bakra

akumulira uskolisni trputac (Plantago lanceolata), bijela djetelina (Trifolium repens) te maslačak

(Taraxacum officinale) (Slika 33). Ujedno, između navedene tri vrste najvišu vrijednost

fitoakumulacijskog koeficijenta pokazuje uskolisni trputac (Tablica 14). Od ostalih osam biljnih vrsta

najviše vrijednosti fitoakumulacije bakra pokazuje cikorija (Cichorium intybus) i ambrozija (Ambrosia

artemisiifolia) (Slika 33).

Kod bakra kao i kod kadmija postoje relativno male razlike između količina tog teškog metala u tlu i

biljnom materijalu.

42

Slika 33. Usporedba količine bakra (Cu) u tlu i u različitim biljnim vrstama na 16 istraživanih postaja.

Na ordinatu su nanijete vrijednosti bakra u mg/kg suhog tla ili suhe biljne tvari, a na apscisu brojevi

postaja od 1 do 16.

Tablica 14. Fitoakumulacijski koeficijenti maslačka, uskolisnog trputca i bijele djeteline za bakar.

Vrste / Postaje 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 Prosjek

Taraxacum officinale 0,2 0,4 0,4 0,3 0,3 0,3 0,5 0,5 0,4 0,6 0,3 0,4 0,1 0,3 0,7 0,4 0,39

Plantago lanceolata 0,2 0,2 0,3 0,1 0,2 0,3 0,3 0,4 0,5 0,2 0,3 5,2 0,1 0,2 0,3 0,58

Trifolium repens 0,3 0,4 0,5 0,2 0,4 0,4 0,5 0,7 0,5 0,6 0,5 0,4 0,1 0,5 0,5 0,44

4.3.3. Fitoakumulacijski potencijal biljnih vrsta za željezo (Fe)

Količina željeza u tlu na svih 16 postaja prikazana je na Slici 34, sposobnost fitoakumulacije željeza od

strane različitih biljnih vrsta prikazana je na Slici 35, a fitoakumulacijski koeficijent za maslačak,

uskolisni trputac i bijelu djetelinu u Tablici 15.

Na osnovi rezultata, između tri biljne vrste sakupljene na 15 postaja, vidljivo je da najviše željeza

akumulira uskolisni trputac (Plantago lanceolata), bijela djetelina (Trifolium repens) te maslačak

(Taraxacum officinale) (Slika 35), premda razlike nisu velike. Ujedno, između navedene tri vrste

najvišu vrijednost fitoakumulacijskog koeficijenta pokazuje uskolisni trputac (Tablica 15). Od ostalih

osam biljnih vrsta najviše vrijednosti akumulacije željeza pokazuje ambrozija (Ambrosia

artemisiifolia), krasolika (Erigeron annuus) i cikorija (Cichorium intybus) (Slika 35).

0

50

100

150

200

250

300

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16

TLO


Plantago lanceolata

Trifolium repens

Lolium perenne


Rumex thyrsiflorus

Erigeron annuus

Plantago major

Urtica dioica

Cichorium intybus

Trifolium pratense

43

Kod željeza postoje velike razlike u vrijednostima između količina u tlu i biljnom materijalu. Stoga je

količina željeza u tlu prikazana zasebno na Slici 34, a količina željeza u različitim biljkama na posebnoj

Slici 35.

Slika 34. Količina željeza (Fe) u tlu na 16 istraživanih postaja. Na ordinatu su nanijete vrijednosti

željeza u mg/kg suhog tla, a na apscisu brojevi postaja od 1 do 16.

Slika 35. Usporedba količine željeza (Fe) u različitim biljnim vrstama na 16 istraživanih postaja. Na

ordinatu su nanijete vrijednosti željeza u mg/kg suhe biljne tvari, a na apscisu brojevi postaja od 1 do

16.

0

10000

20000

30000

40000

50000

60000

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16

TLO

0

50

100

150

200

250

300

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16


Plantago lanceolata

Trifolium repens

Lolium perenne


Rumex thyrsiflorus

Erigeron annuus

Plantago major

Urtica dioica

Cichorium intybus

Trifolium pratense

44

Tablica 15. Fitoakumulacijski koeficijenti maslačka, uskolisnog trputca i bijele djeteline za željezo.

