UMJETNOST U DOBA PROSVJETITELJSTVA 1750. – 1789.

Rađanje modernog svijeta:

Industrijska revolucija – počela u Engl sredinom 18.st. i postupno se širila svijetom kroz 19.st. Politička revolucija – u SADu 1776. i u Francuskoj 1789. Ideje: demokracija, osobna sloboda, kapitalizam, socijalizam, industrijalizacija, tehnološke

inovacije, urbanizacija i 'doktrina o napretku' Locke i Newton u Engl krajem 17.st. – inovativne ideje – eksplozija ogleda i teorija tokom

18.st., a taj filozofski napad predvode francuski philosophes – Voltaire, Rousseau, Diderot

Dr. pol. 18. st. – prijelazno razdoblje iz staroga u novo doba – odrazilo se na umjetnost – prevladavajući stil povezan s ovim razdobljem je klasicizam, i to u smislu novog klasicizma, koji je često ilustrirao časne pothvate i djela starih Rimljana i Grka

Klasicizam je preuzeo vokabular antičke umjetnosti, kao i renesanse koja je bila nadahnuta klaskom, te od velikog franc slikara 17.st. Nicolasa Poussina.

Istodobno se javlja i druga, naizgled suprotna struja – romantizam. On sazrijeva oko 1800. godine kada je i izmišljen termin kako bi se opisala široka promjena u pogledu na svijet koji se tada zbio. Romantizam cjeni osjećaje i intuiciju te vjeruje u nadmoć sirove, neobuzdane prirode. Glavni zagovornik je J.J.Rousseau.

Zagovornici oba stava agresivno su odbacivali umjetnost rokokoa koju su doživljavali suviše slobodnom i nemoralnom.

U 80tim godinama 18.st. u slikama J.L. Davida klasicistički stil dosegnuo je pun procvat.Istodobno je jačala romantičarska očaranost osjećajima, iracionalnim i neobjašnjivim te snažnim prirodnim silama. Ona će zasjeniti klasicizam već do 90ih, desetljeće nakon Davidova uspjeha i Francuske revolucije 1789.

RIM UOČI 1760ih: IZVOR KLASICIZMA

18.st. – Rim središte umjetnosti – studirali tamo – antički ostaci + renesansno i barokno bogatstvo

1666. – podružnica Francuske akademije

Svi koji su bili imućni i imali aspiracije prema kulturi, putovali su u Italiju, a Rim je vrhunac putovanja

Arheološka iskopavanja – Herkunalej i Pompeji – potiču zanimanje za antiku

Johann Wincklemann

njemački znanstvenik, knjižničar, sakupljač starina kardinala Albanija 'Misli o imitiranju grčke umjetnosti u slikarstvu i kiparstvu', 1755. 'Povijest grčke umjetnosti', 1765. – grčka kultura doba savršenstva, nakon kojeg dolazi doba

imitiranja i propadanja + moralna načela slična mislima prosvjetitelja

1

Umjetnički temelji klasicizma: Mengs, Batoni, Hamilton

Oni polažu temelje klasicizma

Anton Raphael Mengs

Oslikava strop vile Albani: 'Parnas', 1761. – na poticaj Wincklemanna, i uz njegovu pomoć oko ikonografije

Oslanja se na Rafaela i antičke uzore Rafael: planarnost (predmeti i likovi usporedni s ravninom slike) i linearnost (predmeti i likovi

imaju čvrsto izvedene obrise) Uz to, i strogi neprimjetni potezi kistom te klasični likovi i teme – bitno u klasicizmu

Pompeo Batoni

'Thomas, prvi lord Dundas', 1764. – u pozadini, odljevi antičkih skulptura Slikar povijesnih kompozicija, najpoznatiji po portretima

Gavin Hamilton

Smatra se da je on najzaslužniji za razvitak klasicizma 'Andromaha oplakuje Hektorovu smrt' – slika cirkulirala u obliku gravire nastale 1764, Tema oplakivanja – šokira

RIM UOČI 1760ih: IZVOR ROMANTIZMA

Naglasak na izazivanju u gledateljima snažnih osjećaja – romantičarsko svojstvo!

Giovanni Battista Piranesi

Potječe od njega Grafičar, poznat po svojim vedutama Rima – suveniri 'Rimske starine', 1757. – brani rimsko nasljeđe + bakrorezi rimskih ruševina (žablja

perspektiva) – želi probuditi 'strahopoštovanje' 'Uzvišeno' – kao najsnažniji osjećaj koji naš duh može osjetiti

KLASICIZAM U ENGLESKOJ

Kiparstvo i slikarstvo: Historicizam, moralnost i antika

Englezi posebno prihvatili klasicističke temelje koje su postavili Mengs, Batoni i Hamilton

Thomas Banks

Hamiltonovo slikarstvo utjecalo na Banksovu skulpturu U Rimu isklesao reljef 'Germanikova smrt', 1774. – arheološki točne pojedinosti i namještaj,

a klasični likovi poredani u plitku kompoziciju friza

Angelica Kauffmann

Jedina slikarica povijesnih slika – grčka i rimska književnost

2

'Kornelija predstavlja svoju djecu kao svoje blago', o.1785. – klasični primjer moralističke slike – strogo i monumentalno djelo koje naglašava majčinsku snagu i plemenitost + odraz zanimanja za obitelj i njezinu važnost – proisteklo iz prosvjetiteljskog učenja Rousseaua

Nastanak suvremenog historijskog slikarstva

Empirizam prosvjetiteljstva dvojako utjecao na historijsko slikarstvo:

Naglasak na historicizmu – prizor smješten u prošlosti, mora biti uvjerljiv i povijesno točan Prikazivanje važnih suvremenih događaja koji će se u budućnosti smatrati povijesno važnima

(ne prikazuje se simbolima i alegorijama) – slika mora biti logična

B enjamin West

Popularizirao suvremeno historijsko slikarstvo Bio u Rimu – proučio antiku i renesansu (Rafaela) 'Smrt generala Wolfea', 1770. – povijesna slika suvremene tematike

Arhitektura i interijeri: Paladijanska obnova

U Engl klasicizam započeo najprije u graditeljstvu – Colen Campbell: 'Britanski Vitruvije' – zauzimao se za arhitekturu utemeljenu na atnci i vilama Andree Palladja

Lord Burlington i William Kent: Chiswick House, blizu Londona, započeta 1725. – temelji se na Palladijevoj vili Rotondi

Thomas Jefferson: Monticello, Virginija, 1770.-82. – paladijanizam prešao i u SD

John Wood Ml. – Kraljevski polumjesec, 1767.-75.

Robert Adam – klasicistički interijeri – Knjižnica u Kenwoodu, 1767.-69.

RANI ROMANTIZAM U ENGLESKOJ

Arhitektura i projektiranje krajolika: Uzvišeno i životopisno

Slikovitost – životopisni prizor koji nalikuje na naslikan krajolik

Asocijativnost – sklonost 18.st. prema povezivanju arhitekture i vrtnih projekata brojnim asocijacijama – mnoge egzotične, često im je svrha izazvati emocionalne reakcije, ali i poučiti

Engleski pejzažni vrtovi

Slikovita asimetričnost Idealizirane verzije klasične prošlosti + romantičarski – namjera im prenijeti gledatelje u

arkadijski svijet, popraćeno dubokim osjećajima

Horace Walpole, William Robinson i dr.: Strawberry Hill, Twickenham, 1749.-77.

Istodobno i obnova gotike Gotičke katedrale – hladno, mračno, strava, ruševine + Walpoleov 'Otrantski dvorac' –

gotični roman Walpole – uveo neogotiku u modu redizajniranjem svoje ladanjske kuće u Twickenhamu Unutrašnjost – rokoko dojam

3

Slikarstvo: Suživot razuma i osjećaja

Supostojanje romatničarskog slikarstva s klasicističkim

George Stubbs

Kategoriziran kao klasicistički slikar, specijalizirao se za portrete konja Naslikao neke od najranijih romantičarskih slika 'Lav napada konja', 1770. – motivacija potječe iz Burkea – zastrašujući događaj iz prirode –

izaziva uzvišene osjećaje

Joseph Wright

Supostojanje romantizma i klasicizma i kod njega 'Pokus s pticom u zračnoj crpki', 1768. – genre – prosvjetiteljska tema: uzdiže znanost 'Udovica indijanskog poglavice pazi na oružje umrlog muža', 1785.

John Henry Fuseli

Istraživanje najdubljih kutaka duha i neshvatiljivih sila prirode U Rimu – nadahnut Michelangelom i maniristima Mračni, strašni i mučni prizori – njegove teme zavladale britanskim slikarstvom 80tih 'Thor udara zmiju Midgarda', 1790. 'Noćna mora', 1781. S njim započinje razdoblje romantizma koji se oko 1800. pojavljuje diljem Europe

KLASICIZAM U FRANCUSKOJ

50ih i 60ih – u arhitekturi, reakcija na rokoko

Uzvišena faza klasicizma – kraj 70ih – stroga faza – strahopoštovanje, vizionarski; J.L. David

Arhitektura: Racionalni klasicizam

Reakcija na rokoko – sastavnice građevine trebale biti geometrijske, simetrične i logične te biti bitne za građevinu

Jacques Francois Blondel

Kraljevska škola za arhitekturu, 1747. – govor na otvorenju, osudio rokoko Podupirao ga Laugier: 'Esej o arhitekturi' – funkcija, a ne ljepota mora odrediti stil zgrade

Madame de Pompadour – ljubavnica Luja XIV, potiče klasicizam u arhitekturi – dolaskom u Versailles postavlja svog brata za glavnog ravnatelja građevina te je kotrolirao sve narudžbe za umj djela i građevine te umjetničku akademiju

Jean Francois de Neufforge

'Osnovna zbirka arhitekture' – racionalno graditeljstvo očistio do ogoljene strogosti

Ange-Jacques Gabriel

4

U tom trenutku prvi kraljevski arhitekt (Luj XV) Nikada nije bio u Rimu, za njega klasicizam znači francuski klasicizam 17.st. Sagradio dvije vladine zgrade na sjevernoj strani današnjeg trga Concorde – izgledaju kao

Perraultov Louvre Prakticirao i paladijanizam – mali Trianon, 1762.-68. – za madame Pompadour

Jacques-Germain Soufflot

Sljedbenik Blondela Crkva Sainte-Geneviéve, 1757.-90. – uzor: Perraultov Louvre – istočni dio pročelja koji ima

timpan; Panteon – potpuno izmjenjen naziv, izgled, funkcija; projekt – racionalistički, jasna geometrija. Upotrebljava skrivene upornjake te smanjuje zidnu masu i otvara građevinu pomoću golemih vertikalnih prozora – 1793. nova vlada zazidala prozore i uklonila ukrase

Uzvišenost u klasicističkoj arhitekturi: Strogost i vizionarstvo

70te – nova, stroža faza – manje slijede antiku, više žele svesti arh na geometrijske oblike koji će funkcionirati u monumentalnom mjerilu i izazvati dojam strahopoštovanja i moći

Marie-Joseph Peyre

Blondelov učenik 1751. osvojio Rimsku nagradu Sa Piranesijem istraživao Dikolecijanove i Karakaline terme – želja za gradnjom

monumentalne, uzvišene arhitekture 'Arhitektonska djela', 1765. – nacrti idealnih građevina + filozofija iza njih (golemi unutarnji

prostori, svodovi, kupole, minimalizacija ukrasa) Theatre Francais – sa Charlesom de Waillyjem – projekt 1767.-1770.; građeno 1778.-1782.

