10
11 ISTORIJA April 2010. Iz naredbe vrhovne komande o povla~enju U prvim danima po dolasku na Krf, formirana je srpska dr`ava u izg- nanstvu. Skoro svi nivoi organi- zacije dr`avne uprave, funkcionisali su na taj na~in, do samog kraja I svetskog rata. Zgrada ~uvenog krfskog teatra bila je sedi{te organizacije dr`avnih institucija, Narodne skup{tine i vlade. Sednicama je prisustvovalo 123 narodna poslanika. U Srbiji je ostalo 39 poslanika, od kojih 21 nije do~ekao oslobodjenje zemlje. Sednice su bile veoma burne i niko nije bio po{ted- jen kritike. Predsednik tada{nje vlade Nikola Pa{i} je bio zbog mnogo ~ega kri- tikovan od strane opozicije, pa i mitropolit Dimitrije je bio upitan, kako mu vlada pla}a stanarinu? Jedan od najva`nijih zadataka predstavnika srpske dr`ave na Krfu bio je obezbedjenje novca za vojnike. Ono {to je srpskoj vojsci odmah po dolasku na Krf bilo potrebno bio je gr~ki, a ne srpski novac. Vojne komande su pristizale sa svojim ljudstvom. Civilne izbeglice, takodje, mada u ograni~enom broju jer su bile upu}ivane u Francusku. Trebalo je izdati plate oficirima i slu`benicima. A bilo je potrebe i za drugim, najnu`nijim stvarima za samu vojsku. Re{enje finansi- jskog problema, dao je Milan Stojadinovi}, tada{nji slu`benik u min- istarstvu finansija. Zahvaljuju}i revnos- nom radu, znao je jo{ iz Ni{a, da srpska Vlada raspola`e znatnom gotovinom u stranoj valuti. Problem je za nekoliko dana bio re{en. Jedna mala gr~ka ladja prenela je nekoliko, iz Pariza pristiglih sanduka banknota, iz Atine na Krf. Tako je gr~ki novac dobijen za srpske ban- knote, a narod je do{ao do sredstava neophodnih za `ivot. Sa prole}em i opo- ravkom vojske po~eo je sasvim druga~iji `ivot za Srbe. Tro{ilo se dobro gr~ko vino, ~ula se i pesma, ali ne ratni~ka i osvetni~ka, ve} tu`na i sentimentalna. Gr~ka je pomagala Srbiji svim raspolo`ivim sredstvima. Vlada je sa Krfa vodila i koor- dinisala medjunarodnu aktivnost do kraja I svetskog rata. Priznanje legitimiteta vlade od strane saveznika imalo je nepro- cenjiv zna~aj. Javnost i otvorenost rada vlade bila je na visokom nivou. Na Krfu je 20. Jula 1917. potpisana kontraverzna Krfska deklaracija. Potpisali su je predsednik srpske vlade Nikola Pa{i} i ispred Jugoslovenskog odbora dr. Ante Trumbi}. Ipak, vratimo se pesmi i `ivotu srpskog naroda u izgnanstvu. Jedna melodija se sa prvim prole}nim danima mogla ~uti na ostrvu sa svih strana. Bila je to pesma “Tamo daleko”. I danas, najpopularnija narodna pesma u srpskoj istoriji. Pevala se u kafanama, bolnicama, logorima, na brodu “Srbija”, a prihvatili su je i jednako pevali i Grci, Francuzi, Englezi, Italijani, Marokanci…~ak i Senegalci, kojih i danas ima po celoj Gr~koj. Oni koji nisu razumeli re~i, slu- tili su da se iza takve melodije krije neizmerna tuga za napu{tenim ognj{tem. Prepevavali su je na svoje jezike…Englezi su pevali kao “Far away over there”, a Francuzi kao “Au loin, au loin sur Corfu”. Milunka Savi}, “srpska Jovanka Orleanka” kako su je zvali Francuzi, svedo~ila je: Mi smo pevali kada je bilo najte`e. Pevali smo kad su nas francuske ladje prebacivale na Krf, a bili smo `ivi le{evi. Francuski mornari i oficiri plakali su slu{aju}i nas i samo govorili: “Kakav divan narod!” . Pevali smo kad smo umirali na Vidu, pevali smo kad smo ginuli na Solunskom frontu. Kad bismo u rovovima zapevali, Bugari bi prestajali da pucaju. Zato smo mi narod koji nikada ne mo`e da propadne.” Krfljani su Srbe zapamtili kao narod koji peva i zato