St-i:Lđ.ean.i 1 S © 0 .

SADRŽAJ. strana

Poziv 481 HygieniSka važnost šuma, dokazana pomnim iztražioanjem šumskof/ zraka i tla 482 Izvještaj kralj, županijskoga nadSumara modniško-riečke županije. (Čitano

u žup. skupštini dne 25. srpnja 1890.) 491 Izvještaj 0 poučnom putovanju slušatelja štimarstva na kr. gosp.-šumarskom

učilištu u Križevcih god. 1890. Napisao kr. profesor šumarstva Drag. F. Hlava 499

Sa gospodarsko-šumarske izložbe ti Beču. Piše Milan Obrađovid-Ličanin . . 503 Kritička smotra nauke dr. Maxa Presslera o rationalnom šumaru i njegovom

najizdašnijem trajnom gojenju šume 507 Međjunarođni gospođarsko-šumarski kongres u Beču god. 1890 509 Listak, Z a k o n i i n o r m a t i v n e n a r e d b e : Okružnica kr. banskoga stola od

15. listopada 1890. br. 23.702, kojom se upuduju svi kr. sudovi I. molbe glede izbora vještaka šumsko tehničke struke. — Naredba kr. zemalj. vlade, odjela za unutarnje poslove, od 20. listopada 1890. br. 40233, upravljena na sve zamjenike vladinih povjerenika za imovne obćine, glede sudjelovanja imovnih obdina kod budude jubilarne gospodarsko-šumarske izložbe u Zagrebu 518 O s o b n e v i e s t i : Odobrenje izbora. — Imenovanje 518 S i t n i c e : Uspieh ovojesenskih državnih šumarskih izpita. — Odbor od­

sjeka za šumarstvo jubilarne gospodarsko-šumarske izložbe za g. 1891. — Nesretan aiučaj. — Šumski požar. — Požar branjevine. — Izkaz za vrieme od 1. siednja do 31 . srpnja 1890. prijavljenih, razpravljenih i nerazpravljenih šumskih prekršaja, u području kr. županije zagre­bačke. — Dan u bečkoj izložbi. — Trgovačke mjere za obračun gradje u raznim zemljama i gradovima. — Uspieh o otrovanoj gra­bežljivoj zvjeradi stjchninom god. 1889/90 519

O g l a s . — P o z i v . — D o p i s n i c a u r e d n i č t v a 527

Br. 11. u ZAGREBU, 1. s tudenoga 1890. God. XIV.

Vaše gospodstvo! Prema zaključku ovogodišnje glavne skupštine prirediti će „hrvatsko-sla-

vonsko šumarsko družtvo" prigodom dogodišnje „jubilarne gospodarsko-šumarske izložbe" posebnu „skupnu izložbu šumarskih izložaka" svijah svojih članova u naročito u tu svrhu po šumarskom družtvu sagraditi se imajućem pavilonu.

Izložba ta obuhvaćati će sve u smislu po izložbenomu eksekutivnomu od­boru objelodanjenoga programa izložbi pripuštene izložke šumarstva i lova.*

Za oživotvorenje te namisli pako potrebno je prije svega, da članovi družtva pri podhvatu tom što življe učestvuju, u koliko se bo samo tada mo­žemo nadati, da će izložba ta biti i doista dostojna slika sveukupnoga stanja šumarstva, šumarske proizvodnje i odnošaja lova u zemlji.

U to ime — čast nam je ovime pozvati i Vaše gospodstvo — na sudjelovanje kod zajedničkog rada oko priredjenja spomenute skupne izložbe družtva molbom z a č i m s k o r i j i o d z i v u svrhu pospješenja dalojeg razporeda izložbenih posala.

Dodajemo pako, da će nam u svrhe dekorativne, osim samih izložaka šu­marstva i lova, dobro doći i darovi raznolike ubijene zvjeradi i divljačine, te je podp i sano p r e d s j e d n i č t v o p r i p r a v n o nos i t i sve s tim skop­čane t roškove . Za samo izloženje izložaka ne plaća se nikoja mjestovina, biti će pako skrb glavnoga kao i eksekutivnoga izložbenoga odbora, da poluči polakšicu kod željeznica i parobroda, za dopremu kao odpremu izloženih stvari.

Podpisano predsjedničtvo kao i upravljajući odbor družtva pako neće ža­liti truda, da nam djelo to uspije koristno i po šumarsko družtvo dostojno — nadajući se ipak što kriepčijoj podpori i od strane samih članova družtva.

U Zagrebu, 30. listopada 1890.

Predsjedničtvo hrvatsko-slavon. šumarskog družtva:

M. Durst, predsjednik. Fra« Xav. Kesterčanek, tajnik.

* Vidi „Šumarski list" str. 337 i sliedeće od o. g. 31

482 —

Hygienička važnost šuma, dokazana pomnim iztraživanjem šumskoga zraka i tla.

Predavanje, koje je držao za vrieme medjunarodnoga gospodarskoga i šumar­skoga kongresa u Beču g. 1890. dne 2. rujna u velikoj skupštini đr. Eraest

Ebermayer, profesor na sveučilištu u Monakovu.

Premda se je o zdravstvenoj važnosti šuma, dotično o njihovom utjecaju na naše zdravstvene prilike, već mnogo pisalo i govorilo, ipak postoje o tom pitanju još uviek vrlo različita a i kriva mnienja. U naše doba, gdje se toliko radi za uzdržavanje ljudskoga zdravlja, doista je takodjer zadaća znanosti, da na temelju točnih iztraživanja što više doprinese na razjašnjenje ovoga pitanja.

Svatko priznaje, da duži ili trajni boravak na selu, u planinama ili u blizini mora i većih šuma zdravlju više prudi, nego li boravak u nezdravom, dimom i prašinom napunjenom zraku gusto napučenih gradova. S toga polaze oporavljenici i bolestnici svake vrsti dan danas više u klimatska lječilišta u gorama, na moru i na jezerima, nego li ikada do sada.

Uz svoju obćenitu zdravstvenu korist, koju ovakova lječilišta pružaju, djeluju šume u stanovitim prilikama takodjer na osobiti načii. Tako se je n. pr. već često opažalo, da su se zdravstveni odnošaji močvarnih predjela i ba­ruština bitno poboljšali nasadima dobro gojenih normalnih šuma; isto tako se je u Europi i Indiji opažalo, da su velike šume ponajviše ustuk širenju kolere, te da ova pošast šumovite krajeve rjedje posjećuje. Poznati su dapače i pri­mjeri, da se je kolera pojavila, kad su se šume izkrčile i na onim mjestima, gdje je prije nije nikada bilo. Slična su se izkustva stekla glede žutice (Gelb-fieber) u južnim predjelima sjedinjenih država sjeverne Amerike.

Šuma je dakle hjgienički faktor, kojemu se niti prevelika, nu u stano­vitim prilikama ni premalena vriednost prilagati ne smije; s toga su liečnici od vajkada mnogo zagovarali uzdržavanje šuma.

0 uzroku njihovog blagotvornog utjecaja na ljudski organizam nastala su jur najraznovrstnija mnienja i naslućivanja. Neki naziru korist ponajpače u zaštiti, koju pruža drveće proti sunčanoj žegi ; drugi pripisuju šumi kemički čisteći utjecaj na zrak; a imade ih, koji tvrde, da šumski zrak osobito djeluje povećanim sadržajem kisika i ozona, ili da šume štite od škodljivih vjetrova i zrak mnogobrojnim lišćem mekanićki čiste te poput cjediljke prašinu i škodljive gljivice cjepahce (Spaltpilze) zaustavljaju, koje inače prouzročuju bolesti; mnogi pak tvrde, da osobita vriednost šuma u tom postoji, što drveće djeluje na vlagu tla, sišući iz njega vodu.

Tolika raznolikost nazora tumačiti se dade tim, što je u tom obziru do sada sasvim nedostajalo točnih iztraživanja šumskoga zraka i tla; a baš na ovima se ima temeljili svako znanstveno dokazivanje o zdravstvenoj važnosti šuma. Mnogobrojna obsežna djela, koja sam ja izdao o naravi i svojstvu šum-

— 483 —

skoga zraka te o najznačajnijim osebujnostima šumskoga tla, sudim, đi Ć9 ovaj nedostatak u glavnom nadoknaditi i pouzdan temelj sačinjavati, na kojem će se moći u budućnosti dalje graditi.

Povodom ovakovih iztraživanja nema dvojbe, da je zdravstveno djelovanje šume ovisno, što o naravi šumskoga zraka, što o njekim najznačajnijim svoj­stvima šumskoga tla.

I. Iljgienička važnost šumskoga zraka. Blagotvorni i okrjepljujući utjecaj šumskoga zraka pripisivao se je dosele

njegovom ugodnom i aromatičnom vonju, osobito njegovomu tobože većemu sa­držaju kisika te manjemu ugljične kiseline. Obćenito se je mislilo, da izmedju krošnja šumskoga drveća ponajviše, kad sunce prigrije, prolazi zrak, koji je bogatiji kisikom i siromašniji ugljičnom kiselinom, nego li zrak u krajevima gdje nema šuma. Tž, savjetovao je dapače bolestnicima i pokojni prof. Dr. Bock u Lipskom u svom poznatom djelu: Volksgesundheitslebre, neka osobito često svježi šumski zrak usišu, pošto je taj najzdraviji, jer zeleni dielovi bilja pri­maju kod sunčanog svjetla ugljičnu kiselinu te izlučuju kisik.

Nu u šumi se vrše i razne druge promjene, koje na kakvoću zraka utječu. Tako je n. pr. dokazano, da sve biljke, počevši od klicanja sjemena dokle ne poginu, dišu t j . primaju danju i noću njeku količinu kisika iz vazduha, spale neki dio nastalih ugljičnih hidrata te izlučuju isti objam (volumen) ugljične kiseline. Ovo disanje djeluje u smjeru protivnom gore navedenoj sličbi (asimi­laciji), za kojom ipak kud i kamo zaostaje. S toga bi imao sadržavati zrak medju krošnjami danju više kisika i manje ugljične kiseline, a noću kisika manje i ugljične kiseline više, nego li zrak izvan šume. Zrak, nalazeći se medju tlom i krošnjami, gubi truležem vlažnoga lišća i crnice osobito u toplije doba godine neprestano kisik i prima u zamjenu isti objam ugljične kiseline; s toga bi se dakle ovaj zrak od onoga medju krošnjami imao razlikovati manjim sa­držajem kisika i većim ugljične kiseline.

Šumski zrak jošte vrlo mienja izpara (transpiracija) nebrojenog lišća, kojim zrak neprestano velike množine nevidljive vodene pare prima. Jedna jedina krepka bukva izlučuje po opažanjima pl. Hoe lne l -a danomice 60 1. vode u obliku pare; 115-godišnji bukvik izlučuje za vrieme disanja danomice 26.000 1. vode na svaki ha. Da je voda u obliku pare vidljiva, morao bi se nad svakom šumom podizati čitav oblak.

Ova bi se sva značajna svojstva šumskoga zraka dala kemički dokazati, kad se šumski zrak ne bi gibao i sa vanjskim zrakom družio. Ako i vlada u šumi prividno podpuna tišina, ipak mienja zrak zakonom probojnosti (difuzije) neprestano svoj položaj. A to se strujenje zraka toliko brže vrši, što je veća razlika u toplini (temperaturi) pojedinih zračnih slojeva u šumi te medju zra­kom šumskim i vanjskom atmosferom. Izmjenu zraka vrlo pospješuju vjetrovi, koji prolaze krošnjami i šumom, a to osobito onda, kad je šuma riedka i pri-l'čno izkrčena. Ali se i u gustim, dobro zaraslim šumama zrak šumski sa vanjskim zrakom toli brzo združuje, da mi uz ranoga sravnjujuća iztraživanja

— 484 —

nije moguće bilo ustanoviti bitaijih kemičkih razlika medju šumskim i izvanj­skim zrakom.

Dakle se čovjeku u sred tvorn ice kis ika, kako možemo nazvati šumu, ne pruža za disanje niti manje kisika niti više ugljične kiseline, nego u ne­izmjernim poljanama bez šuma.*

Većina si ljudi umišlja izlučivanje kisika u šumi mnogo obilatijim, nego li je zbilja. U svojem sam djelu : „Physiologische Chemie der Pflanzen" dokazao, da šuma kod poprečne produkcije za vrieme vegetacije (u 5 mjeseci) na 1 ha. od prilike 6000 m* ugljične kiseline, dakle danomice 40 m'' iz atmosferičnog zraka prima i raztvara, ali zato gotovo isti objam kisika izlučuje. Nu što čini ovo 40 m^ kisika obzirom na čitavu množinu zraka u šumi, koja se razprostire čitav 1 ha., a visoka je tek 20 m. Takova šuma sadržava 200 000 m^ zraka, koji uz to ni odieljen nije od vanjskoga, te se probojnošću i vjetrovima sve­udilj obnavlja.

U svojoj sam brošuri: „Die Beschaffenheit der Waldluft'' izračunao, da odrastao čovjek disanjem u jednoj godini toliko kisika potroši, koliko ga šuma od 3 ha. proizvadja, i da obitelj od 4 osobe za disanje, kurenje i kuhanje tohko kisika treba, koliko ga 1 ha. šume za vrieme (vegetacije) rastenja u 1 godini proizvadja. Od 1 ha. prouzročeno poboljšanje zraka podmireno je već potrebami obitelji od 4 osobe. Nu ne radi samo čovjek tako na uštrb poboljšanju zraka, nego i svaka životinja, svaka ptica u šumi. Stado od 100 ovaca potroši disanjem mnogo više kisika i proizvadja mnogo više ugljične kiseline, nego li šuma od 1 ha. u isto doba kisika proizvede i ugljične kiseline potroši. S toga zrak više štetuje od povećeg stada ovaca, nego li ga poboljša 1 ha. šume.

Iz rečenih činjenica sliedi, da niti omanje šume, niti prostori sa drvećem i grmljem obrasli, niti vrtovi, niti livade u središtu velikih gradova nemaju znamenovanja za kemičko poboljšanje zraka; dokazat ću pak dolje niže, da šume mnogo doprinašaju sanitarnom poboljšanju tla.

Očito je iz ovih iztraživanja, da je vehka bludnja, ako tko misli, da šumski zrak većim sadržajem kisika osobito dobro djeluje na zdravlje. Zdravstvena važnost njegova ima se u sasma drugim značajnim svojstvima tražiti.

Isto tako, kako zrak na moru i u planinama, odlikuje se i šumski zrak velikom čistoćom. Prost je od škodljivih plinova i para, koje proizvadjaju u gradovima tvornice, trulež životinjskih odpadaka i vrlo nečisto tlo; isto tako ga nije za-nesnažio dim, čadja i sumporna kiselina, koja u gradu dolazi u zrak iz ne­brojenih dimnjaka ; prost je napokon od prašine, koja je gradskim stanovnicima često vrlo neprilična a i štetna, ako se u većoj množini usiše. Kao neko drugo odlično svojstvo šumskoga zraka ima se napomenuti gotovo posvemašnji nedo­statak bakteričnih klica, te se u tom bitno razlikuje od zraka u gradu isto kao

* Sravni dotična iztraživanja u mojoj brošuri: „Die Beschaffenheit der Walđ-luft.'' Stuttgart 1885., onda u „Forschungen auf đem Gebiet^ đer Agriculturphysik." IX. svezak, 3 . ; napokon u djelu : „Physikalische Einwirkungen des Waldes auf Luft und Boden." 1873.

485 —

primorski i planinski zrak. I zMique l -ov ih 5-go(iišnjih (1881. —1883.) sravnju-jućih iztraživanja u Parizu proizlazi, da zrak u središtu građa u 1 m' poprečno sadržaje 3920, a zrak u parku Montsouris-skom poprečno samo 455 bakterija. Ako već zrak u njekom parku kod Pariza tako malo bakterijami obiluje, koliko više vriedi to za šumski zrak na selu, o čem će se doskora svatko iz mojih iztraživanja pobliže uputiti moći. Pošto kod hygieničkog razsudjivanja zraka, tla i vode ne odlučuje samo broj nego i vrst bakterija, s toga se mora kod takovih iztraživanja osobito i na to obazirati, jer zdravlje štetuje tek onda, ako se u zraku, tlu i vodi osim neškodljivih takodjer p a r a s i t s k e i p a t h o g e n e bakterije nalaze u stanovitoj množini.

Zdravstvena se važnost šuma nema samo u čistoći zraka tražiti, nego se ona temelji takodjer na podnebnim prilikama. Množtvo drveća brani tlo gustim krošnjama od neposrednog utjecaja sunčanih zraka, tvoreći nad njim više manje gustu sjenu, a ujedno troši mnogobrojno lišće čitav dio sunčane topline u svrhu izparivanja i sličbe. S toga pruža šuma danju ugodan zaklon protiv sunčane žege te uzdržava ljeti tlo hladnim i svježim. Noću umanjuju krošnje gubitak topline saobćivanjem (Ausstrahlung), pak štite tako tlo od žestoke ohlade.

U tjesnom savezu sa tim pojavima stoji hygienički važna istina, što je šumski zrak napose ljeti mnogo manjim promjenama (skrajnostima) topline pođ-vržen, te ostaje radi niže temperature razmjerno vlažniji nego susjedni zrak na poljani.

Klimatski se značaj šuma toliko jače pojavljuje, što toplije je doba godišnje i dnevno, i što gušća je šuma. U gustim, mladim šumama izražena je šumska klima po mojim iztraživanjima mnogo jasnije, nego u starim, sjecivim ili tja iz-krčenim i zlo gojenim šumama. Tako su na pr. riedki i prisojni borici na ravnini mnogo topliji i suši, nego li gusti, hladni i magloviti omorici u višim planinama.

S hjgieničkog je gledišta spomena vriedna i ova činjenica, što zrak nad krošnjama i na šumskom rubu razmjerno više ozona sadržaje nego li u sredini šume, gdje neki dio ozona froši šljig (vervvesende Pflanzen und Humusdecke).

Ako i nije vriednost ozona kao sastavine zraka tolika, kao što se je prije često uzimalo, te ako i nije ova sastavina u nikakvom savezu sa pojavljanjem pošasti, ipak je izvan sumnje, da ozon mnogo pridonaša čišćenju zraka, pošto imade radi svoje krepko oksidujuee snage svojstvo, da raztvara i odstranjuje zaudarajuće i često štetonosne plinove, koji nastaju u močvarnim vodama truležom životinjskih i bilinskih tvari. S toga se nalazi veća množina ozona samo na mjestima, koja se odlikuju čistim zrakom, kao što u blizini šuma, na plani­nama, nad morem i na morskom žalu, uz jezera, u pustinji, u blizini slapova i kapila (Gradierwerke) i t. d. Redovito nema ozona ili se tek u maloj mjeri nalazi u nečistu zraku u gradovima, u sobama, u blizini gnojišta i straništa, u jako maglovitom zraku i svuda, gdje ga nestaje oksidacijom organičkih tvari. Vlažni jugozapadnjaci i zapadnjaci, koji preko mnra do nas d'-laze, povećavaju množim ozona, dočim ju suhi vjetar sa kopna umanjuje.

- 486 —

U novije se doba podigoše znameniti glasovi, koji priznavaju na temelju obsežnih opažanja ozonu zraka neko utjecanje na naše zdravlje. Po prof. B i n z u u Bonnu pobudjuje zrak obilujući ozonom san; Dr. Eyse le in u Blankenburgu na Harcu pripisuje zraku sa umjerenim sadržajem ozona povoljan utjecaj na kroničke bolesti živaca. U tom svojstvu se svakako nalazi tumač pojavu, što su ljudi, koji bolovaše od živaca, često baš čudnovato brzo ozdravili u šumskom, morskom ili planinskom zraku.

Obzirom na ova vrlo koristna svojstva šumskoga zraka mora se još i na to upozoriti, da šume množtvom drveća gibanje zraka u velike slabe i štite od jakih, osobito sjevernih, oštrih i suhih vjetrova, koji lako prouzročuju upaljive bolesti.

Uzme li se na um, da šuma takođjer najbližoj okolini ovakov zaklon pruža, i da se značajna svojstva zraka, pa i malo, strujenjem zraka prenašaju na su­sjedne krajeve, onda je lako razumjeti, što se zračna i podnebna lječilišta (Luft- und Terraincurorte) najradje podižu u blizini šuma i po mogućnosti na južnim i južnozapadnim obroncima, što više iznad dolina i rieka.

Najsrodniji je šumskomu zraku glede svojih svojstava zrak morski, koji se takođjer odlikuje velikom čistoćom i množinom ozona, razmjerno većim sa­držajem vlage, sumjernošću temperature i hladnoćom u ljetu. Od šumskoga se zraka razlikuje u bitnosti tek absolutno većim stupnjem vlage, posve malim sadržajem soli i većom jakošću vjetrova. U mnogo slučajeva podupiru i po­spješuju morske kupelji djelovanje morskoga zraka.