Claude Nicolas Ledoux

Također Blondelov učenik, još stroži od Peyrea Utjecaj Pyreovih Arhitektonskih djela,, Piranesijeve knjige i Neufforgeove Temeljne zbirke

arhitekture, nije išao u Rim Idealni grad Chaux – utjecaj Rousseove vizije svijeta bez klasnih prepreka – baziran na

koncentričnim krugovima – najvažnije funkcije simetrično složene u sredini – vanjske komponente raspršuju se u prirodu – sve građevine izrazito geometrizirane

Barriere de l'Etoile, Pariz, 1785.-1789. (carinarnica)

Etienne Louis Boullee

Kao i suvremenik Ledoux – želi stvoriti monumentalnu arh uz pomoć apstraktnog vokabulara Nije bio u Italiji, isti utjecaji kao i Leodoux Poučavao na Kraljevskoj akademiji za arhitekturu – utjecaj na idući naraštaj europskih

arhitekata Vizionarske konstrukcije Projekt grobnice za Isaacca Newtona, 1784. – kugla koja leži na 3 koncentrična kruga (planet

koji prelazi 3 putanje)..gornji dio perforiran rupicama (nebo)

Slikarstvo i kiparstvo: Izražavanje vrijednosti prosvjetiteljstva

5

Sve do 80tih prosvjetiteljsko isticanje razuma i morala najbolje je zastupljeno genre slikarstvom, a ne povijesnim slikama – nema stremljenja klasicizmu kao u arh

Jean-Baptiste Greuse

Stvorio modu genrea Seoska nevjesta, 1761. – proslavio se – obiteljska scena; kompozicija likova nadahnuta

suvremenim kazalištem (tableau vivant – živa slika) – trenutak kada otac drži govor o svetosti braka

Utjecaj Diderota – kritike Salona, često smatran prvim likovnim kritičarem – ističe logiku i naturalizam u kazalištu – publika treba zaboraviti da je u kazalištu i uroniti u dramu – kao i u Greusove slike

Jean-Antoine Houdon

Prosvjetiteljski empirizam, uključio realizam u klasicizam Specijalizirao se za portrete ( Diderot, Rousseau, Luj XVI, Katarina II, Benjamin Franklin) Voltaire u sjedećem stavu, 1781. – hvata izgled i osobnost modela Portret Georgea Washingtona, 1788.-1792.

Vrhunac klasicizma: Slike Jacquesa Louisa Davida

Luj XVI. 1774. glavnim ravnateljem građevina proglasio Charlesa Clauda d'Angivillera – zastupa povijesno slikarstvo (genre zaboravljen) – želi uništiti raskalašenost rokokoa i to zamijeniti moralističkim historijskim slikama

David – studirao u Rimu od 1775., 1774. dobio Rimsku nagradu Utjecaj: Valentino de Boullogna – realizam i dramatično osvjetljenje Prva D'Angivillerova narudžba: Zakletva Horacija, 1784. – planarnost i linearnost +

karavađovski realizam i intenzitet (precizne sjene – dramatičnost) Revolucionar – postao moćnik u novoj Republici (1792.) Smrt Marata, 1793. – Marat bio zastupnik Narodne skupštine; opuštena ruka – kao Krist,

bijele plahte – Kristov pokrov, kutija za pisanje – uzdignuta na rang grobne ploče

UMJETNOST U DOBA ROMANTIZMA, 1789. – 1848.

6

Klasicizam i romantizam postojali jedan uz drugog 1789. – 1848. – u razdoblju omeđenom Francuskom revolucijom i pobunama europskih radnika.

Pojava riječi romantizam – 1789. Friedrich Schlegel ju upotrebljava za poeziju

Druga polovica 18.st – zapadni svijet doživljava temeljnu preobrazbu svijesti koja će dosegnuti vrhunac u prvoj polovici 19.st. – ta promjena svijesti bila je neizravna posljedica potresa koji su pratili Francusku revoluciju, napoleonske ratove i sve veću industrijalizaciju i urbanizaciju.

Prosvjetiteljstvo doživjelo neuspjeh

Francuska revolucija urodila je republikanskim oblikom vladavine, političkim oslobođenjem, nacionalizmom, uspostavom javnih institucija (muzeja)

Veći dio Europe bacila u rat 1792. – Robespierrova vladavina terora 1793.-1794.

Europske vlade, bojeći se da je prosvjetiteljstvo krivo za revoluciju, obrušile se na liberale.

Napoleon Bonaparte – državni udar – ukinuo francusku republiku, započeo je napoleonske ratove kojo traju do 1815.

Proleteri – nova klasa koja bježi sa sela u gradove, na rad u tvornicama – loše plaće, loši uvjeti stanovanja (nepripremljeni za takav porast stanovništva)

Buržoazija – imućna srednja klasa koja je upravljala sredstvima za proizvodnju i zahtijevala da se čuje njezin glas u vladi

Beskrajan niz krizi – zapad treba vjerovati u nešto drugo – javlja se vjerovanje u subjektivne osjećaje pojedinca – u Franc – J.J. Rousseau, u Njem – Sturm und Drang

Umjetnici, pisci, skladatelji – glavno mjesto davali osjećajima, intuiciji, nesputanu kreativnu nagonu – razdoblje posvećeno 'kultu pojedinca'

Duh je prijenosnik Prirode - iskrenost i istinitost su presudne

Uzdigao kult egzotičnih doživljaja, ali i kult onih zastrašujućih, jezivih i ekstremnih

Jedinstvenost postala važna vrlina u umjetnosti

Svjetovi u koje je romantizam vodio bili su daleka prošlost – Egipat, Rim, Atena, SV i renesansa , te sadašnjost u kojoj su kulture kao što je muslimanska ili ona američkih Indijanaca smatrane egzotičnima, prvobitnima i očaravajućima, iako inferiornima.

Priroda omiljeno odredište genija – ona je bila izvor istine pa su umjetnici s jedne strane bili opčinjeni njezinom strahovitom univerzalnom snagom, a s druge njezinom magičnom ljepotom. Za one koji su još uvijek vjerovali u Boga, priroda je bila očitovanje božanskog. Umjetnost onih koji nisu vjerovali bila je prožeta strahom od trajnosti smrti, a to je iskaz nove psihologije, nemoguće u kršćanskom svijetu prije prosvjetiteljstva

Nacionalizam – snažan osjećaj – ljudi ne prihvaćaju odanost kralju/plemiću, već se vežu na temelju zajedničkog jezika i kolektivnog iskustva – osjećaj s kojim se umjetnici identificiraju o koji ugrađuju u svoja djela

7

SLIKARSTVO

Najviše povezano sa romantizmom jer najizrazitije dopušta neposredan, spontan izljev osjećaja

Studij/skica – bitan medij romantizma

Mnoge slike po dramatičnosti kolorističke tehnike i po energičnoj kompoziciji - zapravo barokne, a često su bile gusto oslikane i komponirane u skladu s klasicističkom planarnošću, što rezultira ukočenim prikazima koji odišu emotivnom hladnoćom.

Španjolska: Francisco Goya

Početak 19.st.

Karlo III. ga postavio za kraljevskog slikara 1786.g. (izravno na tragu Velazqueza)

Goya – prosvijećeni španjolac, divio se francuskim filozofima – nakon Franc revolucije, i crkva i država odbacuju liberalne reformatore

San razuma

- Reakcija na krize tog razdoblja- Iz mape Los Caprichos (Hirovi)- Umjetnik spava na geometrijskom bloku razuma, dok se iza njega uzdiže zlosutna skupina

sova i šišmiša, simbola ludosti i neznanja – ova grafika uvodi u drugi dio serije koji satirički obrađuje niz grijeha, praznovjerja i neznanja, a napučena je vješticama, čudovištima i demonima te prikazuje kakav je zapravo svijet koji je napustila prosvjetiteljska logika

- drugo tumačenje: druga strana Goyine ličnosti – neprosvjetiteljska, emocionalna, nelogična – naljućeni ris na podu – njegovi udovi su preslika Goyinih prekriženih ruku i nogu, a glava sa šiljatim ušima podsjeća na glavu sova i šišmiša – ona se poistovjećuje i s Goyom i s čudovištima iza njega – Goya objavljuje svoje pravo da napusti razum i služi se maštom kako bi izrazio svoje najdublje osjećaje

Kraljevske narudžbe

- Obitelj Karla IV., 1800. – slika se otkrivanjem kraljeve unutarnje ljudskosti i običnosti suprotstavlja tradicionalnu načinu prikazivanja

- Goya ju je zamislio kao usporedbu sa Velazquezovom Las Meninas – na obje slike prisutan umjetnik, a kraljevska je obitelj pred zasjenjenom pozadinom na kojoj su dvije velike uljane slike

- Na Goyinu portretu nedostaje zrcalo (koje na Las Meninas otkriva kraljevske roditelje, temeljac koji drži sliku na okupu, i kompozicjski i tematski – objašnjava sliku i hijerarhiju likova)

- U što to svi tako pomno zure? – najvjerovatnije u sebe same – oni gledaju u zrcalo, nepostojeće zrcalo, a Goya pokazuje sebe kako slika njihov odraz onako kako se oni sami vide

- Theopile Gautier – primjećuje nelagodu kraljevskog para, loše se osjećaju u svojoj koži – odjeća je kraljevska ali su članovi obitelji nezgrapni u njoj kao i u lažnim aristokratskim pozama – likovi usamljeni, izolirani, čak i uplašeni – romantičarski osjećaj jeze, Goyin osobni osjećaj koji on nameće kraljevskoj obitelji

8

- Jedan od najbogatijih poteza kista u pumu- Treći svibnja 1808. – još jači osjećaj ispraznosti, reakcija na francusku okupaciju Španjolske- Pokazuje masovno pogubljenje španjolskim buntovnika za vrijeme vladavine Josepha

Bonapartea – prikazuje anonimne ljude zahvaćene moćnim silama povijesti - mehanički postupak ubijanja: jedan buntovnik uzdignutih ruku, odjeven u žute i bijele boje papinstva, zauzima Kristovu pozu u getsemanskom vrtu u kojem su ga iznenadili rimski vojnici

- anonimnost smrti i bezosjećajna okrutnost rata

Crne slike

- Goya kao pravi romantičar počinje sve više slikati za sebe, ugrađujući u boju svoje osobne osjećaje

- 'Crne slike ' – naslikane izravno na zidove njegove kuće – osobne, nisu namjenjene prodaji – mračne, tmurne, zastrašujuće – depresija nakon bolesti i razočaranja od neuspjeha prosvjetiteljstva

- Saturn proždire jedno od svoje djece – prizor iz klasične mitologije

Engleska: Duhovni intenzitet i veza s prirodom

William Blake

- ide istim putem kao i Goya, u svijet fantazije- obožavatelj Rousseauovih teorija o urođenoj dobroti ljudi koji se rađaju kao primitivni

divljaci, a zatim bivaju pokvareni ograničenjima koja im nameće neprirodno društvo – mrzio europsku civilizaciju zbog njezinih pravila i konvencija, materijalizma te institucionalizirane religije

- mrzio akademiju, ali se zauzimao za povijesno slikarstvo jer ga je smatrao sredstvom reformiranja društva

- nadahnuće: sv ukrašavanje rukopisa – izrađivao vlastite ilustrirane knjige namjeravajući potaknuti onu vrstu duhovnosti kakvu je nalazio u svojim uzorima

- veliki ugled kao pjesnik- 1793. – 1794. – upao u veliku depresiju potaknutu nasiljem i kaosom što ih je izazvala Franc

revolucija- njegova umjetnost doseže zrelost – 12 grafika u boji izrađenih ugl 1795, - npr. Lazarov dom –

sve se grafike odnose na njegovu viziju rane povijesti svijeta u kojoj su ljudi nakon rođenja i dalje povezani s vječnošću iz koje su došli, pa su u moralnom pogledu dobri, slobodni i ispunjeni maštom. Kako stare, tako njima ovladava razum, oni gube svoju slobodu i moral, uništava ih materijalizam i tako bivaju sputani u konačnosti.