se mnoge srpske pesme i danas mogu ~uti na Krfu. Pored muzike i svi ostali oblici srpskog umet- ni~kog stvarala{tva imali su na Krfu sna`an izraz. Aprila 1916. Po~ele su da se {tampaju “Srpske novine”. Izlazile su tri puta nedeljno, u tira`u od 10.000 primer- aka i bile su zna~ajan izvor informacija za Srbe {irom sveta. Godinu dana kasni- je, kao knji`evni dodatak uz “Srpske novine” po~eo je da izlazi i “Zabavnik”. U dr`avnoj stampariji na Krfu {tampana su i mnoga vredna nau~na dela i pub- likacije. Od najve}eg zna~aja za {irenje istine o srpskoj vojsci bili su ratni slikari i fotografi. Od njih se i zvani~no tra`ilo da zabele`e svaki va`an momenat borbe od vrednosti za srpsku istoriju sa naj`ivljim interesovanjem, a po potrebi i li~nim po`rtvovanjem. S obzirom da na Krfu nije bilo ratnih dejstava, zadatak fotografa bio je specifican. Prvih dana je trebalo zabele`iti stanje iscrpljene vojske kojoj su i sami pripadali, a sa oporavkom i fotografije sa Krfa su bile sve brojnije. Brojni su fotografi koji su ovekove~ili srpsku ratnu dramu na Krfu. Rista Marjanovi}, Dragi{a Stojadinovi}, Stanislav Krakov, Dragomir Gli{i} i drugi, a mnogi od njih su pored fotografskih ostavili i va`na literarna i likovna svedo~anstva o ratu. Aleksandra Maksimovi} TAMO DALEKO Tamo daleko. Daleko od mora, Tamo je selo moje, Tamo je Srbija. Tamo daleko, Gde cveta limun `ut, Tamo je srpskoj vojsci jedini bio put. Tamo daleko, Gde cveta beli krin, Tamo su `ivote dali, Zajedno otac i sin. Bez otad`bine, Na Krfu `iveh ja, Ali sam uvek klic’o, @ivela Srbija. www.serbianmirror.com Feljton : Krfska epopeja (4. deo) SRBI PEVAJU I KAD NESTAJU “Dr`ava nije izgubila svoje bi}e. Ona i dalje postoji, iako na tu|em zemlji{tu, dokle god je tu vladalac, vlada i vojska, pa ma kolika njena ja~ina bila.” menta i nadju se u njegovom sazvu~ju, istra`e i spoznaju lepotu tradicije svojih predaka. Zadovoljstvo i radost tog sveukupnog ~ina pred malim ili velikim auditorijumom – publikom, je neopisiv, ose}aj svaki put nanovo do`ivljen i neponovljiv. Recite nam ne{to o programu koji }e imati prilike da vidi ^ika{ka publika? Dinami~an tematski program koji prati moderan tempo `ivota. Po skora{njim koncertnim iskustvima SKUD Oplenac, po mi{ljenju publike i kritike, program od 1h 45min proleti za ~as. Pu-blika }e u`i-vati u kompletnom programu, koji }e dodir- nuti sve one koji prepoz- naju balkan- sku i srpsku tradiciju i one koji `ele da otkriju deo te kulture i tradicije. Pored va{eg ansambla SKUD Oplenac ima}emo prilike da vidimo i velikane KUD Kolo iz Beograda. Kako ste uspeli da objedinete koreografiju za ovaj program? Poslednjih godina, od dolaska gospodina Radojice Kuzmanovi}a na ~elo Nacionalnog ansambla Kolo tra`i se karta vi{e za sve njihove koncerte. Zajedni~ka `elja nam je da svoju ljubav i umetni~ka opredeljenja u srpskoj narodnoj tradiciji, nesebi~no podelimo sa ovda{njom publikom. Uz najbolji i najsvestraniji srpski umetni~ki folklorni ansambl Severne Amerike, SKUD Oplenac, s jedne strane, publika }e imati priliku da vidi i najbolje igra~e i peva~e Ansambla Kolo, koji svojom vrhunskom umetni~kom prezentacijom objedinjuju najve}e i najsvetlije tradicije svih generacija Ansambla KOLO. Andjelka, Biljana i Goran ostavljaju neizbrisiv trag u svakom koncertu Kola poslednjih godina: Tako }e prvaci i solistkinja Kola imati neko- liko pojavljivanja na sceni, kako samostal- nih, tako i u okviru autorizovanih kore- ografija Kola, koje samo za ovu priliku pripremili. S.P.