Postaje Vrste 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 Prosjek


0,0

03

2

0,0

04

3

0,0

03

7

0,0

05

0

0,0

03

0

0,0

06

7

0,0

04

9

0,0

04

8

0,0

09

5

0,0

04

0

0,0

03

5

0,0

04

3

0,0

03

2

0,0

06

2

0,0

05

3

0,0

03

3

0,0

04

7

Plantago lanceolata

0,0

04

8

0,0

03

6

0,0

04

0

0,0

03

8

0,0

03

5

0,0

04

2

0,0

05

2

0,0

06

4

0,0

10

7

0,0

04

4

0,0

07

4

0,0

04

3

0,0

04

3

0,0

05

9

0

,00

25

0,0

05

0

Trifolium repens

0,0

04

1

0,0

04

6

0,0

03

1

0,0

05

4

0,0

04

4

0,0

05

4

0,0

05

5

0,0

06

3

0,0

08

0

0,0

04

7

0,0

02

9

0,0

04

4

0,0

03

9

0,0

07

3

0

,00

42

0,0

04

9

4.3.4. Fitoakumulacijski potencijal biljnih vrsta za nikal (Ni)

Količina nikla u tlu na svih 16 postaja prikazana je na Slici 36, sposobnost fitoakumulacije nikla od

strane različitih biljnih vrsta prikazana je na Slici 37, a fitoakumulacijski koeficijent za maslačak,

uskolisni trputac i bijelu djetelinu u Tablici 16.

Na osnovi rezultata, između tri biljne vrste sakupljene na 15 postaja, vidljivo je da najviše nikla

akumulira maslačak (Taraxacum officinale) te potom uskolisni trputac (Plantago lanceolata) i bijela

djetelina (Trifolium repens) (Slika 37). Ujedno, između navedene tri vrste najvišu vrijednost

fitoakumulacijskog koeficijenta pokazuje maslačak (Tablica 16). Od ostalih osam biljnih vrsta najviše

vrijednosti akumulacije nikla pokazuje ambrozija (Ambrosia artemisiifolia) i cikorija (Cichorium

intybus) (Slika 37).

Kod nikla kao i kod željeza postoje velike razlike u vrijednostima između količina u tlu i biljnom

materijalu. Stoga je količina nikla u tlu prikazana na grafu (Slika 36), a količina željeza u biljkama na

grafu (Slika 37).

45

Slika 36. Količina nikla (Ni) u tlu na 16 istraživanih postaja. Na ordinatu su nanijete vrijednosti nikla u

mg/kg suhog tla, a na apscisu brojevi postaja od 1 do 16.

Slika 37. Usporedba količine nikla (Ni) u različitim biljnim vrstama na 16 istraživanih postaja. Na

ordinatu su nanijete vrijednosti nikla u mg/kg suhe biljne tvari, a na apscisu brojevi postaja od 1 do

16.

0

10

20

30

40

50

60

70

80

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16

TLO

0

1

2

3

4

5

6

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16


Plantago lanceolata

Trifolium repens

Lolium perenne


Rumex thyrsiflorus

Erigeron annuus

Plantago major

Urtica dioica

Cichorium intybus

Trifolium pratense

46

Tablica 16. Fitoakumulacijski koeficijenti maslačka, uskolisnog trputca i bijele djeteline za nikal.

Vrste Postaje 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 Prosjek

Taraxacum officinale 0

,01

5

0,0

14

0,0

01

0,0

01

0,2

09

0,0

90

0,0

94

0,0

71

0,0

14

0,0

13

0,0

03

0,0

42

0,0

08

0,044

Plantago lanceolata 0

,02

1

0,0

10

0,0

06

0,0

00

0,0

54

0,0

27

0,0

71

0,0

44

0,0

33

0,0

24

0,0

38

0,0

39

0,0

13

0,0

13

0,0

17

0,027

Trifolium repens 0

,02

9

0,0

18

0,0

01

0,0

18

0,0

23

0,0

18

0,0

25

0,0

45

0,0

64

0,0

23

0,0

20

0,0

22

0,0

11

0,0

16

0,0

26

0,024

4.3.5. Fitoakumulacijski potencijal biljnih vrsta za mangan (Mn)

Količina mangana u tlu na svih 16 postaja prikazana je na Slici 38, sposobnost fitoakumulacije

mangana od strane različitih biljnih vrsta prikazana je na Slici 39, a fitoakumulacijski koeficijent

maslačka, uskolisnog trputca i bijele djeteline za mangan u Tablici 17.