John Constable

- u tom razdoblju pejzaž postaje glavnim sredstvom potrage za istinom – nije čudno – važnost prirode unutar romantičarske ideologije

- proučava prirodu, slikanje pejzaža doživljava kao znanost- posebno spretan u hvatanju trenutačnih obilježja prirode – oblaka, svjetla i atmosfere- slike pune emocija koje su u njemu bujale kada je doživljavao ljepotu prirode- slike su mu i znanstvene i subjektivne – npr. Kola sa sijenom, 1821. ( izložena u Kraljevskoj

akademiji u kojoj je izlagao od 1811.) – plavo nebo koje rastjeruje tamne oblake i vlažna atmosfera od koje se sve sjaji. Žive mrlje boje rastvaraju materijalni svijet i pridonose da

9

atmosfera pršti od svjetla. Ispunjava svoje slike detaljno ispričanim anegdotama – to nije savršen svijet idealne ljepote ili klasična arkadija, već konkretno mjesto prikazano u svojoj posebnosti. Platno dugo 2m – neobično za genre – strategija za podizanje pejzaža na viši rang i pokušaj privlačenja pozornosti. To je bilo razdoblje društvenih i gospodarskih nemira u britanskoj poljoprivrednoj zajednici – kriza se ne zapaža na ovom poetičnom prikazu (povezanost sa djetinjstvom)

- 20ih – krajolici postaju sve tamniji i nemirniji – depresija – subjektivna poezija prevagnula nad empirijskim opažanjem – vrhunac: Katedrala u Salisburyju gledana s livade, 1829. – 1834. (1831. – izložena na Akademiji) – dodaje citate iz pjesme Jamesa Thompsona : Godišnja doba – slave seoski život, a ovdje nam otkrivaju da duga znači nadu nakon smrti mlade žene u naručju ljubavnika. Očigledna strastvena dramatičnost – smioni i nemirni potezi kista kod vode i neba, oštri kontrasti svijetlog i tamnog. Jasen kao simbol života i grob kao simbol smrti, katedrala najstabilniji element kompozicije – simbol vjere i uskrsnuća

Joseph Mallord William Turner

- drugi veliki engleski pejzažist tog doba- Constable slikao znanstvenom preciznošću zemlju koju je poznavao iz neposredna dodira,

Turner imao pretenzije nadmetati se s velikim historijskim slikama, pa je svoje prizore obilato punio povijesnim motivima, sjećanjima na stare majstore i metaforičnim temama

- Snježna oluja: Hanibal i njegova vojska prelaze Alpe, 1812. – povijesni krajolik, vrsta koju je on razvio krajem 90ih – kartaški general Hanibal u vrijeme punskih ratova vodi svoju vojsku preko francuskih Alpa 218.g.pr.Kr. kako bi izveo iznenadni napad na Rimljane – ludost careva kao tema slike (usporedba s Napoleonovim prelaskom preko Alpa radi napada na Italiju)7

- Propast kartaškog carstva, 1817. – nisu namjenjene ni slavljenju ni osuđivanju ljudskog djelovanja – svrha im je staviti ljudsku djelatnost i civilizaciju u širi kozmički kontekst u kojem će se činiti beznačajnima u usporedbi s neumoljivom, neobuzdanom snagom uzvišenih univerzalnih sila

- želi prikazati nedokučivu veličinu prirode, a ne krajolik – zato atmosferska magla prekriva beznačajne ljudske likove, a dramatičan vrtlog koji se udaljava završava praskom vječnog svjetla

- izravan doživljaj prirode počinje jačati u posljednjim djelima – prikaz počinje nestajati i biva zamijenjen atmosferskom mrljom boje – Brod s robljem, 1840. – bolesni i umirući ljudski teret pobacan u more za vrijeme tajfuna

Njemačka: Friedrichov panteistički krajolik

Radikalno odbacuje narativno povijesno slikarstvo

Dok se Turner usredotočio na beznačajnost života i ljudskih napora suočenih sa svemogućim kozmosom, Friedricha zaokuplja prijelaz od fizičkog zemaljskog oblika u duhovno biće koje pripada vječnosti.

Detaljno razrađenim realističkim prizorima pripisuje metafizička svojstva koja im daju auru božanske prisutnosti.

Slike često izrađuje u parovima s cikličkim temama – npr. 'Redovnik uz more' u paru s 'Opatijom u hrastovoj šumi', 1809. – 1810.

10

- prva od tih slika – mali vertikalni lik redovnika nasuprot prostranog, eksplozivnog neba u ogoljenom i apstraktnom krajoliku – more i nebo svedeni na neodređene horizontalne vrpce – pumovci smatraju da se sprovod u Opatiji odnosi na tog redovnika (ista odjeća kapucina koji nose lijes kao i redovnika na prvoj slici)- ako prva slika prikazuje misao o smrti, druga prikazuje samu smrt

Na Friedricha utjecao i panteizam teologa Kosegartena, koji je bio posljedica Sturm und Dranga (Goethe, Schiller, Herder)

- gotička ruševina i ogoljeli hrastovi kao nacionalni simboli (Goethe utvrdio kako je gotička arhitektura izvorno njemačka; katedrale kao golemi hrastovi koji tvore veličanstvene sjeverne šume) – slika nastala u vrijeme nacionalne krize, Napoelon umarširao u Njem – simboli uništenja nacionalnog zanosa

Amerika: Krajolik kao metafora i omiljenost tog genera

20ih godina počinju se cijeniti pejzaži, koji će 40ih zasjeniti i portrete

Thomas Cole i škola Hudson River

- prvi američki umjetnički pokret utemeljen na krajoliku, nastao 20ih- Thomas Cole: 30ih boja postaje gušća, a njegove slike manje podložne formulama i specifičnije, zbog romantičarske vjernosti prirodi – npr. Rukavac, 1836.

William Sidney Mount i genre slikarstvo

- sukob Sjevera i Juga o ropstvu – odražavalo se ne samo u pejzažnom, već i u genre sliakrstvu – kao i krajolici, prepuno aluzija na najhitnija pitanja s kojima je narod bio suočen- William Sidney Mount: Moć glazbe, 1847. – pokazuje veliku afroameričku zajednicu u Setauketu gdje je Mount živio – nije odbacio vokabular historijskog slikarstva – slika iz svakodnevnog života s klasicističkom planiranošću, geometričnošću i čvrstoćom kojima su protuteža realistični detalji, specifičnost i američki motivi

Francuska: Klasicističko slikarstvo u razdoblju romantizma

Anne Louise Girodet i primitivisti

- Endimionov san, 1791. – poslao sliku u Pariz iz Rima gdje je boravio, stvorio novu vrstu klasicističkog slikarstva – 1793. izložena na Salonu, izazvala pohvale- Davidovo oštro, prodorno osvjetljenje zamijenjeno je mekšim, senzualnijim svjetlom te chiaroscurom koji stiče valovitost njegove puti – umjetnik prikazuje ne toliko priču koliko stanje duha obilježeno snažnim elementarnim porivima – izrazito romantičarsko

Jean Auguste Dominique Ingres

- kratko član primitivnih, pa je naglasak na snažnim obrisima i liniji postao jedno od obilježja njegova klasicističkog stila- u Davidovom ateljeu 1797, 1801. – Rimska nagrada- prije nego što je otputovao 1806. – narudžba od Francuske zakonodavne skupštine: Portret Napoleona na carskom prijestolju – izložena na Salonu iste godine – oštre kritike, čak i od samog Napoleona

11

- U Italiji proučavao umjetnost antike i zaljubio se u Rafaelov klasicizam. Budući da je bio romantičar, raspon njegovih širokih interesa među kojima je i egzotika doveo ga je i do srednjovjekovne, bizantske i ranorenesansne umjetnosti- Velika odaliska, 1814. – naručila ju Napoleonova sestra i kraljica Napulja Karolina Murat – poslao ju na Salon 1819. – još egzotičnija od Napoleonovog portreta jer prikazuje tursku konkubinu te je jedan od najranijih primjera orijentalizma.- Ženski akt podsjeća na mnoge renesansne i barokne prikaze Venere u ležećem stavu i antičke kipove Arijadne – kako bi njezin lik bio privlačniji pariškoj publici, podario joj je europske crte, čak rafaelijansko lice, i europski ukras za glavu. Lik je senzualan, alula za hašiš, kandilo, lepeza i turban svjedoče da je riječ o egzotičnom prizoru, slika u cjelini odiše umirujućim osjećajem njegovane ljepote, rafiniranosti i idealizacije koji izgleda klasicistički.- Usredotočuje se na odaliskino tijelo ocrtano divnom klasicističkom linijom koja je njegov zaštitni znak. Chiaroscuro – obrisi valoviti i senzualni, a oštro određeni rubovi i boja tijela tvore kontrast predmetima uokolo.- 1821. – dobio narudžbu za 'Zavjet Luja XIII.' za katedralu u njegovu rodnom gradu Montaubanu – izloženo 1824. na Salonu – oduševljene kritike, pozdravljen kao spasitelj klasicističke tradicije- 1825. izabran za člana Francuske akademije, koju je nekad prezirao, a uskoro postaje i ravnateljom- njegov glavni talent ipak stoji u portretima,osobito žena – npr. 'Portret gospođe Ines Moitessier', 1856.

Francuska: Romantizam u slikarstvu i romantičarski krajolik

Antoine Jean Gros – Davidov učenik, ali napušta liniju, red, jasni racionalni prostor, ravnomjerno raspoređeno svjetlo i klasicistički spokoj u korist smjelih poteza kistom, zasljepljujuće sjajnih boja, napete dramatičnosti, konfuzna prostora, iracionalnog osvjetljenja i ekstremnih osjećaja. Na tom su tragu izrasli Theodore Gericault i Eugene Delacroix, koji su začeli romantizam prema 20im godinama 19.st.