Ukomande o povla~enju - SERBIAN MIRROR - OGLEDALO · Milunka Savi}, “srpska Jovanka Orleanka” kako su je zvali Francuzi, svedo~ila je: “Mi smo pevali kada je bilo najte`e. Pevali

  • Upload
    others

  • View
    1

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

11

I S T O R I J A

April 2010.

Iz naredbe vrhovne

komande o povla~enju

U

prvim danima po dolasku na Krf,

formirana je srpska dr`ava u izg-

nanstvu. Skoro svi nivoi organi-

zacije dr`avne uprave, funkcionisali su na

taj na~in, do samog kraja I svetskog rata.

Zgrada ~uvenog krfskog teatra bila je

sedi{te organizacije dr`avnih institucija,

Narodne skup{tine i vlade. Sednicama je

prisustvovalo 123 narodna poslanika. U

Srbiji je ostalo 39 poslanika, od kojih 21

nije do~ekao oslobodjenje zemlje. Sednice

su bile veoma burne i niko nije bio po{ted-

jen kritike. Predsednik tada{nje vlade

Nikola Pa{i} je bio zbog mnogo ~ega kri-

tikovan od strane opozicije, pa i mitropolit

Dimitrije je bio upitan, kako mu vlada

pla}a stanarinu?

Jedan od najva`nijih zadataka

predstavnika srpske dr`ave na Krfu bio je

obezbedjenje novca za vojnike. Ono {to je

srpskoj vojsci odmah po dolasku na Krf

bilo potrebno bio je gr~ki, a ne srpski

novac. Vojne komande su pristizale sa

svojim ljudstvom. Civilne izbeglice,

takodje, mada u ograni~enom broju jer su

bile upu}ivane u Francusku. Trebalo je

izdati plate oficirima i slu`benicima. A

bilo je potrebe i za drugim, najnu`nijim

stvarima za samu vojsku. Re{enje finansi-

jskog problema, dao je Milan

Stojadinovi}, tada{nji slu`benik u min-

istarstvu finansija. Zahvaljuju}i revnos-

nom radu, znao je jo{ iz Ni{a, da srpska

Vlada raspola`e znatnom gotovinom u

stranoj valuti. Problem je za nekoliko

dana bio re{en. Jedna mala gr~ka ladja

prenela je nekoliko, iz Pariza pristiglih

sanduka banknota, iz Atine na Krf. Tako

je gr~ki novac dobijen za srpske ban-

knote, a narod je do{ao do sredstava

neophodnih za `ivot. Sa prole}em i opo-

ravkom vojske po~eo je sasvim druga~iji

`ivot za Srbe. Tro{ilo se dobro gr~ko

vino, ~ula se i pesma, ali ne ratni~ka i

osvetni~ka, ve} tu`na i sentimentalna.

Gr~ka je pomagala Srbiji svim

raspolo`ivim sredstvima.

Vlada je sa Krfa vodila i koor-

dinisala medjunarodnu aktivnost do kraja

I svetskog rata. Priznanje legitimiteta

vlade od strane saveznika imalo je nepro-

cenjiv zna~aj. Javnost i otvorenost rada

vlade bila je na visokom nivou. Na Krfu

je 20. Jula 1917. potpisana kontraverzna

Krfska deklaracija. Potpisali su je

predsednik srpske vlade Nikola Pa{i} i

ispred Jugoslovenskog odbora dr. Ante

Trumbi}.

Ipak, vratimo se pesmi i `ivotu

srpskog naroda u izgnanstvu. Jedna

melodija se sa prvim prole}nim danima

mogla ~uti na ostrvu sa svih strana. Bila

je to pesma “Tamo daleko”. I danas,

najpopularnija narodna pesma u srpskoj

istoriji. Pevala se u kafanama, bolnicama,

logorima, na brodu “Srbija”, a prihvatili

su je i jednako pevali i Grci, Francuzi,

Englezi, Italijani, Marokanci…~ak i

Senegalci, kojih i danas ima po celoj

Gr~koj. Oni koji nisu razumeli re~i, slu-

tili su da se iza takve melodije krije

neizmerna tuga za napu{tenim ognj{tem.

Prepevavali su je na svoje

jezike…Englezi su pevali kao “Far away

over there”, a Francuzi kao “Au loin, au

loin sur Corfu”.

Milunka Savi}, “srpska Jovanka

Orleanka” kako su je zvali Francuzi,

svedo~ila je:

“Mi smo pevali kada je bilo

najte`e. Pevali smo kad su nas francuske

ladje prebacivale na Krf, a bili smo `ivi

le{evi. Francuski mornari i oficiri plakali su

slu{aju}i nas i samo govorili: “Kakav divan

narod!” . Pevali smo kad smo umirali na

Vidu, pevali smo kad smo ginuli na

Solunskom frontu. Kad bismo u rovovima

zapevali, Bugari bi prestajali da pucaju.

Zato smo mi narod koji nikada ne mo`e da

propadne.”