Na osnovi rezultata, između tri biljne vrste sakupljene na 15 postaja, vidljivo je da najviše mangana

akumulira maslačak (Taraxacum officinale), potom uskolisni trputac (Plantago lanceolata) te bijela


fitoakumulacijskog koeficijenta za mangan pokazuje maslačak (Tablica 17). Od ostalih osam biljnih

vrsta najviše vrijednosti akumulacije mangana pokazuje cikorija (Cichorium intybus), kopriva (Urtica

dioica), kiselica (Rumex thyrsiflorus) i ambrozija (Ambrosia artemisiifolia) (Slika 39).

Kod mangana kao i kod nikla i željeza postoje velike razlike u vrijednostima između količina u tlu i

biljnom materijalu. Stoga je količina mangana u tlu prikazana na Slici 38, a količina mangana u

biljkama na Slici 39.

47

Slika 38. Količina mangana (Mn) u tlu na 16 istraživanih postaja. Na ordinatu su nanijete vrijednosti

mangana u mg/kg suhog tla, a na apscisu brojevi postaja od 1 do 16.

Slika 39. Usporedba količine mangana (Mn) u različitim biljnim vrstama na 16 istraživanih postaja. Na

ordinatu su nanijete vrijednosti mangana u mg/kg suhe biljne tvari, a na apscisu brojevi postaja od 1

do 16.

0

200

400

600

800

1000

1200

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16

TLO

0

10

20

30

40

50

60

70

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16


Plantago lanceolata

Trifolium repens

Lolium perenne


Rumex thyrsiflorus

Erigeron annuus

Plantago major

Urtica dioica

Cichorium intybus

Trifolium pratense

48

Tablica 17. Fitoakumulacijski koeficijenti maslačka, uskolisnog trputca i bijele djeteline za mangan.


Taraxacum officinale 0

,04

6

0,0

41

0,0

31

0,0

48

0,0

44

0,0

45

0,1

02

0,0

76

0,0

84

0,0

80

0,0

38

0,0

76

0,0

43

0,1

24

0,0

82

0,0

59

0,064

Plantago lanceolata 0

,04

3

0,0

39

0,0

21

0,0

33

0,0

30

0,0

43

0,0

57

0,0

58

0,0

85

0,0

65

0,0

45

0,0

98

0,0

33

0,0

68

0

,04

3

0,051

Trifolium repens 0

,04

8

0,0

39

0,0

20

0,0

32

0,0

37

0,0

33

0,0

73

0,0

55

0,0

46

0,0

67

0,0

33

0,0

57

0,0

33

0,0

77

0

,04

1

0,046

4.3.6. Fitoakumulacijski potencijal biljnih vrsta za olovo (Pb)

Količina olova u tlu na svih 16 postaja prikazana je na Slici 40, sposobnost fitoakumulacije olova od

strane različitih biljnih vrsta prikazana je na Slici 41, a fitoakumulacijski koeficijent maslačka,

uskolisnog trputca i bijele djeteline za olovo u Tablici 18.

Na osnovi rezultata, između tri biljne vrste sakupljene na 15 postaja, vidljivo je da najviše olova

akumulira uskolisni trputac (Plantago lanceolata), potom bijela djetelina (Trifolium repens) te

maslačak (Taraxacum officinale) (Slika 41). Ujedno, između navedene tri vrste najvišu vrijednost

fitoakumulacijskog koeficijenta za olovo pokazuje uskolisni trputac (Tablica 18). Od ostalih osam

biljnih vrsta najviše vrijednosti akumulacije olova pokazuje krasolika (Erigeron annuus) (Slika 41).

Kod olova kao i kod mangana, nikla i željeza postoje velike razlike u vrijednostima između količina u

tlu i biljnom materijalu. Stoga je količina olova u tlu prikazana na Slici 40, a količina olova u biljkama

na Slici 41.

49

Slika 40. Količina olova (Pb) u tlu na 16 istraživanih postaja. Na ordinatu su nanijete vrijednosti olova

u mg/kg suhog tla, a na apscisu brojevi postaja od 1 do 16.