Francuski romantičarski pejzaž – vedriji i poetičniji

Antoine Jean Gros

- putuje s Napoleonom – slika njegove bitke i slavi njegove pohode – Napoleon se tim putem propagira, pomoću umjetnosti ojačava svoj politički položaj- dramatičnost, slava, hrabrost i pustolovnost napoleonovskih ratova pružali su umjetničkoj mašti neiscrpnu građu- sjevernoafrički pohod odveo je Europljane u zabranjen arapski svijet i upoznao ih s egzotičnom građom- 1. narudžba: 'Napoleon u bolnici za okužene u Jaffi', 1804. – iste godine izložena na Salonu i postigla velik uspjeh – ističe humanitarnu stranu njegove ličnosti – Grosov crtež i nanesena boja i dalje gusti i izvedeni u Davidovom stilu, slika donosi izrazito uzburkanu dramatičnost koju stvaraju tamne sjene, proplamsaji svjetla, mjestimično nabačena sjajnocrvena boja, perspektivno skraćenje izvedeni naglim smanjenjem arkada i nebo prekriveno oblacima

Theodore Gericault

12

- Gros njegov glavni uzor, uz Rubensa očiti izvori njegova doprinosa Salonu 1812. – 'Časnik carske garde' – energični potezi kista, oštra dijagonala konja, izrazit kontrast svjetla i tame, valoviti obrisi desnih nogu konja i odbljesci boje – daleko od Davida, blisko Rubensu – slika sirovih osjećaja i fizičke napetosti, lišene klasicističke racionalnosti i pravila ljepote i morala- Splav Meduze, 1818. – 1819. – 1816. – uz obalu zapadne Afrike potonuo vladin brod Meduza – Gericault odlučio prikazati trenutak kad preživjeli prvi put ugledaju brod, a ne onaj više politički obojen trenutak kad kapetan prepušta splav valovima – mučan duševni i tjelesni doživljaj preživljavanja, a ne optužba za nepravdu.- počevši od tijela mrtvih i umirućih u prednjem planu kompozicija se proteže u dubinu baroknom dijagonalom kojoj je vrhunac skupina oko crnca koji grozničavo maše – pogled ide od smrti prema nadi, oko slijedi liniju grčevito izvijenih tijela. Kruti realizam, postignut djelomično i gustim namazima boje, pojačava našu organsku povezanost s dramatično osvijetljenim zbivanjem

Eugene Delacroix

- stjegonoša romantizma – proučavao Rubensa, Tiziana i Veronesea, posjetio ateljee Grosa i Gericaulta- Pokolj na Hiosu, 1824. – izloženo na Salonu – kompendij je jada i patnji u prednjem planu slike koji je očito nadahnut skupinama mrtvih i umirućih na Grosovj Bolnici za okužene u Jaffi i Gericaultovoj Splavi meduze – 1821. – turci napali grčki otok Hios, razrušili sela i pobili stanovnike – djelomično nastala kao potpora grčkoj neovisnosti, ali i kao izraz ljubavi romantičara prema demokraciji i slobodi pojedinca- palež i pokolji u stražnjem i srednjem planu, a prednji plan usredotočen na skupinu Grka pomirenih sa sudbinom, vlada očaj i beznadnost. Snažne boje slike s vremenom potamnjele, izvorno plave i crvene stvarale jak optički dojam još pojačan virtuoznošću poteza kista i oštrim kontrastima – iza toga očito stoji Rubens – kao i iza dviju asimetričnih kompozicijskih piramida u koje su raspoređene skupine u prvom planu- također nadahnut bojom i slikarskom tehnikom Constablea – ponovno naslikao nebo sjajno ga osvijetlivši, a u odjeću utkao žive boje- ta slika afirmirala Delacroixa kao velikog slikara romantizma, a termin romantičarski prvi put primjenjen na likovnu umjetnost- Sardanapalova smrt, 1827. – utemeljena na Byronovoj pjesmi u prozi 'Sardanapal' – posljednjeg asirskog kralja Sardanapala zbacili pobunjenici zbog njegove raskalašenosti i apatije – umjesto da se bori ili pobjegne, počinio samoubojstvo – na njegovu postelju na lomači donesen sav njegov dragocjen imetak – Rubensova obilježja pojačana na ovoj klaustrofobičnoj kaotičnoj kompoziciji- Delacroixov stil doživljava promjene 30ih, nakon puta u sjevernu Afriku – paleta sjajnija, boje manje zgusnute – u Maroku ušao u svijet egzotične arhitekture, odjeće i pejzaža te intenzivna svjetla i nezamislivo jakih boja tkanina, keramičkih pločica i unutarnjeg uređenja – paleta mu je postala životopisnija, npr. Alžirske žene, 1834. – atmosfera slike izražava zagušljiv osjećaj, boje su prošarane, obrisi nisu uvijek kontinuirani, čak ni do kraja iscrtani već nastaju iz kontrasta susjednig premaza. Sva sila boje koja prekriva cijelu površinu, rastače klasicističku planarnost i prostor. Ta je tehnika počela oslobađati boju od onoga što je ona trebala predstavljati te je uspostavila polazište za novi umjetnički stil – impresionizam

Romantičarsko pejzažno slikarstvo

13

Izlaganje Constableovih pejzaža na ključnom Salonu 1824.g. otvorilo je nove mogućnosti, mladi naraštaj pod dojmom njegovog moćnog realizma i romatičarskog ozračja uzeo ga za temelj svojih djela

U idućim desetljećima pejzaž postao prihvatljivim genreom koji se po popularnosti može nadmetati s povijesnim slikarstvom i koji će 60ih 19.st. utrti put impresionizmu

Jean Baptiste Camille Corot

- njegovi pejzaži, prije Constableova utjecaja 1824. – imali klasicističku podlogu- Victor Bertin: upozorio ga na važnost malih studija u plein airu nazvanih pochades – na brzinu izvedene studije uljanim bojama- 1825. otputovao u Italiju i ondje izradio svoj prvi važniji korpus od oko 150 sličica, uglavnom znamenitih mjesta – pr. 'Veduta Rima' – uljana boja na papiru – objektivan prikaz 'istinitog trenutka' – i bez idealiziranja krajolika Corot pokazuje nagon prema klasicističkoj jasnoći i stabilnosti koja podsjeća na Poussina i Claudea- 2. putovanje u Italiju – nakon povratka pokušava privući pozornost Salona – svojem opusu dodaje velike povijesne krajolike, pr. 'Hagar u divljini' - potkraj 40ih razvija treću kategoriju slika – lirske krajolike – čime postaje slavan i financijski uspješan – sada ga ne nadahnjuje izravno priroda već njegova sjećanja na krajolike i romantičarska raspoloženja koja su oni izazvali, pr. 'Jutro: Ples nimfa

Theodore Rousseau i barbizonska škola

- za razliku od Corota, krenuli neposredno Constableovim estetskim tragom, ojačavajući njegovu izravnu impresiju prirode proučavanjem slika velikih nizozemskih pejzažista 17.stoljeća- pojavili se 30ih, ime po selu i kraju u kojem su slikali- Theodore Rousseau – temelji slikarstva: kopirao krajolike u Louvreu – pr. 'Pod brezama' – nastalo u ateljeu na osnovi studija izvedenih na putovanju po Berryju – nastoji izraziti bit prirode – vidljivo da se radi o stvarnoj lokaciji – svako stablo individualizirano, svaki pramen oblaka jedistven – odbijan na Salonima (tmurne, poštene slike s nabreklim nanosima boje vjerovatno smatrane ružnima i deprimirajućima)

KIPARSTVO

Početkom 19.st. – jako ograničavajući medij

Kipari ugl slijedili klasicističku paradigmu s jednim ili dvama likovima, prema grčkom ili rimskom prototipu, koji su utjelovljivali neki pojam vrline ili ljepote

U Franc. – dramatična promjena u umjetničkoj klimi oko 1830.g. ostavila određen prostor za ekspreimentrianje (uspon Delacroixa i romatničarskog slikarstva, te veća zastupljenost građanstva u društvu općenito – ohrabrilo niz umjetnika na stvaranje romantičarskih kipova)

Klasicistička skulptura u razdoblju romantizma: Antonio Canova

Nadmoć Canove od 80ih 19.st. nadalje utvrdila je prevlast klasicističkog modela u kuparstvu za idućih 100 god.

Rođen u Veneciji, odmah vrlo uspješan, nastavlja karijeru u Rimu

14

1787. – britanski turist naručio 'Amora i Psihu' – najprije oblikovao djelo u gipsu, njegovi pomoćnici ga grupo isklesali u kamenu, a Canova dovršio rad – dojmljiv raspon tekstura – savršena završna obrada puti (nitko ga nije mogao imitirati)

Canova daje više od divnih idealiziranih klasičnih modela, više od plemenite jednostavnosti i spokojna dostojanstva – on nam nudi snažan osjećaj koji obično povezujemo s razdobljem romantizma

Izabrao trenutak u kojem Amor poljupcem budi smrtnicu Psihu iz vječnog sna u koji ju je bacila ljubomorna Venera

Na licu i u kretnjama vidljive strast i nježnost

Francusko romantičarsko kiparstvo: Raskid s klasičnim uzorom

Antoine Louis Barye

- 'Tigar proždire gavijala', 1831. – obojeni gips, na Salonu dobio zlatnu medalju – ispunjen romantičarskim užasom, grubom snagom i sirovim nagonima – žestoka borba na život i smrt u divljini prirode – egzotične životinje smještene na egzotično mjesto (Ganges) – kompozicija puna pokreta, različitih oblika i tekstura

Francois Rude

- 'Odlazak dobrovoljaca (Marseljeza)', 1792. – na Slavoluku pobjede u Parizu

ROMANTIZAM U ARHITEKTURI

Društveni i politički nemiri koji su potresali Europu 1789. – 1848. – donijeli želju za stabilnošću i udobnošću koja u arhitekturi poprima oblik obnoviteljskih, neo-stilova

Hegelova teorija evolucije bila je temelj misli 19.st.:na povijest, i na stvarnost, gledao kao na stalno, postupno odvijanje događanja koja se jedna prema drugima odnose dijalektički.U arhitekturi posljedica Hegelove teorije bilo je prisvajanje svih do tad poznatih arhitektonskih stilova koji su birani po asocijaciji, po slikovitosti i po egzotičnosti

Engleska: Uzvišenost i slikovitost

Najomiljeniji im klasicizam i neogotika.

Najjače obilježje britanske arhitekture u doma romantizma – eklekticizam!

Neogotika

- James Wyatt: Fonthill Abbey – želio utjeloviti svu jezivost i tmurnost gotičkih romananajznamenitija građevina neogotike: Zgrada Parlamenta – Sir Charles Barry i Pugin, zap. 1836. – natječaj zahtijevao da nove zgrade budu projektirane u jednom od dvaju 'engleskih' stilova – gotičkom ili elizabetanskom. Barry poznat po svojim radovima u klasicističkom i neorenesansnom stilu, zgradu koncipirao simetrično i pravilno. Pozvao Pugina,najvećeg engleskog stručnjaka za gotiku, da izradi sve gotičke detalje, u unutrašnjosti i na pročeljima zgrade, što je on učinio sa velikom povijesnom preciznošću, u cvjetnom vertikalnom stilu. Neogotika, koja je odabrana da probudi osjećaj nacionalnog ponosa, umjesto da bude uzvišena, postala je zapravo slikovita i puna asocijacija

15

Klasicizam

- velika većina građevina 19.st. koje su podignute u klasicističkom stilu izravna je imitacija antičkih uzora – tu uzvišenost klasicizma možda najbolje predstavlja John Soane: Bank of England, - razmjeri su golemi (inspirirano Piranesijem), a interijeri strogi (nadahnuto Laugireom)- Unutrašnjost Console's Officea trebala je evocirati uzvišenu veličanstvenost antičkoga Rima, jer golem središnji prostor, koji se nastavlja travejima natkrivenim križnim i bačvastim svodovima, podsjeća na Dioklecijanove terme, a tu sličnost ističu segmentirani prozori bez okvira koji ističu strogost i geometrijski oblik

Eklekticizam

- John Nash bez obzira na stil, njegovo glavno obilježje je slikovita raznolikost, s tim da većina zgrada ima asimetričan raspored masa zbog kojega izgledaju kao niz dogradnji- 1815. za princa Regenta projektirao Kraljevski paviljon u Brightonu u pomodnom 'orijentalnom' stilu – citirao gotičku, kinesku, islamsku i indijsku arhitekturu u interijeru i eksterijeru.

