VI. NEDJELJA KROZ GODINU A 16. II. 2014.Ulazna pjesmaBudi mi, Gospodine, hrid zaštite, tvrđava spasenja. Jer ti si hrid moja, tvrđava moja, radi imena svoga vodi me i ravnaj!Ps 31,3-4

Zborna molitvaBože, rekao si da boraviš u pravednu i iskrenu srcu. Daj da mi budemo takvi te se trajno nastaniš u nama. Po Gospodinu.

Prvo čitanje Sir 15,15-20Nije nikad zapovijedio nikomu da bude bezbožnik.

Čitanje Knjige SirahoveAko hoćeš, možeš držati zapovijedi,u tvojoj je moći da budeš vjeran.On je preda te stavio vatru i vodu:za čim hoćeš pruži ruku svoju.Pred čovjekom je i život i smrt:što on više voli to će mu se dati.Jer velika je mudrost u Gospodina,on je svemoćan i vidi sve.Oči Gospodnje počivaju na onima koji ga seboje, Gospodin zna svako djelo čovječje.Nije nikad zapovjedio nikomu da budebezbožnik niti dao dopuštenje za grijeh.Riječ Gospodnja.

Pripjevni psalam Ps 119,1-2.4-5.17-18.33-34

Pripjev: Blaženi koji hodepo zakonu Gospodnjemu!

Blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu Gospodnjemu! Blaženi oni koji čuvaju propise njegove, čitavim srcem njega traže!

Naredbe si svoje daoda se brižno čuvaju.O, kad bi čvrsti bili putovi mojida tvoja čuvam pravila!

Milostiv budi meni, sluzi svojem, da živim i tvoje riječi čuvam! Otvori oči mojeda gledam divote tvoga Zakona!

Pokaži mi, Gospodine, stazu pravila svojih i ja ću je čuvati do kraja! Pouči me da se tvoga držim zakona i čuvat ću ga svim srcem!

1

Drugo čitanje 1 Kor 2,6-10Bog prije vjekova predodredi mudrost za slavu našu.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola KorinćanimaBraćo! Mudrost doduše navješćujemomeđu zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta,ni knezova ovoga svijeta koji propadaju,nego navješćujemo Mudrost Božju,u otajstvu, sakrivenu; onu koju predodrediBog prije vjekova za slavu našu,a koje nijedan od knezova ovoga svijetanije upoznao. Jer da su je upoznali,ne bi Gospodina slave razapeli.Nego, kako je pisano: »Što oko ne vidje,i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe,to pripravi Bog onima koji ga ljube«.A nama to Bog objavi po Duhujer Duh sve proniče, i dubine Božje.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja usp. Mt 11,25Blagoslovljen da si, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si otajstva Kraljevstva objavio malenima.

Evanđelje Mt 5,20-22a.27-28.33-34a.37(kraća verzija) Rečeno je starima... a ja vam kažem.

Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:»Uistinu kažem vam: ne bude li pravednostvaša veća od pravednosti pismoznanacai farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvonebesko. Čuli ste da je rečeno starima:Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu.A ja vam kažem:Svaki koji se srdi na brata svoga,bit će podvrgnut sudu.Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba!A ja vam kažem: Tko god s požudompogleda ženu, već je s njomeučinio preljub u srcu.Čuli ste još da je rečeno starima:Ne zaklinji se krivo,nego izvrši Gospodinu svoje zakletve.A ja vam kažem: Ne kunite se nikako!Vaša riječ neka bude: 'Da, da - ne, ne!'Što je više od toga, od Zloga je.«Riječ Gospodnja.

Ostavi ondje dar svoj pred oltarom, i idi prije te se pomiri s bratom svojijem, pa onda dođi i prinesi dar svoj. Mt 5,24

2

Molitva vjernikaBraćo i sestre, Bog nam je po Kristu dao novi zakon života da, oslobođeni od svakoga robovanja, hodimo u novosti života. Uputimo nebeskome Ocu molitve, nadahnute mudrošću Kristove riječi:1. Rasvijetli svojim Duhom put Crkve da, vjerna evanđelju, umije svim ljudima donijeti radost i svjedočiti spasenjsku snagu Kristovih zapovijedi, molimo te.2. Prodahni svojom mudrošću pastire Crkvei sve kojima si povjerio službu poučavanja svoga naroda: čuvaj ih u istini evanđelja i u vjerodostojnom življenju svega što naučavaju, molimo te.3. Budi okrjepa, Gospodine, svima koji trpe zbog vjernosti tvojoj riječi: ne dopusti da itko od vjernika posustane na putu vjere zbog obzirnosti pred drugim ljudima, molimo te.4. Obnovi u svima nama, ovdje okupljenima, radosni zanos vjere da se s novim povjerenjem predamo putu evanđelja, molimo te.5. Nagradi nebeskom slavom svetih braćui sestre koji u vjeri preminuše, molimo te.Primi, Oče nebeski, naše molitve i obnovi nam želju da te još dublje spoznamo i još vjernije slijedimo. Prati naše odluke i naša nastojanja na putu vjere. Po Kristu Gospodinu našemu. Darovna molitvaGospodine, nek nas ovaj prinos očisti i obnovi na sliku Kristovu, da vršimo tvoju volju i postignemo obećanu nagradu. Po Kristu.

Pričesna pjesmaJeli sii i nasitili se veoma, želju njihovu Gospodin im ispuni; želja im ne bješe prevarena.Ps 78,29-30

Popričesna molitvaGospodine, uživali smo kruh s neba. Daj da ga uvijek budemo gladni jer nam daje pravi život. Po Kristu.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 78.1 Gospodin je jakost svome naroduOtpj.ps.: Blaženi koji hode (v. gl. prilog str. 38)Prinosna: 237 Mir svoj, o BožePričesna: 135.3 Bog je tako ljubio svijetZavršna: I Svi kliknimo Kristu

http://www.hilp.hr/zivo-vrelo/

6. nedjelja kroz godinu A (Mt 5,17-37)Popričesna meditacija

“A ja vam kažem...” (Mt 5)Isus kaže za pismoznance i farizeje da ispravno naučavaju objavu, ali ih Isusovi učenici

ne smiju nasljedovati "jer govore, a ne čine".U Isusu su ljudi suočeni s milošću i s Božjom zahtjevnošću, pa trebaju djelima činiti ono

što Bog traži, a ne samo usnama priznavati.Veća pravednost jest sadržajna poslušnost Bogu, radosno podlaganje Bogu. "Čuli ste... A

ja vam kažem..." nije toliko suprotstavljanje koliko produbljivanje, ispravno razumijevanje.Isus zabranjuje i srdžbu na bližnjega. Nije dopušten ni uvredljiv govor protiv brata i

sestre. Isus traži da svatko zaviri u vlastito srce. Isus zabranjuje i zaklinjanje, jer je ono izraz nepovjerenja među braćom i sestrama.

3

I ovdje je u pitanju unutarnja nakana, više od vanjskog čina.Gospodine! Daj nam srce za novu pravednost - da dane svoje živimo po Tvome “A ja

vam kažem”!Priredio: Dario Miletić

http://www.zupabsm.com http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura Fra Boneventura Duda je proslavio 60 godina MISNIŠTVA. O tome je lijepo pisao i izdao poseban prilog „Novi list“. Ovdje možete to pogledati i pročitati. Njihovom dozvolom stavljamo link. Poštovani, prilog Fra Bonaventura Duda - Čovjek želja koji je objavljen u tiskanom izdanju Novoga lista sad se nalazi i na našem webu na adresi: http://www.novilist.hr/riinfo.aspx Ukoliko ga želite postaviti i na svoje stranice, flash format za listanje možete naći na adresi (opcija embed): http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura

http://www.youtube.com/watch_popup?v=VNiDpBS4JzI#t=107 BOŽIĆNI VIDEO ---------------------------------------------------------------------------------------------------------- Otvorena je stranica u našem samostanu sv. Frane u Zadru: www.svetifrane.org Javite svoje komentare na: drago.ljevar@si.t-com.hr http://www.youtube.com/watch?v=SkBq1wYKT5I&feature=mfu_in_order&list=ULSv. Frane Zadar, 20. 02. 2011. Misa na HR I PROGRAM i video izložbe: „Milost susreta“ koja je bila u Klovićevim dvorima od 16. prosinca 2010. do 20. veljače 2011.http://www.youtube.com/watch?v=E20hedKtMHc&NR=1Sv Frane Monastir Zadar http://www.youtube.com/watch?v=IGTqe3zWNcM&NR=1Riznica i samostan Sv. Frane http://www.youtube.com/watch?v=hHj1Z3iC7pM&feature=relatedSv. Frane Courtyardhttp://www.youtube.com/watch?v=j4FUQKAVdQw&feature=relatedSv. Frane Museum Zadarhttp://www.youtube.com/watch?v=HxmjnrtRrEM&feature=mfu_in_order&list=ULMorske Orgulje - Sea Organ http://www.svetifrane.org/mladi.html NA OVOJ STRANICI MOŽETE preuzeti u mp3 formatu pjesme sa IV. susreta mladih Franjevačke provincije sv. Jeronima koji je bio u Puli od 24. do 25. listopada 2009.http://www.beatogiacomo.it stranica Bl. Jakova Zadraninahttp://www.ofm-sv-jeronim.hr/ Stranica Franjevačke Provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Najstarije naše provincije franjevaca. 1212. slavimo 800-u obljetnicu dolaska sv. Franje u naše krajeve: Zadar, Kraj,…

http://www.mali-brat.comOvo je stranica zajednice odraslih i mladih koji dolaze na katehezu i u crkvu Franjevačkog samostana sv. Frane u Zadru. http://www.svetinikola.hr http://www.srceisusovozd.netne.net Stranica župe Voštarnica u Zadru. Nova je.http://www.gospa-lurdska.hr o sv. Franji imaju lijepa razmišljanjahttp://www.franjevastvo.com/Ovdje na ovoj stranici možete upoznati život franjevaca. Preporučamo.http://www.franjevacki-institut.hr/

Franjevački institut za kulturu mirahttp://free-zd.htnet.hr/sasina/http://www.sasina.org/http://sasina.8m.com/