Krfljani su Srbe zapamtili kao

narod koji peva i zato se mnoge srpske

pesme i danas mogu ~uti na Krfu. Pored

muzike i svi ostali oblici srpskog umet-

ni~kog stvarala{tva imali su na Krfu

sna`an izraz. Aprila 1916. Po~ele su da se

{tampaju “Srpske novine”. Izlazile su tri

puta nedeljno, u tira`u od 10.000 primer-

aka i bile su zna~ajan izvor informacija

za Srbe {irom sveta. Godinu dana kasni-

je, kao knji`evni dodatak uz “Srpske

novine” po~eo je da izlazi i “Zabavnik”.

U dr`avnoj stampariji na Krfu {tampana

su i mnoga vredna nau~na dela i pub-

likacije.

Od najve}eg zna~aja za {irenje

istine o srpskoj vojsci bili su ratni slikari

i fotografi. Od njih se i zvani~no tra`ilo

da zabele`e svaki va`an momenat borbe

od vrednosti za srpsku istoriju sa

naj`ivljim interesovanjem, a po potrebi i

li~nim po`rtvovanjem. S obzirom da na

Krfu nije bilo ratnih dejstava, zadatak

fotografa bio je specifican. Prvih dana je

trebalo zabele`iti stanje iscrpljene vojske

kojoj su i sami pripadali, a sa oporavkom

i fotografije sa Krfa su bile sve brojnije.

Brojni su fotografi koji su

ovekove~ili srpsku ratnu dramu na Krfu.

Rista Marjanovi}, Dragi{a Stojadinovi},

Stanislav Krakov, Dragomir Gli{i} i drugi,

a mnogi od njih su pored fotografskih

ostavili i va`na literarna i likovna

svedo~anstva o ratu.

Aleksandra Maksimovi}

TAMO DALEKO

Tamo daleko.

Daleko od mora,

Tamo je selo moje,

Tamo je Srbija.

Tamo daleko,

Gde cveta limun `ut,

Tamo je srpskoj vojsci

jedini bio put.

Tamo daleko,

Gde cveta beli krin,

Tamo su `ivote dali,

Zajedno otac i sin.

Bez otad`bine,

Na Krfu `iveh ja,

Ali sam uvek klic’o,

@ivela Srbija.

www.serbianmirror.com

Feljton : Krfska epopeja (4. deo)

SRBI PEVAJU I

KAD NESTAJU

“Dr`ava nije izgubila svoje bi}e. Ona i dalje postoji, iako na tu|em zemlji{tu, dokle god je tu vladalac,

vlada i vojska, pa ma kolika njena ja~ina bila.”

menta i nadju se u njegovom sazvu~ju,

istra`e i spoznaju lepotu tradicije svojih

predaka. Zadovoljstvo i radost tog

sveukupnog ~ina pred malim ili velikim

auditorijumom – publikom, je neopisiv,

ose}aj svaki put nanovo do`ivljen i

neponovljiv.

Recite nam ne{to o programu koji

}e imati prilike da vidi ^ika{ka publika?

Dinami~an tematski program koji

prati moderan tempo `ivota. Po skora{njim

koncertnim iskustvima SKUD Oplenac, po

mi{ljenju publike i kritike, program od 1h

45min proleti za ~as. Pu-blika }e u`i-vati u

kompletnom

p r o g r a m u ,

koji }e dodir-

nuti sve one

koji prepoz-

naju balkan-

sku i srpsku

tradiciju i one

koji `ele da

otkriju deo te kulture i tradicije.

Pored va{eg ansambla SKUD

Oplenac ima}emo prilike da vidimo i

velikane KUD Kolo iz Beograda. Kako ste

uspeli da objedinete koreografiju za ovaj

program?

Poslednjih godina, od dolaska

gospodina Radojice Kuzmanovi}a na ~elo

Nacionalnog ansambla Kolo tra`i se karta

vi{e za sve njihove koncerte. Zajedni~ka

`elja nam je da svoju ljubav i umetni~ka

opredeljenja u srpskoj narodnoj tradiciji,

nesebi~no podelimo sa ovda{njom publikom.

Uz najbolji i najsvestraniji srpski

umetni~ki folklorni ansambl Severne

Amerike, SKUD Oplenac, s jedne strane,

publika }e imati priliku da vidi i najbolje

igra~e i peva~e Ansambla Kolo, koji svojom

vrhunskom umetni~kom prezentacijom

objedinjuju najve}e i najsvetlije tradicije

svih generacija Ansambla KOLO. Andjelka,

Biljana i Goran ostavljaju neizbrisiv trag u

svakom koncertu Kola poslednjih godina:

Tako }e prvaci i solistkinja Kola imati neko-

liko pojavljivanja na sceni, kako samostal-

nih, tako i u okviru autorizovanih kore-

ografija Kola, koje samo za ovu priliku

pripremili.