Šumi se napokon i moru ima pripisivati doista znatno i povoljno f iz ično djelovanje na čovjeka. Tko je već na sebi samu izkusio, kolik je u šumi dojam visokih, dvoranam sličnih prostorija, koje toli djeluju na srce i dušu svojimi mnogoličnim vrstima zelenila, prijaznom izmjenom svjetla i sjene te samoćom i tišinom, taj će lasno razumjeti, što je netom nastalo poremećenjo uma već često našlo lieka u samoći šumskoj.

Navedenim je činjenicam.a sanitarna vriednost šumskoga zraka znanstveno posve dokazana. Akoprem se čist i zdrav zrak nikako liekom smatrati nema, ipak je kao pripomoćno sredstvo od velike vriednosti, koja se lasno shvatiti dade, ako pomislimo, da odrastao čovjek djelovanjem pluća u 24 sata od prilike 9000 1. zraka, dotično 1800 1. kisika treba, od čega se pisanjem 7« potroši i u krv privede. Noću (u snu) prima tielo gotovo dvostruku množinu kisika, kojim si pribavlja sredstvo za raztvaranje škodljivih proizvoda, koji nastaju iz­mjenom tvari, i stiče novu snagu za rad sliedećega dana.

Zdravlje naše može uz dulji boravak u nečistu zraku štetovati već od male količine škodljivih tvari, kojih se djelovanje disanjem danomice jača. Nema sumnje, da umjereno tjelesno kretanje u zdravu i čistu zraku prudi razvoju mladoga tiela, pospješuje izmjenu tvari, kriepi mišičje i čitav organizam, te zdravlje isto toliko uzdržava, kao zgodna i dobra hrana, čista i zdrava voda te svjetao i suh stan. Uspješno liečenje, koje se često u južnim i planinskim pre­djelima polučilo kod ljudi, koji boluju na prsima, mora se panajpače pripisivati

•— 487 —

6istomu zraku, pristaloj hrani, sustavnoj tjelesnoj kretnji i duševnomu miru bolestnika. Lječilišta za prsne bolesti mogu dakle biti svuda, gdje imade čista zdrava zraka, a osobito se preporuča u tu svrhu zrak šumovitih i suhih predjela, koji je prost od prašine i bacila.

Kako bismo no samo danju, nego i noću uživali što više čista zraka, širi se sve više običaj, da se spava kod otvorenih prozora; u tu se svrhu od novijeg doba ustrajaju u većim podnebnim lječilištima u Njemačkoj u šumi ili na kraju šume takodjer otvorene zgrade, u kojih se stanuje i spava, a zovu se „Luft-hauser" . Ovakove su zgrade doista pravo dobročinstvo za ljude, koji boluju od živaca ili pomanjkanja krvi.

Sanitarna vriednost šuma nema se samo tražiti u navedenim svojstvima šumskoga zraka, nego se takodjer temelji na šumskom tlu, koje postizava vege­tacijom drveća stanovita značajna i sa hygieničkog stanovišta vrlo važna svojstva.

IL Hjgienička važnost šumskoga tla. P e t t e n k o f e r - o v a vrlo znamenita, višegodišnja opažanja i izkustva o

mjestnom i vremenom razvoju kolere i trbušne pošaline (Unterleibstyphus) učinila su vrlo vjerojatnim, da kod pojava i širenja ove i nekih drugih pošasti mjestna svojstva tla u toliko važnu ulogu imadu, što se dotične bakterije, koje se ljudskim prometom raznašaju , uz povoljne mjestne i vremene prilike za kratko vrieme ogromno razviju i umnože te, dignuvši se sa prašinom izsušenoga tla u atmosferički zrak, disanjem zalaze u tielo i pobudjuju opet bolesti i po­šasti, ako organizam na iste naginje. Ako tlo nije zgodno, da se na njem bak­terije razviju i umnože, onda se na njem ni pojaviti ne može ona priljepčiva bolest, te se tlo prikazuje immunim (neokuženim) i prostim od ovakove bolesti.

Pošto su životni uvjeti tih malih organizama (gljivica) izvan ljudskoga tiela već dovoljno iztraženi, i pošto su bar u glavnom poznate prilike, uz koje nastaje u tlu obilno razvijanje i množenje bakterija, s toga je vrlo lasno na­stala potreba, da se takodjer prikladnost šumskoga tla izpita, te se ustanovi, da li više ili manje odgovara potrebam pathogenih bakterija.

Moja u zadnjim godinama povedena obsežna iztraživanja šumskoga tla mogla bi za to pružati dovoljnog gradiva. Kao što razvijene biljke ne mogućna svakom tlu uspievati, tako isto trebaju najneznatnije vrsti bilinstva i razne glji­vice za vegetaciju stanovite hrane i fizikalnih uvjeta, kojih ne sadržaje svako tlo u odredjenoj mjeri. S toga nema sumnje, da sve razvijenije gljivice, kojima i pathogene bakterije pripadaju, u šumi mnogo nepovoljnije prilike nalaze, nego u gnojenu tlu oranici i vrtova ili u mnogim gradovima i selima, gdje su na­gomilani svakovrstni životinjski odpadci, koje tlo onesnažuju. Iz toga se dade tumačiti poznata činjenica, da nagomilavanje ljudskih ođpadaka i gnoja u bli­zini stanova zdravlju mnogo više štete nanosi, nego li nagomilavanje bilinskih tvari, niti ne obazirući se na to, da neutralna ili slaba alkalična reakcija crnice, nastale iz životinjskih ođpadaka, većmi ovih gljivica, osobito pathogenim bak­terijama mnogo više odgovara, nego kiselina u tlu mnogih šuma i treseta (Torf-

— 488 —

moor), pošto, kako je poznato, već mala količina proste kiseline razvoj gljivica zaustavlja.

Važan je životni uvjet za gljivice, da se u tlu nalazi dovoljno vode. Dok se pliesan sa dosta malom množinom vode zadovoljuje, zahtieva većina gljivica, osobito pathogene bakterije tlo, koje u kapilarnim pukotinama takodjer dovoljno kapljive vođe sadržaje; a nepovoljna je premalena ili prevelika vlaga. S toga su n. pr. pustare proste od bolesti, koje se u tlu radjaju i šire. — U njekom sam ovećem djelu pred kratko vrieme dokazao, da dobro gojena šuma na ravnini i brežuljcima prama veličini transpiracije i gustoće drveća što obilnim troše­njem vode, ("to gustim krošnjami, koje poput zastora velik dio oborina zaustav­ljaju, mnogo doprinaša, da se zemljište oko korienja izsuši. Uz povoljne se uvjete može ovo djelovanje šuma osobito jela i omorika tako povećati, da se vlažno tlo posve izsuši i površina podzemne vode snizi. Umjerena v laga oko kor ien ja kod već ine šuma, gus t im krošnjami prouzročeno r jedje dop i ran je obor ina do površ ine tla, manje o š t r a r a z l i k a medju vlagom i sušom u gornjim pred je l ima , zna tno niža tem­p e r a t u r a sjenom zaklon jenog šumskog t l a , već navedena ne­s t a š i c a hranivš, i čes to se u t lu na lazeća k i s e l i na : to su svojstva, što šumskom tlu značajni biljeg udaraju, te mnogo više prijaju saprophjtičkim gljivicama nego bakterijama, koje zahtievaju bolje prilike. Sasma drugovačija su svojstva gnojenog tla u polju i vrtu ili u gradovima i selima, gdje se često nagomilavaju životinjski odpadci. Nepos rednom sunčanom topl inom uv je tovana viša t e m p e r a t u r a gorn j ih nas laga tla, l asno raz-t v o r i v e i h r a n i v e o r g a n i č k e čes t i , n e u t r a l n a i s labo a l k a l i č n a r e a k c i j a ove v r s t i tla, n j ihova veća kemička d j e l a t n o s t , raz­v i jen i ja š u p l j i k a v o s t i s njom z d r u ž e n a ž ivahn i ja i zmjena z raka u tlu, o b i l a t i j i m d o v o z o m v o d e i b r ž i m i z s u š e n j e m g o r n j i h nas laga p r o u z r o č e n a čes ta n e s t a l n o s t v lage i suše, lasno na­s ta jan je p r a š i n e i j ače s t r u j e n j e z r aka na zemlj ištu, gdje nema šume : takova su svojstva, koja ne pospješuju samo razvoj i množenje gljivica, nego takodjer njihov prelaz u zrak omogućuju.

Pa kad bi i bilo u šumskom tlu škodljivih gljivica, jako bi se težko ili nikako mogle u zrak dignuti, pošto je zrak u šumi mnogo tiši nego u poljani, te je izsušenje gornjih naslaga tla radi sjene i zaklona, koji im pruža površina, jako otegoćeno i što bakterije nikada iz vlažnog tla u zrak prelaziti ne mogu.

Ako bi se štokad gornje naslage mjestimice izsušile, onda prieči na po­vršini lišće, mahovina, crnica odnosno i trava, da se prašina digne u zrak, a bakterije se priliepe na zajedno s njima izsušenim čestima crnice tako čvrsto kao muhe na liepkama te ih slabi vjetar u šumi ni dignuti ne može. Već iz tog razloga mora biti zrak u šumi čišći od bakterija i prašine, nego li u gradu ili na polju.

Ova sva osebujna svojstva govore za to, da nalaze mikroorganizmi u šumi mnogo nepovoljnije životne uvjete, nego u tlu vrtova i polja ili napučenih pre-

— 489 —

djela. I zbilja se nalazi brojem i vršću mnogo manje gljivica u šumskom nego u gnojenu tlu oranica i vrtova. L. Adametz je našao u 1 g. zemlje s povr­šine pješčanoga tla 880.000, a s glinenoga tla 500.000 bakterija. Slična su se izkustva u novije doba i na drugim vrstima tla često stekla. Prof. Emer i ch u Monakovu bio je toli uslužan, te je na moju molbu 10 raznih vrsti zemlje iz jelika i bukvika bavarskih gora prošle godine izpitao. Našao je, da sadrža­vaju u 1 cm" tek do 170.000 i 190.000 bakterija, ali da vrlo obiluju pliesni. Bakterije pripadaju poglavito 3 raznim vrstima, koje sačinjavaju skupine što hladetinu raztapajuće što čvrsto rastuće. Njihov si tačni opis pridržavam za obsežniju radnju. Takodjer u šumi se umanjuje broj bakterija debljinom tla.

Dok se u šumskom tlu pathogene bakterije do sada dokazati nisu mogle, aalaze se u svakom gnojenom i životinjskimi odpadci onesnaženom tlu osim ne­škodljivih saprophytičkih gljivica takodjer i škodljive, koje se tim očituju, što ucjepljenjem malih dielova ovakove zemlje ili vodenoga izvadka iz nje nastupe kod kunića ili miševa prama dotičnim klicama stanovita poremećenja zdravlja i napokon smrt.

Pathogenim bakterijama, koje se redovito nalaze u gornjim naslagama gnojne oranice ili vrtne zemlje, pripada ponajpače: Bac i l lus o e d e m a t i s ma l ign i , koji sadržavaju najraznovrstnije raztvarajuće se organičke tvari, što lolaze gnojem u tlo. Ako se od ovakove zemlje po prilici toliko, što ide na ložni vrh, metne kuniću ili mišu pod trbušnicu, pogine životinja redovito za 24 do 48 sati; pojave se znaci, koji sjećaju na otrovanje gnojnicom. Nedavno se opažalo, da takodjer kod čovjeka za nekoliko dana smrt nastupi, ako je kod otvorenih kostolomina ili dubokih rana u ozliedu prispio Bacillus oedematis naligni.

Godine 1885. našao je N ico la i e r u gornjim naslagama onečišćena tla u Gottingenu zemlju, sadržavajuću takovih bacila, koji su kod miševa ili ku­nića svaki put prouzročili typičku utrnulost (Tetarus, tjpischer Starrkrampf) i snrt, ako su se dotični bacili životinjama metnuli pod kožu. Tetarovi bacili na­laze se i kod ljudi, koji su od težkih ozlieda utrnuli (Wundstarrkrampf).

Socin u Baselu je takodjer našao takovih bacila u crnici, gnojenoj u Telikoj množini, dočim ih je nedostajalo u šumskom i od životinjskih odpadaka leonesnaženom tlu.

Daljnji dokaz za značajna svojstva šumskoga tla, koja prieče razvoj i ve-geaciju stanovitih bacila, pružaju činjenice, što sam ih ja sa svojim asistentom Dr. Baumannom mnogobrojnim iztraživanjem dokazao, da naime niti u šumskom tlu liti u tresetu mikroorganizmi tvoreći salitarnu kiselinu, nemaju zgodnog pri-stanSta, i da se s toga u takovim vrstima tla rieđko kada zasliedjuju dušani (Salptersauere Salze), dočim gnojena crnica polja i vrtova tim po bilinstvo vrlo važnia hranivom razmjerno obiluje. Dapače i sva vrela i svi potoci, koji iz­viru šumovitim gorama po mojim iztraživanjima ne sadržavaju nikakvih ni­trata. — Sva ona raznolika izpitivanja i činjenice dovode do zaključka, da je šumskt tlo isto tako nepovoljno za razvoj gljivica, kao tresetno i močvarno;

— 490 -

s toga je jamačno opravdano, ako se šumsko t lo sa hygieničkog gledišta smatra čistim. Gdje je pak čisto tlo, tamo se nalazi i čist zrak i čista voda.

Iz toga sliedi takodjer vrieduost ovećih nasada u gradovima, koja ne po­stoji, kako je dokazano, u mekaničnom čišćenju zraka trepetanjem lišća, nego se ima u tom tražiti, što drveće svojim duboko u zemlju zalazećim korienjem tlo do nekoga stupnja izsuši, raztvorine (Zersetzungsproducte) ljudskih i živo­tinjskih odpadaka velikom požudom kao hrani.o prima, tlo na taj nač'n čisti, škodljivo nagomilavanje takovoga smrada prieM, okuženo tlo tako očisti, travom i lišćem nastajanje prašine otegoćuje, nastalim gljivicama brani, da se dignu u zrak, te tako posredno čišćenju vazduha pripomaže.

Dokazom za neokuženost (Immunitat) šumskoga tla služe napokon tako­djer izkustva, koja su se stekla opažanjem odnošaja šumS, naprama nastaloj ko­leri. U Europi i Indiji se je već često doživjelo, da su šume služile njekom obranom proti širenju kolere. Gospodin tajni savjetnik pl. P e t t e n k o f e r * je objelodanio na temelju podataka bengalskog medicinalnog odsjeka o koleri vrlo vrieđnih izjava.

U Indiji se je već često opažalo, da nisu stanovi ili sela većim brojem drveća ili šumom okružena, nikada od kolere nastradala, dok su u susjednim selima ljudi u velikom broju pogibah. Poznati su slučajevi, gdje su se čitav; odjeli vojnika, kad se je pojavila kolera, utaborili u velikim mangovim šumami i da su posljedice ove mjere osobito zadovoljile koli glede odstranjenja svi!i simptoma kolere, toli obzirom na cjelokupno zdravstveno stanje momčadi. Ni i protivno se je u Indiji već često izkusilo, da se je naime kolera poslije izki-čenja šuma i na onim mjestima pojavila, gdje je prije nije bilo. Mnogi bi se dali pribrati primjeri, koji za to svjedoče, da su se šume često odlikovale kžo medje protiv širenju kolere.

Ovaj utjecaj šuma, veli Pettenkofer, živahno sjeća na odnošaj treseta u Bavarskoj za vrieme kolere god. 1854., gdje su bila mnogobrojna sela u tako zvanom „Donaumoos"-u medju mjestima Piittmes, Schrobenhausen, Ingolstadt i Neuburg na okolo okružena od kolerom okuženih sela, a da se nije ova bolest epidemički u „Donaumoos" stala širiti, akoprem tamošnje vrlo ubogo pučaii stvo individualno jamačno na nju naginjaše. Tlo „Donaumoos"-a sastoji od tre­seta, dakle od bilinske crnice sa kiselom reakcijom, koja isto kao ni kis&'a šumska crnica ne sačinjava povoljnoga hraniva za pathogene gljivice.

Isto tako, kao protiv kolere, odnosi se šuma takodjer naprama žu/ici. God. 1888 , kad se bila u južnim predjelima sjedinjenih država sjeverne Ame­rike žutica veoma razširila i mnogo naroda t ništila, takodjer se izkisilo, da su bjegunci, koji se u jelike zakloniše i tamo u šatorima i malim fašča-rama obitavahu, sasma zdravi i čili ostali. (Frankfurter Zeitung 8. Oct. 888)

Uzme li se na um, da bacih (črknji nalični, Kommabacillen), koji <oleru

* M. V. Pettenkofer: „Verbreitungsait đer Cholera in Inđien." Bi-aunehweig 1 871 ; nadalje „Auslanđ" 1872., br. 33 .

— 491 -

prouzročuju, velike zahtjeve na tlo stavljaju i raedju najosjetljivije bakterije pri­padaju, koje mi poznamo, te da su prama prostoj kiselini vrlo osjetljivi, da iz-sušeni u najkraće doba poginu, te već izpod 16" rasti prestaju i najbolje kod temperature od 30" do 40" uspievaju, onda se obranbeno djelovanje šume protiv kolere lako protumačiti dade.

Pošto specifične bakterije, koje žuticu prouzročuju, vegetaciju još umjere­niju i višu temperaturu zahtievaju, nego bacilus kolere, te za hranu, kako se čini, mnogo raztopivih vrsti soli trebaju, onda se mora gore navedeni povoljni utjecaj šume u predjelima okuženim od žutice ponajpače tom svojstvu pripisati, što šuma ovim zahtjevima manje odgovara, nego gnojena oranica i onesnaženo tlo u gradovima južnih zemalja.

Jako važan predmet našeg današnjeg razmatranja sačinjavao bi odnošaj šuma prama mala r i j i . Pošto je pak vrieme za temeljito razpravljanje toga predmeta prekratko, naumio sam ovo vrlo znamenito i često razpravljano pi­tanje obsežnije u ovećem djelu obraditi.

Izvještaj kralj, županijskoga nadšumara modruško-riečke županije.

čitano u žup. skupštini dne 25. srpnja 1890.

U šumarskoj upravi ove kralj, županijske oblasti nema nikakovih znatnih promjena niti dogodjaja izim, što je dekretom presv. velikoga župana od 29. ožujka t. g. broj 450 imenovan kotarskim šumarom urbarske obćine Grobnik

|t Josip Majnarić, šum. vježbenik otočke imovne obćine. I Usljed podnesene ostavke kotar, šumara Ivana Koniga imenovan je de­

kretom presv. g. velikoga župana od 2. lipnja t. god. broj 913 kotarskim šu­marom za šumsko-upravni kotar Delnice Milan Žibrat, šum. vježb. nik I. banske imovne obćine; nu pošto seje isti na tom mjestu zahvalio, razpisan je ponovni natječaj.

I. Š u m s k o - g o s p o d a r s t v e n i odnoša j i p o d r u č n i h u r b a r s k i h obćina.

Ove godine nije ovožup. nadšumar imao još prilike u smislu visoke naredbe kr. zemaljske vlade od 4. travnja 1871. br. 2144 i od 8. lipnja 1879. br. 6133 pregledati šume i šumsko gospodarstvo područnih urb. obćina; nu to će svakako učiniti tečajem mjeseca kolovoza. Tom prilikom će ujedno odrediti mjesta i površine za godišnje sječnje, za naplodjivanje i proredjivanje na te­melju odobrenih šumsko-gospodarstvenih osnova.

Za šume šumskog kotara Grobnik izradjeni su gospodarstveni šumovidi tečajem prošle zime, ter je u smislu ovostranog odpisa od 7. travnja t. g. br. 3133 jur započeto sa šumsko-uredjajnimi radnjami pod nadzorom ovožup. nad­šumara. Isto tako započeto je s izradbom šumovida kotar, šumarije Delnice,

L

— 492 -

ter će novo naimenovani kotar, šumar imati odmah započeti sa nuždoimi pređ-radnjami u svrhu što skorijega sastavljanja šumsko-gospodarstvene osnove.

Tečajem ovoga proljeća izvedene su sliedeće šumsko-ogojne radnje i to u šumah urbarskih obćina:

a) šumsko-upravnoga kotara Čabar posadjeno je u predjelu; Gavrona-Draga 5.000 dvogodišnjih priesadnica crnoga bora; Podrepeč-Laz 2 000 dvogodišnjih priesadnica crnoga bora, Viško v-potok 5.500 „ » » » Sušica 2300 , „ » » • Grič 10.300 „ „ „ „ Drenov Hrib 2.300 „ „ ' «

Ukupno 27.400 komada. b) šumsko-upravnoga k o t a r a Grobn ik posadjeno je u šumskom

predjelu: Zalučke 47.000 komada dvogodišnjih priesadnica crnoga bora Debeli vrh 22.000 „ „ „ , „ za Prašće 18.000 „ „ _j, „ „ Ukupno 87.000 komada! 7 ~^ Izim toga posadjeno je još 150 klgr. hrastovoga žira. c) U šumsko-upravnom kotaru Delnice nisu se ovoga proljeća izvele ni­

kako ve radnje usljed nagloga odlazka kotarskoga šumara Koniga, premda je u tu svrhu bilo u pripravi u područnih zalihah preko 10.000 trogodišnjih omori-kovih biljka.