4

Ovo su stranice župe Sasina Sanski Most. Crkva je izgrađena. Pozivamo sve koji mogu pomoći da pomognu „Ostatku ostataka“ vjernicima koji su ostali (samo 50-ak duša). Blagoslov gradilišta bio je u nedjelju 28. lipnja 2009. Gradilište je blagoslovio biskup Franjo Komarica. Nazočnih Sasinjana i prijatelja bilo je između 200 i 300 ljudi. Crkva je sagrađena pred Božić 2009. Uređena, blagoslovljena, posvećena i tom prigodom blagoslovljen je novi oltar sa svetohraništem 3. srpnja 2010. Sve se to dogodilo na radost nazočnih preko tisuću ljudi (800 sjedećih mjesta bilo je spremno za ručak pod šatorom). Posvećenje i blagoslov je imao biskup msgr. Franjo Komarica. O svemu možete čitati na web stranici: http://www.svetifrane.org/zupasasina.html

http://free-ri.htnet.hr/SvetiNikola/index.htm http://www.ivanmerz.hr/liturgijski_kutic/Možete preuzeti prezentacije nedjeljnih čitanjahttp://framari.blog.hr/NOVO: http://framakrnjevo.blog.hr/http://framavosta.blog.hr/http://www.fra3.net/http://www.mladi.hbk.hr/http://www.katolickiskauti.com/ http://obitelj.hbk.hr/ http://www.zadarska-zupanija.hr/Zadarska Županija.http://mladi-krk.hbk.hr/http://zadar.hbk.hr/ Sve možete pronaći na ovoj stranici što vas zanima o životu Katoličke crkve i Nadbiskupije Zadar: adrese, telefone, osobe i javiti im se.http://www.caritas-zadar.hrhttp://www.zmajevic.com/ Nadbiskupijsko sjemenište u Zadru „Zmajević“ http://www.mladi-zadar.com/ Ured za pastoral mladih Zadarske nadbiskupijeJ. Bijankinija 2, 23000 Zadartel. +385 23 208 663e-mail: info@mladi-zadar.comhttp://shkm2010.mladi-zadar.com/ http://www.youtube.com/watch?v=3TQCq7z8rgI O svemu možete više vidjeti na ovim stranicama o Susretu Hrvatske katoličke mladeži 8. i 9 svibnja 2010. u Zadruhttp://www.gimnazija-klasicna-ivanpavaodrugi-zd.skole.hr/ klasicna@zd.t-com.hr http://zupagalovac.hrhttp://www.arscelebrandi.zadarskanadbiskupija.hr/Najnovija stranica za glazbu. Uređuje gosp. Žan Morović.http://www.udruga-izvor.hr/ Sljedeći sastank održati će se PRATITE OVU STRANICU..

U prostorijama Udruge za obitelj i roditeljstvo Izvor u samostanu sv. Frane u Zadru počinje novi ciklus besplatnih radionica priprave za trudnice i njihove supruge

Dom za odrasle osobe Sv . Frane - Zadar Ovim stranicama želimo približiti Dom za odrasle osobe Sv.Frane široj javnosti kako bi svaki zainteresirani mogao steći dojam o ovoj ustanovi te ...www.dom- svfrane .hr Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi www.mzss.hrGrad Zadar www.grad-zadar.hrZadarska županija www.zadarska-zupanija.hrWEB: www.tzzadar.hr | www.visitzadar.nethttp://www.os-zadarski-otoci-zd.skole.hr/

5

Osnovna škola „Zadarski otoci“Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti www.mobms.hrhttp://www.comunitacenacolo.it/index.asp?idlingua=10 Zajednica s. Elvire u Hrvatskoj

Muške bratovštine         Bratovština “Gospa od zdravlja" - Ugljane         Bratovština “Sveti Josip radnik" - Varaždin         Bratovština “Sveti Nikola” - Biograd         Bratovština “Sveti Vinko Paulski” - Vrbovec         Bratovština “Grad radosti” - Novigrad         Bratovština “Sveta Marta” - Šišinec         Bratovština “Sveti Petar i Pavao” - ŠarengradŽenska bratovština        Bratovština “Majka života” - Vrbovec

http://www.mladi-vz.com/naslovna.htm http://www.mladicentar.org/node/810 http://www.youtube.com/vatican http://www.radiovaticana.org/cro/index.asp

Vatikan ovo je fantastično može zumirati sliku pomoću miša i rotirati lijevo desno: http://www.vatican.va/various/basiliche/san_paolo/vr_tour/index-en.htmlViše podataka o Zakladi Čujem, vjerujem, vidim i zvučnoj Bibliji možete pronaći na web adresi:www.zaklada-cujem-vjerujem-vidim.comhttp://www.sv-leopold-mandic.com http://www.svjetlorijeci.bahttp://www.dominikanci.hr duhovnost propovjedi godina A B C   A – 6. nedjelja kroz godinu(Mt 5,17-37)Vrlo često se postavlja pitanje, koja je razlika između kršćana i nevjernika ili onih drugih religija? Zar sve ljude ne obavezuje prirodni zakon, tj. Deset zapovijedi.To su principi koji su usađeni u čovjekovu narav i kodeks su humaniteta. Zar i kršćanstvo ne štiti narav i naravni zakon? Treba se sjetiti da je Isus rekao da ništa ne odbacuje od Zapovijedi. Ipak kršćanstvo nije na razini prirode i prirodne religije.Ono vidi u čovjeku darove i potencijal veći od prirode i prirodnih zakona. Isus hoće čovjeka uzdići iznad “prirode” i približiti ga njegovoj izvornosti, slici Božjoj. U SZ se ukazuje kao grijeh nastojanje da se bude kao Bog, a u NZ baš je čovjek pozvan da bude što sličniji Bogu.Isus - Bog ga šalje - dolazi zato da čovjeka pobožanstveni. Da mu vrati sjećanje da je on usmjeren prema Bogu i da se ne smije pomiriti sa svojom prirodom. Čovjek je veći od prirode i prirodnih zakona. Čovjek je biće nutrine, biće srca - biće ljubavi i prijateljstva.Čovjek je biće dobrote koja nadilazi jednakost. Čovjek je biće karitasa (ljubi i što nije ljubivo), koji nadmašuje eros (ljubi ljubivo). Deset zapovijedi su na nivou naravi i tko ih ostvari postigao je najveći prirodni ‘standard’.I za ispunjenje prirodnog zakona čovjeku je potrebno htijenje i mišljenje, jer u njegovu narav ulazi um i volja. Isto tako se može konstatirati da se čovjek ne može izjednačiti s prirodom. On odskače od prirode. On je u prirodi i nije priroda.I svatko tko ga hoće utopiti u prirodu paralizira ga i zatvara mu vidik prema Višem. Čovjek je božansko biće u prirodi. Svaki čovjek je neke vrste Božansko utjelovljenje, zato ga se ne smije izjednačiti s prirodom niti smije ostati na razini prirode.U ovome smislu može se reći da Isusova nauka nije prirodna niti je kršćanstvo prirodna religija. Ovo ipak ne znači da je protiv prirode nego da nadilazi prirodu. Prirodni je zakon (urođena Božja zapovijed): ‘Ne ubij’. To je ono osnovno što čovjeka odvaja od divljači.

6

Već kad tu zapovijed čovjek održava - a povijest pokazuje da ne održava - razlikuje se od životinje. A Krist poziva čovjeka na veći stupanj: ‘ne mrzi’! Tko ubija odgovara javnom zakonu, a tko mrzi odgovara Bogu.Isusov poziv vraća nas u našu nutrinu i na božansku iskru u njoj. A to je ljubav. U ovome smislu može se govoriti o kršćanstvu kao religiji nutrine. Kriteriji su izvanzakonski. Oni su nadnaravni. Tako bi se moglo reći da je čovjek biće naravi i nadnaravi.Da bi se izliječila čovjekova divljina potrebno je započeti s liječenjem njegovog htijenja i mišljenja. Potrebno je plemenito misliti i htjeti. Onaj koji se hrani zlim mislima i zlim htijenjima, sigurno će jednom doći u priliku da to i učini.Zato Kristovo preporađanje započinje iz nutrine. On prvo pravi zaokret u shvaćanju i htijenju, pa će se to dogoditi i u činjenju. A ako čovjek čini bez htijenja i mišljenja upitno je da li je čovjek. Svaka se bolest liječi polazeći od izvora bolesti. Isus čovjeka želi izliječiti a ne samo držati pod zakonom. Jer čovjek u nutrini oplemenjen postaje slobodan od svakoga zakona, a ispunjava i nadmašuje sve zakone.“Ne učini preljuba”.Ova zapovijed razlikuje čovjeka od životinje. Čovjekova veza je trajna i sam porod traži trajnu vezu, kako uči nekršćanski Aristotel i kršćanski učitelj Toma Akvinski. Stotine ‘zemaljskih’ razloga možemo naći za zabranu preljuba.Taj zakon također spada u prirodnost. Međutim da bi se taj zakon ispunjavao potrebno je da se čovjek unutarnje ne hrani požudama i željama. Zato Isus ukazuje na nutrinu. Nutrini daje svu odgovornost.Već sa samim željama i mišljenjima čovjek prelazi preko zapovijedi. U ovome Isusovom pokazanju leži odgovor zašto je nepoželjno da se napajamo zlim pričama i slikama. Poslije razvratničkih misli i želja samo je pitanje prilike da se pretvore u čine.Grijeh započinje u srcu, u srcu se i liječi! Isusov poziv vrijedi jednako za muške i ženske osobe. Svakoga tko se doživljava kao čovjek. Krivokletstvo također spada u čovjekovu protuprirodnost.Svi ljudi, bez obzira na svjetonazor, svjesni su da je krivokletstvo zlo. Čovjek koji nema samoga sebe, koji ne osjeća svoju dušu i svoje srce nesiguran je pa se  potvrđuje nečim izvanjskim. Naša poslovica kaže, ‘čovjek se veže za riječ, vol za rogove’.Evo razlike između čovjeka i životinje. Koliko smo malo ljudi i koliko smo očito još životinje!? Zaklinjanje spada u stanje nekulture i neciviliziranosti. Osobito je protivno kršćanstvu.Vaša tvrdnja neka bude ‘da’ ili ‘ne’. To označuje čovjeka u kojemu je proradila duša i srce. Kristov put i kršćanstvo su put i vjera nutrine, put ljubavi i dobrote. Izvanjskost je odraz nutrine. Sve započinje iznutra. I glas Božji i napasti. Marijan Jurčević, OP

NISAM DOŠAO DOKINUTI NEGO DOPUNITI ZAKON (ISUS)

(Mt 5,17-37)Poruka današnjeg Isusovog govora je njegov odnos prema naravi, zakonu. U SZ. Zakon znači naravni zakon, zakon koji je struktura čovjekova. Bilo bi normalno da je taj naravni zakon svakom čovjeku 'poznat' i da se po njemu ponaša, međutim niti prirodni zakon kod čovjeka nije nešto 'fiksno', određeno. Čovjekova sloboda je 'šira' od njegove naravi. Ili bi mogli reći da je čovjekova narav nešto što je otvoreno i što treba 'dovršiti'.

U ovome smislu i možemo govoriti da je čovjeku potrebno spoznati svoje mogućnosti i svoju odgovornost prema samom sebi. Čovjekova narav nema isto značenje kao narav životinja. Kod životinja je narav determinirana, dok kod čovjeka je uvijek to razumska narav, što znači otvorena i nedovršena. Čovjek treba postati svjestan svoje naravi, svjestan njezine veličine i univerzalnosti. Nijedna životinja skoro ne može raditi protiv svoje naravi.

Njihova narav je dovršena i određena, dok čovjek može raditi i protiv svoje 'naravi' baš zato što je ona božanski nedeterminirana. Čovjekova narav je narav koja sadrži i duh, duhovnu

7

dimenziju. S ovog osnova možemo reći da je čovjek po naravi božansko biće i religiozno biće. On treba transcendenciju da ostvari svoju narav, a ako ne ostvari svoju narav ne ostvaruje samoga sebe. U sadržaj čovjekove naravi ulazi i ono što on 'shvati i nauči' kao svoju vlastitost sad ili koju treba steći.