S.P.

12 April 2010.

P O R U K E

13

I Z S R B I J E

April 2010. www.serbianmirror.com

\ilas

beogradski faraon

D

a se Nemcu, Francuzu ili Englezu

ispred ku}e neko usudi da pose~e

platan oko 60 godina starosti, cela ulica

bi se latila oru`ja. Ako bi jo{ ~uli da se

radi o se~i 400 stabala u njihovoj ulici,

pravom eko masakru, grad bi do`iveo rev-

oluciju sa sve giljotinom za gradske

menad`ere. Tako je u civilizaciji… U

Beogradu, DSS je podnela Ustavnom

sudu `albu protiv odluke uprave grada

Beograda i “Beogradskog zelenila” da se

pose~e 431 platana u Bulevaru kralja

Alaksandra i najavila inicijativu za smenu

gradona~elnika Dragana \ilasa.

Studija o stanju platana, na koju

se pozivaju predstavnici gradskih vlasti

pokazuje da je 75 odsto drve}a zdravo. Ta

stabla su doneta u periodu od 1920. do

1930. godine, i to na ime ratne od{tete iz

Prvog svetskog rata. Kao jedan od vidova

reparacije, posa|eno je zelenilo po

sada{njem centru Beograda. @ivotni vek

platana je ~ak i do 300 godina, a zamena

drvoreda mo`e da se vr{i sukcesivno,

me|utim osiona beogradska vlast je

odlu~ila da to uradi najbolnije – odjednom.

Na brojnim fotografijama platana primetno

je da je drvo bilo potpuno zdravo, osim

prvog pose~enog, namenjenog za medije,

koje je trebalo da zama`e o~i javnosti.

Platane su bezuspe{no poku{ali da sa~uvaju

stanovnici Bulevara, brojni gra|ani i javne

li~nosti Svetlana Velmar Jankovi}, Dobrica

]osi}, Jovan ]irilov, Borka Pavi}evi},

Rambo Amedeus… u Skup{tini Srbije i na

licu mesta. Za o~uvanje platana je ~ak

organizovan i koncert “Bezobrazno

zeleno”.

Uprkos tome, ekipa Gradskog

zelenila je po \ilasovom nare|enju, uz kor-

don policije posekla platane i beogradskoj

vlasti obezbedila 520 parking mesta, nov

izvor finansiranja. Pominju cenu novog

mladog drve}a koje }e zameniti platane, ali

niko iz vlasti ne pominje gde je oti{la

gra|a i po kojoj ceni, a poznato je da svaki

platan vredi od 2-3.000 evra.

U Srbiji godi{nje

nestane ceo grad

G

odi{nje u Srbiji nestane jedan grad

veli~ine Ivanjice, Knja`evca ili ]upri-

je. Od po~etka 90-tih godina registrovano

je drasti~no smanjenje broja `ivoro|enih i

pove}anje broja umrlih. Po popisu iz 2002.

godine, u Srbiji je `ivelo oko 7.478.000

gra|ana, a ako se ovakav trend nastavi

2030. godine bi}e ih oko 6.800.000. Me|u

populacijom ima vi{e starih osoba uzrasta

od 65 godina nego petnaestogodi{njaka.

Stopa starosti stanovni{tva raste i sve se

kasnije stupa u brak, a prose~no doma}inst-

vo vi{e nije ~etvoro~lano ve} tro~lano.

Prime}eno je sve u~estalije

pove}anje krvnog pritiska, porast bele`i i

obolevanje od zlo}udnih tumora, pa je ula-

ganje u zdravlje jedino pravo ulaganje u

odr`anje nacije.

Programer se SMS

svetio Dr`avnoj lutriji

P

rogramer Predrag Be}iri} tereti se da je

sa 20 kompjutera i ~ak 200 mobilnih

telefona na TV SMS licitacijama namestio

dobitak automobila i stanova vrednih 41

milion dinara. On je sa sau~esnicima samo

od 18. januara do 15. februara uzeo 100

automobila i najmanje ~etiri stana.

Zanimljivo je da je upravo

Predrag Be}iri} prvi u Srbiji organizovao

SMS licitaciju pre nekoliko godina kao i

popularnu igrice i TV kvizove na sli~nom

principu. Kad je izba~en sa ovog posla,

Be}iri} je re{io da se “osveti” Lutriji i

po{to je znao kako ova igra funkcioni{e,

napravio je poseban program i sam sebi

name{tao nagrade.