Amerika: Antički stil za novu republiku

Klasicizam bio široko rasprostranjen po Americi, jer je nova republika oblikovana prema demokracijam Grčke i Rima

Thomas Jefferson

- kampus sveučilišta u Virginiji, 1804. – 1817. – temeljio se na antici kako bi evocirao demokratsko naslijeđe Grčke i Rima i veličanstvenost tih dviju civilizacija koje tvore osnove zapadne umjetnosti i kulture- dva reda po pet paladijanskih vila povezanih kolonadom s krovom

Benjamin Latrobe

- sagradio je prvu klasicističku građevinu koja se oslanja na antičku grčku arhitekturu u SADu, te prvu kuću u stilu neogotike- Katedrala u Baltimoreu, zap. 1805. – izvana je to grčko-rimski hram s pročeljem s jonskim stupovima, a iznutra dojmljiv niz presvođenih prostora od kojih je središnji nalik na Panteon

Francuska: Stil empire

Nacrt Charlesa Perciera i Pierre-Francoisa Fontaine za spavaonicu carice Jozefine Bonaparte

Njemačka: Stvaranje nove Atene

Karl Friedrich Schinkel: Altes Museum, Berlin – klasicizam, oblikovao ju kao grčki hram; ulaz nalikuje na jednu stranu hrama, podignut na visoki podij kojem se prilazi stubištem u sredini

DOBA POZITIVIZMA: REALIZAM, IMPRESIONIZAM I PRERAFAELITI, 1848. – 1885.

16

Nakon 1848. romantizam se kao intelektualni i stilistički pokret počeo rasplinjivati, a postupno prevladava realizam

Pozitivizam – označava nobi pragmatični mentalitet i materijalizam koji su se pojavili 40ih 19.st. – skovao ga francuski filozof Auguste Comte – zahtijevao da se društveni napredak temelji na činjenicama koje se mogu promatrati i na zamislima koje se mogu provjeriti , tj. na znanosti –taj novi znanstveni pristup proučavanju društva nazvan je sociologija

40ih – javljaju se pamfleti nazvani physiologies – kratki ogledi koji su iscrpno raščlanjivali različite aspekte francuskog društva

U politici se taj tvrdi pragmatizam nazvao Realpolitik, njem. riječ za 'politiku temeljenu na stvarnosti'

Rezultat pozitivizma u umjetnosti je realizam. Umjetnici i pisci nisu više idealizirali i dramski uprizorivali život koji je po definiciji prolazan već su ga prikazivali neuljepšano, neidealizirano, a isticali su i njegovu kratkotrajnost. Realisti stajali s objema nogama čvrsto na zemlji i obično bez emocija smireno opisivali moderan život.U slikanju pejzaža taj se realizam razvio u impresionizam. Impresionistički slikari, koji su često djelovali u okolici Pariza, bilježili su preobrazbu krajolika od seoskog do prigradskog, uočavajući i prodiranje tvornica i željezničkih pruga u seoski krajolik. Slikajući hitro, na otvorenom, smjelim potezima kista i jarkim bojama, impresionisti su empirijski hvatali svijet koji im je pred očima, a svjetlucava skicoznost njihovih završenih djela bila je i odraz nestalnosti promjenjiva svijeta njihova doba.

Kao popratni proizvod njihova stilskog razvitka pojavio se modernizam.

REALIZAM U FRANCUSKOJ

1848. – godina ustanka u Francuskoj.

Konzervativne snage prevladale – Luj Napoleon Bonaparte izabran za predsjednika druge Republike. 1852. raspustio parlament i uredio da ga izaberu za cara, postavši tako Napoleon III.

Industrijska revolucija u Franc se tad dramatično ubrzala, financijski sustavi koje je Napoleon postavio doveli su do belikih bogatstava.

Novostovreni potrošački duh odrazio se u Parizu 1855. na Međunarodnoj izložbi ili Svjetskom sajmu na kojem su sve zemlje svijeta izložile svoje proizvode.

Pariz dobio preobrazbu kojom je zadobio svoj sadašnji izgled – 1853. Georges Eugene Haussmann, ministar unutrašnjih poslova, započeo goleme pregradnje za poboljšanje grada

Realizam 40ih i 50ih: Slikanje novog socijalnog stanja

Francuski se realizam pojavio istodobno kao i revolucija 1848.g.

U rukama Gustava Courbeta, samoproglašena stjegonoše ovog pokreta u umjetnosti, i Jean-Francois Milleta, slikara seljaka, realizam je bio visoko politiziran stil

Gustave Courbet

17

- U Parizu se sprijateljio s Baudelaireom i Prudhonom, te Champfleuryjem. Courbet, koji je već bio republikanac, pod Prudhonovim utjecajem postaje socijalist, a istodobno ga Champfleury upućuje prema realizmu- u jesen 1849. vratio se u Ornans, te naslikao 'Pogreb u Orna nsu' koja će biti prihvaćena na Salonu 1850-51. – slika će uvrijediti mnoge – prikazala je obične ljude iz provincije u njihovu grubom, teškom obličju, bez trunka otmjenosti ili idealizacije. Slika donosi smione, jednostavne kompozicije koje nalazimo u pučkoj umjetnosti – dakle temelji se na narodnoj, a ne na akademskoj umjetnosti.- Slika uzdiže jedan provincijski građanski događaj na rang povijesnih zbivanja – slika je zapravo napad na cijenjen genre povijesnog slikarstva – odbilo mnoge Parižane- 'Kamenolomci' - također izloženo na Salonu – u velikom mjerilu prikazuje dva radnika koje je susreo u predgrađu, portretira likove posve vjerodostojno: njihovo siromaštvo i društcena klasa vidljivi iz poderane odjeće, iz grubosti posla i nečistoće – slici ponovno nedostaje konvencionalna struktura, pa naše oči skaču od jedne činjenice do druge- Dok je javnost i osuđivala i hvalila sliku zbog njezine socijalističke poruke, obje olitičke strane divile su se organičnosti(materijalnosti) slike – široko nanošenje boje, katkad paletnom lopaticom – pojačava snažnu tjelesnost i svojom se fizičkom prisutnošću praktički zauzima za materijalne predmete- 1855. – prihvaćeno 11 njegovih slika za parišku Svjetsku izložbu, a odjel sajma za likovnu umjetnost zamjenio je te godine izložbu Salona i prikazao u prvom redu znamenite francuske majstore (Delacorix,Ingres) – Courbet odlučio unajmiti zgradu u blizini Sajma gdje je smjestio izložbu samo svojih slika i nazbao ju 'O realizmu', a prodavao je i pamflet 'Manifest realizma'. - Svakom prilikom osporavao je akademske vrijednosti

Jean-Francois Millet

- 'Sijač', 1850. – 1851. –drugi realist koji je primljen na Salon. - u usporedbi sa Courbetom – njegove su slike smirene u prikazivanju i lišene osjećaja- kako su se slike pojavile na tragu revolucije iz 1848., Milletove slike, koje su davale dostojanstvo seljaku, shvaćene su politički. Anonimni sijač je monumentalan, masivan i dinamičan lik koji ispunjava veći dio slike – nije toliko individualiziran kao Courbetovi likovi, već je tip plemenita zemljoradnika koji je slabo plaćen za svoj predan rad.- Dok je po seoskim temama Millet realist, njegova je senzibilnost izrazito romantičarska jer mu slike teže poetičnosti i prikazu raspoloženja, a ne pukih činjenica

Honore Daumier

- poznat kao karikaturist – njegove litografije se pojavljuju u pariškim novinama - 'Vagon trećeg razreda' – 40ih naučio slikati. Za razliku od njegovih komercijalnih radova, slike su mu prožete čistom sućuti – napustio humor i satiru teje koristeći se mogućnostima karikature sažeto izražavao karaktere i tipove te uhvatio psihologiju onodobna građanskog života – niz anonimnih tipova, dio sve brojnije gradske mase, strpljivo podnosi svakodnevno putovanje na posao – središte slike je umorna obitelj u prvom planu – jednostavnija i siromašnija od malograđana iza njih, predstavlja sirotinju koja jedošla u Pariz u potrazi za boljim mogućnostima – prikazuje ih kao duhovno čvrste i dostojanstvene (monumentalni oblici, kao Milletov Sijač) – ono što izgleda kao obična seljačka obitelj preobražava se u Majku s Djetetom i svetu Elizabetu- kao i Milleta, koje se divio, i njega nazivali čas realistom, čas romantičarem

18

Rosa Bonheur

- četvrti realist koji je izlagao na Salonu 1850.-51.- 'Oranje u Nivernaisu', 1849. – za razliku od Milletovog Sijača, njezin je prikaz činjeničan i lišen osjećaja, a za razliku od Courbeta, ona ublažava ružna obilježja seoskog života

Napad realista na akademske vrijednosti i građanski ukus

Prikazujući provincijsko građanstvo i seljake na slikama koje su imale razmjere inače rezervirane za historijsko slikarstvo, Courbet je napao vrijednosti Francuske akademije i građanski ukus. On je zapravo suvremeni život, a osobito suvremene životne prilike, proglasio isto tako vrijednom temom za slikanje kao što su to povijesni događaji, a njegova pojava dovela je u pitanje hijerarhiju genreova koja potječe još iz doba osnivanja akademija.

Courbetovo odbacivanje akademskih vrijednosti u ime slikanja društvenih uvjeta novoga doba preuzeo je 60ih Manet

Manet se bavi gradskim životom, prikazuje glazbene skupove i pomodne mase u Bulonjskoj šumi, otmjene krabuljne plesoveu operi, kurtizane i njihove mušterije te nove oblike uživanja u dokolici po kavanama, plesnim dvoranama i restoranima. Njegove su slike slojevite, pune referencija i mnogostrukih značenja. One su tako složene da je istodobno mogao komentirati akademske vrijednosti i izražavati energiju, psihologiju i promjene koje se zbivaju u modernom društvu.Pr. 'Doručak na travi' – ponudio ju Salonu 1863.

Akademske vrijednosti koje su prevladavale 60ihi na koje se oslanjao žiri Salona:

Službena umjetnost i njezini pravci

- većina članova Akademije 60ih još vjerovala u nadmoćnost povijesnog slikarstva, u grčko-rimsku paradigmu i u vrlo dotjeran klasicistički način nanošenja boje kakav je bio utjelovljen u Ingresu- među najomiljenijim temama bio je ženski akt – ali ne obične žene, već Venere, Dijane, nimfe...plemenita bića s klasičnim pedigreom. Također popularni aktovi u genre prizorima, koji su se odvijali u nekom egzotičnom okruženju (harem, antički Rim)- najpoznatiji akademski slikar tog razdoblja: Adolphe- William Bouguereau- kipar: Jean-Baptiste Carpeaux- Charles Garnier: Pariška Opera, 1861. – 1874. – na kojoj se nalazi Carpeauxova skulptura Ples

Edouard Manet

- 'Doručak na travi' – osuda građanskih vrijednosti i akademskog ukusa kao i izjava o temi o čemu bi trebala govoriti umjetnost – o modernom svijetu.- uzori – slikari koje je proučavao u Louvreu: Hals, Tizian, Velazquez, Goya- flaneur – društveni tip koji se pojavio 30ih kada su se počeli objavljivati pamfleti physiologies – dane provodi lutajući Parizom, prateći sve suvremene događaje putem novina i tračeva – to je i pozadina Doručka na travi- Salon 1863. odbio sliku – ali te godine Salon odbio rekordan broj umjetnika, pa Luj Napoleon organiziran Salon odbijenih – rekordni broj gledatelja se željelo ismijati odbijenima te vidjeti Doručak na travi