Slika 41. Usporedba količine olova (Pb) u različitim biljnim vrstama na 16 istraživanih postaja. Na

ordinatu su nanijete vrijednosti olova u mg/kg suhe biljne tvari, a na apscisu brojevi postaja od 1 do

16.

0

100

200

300

400

500

600

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16

TLO

0.0

0.5

1.0

1.5

2.0

2.5

3.0

3.5

4.0

4.5

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16


Plantago lanceolata

Trifolium repens

Lolium perenne


Rumex thyrsiflorus

Erigeron annuus

Plantago major

Urtica dioica

Cichorium intybus

50

Tablica 18. Fitoakumulacijski koeficijenti maslačka, uskolisnog trputca i bijele djeteline za olovo.



0,0

00

5

0,0

01

8

0,0

05

7

0,0

00

8

0,0

02

6

0,0

02

2

0,0

20

2

0,0

02

4

0,0

01

4

0,0

07

0

0,0

01

6

0,0

00

4

0,0

00

2

0,0

00

5

0,0

02

5

0,0

04

3

0,0034

Plantago lanceolata

0,0

25

9

0,0

09

0

0,0

27

1

0,0

03

5

0,0

12

0

0,0

00

3

0,0

20

1

0,0

07

6

0,0

06

6

0,0

22

3

0,0

20

1

0,0

03

2

0,0

04

5

0,0

00

1

0,0116

Trifolium repens

0,0

14

7

0,0

14

4

0,0

02

9

0,0

02

6

0,0

03

7

0,0

05

4

0,0

05

2

0,0

08

5

0,0

02

0

0,0

13

2

0,0

00

6

0,0

03

1

0,0

01

5

0,0

01

5

0,0057

4.3.7. Fitoakumulacijski potencijal biljnih vrsta za cink (Zn)

Količina cinka u tlu na svih 16 postaja i sposobnost fitoakumulacije cinka od strane različitih biljnih

vrsta prikazana je na Slici 42, a fitoakumulacijski koeficijent maslačka, uskolisnog trputca i bijele

djeteline za cink u Tablici 19.

Na osnovi rezultata, između tri biljne vrste sakupljene na 15 postaja, vidljivo je da najviše cinka

akumulira maslačak (Taraxacum officinale), potom uskolisni trputac (Plantago lanceolata) te bijela


fitoakumulacijskog koeficijenta za cink pokazuje maslačak (Tablica 19). Od ostalih osam biljnih vrsta

najviše vrijednosti akumulacije cinka pokazuje ambrozija (Ambrosia artemisiifolia) (Slika 42).

Kod cinka kao i kod kadmija i bakra razlike u vrijednostima između količina u tlu i biljnom materijalu

nisu velike.

51

Slika 42. Usporedba količine cinka (Zn) u tlu i u različitim biljnim vrstama na 16 istraživanih postaja.

Na ordinatu su nanijete vrijednosti cinka u mg/kg suhog tla ili suhe biljne tvari, a na apscisu brojevi

postaja od 1 do 16.

Tablica 19. Fitoakumulacijski koeficijenti maslačka, uskolisnog trputca i bijele djeteline za cink.



0,1

6

0,5

9

0,9

8

0,6

5

0,9

2

0,6

0

1,1

1

1,7

0

1,0

2

1,1

7

0,9

4

1,0

2

0,1

9

0,5

5

0,8

4

0,8

6

0,83

Plantago lanceolata

0,3

8

0,6

8

0,9

1

0,6

6

0,7

4

0,6

9

1,0

7

1,2

5

0,8

5

0,7

3

0,0

0

1,3

3

0,2

2

1,2

0

0

,83

0,77

Trifolium repens

0,1

0

0,6

2

0,5

3

0,3

9

1,9

3

0,2

3

0,4

4

1,6

3

1,2

1

0,4

2

0,4

4

0,4

0

0,0

8

0,4

2

0

,33

0,61

0

100

200

300

400

500

600

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16

TLO


Plantago lanceolata

Trifolium repens

Lolium perenne


Rumex thyrsiflorus

Erigeron annuus

Plantago major

Urtica dioica

Cichorium intybus

Trifolium pratense

52

5. Zaključ či

Svi ispitivani teški metali su do određene koncentracije prirodno prisutni u tlima na području

Varaždina, a iznad određenih koncentracija upućuju na onečišćenje iz različitih antropogenih izvora

(promet, industrija, grijanje na fosilna goriva, poplave).