Po ovome shvaćanju ljudske naravi može se govoriti da postoji porast ljudske naravi, i da je vrlo teško naći konsenzus o ljudskoj naravi. Da li je isto naravno za jednog 'divljeg' i za jednog 'civiliziranog' čovjeka? Osnovni elementi su im zajednički, ali cijela duhovna nadgradnja (koja je također naravna) razlikuje se. Neki ljudi se mogu spustiti ispod razine svoje naravi a drugi se mogu uzdići iznad svoje naravi. Čovjek je istovremeno naravno i nadnaravno biće.

Može biti niži od životinje i veći od anđela, iako mu je mjesto između životinje i anđela (Toma Akvinski). SZ. je ipak formulirao 'minimum' zajedničkog za narav ljudskog bića. To su deset Božjih zapovijedi, koje nalazimo također i kod Egipćana. One su osnovni principi od kojih ne bi smio odstupiti niti jedan čovjek. Te principe ne bi smio prekršiti čovjek bez obzira razumijevao ih ili ne razumijevao. Deset zapovijedi su principi naravi i Boga.

One povezuju čovjeka sa zemljom i s Bogom. Kroz njih čovjek ostvaruje svoje ljudske mogućnosti, svoju slobodu i svoje mišljenje. Isus stavlja vrlo veliku odgovornost na svakog čovjeka, osobito 'učitelja' da se druge ne nauči (upozna) sa zakonima naravi. Bit će najmanji onaj koji druge nauči krivom pojmu naravi. Koliko li danas razilaženja u shvaćanju i učenju ljudske naravi. Mnoge stvari protu naravne usvajaju se kao naravne.

Elementarni principi da čovjek bude čovjek:

Ne ubij ! Zabrana najgrubljeg ubojstva pa sve do moralnog i etičkog ubojstva. Ubijanje mačem i riječju... Isus uzdiže naravnost u ovom poimanju - zlo je sve što ubija sebe i drugog... Poštivanje naravnog zakona ima prednost pred oltarskom žrtvom i drugim 'svetinjama'.

Ne učini preljub!  Isus poziva na više, ne činiti preljub ni u mislima i željama, ne samo djelom. Čovjek je za njega više od samog djela zato ga i gleda uzvišenije. Čovjek je čovjek u mislima i željama, savjesti.

Ne otpuštaj svoju ženu ! Monogamija je veći stupanj naravi od poligamije, a nerastava od rastave. Opet Isus uzvisuje narav ljudskog bića, čovjeka i žene.

Ne zaklinji se krivo! Čovjek se veže za riječ, a vol za rog ! To je također naravno za kultivirana čovjeka. Čovjek se pokazuje naravan kroz svoje riječi. Zar laž nije protu čovječna? Kad se ljudi ne bi tog držali ne bi bilo moguće zajedništvo niti sporazumijevanje. Laž je veća pogreška od prekršaja.

Čovjeku je naravno da zna što čini i da se ponaša slobodno prema ljudskoj naravi. Isus uzdiže ljudsku narav u ljubav koja čovjeka spaja s Bogom. Kršćaninu spada u narav ljubiti. To je ono što kršćanina čini kršćaninom, sljedbenikom Isusa koji je utjelovljena Božja ljubav.

Kršćanstvo ni u kojem slučaju ne može biti protu naravno. Dapače, kršćanstvo narav prihvaća i oplemenjuje. Kršćanstvo uzdiže narav u 'nadnarav'. Što je nekima nadnaravno drugima(punim Božjeg duha) je naravno. Svi smo pozvani na čovještvo koje je uzdignuto, nadnaravno.

Fr Marjan Jurčević

http://www.katolicki-tjednik.com

8

Božja providnost, a ne „sudba kleta“

ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Uvod

U ovaj hram Gospodnji dovela nas je čvrsta vjera da u crkvi na osobit način Gospodin stanuje jer je posvećena i jer se u njoj čuva Isus pod prilikama kruha. Dovela nas je i svijest da nam je potrebna hrana Božje riječi i nebeska hrana Isusovog Tijela i Isusove Krvi. Na dolazak smo ponukani i željom da ta i takva Božja prisutnost, tako snažno nazočna tijekom misnog slavlja, siđe i u naše srce. Zborna molitva nas podsjeća da Bog boravi u pravednom i iskrenom srcu. Pravednost i iskrenost, nažalost, nisu uvijek naši suputnici. Zato duhom silazimo u nutrinu svoje duše i dubinu svojega srca kao bismo se prisjetili svih svojih grijeha, a posebno grijeha nepravde i neiskrenosti, te se za njih iskreno pokajali i molili da nam Bog milosrdno grijehe oprosti, primi ovu misnu žrtvu i nastani se u našem srcu.

Božja providnost, a ne „sudba kleta“

Nakon što smo pročitali današnji misni odlomak iz Knjige Sirahove, prisjetimo se da ju je Ben Sirah pisao u vremenu između 190. i 180. godine prije rođenja Isusa Krista. U to doba, a i čini se i u sva vremena do dana današnjega, može se često čuti da je nešto čovjekova sudbina, odnosno da je nešto čovjeku suđeno te da mu se uzalud boriti protiv toga. Uistinu, ima puno stvari za koje čovjek nije pitan niti je na to mogao bitno utjecati, kao što su: mjesto i vrijeme rođenje, visina, intelektualne i druge sposobnosti itd. Kad se prisjetimo nedavnih ratnih stradanja, svjedoci smo kako čovjek nerijetko više nije mogao odlučiti čak niti o tome, hoće li moći ostati u vlastitom domu i hoće li se moći u njega vratiti, a nerijetko su drugi čak odlučivali, hoće li netko živjeti ili neće. I u svim spomenutim stvarima mi vjernici volimo i trebamo govoriti o Božjoj providnosti, a ne o nekom prstu „sudbe klete“ jer Bog vodi povijest čovječanstva, a ne neki slijepi usud ili moćni ljudi. Međutim, mudri starozavjetni pisac Ben Sirah vrlo jasno ističe da u onom najvažnijem – a to je pitanje vječnoga života, odnosno života s Bogom u svu vječnost i smrti, odnosno života bez Boga – o tome čovjek sam donosi odluku. U tome čovjek ima slobodu. Bog mu je u toj stvari dao odriješene ruke.

MN / Put grijeha je put smrti

„On je preda te stavio vatru i vodu: za čim hoćeš pruži ruku svoju. Pred čovjekom je i život i smrt“ (Sir 15,16-17). Ova zemaljska smrt plod je Istočnog ili Iskonskog grijeha, odnosno grijeha prvih ljudi i ranjenosti ljudske naravi, ali ta smrt je samo prijelaz u drugi život. Zato Isus vrlo jasno kaže: „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu“ (Mt 10, 28). Riječ je upravo o toj duhovnoj smrti, odnosno smrti čovjekove duše, pa samim tim i tijela; smrti koja je uzrokovana grijehom i koja sigurno ostavlja posljedice i na čovjekovu tijelu jer je čovjek i duša i tijelo. Izabirući Boga i ono što je Božje, pravimo sigurno dobar izbor jer se time odlučujemo za život s Njime i u Njemu. Svatko od nas iz vlastitoga iskustva može se složiti s mudrim Ben Sirahom da Bog „nije nikad zapovjedio nikomu da bude bezbožnik niti dao dopuštenje za grijeh“. A put grijeha je put smrti. MN / Na putu života

I Ben Sirah i pisac psalma 119. pozivaju nas na put života, na put Božji tvrdeći da „oči Gospodnje počivaju na onima koji Ga se boje“ (Sir 15,19) te da su „blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu Gospodnjem…, koji čuvaju propise Njegove, čitavim srcem Njega traže“. Osjećajna pjesnička duša psalmiste čezne za putovima Gospodnjim koji ga odvode s puta smrti i usmjeruju putem života. Božje zapovijedi i Božja pravila ne vidi kao smetnju i

9

zapreku svom življenju nego kao smjerokaz i zaštitu da ne skrene s puta života i ne padne u „jamu smrtnu“. Gdje god je cesta opasnija i gdje god je uz nju veći ponor, stavlja se snažnija ograda i zaštita što nema svrhu da vozača onemogući u vožnji nego, naprotiv, da vozi što sigurnije kako bi živ i zdrav stigao do svojega cilja. Sva ograničenja, sve brane i sva upozorenja imaju samo jedan cilj: sigurnost svih koji se određenom cestom kreću kako bi živi i zdravi stigli svome cilju. Na putu u vječni život Božje zapovijedi imaju upravo takvu svrhu: da svi ljudi stignu u život vječni; da stignu Bog svome. Zato ne čudi vapaj psalmiste s kojim želimo ujediniti i svoju molitvu: „O, kad bi čvrsti bili putovi moji da tvoja čuvam pravila… Pokaži mi, Gospodine, stazu pravila svojih i ja ću je čuvati do kraja. Pouči me da se Tvoga držim Zakona i čuvat ću ga svim srcem.“

MN / Propadljiva mudrost

Sveti Pavao u današnjem misnom odlomku podsjeća korintsku kršćansku zajednicu da im on i njegovi suradnici ne navješćuju mudrost ovoga svijeta, odnosno mudrost koja računa samo s ovim svijetom. Mudrost, koja računa samo s ovim svijetom, teško da se i može zvati istinskom mudrošću jer ona nije duga vijeka i pripada redovito vladarima, odnosno ona je „knezova ovoga svijeta koji propadaju“. Takva mudrost traje dok i njezini vladari traju, njima pripada, a s njima najčešće i propada. Ako se prisjetimo brojnih vođa raznih bezbožnih ideologija: od rimskih careva i ranije, pa sve do moćnika nedavnih vremena, lako ćemo se uvjeriti da su njihova navodna veličina i sjaj trajali za vrijeme njihovog života te da su do tog sjaja i veličine došli preko leševa brojnih nedužnih ljudi. Oni koji su im dizali spomenike nerijetko su ih i rušili nakon njihove smrti koja počesto nije bila prirodna.