19

- Doručak prouzročio skandal prikazujući suvremen prizor nage žene u parku uz dva elegantno odjevena muškarca – skandal jer naga žena očito simbolizira prostitutku- kritičari povezali sliku sa povijesnim izvorima: muškarci i naga žena – Fete Champetre, te žena u košulji u pozadini – Wateau: Kupačica – to i dalje ne poništava Manetov nedostatak pristojnosti – slika dimenzija 2:3 metra obično rezervirana za povijesne slike, pitanje je zašto je Manet svoj suvremeni prizor temeljio na povijesnim izvorima? – jedan pumovac istaknuo da oni izgledaju kao studenti koji poziraju kako bi rekreirali neku poznatu sliku – Manet nam govori da sadašnjost ne može živjeti u prošlosti, što su mnogi akademičari pokušavali- za akademiste, Manet nije znao stvoriti ni oblikovati uvjerljiv prostor –slika izgledala kao pripremna skica, a ne dovršeno djelo. Likovi su dvodimenzionalni, žena u pozadini prevelika za udaljenost na kojoj se nalazi, svi predmeti lebde u prostoru ne uspijevajući se povezati u smislenu prostornu strukturu- Apstraktne osobine – baratanje bojom i kontrastima – nova su struktura slikanja za razliku od iluzionističkog prostora i oblikovanja- Doručak započeo ono što će kritičari 20.st. smatrati modernističkom tradicijom- 1865. prihvaćen na Salonu s 'Olimpijom' – akt koji se temelji na Tizianovoj 'Urbinskoj Veneri', a prikazuje kurtizanu, prostitutku s imućnom klijentelom iz više klase – Olimpija uobičajeno ime za velike kurtizane tog doba – prikazuje stvarnost suvremena Pariza. - Olimpija ponešto uglata, nezgrapna, stvarna, drski pogled koji izaziva nelagodu muškaraca

Edgar Degas i japanizam

- u početku želio biti povijesni slikar i divio se Ingresu- 1865. počinje se družiti sa Manetom i Baudelaireom te se okreće slikanju modernog Pariza- 'Orkestar pariške opere' 1868. – 1869. – genre prizor u kojem ne vidimo samo članove orkestra, već i plesače u pozadini – ali tema nisu nadareni, marljivi izvođači, već intenzitet, rascjepkanost i uzbuđenje modernog života prikazano na realističan način. Sliku ne promatramo frontalno, već pod kutom, što je neobično za sliku, ali tipično za posjetitelja kazališta. Slika kao da je odrezana, vidimo isječak cjelokupnog prizora.- Stručnjaci Degasovu inovativnu kompoziciju pripisuju utjecaju japanskih grafika koje su preplavile pariško tržište potkraj 50ih. Francuze privlačila japanska kultura – japanizam. Najomiljeniji paviljon na Svjetskoj izložbi u Parizu 1867. bio je upravo japanski- Ando Hirošige: 'Šljivik, Kameido' – oblici plosnati s oštrim obrisima, prostor sabijen, prednji plan se gura gledatelju pod nos, pozadina dovučena do prostora prednjeg plana. Već sama ideja da se gledatelja postavi na stablo odakle će promatrati glavna zbivanja radikalno je oprečna gledanju zapadnog umjetnika

Impresionizam: drukčija vrsta realizma

Impresionizam – skovao ga konzervativni kritičar 1874. kada je pisao o prvoj izložbi umjetničke udruge nazvane Anonimno društvo umjetnika (sada tu izložbu nazivamo Prvom impresionističkom izložbom) – kritičar smatrao da su te slike nalik na skice, a ne dovršena djela – impresije. Izraz impresija se pojavljuje i u nazivu Monetove slike izložene na 1. izložbi impresionista – Impresija: Izlazak sunca.

Zajedničko impresionizmu i realizmu Degasa i Maneta: nedovršen izgled sličan skici, izražavanje događaja jednog trenutka i želja za modernim izgledom.

20

Iako su i oni slikali gradske i genre prizore, više su se bili usredotočili na pretvaranje uspavanih sela oko Pariza u bučna predgrađa s tvornicama, trgovačkim lukama i željezničkim mostovima s jedne strane te restoranima, regatama i izletima brodom za vikendaše u Parizu s druge. Bavili se više krajolikom nego likovima, slikali empirijskin a otvorenom, bilježili krajolik i vremenske prilike. Nisu toliko slikali predmete koliko obojeno svjetlo koje se od njih odbijalo – slikali ono što su vidjeli, a ne ono što su znali otprije.

Claude Monet

- pionir impresionizma- u ateljeu Charlesa Gleyrea susreo Augustea Renoira i Camillea Pissara te su zajedno stvorili srž impresionizma- početkom 60ih služio vojsku u alžiru – doživio intenzivno osvjetljenje i boju- 60ih – Monet i njegovi prijatelji slikali krajolike oko Pariza gdje su se susreli s Corotom i barbizonskim umjetnicima koji su ih još više potaknuli da slikaju plein air – za njih to nisu bile male studije, već dovršena djela- Slikajući u prirodi, žustro, smionim potezima kista, trudili su se uhvatiti svjetlo u trenutku kad se odbije od predmeta- nisu dodavali ulje u boju, pa je boja izgledala kredno i manje plastično- na Monetovu upotrebu primarnih i sekundarnih boja snažno utjecalo novo znanstveno istraživanje koje je pokazalo da se intenzitet komplementarnih boja pojačava kada se polože jedna pored druge – pr. 'Na obali Siene, Bennecourt' , 1868. – paleta! – blješteće bijele boje natopljene sunce i sjajnoplave i zelene s naglascima crvene i žute. Predmeti u sjeni zadržavaju svoju boju i ne pocrne. Zadržava intenzitet svojih boja slikajući uz samu ravninu slike i ne dopuštajući ostvarenje dubine. Tu nema chiaroscura koji bi modelirao oblike. Površinu platna ističu i Monetovi smioni, šaroliki potezi kista koji se mijenjaju od jednog predmeta do drugog podajući slici svjetlucavost koja nam govori da pribivamo kratkom vremenskom trenutku koji će uskoro nestati- Bitno i to što su suvremenici shvatili kako on takvim potezima kista prikazuje nestalnost i brzu promjenjivost modernog života- također slikao i suvremeni pariz, okvirno sr. 60ih-sr. 70ih – pr. 'Boulevard des Capucines' – u prizoru ulice Monet treptav kist i kontrast svijetlih i tamnih mjesta izražava pulsiranje gradskih ulica. Povišeno, koso motrište nije uobičajeno za slikane panorame grada, ali jest za fotografske gradske vedute, daje dramatičnost, energiju i okvir slici kojoj je svrha izraziti prolaznost modernog svijeta.

Auguste Renoir

- Uz Moneta razvija impresionistički stil svijetlih boja, smionog poteza kista i moderne tematike, ali ga privlači i figurativna tradicija - genre: 'Ručak na brodskoj zabavi', 1881. – slika ima obilježje trenutačno snimljena prizora kakve povezujemo s realizmom, što je djelomično postignuto treperavim, lepršavim potezima kista te asimetričnom kompozicijom i rascjepkanošću (Degas: Orkestar pariške opere)- nakon te slike napušta impresionizam

Camille Pissarro

21

- 60ih tražio savjete od Corota, proučavao barbizonce- bio predan slikanju pejzaža ali i radikalnoj modernoj umjetnosti, pa je do kraja 60ih razvio stil, koji je kao i Monetov, bio empirijski, spontan i služio se svijetlim bojama- omiljeni motivi seljaci i seoska dobra, a ne stanovnici grada i građanska zadovoljstva- kompozicije mu često vrlo složene, pr. 'Uzlazna staza prema L'Hermitageu, Pontoise', 1875. – gust, plošan zastor stabala ispred prizora sela u dubini

Manet i impresionizam

- pejzažistički stilovi Moneta, Renoira i Pissarroa najviše nalikovali jedni na druge od kraja 60ih do sredine 70ih – ali 1. impresionistička izložba nije imala namjeru promicati neki poseban stil već biti alternativa godišnjim salonima- Degas sudjelovao na većini izložbi ali odbijao biti uvršten među impresioniste – to što ne ističe boju i svjetlo doista ga i izdvaja iz nukleusa skupine- Manet nikad nije izlagao s impresionistima jer se čuvao za izlaganje na Salonima i za primanje na Akademiju- njegovo posljednje realističko remek djelo: Bar u Folies-Bergereu, 1881. – 1882. – životopisnija paleta. Slika puna ideja, referencija i skrivenih značenja, što je tipično za Maneta, ali ne i za realizam i impresionizam. Veći dio prizora zbiva se u zrcalu, glatkoj površini koja poput kakve slike prikazuje iluziju – moderan život je veseo i svečarski. Konobarica, koja je stvarna – otužni pogled, otuđenje, što je stvarnost onodobna gradskog života

Berthe Morisot

- na Salonu 1864. prihvaćeni pejzaži u stilu Corota čije su autorice Berthe i Edna Morisot, a iduće godine Berthi prihvaćena i jedna slika koja pokazuje ljudsku figuru- prijateljevala s Manetom, kojem je i pozirala za nekoliko slika, a tada njezini potezi kista postaju slobodniji, a paleta svjetlija- slikala pejzaže i figurativne kompozicije, a likovi su joj uglavnom žene i djeca – one nisu nikad prikazane kao dodatak muškarcima (Renoirov Ručak) nego svijet žene definira isto tako punovrijednim i smislenim kao što je to svijet muškaraca.- 'Ljetni dan' – likovi pomodno odjeveni ne komuniciraju – zaokupljeni mislima ili samo promatranjem (tipično za muškarce). Iako je njezina paleta sličnija Manetovoj ili Corotovoj nego Monetovoj – prizor prikazuje ljetni dan uronjen u svjetlo koje se treperavo odbija od predmeta. Povećava spontanost poteza svoga kista pribjegavajući prikraćenoj kompoziciji koju je prvi razvio Degas

Mary Cassatt

- i ona impresionizam prihvatila sa ženskog stajališta, ali je njezin realizam čak upozoravao na društvene probleme koje je iznio na vidjelo ženski pokret njezina vremena- amerikanka, školovala se u Parizu, Parmi i Rimu – nakon povrataka u Pariz 1874. upoznaje Degasa, pod utjecajem kojeg je napustila svoj akademski stil u korist realizma- na Degasov poziv sudjelovala na 4. izložbi impresionista 1879. – svijetla paleta, energičan rad kista, a primjenjuje i realistička kompozicijska sredstva kao što su asimetrija i arbitrarni rez slike

22

- stručnjaci njene teme pripisuju ograničenjima s kojima je bila suočena kao žena, zalaže se za bolje obrazovanje žena, važnost uloge koju su žene imale u skrbi za djecu – pr. 'Kupanje djeteta', 1891. – 1892. – iz tog konteksta

Monet u 90im godinama

- početkom 90ih počinje raditi u serijama, slikajući isti predmet bezbroj puta – stogovi sijena, katedrala u Rouenu, aleja jablanova – cilj mu je bio prikazati isti motiv u različito doba dana i godine i pod različitim vremenskim uvjetima, oslanjajući se na to da život nije uvijek jednak već je u neprekidnu protjecanju- 'Stog sijena, sunce u izmaglici', 1891. – koristio se dvjema komplementarnim bojama – narančastom i plavom, suprostavivši jednu drugoj kako bi cijela slika vibrirala. Monetov treptav kist i oruge različite dužine i smjera pojačavaju svjetlucav efekt i daju stogu sanjivo, nestvarno obilježje

BRITANSKI REALIZAM

Ondje je pozitivizam doveo do realističkog prikazivanja detalja, velike vjernosti prirodi i zanimanja za društvene tipove

John Ruskin – preuzeo vodstvo u pokušaju da zaustavi zapadanje u industrijski pakao. Među njegovim najvažnijim uvjerenjima bilo je ono o potrebi suvremena društva za novom duhovnošću i moralnim ponosom, za što je nužna privrženost istini i identificiranje s božanstvom Prirode. Njegovo isticanje prirode i vjere označuje početak potrage 19.st. za jednostavnijim životom koji će odbaciti napredak što su ga bile donijele urbanizacija i industrijalizacija.

Prerafaelitsko bratstvo

Ruskin je bio pobornik prerafaelita, tajnog udruženja koje su 1848. utemeljila tri studenta Kraljevske akademske škole: William Holman Hunt, John Everett Millais i Dante Gabriel Rossetti.