Potrebite radnje izvest će se naknadno tečajem ove jeseni, čim bude imenovan novi šumar.

Izim nabrojenih radnja pripravljeni su svi područni razsadnici ter posi­jani; tim je osjegurana potrebita zaliha priesadnicž, za buduće ogojoe radnje.

Uspjeh izvedenih kultura je veoma dobar usljed osobito povoljnoga vlaž­noga proljetnog vremena.

Urbarski šumski posjed dovoljno je občuvan proti napadaju žiteljstva, u koju svrhu je namješten dovoljni broj šumarskog osoblja tako, da su se šumski prekršaji u zadnje vrieme znatno umanjili.

II. Obćen i to o šumsko-gospodars tven ih odnoša j ih područ ja modruško- r iečke župani je . U obće mora se priznati, da je nadzor nad šum. vlastničtvom u području ove kr. županijske oblasti veoma nedostatan. Oso­bito u području bivše vojne Krajine su šumski prekršaji na dnevnomu redu; ondašnje pučanstvo navaljuje osobito na obćinske šume, jer ne smatra te šume obćinskom imovinom, već gotovo ničijom, držeći, da je svakomu prosta poraba i zloraba.

Svaki pojedinac žuri se, da od obćinske šume otme žto više u svoju korist, jer se boji, da će ga drugi preteći. Osobito žalostno izgleda u šumah seoskih ili mjestnih obćina ; Jer su dotični šumski predjeli razciepani na male čestice, koje leže u neposrednoj blizini sel^ tako, da je nadzor veoma otegoćen,

— 493 -

ako ne posve osujećen. Mjestne obćine pak nisu u stanju radi poznatoga siro­maštva uzdržavati sposobno lugarsko osoblje, ter je nadzor nad šumskom imovi­nom povjeren većim dielom obć. poljarom, kojim je to sigurno — ako ne naj-zadnji — to svakako nuzgređni posao.

Zalostni šumsko-redarstveni odnošaji proizlaze jasno od tuda, što je tečajem god. 1889. ovopodrucnim kralj, kotarskim oblastim podneseno 17.935 prijavi šumskih prekršaja, od kojih je riešeno 15.120 kom., dok je 2815 kom. ostalo' neriešeno.

Od razpravljenih šumsko-kvarnih prijava, veći dio je prvomolbeno riešen presudom kod kralj, kotarskih oblasti, dok je manji dio istih prispio ovoj kralj, županijskoj oblasti na drugomolbeno riešenje.

Prizivi, što su u tome predmetu ovamo podneseni, riešeni su u koliko moguće prije, ter neima nikakovih zaostataka.

Da se šumskimi navalami od strane krajiškoga pučanstva što brže i što izdašnije na put stane, učinila je ova kralj, županijska oblast sve što joj na razpoloženje stoji, ter je ponovno najozbiljnije pozvala područne kralj, kotarske oblasti, da lugarsko osoblje pri prepriečivanju šumskih šteta pripravno i kriepko podupiru, prijavljene izgrede bezodvlačno i strogo po zakonu razpravljaju i presudjuju; osobito pako nad tim bdiju, da- se dosudjene šumske odštete odmah energično utjeravaju.

Nu žali bože unatoč najbrižnjemu nastojanju upravnih oblasti, nije se ipak postigao željeni uspjeh, tomu je najglavniji uzrok, poznato skrajno siromaštvo krajiškogr pučanstva kao i veoma zalostni narodno - gospodarstveni odnošaji krajiškoga područja.

Kod takovih nepovoljnih okolnosti nije čudo, ako ogromni zaostatci šumskih odšteta prošlih godina — namjesto da se umanjuju — sve to više rastu, i tim da su se ti zaostatci nagomilali baš na ogromne svote, koje će težko biti ikada utjerane.

Glasom izkaza predloženih II. četvrt godišta po područnimi kralj, kotarskimi oblastmi iznašaju spomenuti zaostatci kod ogulinske imovne obćine svotu od 33.745 for. 68 novč., a kod slunjske imovne obćine svotu od 84684 for. 90 nč. Eadi lakšeg odpisivBnja dugujućih tih svota odredjeno je, da oni dužnici, koji dokazanoga siromaštva radi svoje dugove u gotovu namiriti ne mogu, te dugove kod šumskih radnja u naravi odštetiti moraju. Nu uzprkos tomu odpisivanje tih zaostataka veoma sporo napreduje.

Mnogo povoljniji su odnošaji u području tako zvanoga, »provincijala", usljed toga ondje i neima znatnih zaostataka na šumskih odštetah, ter je oprav­dane nade, da će se i oni neznatni zaostatci do skoro posve utjerati!

U svrhu poboljšanja šumsko-redarstvenih odnošaja u području modruško-riečke županije, izdane su razne odredbe u pogledu uredjenja lugarske službe. Nadalje obdržavani su dne 14., 15., 16. i 17. mjeseca srpnja t. g. kod kralj, županijske oblasti niži državni izpiti za lugarsko i pomoćno šumarsko-tehničko osoblje, na temelju naredbe c. kr. ministarstva za poljodjelstvo i rudarstvo

— 494 —

od 16. siečnja. god. 1850., i to po posebnom izpitnom povjerenstva, imenDvaaom odpisom visoke kr. zem. vlade od 2. ožujka t. g. broj 9004.

K rečenom izpitu pripušten je 41 kandidat, od kojih je izpitano 38, dočim su 3 kandidata prije izpita odstupili.

Od izpitanih 38 kandidata položili su taj izpit s „veoma sposobnim" us-piehom 2 a sa „sposobnim" 24, dočim su 12 kandidata reprobirani.

Povodom ovim iztaknuti mi je na žalost, da područna vlastelinstva još sveudilj unatoč mnogih Dvostranih opomena ne pridržavaju podčinjeno lugarsko osoblje na polaganje tog izpita, prem da bi to bilo nuždno u vlastitom njihovom interesu.

Usljeđ toga upozorena su sva područna vlastelinstva ovostranim oglasom od 4. ožujka t. g. br. 1400, na §. 2. slovo a) ministarstva unutarnjih odjela i pravosudja od 1. srpnja 1857., kojim je ustanovljeno, da bez nižega državnoga izpita lugarsko osoblje ne može biti oblastno zapriseženo, a da samo po oblasti zapriseženo lugarsko osoblje uživa prava, ustanovljena u §. 53. šumskoga za­kona, odnosno smatrati se ima „javnom stražom".

Glede provadjanja visoke vladne naredbe od 18. travnja 1888. br. 26662 ex 1877. u pogledu zabrane jednoga diela obrašćenih obćinskih pašnjaka radi pošumljenja, ter zabrane držanja koza u krajiških predjelih u području modruško-riečke županije čast mi je izviestiti sliedeće:

Pod „zabranu" stavljeno je u području kr. kotarske oblasti: 1. Čabar . . . . 435 jut. 1321 • " obrašćenih obćinskih pašnjaka 2. Vojnić 3. Slunj 4. Sušak 5. Novi 6. Ogulin

2637 , 992 • » 296 „ 316 n " 779 „ 421 D"

6101 „ 1403 D" 1558 „ 526 • "

Ukupno . . . . 11809 jut. 179 • » U području kr. kotarske oblasti u Delnicah, glasom izviešća od 20. pro­

sinca 1889. br. 7170, nije se moglo ništa staviti pod zabranu, navodno radi obće oskudice obćinskih pašnjaka, nu čim namješten bude novi kotarski šumar, ima nade, da će se i u području rečene kralj, kotarske oblasti bolji uspjeh polučiti.

U području kr. kotarske oblasti Vrbovsko nije se moglo još ništa staviti pod zabranu, jer ondje nije još dovršena segregacija.

Iz popisa kozž, vidi se stanje koza u području kr. kotarskih oblasti: 1. U kotarskoj oblasti Ogul in bilo je koncem godine 1888. 9235 ko­

mada; taj se broj umanjio do konca godine 1889. na llOS kom. — Tečajem mjeseca lipnja 1890. priobćeno je svim posjednikom koza riešenje druge molbe na priziv proti presudam kr. kotarske oblasti u pogledu odstranjenja koza, pak će se što prije započeti s prisilnim tamanjenjem (po izviešču od 21. svibnja t. god. broj 4983).

— 495 —

2. U kotarskoj oblasti Vojnić pipisaao je koacem god. 1838. 2106 kom. koza; koncem mjeseca studenoga god. 1889. uminjio se taj broj na 766 kom. a do konca svibnja 1890. na 86 komada.

Po izviešću od 7. srpnja t. g. broj 3757., proizlazi konačno, da u cielom kotaru Vojnić nema više n i j edne koze.

3. U kotarskoj oblasti Vrbovsko po izviešću od 26. svibnja t. g. broj 3262. preostalo je koncom godine 1889. 69 kom. koza. Koncem IL četvrti god. 1890. bilo ih je samo 15 kom., koje će se doskora odstraniti (izviešće od 14. travnja t. g. br. 2273.).

4. U kotar, oblasti Novi bilo je u području bivše „vojne Krajine" i to u obćini Drežnice i Krmpote koncem godine 1888. 1304 kom. koza. Po izvieiću od 10. svibnja t. g. broj 3760. ostalo je koncem godine 1889. 411 kom., i to ponajviše u obćini Drežnice.

Po izviešću od 14. lipnja t. g. broj 3256. bilo ih je do konca II. četvrti god. 1890. samo 81 komad; dok u području obćine Bribir, Novi, Grižane, Drvenik, Selce i Crkvenica nema više n i jedne koze.

5. U kotar, oblasti Čabar bilo je koncem god. 1888. popisano 141 kom. koza, a koncem god. 1889. bilo ih je 64 kom. Zadnje izviešće nije još predloženo.*

6. U kotar, oblasti Slunj popisano je koncem godine 1888. 16.400kom. koza, koje su postupice odstranjene tečajem god. 1889. tako, da je koncem II. četvrti god. 1890. preostalo još samo 680 kom. (po izvješću od 9. svibnja t. g. broj 2875.).

U području kotarske oblasti Sušak i Delnice nema više n i jedne koze, jer su iste već odstranjene bile po naredbi kralj, županijske oblasti na Eieci od 13. srpnja 1876. broj 1218. potvrdjene visokom vladnom naredbom od 27. srpnja 1877. bzoj 2451.

Obzirom na iztaknuto proizlazi, da je u području ove kralj, županijske oblasti koncem god." 1888. bilo 29.255 komada koza. Ovaj se broj smanjio do konca II. četvrtgodišta 1890. na 2057 komada; dakle je odstranjen u rečenom razdoblju ogroman broj od 27.198 komada.

Odavle se jasno vidi, da su upravne oblasti ozbiljnom voljom, energičnim i dosljednim radom svladale znatne potežkoće, koje su se pokazale kod pro-vadjanja spomenute visoke vladne naredbe. Opravdana je dakle nada, da će se u tom pravcu i nadalje uztrajno raditi i time doskora postignuti podpuni uspjeh.

Svratimo za čas naš pogled u hrvatsko Primorje. Ovaj bi priedjel domo­vine naše morao biti po svom položaju cvatući vrt te jedan od najbogatijih krajeva Europe, nu bezumnim postupanjem sa šumom pretvorio se većim dielom u strašne golieti.

Često se čuje i čita, da su stari Rimljani, a osobito Mletčani, stvorili one strašne pustoši, koje danas nazivamo primorskim „krasom" izsjekav ondje posto-

* Po izviešću od 1. rujna t. g. br. 1847. bila au u cielom području još 4 kom koza.

— 496 —

jalu krasnu goru, da od oje sagrade svoje brodove, tvrdjave i gradove. Na oHi su u toliko krivi opustošenju, u koliko je ovo istom onda nastati moglo, jer su oni šumu posjekli; ali pravim uzrokom te nevolje nije za sigurno bila ta sječnja, kao što primjerice današnja sjecišta ne uništuju šuma naših naprednih zemalja. Dapače ne bi bilo trebalo strukovne vještine, da se opustošenje zaprieči; trebalo je samo ne priečiti prirodi brižna nastojanja, pak bi se posječena šuma tim sigurnije bila pomladila, jer je to bila, kako nam je poznato, mješovita šuma listača, koja se iz panjeva i žila lako pomladjuje.

Da su one nekoč zelene strane tečajem vremena malo po malo skoro posve ogoljele, krivo je dakle ono, što je iza pos jeke visoke šume sliedilo i što je do nedavna razstućim razmjerom u bivšoj „gornjoj Krajini" neprestance žali bože bivalo. Recimo u kratko: n e o g r a n i č e n a p o r a b a p a š e , n e m a r e ć i ni za b u d u ć n o s t , a o s o b i t o u g o n b e z b r o j n i h k o z a u o b r a š t e n e šum. p r e d j e l e , onaj je demon, koji je opustošio ne samo naše Primorje, već i druge zemlje uz jadransko i crno more.

Kad je kralj, podžupanijska oblast na Rieci s obzirom na sve to više za-krašivanje primorskih predjela prisiljena bila izdati toli važnu svoju odredbu od 24. srpnja 1876. broj 2451. proti držanju koza, koliko bijaše onda jadikovanje po cielom Primorju.

I sbilja dvojilo se o mogućnosti provedbe rečene naredbe, jer se za stalno držalo, da siromašno primorsko žiteljstvo bez koza absolutno obstojati ne može.

Nu ipak pokazalo se i u ovom težkom slučaju, što može svladati ozbiljna volja i pravi patriotizam onih ljudi, kojim sbilja leži na srcu dobrobit naroda.

Prošlo je eto samo četrnaest godina, što se započelo sa provadjanjem spo­menute naredbe pak, hvala Bogu, d a n a s v i š e n e m a n i j e d n e k o z e u c i e l o m n a š e m P r i m o r j u .

Čim je siromašno ono pučanstvo prebolilo prvi udarac, nanesen mu u kućnom gospodarstvu, počelo je malo po malo uvidjati nuždnost, pravednost i blagodat dotičnih odredba, koje je u početku smatralo ubitačnimi. Sigurno nema danas u cielom našem Primorju razboritoga čovjeka, koji bi još zagovorao držanje koza. Kad se dakle to postići moglo u najsiromašnijemu kraju domo­vine naše, za što se isto postići ne bi moglo uz znatno povoljnije narodno-gospodarstvene odnošaje u području bivše gornje Krajine?

Treba samo ozbiljne volje, energičnoga i dosljednoga rada upravnih organa, pak će se sigurno željeni cilj postići mnogo prije, nego se to u obće misli.

Bilo je sbilja najskrajnije vrieme, da se ozbiljno pomisli na krepak liek proti sve to većem zakrašivanju bivšega krajiškoga područja, pak da se tomu neizmjernomu zlu što prije krepče i izdašnije na put stane. Liepi uspjesi, po-stigiuti u tom pravcu u našem Primorju, neka nas obodre! Kasnije generacije bit će nam zahvalne, pak će blagosljivati sve one, koji su doprinieli patriotič-komu tomu radu!

^— 497 — •

III. Radnje oko pošutnljenja p r imorskoga k ra sa , i z v e d e n e °u j e s en i godine 1889. i pro l jeću godine 1890.

0 izvedenju ogojnih radnja na teret zaklade za pošumljenje primorskoga krasa, čast mi je izviestiti slieđeće:

A) U području kralj, kotarske oblasti Sušak posadjeno je: 1. U obćini T r s a t i to: u kratkoj branjevini „Rupno" 600 kom. prie-

sadnica pitomoga kestena, 200 kom. odraslih dudovih stablića i 300 kom. dudovih mladica; u branjevini „Podjardin" 50-5 klgr. lovorike; u branjevini „Solin" 1525 klgr. hrastovoga žira; u rudini „Zagorje" 60 odraslih platana, 30 dudova i 40 kom. divljega kestena.

2. U obćini Hre l j i n na gorištu u branjevini „Gubitnik" 42.490 kom. priesadnica crnoga bora, a u branjevini „Lukovo" 5120 kom.

3. U obćini Kras ica u branjevini „Podkoritnjak" 4400 kom. priesad­nica crnoga bora.

4. U obćini Grobnik u branjevinah „Za Lučki", ,Za Prasce" i „Debeli Vrh" 87.000 kom. dvogodišnjih biljka crnoga bora i 150 klgr. hrastovoga žira.

5. U obćini Kra l j ev i ca u branjevini „Oštra" na posve golom kršu 650 kom. odraslih pajasenž,; 500 kom. bagrema; na cestah kao drvoredi 450 kom. 6—7 god. dudovih stabUća.

B) U području kralj, kotarske oblasti Novi posadjeno je: 1. U području obćine Novi : u kraškoj branjevini „Nart" 4855 kom.

dvogodišnjih priesadnica crnoga bora; u Prisiki 1640 kom.; u „Lukavicah" 13.670 kom. i 213 litara hrastovog žira.

2. U području obćine Grkven ica : u branjevini „Kotorski bok' „Sv. Trojica" „Okrulica" „Stefće" „Jordan" 1920 litara hrast, žira, 10.000 priesad­nica crnoga bora, 460 kom. već odraslih biljka pojasena i 160 kom. maslina.

3. U području obćine Grižane: na obroncih ondješnjih vododerina 8000 kom. odraslih topola.

4. U području obćine D r e ž n i k : u kraškoj branjevini „Sv. Jakov" 1280 litara hrastovog žira.

C) U području grada Bakra posadjeno je: U kraškoj branjevini „Vrh kalvarij" i »Nadtopalj" 6000 kom. dvogod.

biljka crnoga bora; u „Mandriću" 80 kom. odraslih dudovih stablića; u „Me-đanić-u* 1000 odraslih topola.

Pored iztaknutih radnja priređjeni su svi područni šumski razsadnici, pak je posijano 20 klgr. crnoga bora, 6 klgr. gledičije i 10 klgr. bagrema. Tim je osjeguran uzgoj potrebitih priesadnica za kasnije ogojne radnje.

U jeseni god. 1889. i u proljeću god. 1890. posadjeno je ukupno: 176.175 kom. dvogod. priesadnica crnoga bora

500 kom. dvogod. priesadnica bagrema 600 kom. dvogod. priesadnica pitomoga kestena 900 kom. odraslih priesadnica dudova

177.175 kom. 32

- 498 —

Prenos . . 177.175 kom. 1.060 kom. odraslih priesađnica pajasena 9.000 kom odraslih priesađnica topola

160 kom. odraslih priesađnica maslina Ukupno 187.395 komada priesađnica, 6025 litara hrastovoga žira, 50-5

klgr. lovorika, 20 klgr. crnoga bora, 6 klgr. gledičije i 10 kigr. bagrema. U jeseni god. 1889. nije nigdje bilo hrastovoga žira; moralo se dakle za

gojitbene radnje na primorskom krasu upotrebiti više crnoga bora. Na sreću bila je dovoljna zaliha priesađnica u područnih razsadnicih.

Ovogodišnje vlažno proljeće veoma je povoljno djelovalo na mlade nasade, koje su podpunoma uspjele. Isto tako i kraške branjevine veselo napreduju; strogim čuvanjem tih predjela postignut je izvanredan uspjeh. Nekoji kraški predjeli, koji prije malo godina bijahu goli, počeli su se već liepo zelenjeti. Danas se već mogu ondje vidjeti liepi gajići, kojim S3 čovjek upravo diviti mora

Osobito se opaža u kraških branjevinah, koje leže u području upravne obćine Novi, Hreljin, Crkvenica i Grobnik, kako je vegetacija porasla iz žilja i korjenja, pak se, reć bi, iz samoga kamena diže tako bujno, da će tamo razmjerno malo popravaka umjetnom gojitbom trebati i to samo na onih mje-stih, gdje su ostanci prijašnje vegetacije posve uništeni palenjem japnenic^ i kopanjem žila.

U obće se opaža, da je primorsko pučanstvo počelo podpunoma shvaćati velevažnu zadaću pošumljenja krasa, pak da sa svoje strane svojski podupire brižno nastojanje upravnih organa i tim znatno doprinaša dobromu uspjehu.

Žalibože malena novčana sredstva, doznačena ovoj kr. županijskoj oblasti u svrhu pošumljenja krasa u ovom području (godimice 2000 for. za područje od 14 upravnih obćina i grada Bakra!!!), ne dopuštaju, da se taj toli pleme­niti rad razvije u onom obsegu, kako bi to neobhodno potrebito bilo, da se uzmogne postići podpuni uspjeh.

Sa sviju strana Primorja stižu molbenice obćinskih zastupstva, da bi se oko pošumljenja područnih kraških predjela izdašnije nastojalo. Kadostni su znakovi napredka, kojim se čovjek prije malo godina niti nadati nije mogao! Na žalost ne podupire se to patriotičko nastojanje a ne može se opravdanim tim željam udovoljiti radi toga, jer manjkaju za to nuždna novčana sredstva

Ova se kralj, županijska oblast ponovno obratila na visoku kralj, zemaljsku vladu predstavkom od 8. studenoga 1889. broj 6.768., da joj se povisi dosadašnja nedostatna dotacija za pošumljenje primorskoga krasa. Rečenu je predstavki najtoplije preporučao presvietli gospođin kralj, veliki župan posebnim obrazlo­ženim izvještajem od 10. studenoga 1889. broj 1750.