MN / Mudrost Božja

Sv. Pavao i suradnici navješćuju „Mudrost Božju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu“ (1 Kor 2,7). Ta mudrost važi za ovo vrijeme na zemlji i ona smjera prema vječnost i nikada ne prolazi jer je u Bogu nastanjena, a Bog je vječan. Takva božanska mudrost je tajna za čovjeka i on ju nije mogao dokučiti samo svojim umom nego je „Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje“. Za tu i takvu mudrost opredjeljuju se kršćani i uz nju sasvim prianjaju slijedeći Isusa Krista kojega su razapeli knezovi ovoga svijeta jer nisu upoznali Božju mudrost, pa je Isus s križa za njih molio: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine!“ (Lk 23,34). Sv. Pavao potiče Korinćane, a i nas, da tu mudrost prihvatimo kao način svoga življenja te obećava: „Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji Ga ljube“ (1 Kor 2,9). MN / Isus produbljuje Petu zapovijed

Odlomak iz Matejevog evanđelja, koji nam donosi današnje misno čitanje, nastavak je Isusovog Govora na gori. Riječ je o Isusovu pozivu apostolima, ali i svima koji ga žele slijediti, da im pravednost bude „veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja“ kako bi mogli ući u kraljevstvo nebesko. Isus je došao na zemlju kako bi se ispunio Zakon koji je Bog dao i kako bi se ostvarilo ono što su naviještali proroci u izraelskom narodu. Božje zakone, koji su bili primjereni stanju u kojem se nalazio izraelski narod u određenom vremenu, Isus je došao produbiti i usavršiti. S razine vanjštine i onoga što se vidi te što je učinjeno, Isus vodi u temelj, središte i polazište svega ljudskoga, a to je čovjekovo srce. Tu je začetak svakoga dobra, ali i svakoga zla; mržnje i ljubavi, vjere i nevjere, nade i beznađa. Isus s grijeha, kao učinjenog vanjskog čina, dolazi do njegovih početaka i poziva čovjeka da već tu zapodjene borbu protiv grijeha; da se tu usprotivi grijehu i svlada ga na prvom koraku još prije nego se razvije i prouzrokuje posljedice, ne samo za njega, nego i za njegovog bližnjega.

Tako Isus produbljuje Petu Božju zapovijed koja, kako vjerojatno svi znamo, glasi: „Ne ubij!“ Potvrđujući ju Isus je produbljuje i ide do njezinih početaka, a to je trenutak kada u svom

10

bližnjem prestajemo prepoznavati brata i sestru te počinjemo stvarati u sebi ružnu sliku o njemu, odnosno njoj, te ga počinjemo vrijeđati zaboravljajući da Bog ljubi svakog čovjek i da želi „da se svi ljudi spase“. Zato Isus jasno kaže da ćemo, zbog uvredljivih riječi upućenih svome bližnjemu, odgovarati pred Božjim sudom, pa čak biti podvrgnuti i ognju paklenom. Zar nismo nerijetko bili svjedoci svađe kada osobe jedna drugu počnu vrijeđati raznim ružnima nazivima kao što su: glupane, budalo luđače…, ili ih nazivati imenima životinja: konju, kučko, džukelo, ovco… Čovjek, koji je u tom trenutku više nečovjek nego čovjek, poseže za takvim nazivima kako bi opravdao zlo koje čini, odnosno koje kani učiniti, jer je drugačije vrijeđati nekoga koga smatraš bratom i sestrom, a drugačije nekog luđaka ili životinju koji su „to i zaslužili“. Zato je nužno zaustaviti se još prije toga i vratiti se na polazišnu točku, a to je: moj bližnji je, kao i ja, od Boga stvoren i od Boga ljubljen; a ako baš hoćemo, moj bližnji je često grešnik kao i ja i potreban Božjeg i tuđeg milosrđa kao i ja; ima probleme kao što ih i ja imam – on je jednostavno moj brat čovjek. Ako srdžba katkad i prevlada, nek' ne „zađe sunce“ nad njom. Pođimo i pomirimo se s bratom i sestrom svojom (pogotovo) prije nego pođemo u dom Gospodnji. Brza pomirba je uvijek puno lakša i puno bezbolnija, nego kada se vremenom „oboružamo“ sa stotinu stvarnih i izmišljenih argumenata koji su, a kako bi moglo biti drugačije, uvijek u moju korist i prema kojima sam ja sve bjelji, a moj bližnji sve crnji.

MN / ...koliko bi nas bilo ćoravih i sakatih...

Jednako je i s bludnim grijehom koji svoj korijen ima u srcu, odnosno u oku. Tu ga treba nastojati iskorijeniti i zaustaviti. O kakvoj i kolikoj borbi protiv grijeha već u toj etapi je riječ, dovoljno govore Isusove teške riječi kako bi bolje bilo da sami sebi izvadimo oko ili odsiječemo desnicu, ako nas ono ili ona sablažnjava, kako ne bi došli u pakao. Bože moj, koliko bi nas bilo ćoravih i sakatih? Isus potiče na doživotnu ljubav i vjernost muža prema ženi i žene prema mužu jer je to zamisao Božja usađena u čovjeka. Također zapovijeda da se ne kunemo nikako. Iz iskustva znamo da će nam osoba, koja nam vjeruje, vjerovati i bez zakletve kao i to da nam onaj, koji nam ne vjeruje, neće istinski vjerovati koliko god se kleli. U Crkvi postoji prisega ili zakletva koja je uvijek zazivanje Bože pomoći na putu dobra: „Tako mi pomogao Bog i sveto evanđelje koje dotičem!“ I nama neka pomogne Bog da evanđelje Kristovo u djelo provodimo sa svom dubinom srca i uma i sa svom snagom svojom. Amen.

Biblijski komentar misnih čitanja u godini AIsus osnažuje Deset zapovijedi6. nedjelja kroz godinu:Za evanđelje imamo nastavak Govora na gori u Matejevu petom poglavlju. Matej je u odsjeku 5,21-48 skupio različite Isusove izreke na shemu: "Čuli ste da je rečeno starima... A ja vam kažem..." U njima Isus daje upute za ponašanje u slučaju srdžbe, preljuba, rastave, zakletve, osvete i ljubavi prema neprijatelju. To je tzv. šest antiteza u kojima Isus osnažuje starozavjetne propise ili ih bitno dopunjava. Za današnje evanđelje imamo prvu, drugu i četvrtu antitezu. U prvoj Isus navodi petu zapovijed Dekaloga, u drugoj šestu, u četvrtoj Lev 19, 12 i Br 30, 3, gdje je razrađena zabrana uzaludnog spominjanja Božjeg imena i krive zakletve. Osim u Govoru na gori Isus je proglasio obvezatnost Deset zapovijedi i u osporavanju farizejske teologije, prema kojoj odrasla djeca smiju zavjetovati za hramske potrebe ono što bi trebali davati za uzdržavanje nemoćnih roditelja (usp. Mk 7, 9-13). Također je bogatom čovjeku, na upit što treba činiti da bi ušao u kraljevstvo nebesko, naveo glavne od Deset zapovijedi koje ureduju ispravan odnos među ljudima (usp. Mt 19, 13-22). Tom zgodom Isus je zapovijed ljubavi prema bližnjemu stavio na isto dostojanstvo kao sve ostale (usp. Mt 19, 19). Tako bismo u današnjoj liturgiji mogli razmatrati o kršćanskom vrednovanju Deset zapovijedi, ali ćemo se ograničiti na tri koje Isus izričito navodi.Starozavjetna podloga Isusovim antitezama jest odlomak Sirahove knjige u kojem nadahnuti mudrac ističe da "Gospod zna svako djelo čovječje" te prema tome nije dovoljno glumiti

11

obdržavanje izvanjskih odredaba, nego ih valja srcem usvajati i u djelo provoditi.U zbornoj molitvi ističemo uvjerenje da Bog "boravi u pravednu i iskrenu srcu" te molimo da takvi zaista i budemo kako bi se Bog trajno nastanio u nama. Obmanjujemo li sami sebe obdržavanjem samo izvanjskih zabrana i odredaba Božjih? Danas molimo da s Isusom budemo "čisti srcem".

Gospod zna svako djelo čovječje (Sir 15, 15-20)Ovo je dio odlomka o čovjekovoj slobodi koja ga čini odgovornim za moralno djelovanje. Središnji dio poruke je u r. 17: "Pred čovjekom je život i smrt: što on više voli, to će mu se dati!" U stihu koji prethodi našem današnjem čitanju rečeno je da je "Bog u početku stvorio čovjeka i prepustio ga slobodnoj volji njegovoj" (r. 14). Za razliku od nadahnutog pisca Knjige postanka, koji je izvor grijeha vidio u ranjenoj ljudskoj naravi, ovaj pisac naglašava osobnu odgovornost svakog čovjeka ukoliko je slobodan i pametan.U današnjoj liturgiji naglasak je na r. 19: "Oči Gospodnje počivaju na onima koji ga se boje, Gospod zna svako djelo čovječje." Bog s naklonošću gleda iskreno pobožne osobe, jer je to smisao izraza "koji ga se boje". Boje ga se kao odrasla djeca roditelja koje poštuju. Ne bi iz poštovanja prema njima učinili nešto nedolično, makar to roditelji i ne vidjeli. Bog zna svako djelo čovječje u smislu da "ispituje srca i bubrege" (Jr 11, 20; Ps 7, 10). Prisutan je pri onome što čovjek planira i što čini, ne možemo mu glumiti dobrotu, pobožnost i ljubaznost prema ljudskoj braći i sestrama.Retkom dvadesetim, u kojem Mudrac ističe da čovjeku nije "zapovjeđeno niti dopušteno" činiti grijeh, Mudrac ponovno naglašava načelo slobode a time i moralne odgovornosti za zlo učinjeno i dobro propušteno. Bog nas nije stvorio robotima, nego obdario slobodom, "samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego - ljubavlju služimo jedni drugima" (Gal 5, 13).

Duh nam objavi mudrost Božju (1 Kor 2, 6-10)Jedan od darova Pomazanika u Iz 11, 1-5 također je "duh mudrosti". Krštenjem (i krizmom) vjernici dobivaju udio u Isusovoj pomazanosti Duhom a time i dar vjerničke mudrosti. U ovom odlomku Pavao govori o pravoj ili vjerničkoj mudrosti te o lažnoj ili grčko-poganskoj mudrosti koja sve procjenjuje svjetovnim mjerilima.Apostol i njegovi suradnici "mudrost navješćuju među zrelima" (r. 6). "Zreli" su oni koji su se otvorili prosvjetljenju Duha i daju da ih Duh vodi. "Mudrost ovoga svijeta" u Pavlovo doba jest mudrost pogana koji ne vjeruju u Boga jedinoga i njegova Pomazanika Isusa. U naše dane to je svjetovna i svjetovnjačka mudrost koja ne misli na konačni cilj zemaljskog proputovanja. "Knezovi ovoga svijeta koji propadaju" jesu zemaljski filozofi i gospodari koji već za života doživljavaju nemoć svojih planova i pothvata, a pogotovu im zemaljska pamet i moć ništa ne koriste za budući svijet."Mudrost Božja u otajstvu sakrivena" jest Krist raspeti i uskrsli, koji je po Pavlovu propovijedanju i kasnijem djelovanju Crkve očitovanje Božjeg plana o spasenju svih ljudi. Samo objavom mogu ljudi doznati za otajstvo Krista sveopćeg Spasitelja. Otajstvo te Božje mudrosti nisu "upoznali" knezovi ovoga svijeta. Nisu ga prihvatili židovski poglavari u Palestini Pavlova vremena ni grčki prvaci izvan Palestine. "Da su ga upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli" (r. 8), podsjeća na Isusovu molbu s križa: "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine" (Lk 23, 34). Pavao time osuđuje nasilje provedeno nad Isusom, ali ne ovlašćuje kršćane da mrze ondašnje i sadašnje Židove. Redak 9 slobodan je citat Iz 64, 3 i 52, 15 kojim Pavao pokazuje spasenjsku vrijednost smrti i uskrsnuća Kristova. "Nama to Bog objavi po Duhu" - nama su propovjednici ali i svi krštenici u kojima je Duh probudio pristanak na sadržaj propovijedanja. Otajstvo spasenja u Kristu objavljuje Duh Kristov. Duh objavljuje "dubine Božje", tj. sve bogatstvo ljubavi kojom Bog ljude ljubi i spašava ih u Kristu. Time nas Pavao zove na poslušnost Duhu Svetomu, kojim smo pomazani, da bismo postali i ostali vjernički mudri.