Užasavali se građanskog materijalizma i ukusa. Njihovi junavi bili su talijanski i nizozemski 'primitivci' 15.st. (Jan van Eyck) čija su djela smatrana jednostavnijima, izravnijima, pa stoga i iskrenijima u prikazivanju prirode. Njegova djela su smatrali i duhovnijima i moralnijima jer su ih identificirali sa snažnim vjerskim zanosom kasnogotičkog razdoblja.

Wiliam Holman Hunt

- karakteristika njegovih djela je spoj viktorijasnkog moralnog učenja i snažne realističnosti- 'Buđenje savjesti', 1853. – 1854. – nadahnuto ulomkom iz Davida Copperfielda (Charles Dickens) – Davidov prijatelj odlazi tražiti svoju ljubljenu koja je pobjegla s nemoralnim dendijem

Ford Madox Brown

- 'Rad', 1852. – 1865. – kršćansko-socijalističa propovijed o tome kako dostojanstven rad liječi društvena zla- kao i kod Hunta, i ovdje se javlja citat iz Biblije

23

John Everett Millais

- PR bratstvo u početku najpoznatije po slikama utemeljenim na Bibliji i književnosti, pr. 'Krist u drvodjelskoj radionici', 1849. – 1850. – izložena na Kraljevskoj akademiji 1850. gdje je slabo primljena

William Morris

- o. 1856. PRBu pristupaju dva mlada slikara: William Morris i Edward Burne-Jones

Estetički pokret: Osobna psihologija i potisnuti erotizam

Dok je William Morris svojim Pokretom za umjetnost i obrte održavao živim Ruskinov moralni i duhovni program, prerafaelitska skupina se do 1860. već raspala. Millais se okrenuo anegdotalnom slikarstvu. Edward Burne-Jones slijedio je Rossetija na putu prema vizionarskoj umjetnosti koja se na kraju razvila u ono što poznajemo pod nazivom estetički pokret.U osnovi slika Rossetija i Burne-Jonesa nalazimo potisnutu seksualnos, koja je odraz mnogih strogih moralnih zakona viktorijanske Engleske.

Dante Gabriel Rossett

- 'Beata Beatrix', o.1864. – 1870. – portret njegove žene Siddal koja je počinila samoubojstvo – prikazuje ju kao Beatrice, neuhvatljivu, nestvarnu, duhovnu ljubav njegova imenjaka Dantea Aligherija iz djela Vita Nuova, a njegov je stil po jednostavnosti i linearnosti ranorenesansniIzraz joj odaje molitvu, žudnju, pa i seksualnost – što sve odražava Rossettijevo stanje duha zbog gubitka voljene, pa i njegovu spolnu frustraciju

Edward Burne-Jones

- kao i Rossetti, bježi iz moderna svijeta kako bi živio u SV doba, pr. 'Laus Veneris (Pohvala Veneri), 1873. – 1878. – izravno moraliziranje i realizam prerafaelita zamijenjeni su čudnim, snažnim svijetom snova kojim ne upravlja radnja, odlučnost ili činjenice već psihologija tinjajuće, potisnute erotičnosti.

James Abbott McNeill Whistler

- amerikanac, najslavniji predstavnik estetičkog pokreta- 'Simfonija u bijelom br. I: Mala bijela djevojka', 1863. – izložena na Salonu odbijenih- dok su Gautier i Swinburne idejno utjecali na Whistlera, umjetnik je vizualno bio pod utjecajem japanizma, pr. 'Simfonija u bijelom br. II: Mala bijela djevojka', 1864.

REALIZAM U AMERICI

Znanstveni realizam: Thomas Eakins

'Max Schmitt u čamcu s jednim veslom', 1871.

Ikonički prikaz i naturalistički krajolik: Winslow Homer i Albrecht Bierstadt

Winslow Homer: 'Ošini bičem', 1872.

Albrecht Bierstadt: 'Stjenjak', 1863.

24

ARHITEKTURA I INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA

Željezo kao proizvod industrijske revolucije

U arhitektrui su sve do završnih desetljeća 19.st. i dalje vladali neostilovi, ali je primjena željeza, iako prilično ograničena, oslobodila visokogradnju i niskogradnju historicizma, jer su materijali i graditeljska načela sada određivali oblik (nacrt), čime su postavljeni temelji počecima moderne arhiteture u Chicagu 80ih. Pragmatizam željezne konstrukcije i otvoreno prikazivanje strukturalnih svojstava medija mogu se usporediti s pragmatizmom i realizmom pozitivističkog razdoblja.

Stakleno-željezne konstrukcije: Željezničke postaje i izložbene palače

Željezničke postaje – prva od njih, londonska željeznička postaja Euston (1835.-1839.) imala je raspon od 13m. Najvelebnija je bila londonska željeznička postaja St. Pancras (1863.-1876.), s metalnim lukovima učvršćenim gredama i s rasponom od 87m – a kada je produljena u dubinu, postala je najveći cjeloviti zatvoreni prostor svoga vremena. Kostur od lijevanog željeza držao je stakleni krov

Kristalna palača – vjerov najpoznatija zgrada od željeza i stakla u 19.st. Sagrađena u Londonu 1851. za potrebe međunarodnog trgovačkog sajma. Zgradu projektirao najpoznatiji engleski graditelj staklenika, sir Joseph Paxton – nalikuje na englesku katedralu s dugim središnjim brodom bačvastoga krovišta te nižim isto tako bačvastim transeptom i još nižim pobočnim brodovima – građevina je bila katedrala posvećena industriji koja je postala novom religijom

Povijesni eklekticizam i tehnologija

Brooklynski most

- vidljiva potreba da se tehnologija odjene u povijesni eklekticizam- 1867. ga projektirao John Roebling, a dovršio ga njegov sin Washington

Knjižnica Sainte-Genevieve

- najinovativniju primjenu željeza na reprezentativnoj zgradi nalazimo u ParizuHenry Labrouste, 1842. – 1851.

Najava budućnosti: Eiffelov toranj

Najslavnija željezna konstrukcija tog doba

Gustav Eiffel – 1887. – 1889.

25

PROGRES I PROTIVNICI: POSTIMPRESIONIZAM, SIMBOLIZAM I ART NOUVEAU, 1880. – 1905.

Posljednja desetljeća 19.st. obilježila je kulturna dihotomija. Na jednoj su strani bili oni koji su optimistično uživali u bogatstvu, luksuzu i tehnološkom napretku indsutrijskog svijeta, a na drugoj oni koji su sve to doživljavali kao znak dekadencije, razularenosti i moralne pokvarenosti

Moderno doba koje je započelo u 18.st. sada se razvilo u novu fazu koja je nazvana modernizam, često označavanu kao 'nova industrijska revolucija'. Gradovi su utjelovljivali modernost.

Druga važna odrednica za ovo razdoblje bila je pojava 'nove žene' – žena koje su čvrsto odlučile promijeniti restriktivne zakone i konvencije viktorijanskog društva

Europljani postali svjesni rase, s bijelcima koji su se smatrali superiornima – teorija evolucije Charlesa Darwina izokrenuta je kako bi potkrijepila ovo stajalište o nadmoćnosti bijelaca.

Obnovljena potraga za duhovnim pojavila se u posljednjim desetljećima stoljeća – dokazano kako kršćanski rituali, praksa i vjerovanja uopće nisu bili jedistveni već da imaju paralele u plemenskim kulturama i istočnim religijama

Uspon psihologije – Wilhelm Wundt

Sigmund Freud – počinje oblikovati svoje teorije o nesvjesnom, njegovo zanimanje za um i elementarne sile koje upravljaju ljudskim reakcijama proželo je i popularnu i visoku kulturu

U mnogim pogledima napredak je bio krilatica kraja 19.st. i snaga na koju su umjetnici odgovorili.

Velika većina ga je odbacila, tražeći duhovnu, utopijsku ili primitivnu alternativu – rezultat je bio niz stilova i pokreta – postimpresionizam, simbolizam i Art Nouveau ka onajbitniji među njima

Većina umjetnika oslanjala se na sjajne formalne inovacije Maneta i impresionista te stvorila djelo koje je bilo više apstraktno nego predstavljačko – njihova umjetnost je bila osobna i nije odražavala viziju skupine

Čak se i moderna arhitektura prepušta fantaziji i duhovnosti – Art Nouveau uspio je osloboditi arhitekturu od dominacije eklekticizma neostilova stvarajući građevine čudesnih organskih formi

POSTIMPRESIONIZAM

Poč. 20.st. britanski likovni kritičar Roger Fry upotrijebio izraz postimpresionizam kao izraz za avangardu koja je slijedila impresionizam

Paul Cezanne, Georges Seurat, Vincent van Gogh, Paul Gauguin – svaki od postimpresionističkih umjetnika razvio svoj stil. Ono što ih sve ujedinjuje, tj ujedinjuje razdoblje 1880.-1904. – odbacuju empirističke premise realizma i impresionizma kako bi stvorili umjetnost koja je monumentalna, univerzalna, čak i vizionarska. Također odbacili kolektivni način gledanja koji smo vidjeli u impresionizmu. Međutim, kao i impresionisti – nastavili posezati za japanskom umjetnošću, te zadržali antiakademski stav – okrećući se umjetničkim udruženjima i privatnim galerijama kako bi promovirali svoju umjetnost

26

Paul Cezanne: Ususret apstrakciji

- 1872. s Pissarrom napušta Pariz i odlazi u Pontoise, gdje slikaju pejzaže – uz ovaj postoja n utjecaj Cezanneov se emocionalizam razuzdao, njegova paleta postala svijetlija, a njegove kompozicije poprimile snažan strukturalni integritet

- 'Mont Sainte-Victoire', 1885. – 1887. – tipično impresionistički svjetlošću ispunjen pejzaž naslikan širokim potezima kista i prilično svijetlim bojama. Sliku isprepleo suptilnom mrežom oblika koji su odjek jedan drugom.Krivine i vijuge grana drveta u prvom planu mogu se pronaći u udaljenijim planinama.Dijagonalne linije na rubovima pašnjaka odjekuju u kućama, planinskim obroncima i usmjerenosti nakupina kratkih paralelnih poteza kista koje se najbolje vide u zelenim borovim iglicama.Građevina desno od drveta predstavlja čvrsti kubični volumen, a kombinacija ravnih zelenih pašnjaka i oker polja pridonosi da kvadratični oblici izranjaju iz zemlje.Okomiti naglasci skriveni u pejzažu, zajedno s horizontalama, nagovješćuju mrežu koja je u osnovi djela.Mnogi aspekti slike mogu se iščitati na dva dijametralno suprotna načina:Postoji impresionističko treperenje , ali slika je strukturalno zamrznutaSlika predstavlja duboki panoramski pogled, ali je istodobno plošna i zbijena jer je daleko nebo u istoj ravnini kao grane drveća u prvom planu. Čak i linija ima dvostruku funkciju jer se može čitati kao sjena, kao na vrhu planine, kada pridonosi dubini ili se može vidjeti kao plošna obrisna linija.Postoji sukob između figuracije i apstrakcije jer dok slika očito pokazuje stvaran svijet, ne dopušta da zaboravi,o kako gledamo ravnu sliku, linije i mrlje boje nanesene na ravno platno.

- 'Mrtva priroda s jabukama u zdjeli', 1879. – 1883. – ravnoteža između jabuka u zdjeli i onih na tanjuru, te između nabora bijelog stolnjaka i tapeta s motivom lišća. Uokvireno snažnim vodoravnim linijama stola.Slika također odiše nervoznom energijom i plošnošću: zdjela, tanjur, čak i površina stola naginju se prema naprijed.