Odpisom visoke kralj, zemaljske vlade od 12. veljače t. g. broj 3664 stalo se pretresivati zamoljeno povišenje, pak je mjeseca lipnja t. g. izaslar kralj, šumarski izvjestitelj visoke kralj, zemaljske vlade poglav. gosp. Franje Ćordašić, da na licu mjesta dosada izvedene ogojne radnje u Primoi'ju točn( pregleda. Dao Bog, da rečeno pregledavanje urodi dobrim rodom!

^ * 4 9 9 —

Iz dosele iztaknutoga držim, da je nastojanjem oko pošumljenja pri­morskoga krasa u našem Primorju s obzirom na postojeće ne baš povoljne okolnosti ipak postignut priličan uspjeh.

Ovom prilikom ne mogu da ne iztaknem, da taj polučeni uspjeh ide dobrano u zaslugu one gospode, koja su kod toga napornoga rada brižno i požrtvovno podupirala ovu kralj, županijsku oblast. U prvom redu naznačiti mi je ovdje neumoran višegodišnji rad gospodina Nikole Polica načelnika obćine Hreljin. Njegov liepi primjer sHedili su: gg. Rikardo Bačić, načelnik obćine Trsat; Andro Sabljić, obć. bilježnik; Stanko Battagliarini, načelnik grada Bakra; Ivan Dittrich, gradski blagajnik; Mate Car, bilježnik obćine Crkvenice i Ko-strenčić, obć. načelnik ; Ivan Vujčić, bilježnik obćine Grižane-Belgrad; Blašković, načelnik obć. Kraljevica i Z. Potočnjak, bilježnik obćine Novi.

Spomenutoj gospodi najsrdačnije se zahvaljujem u stalnoj nadi, da će i u buduće uztrajno i krepko podupirati ovu kralj, županijsku oblast, pak želim, da njihov liepi primjer obodri i druge na slično hvale vriedno nastojanje!

U Ogulinu, 15. rujna 1890. Marino conte Bona, kr. žup. nadšum.

Izvještaj 0 poučnom putovanju slušatelja šumarstva na kr. gosp.-šumarskom učilištu u Križevcih godine 1890.

Napisao kr. profesor šumarstva Drag. F. Hlava.

Ovogodišnje poučno putovanje, što su slušatelji šumarstva dozvolom vis. kr. zemaljske vlade od 6. svibnja t. g. br. 16.158. pod mojim vodstvom pod­uzeli u doljnju i gornju Austriju, Solnogradsku, Bavarsku, Tirolsku i od onuda preko Koruške i doljnje Štajerske natrag u Križevce, činilo se obzirom na materijalna sredstva, koja su putnikom na razpolaganje stajala (50 for. za osobu) upravo neizvedivim. Nu baš tom sgodom pokazaše mladi putnici, da je žalibože na daleko razšireni glas o pokvareuosti slušatelja koli nepravedan toli neosnovan i neistinit: mladi putnici znali su se svakom sgodom pokazati ozbiljnimi i solidnimi, pak je samo tomu pripisati, da se toliki put mogao sa tako upravo neznatnom svotom prevaliti.

Dne 21. svibnja krenusmo veselim srdcem, puni nade, da će nam ovo putovanje pružiti puno koristna po daljnji život, preko Šopruna u Beč na gospodarsku i šumarsku izložbu.

U Beču se zadržasmo dva dana i zabavismo ponajviše pregledavanjem ogromne gospodarske i šumarske izložbe, gdje smo našli mnogobrojne predmete iz svih grana šumarske i lovske struke i t. d, 0 toj izvanredno zanimivoj izložbi ovdje obširnije ili samo nješto pisati, čini mi se suvišno, jer bez toga skoro sve šum. i gospod. kao i druge no\ine veoma obširne i izdatne članke o toj izložbi dona^aju. U osfalom zadržasmo se takodjer prekratko vrieme, samo

— 500 —

tako rekav njekoliko sati u izložbenih prostorijah, radi česa ne bi mogao točno 0 toj izložbi pisati.

Iz Be6a krenusmo 24. svibnja oko 9 sati prije podne put Solnograda, kamo prispjesmo oko devet sati i pol na večer, gdje nas dočeka g. c. i kr. nadšumar Sperling.

U Solnogradu boravljasmo cieli sliedeći dan (trojačku nedelju), upotrebiv ga izključivo za to, da pregledamo taj doista u svakom obziru krasni grad. Vodič nam je bio nadšumar g. Sperling, komu na tom kao i na brizi, da nam priredi što ugodnije stanove, budi liepa i srdačna hvala.

Dne 26. svibnja prispjesmo, vozeći se jedno vrieme duž krasnoga jezera „Chiemsee", oko 3 sata po podne u Monakov. U Monakovu nas je dočekao g. Dr. Fr. Baur, pak nas odveo u hotel „zum deutschen Kaiser", gdje nam je priredio stan. Poslije kratkoga odmora podjosmo gradom, u kojem nam je po­kazivao prof. Dr. Baur najvažnije znamenitosti. Sliedeći smo dan sproveli cielo prije podne po prilici do 2 sata, zaboraviv na glad i žedju, u bavarskom sveu­čilištu i na kr. šumarskoj pokusnoj štaciji, koja je skopčana sa sveučilištem. Na ulazu u tu pokusnu štaciju upozorio nas je predstojnik iste g. prof. Dr. Fr. Baur na Škrinje sa umjetno inficiranim drvom za studij razvijanja štetnih kukaca. — Najprije dodjosmo u laboratorij gosp. prof. Dr. Gajera, gdje na-djosmo razne fotografije i tabele, potrebne kod predavanja o sadjenju i gojenju šuma. Odavde dodjosmo u bogatu sbirku šumsko-tehničkih stvari, gdje nam je sve stvari kao i njihovu uporabu protumačio asistent gosp. profesora Gayera. Tu vidjesmo strojeve za sjetvu, za krčenje panjeva, za obaranje drva, za gulenje kore, za pougljenjivanje drva, za kopanje treseta; vidjesmo šum, industrijalne robe, igračke, cjepane robe, celulose, papira (sbirka papira iz drva, lišća, koruna i t. d. od J. Chr. Schaffiea iz god. 1773.), nadalje modele puzalica vodara, strojeva, šumskih željeznica, razne pile i u obće sve šumsko tehničke predmete. — Poslije toga dodjosmo u laboratorij profesora Dr. Baura, koji j( ovdje, prem bolestan, nastojao, da nam sve važnije dendrometričke i geode tičke stvari kao i svoja sadašnja iztraživanja o prirastu pojedinih drva i čitavil sastojina u kratko protumači. Nakon toga posjetismo kabinet gosp. profesort Dra. Hartiga. Svojom strukovnom vještinom, govorničkim darom kao i Ijubež Ijivošću učinio nam je boravak u sbirci šumskoga sjemenja i u etnoložko, sbirci, u sobi za vegetaciju drveća umjetno raznimi bolesti inficiranog, pak na pokon u sbirci raznih bolesti šumskoga drveća, veoma ugodnim.

I gosp. prof. Dr. Hartig kao i ostala gospoda naročito prof. Dr. Baui posvetiše taj dan, da nam učine naše putovanje što koristnijim i za to izia zujem svim ovdje našu iskrenu hvalu.

28. svibnja poslije podne prispjesmo iz Bavarske preko Rosenheima \ Kuffstein u Tirolskoj, a od ovuda podjosmo željeznicom u Rattenberg, gdje nai na štaciji dočekaše c. kr. šumarnik iz Innsbrucka g. Rueff i c. kr. nadšuma Josip Palme iz Kramsacba. Odavde krenusmo put Kramsacha, pogledav u: put šumski vrt, krasno izvedenu zahvatnu rešetku i mapu te krasne rešetkt

~ 501 —

nacrtanu još u 18 stoljeću. Prenoćiv u Kramsachu, podjosmo 29. svibnja u Kaiserhaus.

Šuma sastoji u glavnom iz bukve, omorike, nješto ariša i jele. Ovdje mogosmo vidjeti u obćinikih šumah pogubnu po šumu posljedicu nesretnog ste-larenja, dok je u državnoj šumi stelarenje zabranjeno.

Šuma je državna izgledala mnogo gušća; u njoj su liepa stabla. Kod Brandenburga vidjesmo malu privatnu pilanu na paru a u Bttnecku omanji šumski vrt. Kod »Kaiserhausa" pogledasmo dva krasna šumska vrta, veliku (2000 m.) dugačku vodenu puzalicu obično na 8 greda. Svaki član te puzalice stoji bez drva 1 for. 20 nvč. a takovih člana ima blizu 300. Napokon podjosmo da pogledamo kulturu izvedenu na površini od 10 ha; kultura stoji do 30 for. po hektaru.

Vrativ se sa kulture opet u Kaiserhaus, prenoćili smo ondje. Od Brixlegg Rattenberga preko Brandenburga pa sve do Kaiserhausa pratio nas je gosp. c. i kr. šumarnik Rneff, i to od Rattenberga do Kramsacha i od ovuda do pol puta u Branđenberg sa gosp. c. i kr. nadšumarom Josipom Palmeom, a od ovuda sa gosp. c. i kr. nadšumarom H. Prohaskom. Ova su nam gospoda sve zname­nitije tumačila.

Dne 30. svibnja krenusmo iz Kaiserhausa u šest sati i pol u jutro pod vodstvom c. i kr. nadšumara FiHpa Rusta put Steinberga, kamo smo — ne­prestano aerarske šume polazeći — oko jedanaest i pol prispjeh. Poslije dvosatnog potrebitog odmora krenusmo opet na put prama Achenkirchenu. Uz put mogosmo opaziti ondje čistu sječu, koja se od zapada prama iztoku vodi, jer se prije tako vodila: za to je ostavljen 40 m. široki zastor. Obhodnja je 100—140 god. a svaka sječina se tek nakon 8 godina triebi, dok zaostavša granjevina iztrune. Tu nadjosmo i jedan šumski vrt na ugljeništu, u kojem su biljke dosta od tuče ozliedjene bile. Taj vrt ima 72 sloga; dug je i r 5 m. a širok 1 m. U blizini toga vrta vidjesmo veliku drvenu kolibu za drvare i za konje. Nedaleko od ovuda pokazao nam je gosp. c. i kr. nadšumar Rust, koji nas je, kako je već napomenuto, od Kaiserhausa do Achenkirchena vodio, jednu površinu od 9 ha., na kojoj je godine 1889. u proljeću lavina svu sastojinu uništila; drveću od 50 do fiO cm. promjera nema, tako rekav, ni traga. Sastojina je imala do 100 godina. Uništeno je preko 1500 m* drva. Po izjavi nadšumara g. Rusta odgovara u tamošnjih sastojinah prirast od 1 m. visine 1 cm. debljine. Za tim podjosmo na jednu vodam, koja je bila nama na volju već jedan dan prije zatvorena, da se napuni, da onda vidimo djelovanje te vodare.

Ona drži do 25.000 m' vode, pak se napunja u 22-24 sata. Da voda izteče (prolazi) kroz otvorena velika vrata, treba upravo 10 minuta. — U blizini vidjesmo opet jedan šumski vrt od 3200 m , u kojem se omorike i limbe odgajaju.

Šuma tamošnja sastoji u glavnom iz omorike i jele. Blizu Achenkirchena ra7gledali smo još veliku zgradu, iz koje se plivajuća drva hvataju i pomoću vodene puzalice dalje transportiraju do ugljevišta u Achenkirchenu. — Na

- 502 —

ovom ugljevištu obuhvaća svaki ugljenik 320 do 400 m . Pokrov je 30 cm. debeo, pak sastoji iz same povlažene ugljevštine. Ugljevnici su stojeći, pak se pale odozgor i gore 4—5 nedelja. Svaki ugljevnik stoji na tako zvanom mostu. Nadšumarija u Achenkirchenu za kotar Steinberg broji preko 12000 ha. u po­vršini, pak ima po ugovoru na ugljevištu u Achenkirchenu tekom 5 godina 60.000 m^ ugljena proizvesti. Jedan prostorni metar omorikovog drva daje 6*2 6-5 hl. ugljena.

Sa ugljevišta dodjosmo poslije 7 sati na večer u mjesto Achenkirchen; gdje su nas očekivali gosp. c. i kr. asistent nadšumarije Achenthalske i gosp. nađšumar Jul. Pokorny sam, da nas pozdrave. Tu prenoćismo 2 noći.

Dne 31. svibnja vodio nas je po nadšumarskom kotaru Achenthal asistent gosp. nađšumar, jer je ovaj bio službeno zapriečen.

Idući šumom opazismo u privatnih šumah drveće nakaženo s toga, jer se granje i vrh kreše u svrhu stelje. Penjući se dalje uz brdo, proputovasmo po-mladjenu veliku površinu od 24 ha. Biljke su tu udaljene međju sobom 1"2 m., a kulturni troškovi iznašaju po hektaru oko 40 for. Bukve su slabo zastupane, jer je podnebje oštro a mrazovi česti. Penjući se još više gore, vidjesmo i ovdje i to medju pećinama vodaru napunjenu s vodom, kroz koje su se, kad smo tamo prispjeli, radi demonstriranja upravo drva splavljala. Ovaj je posao trajao upravo 12 minuta. Nadalje vidjesmo ovdje puzalicu (mokru), u kojoj se skližu drva iz gore ležećih sječina u vodaru. Silazeći opet iz gorskih predjela u dolinu Achenthal, pregledasmo ovdje veliku uhvatnu rešetku (Fangrechen) i kraj nje opet veliko ugljevište.

Vidjesmo i oguljenu omorikovu koru, koja se rabi u strojbarstvu. U Achenthal se vratismo silno umoreni od naporna i nenavikla penjanja

po ogromnih strmina. Dne 1. lipnja krenusmo iz Achenkirchena u Mayer Šolastiku, a od ovuda

parobrodom preko jezera „Achensee" u Seespitz. Zubastom željeznicom dodjosmo u štaciju Senbach, odkuda se napokon odvezosmo u glavni grad Tirolske, u Insbruck, gdje nas dočekaše na kolodvoru oko 3 sata po podne njekoja gospoda tamošnjeg c. i kr.. šumarskog ravnateljstva.

U Innsbrucku se nastanismo u svratištu „zum grauen Baren". Još istoga dana povede nas g. šum. asistent Moriz Deixler u jedan vrt, koji leži nad gradom, odakle nam se pokazao divan izgled na cieli grad. Jedino je šteta, što je gorje maglom zastrto bilo.

Drugi dan, dne 2. lipnja, podjosmo da pogledamo „Reliefkartu* zemlje Tirolske, umjetničko djelo gimn. profesora Schulea. Ista „Reliefkarta' pokazuje gorje i doline ciele Tirolske u svojih formacijah sa svimi točno označenimi putovi i prolazi.

Interesantna je osobito za turiste ova „Reiiefkarta". Pravljena je u mjerilu 1 : 7500 za širinu a 1 : 2200 za visinu.

Odavde podjosmo, da pogledamo trebionicu (Klenganstalt) crnogoričnog sjemena u gasovite tirolske firme Jeneveina, parom tjeranu. Vlastnik nam je

- 503 —

njen razjasnio cieli postupak pri trebljenju, nu na žalost nije tvornica već njeko-liko dana funkcionirala, jer joj je bio jedan kotao pokvaren.

Malo za tim podjosmo na glasoviti brieg Isel i od ovuda u liepi grad „Schloss Ambras", u kojom ima krasnih starina.

Istog dana krenusmo pred večer iz Innsbrucka željeznicom preko Brennera 'U Franzensfeste. Pol ure prije odlazka vlaka dodje c. i kr. šuraarnik g. Franjo Egert, koji je prispio ovamo dva sata prije nas željeznicom sa dvorskim savjet­nikom, predstojnikom c. i kr. šumarskog ravnateljstva u Innsbrucku, gospodinom Hlavačekom iz južne Tirolske, gdje su kroz više dana važnu komisiju obavljali. Šumaruik je Egert došao, da nas vidi i pozdravi. Od gosp, savjetnika Hlavačeka izruči nam takodjer srdačni pozdrav.

Iz Franzensfesta putovasmo drugi dan preko Villacha i Celovca u Maribor a od ovuda dne 5. lipnja u Križevce.

Sa gospodarsko-šumarske izložbe u Beču. Piše Milan Obrađović-Ličanin.

Već 17 godina t. j . poslije svjetske izložbe od god. 1873. ne imaše austro­ugarsko gospodarstvo i šumarstvo prilike, da svoj jiepobjedivi i sigurnim krokom stupajući napredak u to vrieme u preglednoj slici prikaže, i bogatstvo svoje produkcije prema produkciji drugih naprednih država pred sviet iznese.

Mesu dostatni kolosalni posjedi i bogatstvo proizvoda, već treba iste u dobrobit države upotrebiti, pak razmjerno i njoj koristiti, a to se može naj­bolje postići sa vješto insceniranom stručnom izložbom.

Ugarsko odjeljenje. Iz stare šumske historije magjarske znademo, da su se oni od svih drugih

europejskih naroda razlikovali. Doselivši se iz svojih visokih stepa i naučni na nomadski život, a od vajkada neprijatelji šume, opustošiše većim dielom za onda šumom obraštenu, u kratko vrieme po njih napučenu magjarsku ravan.

Šuma je, — priznati mora svaki, koji iole zakone prirode poznaje, kojima mi prirodnjaci toliko zamršenih računa vodimo, — prvi i najbliži estetični predmet, koji oku čovječjem tako divno ugadja. Kod Magjara vidimo, da tako u vrieme njihova naseljenja ne mišljahu. A šta danas? Razvojem i napredkom magjarske kulture dolažahu oni sve više i više do uvjerenja, da s napredkom i s razvojem kulture tla i na tom tlu jednog od najglavnijih faktora, šume, i blagostanje naroda napreduje. Kako im današnji dan zelena šuma oku ugadja i kako je danas njeguju i štuju, to će sliedeći redci o njihovoj izložbi dokazati.

Odmah, kako udjemo u izložbu u „Rotundi", susreta nas na desnu ruku magjarski odjel izložbe, okićen velikim grbovima i trobojnicama, pak još i po-

-- 504 —

sebnim nadpisom na magjarskom i njemačkom jeziku. Šumaru stručnjaku i vještaku mora da srce zaigra u grudima, kad se najednom — izvan onili bečkih prostranih palača i sa bečke kaldrme — usred ovog zelenog perivoja nadje, okružen ljepotom i čarima raznih šumskih proizvoda zemalja ugarske države. Poznato je, da ove zemlje kriju u sebi neizcrpivo vrelo izvrstna drva, kojim se vehka potreba i drugih država podmiruje. Velike brojeve pokazujti izkazi o produkciji drva u Ugarskoj. Osobito južna Ugarska, Hrvatska i Slavonija, pak i naša granica, pokrivaju sve od godine do godine više i više rastuću potrebu hrastovih dužica, koje su širom svieta poznate i kojih se na milijune godišnje morem izveze.

Na vrhuncima i strminama Karpata uspieva ona divna borova šuma, koja obradjena put u inozemstvo krči. Neizmjerne one bukove šume daju osobitu vriednost naprednom industrijom, jednom riečju: t i h i , svježi v j e t r i ć na-p r e d k a p r o p u h u j e i razvi ja pupol jak c j e lokupne šumarske u p r a v e uga r ske države.

Šumarska uprava vodi se po racionalnim propisima. Uporaba šume svadja se na temeljne podloge, a osobito se mnogo pazi na unovčenje šumskih produkata. Mnogobrojne i raznovrstne pilane pretvaraju surove neobradjene šumske pro­izvode u skupocjenu trgovačku robu; različite tvornice, kao tvornice, kao tvor­nice cellulose, tvornice ekstrakta iz kore, tvornice za impregniranje drva, drvo­rezbarske škole i t. d. nastoje, da što bržu i veću korist iz šume izvuku. Šumsko sjemenje, kao hrastov i bukov žir, služi kao hrana za gospodarstveni odgoj svinja, koji je u magjarskoj na veliko razgraujen. Šiške (šišarica) daju mnogom posjedniku liep prihod. Sve nam ovo u punoj mjeri izlazi pred oči, kad prodjemo ugarskim odjelom izložbe u Kotundi.

Šume ugarske države imaju sveukupnu površinu od 9'2 milijuna hektara, ili kako još na šumarskoj akademiji u Šćavnici učih 27''/o ili. 891 D milju, prema onoj Hrvatske 39 "/o ili 239 • milja. (Od privatnih i pod § 17. spada-jućih šuma ima ugarska 78Vo a Hrvatska 62 %) . Od ovih 9-2 milijuna hektara odpada na same hrastove šume 2'6, na bukove i druge listnjače 4-8 i na četinjače (omorika, jela, bor i ariš) 1-8 milijuna hektara šumske površine, sa ukupnim godišnjim prihodom drva od 28'3 milijuna kubičnih metara.