Be}iri} je samo prekr{io pravila

ove igre. U SMS licitacijama, naime, prav-

ila ka`u da je sa jednog broja dozvoljeno

slanje najvi{e 1.000 poruka, ali da razmak

izme|u dve poruke mora da bude najman-

je 30 sekundi. Tako|e, pravila izri~ito

zabranjuju kori{}enje ra~unara prilikom

slanja ponuda. Be}iri} je na sve mislio, on

je ~ak anga`ovao i 23 ‘’glumca’’ koji su se

javljali da prime osvojene nagrade i u

emisijama glumili sre}ne dobitnike za 200

evra po autu. Jednom Kraljev~aninu je ~ak

platio 700 evra da organizuje slavlje u

kafani, jer je dobio kola.

Bahata sekretarica

B

ahata biv{a sekretarica predsednice

parlamenta, Branislava Parezanovi}

ulo`ila je `albu na odluku disciplinske

komisije, jer smatra da je kazna koja joj je

odre|ena previsoka. Podsetimo,

Parezanovi}evu je komisija kaznila merom

zabrane napredovanja u slu`bi naredne

~etiri godine zbog zloupotrebe slu`benog

polo`aja. Naime, ona je bez naloga 18. jan-

uara anga`ovala voza~a Gorana Jovi}a da

je slu`benim „audijem” odveze na fakultet

u Zaje~ar. Na putu su njih dvoje naru{ili

mesto uvi|aja posle te{ke saobra}ajne

nesre}e u kojoj je poginuo dvadesetjedno-

godi{nji mladi} i pre{li preko njegovog

tela. Jovi} i Parezanovi}eva prvo su odbili

da se zaustave, a zatim se voza~ pozivao

na la`ni imunitet sekretarice. Jovi} je zbog

toga dobio otkaz.

Nakon kazne, Brana je dobila

novo radno mesto, referent u Ministarstvu

infrastrukture kod Milutina Mrkonji}a, iako

je celokupna srpska javnost o~ekivala da

ona dobije otkaz. I tako je njen bezobrazluk

umesto pravedne `estoke kazne ~ak i

nagra|en. Ali tu nije kraj njenom bahatom

pono{anju, na novom radnom mestu,

Branislava svojim napadnim stilom

obla~enja kr{i Kodeks pona{anja i odevanja

dr`avnih slu`benika i trebalo bi jo{ jednom

da odgovara pred disciplinskom komisijom,

zbog obla~enja dubokog dekoltea, bezo-

brazno kratke suknje i izrazito visokih pot-

petica. Sve tri stavke kose se s Pravilnikom

republi~kog parlamenta o zaposlenima, koji

o~igledno nije imao uticaja na nju.

Ubistvo iz ljubomore

P

oznatu pop peva~icu Kseniju Paj~in

(33) ubio je, u njenom stanu u

Beogradu, njen de~ko, maneken Filip

Kapisoda (22). Filip je Kseniji pucao u

glavu, a zatim se ubio, ispaliv{i hitac sebi

u usta, a veruje se da je tragediji prethod-

ila sva|a zbog njegove ljubomore.

Ksenija Paj~in i Filip Kapisoda nisu

bili Romeo i Julija, kako su tvrdili mediji do

sada. U tragi~nom doga|aju nema ni~eg

romanti~nog i velika je zabluda da se to desi-

lo iz ljubavi. Re~ je o klasi~nom zlo~inu iz

strasti, ka`e psiholog i sudski ve{tak Bojana

Rankovi} i upozorava da uvek postoje jasni

nagove{taji da }e se tragedija desiti ali ih

okolina ne prepoznaje, a ~esto ni policija.

Ka`u: "Vole se, pa se potukli". Ne. Kad

nekog voli{, ne}e{ ga udariti, a pogotovo ga

ne}e{ ubiti. Ne postoji ubistvo iz ljubavi, ve}

iz patolo{ke ljubomore i posesivnosti.

“DARUJMO RE^”

Akcija za prikupljanje knjiga

deci u selima Srbije.

http://darujmorec.blog.rs/

email: [email protected]

Zorica Senti}

Ekipa dobrotvorne akcije

”DARUJMO RE^”, i list Ogledalo,

pozivaju vas da pristupite ekipi

i pomognete jednom plemenitom cilju.

... da svako selo u Srbiji dobije

svoju biblioteku...

Recite gde bi ste vi voleli

da po{aljete knjige?

Rubriku priprema: M. Maljkovi}

April 2010.14

^ E S T I T K E

15April 2010. www.serbianmirror.com

P O R U K E

P O R U K E

April 2010.16

17April 2010. www.serbianmirror.com

^ E S T I T K E

18 April 2010.

B I Z N I S

19April 2010. www.serbianmirror.com

S A ^ U V A J M O O D Z A B O R A V A

^UVENE @ENE SRBIJE

Nade`da Petrovi}

(1873-1915).