Tko s požudom pogleda (Mt 5, 17-37)

12

Uvod u govor o šest antiteza poziv je na pravednost veću od one koju čine farizeji i pismoznanci (r. 20). U Mt 23, 3 Isus kaže za pismoznance i farizeje da ispravno naučavaju objavu, ali ih Isusovi učenici ne smiju nasljedovati "jer govore, a ne čine". Zato je ovdje "pravednost" ponašanje usklađeno s voljom Božjom. U Isusu su ljudi suočeni s milošću i s Božjom zahtjevnošću, pa trebaju djelima činiti ono što Bog traži, a ne samo usnama priznavati. Veća pravednost jest sadržajna poslušnost Bogu, radosno podlaganje Bogu, apsolutnom gospodaru.Prva antiteza govori da su ljudi "čuli" odgojem, vjerskim i kućnim prenošenjem kako ne smiju ubijati druge ljude. U ovom govoru antiteza: "Čuli ste... A ja vam kažem..." nije toliko suprotstavljanje koliko produbljivanje, ispravno razumijevanje i provođenje u praksu. Peta je zapovijed dana za ljude koji su iz obiteljsko-plemenskog života prešli na državnu udruženost naroda. Štiti ljude od pretjerane krvne osvete u državi koja ima redovne sudove. Nitko ne smije privatno razračunavati s onima koji su mu nanijeli zlo. Isus zabranjuje i srdžbu na bližnjega zato što ona prethodi ubojstvu. Nadalje, nije dopušten ni uvredljiv govor protiv "brata" i "sestre" koji su ovdje najprije članovi vjerničke zajednice, vlastite obitelji a onda i svi ljudi. Jakovljeva poslanica izvrsno tumači srž ove Isusove zabrane: "Jezikom blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo" (Jak 3, 9-10).Šesta zapovijed zabranjuje u prvotnoj namjeni preljub kao nasilni upad u brak bližnjega. Ovom antitezom Isus uzdiže dostojanstvo žene kao ljudske osobe i partnerice u braku. Zabranivši pohlepno gutanje pogledom udane i svake druge žene, Isus zabranjuje muškarcima i ženama da se gledaju kao sredstvo zadovoljavanja seksualne strasti. Žena nije "objekt" za zadovoljavanje muškarca ili obratno. Muškarci i žene su i kao seksualna bića ljudske osobe. Krivo bi na temelju ove Isusove zabrane bilo podcjenjivati žene kao vječnu opasnost da muškarci zgriješe. Isus traži da svatko zaviri u vlastito srce, jer bludni čini počinju u srcu kao središtu planiranja i odlučivanja prema Sv. pismu. Zato je u našim katekizmima ova starozavjetna zapovijed "Ne čini preljuba" s pravom protumačena kao "Ne griješi bludno": ne služi se svojom i tuđom seksualnošću protiv Božjeg plana o tom daru muškarcima i ženama. Isus ovdje zabranjuje i rastavu vjerničkog braka vraćajući braku prvotnu Božju nakanu. Brak vjernika takvo je darivanje osobe osobi da ono traži doživotnu vjernost partnera.Isus zabranjuje i zaklinjanje, ukoliko je ono izraz nepovjerenja među ljudskom braćom i sestrama. Nije dopušteno zaklinjati se Bogom, zemljom i svetinjama da bi nam ljudi više vjerovali u zemaljskim poslovima. Moramo biti iskreni jedni prema drugima, kao što je Bog iskren prema nama u Kristu Isusu. Kao što u svemu priznajemo ovisnost od Boga, tako trebamo prihvaćati i ovisnost o ljudima. I ovdje je u pitanju unutarnja nakana, više od vanjskog čina.

Dr. Mate Zovkić: GODINA A: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=112 GODINA C: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=114GODINA B: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=113

http://www.don-ivica.net

GODINA A 2010/11 Nedjelja, 13 Veljača 2011 Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (Sir 15, 15-20)

Knjiga Sirahova je nastala malo poslije 200.g. prije Krista, u Jeruzalemu. Njezin puni naslov glasi: „Mudre pouke...Isusa sina Eleazarova, sina Sirahova"  (50,27). Naslov knjige odgovara židovskoj tradiciji, dati ime oca da se označi vlastiti identitet.  Uvod u knjigu daje pogled u povijest i razlog pisanja knjige.  Piščev unuk ju je preveo oko 130.g.,  u Aleksandriji, s hebrejskog na grčki.  Što je djed napisao, činilo se važno i unuku. U vrijeme Isusa Siraha

13

sukobljavale su se religiozne i kulturno-političke stvarnosti.  Židovi su ovisni o stranim silama koje su ih, s jedne strane, porobljavale, a s druge strane propagirale moralno religioznu  samovolju. Isus Sirah traži mjerila koja će dati cilj i smisao ljudskom životu i djelovanju. Za njega je strah Božji (1,11-20) jedina nosiva baza uređivanja života. Možda bi bilo bolje reći: „Nuđenje iz poštovanja prema Bogu Stvoritelju" . Ovo nuđenje iz poštovanja se očituje kroz održavanje zapovijedi, u brižnom postupanju sa stvorenjem, u zaštiti slabih. Ne radi se o tome da se čovjek mora robovski saginjati pred moralnim zahtjevima Boga udaljenog od svijeta.  Božje zapovjedi su povjerljive  vodilje za ponašanje i odlučivanje ljudi. On može ispravno, svjesno i istovremeno mudro, s povjerenjem u Božje zapovijedi, uređivati svoj život.

Reci 15, 15-20 izričito nam obećavaju slobodu nasljedovati Božja mjerila. Možemo činiti dobro ako želimo. Imamo snage odbacivati zlo i štetno i to ne činiti. Naši redoviti izgovori glase: „Ne mogu drukčije"; „Što će misliti drugi." „Tako svi čine". Koliko puta u svagdašnjem životu reknemo „ja moram", a u stvari mislimo „ja hoću." Ako želimo da nas neki termin pritišće reknemo lakomisleno: „Moram to i to završiti." A možda smo dugo vremena tu stvar odugovlačili i sada je koristimo kao dobrodošli izgovor.  Do nas je hoćemo pristajati na svakodnevne laži. „Oganj i voda...pruži ruku za onim što ti se sviđa (r16)" Na ognju mogu ispržiti prste. Voda oživljuje. Mi smo pozvani na život. Lakše možemo postupati s grijesima  ili pogreškama. Grijesi se mogu oprostiti, a pogreškama i manama ne možemo uteći.

Redak 13 misli: Bog čuva ljude od zla i nedostojnoga. Ovu rečenicu shvaćam u smislu psalma 92: i u iskustvu nesreće i nevolje Bog, u ljudima, jača povjerenje da će konačno naći spasenje.  Poput Joba, i ljudi u vrijeme Isusa Siraha su doživljavali razbojstva, zlodjela i sumnje u Boga. Možda su baš zato Isus Sirah i njegov unuk zapisali ove riječi.

  Drugo čitanje (1 Kor 2,6-10)

Pavao piše oko 50.-te godine poslije Krista, zajednici u Korintu koju je on osnovao. U zajednici su postajale svađe sve do razdora. Što bi trebalo vrijediti u središtu onoga što znači biti kršćanin. Dokle treba prakticirati židovske rituale? Do koje granice se mogu kršćani prilagođavati poganskim običajima društva kasne antike koje ih okružuje? Već na početku pisma, Pavao jasno naglašava da dnevno prolazne nazovi istine, bilo da su židovskog, grčkog ili rimskog porijekla ne smiju biti linije  vodilje njihova ponašanja i života. Mudrost, grčki „sophia", koju Pavao naviješta, ludost i sablazan, (1,18,23)  je ono što Bog daje  svijetu i kršćanima u nasljedovanju Kristovu. Prema mjerilima svijeta Isus nije bio samo religiozno-politički provokator, nego epizoda koja je brzo prošla.  Bez posebnih rezultata, završio je kao razbojnik na križu, kazni kojom su Rimljani kažnjavali političke protivnike.

Kako se  pokazuje mudrost velikana ovoga svijeta (r6)? Ne samo u „visokoj" politici, zbog koje se možemo lako srditi, nego i u svagdašnjoj borbi za ugled i novac. Uče nas da se borimo kako se probiti, izgraditi vlastite prednosti : „Možeš, ako hoćeš!" „Bolji si od drugih!". Sada trebamo biti oprezni kad kritiziramo „vanjski svijet." I zajednica kršćana, Crkva,  stoji u opasnosti da se počne ponašati prema svjetskim mjerilima. Tko kod nas nešto znači? Koga slušamo?  Kakve pobožne navike miješamo sa tradicijom? U svim područjima  dopuštamo da nam određuju: imati, htjeti i strah pred nekakvim gubicima, bilo to novac, utjecaj, tamnije rase ili bolje odgojena djeca. Time ne postiđujemo samo ljude oko nas, slabije, koje izrabljujemo, nego živimo daleko od nas samih - i da tako kažemo, mi „postiđujemo" i samoga Boga, vrijeđamo njegovu ljubav u njegovom bezuvjetnom putu nenasilne ljubavi.  Što mislimo da treba postići borbom, to nam Bog nam želi darovati: povjerenje u život koji će se još pokazati.

Trebamo odvažnost ljubavi (r 9) da ne padnemo u paniku ako cijeli svijet oko nas viče i vrluda, a mi, naša djeca, obitelji, ne mogu izdržati. Ako se nasiljem borim protiv nekoga i za nešto, upadam u struju negativne energije koja će me progutati. Ne  smijem se bezrazložno prepustiti slučaju, nego mogu  stvoriti nutarnji zaštitni prostor kojega Božja mudrost za mene drži

14

otvorenog.  Redak 9 kojeg nalazimo kod Iz 64,3 i kod drugih židovskih pretkršćanskih djela, govore o tome.  Bitno ne leži pred svačijim očima. Potrebno je sići u „dubine Božje", u tajnu Boga. U tajnu presvetog Trojstva, kako se to najavljuje i u prvoj Crkvi gdje je shvaćeno kao odnos u ljubavi.  Duh nas uvodi u tu vezu ljubavi ako se okrenemo od ove, očima ugodne, svjetske mudrosti. To se konkretno događa u slušanju Božje riječi, u slavlju zajednice i u euharistijskoj hvali.