Od listnjača nalazi se u veliko: breza, vrba, topola, joha, javor i jasen; u manjoj množini lipa, akacija i briest. Nu ovim ne izcrpismo sve drveće, što ga ovdje ima. Medju šumskim proizvodima ugarskog odjela susretamo se često sa drvećem, koje inače medju šumsko ne ubrajamo. Veoma debele drvene ploče kestenova, trešnjeva, kruškova, ljeskova i orahova drva, kojih se neiz­mjerne dimenzije mogu sa najdebljim hrastovima mjeriti, a bogati sortimenti raznih vrsti vrbe nalaze se po pojedinim kolekcijama.

Ugarsko ministarstvo za poljodjelstvo uvidjelo je važnost ove izložbe, pak je naredilo, da se iz svih njegovoj upravi podčinjenih šumarija razni izložci pošalju, da bi se što podpunija slika magjarskog šumarstva predočila.

Ugarsko šumarsko družtvo preuzelo je na sebe izvedenje ove vrlo liepe kolektivne izložbe. Kazni veleposjednici, od kojih mnogi preko sto hiljada hektara šume posjeduju, priključiše se ovom kao i vebke firme drvotržaca, firme za izradbu drva i t. d. uveličaše iznenadnim bogatstvom ovu izložbu. Ni ugnr.-ki učevni zavodi ne zauzimaju zadnje mjesto, koji bogatstvo njihovih zbiraka i pomoćnih učevnih sprava izložiše Potanje o ovima na drugom mjestu. Postanak i uzgoj šumskog drveća kao i sve životne stadije njihove može svaki posjetilac izložbe vidjeti, pa i nestrukovnjak bogate pouke naći pred sjevernim portalom Rotunde, gdje je uredjen liepi šumski vrt, koji svim zakonima normalnosti odgovara. Ovdje će naći i svaki lajik liepe pouke; vidjet će, kakovim su sve opasnostima života mlađe šumske kulture izvržene; vidjet će na mnogobrojnim originalnim biljkama škodljivost kukaca i divljači, pak štete prouzrokovane raznim elementarnim dogodjajima i najposlije štete ljudske zlosretne ruke.

Od koristnog šumskog drveia dokazaju mnogobrojne drvene ploče, od-piljci i stabla, kukovi skoro nevjerovatni razvoj nježna šumska biljka stoljećima postići može. Ne možeš dosta da se načudiš onom finom rastu drveća i s ovim u savezu cjepkosti i čistoći stabala i da se nadiviš upravnosti stabala, koju mnogi eksemplari jela i hrastova dostižu.

Instruktivna je zbirka onog orudja, koje se za šumsku kulturu, kao i za obradjivanje drveta upotrebljuje, da nam one pokuse predoči, kojima se svaki punim pravom u veliko diviti mora.

Isto tako interesantne su one jednostavne i primitivne brađve i sjekire, kojima naši ideali — drveće — žrtvom pada. Ovo i ovakovo orudje dovoljno je, da još i dan danas milijune u vriednosti drva za trgovinu proizvede. Ta kakovu nam samo raznovrstnost ne pružaju nagomilana ciela brda hrastovih i bukovih dužica, koje pripravne čekaju, da se odmah u bačve pretvore.

Nedaleko od ovoga poredaai su modeli o načinu dobavljanja i pravljenja splavi, da kao takovi u s-vjetsku trgovinu dospjeti mogu. Ovdje se nalazi jedan model kr. ug. ministarstva za poljodjelstvo, kojeg nam vierno pogodjeni lik predočuje, kako se radi kod sječe i prenašanja drveta u slavonskim hrastovim šumama. Mnogobrojni planovi, karte i narisi iz raznih dielova zemlje usavršavaju i uveličavaju pregled. Još veću raznolikost vidimo ovdje u načinu izradjivanja drva. Naputne (instruktivne) mustre liepih drvenih odpiljaka prikazuju nam najveću dobit drvne gromade, ove skupe i mnogo tražene trgovačke robe. Svi mogući načini stupova, greda (brvana), dasaka, pak sve dolje do four-nira i parqueta za podove iz hrastovih i bukovih komada, izpunjuju razna odjelenja. Raznohki načini uporabe šumskih proizvoda prikazani su od naj­jednostavnijih pritčanika ili prutića za bob, vinovu lozu, hmelj i telegrafiične stupove, pak sve dolje do štapova (nadžeka) i kamiša, kojima naprotiv ogromne cievi za bunare i pumpe stoje. Predaleko bi nas vodilo, da zadjemo u opisivanje raznih gospodarskih stvari kao: drvenih opanaka (cokalja), glavina (od kola), gobelja, zdjela, kašika, noževa i t. d., koje su od raznog mehkog drveća i u raznim formama i veličini vrlo ukusno izradjene.

- 506 —

Drveai odpiljci u pilanah služe za pravljenje drvene niti, koje materijal za žigice i za pravljenje jalousina daju. U najnovije vrerae dolazi još k ovome fabrikacija drvene vune, koja se ovdje u raznovrstnim mustrama nalazi. Još ljepše i finije drvene vune nalazimo u paviljonu barona Poppera, gdje mora čovjek zamisliti, pak dolazi rađostnim srcem do uvjerenja, da bi za kratko vrieme drvene k a p u t e nositi mogli, alio nam ovakvim krokom bude šumar­stvo i šumarska industrija i dalje napredovala.

Na ovoj se izložbi vidi ne samo uspjeh mehaničkog, nego i kemičkog obradjivanja i uporaba drveta. Pokazuje to drveni ugalj u svim mogućim stadijima izradjivanja i u vrlo instruktivnim skupinama, kao ugljen, što ga je vojvoda Coburg iz Jolsve izložio; pokazuje to i smola, što ju je biskup od Vesprima dr. baron Hornig u vrlo liepim modelima izložio. Osim toga pokazuju drugi način obradjivanja celuloze prve ugarske tvornice papira: akciono družtvo u Pešti i knez Hohenlohe iz Javorine.

The Oak Extrakt Compagnj izlažu njihove ekstrakte hrastove kore i drveća, dok Ad. Haasz demonstrira dobivanje tanina iz omorikove kore i razne stepene izradjivanja, kao i jednu interesantnu zbirku obradjene kore.

One neizmjerne bukove šume ugarske niesu sve do nedavna nego vrlo malu korist pružale. Izuzev uporabu za pravljenje i fabrikaciju savijena po­kućstva, koje je najsavršenije Thonet u svome paviljonu izložio, zatim pokušaji, koje tvornice braće Hornung, Harnisch & Comp., Karl Svoboda, M. Kaszey i t. d. izložiše, vrlo se malo tražila bukova šuma. Umnom metodom impregni-ranja (najviše sa Chlorzinkom i Kupfervitriolom) bukovo je drvo dobilo za mnoge svrhe istu onu valjanost, koju nam hrastovina pruža. ^

Ugarsko državno željezničko driižtvo uzpostavilo je velikovaradinsku tvor­nicu za impregniranje ponajviše bukovine i sami statistični podatci dokazuju nam veliki napredak ovoga poduzeća. Razne firme ugarskih drvotržaca i po­sjednika pilana iznose na vidjelo mnogovrstne načine 'drvorezbarstva, kako to trgovina zahtieva i kako svaka pokrajina redom, koja je primljena, da u Ugar­skoj svoju potrebu na drvu namiruje pogledom na duljinu, širinu i debljinu piljenog materijala iziskuje, točno se u obzir uzimlje, da bi što sigurniju pi'o-daju uzdržali. Vuk i sinovi izlažu u njihovim velikim kolekcijama duge u svim dimenzijama. Ove se upotrebljuju za francuzku, englezku i španjolsku burađ, koja se u mnogom od onih, što se kod nas upotrebljuje, razlikuje. Još više i ljepšeg drvorezbarskoga materijala vidimo u onom baš čisto šumarskom paviljonu barona Poppera, u kom izvanredno bogatstvo, mnogovrstnost i izrada drva u razne svrhe predočuje. Tu su zastupani najnoviji pronalasci na tehničkom i mašinerskom polju.

Ugarska vlada osnovala je u Znio = Vara Iju jednu državnu drvo­rezbarsku školu; liepi napredak pokazuju izvrstne rezbarije i predmeti, koje je ova škola na izložbu poslala. Isto tako je spomena vriedna Hoszufaluska kr. ug. umjetna drvorezbarska škola. Tu vidjamo četke iz Andropogon g r y l l u s == Reisgras (Honfi i Oršovski šum. ured), košarice i hasure iz trsa, predmete

- 507 -

iz rogoza, što je Szamos-Ujvarska učiteljska preparandija izložila; šta više, vidjamo tu i kolekciju vrbovih šiba, koje je izložio kr. šum. ured Battaszek, knez Ludvig Windischgratz i dr. Ove strogo uzeto ovamo ne spadaju, ali oživljuju i uveličavaju cielu grupu.

Osobito je ovdje spomena vriedna sprava za sušenje šumskoga sjemena, koju nam model i slika vjerno predočuje i koja je do sad najbolja i kao naj­praktičnija poznata. Tu spravu konstruirao je jedan od najprvih i cajpoznatijih šumara u ugar. šumarskoj literaturi: kr. šumarnik Gyula Tomcsanyi u Zsarnoczi u Bars-megye komitatu, kod koga sam i ja imao sreću vježbenikom biti, te sam imao priliku ovu vrlo interesantnu spravu na licu mjesta osobno razgledati i proućiti.

Kr. ugar. šumarska akademija u Šćavnici izložila je svoje bogate zbirke i učevne sprave, kao i vrlo vriedne preparate i modele, koji su vrlo poučni i 0 kojima ću zasebice obširno progovoriti. Zatim lugarske škole u Kiralyhalom, Lipto-Ujvar i Vadaszerdo izložile su svoje liepe izradke.

Kr. ugar. zemaljsko šumarsko đružtvo izložilo je nekoliko iz svojih intere­santnih zbirka izdanih djela, gdje na prvom mjestu i najviše prostora zauzimaju djela prvog ugar. šumara i šum. poglavice a i kod nas dobro poznatog ze­maljskog nadšumarnika i ministerialnog savjetnika Alber ta pl. Bedo-a, komu se najviše pripisati mora, što je ovo ugarsko odjelenje na izložbi tako za rukom pošlo i što je tako sjajno zastupano. Pored ovog izložena je ciela bi­blioteka raznovrstnog drveća, koje je kao listovi u knjige složeno.

U ovoj za nas najinteresantnijoj grupi izloženo je još osim šumarskih u izobilju i zemljodjelskih produkta, kojima se svaki stručnjak gospodar mora da divi, pak će svaki posjetilac ove izložbe moći da ponese sa sobom uz bogato izkustvo i tvrdo uvjerenje, da je cieli arrangement ugar. odjelenja, kako šumarskih tako i zemljodjelskih produkta, izvrstno uspio i da nam specialno slika šumarskih produkta dokazuje neizmjerno bogatstvo drva, koje još i dan danas ugarska država posjeduje; ona nas živom slikom uvjerava, da ima težnjn to neizmjerno bogatstvo uzdržati, te što više povećati i razširiti.

Kritička smotra nauke dr. Maxa Presslera'' o rationainom šumaru i njegovom najizdašnijem trajnom gojenju šume.

u popisu šumarskih i gospodarskih djela dr. Maxa Presslera ima pored slike i načelo njegovo, „forma a ne duh j e s t t emel j mathese , kao za školu t ako i za život , bez koje čovjek z a p a n e u bludnju i polo­vičnost." Tomu načelu ja protuslovim i velim, ne forma, koju postavlja

* BivSi profesor šumarstva u Tharanđu.

— 508 —

Pressler načelom za potenciranje šumskih vrieđnota, nego valjano poznavanje stvari, jest mjerilo, po kom treba da se uredi i goji šuma.

Da tomu tako mora da bude i jest, dokazao sam u člancima u šumarkim listovima (br. 3. god. 1883. pag. 106,; br. 1. god. 1884. pag. 5.; br. 2. god. 1884. pag. 81. i br. 1. god. 1884. pag. 143.) brojkama i slikama. Na temelja tih mojih dokaza pozivam tarandsku akademiju, da me o protivnom osvjedoči, ne formulama nego u valjanoj njemštini, kako je to i prof. Bauer iz Mtinchena zahtjevao.

Nu pošto su ti članci poslani bili akademiji tarandskoj na hrvatskom jeziku, trebalo bi, da joj se pošalju na njemačkom jeziku. Razpra o tom teče već 30 godina, a da nije koncu privedena, dok se pored svega toga ta nova nauka i kod nas u šumarskim školama obligatno uči, i tako šumarska mladež, na štetu koristnijih naravoslovnih nauka dragocjeno vrieme i sile svoje gubi.

Uzevši to na um, Presslerova djela imaju praktičnu i pozitivnu vriednost samo u pogledu nepromjenljivih pojava u naravi, a u pogledu promjenljivih, kao što je drvni prirast, samo teoretičku, dakle negativnu.

Moja metoda o šumogojstvu, što sam je u tim člancima razpravio, temelji se na načelu, da su u svim priUkama površina i zaliha drvna faktori, koji godišnji dohodak (Etat) odlučuju, i da se u isto vrieme toliko razširi šuma sa vrsti drveta za dotičnu kulturu opredieljenom, koliko se površine svake godine izkrči.

Samo je potrebno kod takovog šumarenja, da se u svakoj periodi ciele obhodnje (turnus) svake desete godine učini revizija drvne zalihe, kao u izkrčenim i pomladjenim površinama, tako i u netaknutim šumskim porastlinama, koje su dospjele za sječu, zatim da se dohodak periodički za budućih deset godina na novo ustanovi; i taj postupak treba da se nastavi do konca obhodnje.

Uz taj postupak nastat će doduše razlike u periodičkim dohodcima, jer će u periodi, gdje je drvna zaliha veća nego normalna i godišnji dohodak (Etat) biti veći i obratno; a iz toga slieđi, da će na koncu obhodnje sve šumske površine pomladjene biti, i tako abnormalno stanje šumsko dovedeno u normalno.

Da se uzmogne moja metoda šumarskoj publici pristupnom učiniti, trebalo bi je u posebnoj knjizi razpraviti, nu pošto su činjenice za oto porazbacane po gore navedenim člancima, ne mogu ja starac, da se latim tog posla, već pre­puštam to kojoj mladjoj sili i predlažem kot. šumara g. Koniga.

Samo se sobom na pr. razumije, da će se u svakoj desetgodišnjoj periodi na površinama od 39'2 jutra, koje su do.spjele za pomladjivanje, naći uz vrst drveta, koja je za kulturu odredjena i druge vrsti. Po mojoj metodi treba da se ove zadnje pravodobno izkrče i prorede do njekog stanovitog razmjera, i da tako ustupe glavno mjesto vrsti, koja je za kulturu odredjena.

Na koncu ća spomenuti, da se do sad ni u Njemačkoj ni igdje u civili­ziranom svietu ne gospodari i ne vadi korist iz šume po Presslerovoj metodi. S toga će pasti ta metoda kao i metoda prof. Hundeshagena od god. 1826. o rationalnom šumogojstvu po užitnom procentu nove po njemu postavljene zalihe.

Prva se metoda temelji na normalnoj zalihi, koja je za U^/o manja od prave normalne zalihe po kamaralaoj taxi; a druga na raćunu, koji prekoračuje dobitak, što ga šuma u obće daje. I po tom se obje metode u praksi zabaciti moraju.

Metoda Hundeshagenova imala je već u početku mnogo pristaša, i sam profesor Grabner ju je u svojoj knjizi (Forstwirthscbaftslehre 1840.) svim drugima pređpostavio, nu poslije to mnienje odbacio.

Ako se ipak Hundeshagenova metoda upotrebi s užitkom procentom drvne zalihe po kamaralnoj taxi, kako sam ja to u mojoj metodi učinio, onda postaje ona korektnom, te se može upotrebljivati.

Što ja znam, pogriešku Hundeshagenove normalne zalihe pokudio je već u početku samo nadšumarnik i prof. šumarstva u Giessenu Karl Heyer, i potužio se, što šumski posjednici krivnju svojih činovnika nositi moraju, jer da uz tu metodu trajnost šume osigurana nije.

Ta tužba šumskih posjednika danas je suvišna, jer većina njih nastoji, da šumu izkrči i onomu, koji najviše nudi proda, i tako svoju dobit osigura, ne brineći se za štetu, koja time za budućnost nastaje.

Nasljednik Hejerov bio je najstariji THU sin Gustav Heyer, koji je uz nauku svog otca čvrsto držao, te je jošte razširio, nu u posUednje vrieme postao gorljiv pristaša metode Presslerove i utro joj putove. Na žalost umro je naglom smrću, dok je ribu lovio, udarila ga je kap, te je pao u vodu i utopio se.

Tako se nagadja a vidio toga nije nitko, i zato se sumnja, da je taj daroviti muž, uvidivši, da je braneć nauku Presslerovu zašao na put, s koga častno ne će izaći moći, radje umro, nego da svoje častno mjesto kompromitira.

Antun Tomić, c. i kr. umirov. šumarnik.

Medjunarodni gospodarsko-šumarski kongres u Beču godine 1890.''

Ovimi redci nastojati ćemo, da opišemo u kratkih crtah tečaj razprava, koje su, naročito u našoj struci, na dnevni red na medjuijarodnom kongresu gospodara i šumara došle, koji se je od 2. do 6. rujna 1890. u Beču obdržavao.

Najprije nam je iztaknuti, da je na kongres veoma znatan broj gospodara i šumara skoro sa svih strana svieta prispio, bilo jih je naime iz Europe, na­ročito : iz Austro-Ugarske, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Francezke, Belgije, Danske, Italije, Velike Britanije, Nizozemske, Rumunjske, Rusije, Švicarske, Norvežke i Švedske i iz Srbije; nadalje iz Amerike: iz Brasilije; iz Azije: iz Indije i Japana, ter takodjer iz Australije.

* Ovo izviešde nemogosmo prije u našem listu priobćiti sbog inoga materijala, koji je morao prije na red doći.

— 510 —

Iz naše domovine bilo je učestnilta na kongresu do blizu 40. Hrvat.-slav šumarsko družtvo zastupali su p. n. gg. Mijo Vrba ni ć, Robert F i s c h b a c l i Fran Kies t e rčanek ; dočim je g. Emil D u r s t bio bolešću zapriefien doći premda se je za kongres prijavio takodjer kao representant našega družtva.

Od šumara iz inozemstva bili su prisutni: Dr. Borgg reve , nadšumarnik i profesor iz Miindena, Dr. R. H a r t i g profesor iz Monakova; E. Landol t , nad­šumarnik i profesor iz Ziiricha; Dr. F. Jude ich , tajni šumarski nadsavjetnik iz Tliaranda; Dr. E. Ebe rmayer , profesor iz Monakova; Dr. H. Ni tsche , profesor iz Tharanda; K. Schube rg šum. Savjetnik i profesor iz Karisruhe; Dr. F. Nobbe, tajni dvorski savjetnik i profesor iz Tharanda; Dr. A. Schwap-pach, ' profesor šumarstva iz Eberswalda; Dr. C. Fi irs t , vladni savjetnik i profesor iz Aschafienburga; Dr. CarI pl. F i schbach , šumar, nadsavjetnik iz Sigmaringena; Dr. Enders , profesor iz Karisruhe; Jakob Er iksson , profesor iz Albano kod Stockholma; Prosper Demontzey, nadšumarnik iz Parisa; pl. Uexkt i l l -Gyl lenband grof, šumar, savjetnik iz "VViirtemberga i mnogi ostali.

Medju inimi nama više poznatim ličnostima bili su prisutni: profesori c. i k. visoke škole za zemljotežtvo u Beču, neki profesori šumarske akademije u Šćavnici, činovnici c. i k. ministarstva za poljodjelstvo u Beču i kr. ugar. ministerialni savjetnik Albert pl. Bedo sa više drugih činovnika ugar. mini­starstva za poljodjelstvo u Budimpešti.

Već 1. rujna prispje većina članova kongresa u Beč, a na večer istog dana bje obćj sastanak u Cursalonu, gdje dočekahu onamo došavše učestnike članovi glavnog komitea, a na čelu im preuzv. gosp. zemaljski maršal grof Christian Kinsky, koji je skoro svakog člana s nekoliko prijaznih rieči na­govorio i pozdravio.

Uz svirku vojničke glasbe, okriepiv se na obilnom buffetu, upoznaše se medjusobno posjetitelji kongresa prijaznimi susretaji, sastav se s mnogimi ko-legami i znanci iz mlade dobe, ter se tako nakon prijateljske zabave razstadoše već u prilično kasno doba noći. Opaziti nam je, da je one noći kiša padala, kao iz kabla.

Dne 2. rujna prije podne oko 10 satih bude kongres svećanim načinom otvoren u k r a s n o j a u l i nove sveučištne sgrade, gdje su se svi članovi sakupili.