- u posljednjih desetak godina života – slika sve više apstraktno, pr. 'Mont Sainte-Victoire viđen iz kamenoloma Bibemus' – dubina perspektiva koju smo vidjeli na ranijem pogledu na planinu sada je zamijenjena zbijenijom verzijom. Sliku čini zgusnuta mreža pažljivo nanesenih poteza, linija i boje. Bez obzira na to koliko je plošna i bezračna, slika je, kao i bilo koja druga impresionistička slika, paradoksalno, također ispunjena svjetlošću, prostorom i pokretom.Ovo je djelo umjetnika najodgovornijeg za oslobađanje medija od njegove predstavljačke uloge.

Georges Seurat: U potrazi za društvenom i slikarskom harmonijom

1886. sudjelovao na posljednjoj izložbi impresionista sa slikom: 'Nedjeljno popodne na otoku La Grande Jatte', 1884. – 1886. – ima korjene u Manetovu realizmu i Monetovim impresionističkim platnima jer je to scena koja prikazuje srednju klasu kako provodi svoj nedjeljni odmor u sunčanu, bojom ispunjenu popodnevu. Seurat svoje likove prikazuje kao ikone – svaka prikazana u profilu, frontalno ili u tričetvrtinskom pogledu (Vitruvije – o rasporedu skulptura u hramovima) – tvrdio da je želio prikazati 'moderne ljude', s njihovim bitnim obilježjima kako se kreću kao likovi na Fidijinu panatonskom frizu na Partenonu.

27

Utjecaj Puvesa de Chavannesa

- La Grande Jatte podsjeća na Chavannesove klasične murale

Seurat i neoimpresionizam

- boje mnogo intenzivnije kada ih oko optički miješa nego kad se to čini na paleti (američki fizičar Rood) – dosljedno tome – prvo tanak sloj djelomično pomiješane lokalne boje preko kojeg je nanio sloj kratkih poteza srodnih nijasni i na kraju gornji sloj točaka jednake veličine primarne i sekundarne boje. Krivo tumačio Rooda, ali vjerovao kako su njegove boje sjajnije od impresionističkih – 'kromoluminarizam', tj po stručnjacima kasnije 'poentilizam' ili 'divizionizam' – stvara ujednačenu, čak blistavu površinu koja je predstavljala usustavljen impresionizam. Pr. 'Le Chahut', 1889. – 1890.

Henry de Toulouse-Lautrec: Umjetnost za polusvijet

Uspio uhvatiti urbanu razigranost 19.st. i imao velik utjecaj na publiku

Najširi utjecaj ostavili njegovi plakati – velike višebojne litografije za spektakle u Parizu

Bio je majstor karikature, pr. 'La Goulue' 1891. – prikazuje popularnu plesačicu u Moulin Rougeu okruženu publikom – minimumom znakova i radeći s plohama i linijama, uhvatio je fizički napor plesačice i njezinu psihičku izolaciju i suzdržanost.Natpis se upadljivo ponavlja 3 puta, njegova vizija je površna i satirična.

Uz japansku umjetnost, uzor mu je i Degas.

Degas dolazi u prvi plan u kasnijem djelu – 'U Moulin Rougeu', 1893.-1895., dramatično satiričko prikazivanje i karikaturnost odvajaju ga od Degasa

Vincent van Gogh: Izražavanje bojom i simbolom

1883. – 1885. – slika u obiteljskom vikarijatu u selu Nuenenu u Nizozemskoj, gdje na njega duboko utječu dostojanstvo, duhovnost i tupa kršnost osiromašenih seljaka.Najvažniji rad iz tog razdoblja: 'Ljudi koji jedu krumpir', 1885. – suosjećajnost i poštovanje prema nižim klasama te sumnja u buržoaske vrijednosti i modernost gradaUmjetnički uzori: Millet (snažni i suosjećajni prikazi seljaka) i Rembrandt (čija opskurnost obavija ovu skromnu, gotovo ritualnu večeru u plašt pun poštovanja).Van Goghova tehnička naivnost slici daje grubu energiju, a njegovi gusti, uzbuđeni potezi izražavaju njegov entuzijazam i suosjećanje i time pojačavaju fizičku nazočnost njegovih seljaka.

1886. – 1888 – u Parizu iz prve ruke upoznaje impresionizam i neoimpresionizam.'Portret Pere Tanguya', 1887. – 1888. – prigrlio paletu živih primarnih i sekundarnih boja. Svoj strastven potez primjenjuje na puno sustavniji način.

1888. – 1889. – sam odlazi u Arles, tad najviše stvara'Noćna kavana', 1888. – odbojnost prema leglu pokvarenosti u Arlesu, crvenom i zelenom želio izraziti strašne strasti čovječanstva'Zvjezdana noć', 1889. – ekspresionistički naslikao primitivan svijet i utopiju o kojoj je sanjao – vidljivo da je duboko uznemiran i depresivan čovjekObuzdale ga intenzivne, nekontrolirane emocije, slikarstvo mu postaje sve više ekspresionističko, upotrebljava boje kako bi prenio emocij, a ne dokumentirao realnost

28

Paul Gauguin: Bijeg od modernosti

Dijelio Van Goghovu odbojnost prema naprednoj civilizaciji i na isti način težio za utopijskom alternativom. Najradikalnije napustio društvo. 1886. napušta Pariz, najprije odlazi u Bretaniju, gdje su domaći ljudi nosili osebujnu, religioznu nošnju i iskazivali duboku, karizmatičnu pobožnost.

S Emileom Bernardom razvio stil sintetizam, što se odnosilo na njihovo sintetičko stvaranje slika temeljenih na imaginaciji i emocijama u suprostnosti s mimetičkim, empirijskim kopiranjem stvarnosti. U potrazi za stvaranjem autentične, izvorne umjetnosti, okrenuli se različitim pučkim i primitivnim izvorima – grube, popularne ilustracije, narodna, dječja, SV umjetnost. Posebno ih privlačili SV vitraji zbog svoje duhovne funkcije i zasićenih boja te cloisonne emajla koji slično upotrebljava zaobljene olovne pregrade kako bi razdvojila područja boje. Pr. ' Vizija nakon propovjedi', 1888. – valovita plava linija sve uokviruje. Skupina bretonskih žena koje su netom odslušale propovijed – slijepa, naivna pobožnost koja im omogućuje da vide duhovnost u kravi, čiji oblik sliči dvama biblijskim likovima koji se bore. Smiona kompozicija konceptualno potiče s japanskih grafika, a površina je crvena

1891. odlazi u francusku koloniju Tahiti, u potrazi za Rousseauovim 'plemenitim divljakom' – pr. 'Odakle potječemo? Što smo? Kamo idemo?', 1897. – prikazuje tropski rajski vrt. Slika predstavlja tri stadija života: rođenje prikazano desno, mladost u sredini, starost krajnje lijevo. Središnji lik očito je tahićanska Eva, kip božanstva kompilacija je tahićanske božice Hine, javanskoh Budhe i megalita s Uskršnjeg otoka. Torza izvinuta tako da podsjećaju na egipatske likove, zlatni gornji kutovi s naslovom i potpisom podsjećaju na bizantske i ranorenesansne ikone. Sliku prožima duhovnost i izgled SV vitraja te smjeli oblici i boje japanskih grafika – cijela slika je sinteza kultura, religija i razdoblja što iskazuje Gauguinovu želju da portretira elementarne mitske sile koje su temelj cijelog čovječanstva.

SIMBOLIZAM

Gauguin ubrzo postaje glasnik simbolista

Simbolizam bio književni pokret najavljen manifestom pjesnika Jeana Moreasa 1886. u Figaru, predvodnikom pokreta smatran pjesnik Charles Baudelair, autor Cvjetova zla

Nabis

Tajna organizacija koju su 1888. osnovali Edouard Vuillard i Pierre Bonnard – zapanjeni neobičnošću i duhovnošću Gauguinovih slika iz Bretanije

'Nabis' na hebrejskom 'prorok'

90ih propalo, ali obojica postaju bitni umjetnici. Napustili religiozni zamah grupe, ali zadržali njen naglasak na emociji izraženoj apstrakcijom

Druge simbolističke vizije u Francuskoj

Gustave Moreau

- povezuje egzotične romantičarske motive s uznemirujućom misterioznom psihologijom smještenom u nadnaravan svijet, Pr. 'Ukazanje(Salomin ples)', o.1876.

29

Odilon Redon

- sumračne fantazije u crnom ugljenu ili litografskoj kredi, inspiraciju crpi iz Goyinih grafika

- 'Oko', iz serije posvećene E.A.Poeu 1882.

Henri Rousseau

- simbolistička zaokupljenost prikazivanjem osnovnih ljudskih poriva i psihologija seksualne žudnje, Pr. 'San', 1910.

Simbolizam izvan Francuske

Max Klinger

- U Berlinu, 1881. napravio seriju od 10 bakropisanazvanih 'Rukavica' - svaka grafika u seriji pokazuje uzaludan pokušaj da se vrati izgubljena rukavica – njegov rad ima jaču priču, te je ilustrativniji i konvencionalniji od Redonovog, ali je i podjednako bizaran i halucinatoran. Kao i kod Redona, umjesto racionalne priče prevladava uznemirujuća psihologija. Antropomorfna rukavica predstavljena kao fetiš, predmet žudnje ili potrebe koja se mora imati

James Ensor i Les Vingt

- U Belgiji simbolizam se javio u neobično sirovim i vizualno agresivnim slikama Jamesa Ensora koji je kao i Gauguin osjećao odbojnost prema modernosti i vodio samotnički život

- 1883. u Bruxellesu pomogao osnovati pandan pariške Udruge neovisnih umjetnika – Les Vingt –izložbe belgijskih umjetnika – od impresionista preko neoimpresionista do simbolista

- Ensor: 'Kristov ulazak u Bruxelles 1889.godine', 1888. – gomila nosi maske koje otkrivaju umjesto da skrivaju pohlepu, pokvarenost i nemoral koji se kriju iza podmukla lica suvremenog društva.Napadno crvena, pojačana komplementarnom zelenom – pojačava neumjerenost ove odbojne, klaustrofobične slike

Edvard Munch

- većina simbolističkih slika bila je pod utjecajem Gauguinovih misterioznih vijugavih uzoraka i apstrahiranja te potrage da se vizualno istraže najelementarnije psihološke sile koje su u temeljima moderne civilizacija. To najbolje uspjeva Munchu.

- 'Krik', 1893. – uznemirenost i tjeskoba.

Aubrey Beardsley

- ilustracija ' Salome', 1892.

Gustav Klimt

- fascinacija organskim uzorcima i psihološkim značenjima

- 'Poljubac', 1907. – 1908.

30

Rodinovo kiparstvo

Najutjecajniji kipar 19.st. koji je postavi otemelje kiparstva 20.st.

1880. dobio veliku narudžbu da izradi brončana vrata za novi muzej dekorativnih umjetnosti – projekt propao, ali Rodin nastavio raditi na njemu. Inspiracija Cvjetovima zla i Danteovim Paklom iz Božanstvene komedije. Od detalja Vrata, izradio je samostalne skulpture:

'Mislilac', 1879. – 1887. – neobična, organska kvaliteta, volio modelirati, medij ostavlja namjerno grubim i neravnim – lik ogoljen do same srži svoje ljudskosti kojim razotkriva iskonske strahove i strasti – želi postići ekspresivnost, ne oklijeva izobličiti svoje figure, razbijajući klasično shvaćanje idealna oblika i ljepote

'Građani Calaisa' 1884. – 1889. – vidljiv Rodinov naglasak na psihologiji

31