R

odona~elnik srpske moderne, slikar-

ka i ratnica. Uradila je prve ekspre-

sionisti~ke slike 1905, istovremeno

s glavnim predstavnicima ovog umetni~kog

pravca u Nema~koj i Francuskoj. Nije dugo

`ivela, ali je uradila mnogo: kao nastavni-

ca crtanja u Vi{oj `enskoj {koli, organiza-

tor likovnog `ivota Beograda i Srbije, osni-

va~ i prvi sekretar kola srpskih sestara,

jedan od utemeljiva~a Dru{tva srpskih

umetnika “Lada”, likovni kriti~ar, nadasve

kao slikarka. Uz to, prva je Srpkinja pok-

lonik fotografije, nove grane umetnosti.

Prvo od devetoro talentovane dece

Dimitrija Mite Petrovi}a i Mileve Zori}

(me|u njima je i Rastko, jedan od omil-

jenih srpskih pesnika), prve slikarske

poduke primila je od Steve Todorovi}a,

kasnije i \or|a Krsti}a i Kirila Kutlika.

Slede ~etvorogodi{nje studije u Minhenu.

Prvu samostalnu izlo`bu ima u Beogradu,

1900, zatim u Ljubljani, Zagrebu, Rimu.

U Balkanskim ratovima u~estvuje

kao dobrovoljna bolni~arka, a objava rata

1914. zati~e je u Italiji, gde se oporavlja od

tifusa prele`anog u Skoplju godinu dana

ranije. I pored toga, odmah se vra}a u

otad`binu i priklju~uje Dunavskoj diviziji.

A onda, 4. aprila 1915, Prva rezervna bol-

nica izdaje saop{tenje slede}e sadr`ine: “S

izrazima duboke i iskrene tuge, objavljuje-

mo da smo, pored tolikih `rtava koje su

pale u borbi protiv epidemije, sino} u osam

~asova prineli na oltar drage nam

Otad`bine jo{ jednu. U`asnoj bolesti

podlegla je i Nade`da Petrovi}, akademski

slikar, nastavnica @enske gimnazije, dobro-

voljna bolni~arka Prve rezervne valjevske

bolnice. Umrla je neumorno rade}i na

negovanju i spasavanju hrabrih boraca...”

S podjednakim `arom slikala je

srpske manastire i boji{ta, ba{ kao i Pariz,

obale Sene, Bulonjsku {umu, Veneciju,

Prizren... U njenu ~ast se od 1960. u rod-

nom joj ^a~ku svake druge godine odr`ava

likovna smotra koja nosi njeno ime. Na

nov~anici od 200 dinara je njen lik, a na

pole|ini je ~uvena fotografija nje, kao

bolni~arke 1913.

Mileva Mari} Ajn{tajn

(1875-1948).

J

edna od prvih `ena teoreti~ara fizike

na svetu, najbli`a saradnica Alberta

Ajn{tajna. Bila je i prva `ena ovog

slavnog nau~nika, imala sa njim k}i i dvo-

jicu sinova. Ro|ena u Titelu, kao najstarije

od troje dece u bogatoj porodici oficira

austrougarske vojske, imala je peh da joj je

vrlo rano i{~a{en kuk i leva noga kra}a.

Prvo priznanje ukazano joj je jo{ tokom

{kolovanja u Zagrebu, kad su joj dozvolili

da kao jedina “privatiskinja” (studentkinja)

prisustvuje predavanjima iz fizike. Potom je

na Politehni~koj {koli u Cirihu upisala

studije fizike i matematike, i upoznala tri i

po godine mla|eg Alberta Ajn{tajna. Tre}i

seminar zavr{ila je u ~uvenom Hajdelbergu,

gde je bila veoma cenjena i upam}ena kao

vrstan fizi~ar i matemati~ar (iako na

politehnici nije diplomirala). U to vreme je

zatrudnela i zbog Albertove neodlu~nosti za

brak i pritiska njegovih roditelja, bila prisil-

jena da njihovo prvo dete - k}i Lizerl,

ro|enu u Novom Sadu - da na usvajanje.

Ven~ali su se 6. januara 1903. u Bernu.