Najprije pozdravi prisutne članove predsjednik kongresa preuzvišeni gosp. zemalj. maršal grof Christian Kinsky njemačkim, a zatim franceskim govorom, po prilici ovako:

V i s o k O Š t 0 v a n a g o s p o d o ! Veleštovani g. predsjednik glavnog komitea obće gospodarsko-šumarke

izložbe, prejasni knez Co l lo redo-Manns fe ld , zapriečen je ovoj visokoj skupštini predsjedati.

Čast mi je dakle, Vas moja gospodo, pozdraviti na ime glavnoga komitea sveobće gospod.-šumar, izložbe, i na ime c k, gospodarskoga družtva u Beču,

koje je u velike priredilo izložbu, ter i kongres pomoćju i naprezanjem komitea toli liepo i zamašno upriličilo, a podjedno i Vama usrdno zahvaliti, što ste se u tako^znatnom broju pozivu odazvali.

Osobito nam služi na čast, da su se ovamo potrudili mnogi odlični gosti, naročito mi je iztaknuti nazočnost preuzv. g. ministra za poljodjelstvo grofa Falkenhayn-a i drugih članova visokog ministarstva; s veseljem pozdravljam i nazočnoga podnačelnika glavnoga grada Beča, g. Steudel-a.

Da smo se u ovih velebnih dvoranah sastali, koje su lih znanostim po­svećene, imamo zahvaliti najusrdnije visokom akademičkom senatu c. k. sve­učilišta u Beču, koji je najvećom pripravnošću primio članove medjunarodnoga gosp.-šumarskoga kongresa, a tim nas osobito odlikovao.

Zemljotežtvo pruža nam mnogo pitanja, koja u savezu stoje s razvitkom cielog narodnog života.

Vaša viećanja, visokoštovana gospodo, odlučno će zasiecati u onu za­mašnu borbu za obstanak, koja biva i na našem polju gospodarsko-šumarske znanosti.

Vaše mnienje uztvrditi će ona izkustva, koja su učinjena u raznim zemljama, Vaše mnienje će imenito služiti znanosti i unapredit će sveobće blagostanje, pošto će potaknuti, da se postignu zamašni zajednički ciljevi, a za stalno smo uvjereni, da će i vlade od Vaših mnienja mnogo koristna u svoje svrhe upriličiti.

U toj liepoj nadi baš radošću opažam, da su razne vlade, mnoga družtva, zadruge i zavodi, koji na našem kontinentu i izvan njega na uhar kulture tla dieluju, izaslali ovamo svoje odlične strukovnjake i učenjake u naš mili grad Beč.

Vaš rad, velecienjena gospodo, neće koristiti samo pojedinim državam * zemljama, nego će na uhar biti cielom čovječanstvu i njegovom materijalnom napredku, što je dapače najbolji temelj.

Počmimo dakle ovaj rad uhićenjem i tom uzvišenom namjerom, da ćemo tim služiti našim bližnjim, njihovom napredku i oplemenjenju njihova bića!

U tom smislu proglasujem ovim medjunarodn i gosp.-šumar, kon­gres u Beču o tvorenim s.naročitom željom, da se sa svojim predtječom, naime s prvim medjunarodnim kongiresom gospodara i šumara, koji bje g. 1873-u Beču obdržavan, uzporedi s najvećim uspjehom!

Zatim uze rieć preuzvišeni g03p. ministar za poljodjelstvo grof Fa lken-hayn, ter pozdravi srdačno u ime c. k. vlade cielu skupštinu, najprije na nje­mačkom, a zatim na francezkom jeziku, liepim i uznesenim govorom, želeć, da budu viećanja članova kongresa od najboljeg uspieha ter na sveobću korist, uvjeriv članove kongresa, da će c. k. vlada njihov rM s najvećim interesom pratiti i nastojati sve probitke iz toga crpiti, koji se mogu sigurnošću oče­kivati kao posljedak sjedinjenog truda i mara od ovako veleugledne skupštine!

Poslije pozdravnoga govora bečkog podnačelnika S t e u d e l - a na članove, izviestio je predsjednik komitea za pripremu kongresa, odsjećni savjetnik baron Hohenbruck , da je u svem prispielo do 151 referat, štopraktično-znanstve-noga, što lih znanstvenoga sadržaja, na kongres, i da se do poldana dne 2. rujna

~ 512 —

upisalo 1087 osoba kao članovi za posjet kongresa. Nadalje iztaknu isti, da j( kongres u pravom smislu rieći medjunarodan, što u ostalom dovoljno dokazuje izkaz 0 članovih kongresa.

Nakon što je perovodja komitea Makso vitez pl. P r o s k o v e t z pročita( u francezkom prevedu govor barona H o h e n b r u c k a , priobćiv listinu raznil vlada, oblasti i korporacija, koje su po pojedinim! ličnostima na kongresu za slupane, prešlo se je odmah na dnevni red.

Kao prvi izvjestitelj govorio je, pošto je bio preuzvišeni grof Fouche i de Caieil iz Pariza zapriečen doći, nadšumarnik franceske republike Prospei D e m o n t z e j iz Pariza „0 z a g r a d j i v a n j u i u r e d j e n j u b u j i c i v o d o d e r i n a i o p o š u m l j e n j u " , koje radnje su se počam od g. 18G0. i Francezkoj obavile. Govornik držao je svoje predavanje na francezkom jeziku, koje je u obde od velike važnosti za svakoga šumara, ter ćemo baš obzirom na tu okolnost to predavanje u našem listu u budućem broju na hrvatskom jeziku objelodaniti.

Poslije nadšumarnika Demontzey-a čitao je profesor iz Monakova đr. Ernest E b e r m a j e r (na njemačkom jeziku) razpravu „ H j g i e n i č k a v a ž n o s t šuma , d o k a z a n a p o m n i m i z t r a ž i v a n j e m š u m s k o g a z r a k a i t l a " , koju razpravu u ovom broju našega lista na str. 482. u cielom sadržaju priobćujemo.

Zatim je kratkim govorom preuzv. grof K i n s k j zaključio sjednicu oko '/al i'at poslije podne.

Poslije podne o 5 satih bijahu primljeni članovi kongresa u gradskoj viećnlci najprijaznije od načelnikovih zamjenika S t e u d e l - a idr. Broschke-a; pregledav sjajne dvorane i bogate sbirke zbilja veličanstvene sgrade bečke gradske viećnice, uputiše se zatim u velikom broju u svećanu dvoranu, gdje je vojnička glasba pukovnije „Deutschmeister" divno koncertirala. Podnačelnik dr. Broschke pozdravi liepim govorom prisutne goste, a na to mu odvrati predsjednik kongresa preuzv. zemalj. maršal grof Kinsky.

Zatim se ponamjestiše članovi kongresa u okolne dvorane do onamo po­stavljenih buffeta, za da se okriepe gostoljubivošću grada Beča, gdje se po-zabaviše do prilično kasne dobe.

Siieđeći dan 3, rujna započeše viećanja VI. odsjeka za „šumars tvo" pod upravom predsjednika istog odsjeka preuzviš. g. c. i kr. tajnoga savjetnika Ernesta grofa H o y o s - S p r i z e n s t e i n - a sa sliedećom razpravom: „Koja su se i z k u s t v a s t e k l a kod z ag r ad j i va nj a bujica i usova? B i l i o p r a v d a n o b i l o , da se r a d n j e oko z a g r a d j i v a n j a b u j i c a u č i n e m e d j u n a r o d n i m i , i n a č i n , k a k o bi se to iz­v e s t i d a l o ? Otoj razpravi govorahu: nadšumarnik Posper D e m o n t z e j iz Pariza, nadšumarnik i profesor Ilija Lando l t iz Ziiricha i c. kr. pristav šumarskog nadzorničtva i docent Ferdo Wang iz Beča.

0 gornjem predmetu govoraše nadšumarnik Demontzey što sliedi:

— 513 —

Već su od poSetka ovoga stoljeća razpravljali mnogi upravni činovnici, nacionalni ekonomi, mjernici i šumari o pustoši i propasti u gorama južne Francezke, poimence francezkih Alpa, te su nastojali, da pronadju i objelodane uzroke ovih žalostnih prilika.

Svi su se slagali u tom, du bujice goru lišavaju zemljišta, doline pustoše, poplave u dolini sve više učestale silno podupiru, te da se prvotni uzrok po­stanku i razvoju bujica tražiti ima u krčenju šuma u onim predjelima, gdje se voda bujica sabire.

Nu njihovo nastojanje, izučavanje i njihovi predloži ne polučiše nikakova ploda, dok se nije g. 1841. mlad mjernik iz Embruja (Hautes Alpes), slavni i oplakani Surell svojim patriotičkim spisom „Studija o bujicama Hautes-Alpš," pojavio, te u javnom mnienju našao odziva.

Odmah se stalo sa vladine strane proučavati ošumljivanje gora, akademija znanosti povjeri A. Blanqui-u, jednome izmedju svojih najglasovitijih članova, specijalnu enquettu o tom pitanju, dočim je državna uprava šumž,, ujedno pri-redjujuć zakonski predlog, počam od g. 1848. započela na mnogo mjesta u gorama pokusima ošumljivanja; nauci stečeni kod ovih pokusa pridržali su i kašnje svoju vriednost.

Nu politički dogodjaji zapriečiše posvema radnje oko ošumljivanja, o kojem je tek g. 1860. izašao prvi zakon, buduć ga je jasno mnienje povodom velikih poplava g. 1856 živo zahtievalo.

Vršenje toga tek za pokus primljenoga zakona povjereno bi državnoj upravi šumi.

Prvih se godina nastojalo, da se fakultativnim načinom uz dozvolu obćina i posjednika na raznim mjestima 3 velikih gora i to Alpš,, Cevena i Pjrinež, podignu šume uz veliku državnu subvenciju, a medjutim se takodjer radilo o projektima obligatornih obsega (perimetara), kojih podignuće zahtievaše obća korist.

Uporaba nasilnog načina našla je već od prvog početka toli živahan odpor, da se vlada vidjela prisiljenom, predložiti nov zakon, koji izdan 8. lipnja god. 1864. u nekim slučajevima mjesto ošumljivanja takodjer pripuštaše obusivanje (otravljivanje: Berasung).

Doskora se izkusilo, da je obusivanje na pustom, strugama izderanom i nestalnom tlu po gotovo ne moguće, akoprem bi od prevelike koristi bilo. Obćenite su ustanove obijuh zakona u ostalom dosti povoda dale živahnim i opravdanim kritikama.

Već g. 1876. podastre vlada parlamentu nov projekt, koji je poslije mnogih diskusija izašao 4. travnja god. 1882. kao zakon pod naslovom: „Podignuće i uzdržavanje gorskog tla^, a osobito se tim razUkovao, što je nalagao državi, da obćinske ili privatne posjede, koji se nalaze u području obligatornog peri-metra, nagodbom ili razolastbom (Expropriation) nabavi, dočim je zakon od g. 1860. samo odkup privatnoga posjeda zahtievao, a sve troškove, koji odpadahu

33

— 514 —

na obćinsko zemljište, obćinama natovario, iioje su se opet mogle uklonitf ovim teretima, ako su polovicu osamljenog zemljišta vladi ustupile.

Osim ovih novih ustanova i nekih drugih preinačba — kao što reguliranje obćinskih pašnjaka, i mogućnost, da se tlo sposobno za ošumljivanje što više štedi — sadržaje zakon od g. 1864. i ovu značajnu razliku, što u najviše sluča­jeva svrhu radnja oko zagradjivanja bujica, poduzetih na obću korist, omedjuje na ošumljivanje kotline, dočim je zakon od g. 1860. po smislu takodjer zahtievao ošumljivanje pustih i prostranih obronaka, koji ni ne pripadahu prikupištu (Sammelbecken) opasnih bujica. Prvi su projekti obligatornih perimetara, koji su ponajpače na to smjerali, da se ukloni velika opasnost bujica, prihvaćeni godine 1863.

Kod takovog novog poduzeća, što do tada kod nijednog naroda predšast-nika nalazilo nije, trebalo je, da se osobitim oprezom radi, i da se n ikakove r a d n j e oko z a g r a d j i v a n j a b u j i c a ne z a p o č n u , a k o im se s v r h a n i j e o č i t o u v i d j a l a .

Pomnim se prosudjivanjem mnogobrojnih tek vremenom pribranih opažaja pokazalo:

1. da je ponajgori neprijatelj, na kojega treba navaljivati, p ro loč ina (Unterwiihlung), kojoj raste jakost u razmjeru sa kosinom bočina, množinom vode, koja u stanovitom roku onuda preteče, sa čvrstoćom tla ili pećina, koje služe koritu podlogom, a ova jakost postigne svoj najveći učinak u b u j i c i t. j . vodi, koja se kadšto izsuši te se osobito tim odlikuje, što u gorama mnogo kamenja odkrši, sobom odnese te u dolini nagomila.

2. da ovo osebujno svojstvo bujica najstrašnije podupire poplave u dolini, pošto neizmjerna množina krutog materijala, koji vode sobom donose, njihov objam povećava i korito povisuje.

Zadaća o uzdržavanju i podignuću gorskoga tla, ima se dakle ovako opredieliti:

1. da se u bujicama privremeno zaprieči mogućnost podrivanja (Unter-wiihlung) tako zvanim izpravnim gradnjama (Correctionsbauten), što bi imale priečiti odvoz kamenja i umanjivati silu i brzinu nastanka poplavž, t. j . pre­tvorile bi bujice u neopasne, dapače koristne, gorske potoke, pošto bi se dje-; lovanje ovih gradnja povećalo ošumljivanjem pustih predjela u kotlini.

Te se radnje razumievaju pod imenom „zagradj ivanje buj ica" . 2. Da se zaprieči i ukloni svako podrivanje, koje bi dovodilo do nastanka

novih ili oživljenja zagradjenih bujica. Ovdje napomenute gradnje sudjeluju u velikoj mjeri protiv poplava, pošto prieče odvoz survine (Schuttmasse) i dizanje korita, te tako pospješuju kod poplava odtjecanje vode, dok je čovjek inače protiv ovih metereoložkih katastrofa posve nemoćan.

Ove su gradnje s toga za obće blagostanje od dvojake vriednosti, što boljšaju prilike u gorama, priečeć odplavu koturine (Geschiebsmasse) i što uz­državaju u dolinama postojeće stanje, uredjujuć tok velikih voda.

— 515 —

Kad se opredielila svrha, koju imadu polučiti šumari, odpoSele su g. 1867. radnje, najprije oko nekoliko opasnih bujica u okolišu Embruna (Hautes Alpes), 0 kojima je Surell toli živahne opise saobćio. Šumari, kojima se ova težka zadaća povjerila, staviše si svrhom, da u zbilji izvedu načela postavljena od Surella a doskora je i dokazalo izkiistvo, koliko vriedni i opravdani bijahu nazori ovoga glasovitoga mjernika.

U Basses-Alpama odpočele su radnje oko zagradjivanja bujica g. 1872. te traju dakle u ovom departementu, gdje su do sada ponajviše napredovale, tek 18 godina.

Isto vriedi za gradnje u departementima: 1' Isere la Haute - garonne i Hautes-Pjrinees; u Savojji počelo se tek g. 1878. raditi u Maurienni, dolini de r Are, koja se s Iserom sastaje; sada se takodjer u dolini Tarentoise radi.

Zagradilo se u svemu već do 27 bujica. Tekom zagradjivanja bilo je prilike, da se upoznadu svi tipi u Francezkoj

se nalazećih bujica, kojih se opasnost ravna po tlu, podnebju i kosini bočina. Radnje su sastojale: 1. iz velikih zidanih slapova, raznoga oblika u dolini, koji su se osnovali

prama zemljištnom nacrtu, što ga je sačinjavao nacrt o položaju s jednim uz­dužnim i više popriečnih presjeka;

2. iz slapova drugog reda, koji su se sagradili prama potrebi iz zidovja ili pletera;

3. iz slapova sagradjenih jednostavno od kamena, tako zvanih rustikalnih slapova, koji su se podizali u rukavima potoka;

4. iz pleterš, prvog i drugog reda, koji su sačinjavali slapove- u prirovima bujice;

5. iz obloga, koje su sačinjavali dubovi položeni uzduž korita; taj novi postupak uporabljivao se kroz 5 godina s najvećim uspjehom;

6. iz učvršćivanja bočina vrlo razgranjenim žljebovima (drainage); ovaj se način sada obćenito u velike upotrebljava, pošto je kroz 15 godina svoju vrieđ-nost zasvjedočavao;

7. iz zapriečivanja odrona obloženjem busenja na pokosima od 100 posto­taka i obložnim zidovima;

8. iz čišćenja i učvršćivanja korita, te izpunjivanja struga nasadima ključića, koji vrlo živahno tjeraju;

9. iz ošumljivanja bočinš, i strminS, sa 7—8-godišnjim stablima crnogorice u velikoj morskoj visini;

10. iz sadjenja crnogorice do onih morskih visina, koje za više nego 500 m. gornju medju sadašnjih regija šuma prestizavaju;

Od 1. siečnja 1889. može se ploština ošumljenih na obću korist perimetara od prilike na 60.600 ha. cieniti; to je Vs površine, koja se je odredila za ošumljivanje na obće blagostanje. Ploština dobrovoljno uz državnu subvenciju izvedenih ošumljivanja zauzimlje 84.400 ha., od kojih pripada 50.20 ha. obći-nama a 34.200 ha. privatnicima.

— 516 —

Dakle je do 1. siečnja 1889. ukupao ošumljeno 145.000 ha. zemljišta. Protekle su 23 godine, odkada su započele radnje i borba protiv naj­

opasnijih bujicš,; danas se mogu u višim regijama Alpa i Pirineja vidjeti mnoge šume od crnogorice, koje su se mjestnom oštrom podnebju sasvim prilagodile, te se bujno razvile u predjelima, koji dosadašnje regije šuma znatno nadvisuju. To se ne tiče samo kotlina, u kojih su radnje najprije odpočele, nego takodjer bočina, koje su na uviek osigurane protiv odrona. Nekoć toli kobne bujice sada su neopasni gorski potoci, koji vrlo često poljodjelstvu dobavljaju vode u pra­vilnoj i obilnoj množini.

Problem, što ga postaviše zakoni od g. 1860. i 1882. danas je riešen. činjenice su u bezdvojbenom načinu dokazale, da r i e šen je nije n i t i dugo­t ra jno ni 8 ogromnimi t r o š k o v i spojeno, te da je dovoljno, ako se p r i roda s nekol iko j e d n o s t a v n i h s r e d s t a v a p o d u p r e , koja pako moraju da odgovara ju svrsi te se svedjer u s t a l n o m sa­vezu uporabl ju ju .

Probitci, koji se u kratko vrieme od ovih koristnih gradnja polučiti dadu, mogu se ovako shvatiti:

1. Učvršćivanje bočina i strmina u višim gorskim regijama, koje uvjetuje zaštitu nebrojenih naseobina i uzdržavanje zemljišta seljakom za obradjivanje potrebna;

2. štićenje dolina protiv pustošenja bujica ujedno obrana gradova i kulturnog zemljišta, koje se nalazi u opasnosti;

3. privreda prostranih i vrednih ploština za gospodarstvo, koje su sada još pokrivene pjeskom i survinom;

4. mogućnost, da se reguliraju mnogi bujicama nalični potoci, koje bi nastojanje bez zagradjivanja bujica po gotovo uzaludno bilo, a tako ne samo da privriedjuje neizmjerne ploštine za poljodjelstvo i gospodarstvo, nego takodjer regulira rieke u dolini;

5. uredjivanje vrela i dobavljanje obilne i židke vode u svrhu natapljanja; 6. osiguranje prometa na glavnim i vicinalnim cestama i željeznicama; 7. mogućnost, da se mreža ovih posljednih, koja je sada još nepodpuna,

usavrši, i da se troškovi za njihovo uzdržavanje za više od */5 umanje; 8. napokon neizbježivi prekret u poljodjelskim prilikama gorskih krajeva

i nacijonalno blagostanje, koje iz njega proizlazi. Jedan jedini od ovih probitaka bio dovoljan, da se načinjeni ili budući

troškovi opravdaju, a jedino se mora žaliti, što radnje oko podignuća i ošumlji-vanja gorskoga tla nisu već mnogo prije odpočele. Ono 145.000 ha. mladih šuma, koje u Alpama, Cevennima i Pirinejima nekoć puste bočine i strmine po­krivaju, pružaju glede budućnosti podpuno umirenje. Živahno njihovo rastenje dokazuje, koli ništetne bijahu tvrdnje onih publicista, koji su g. 1860, mogućnost ošumljivanja nijekali

Radnje, koje se naročito tiču usova (lavina), nisu se do sada počele iz-vadjati u francezkim Alpama, pošto se usovi samo u velikim visinama pojavljaju,

— 517 —

te rieđko kada u niže doline slaze. Nu ipak se mogao prepoznati blagotvorn utjecaj mnogobrojnih rustikalnih slapova, koji su se u rukavima gornjega pri-birališta i bujica podigli, te ošumljivanja bočina i strmina na onim mjestima, gdje je bio put usovš, dobro poznat; poslije podignuća onih slapova i rečenog ošumljivanja malo koji usov da se jošte pojavio.