 Evanđelje (Mt 5, 17-37)

U Isusovom govoru zahvaćeno je cijelo naše srce

 Ovim odlomkom smo u sredini takozvanog Isusovog govora na gori. Zapovijedi su primili Mojsije i izraelski narod na brdu Sinaj (Izl 20; Pnz 5). Evanđelist kaže da se Isus uspne na brdo s kojega se vidi Galilejsko jezero i visoravan.  Oko Isusa stoje učenici i narod. Isus ne gleda samo pokrajinu i ljude, nego pred očima ima povijest i religiozni put svoga naroda. Gospodari zemlje su Rimljani. Među židovskim narodom neki su pokušali  poboljšati život suradnjom s okupatorom, drugi ih nasiljem odbacuju, treći pokušavaju strogim održavanjem zakona i vjerskih propisa učiniti da s neba dođe osloboditelj. Isus  odbacuje svaku ovu grupu.

 1.  Isus nije došao ukinuti Stari savez (r 17-20)

Isus odbacuje mišljenje da će on dokinuti zapovijedi koje je Mojsije dao narodu. Ne želi

uspostaviti nikakav novi pravni sistem.  Govor na gori ne želi biti temelj za nove zakone, nego uputa kako ljubiti Gospodina i bližnjega. Pogledajmo malo neke riječi. Zakon: Pet Mojsijevih knjiga. Božje upute i njihovo tumačenje u obliku vjerskih zakona bi trebali ljudima pomoći prakticirati savez s Bogom u svagdašnjem životu. Proroci: su slovili kao prvi i mjerodavni tumači  zakona /zapovijedi. Pismoznanci: Zakonoznanci su tumačili zakone i nazvani su rabbi (učitelji)  (usp Mt 22,35-40). Farizeji: oni su očekivali mesiju-osloboditelja kojega je Bog obećao. Htjeli su ubrzati njegov dolazak potpunim izvršavanjem zakona i propisa. Isus nije omalovažavao farizeje, nego im je iskazivao poštovanje. Tora: Zapovijed, učenje, upute; pet Mojsijevih knjiga, ali i njihovo tumačenje  (takozvana usmena Tora).

R. 18 govori: Zapovijedi imaju svoju vrijednost za sva vremena, do konca svijeta. Može se primijetiti značenje: dok svi koji Krista nasljeduju ne ispune cijelu Toru, to znači dok svi ne vrše Božju volju iz ljubavi, ne zbog zakona.

Isus skreće pažnju i na ono „sitno napisano", najmanja slova, ono „jota" koje u hebrejskom stoji iznad retka, poput zareza. Jota označuje male, usputne zapovijedi, čije obdržavanje ne donosi posebnu hvalu, niti divljenje. Židovski tumači, s ljubavlju, nazivaju „jota" i „suze Božje" koje on roni ako ljudi preziru njegove zapovijedi.  Pojam „kraljevstvo nebesko" označuje prisutnost Božju  i zajedništvo ljudi s njim. U židovskoj vjeri je bio posebni znak strahopoštovanja i čašćenja Boga ako se njegovo ime ne spominje, nego ga se zamjenjuje drugim pojmovima koji upućuju na njega.  Cijelim svojim autoritetom Isus naglašava, u r 18,20, da njegova riječ vrijedi. Isusovim riječima evanđelist odbacuje mišljenje da su, Isusovim dolaskom, zapovijedi sa Sinaja postale nepotrebne.  Naša pravednost, koja se često sastoji u nadmetanju ili prilagođavanju, dovodi se do apsurda. Nitko nije, u Isusovo vrijeme, točno ispunjao zakone, osim farizeja i pismoznanaca. (r20)

 2. Zakoni su uvijek nepravedni (r. 21-32)

U ovim redcima susrećemo naglašene suprotnosti: čuli ste/ rečeno je - ali ja vam kažem.  Isus želi probuditi novu motivaciju za nasljedovati zakone. Još više: on želi da njegovi slušatelji iznutra, cijelim srcem, budu osvjedočeni da milosrđe, pomirenje  i vjernost donose više zadovoljstva nego jurenje po zakonskim propisima. Zakoni čine pravednim onoga koji ih ispunjava, ali oni su nepravedni, jer onaj koji je vjeran zakonu ima moć pa se uzdiže nad

15

slabima, koji stoje na nižoj stepenici. I do danas je tako kako smo razvili sistem, što kad-tad možemo vrlo lako ustanoviti: mi smo ok, nikoga nismo ubili, nismo zatajili porez, nismo prevarili partnera/ partnericu. Varamo sebe same i degradiramo druge. Nije bez posljedica kad nekoga nazovemo idiotom ili još gorim nazivima (rr 21-26). Ja time ubijam njegovu dušu, iako postoji moto „izbaci van", „dobro je izbaciti bijes vani." Općenito uzevši, dobar je savjet. No, prema evanđelju se radi o više nego izgovaranju  ubojitih riječi: nego o spremnosti aktivno tražiti mogućnosti pomirenja.  „Još na putu" dok je još svađa u toku i prijeti da eskalira , mogu pokušati nekako situaciju postaviti na novi početak. Mogu spiralu nutarnjeg nasilja prekinuti time što ću se iščupati iz nasilja i skupiti snage na ozdravljajuće postupanje.

R 27-32 (usp. Mt 19, 3-9) govore o preljubu i rastavi braka prema ondašnjem židovskom razumijevanju.  Žena je bila  vlasništvo muža, gospodara. Nju se držalo nedoraslom, nije imala nikakva prava na posjed, nije mogla sama pred sud, niti sklapati ugovore. Muž i samo on mogao je razriješiti brak i otpustiti ženu.  U tom slučaju „otpusno pismo" je za ženu bilo vrlo važno, jer joj je omogućavalo ponovno vjenčanje.  Na to je ona bila upućena, jer nije bila ničim opskrbljena.  Isusove teške riječi u rr 27-28 i rr 31-32 za preljub i rastavu su, odgovarajući vremenu, bile upućene muškarcima. On suprotstavlja muža koji „želi imati ženu", mužu koji želi „biti slobodan". R. 28 govori o želji, kako to govore i  6. i 9. zapovijed. Nije svaki pogled preljub, nego ono gdje se želi navesti ženu na preljub.  Time, ne samo da taj čovjek uništava tuđi brak, nego baca ženu u bijedu, muž je može kao preljubnicu otpustiti onda ona ostaje bez ikakvih sredstava. U  r.32 u točnom  prijevodu, čovjek koji otpusti ženu „čini" (grč. poiei) da neki drugi s njom učini preljub. Isus osuđuje praksu svoga vremena koje dopušta muškarcu svaku slobodu , kao preljub.  Čovjek koji otpušta ženu, postupa zakonito, ali je kriv za preljub žene, i njezinog sljedećeg muža.  I time je Isus označio, prema zakonu ispravno ponašanje, kao sebičnost i neodgovornost.  Ne možemo našu odgovornost prebaciti ni na odobreno, ni na zabranjeno.

Drukčije se ponaša prema preljubu žene. Isus gleda kao temelj rastave „razvrat" tj. prostitucija=preljub. Ponovno vjenčanje prevarenog partnera je  zakonito (Mt 19,9). Isus nije htio uvađati nikakav novi bračni zakon, on želi da se upozna tvrdoću zakona i ljudskog srca.

Rr 29-30 donose drugi primjer za Isusovo gledanje zakona.  Ne radi se o samokažnjavanju (čak i zbog požudnog pogleda, ili kažnjavanja nekih drugih grijeha). Gorki prizvuk ovog mjesta: „Ruka mi/mu je poletjela", ostao mi je u sjećanju još iz dječjih dana kad su muškarci tukli djecu. Ovo „ruka mi je poletjela" je jeftino distanciranje od vlastite odgovornosti kao u smislu:  „ja to nisam uopće htio i ne mogu protiv toga ništa,  jer sam protiv nasilja. Ali ovu ruku nisam mogao suzdržati da dade pravednu kaznu." Prema rr 29-30 trebamo „odbaciti" oko ili ruku ako nas navode da ubijemo dušu drugoga. Isusove riječi žele postići da spoznamo za što smo sposobni , to jest ne samo da kažemo bližnjemu da je „idiot" nego ići mnogo dalje a u što spada naše omalovažavanje mekoga ili zloupotrebljavanje i iskorištavanje.  Zbog toga bismo se trebali i morali kajati  i odijeliti se od takvih misli i čina.

Oči, ruke (usporedi čitanje iz Isusa Siraha koji potiče naše ruke na djelovanje) i noge (r.25 govori o biti na putu) stoje za naše htijenje, naše poglede, naša djela i naše želje.  Pravo oko i ispravna ruka, udovi tijela stoje za sve što nam je dragocjeno u iskustvu, vrijednostima, uspjesima, mogućnostima, postignućima, sve što, prema našem mišljenju, pripada nama.  I mi se trebamo od toga odvojiti ako nas vode prema rušenju,  nepravdi ili ljutnji na drugoga.  Tada će naš život biti sretniji. Bit ćemo slobodni i živjeti zapovijed ljubavi prema Bogu, bližnjemu i sebi.

 3.  Da treba biti da (rr 33-37)

Isus  temeljito odbacuje zakletvu kod Boga (usp Izl 20,7; Pnz 5,11; Lev 19,12). On to vidi kao zloupotrebu Boga. Zaklinjanje nad  vlastitom glavom (r.36) kao neka vrsta samo proklinjanja, nije dostojno čovjeka.  Čovjek nije sam sebe stvorio, konačno, ne može ni raspolagati svojim životom. On sebi može obojiti kosu, već u antici, ali to ne utječe na temeljnu boju kose, niti kod

16

nekog ispravnog i neispravnog ja.  Zato je ova zakletva opet zakletva kod Boga, stvoritelja, Da treba biti da, bez nekih skritih misli i namjera, jedan ne vjerodostojan ne.

 Misno slavlje

 Pozdrav:

Bog ljubavi, mira i dobrote neka bude sa svima vama

 Uvod:

Sakupili smo se da nam Bog iznova daruje slobodu i odvažnost da naše misli, prosudbe, djelovanja upravljamo prema njegovim zapovijedima i uputama. Često puta smo na to zaboravljali, pokajmo se.

Molitva vjernika:

Bože, vjerujemo da si nam objavio put u život. Molimo te za ljude u našoj okolici i našem svijetu  koji trpe i koji su omalovažavani

Odgovori: Pokaži nam, Gospodine, svoje milosrđe i daj nam svoje spasenje.

Za ljude  koji su predani  bijesu, mržnji i prijetnjama smrću drugih ljudi, molimo te

Za sve koji se ne mogu obraniti od nepravednih optužni, molimo te

Za sve pomoćnike, koji odlaze potlačenima da budu uz njih, molimo te

Za djecu koja ne znaju za ništa lijepo i dobro, molimo te

Za obitelji, koje moraju izlaziti na kraj s egzistencijskim minimumom, ili nemaju čak ni to, molimo te

Za mlade, čija je volja slomljena nasiljem i psihičkim pritiscima, molimo te

Za žene i muževe, koji se međusobno opterećuju, molimo te

Za generacije naših roditelja, djedova i baka, čije riječi često ismijavamo, molimo te

Za pokojne s kojima još nismo sklopili mir, molimo te

 Molimo te po Isusu Kristu, tvome Sinu, našem Otkupitelju i Duhu koji nam objavljuje tajnu Božju. Tebi hvala, slava i čast u vijeke vjekova.