Izmjerene koncentracije ispitivanih teških metala:

kadmij (Cd) od 0,15 do 2,12 mg/kg suhoga tla, srednja vrijednost 0,55 mg/kg;

bakar (Cu) od 24,82 do 160,77 mg/kg suhoga tla, srednja vrijednost 46,11 mg/kg;

željezo (Fe) od 20508,46 do 51945,88 mg/kg suhoga tla, srednja vrijednost 28942,59 mg/kg;

nikal (Ni) od 19,16 do 73,14 mg/kg suhoga tla, srednja vrijednost 37,15 mg/kg;

mangan (Mn) od 398,17 do 972,94 mg/kg suhoga tla, srednja vrijednost 574,87 mg/kg;

olovo (Pb) od 23,99 do 489,80 mg/kg suhoga tla, srednja vrijednost 117,38 mg/kg;

cink (Zn) od 55,81 do 481,47 mg/kg suhoga tla, srednja vrijednost 147,65 mg/kg.

Najveće koncentracije ispitivanih teških metala u tlu zabilježene su za željezo, a najmanje za kadmij.

Međutim za svaki teški metal je granična vrijednost koja upućuje na antropogeno onečišćenje

drugačija.

Valja istaknuti da u Hrvatskoj nisu doneseni propisi prema kojima bi se regulirale maksimalne

dopuštene vrijednosti teških metala na zelenim gradskim površinama koje su bile predmet

istraživanja u okviru ovoga projekta. U ovome izvještaju za relativnu procjenu onečišćenja korištene

su maksimalne dopuštene vrijednosti propisane Pravilnikom o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od

onečišćenja (NN 32/10).

Koncentracije teških metala po postajama i procjena onečišćenja:

Postaja 1 - Dravski otok – prekoračenje maksimalnih dopuštenih količina (MDK) za kadmij,

olovo i cink;

Postaja 2 - Trg Antuna Gustava Matoša – ispod maksimalnih dopuštenih količina (MDK);

Postaja 3 - Optujska ulica - prekoračenje MDK za nikal;

Postaja 4 - Stari grad - prekoračenje MDK za olovo;

Postaja 5 – Bolnica – ispod MDK;

Postaja 6 - Krležina ulica – ispod MDK;

Postaja 7 - MIV (Metalna industrija Varaždin) – ispod MDK;

Postaja 8 - Benzinska stanica Šilec – ispod MDK;

Postaja 9 - Križanje Koprivničke i Međimurske – ispod MDK;

Postaja 10 - Međimurska ulica, u blizini mosta preko Drave - prekoračenje MDK za olovo;

Postaja 11 - Koprivnička ulica kod Kauflanda – ispod MDK;

Postaja 12 - Koprivnička ulica kod rotora - prekoračenje MDK za olovo;

Postaja 13 - Željeznički kolodvor Varaždin – prekoračenje MDK za kadmij, bakar, nikal, olovo i

cink;

53

Postaja 14 - Svilarska ulica – prekoračenje MDK za kadmij, olovo i cink;

Postaja 15 - Brezje, smetište – ispod MDK;

Postaja 16 - između Geotehničkog fakulteta i srednje Elektrostrojarske škole - prekoračenje

MDK za olovo.

Na ukupno osam postaja zabilježeno je prekoračenje maksimalnih dopuštenih količina teških metala

u tlu.

Najonečišćenije postaje s obzirom na koncentraciju teških metala u tlu na području Varaždina su:

Željeznički kolodvor (utjecaj željezničkog prometa) i Dravski otok (utjecaj poplavne vode).

Najčišće postaje s obzirom na koncentraciju teških metala u tlu su: Benzinska stanica Šilec i MIV

(Metalna industrija Varaždin).

Količine teških metala u biljnom materijalu i tlu se vrlo malo razlikuju kod kadmija, bakra i cinka; dok

se značajno razlikuju kod željeza, nikla, mangana i olova.

Od tri ispitivane biljne vrste (maslačak, uskolisni trputac i bijela djetelina) na 15 postaja: za kadmij

najveći fitoakumulacijski potencijal pokazuje maslačak, za bakar uskolisni trputac, za željezo uskolisni

trputac, za nikal maslačak, za mangan maslačak, za olovo uskolisni trputac i za cink maslačak.