Svakako se to dogodilo u Pirenejima, naroiiito u dolini du Gaze du Bastan (Hautes Pjrenees), gdje su se izvadjale gradnje u velikoj mjeri, da se zaštiti kupalište i vojnička ubožnica u mjestu Bareges od velikih usova, koji su godi­mice prietili onim zavodima propašću.

Ove radnje, koje su poduzeli šumari, složivši se prije sa vojničkim ženijskim korom, sastojale su iz prostranih slapova u unutrašnjosti struga (couloir) te iz popriečnih zidova sa svake strane, spojenih s ošumljivanjem prostora medju susjednim bočinama.

Djelovanje ove pred 5 godina dovršene gradnje očituje se sve više. Dok oni usovi, koji su dosada izpunjavali dolinu te prama izmaku zime kupalište i veći dio mjesta Bareges pokrivali, od Kada su gradnje izvedene, sasvim pre­stadoše djelovati, ruše se s obronaka, koji nisu zagradjeni kao i do sada usovi te zatvaraju dolinu u duljini od 1500—2000 m., a do visine kupaUšta.

Razne države, koje nemadu visočina, nisu uviek omedjene razvodjima porječja. Vrlo se često dogadja, da tek gorskih potoka dapače i bujica raznim državama pripada, od kojih jednu dopada izvor, drugu srednji ili donji tek. Odatle potječu potežkoće, dh i nemogućnost, da se ove vođe urede. Država, kojoj pripada izvor, često nema direktnog interesa na korekciji, koja osobito za donji tek svoju vriednost ima. Ova neprilika dade se samo medjunarodnom nagodbom odklonuti.

Nije li s toga zgodno, da se medju dvima susjednim državama utanači ugovor, koji bi vriedio za sve vode, ili bi bolje bilo, da se sklopi za svaku po­jedinu posebna konvencija?

Posljednje riešenje čini se, da je u svakom obziru zgodnije. Svaka vođa, 0 kojoj se radi, doista imade svoj osobiti značaj što s gledišta bujice, što obzirom na mjestne interese.

Korekcija je dakle u svakom pojedinom slučaju specijalno pitanje, koje lahko nalazi analogon kod ostalih voda u istom slučaju. Ovo pitanje zahtieva u ostalom od strane činovnika svake države, obzirom na pojedina tičuća ih se područja, specijalno izučavanje, koje se može tek na temelju medjusobnog sporazumljenja medju obadvim državama započeti.

Da se ovo ugovaranje pripravi, možda bi bilo dovoljno, da jedna od do­tičnih država svojemu susjedu predloži osnutak medjunarodnoga povjerenstva, kojemu bi se povjerila zadaća, da izpita sredstva za reguliranje vode, o kojoj se radi, eventualno od izvora, te da ustanovi radnje, koje bi se imale u tu svrhu u obadvim državama izvesti.

— 518 —

Izvještaj ovoga povjerenstva može služiti temeljem internacijonalnog ugovora, koji bi morao opredieliti uvjete učestvovanja svake države, koli obzirom na iz-vadjanje gradnja, toli glede njihovog uzdržavanja.

Ugovori ovakovi baš bi se lahko dali utanačiti, a pružaju svekoliko po­trebno jamstvo, te sačinjavaju jedino sredstvo za reguliranje zajedničkih vođa, služeći na obću korist onim krajevima, koji danas stradaju od takovih ne-uredjenih voda i nezagradjenih bujica. (Nastavit će se.)

LZSTJ^K:.

Zakoni i normativne naredbe.

Okružnica kr. banskoga stola od 15. listopada 1890. br. 23.702, kojom se upućuju svi kr. sudovi I. molbe glede izbora vještakž, šumsko - tehničke s t ruke . Povodom visokoj kr. zemaljskoj vladi podnesene predstavke upravnog odbora hrv.-slav šumarskoga đružtva u Zagrebu od 25. travnja 1890. broj 21 . protiv ne­korektnom postupku sudova, u koliko rabe u šumsko-tehničkih poslovih i takove osobe, koje naimaju osposobljenja prema ustanovi § 22. car. patenta od 24- lipnja 185V., kojim bje u Hrvatskoj i Slavoniji uveden šumski zakon od 3. prosinca 1852. (br. 121. d. z. I.), obnalazi kr. banski stol sve kr. sudove prve molbe na gornju ustanovu upozoriti, ter im naložiti, da u slučajevih, u kojih se ukaže nužđno saslušanje ili su­djelovanje šumsko - tehnižkih vještaka, imađu lih takove osobe upotrebiti, koje su zato zakonom propisano osposobljenje postigle.

Naredba kr. zemalj. vlade, odjela za unutarnje poslove, od 20. listo­pada 1890, br. 40233, upravljena na sve zamjenike vladinih povjerenika za imovne oboine, glede sudjelovanja imovnih obćina kod buduće jubilarne gospodarsko-šumarske izložbe u Zagrebu. Eksekutivni odbor jubilarne gospođarsko-šumarske izložbe, koja de se god. 1891. mjeseca kolovoza i i-ujna u Zagrebu obdržavati, razposlao je više hiljada poziva, glavnih programa, obdenitih ustanova i prijavnica na sve područne kotarske oblasti, obdinska i gradska poglavarstva, gospodarske podružnice i t. d. s umolbom, da iz svih sila nastoje, da započeto djelo glede upriličenja po-menute izložbe bude po našu domovinu i narod što koristnije i dostojnije.

Tim povodom obnalazi kr. zemaljska vlada, odjel za un utarnje poslove, pozvati Poglavitost Vašu, da gospodarstveni ured tamošnje imovne obdine o prenavedenom shodno obaviesti s uputom, da uznastoji, da imovna obdina takodjer sudjeluje kod izložbe i tim uzveličaje ovo narodno slavje.

Griede daljnjih mjera, koje de se u gornjem smjeru poprimiti i u svrhu izložbe upriličiti, neka se gospodarstveni ured imovne obdine u neposredni sporazumak stavi s eksekutivnim odborom prenavedene izložbe.

Osobne viesti.

Odobrenje izbora. Kr. zemalj. vlada, odjel za unutarnje poslove, odobrila je u smislu § 14. družtvenih pravila izbor predsjedništva hrvat.-slav. šumarskoga đružtva za buduće trogodište 1891. —1893. , koji izbor bje po glavnoj skupštini obavljen dne 23. rujna t. g. u Petrinji, Izabrani su naime: Predsjednikom Milan D u r s t , kralj.

- 519 —

šumar, ravnatelj; I. pođpređsjeđnikom Mijo V r b a n i d , kr. zemalj. šumarski nadzornik, a II. pođpređsjeđnikom Miroslav grof K u l m e r , veleposjednik u Sestinah.

Imenovanje. U statusu šumar, činovnika imovnih obdina imenovao je preuzvišeni gosp. Ban privremenim! šum. vježbenici sa sustavnim! berivi i to abituriente šumarstva kr. gosp.-šum. učilišta u Križevcih: Vjekoslava pl. O ž e g o v i d a i Slavoljuba S imu­no vi<5 a kod gjurgjevačke imovne obćine; Gjorgju Gj u r i c a i Gjorgju S t o j a n o -v i ć a kod petrovarađinske imovne obdine; Vjekoslava S t u b l i d a i Slavka S u t l i da ter abiturienta šumarstva c. i kr. visoke škole za zemljotežtvo u Beču Gjuru C e s a-r i ć a kod ogulinske imovne obdine.

Sitnice. Uspieh ovojesenskih državnih šumarskih izpita. Po naredbi visoke kr.

zemalj. vlade, odjela za unutarnje poslove, obđržavani su ovojesenski državni izpiti za samostalno vodjenje Šumskoga gospodarenja od 6. do uključivo 10. listopada t. g. Od petnaestorice kandidata, koji su dobili dozvolu za polaganje pomenutog izpita, pristupilo ih je samo devetorica, i to gg. B e I a m a r i ć Šimun, šumarski vježbenik ogulinske imovne obdine u Modrušu; C e j k a Josip, kot. šumar u Pakracu; C i g a n o v i d Gjoko i F u s i d Fran, obadva šumarski pristavi gjurgjevačke imovne obdine, prvi u Koprivnici, a potonji u Belovaru ; M i r k o v id Milan, šumai-. pristav u sv. Ivanu-Zelini; S e r i n g a r Antun, kot. šumar u Velikoj Gorici; S u g h pl. Jaroslav, absolvirani šumar u Križevcih; Š k o r i d Milan, šum. pristav petrovarađinske imovne obdine u Mitrovici i W i e t h e Dragutin, šumar, pristav gjurgjevačke imovne obdine u Novomgradu.

Izpitora predsjedao je kr. zemalj. šumarski nadzornik Mijo V r b a n i d , zastupajud g. kralj, šumarskoga ravnatelja Emila pl. D u r s t a , koji je bio bolešdu zaprieden; iz-pitni povjerenici bijahu gg. Dragutin H l a v a , kralj, profesor šumarstva na kr. gospod-šumar. učilišta u Križevcih; Ivan Ko la r , kralj, nadšumar kod šum. ravnateljstva u Zagrebu i Dragutin L a k s a r , nadšumar gjurgjevačke imovne obdine u Belovaru. Vis. kr. zemaljsku vladu zastupao je veleraožni gosp. odjelni savjetnik Josip Eugen T o m i d.

Pismeni izpit trajao je dva dana. Prvi dan t. j . 6. listopada t. g. dobiše kan -đidati slieđeća tri pitanja:

I. Njeka hrastova šuma sa 140 godišnjom obhodnjom urodi prvi put u 80. go­dini, a tada svake desete godine obilnom žirovinom u vrieđnosti od 300 for.

Kolila je vriednost svih tih žirovina na početku obhodnje, računav dobitnu mjeru f

lo­li. Koja pravila izkušana, valjaju za našumljenje krša i koje vrsti drveća se

najviše preporučiti mogu u tu svrhu? III. Sto razumjevamo pod ,uredjajnom dobom", „gospodarskim razredom", «ob-

hođnjom", „uporabnom dobom" i kako demo sastaviti skrižaljku dobnih razreda? Drugi dan t. j . 7. listopada t. g. predana su kandidatom daljnja tri pitanja, a to : I. Njeka za SOgođišnju obhođnju s 4. po 20godilnjimi periođami odredjena, 80

jutara velika šuma, obraštena je na površini od 50 jutara sa GOgodišnjim, a na po­vršini od 30 jutara sa GOgodišnjim drvljem; popriečni prirast u sječevnoj dobi iznaša 6"2 m', u 70. godini pako 6"1 m"*, a u 90. godini 6'15 m ' po jutru. Neka se obračuna periodični etat glavnog užitka po H e j e r o v o j metodi za prve dvje 20go-đišnje periode uz pređpostavu, da de se normalna i zbiljna zaliha u roku od 40 godina izjednačiti, zatim neka se konstatuje, da li je to izjednačenje u tom roku u istinu usliedilo ili ne ?

II. Položaj đvijuh točaka A i B na polju je poznat. Neka se ustanovi položaj đvijuh drugih točaka M i N pomodju mjeraokog stola,

bez da se postavi stol na jednu od gore poznatih točaka? III. Kojimi načini biva transport đrvA na kopnu u obde, a kojim načinom na­

pose odpremaju se drva iz naših brdovitih šuma?

sa 40/,

— 520 —

Dne 8. listopada t. g. pređuze povjerenstvo oeienu kućnih i pismenih radnja, a 9. i 10. ist. mj. nastavi ustmeni izpit s kandidatima.

Izpiti zaključeni su o '/sS satih na večer dne 10. listopada klasifikacijom po­jedinih kandidata.

Izpitno povjerenstvo, svjestno si pođpuno svoje težke zadade, moralo je u istinu priznati, da se kandidati nisu ni s daleka pripravili za izpit onako, kao što se to ob­zirom na važnost šumarske znanosti u današnje doba iziskuje od naobražena stručnjaka, komu da se povjeri samostalno vodjenje gospodarenja sa Sumarni, koje u naSoj zemlji u obde veliku vriednost predstavljaju. Od devetorice kandidata, koji su se podvrgli državnom šumarskom izpitu, četvorica su aprobiraua s dovoljnim osposobljenjem, dočim je petorica reprobirana na pol godine.

Dne 11. listopada t. g. prije podne proglasi predsjednik izpita g. Mijo Vr­b a n i d pred povjerenstvom sakupljenim kandidatom uspieh izpita, urudiv onim, koji su izpit položili, dotične svjeđočbe, a naglasiv osobito, da se u buduće kandidati bolje i temeljitije pripravljaju za državne šumarske izpite i da taj velevažan čin neshvadaju tako s lake ruke, kao što je baš ovom sgođom bilo. Povjerenstvu bo je takođjer veoma težko, vršeć sdušno i sasvim objektivno zađadu svoga zvanja, da je primorano bilo toliko kandidata reprobirati.

Povodom ovim nemožemo ino, •B da nepreporuSimo mladoj gospodi kandidatom šumarske struke najtoplije, da iz svih svojih silah uznastoje, da bude uspieh državnih šumarskih izpita mnogo povoljniji, nego li je bio ovoga puta! M. V.

Odbor odsjeka za šumarstvo jubilarne gospodarsko-šumarske izložbe za god. 1891.j držao je 13. listopada 1890. sjednicu pod predsjedanjem g. Milana pl. D u r s t a, ravnatelja kr. državnih šuma. Prisutni bijahu Teodor grof D r a š k o v i d , Mijo V r b a n i d , kr. zemalj. šumarski nadzornik i Fran K e s t e r č a n e k , kr. nađšumar županije zagrebačke. Dr. Gejza barun E a u c h brzojavno se je izpričao.

Upravni odbor hrv.-slav. šumarskoga družtva obratio se je 2. kolovoza t. g. na eksekutivni izložbeni odbor posebnim dopisom, kojim javlja, da kani prirediti skupnu izložbu šumarskih proizvoda svojih članova, te tako predočiti dostojnu sliku sveukupnog današnjeg stanja hrvatskog šumskog gospodarstva. Upravni je odbor odlučio, da u tu svrhu sagradi poseban paviljon, te je zamolio eksekutivni izložbeni odbor, da mu pri­skoči u pomod sa svotom od 2000 for. od onih 10.000 for., što ih je vlada đopitala za izložbu. U sjednici bi zaključeno, da se eksekutivni odbor zamoli, da pomenutu svotu dozvoli, a gradjevno-dekorativni odbor, da naznači mjesto, na kojem bi se paviljon sa­gradio. Članovi sjednice zagovarahu mjesto sučelice od gospodarskoga družtva. Imovne obcine de se zamoliti, da pripomognu drvom kod gradnje šumarskoga paviljona, za koji je dosada osigurano do 7000 for. Šumarsko đružtvo rado de i drugim dionikom ustupiti mjesta, u koliko ga u paviljonu bude, i ujedno de pozvati sve drvodjelce i trgovce drva i liesa, da kod izložbe sudjeluju. Šumarsko družtvo razposlat de u to ime i posebne pozive, te zamoliti, da se u sjednicu odsjek za lov i članovi šumarskog odsjeka pozovu. Preparatori narodnoga muzeja gg. B a r a g a i V o r m a s t i n i ukrasiti de kao priznani vještaci, paviljon nadjevenim pticama, te de se odsjek toga radi s njimi dogovarati, da s te strane bude paviljon što zanimiviji.

Tim bje ova sjednica zaključena, a bududa će se sazvati prema potrebi. Nesre tan slučaj dogodio se dana 4. rujna t. g. Lugar II. banske imovne

obdine Simo Eid vradao se rečenog dana oko 9 sati na večer iz šume „Pješivica" zvane kudi. Na izlazu iz šume, kako je strana bila strma a uz to klizavo, pokliznu mu se nesretno noge, on pane, a puška, koja je na Ijevom ramenu visila plane, ciev raz-prsne, te nesretniku raznese dlan i prste na Ijevoj ruki. Posljedica je bila, da je pre­nesen u bolnicu II. banske imovne obdine, gdje mu je ruka dne 6. rujna t. g. ampu­tirana. Sreda de biti ako nenastupi upala (Branđ), jer tad bi mogao glavom platiti.

— 521 —

Lugar Eid imao je starinsku pušku, koje svakako slične nesreće pospješuju. Ne velim, da se to ne bi moglo i kod ostraguše dogoditi, ali svakako ređje, jer je mogude pušku svaki put izprazniti. Vrieme bi bilo da se ved jednom puške starijeg sistema prestanu upotrebljivati a da svaki nabavi ostragušu, koje se danas i onako za jeftin novac dobiti mogu.

Lugar Eid bio je poštena, trezvena i revna lugarska sila, koje mu i njegovi predpostavljeni vazda priznavaše i priznaju, a to mu neka bude utieha na raztanku sa zelenom strukom. V. St.

Šumski požar. Javih već proljetos o požaru zabrane Raškovice, nu ova godina bit de nam zabilježena crnima slovima u povjesti te zabrane. Dne 19 augusta plane opet ista zabrana, nu ipak pođje za rukom uz pripomoć ljudstva požar do večeri ogra­ničiti. Brza pomoć svieta stigla je za to, što bijaše ođredjena isti dan obćinska robija, pak je tako mogao mjestni nafielnik dovoljan broj rađenika na razpoloženje staviti.

Medju tim nije bila zaključena ove godine serija šumskih požara. Neobično suha jesen, koju imademo ove godine, kakove skoro ne pamtimo, bi uzrokom, da smo doživili i treći, ali i najstrašniji požar iste zabrane. Donekle je bilo dokaza, da su prva dva požara podmetnuta zlobnom rukom, ali ovaj nastade neopreznošću šumskih radnika. U istoj zabrani radilo je nekoliko radnika ležeće klade za tvornicu tanina u Mitrovici, pak razbijajući dne 4. listopada u 3 sata poslije podne jednu oveću kladu barutom, upali se suha trava i zahvati toliki mah, da je prisutni radnici ne mogoše ugušiti. Za to vrieme opazio je vatru i srezki lugar, pak odmah pozove žiteljstvo u pomoć, nu njih ni brige; od cielog mjesta izadje njih jedva 10 —15 ljudi.

Izdašniju pomoć pruži zastupnik tvornice tanina najmivši 40—50 rađenika, pak do u kasnu noć bijahu gasioci na nogama, dok se te noći vatra ne utiša i moglo se misliti, da se požar ne će dalje širiti. Nu žalibože drugi dan ne opravda to ufanje. Ja se taj dan upravo vraćah sa službena putovanja, pak ni ne znajudi ništa od požara, opazih na jednom približavajući se selu (zabrana je od mjesta Morović udaljena četvrt sata) bjelkast gust dim, gdje se vije nad zabranom. To bijaše oko 11 sati pred podne. Žiteljstvo, pozvano po obćinskom uredu, ne htjede se nikako pozivu odazvati, s toga pozvasmo oružničku silu u pomoć, te pomoću tih valjanih ljudi dobismo nekako pomoći. Ali sad se je požar već tako razprostranio bio, da mu niesi gotovo mogao dogledati granica. Tuj se moglo vidjeti od kolike bi koristi bile prosjeke, ali ovako bilo nam se držati naravnih čistila i putova, jer biesnom elementu, koj se širio na sve strane, nije bilo moguće ništa oteti. Počesmo dakle, da kopamo jarke i nekako nam uspije tek treći dan 6. svršiti ih, pak tako ograničismo požar, ne dajući mu dalje, a klade su unutar ograničujueih jaraka još ćak do 8. ist. m. gorjele, a kako i ne bi, kad je sva zabrana puna leževine i silnih odpađaka tako, da smo kopajući jarke morali najpre po pol stope visoke naslage iverja, triešća i kore ostranjivati, da dodjemo do žive zemlje.

Izgorjelo je od prilike 300 jut. mlade Sume, pa ako uzmemo vrieđnost jednog jutra po 25 for., to se resultira šteta požarom nanesena 7500 for. D. M.

Požar branjevine. U noći na 19. kolovoza t. g. opazila se silna vatra u državnoj branjevini zvanoj „Dedunskibok". Kako je vatra nastala, nije točno poznato, nu sumnja se na radnike, koji onuda prolaze. Ovdašnji seljaci pripoviedaju, da je ista branjevina već po danu u velike gorjela, a po noći uslied nastalog vjetra, uzela je sve većma mah otimati. — Susjedno državno i imovno-ohćinsko šumarsko osoblje odputilo se u noći (pošto je viest o požaru dosta kasno stigla) na lice mjesta, da koliko je moguće, požar zaprieči. — Pošto je malo radnika bilo, a u staroj se sječini upalilo zaostalo triešće i panjevi, uslied čega se požar sve dalje širio, nije bilo moguće vatru zatrnuti. Nu kako je iste noći silna kiša pred jutro udarila, to je i vatru na gdjekojim mjestima sasma, a na gdjekojim donjekle ugasila, te se samo tim načinom krasna hrastova branjevina od propasti spasla, jer bi za kratko vrieme vatra bila uhvatila drvosjek trgovca Costa-perarie, u kojem se još mnogo duge i gorivog drva u hvatovima nalazi. Kolika je šteta prouzročena, nije jošte poznato. A. L,

- 522 —

Izkaz za vrieme od 1. siečnja đo 31. srpnja 1890. prijavljenih, razpravljenih

E3

Er. kotarska

oblast

on 00

P<.2:

M

Ođ 1. sječnja đo konca lipnja

1890.