Propovijed

Tajna života

Od glave do pete ... na što usmjereni

 Tekstovi  čitanja i evanđelje ove nedjelje nisu takvi da ih jednostavno čujemo i idemo naprijed. Riječi imaju takvu snagu da bi mogle naš život, a na poseban način naš kršćanski život, postaviti naglavce.

Potiču nas da slobodno živimo našu čežnju za dobrim.  Isusove riječi, s pretjerivanjima, su provocirajuće. On time postiže da postanu jasne  naše granice i ograničenja, ali i naša raspoloživost. Isus, pri tome, govori o raznim temama.  Povezujuću misao bismo mogli ovako formulirati:  što koristi nekom čovjeku ako on živi bez grijeha i po pravu i zakonu, a da je pri tom krut i nemilosrdan? Mi ne bismo smjeli funkcionirati tako kao da imao sve mogućnosti ako i

17

kada u glavi i sve i svakoga prema tome osuđivati i prosuđivati.  Današnje evanđelje nam želi oslikati i rastumačiti najvažniju zapovijed: „Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, a bližnjega svoga kao samoga sebe." Radi se o našem srcu, o našoj cijeloj osobnosti, s razumom i osjećajima.  To pokazuje i Isus time što  svaki primjer kojega navodi ima veze s našim tijelom, našom glavom, očima, rukama i nogama.  U redovnom govoru kažemo da se netko brani „rukama i nogama" ili „hvatamo neke okolnosti" ili se „pretvorimo u uho."

 Naša sloboda

 Čitanje iz knjige Isusa Siraha nas potiče na djelovanje. Trebamo raditi i činiti dobro, a to znači da trebamo odlučiti što želimo činiti. Ne dopustiti da nas vodi (tjera)  ono što rade svi  ili što je lagodno mišljenje.  Kada se kaže: Bog je predao ljudima „moć" vlastitog odlučivanja, time se misli: čovjek ima preduvjete, a onda i sposobnosti, u svojoj nutrini, slušati glas života.  „Moć" je isto kao i „energija" da se donesu odluke koje se tiču života.  Ipak, nemamo potpunu i pravu slobodu ako je ne upotrijebimo  za odbacivanje onog rušilačkoga pa čak i zla. To nas može obeshrabriti i učiniti plašljivima. Jer ako ja moram računati s time da mogu i krivo odlučiti, zar onda nije bolje povući se i suzdržati se od odlučivanja? „Pruži ruku za onim što ti se sviđa", glasi pouka knjige Sirahove. Najprije trebam svojoj volji dati cilj  i onda se pitati: Što želim? Što je manje važno? Što stavljam pozadi, a što ima prednost?  Pavao to kaže ovako: „Zaboravljam što je iza mene, a okrećem se prema onome što je ispred mene (Filk 3,13)"   Ako ostajem u kontaktu s Božjom riječi i s ljudima koji me poznaju i koji me mogu ispraviti, onda ću ići naprijed.  Naravno da nešto može poći i krivo ili ne izaći onako kako sam ja želio i predvidio na savršen način.  Mogu „opeći prste"  i imati bolno iskustvo. Vjernost Bogu, kako uči knjiga Sirahova, ne traži od nas  da uvijek znamo što Bog od nas želi i očekuje ili što je sada pravilna odluka,  nego trebamo imati hrabrosti povjerovati u Božju vjernost  i pokušati  učiniti korake koje od nas traži život.

Evanđelje vidi našu slobodu vrlo rastegnutom (napetom). Još dok smo na „putu" prema svađi, dakle stojimo u opasnosti da povrijedimo i da budemo povrijeđeni, možemo pokušati sklopiti mir. Očito da se onda radi i o drugome, da li on hoće mir. Ali, ipak, mi možemo pokušati. I može biti da je to prema nekoj prijateljici ili kolegi s posla,  ili mom djetetu, da priznam da sam napravio pogrešku, ili da trpim zbog neke izjave ili da sam nezadovoljan.  I to je korak k miru, možda novom početku nekog odnosa.

 Granice volje

Naša sloboda i naša volja imaju granice. Božje zapovijedi nam pokazuju okvire našeg djelovanja.  U Evanđelju Isus osvjetljava ove granice, tako što provocira naša osjetljiva mjesta. Najprije ne ide za tim da se sloboda zamijeni s proizvoljnošću. Ako ja, u ime moje slobode,  druge omalovažavam , jer me on možda nervira - onda sebe činim sucem nad drugima. Isus postavlja mjerilo: nije sretan onaj koji živi slobodno i velikodušno, nego onaj koji u svagdanjim dužnostima može zadržati široko srce, koje nije oduševljeno velikim riječima, nego se osjećaju nježne (fine) niti, kako u riječima, tako u djelima.

Kako brzo ocjenjujemo drugoga „Taj nema moju razinu", „Ja sam mudriji", „Mi imamo bolje prijatelje." Ako se okrenemo k sebi i našim posebnostima, vrlo brzo ćemo se osamiti.

Posebno su škakljive Isusove riječi u vezi prakse otpuštanja žene iz braka.

Riječi o zakletvi nam mogu reći „Nemoj misliti da si toliko važan. Možeš se prevariti u svojim pogledima i prosuđivanjima života.  Uči shvatiti da nisi vrijedan ljubavi ako samo sve radiš ispravno."

 Sasvim lagano - a ipak tajna

18

Glavom ne možemo shvatiti tajnu života. Cilj i uspjesi za kojima idemo, mogu nas zaslijepiti. Naši pokušaji da idemo putem mira, mogu propasti. I što ostaje?  Ne trebamo sve  provesti kroz glavu.  Pavao govori o tajni: duboko u srcu, to znači u središtu našega bića, postoji prostor tišine kamo se možemo povući, gdje osjećamo život po Bogu.  Vrata ovog prostora su onda otvorena kad izvanjski  ne ide uvijek tako glatko. Upravo u lomovima i nesigurnostima postoji mali prolaz kroz zid kroz kojega može proći iskustvo ljubavi i blizine.  Ovo ne smije biti jeftina utjeha, nego poticaj da uvijek iznova pokušavamo slušati riječ Božju. Tražiti trenutke tišine, ne ostajati kod pogrešaka i mana, nego tražiti nove putove.

http://www.glas-koncila.hr/ Šesta nedjelja kroz godinu (13. veljače)Sir 15,15-20 * Ps 119,1-2.4-5.17-18.33-34 * 1Kor 2,6-10 * Mt 5,17-37Punina zakona je ljubavGdje žive ljudi, potreban je zakon. I u početku ljudskoga roda, kada još nije bilo uređenog zakonodavstva, postojali su običaji koji su ljudima služili kao zakon. I često su sankcije za kršenje tih običaja bile veoma stroge. Zakoni su uvjet stabilnosti društva, oni uređuju ljudsko ponašanje. Društvo definira svoje zakone i običaje da bi zakoni i običaji čuvali to isto društvo.

Dolazeći u susret čovjeku, i Bog donosi zakon. Taj zakon uređuje ne samo odnose između ljudi nego i odnos između Boga i čovjeka. Sklapajući Savez sa izabranim narodom, Bog mu, preko Mojsija, daruje zakon, daruje mu Toru koja se temelji na Dekalogu. Taj je zakon za Izraelce toliko važan da se piše velikim slovom: Zakon. Zakon je tijesno povezan sa Savezom. Savez s Bogom temelj je njihova postojanja, a vršenje Zakona temelj je održivosti toga Saveza. Savez je ugovor među dvije strane. Izraelci, kao jedna ugovorna strana, sklapajući Savez s Bogom, preuzimaju obvezu, a ta je čuvanje i vršenje Zakona. Svi drugi zakoni u Izraelu svoju snagu i vrijednost crpu iz povezanosti sa Torom koja proizlazi iz Saveza s Bogom.

Isus i Zakon

Da bi razumjeli Isusov odnos prema zakonu, valja biti svjestan dvije stvarnosti: 1. božanske pedagogije i 2. razvoja judaizma. Bog, objavljujući sebe, uzima u obzir stanje čovjeka kojemu dolazi u susret. Bog se utjelovljuje. To ne znači samo to da Bog postaje čovjekom nego i to da poštuje sva ograničenja koja ovaj ograničeni svijet krije u sebi. Kada Bog sklapa Savez s Izraelom, on uzima u obzir stanje svijeta i stanje naroda s kojim sklapa Savez. Zato kažemo da se Objava razvija. Bog je uvijek isti, ali nije ista mogućnost razumijevanja njegove poruke od strane čovjeka. Bog poštuje taj proces rasta ljudske sposobnosti da čuje i razumije Božju samoobjavu. To je Božja pedagogija. Drugo je povijesni razvoj judaizma. Životne prilike izabranog naroda, uvjetovane konkretnim povijesnim okolnostima, zahtijevale su od učitelja naroda (svećenika, pismoznanaca, zakonoznanaca) da donose nove odredbe koje nisu precizirane u Tori. Tako, kroz stoljeća, nastaje obilna predaja starih, mnoštvo zakona i zapovijedi kojih su se Isusovi suvremenici morali striktno držati.

Imajući to na umu, možemo razumjeti žestoki Isusov stav prema svim onim zakonima i odredbama koje su u drugi plan stavile Božji naum, a u privi plan stavile slijepi legalizam. Zato Isus relativizira subotu, obredna pranja i razne druge odredbe.

No u isto vrijeme žestoko se zalaže za vršenje Zakona. »Ne mislite da sam došao dokinuti, nego ispuniti«, čitamo u nedjeljnom evanđelju. Što to Isus ispunja?

Ispunja ono što nedostaje da Zakon postigne svoju svrhu, a svrha mu je jedinstvo ljudi s Bogom i međusobno. Isus dovršava Božji naum, dovodi do punine sve ono što je Bog davno započeo s

19

izabranim narodom, a preko toga naroda s cijelim ljudskim rodom. Isus tumači koja je Božja volja i u čemu Zakon nije bio plod Božje volje nego okorjelosti njihova srca.

Punina Zakona koju on donosi, koju on živi, nije pravednost pismoznanaca i farizeja koji izgubiše iz vida ono najbitnije: ljubav i milosrđe. Njihov odnos prema Zakonu sveo se na računanje, na cjepidlačenje oko različitih obrednih i inih pravila. A život konkretnog čovjeka koji vapi za pravdom, mirom, milosrđem i ljubavlju bio im je manje važan. Time su izdali sam smisao Zakona. Zato ga Isus nanovo otkriva i stavlja u prvi plan.