Od ostalih biljnih vrsta koje su sakupljene samo na pojedinačnim postajama znatan fitoakumulacijski

potencijal pokazuju: ambrozija (Cd, Cu, Fe, Ni, Mn, Zn), cikorija (Cd, Cu, Fe, Ni, Mn), krasolika (Fe, Pb),

kopriva (Mn) i kiselica (Mn).

Najveće razlike između količina teških metala između neopranih i opranih uzoraka zabilježene su za

željezo i donekle cink što je i logično jer se ujedno navedeni teški metali u tlu nalaze u najvećim

koncentracijama. Razlika predstavlja količinu teških metala istaloženu na nadzemnim dijelovima

biljaka iz zraka a javlja se kao posljedica precipitacije onečišćenja zraka.

Na osnovi ovih preliminarnih istraživanja može se zaključiti da uklanjanjem otkosa u kojima se nalaze

česte samonikle vrste kao što su maslačak, uskolisni trputac i bijela djetelina s onečišćenih lokacija

kroz duži vremenski period moguće je ukloniti i jedan dio teških metala čije vrijednosti prekoračuju

maksimalno dopuštene količine teških metala u tlu.

Ako se nakon košnje sakupljaju i kompostiraju biljke koje akumuliraju teške metale, trebalo bi voditi

računa gdje i u koje svrhe se upotrebljava takav kompost koji je onečišćen većom ili manjom

količinom teških metala, ali i drugih onečišćivala koja nisu kvalitativno i kvantitativno određivana u

okviru ovoga projekta.

Iz rezultata ovog projekta, moguće je relativno procijeniti i kakvoću zraka na istraživanim postajama

jer povećane koncentracije teških metala su dijelom i posljedica precipitacije onečišćenja iz zraka.

54

6. Literatura

… 2006: Studija izbora potencijalnih lokacija za praćenje kakvoće zraka na području grada Varaždina,

EKO-MONITORING d.o.o., Varaždin.

… 2007: Izvješće o ispitivanju kakvoće zraka, lokacija: Varaždinska županija, Dvokut Ecro, Zagreb.

… 2007: Studija izbora potencijalnih lokacija za postavljanje mjernih postaja za ispitivanje kakvoće

zraka u Varaždinskoj županiji – I faza, EKO-MONITORING d.o.o., Varaždin.

… 2008: Plan gospodarenja otpadom u Varaždinskoj županiji za razdoblje 2008.-2015. Varaždinska

županija, Varaždin.

… 2009: Program zaštite i poboljšanja kakvoće zraka Varaždinske županije za razdoblje 2010. – 2013.

Godine, Varaždinska županija, Varaždin.

… 2010: Izvješće o stanju okoliša Varaždinske županije za razdoblje 2006. – 2009. godine, Varaždinska

županija, Varaždin.

… Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja štetnim tvarima. Narodne novine 34/91.

… Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja. Narodne novine 32/10.

Halamić, J., Miko, S. (ur.), 2009: Geokemijski atlas Republike Hrvatske. Hrvatski geološki institut,

Zagreb.

HRN ISO 11466:2004 Kakvoća tla-Ekstrakcija elemenata topljivih u zlatotopci (ISO 11466:1995).

http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%BDeljezo; 25.11.2013.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Bakar_(element); 25.11.2013.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Cink; 25.11.2013.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Mangan; 25.11.2013.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Nikal; 25.11.2013.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Olovo_(element) ; 25.11.2013.

Kisić, I., 2012: Sanacija onečišćenog tla. Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

Marković, T., 2003: Istraživanje pokretljivosti onečišćivača u pokrovnim naslagama krškog

karbonatnog vodonosnika na području izvora Turanjsko jezero u Vranskom polju. Doktorska

disertacija. Rudarsko-geloško-naftni fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb

Sing, O.V., Labana, S., Pandey, G., Budhiraja, R., Jain, R.K. 2003: Phytoremediation: An Overview of

Metallic Ion Decontamination from Soil, Applied Microbiology and Biotechnology, 61: 405-

412.

55

WHO, 1997: Health and Environment in Sustainable Development, WHO, Geneva.

Documents

Uklanjanje teških metala fitoremedijacijom na području ... · Sažetak Na području Varaždina tijekom lipnja i srpnja 2013. godine, na 16 postaja, sakupljeni su uzorci tla i biljnog