U doba bra~ne idile, Mileva je

“redovno, dan za danom, naj~e{}e uve~e,

radila zajedno sa suprugom Albertom za

istim stolom, sakrivena od pogleda ljudi,

tiho i skromno, tako da njen stvarni udeo u

stvarala{tvu Alberta Ajn{tajna verovatno

nikada ne}e biti precizno dokazan. Ali, ako

uzmemo u obzir da je bila izvrstan

matemati~ar i odli~an fizi~ar, kao ~injenicu

da je i ona dobila Nobelovu nagradu - i to

od svog, tada ve} biv{eg mu`a - onda

moramo da pretpostavimo da je njen dopri-

nos bio veliki.” Uostalom, valja se setiti da

je Ajn{tajn dobio Nobelovu nagradu 1922. i

to za rad iz 1905, dakle iz vremena “sre}nog

bernskog perioda” sa Milevom koji je trajao

od 1903. do 1909. Uz to, Mileva je znala da

ka`e kako su ona i Albert “Jedan kamen”

(igra re~i u prezimenu Ein stein).

Izvesno je da je njena uloga u radu

~oveka koga je ugledni Tajm proglasio za

najzna~ajniju li~nost XX veka - i kome je

posle razvoda malo {ta na istra`iva~kom

planu polazilo za rukom - obavijena

mno{tvom nepoznanica. Sve vi{e izlazi na

videlo da su posle njene smrti i{~ezla mnoga

njena pisma i dokumenti koji bi, nesumnji-

vo, mogli da daju realniju sliku `ene “naj-

genijalnijeg ~oveka” veka za nama.

Umrla je u Cirihu, a za njen grob

{ira javnost saznalaje tek 2003. Grob nema

spomen-plo~u, a iznad njenih zemnih

ostataka nalazi se nekoliko kostura nepoz-

natih ljudi.

Isidora Sekuli}

(1877-1958).

P

o mnogima, najobrazovanija i najum-

nija Srpkinja svih vremena. Znala je

vi{e jezika, razli~itih kultura i oblasti

umetni~kog izra`avanja, ona je kao pisac,

prevodilac i tuma~ knji`evnih dela ponirala u

samu su{tinu srpskog narodnog govora i nje-

govog umetni~kog izraza, smatraju}i govor i

jezik kulturnom smotrom naroda. Ro|ena u

ba~kom selu Mo{orin, detinjstvo je provela u

Rumi i Zrenjaninu, a u~ila u Somboru i

Pe{ti. Poput mnogih {kolovanih `ena tada,

radila je kao nastavnica, prvo u Pan~evu,

zatim u [apcu, od 1919. u Beogradu. Obe

okupacije provela je u Beogradu.

Knji`evni rad zapo~ela je kasno,

objaviv{i prvu knjigu 1910. ̂ etiri godine kas-

nije izlaze Pisma iz Norve{ke, po mnogima

najlep{i putopis na{e kni`evnosti. Zanimljivo

je kako je nastala njena Kronika palana~kog

groblja. Posle jedne za drugom smrti oca i

brata, Isidora je provodila sate i dane, na

zemunskom pravoslavnom groblju gde su

obojica sahranjeni. Tu se upoznala i spri-

jateljila sa starim grobarom Nikolom, koji joj

je pri~ao istorije mnogih zemunskih porodica

i sudbine li~nosti koje su tu po~ivale.

Najzanimljivije je uobli~ila i objavila u svo-

joj Kronici... Njeni eseji ubrajaju se u najvi{e

domete te vrste ne samo u srpskoj nego i u

evropskoj modernoj knji`evnosti. U njima

centralno mesto zauzima Njego{, kome je i

posvetila knjigu: “Njego{u knjiga duboke

odanosti”.

Prva je `ena izabrana za akademi-

ka SANU (dopisni 1939, redovni 1950). U

jednom intervjuu, godinu dana pred smrt,

rekla je: “Volim ti{inu... Ako ne{to vredim,

neka ka`u posle moje smrti, a ni dva dana

pred smrt ne `elim da me hvale”. Valja

podsetiti da je A. G. Mato{ za njen vir-

tuozni stil sro~io izraz “ples rije~i”.

nastavi}e se

Dragi ~itaoci, ovu pri~u bi trebalo shvatiti kao mali oma` i na{ duboki naklon znamenitim `enama Srbije. Bile su svetice, vladarke, ratnice, umetnice,

nau~nice, prosvetiteljke, predvodnice. Velike i u pobedi i u porazu. Neke su zlatom svoje ljubavi bile stub dr`ava, naroda, dvorova i dinastija,

druge ih svojim li~nom kobi nepovratno ru{ile. Neke su obele`ile epohu u kojoj su `ivele, ve}ina drugih shva}ena je mnogo kasnije, u slu~aju tre}ih ni to.

Nade`da Petrovi}

Mileva sa suprugom Albertom

Isidora Sekuli}

REKLAMIRAJTE SE

U OGLEDALU

OGLEDALO JE LIST

KOJI NAS POVEZUJE!

20 April 2010.

B I Z N I S

HHRRIISSTTOOSS VVOOSSKKRREESSEE !!