25 §

o

n s

W

Ukupni novčani iznos đosudjenih

.•^ V

^^ •S . 'S

for.

0

-»II for.

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

Zagreb

Samobor

Jaska

Karlovac

Eisarovina

Sisak

Velika Gorica

Dugoselo

Sv. Ivan na Zelini •

Stubica

Ukupno

Petrinja

Kostajnica

Glina

Vrginmost

96

6

5

170

44

2G

40

46

4

10

490

187

170

178

515

210

437

111

34

132

469

190

175

275

445

191

477

143

38

142

117

3

73

114

45

14

472

783

342

r68

584

1074

1760

175

325

559

17

17

85

42

6

58

47

65

80

33

5

100

15

25

21

447

379

253

385

1

2464

2366

1636

3779

2129

2545

2394

1458

2326

2109

366 7246 50 179

P o d r u č j e b i v š e 351

431

1838

21

6786

2644

5103

3123

35

25

59

27

Ukupno • •

Sveukupno•

1018

1465

9910

12374

8287

10832

2641

3007

17656

24902

46

96 179

* Umoljavamo i ostalu gg. kr. župan, nađšnmare, đa nam slične izkaze dostaviti prekršaja u obsegu pojedinih kr. kot. oblasti.

523 —

i nerazpravljenih šumskih prekršaja, u području kr. županije zagrebačke.*

s » 2 N a a •.s •« o ^

-1^ ta

^ a • S S ' ' - '

ir2V2

383

27

614V2

141

1776

74

104

659

3891

v o j n e 2183

1707 V2

619

916V4

5425V4

93165/4

izTole, pošto

^ g T-H OJ

. ^ § S '00 &, rt

for.

269

352

109

489

192

96

119

45

79

20

1774

k r a

508

1021

—

—

1524

3299

nam pru

ca o

ta

•TS

o ta o

n.

64

81

89

15

63

5

— 9

97

39

62

i i I 17

38

—

—

55

17

žaju

o

3

'> ta

I e .

-i o O rt

CO -4-3

57

10

2

41

8

14

19

3

24

—

178

3

5

1

8

17

195

takovi izkaz

O p SI z 3s a.

Utoka na višju oWast podneseno je ukupno 95. D 20 slučajeva se stranke nagodiše — osim toga podieljeno je 32 ukora.

Utoka na višju oblast podneseno je 8. Ovamo spadaju i prekršaji, počinjeni u šumah

slunjske imovne obćine, područja obćine Švarča. ' Utoka podneseno je 4. — spadaju pako ovamo

i prekršaji, počinjeni u šumah I banske imovne ob­ćine, područja obćine Lasinja.

Utoka podneseno je 18,

Utoka podneseno je 26.

Utoka 22.

1

i aanimive podatke za prosuđjenje stanja šumskih Uredničtvo.

— 524 —

Dan u bečkoj izložbi. Eesiđencija Austrije, taj grad, koga su otci naši đrago-cienom krvlju obranili, kojega su tolika i tolika stoljeda gradila, dok je postao ono, što je sada, posjeduje na hiljade rieđkih krasota, koje je vriedno vidjeti. I nema godine, nema dana, u kojem se ne bi što nova zasnovalo, što nova sagradilo. Tako je i ove godine kruna svemu „gospođarsko-šumarsk.i izložba", o kojoj staro i mlado, veliko i malo pripovieda.

Već sam Prater bez izložaka, taj centrum sjedinjenja aristokracije i raje, imade u sebi nješto privlačiva. Uzmemo li k tomu Rotunđu, tu neman-zgrađu stotina metara visoku, a utrobe da te je bog občuva sa svojima prebogatima izložcima; ele nije ni dudo, da hiljade i hiljade naroda bilo petkom ili svetkom hrle prama iztoku — hrle k izložbi.

četiri su strane svieta, četvera su vrata, koja u izložbu vode. Mi unidjosmo sa profesorom kroz sjeverne dveri, preduzev si taj dan što bolje upoznati paviljon c. kr. ministarstva za poljodjelstvo.

Istom što njekoliko koraka ufiinismo, zape nam pogled u svođovje, u kom liepe djevojke dobro pilo to6e. Okriepiv se čašicom izvrstne pive, krenusmo dalje po po­stavljenoj osnovi.

I kud pogledaš, napried ili natrag, lievo ili desno, svuda vidiš njeŠto nova dosad nevidjena.

Poput rađinih pčelica bludi narod iz jednog paviljona u drugi; koje su u tako razmjerno kratkom vremenu vriedno družtvo šumara i gospodara uredili. — A svaki te sjeća na našu liepu struku.

Ali i ja zabrodih predaleko. S toga se ne osvrdem na ništa više, nego nastavljam, da smo se površno gledajudi uz put nanizane prebogate pavilone Italije, Francuzke, Švedske, paviljon baruna Poppera i mnoge druge našli kod paviljona c. kr. ministarstva za poljodjelstvo, koji je takodjer krasan cviet u tom ogromnom viencu.

U zapadnom dielu paviljona zastupano je ministarstvo samo, čiji je prostor obilato izpunjen raznim učevnim sredstvima, kod kojih se svaki strukovnjak ako i nehotice dugo zađržaje.

Kod osnutka ovih izložaka namjeravalo je ministarstvo, da za pojedine struke šumarskog i gospodarskog podučavanja poglavito ona vriedna ufievna sredstva izloži, koja su nova, te ako i dulje obstoje, niesu ipak u tolikoj mjeri razširena, koliko zaslužuju.

U iztočnom dielu paviljona u maloj sobici zastupana je c. kr. visoka škola za zemljotežtvo u Beču.

Eađi ogromnog materijala, koji je izložen u cielom paviljonu, ograničit ou se samo na opis gore navedenog zavoda. Pobliže opisivanje raznih objekta i njihove vriednosti moram opet izpustiti, jer bi se o tom mnogi tabaci hartije izpisati morali: s toga neka se cienjeni čitatelj s ovim tako rekav površnim pregledom zadovolji.

K o l e k t i v n a i z l o ž b a c. kr. v i s o k e š k o l e za z e m l j o t e ž t v o u B e č u . O d j e l za g e o d e s i j u i d e s k r i p t i v n u g e o m e t r i j u donaša kao najljepši objekt svojih izložaka skup instrumenata i orudja, koje je pronašao profesor S l e s i n g e r a konstruirao mehaničar E. Š n e i d e r u Wahringu. To je geođetički tahigraf, tahigraf planimetar, teodolit s busolom, razna mjerila i drugi instrumenti, koje je izumitelj za proučavanje tih predmeta skupa sa kratkom lako i-azumljivom brošurom izložio, koju svaki strukovnjak u bureau-u paviljona bezplatno dobiti može.

Profesor T a p l a izložio je razne liepe planove i risanja iz deskriptivne geometrije. O d j e l za po v j e š t š u m s k o g d r v l j a exponira za nauku o drvoslovj u mnogo­

brojne komade stabala, dasaka, kore i komade grana od četinjača. Niz cvjetonosnih i plodonosnih grana mnogobrojnih četinjača (takodjer exotičnih) u žesti i solnoj raztopini

— 525 —

sačuvanih svjedoci, kako je ta metoda sačuvanja za podučavanje neizmjerno preporuke vriedna.

Zanimiva je kolekcija u vrlo raznom obliku izraslih resa iz sjevernih vapnovitih Alpa, Sudeta i pjeskovitog gorja kod Labe. Stiene sobice ukrasuje niz slika u svakom pogledu vrlo krasnog nedavno izašlog djela profesora H e m p e l a i W i l c h e l m a . Samo se djelo pokazalo izvrstnim pomagalom kod studiranja šumarske botanike. Sa sakupljenima exemp!arima najvažnijih biljka vrlo je karakteristično tvorenje grana, lišda, pupoljaka i ploda.

O d j e l za š u m a r s k u n a u k u o p r o d u k c i j i takođjer je eminentno zastupan. Uz druga mnoga djela plan je šumskog vrta, koji visokoj školi spada i za demonstraciju sadjenja služi, majstorski jedan slušatelj izradio. Na stieni nalaze se đvie tabele, predočujući prosjek Stainerovog zavoda u dužini i širini. Zavod je u Bečkom Novommjestu i bavi se dobivanjem šumskog sjemenja. (Waldsamen-Klenganstalt).

Poučno i interesantno je izložen o d j e l za č u v a n j e š u m e . Na stolu nalaze se dvje male škatulje kukaca, čije uredjenje razpravlja 56 svezaka, — Ta sbirka služi vrlo dobro slušatelju kod proučavanja šumi škodljivih zareznika.

Druga je sbirka biologička, pak obuhvača u cielom 49 ormarića. Ovdje je iz­loženo samo 5 ormarića sa tomicini i 3 sa raznim bolestima drvlja. Treća sbirka pred­stavlja vrlo praktičan sustav europejskih hylesinina, seoljtina i tomicina, koji je profesor H e n s c h e l uredio. Kod te sbirke naveden je ujedno postupak, po kom se obitelj, rod a onda i vrst tog roda bez potežkoća opređieliti može.

Ako i ne zasiecaju posredno u šumarsku struku, to su ipak vrlo interesantni mnogobrojni preparati u vinovici iz ribarstva, koji moraju ljubitelja riba razveseliti. Jer se prostrano polje ribarstva na mnogim mjestima skupa sa šumarstvom kultivira, s toga se ne smiju niti ovi objekti radi svoje klasične vrieđnosti mimoići.

Spomenemo li, da je i to djelo tog odjela, to je profesor H e n s c h e l svako priznanje za toliki rad i požrtvovnost zavriedio.

Dospjeli smo i do o d j e l a za m j e r e n j e i u r e d b u š u m e . Profesor pl. G u t t e n b e r g exponirao je u 4 exemplara sigurno zanimiv historički razvoj B r e y -m a n n o v o g universalnog instrumenta za mjerenje visine i promjera drva. Od učevnih sredstva za poduku u nauci o prirastu moramo spomenuti na stieni obješene tabele, koje nas upoznavaju sa razvojem rastenja raznih vrsti drveća u visinu i debljinu drvne gromade. Nadalje valja spomenuti razvoj rastenja omorike u raznim krajevima pogledom na visinu, i to prirast u dužinu i širinu u visokom gorju i gradnju normalnih stabala.

Osim toga izložio je šumarski savjetnik W a g e n e r prereze drva iz raznih sa-stojina, koji takođjer dostojno mjesto u ovom odjelu zauzimaju.

Poduku o u r e d b i š u m e ilustrira profesor pl. G u t t e n b e r g mapom sa crtama i kartama, kojom se svatko poslužiti i snaći može kod kakvog bilo zemljišta, ako prostorno razdieljenje ili smjer sječivosti u šumi provesti ima. Uz to su mnogi primjeri o proračunavanju dohodaka po raznim metodama riešeni. Osobito za dieljenje i sječi-vost šume po najnovijoj metodi, služe vrlo dobro dva exemplara. Jedan je poklonjen od grofa Bongoy-a, a drugi je od zavoda samog izradjen.

Konačno mi je spomenuti niz izložaka, koje je takođjer odjel izložio : uredba šume kod Ofenbacha (kamo slušatelji zadnje godine redovito na ekskursiju idu), izradjen za vježbu od slušatelja u godini 1889., nadalje mnoge analyse stabala; omorike, dvje vrsti bora i bukve.

Napokon možemo tu dodati i pojedine izložene modele od o d j e l a za g o s p o ­d a r s k o i n ž i n j e r s t v o , koji mogu i šumara zanimati. Modeli odlikuju se praktičnom i elegantnom izradbom.

Došao sam i na konac opisa znajući dobro, da su one granice vrlo uzke za toli različite i mnogobrojne izložke, ali se ujedno tješim, da niesam u ovim redcima iz-

526 —

pustio objekt, koji ne bi bio vrieđan zastupati mjesto n museurau kog dobro uređjenog šumarskog zavoda !

Svršiv profesor dugo predavanje, koje je kod raznih predmeta držao, unidjosmo u Eotundii, koja pruža bez dvojbe najzanimivije vriednosti. I strukovnjaku i prostu gledaocu davaju prerazni izložci bogatu pouku i zabavu. Lovac uživa u skupocjenu oružju, pri­jatelj sporta pase oči na izabranim elegantnima kolima, a za šumara i gospodara specialno su izložci strukovnih družtva pravi rudnik studiuma.

U to se i smračilo. Približao se i deveti sat. Eotunđa zasjajila se u električnu svjetlu. Paviljoni postajali prazni, jer je sve hrlilo k ulazu, da vidi to čudovište od bunara „Fontaine lumineuse". Točno u devet sati počeše kao iz zemaljske utrobe dizati se sve viši i viši stupovi vode, prelievajući se u svim mogućim bojama, čineći na prese­nećen narod magičan utisak. I mi u grupi stajasmo začarani jedno deset minuta, dok je Fontaine svoju zadaću izvršio; a onda krenusmo u „Csardu", gdje nas vesela pjesma živahnog Magjara uz Noemov produkt podpuno razdragala. I mi zagudismo, — al kako koji. — Sjedjasmo tuj i zaboraviv na sat, dok nas mukli glasovi grozne trublje ne opomenuše, da se izložba zatvara.

„Fizetni" čulo se sa svih strana, a obaviv i to, krenusmo iz tog veo sada pustog i praznog velikog vrta, iz tog prostrana carstva, zaželiv si laku noć, svaki svojim putem, obećav si izložbu opet čim prije posjetiti. Priobdio Gj. C.

Trgovačke mjere za obračun građje u raznim zemljama i g radovima. Memel .

Norvežka Englezka

. .

Poranjske pokrajine . Drontheim Standard

Petrograđ

Christiansand

Christiflnia

Stettin

Riga

Dantzig i Memel

n

n

n

n

11

n

kub. stopa » » • •

» I) • . •

» I) • •

za piljenice . za gredice za piljenice . za gredice za piljenice . za gredice za hrastovu . za čamovu piljenice i gredice

piljenice i grede ćutci . . . .

0-0229 0'0236 0 0 2 6 1 0-0309 0-0283 0-0809

5-606 4 672 3.324 3.693 3.324 2.920 2.655 1.840 2.039 2.265 1-841 2.741 2.227

20.387 Ann.

kbm. n

»

71

I)

»

H

»

W

n

0

đ. E. et F Uspieh o otrovanoj grabežljivoj zvjeradi s t rychn inom god. 1889/90. u

obsegu kr. župan, oblasti u Ogulinu bio je sliedeći: 1 medjed, 5 vukova, 4 vučice, 151 lisica, 20 kuna, 4 divlje mačke i 1 jazavac; osim toga znatan broj pticft grabi-lica i skitajućih se pasa i mačaka.

Na temelju narebe vis. kr. zemaljske vlade od 22. rujna o. g. odjela za unutarnje poslove broj 36.669, prodavati de se dne 15. studenoga t. g. u 10 satih prije podne kod gospodarstvenog ureda u Vinkovcima putem javne dražbe dole izkazana raznovrstna debla.

m I

k o m a d a

ta ta

rH S ™

c t> E E-i tiK

m''

O

for.

Opazka

o

Banovdol Merolino Muško ostrovo • Jošava Krivsko ostrovo Eastoviea zapadne Kusare

Kunjevce- • • • • • Cunjevce Vrabčana Ađa-Vrabčana • Almaš

Slavir Gradina Dubovica • • • • • Eastovo Trizlovi Sveno Eađiševo Orljak iztočne Kusare • Mašanj Desičevo Mašanj

Ukupno

347 422 221 86

269 118 150 419 725 345 185 158

93 536 188 31 119 134 82 113 319 129 36 29i -

23

1940 1828 1002 245 1217 524| 870 1673! 3641 1590 756 6241

274 29481 10091 164 633| 679 737 638| 180(: 410| 601 48

52541 23 253161 473

331 142

20.906 18 622 10.238 2.471 12.464 5.691 8,697 16.315 31049 17.199 8.421 7.077

4.850 29.773 8.951 1.931 6.070 6.114 8.073 6.390 17.293 4.095 769 637

Ograđjene

sječe

I, Preostatci u j starih zabranah

254.096

O b ć i d r a ž b e n i u v j e t i :

1. Svaka hrpa prodavati ce se posebno pismenimi ponudami. 2. Ponuda uvažiti će se, ako je propisno i razgovjetno sastavljena, sa 5''/o žao-

binom procienbene v^eđnosti dotične hrpe providjena i na dan dražbe do 10 satih prije podne gospod. uredu predana bude ; u ponudi mora izrično navedeno biti, da su nudiocu đražbeni uvjeti dobro poznati, te da na iste bez svakog pridržaja pristaje.

3. Rok izradbe i izvoza ustanovljuje se za sve hrpe do konca mjeseca kolovoza 1891. 4. Uplata kupovnine obaviti se ima prije početka izradbe, najkasnije pako do

konca mjeseca ožujka 1891. 5. Dostalcu dozvoljeno nije kod hrpa broj 1 do uključivo 22 izkupljenih debala

gorivo drvo izradjivati, pošto si imovna obćina ovrsine i odpadke za podmirenje pravo-užitnika gorivom pridržaje, ved mu je slobodno sve za tehnićku porabu sposobne djelove kupljenih debala za rezku građju i za proizvadjanje dužica svih vrstih i dimenzija iz-crpiti, dočim je izradba vinogradskog kolja i ma kakvog materijala za ogradjivanje izklj učena.

— 528 —

6. Uvjetne ponude na jednu te istu hrpu neprimaju se. 7. Dražbu potvrdjuje vis. kr. zemaljska vlada. Ostali uvjeti mogu se kod gospodarskog ureda i kod kotarskih šumarija u Cerni,

Vinkovci i Rajevomselu svakim danom u običnih uredovnih satih uviditi. U Vinkovcima, 22. listopada 1890. Gospodarstveni ured.

:E= o z i •^. P. n. V a š e g o s p o d s t v o !

Obće priznata potreba, uredjenja doista manjkavih — ođnošaja lova, kao i ribarstva u našoj domovini, ponuka nas na misao, nebi li bila sada hora, da se i u nas ustroji družtvo, kakovih u inih, naprednijih na polju narodne privrede zemalja, jur od davna nalazimo; družtvo, kojemu bi bila svrha i zadada, da zajedničkim nastojanjem i radom, te shodnimi sredstvi, uznastoji oko unapredjenja obdih ođnošaja lova, kao i ribarstva u zemlji.

Držedi pako, da je i p. n. Vaše Gospodstvo, taj naš naum podupirati voljno, Sast nam je pozvati Vaše Gospodstvo, da u svrhu konstituiranja ovog „ O b d e g h r v a t ­s k o g lo v o z a š t i t n o g d r u ž t v a " , na dne 24. s t u d e n a t. g. u '^2l l s a t i h p r i j e p o d n e dodjete na sastanak i dogovor u dvoranu slavnog ^hrvatsko-slavonskog gospodarskog družtva" (Zagreb, Sveučilištni trg — sgrađa gospodarskoga družtva).

Početkom studena godine 1890.

Bombelles Marko, grof; Brusina Špiro, profesor; Drašković Ivan, grof; Jellačić Crjuro, grof; Kesterčanek Fran Žav.; KogI Ante; Kušević pl. Marcel; Mašek

Bosnadolski Ljudevit, vitez.

Dopisnica u r e d n i č t v a .

P. n. gg. D. M. u Morovidu, M. pl. B. u Ogulinu, M. K. u Čazmi, Gj. C. u Ogulinu, M. 0. u Bedu, gosp. ured u Vinkovcih, P. K. u Zagrebu, P. B. u Mitrovici, D. F. H. u Križevcih, A. T. u Zagrebu, V. St. u Petrinji i A. L. u Dubici: Vaše priposlane dlanke, viesti i oglase primismo, ter jih u ovaj broj lista uvrstismo; molimo, da i u budude na naš list nezaboravite, biti ćemo Vam zahvalni, da nam što đoprinesete.

Lj p. Sz. u Jaski : Primismo Vaš članak, izvolite nastaviti dalje, da ga možemo dogodiee otisnuti. P. V. u Nagy-Bocsk6 (Marmaroš-Sziget): Hvala Vam liepa na članku, primiti demo ga u list, čim nanj red dođje. G. V. u Gornjoj Stubici: Vašu vješt uvrstit ćemo, nu moramo ju prije nješto izpraviti.

Molimo ovim opetovano p. n. gg. članove, da se u budude glede administracije i ođpremanja našeg đružtvenog organa obrate na g. družtvenog tajnika, kralj, nađ-šumara F. X. Kesterdanka, budud to u njegov djelokrug spada. Ovo uređničtvo ima lih samo poslove oko uredjivanja „ Š u m a r s k o g a l i s t a " obavljati, koji ga i onako dosta truda stoje.

Uređničtvo i naklada hrv.-slav. šumarskoga družtva. — Tisak C. Albrechta.