Izračunati vlastito spasenje

Odredbe, zakoni, pravila, norme. Sve to često nisu drugo nego brojevi u nekakvoj jednadžbi u kojom mi pokušavamo izračunati koliko bonusa imamo, tj. koliko još smijemo sagriješiti, a da ipak ne griješimo previše. Tako govorimo o velikim i malim, teškim i lakim, grijesima. Govorimo o zaslugama, nekakvom nebeskom »bankovnom računu« gdje smo uložili određene molitve i dobra djela. Isus ispred svega toga stavlja ljubav. I naša riječ »glupane i luđače« povreda je ljubavi. Zato krši Zakon Božji. Naša svađa s bratom obezvređuje naš žrtveni dar jer svrha je toga dara mir između Boga i nas, ali i između ljudi. Brakolomstvo nije tek čin preljuba nego srce koje ne ljubi više svoga supružnika, a s požudom gleda na druge. Istinoljubivost nije potrebna samo kod zakletvi nego bi svaka naša riječ trebala biti istina.

Ima li čovjek snage za takav život? Sirah piše: »Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran« (Sir 15, 15). Takav stav na nevjerojatno snažan način u prvi plan stavlja ljudsku slobodu i odgovornost. Ne želeći ovdje ulaziti u raspravu o odnosu ljudske naravi i Božje milosti, recimo samo kako je čovjek pozvan i znati zapovijedi i nastojati ih u svakidašnjici živjeti. Tko svim srcem oko toga nastoji otkrit će bijedu i slabost vlastita srca. Ta je (samo)spoznaja ozračje poniznosti, a ponizno je srca prikladno za primanje snage Duha Božjega, za primanje mudrosti Božje u otajstvu sakrivene, kako piše Apostol.

Razmišljajući o odnosu naravi i milosti, netko se pitao koliko u čovjekovo spasenje treba uložiti Bog, a koliko sam čovjek. I čuo je u srcu Božji odgovor: Ja sam uložio svojih 100%, na tebi je da uložiš svojih 100%. Bog nije trgovac niti je kršćanstvo trgovina. Kršćanstvo je darivanje sebe onomu koji nam je sve darovao. To darivanje punina je Zakona, to darivanje je ljubav.

Josip Koprek

http://www.kastav-crkva.orghttp://www.sestre-scj.hr/showitem/povijest-druzbehttp://www.rijeka-nadbiskupija.com/eug09/index.html Početak Euharistijske godine 18. travanja 2009. NOVO!!!        www.rikatv.net, ili http://www.rikatv.net http://katehetski.ri-nadbiskupija.hrNove web stranice Riječko bogoslovno sjemenište pokrenulo je novi web portal na adresi http://bogoslovija-ri.hr/http://www.ri-nadbiskupija.hr/http://ri-nadbiskupija.com/

http://www.virc.at/texte/aktuell_h.htm propovijedi na više jezika među njima i hrvatski

20

www.svetiantunpula.com http://www.frama-pula.tk http://www.samostan-poljud.comhttp://www.zupavostarnica.hr/ Stranica župe Voštarnica u Zadru

http://obitelj.hbk.hrhttp://www.dom-turnic.hrOvo je dom gdje imamo mjesečno misu. O tome pročitajte više na njihovoj stranici.http://www.veritas.hr

Razmatranje

U stoljećima iza nas pokušavalo se na sve načine krojiti sliku Isusa iz Nazareta da bi se oduzelo pravo Crkvi, kojoj je On sam to pravo dao, prenositi Njegov nauk i tumačiti Sveto pismo. Tako je nastao lik Isusa – revolucionara, te se zadržao u svijesti i mnogih današnjih ljudi, pa i kršćana koji su kršćani samo po tradiciji. S druge strane, sklonost individualizmu i individualnom pristupu svemu, pa i vjeri, što je nasljeđe 19. stoljeća, ušlo je i u Crkvu preko takvih kršćana. Danas tako mnogi kršćani sami, prema svojim potrebama i interesima, biraju što za njih vrijedi, a što ne vrijedi od nauka Crkve.

No, nauk i zapovijedi Crkve nepromjenjivi su jer je to Kristov nauk, jer su to Kristove zapovijedi, a On je isti jučer, danas i sutra. Ono što je ostavio u baštinu Crkvi ne može se prilagođavati duhu vremena. Nepromjenjiva su i Njegova obećanja. Na njih podsjeća i Pavao obraćajući se Korinćanima: «Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.»

I ne stoji da je nemoguće danas držati neke zapovijedi, da se to ne može. Jer stoji pisano: «Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran… Pred čovjekom je život i smrt: što on više voli, to će mu se dati… Gospod zna svako djelo čovječje. Nije nikad zapovjedio nikomu da bude bezbožnik niti dao dopuštenje za grijeh.» Koliko je grijeh strašan, i kako je Isus radikalan kad je o grijehu riječ, govore ove rečenice: «Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe… Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao…» Kršćani su pozvani na svetost. Ne mogu uzimati ništa što nije puna istina, ne smiju prihvaćati ono što im nudi duh laži jer bi to značilo izdaju saveza s Bogom. Kršćanin je pozvan na jasnoću i istinu, a one su u Bogu. Zato trebamo sve više postajati Bogu slični, jer nas je stvorio na svoju sliku. Tako će naše DA biti stvarno DA, a naše Ne stvarno NE. Time bismo u samima sebi nadvladali zlo i Božje Zapovjedi točno živjeli i vršili. Amen.

http://www.hkr.hr

http://www.hkr.hrhttp://www.isusovci.hr/prostorduha/Duhovne vježbe na internetu - DVonlinehttp://www.katolici.org

KTA/KNI

21

http://hrcak.srce.hr/http://www.fokolar.hr/1000.html http://www.palotinci.hrhttp://www.vitapax.hr/http://www.jesus.2000.years.de/various/basiliche/san_paolo/sp/san_paolo/san_paolo.htmwww.annopaolino.org

http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski/kateheze/pps_prezentacija/index.htmlmožete preuzeti dobre i poučne prezentacije

http://www.micromedia.unisal.it/možete preuzeti dobre i poučne prezentacije na talijanskomhttp://www.hkz-gp.de/

http://www.iglesiaendaimiel.com/ http://www.fsr.hr/ http://fsrbrod.blogspot.com/http://fsr-kaptol.hr/http://www.molitve.infowww.gafos.hr/ arhitektura

http://www.graficapastorale.it/

http://qumran2.nethttp://qumran2.net/indice.pax?autore=1136&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.php?id=136&&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.php?id=96&&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.pax?id=96&&tutti=1 PLAKATI ZA POJEDINE NEDJELJE i SVETKOVINE U GODINIhttp://www.qumran2.net/indice.pax?id=136&&tutti=1 http://www.qumran2.net/indice.pax?c=disegni&autore=2769&pag=2plakati za djecu i mlademožete preuzeti dobre i poučne prezentacije na talijanskomhttp://www.videograficapastorale.it/index.php/galleria-immagini/category/17-sfondi-per-manifestiPLAKATI I VIDEO NA GORNJOJ STRANICI ZA NEDJELJE.http://www.qumran2.net/indice.php?c=disegniCRTANI PLAKAT-CRTEŽI ZA CIJELU GODINU (iznad link)http://www.benedictinescat.com/http://www.benedictinescat.com/Montserrat/eucarcat.html prezentacije na španjolskomhttp://www.benedictinescat.com/Montserrat/indexceramita.html http://www.benedictinescat.com/Montserrat/indexceramport.html prezentacije na portugalskomhttp://www.giovannipaolo.it/copiacontroguai/index.htmhttp://lnx.catechista.it/index.php?option=com_docman&task=cat_view&gid=114&Itemid=56 DVIJE STRANICE KOJE IMAJU LIJEPE PREZENTACIJEhttp://www.graficapastorale.comvideo grafika za pastoralhttp://www.kosljun.hr http://www.zupavostarnica.hr/

22

Stranica župe Voštarnica u Zadru

http://www.hamradio.hr/9aff/9AFF-028_Kosljun/kosljun.htm

http://www.tommyswindow.com/downloads_croatian_01.htmhttp://www.forum.hr/archive/index.php/t-232785.html.http://www.hbk.hr/biblija/search.phphttp://biblos.com/ Sveto Pismo na mnoštvu stranih jezikawww.bible-multimedia.orghttp://www.suzazanajmanje.blog.hr/http://vjeronauk.net/ stranica vjeroučitelja ima puno dobrih stvari u ppthttp://www.nku.hbk.hr/vjeroucitelj/ www.republikahrvatska.comDuhovna obnova i seminari u Zagrebu i drugim mjestima u i Hrvatskoj:http://www.republikahrvatska.com/DuhovneObnove.htmlhttp://www.hrvatskauljudba.hr/ http://wwww.carnet.hr/referalni/obrazovni/iom/IlustracijaIPP http://www.bibbiaecomunicazione.it/http://www.svivan.ba/http://www.karmelbsi.hr http://www.benediktinci.hr/

http://zrno.fsb.hr/blago/ ČASOSLOV

http://www.gabriellla.it/ppt.htm http://www.izbicno.info

www.frafranjomabic.info

Isus nije došao dokinuti zakon, kako sam kaže, već ga dopuniti i ispuniti. To znači da želi od ovoga što izgleda ili je nametnuto da bude naš osobni izbor i naše životno, nutarnje, i to osobno prihvaćanje. Jer svi su bili siti kao što smo i mi siti onoga samo izvanjskoga ispunjavanja zakona i njegova slova. To prigovaramo farizejima i nazivamo ih takvima, a često smo na istoj i jednakoj liniji opsluživanja i deklarativnoga prihvaćanja. Pravda jednoga Kristova sljedbenika, nas kršćana, ne ovisi samo od pukoga opsluživanja zakona, već od onoga kako nam sam Spasitelj daje primjer onoga što se u Njemu ispunilo i onoga kako on opslužuje zakon. On je poslušan zakonu u zajedništvu s Ocem. Tako On postavlja nove temelje vrjednovanja zakona i morala, a to je u svemu ovome i osobna nakana. Dakle nije dovoljno samo ono: "Ne ubij!" Gdje je ono što si drugome dobra učinio, a ne samo čuvao da ga ne ubiješ. Poštuj oca i majku samo radi zakona da te ne kazni, je ono najmanje što može biti ovdje na zemlji. Ovdje treba ljubav prema roditeljima, odgojiteljima, starijima, svima koji se brinu za zajedničke potrebe tebe, mene, Crkve, Društva i sviju koje moramo i trebamo gledati kroz naše roditelje, njihovo poštivanje i ljubav prema njima. Ne piše: "Poštuj djeda i babu!" Bili to značilo da njih treba ukloniti... E, to bi bilo ono farizejsko tumačenje. Tako ne piše u zakonu i ja ne moram... Nema tu ni kršćanstva ni Krista. Zakonu treba onaj DUH, a to mu je dao, donio i dopunio sam Krist. Njegovi gledaju tako živjeti i Njemu se mole da im pomogne!Uistinu je naš Spasitelj bio nenadmašan u obješnjenjima. Danas ćemo čuti objašnjenje pakla. Ta riječ sama po sebi ne kaže puno u hrvatskom jeziku. Drugo je što mi tradicionalno znamo i koje teološko značenje ima za nas svakoga pojedinca. Danas Isus upotrebljava tri puta ovu riječ (Mt 5,17-37). On je za svoje slušateljstvo uzeo riječ "đena", a u arapskom je džennet raj, a džehennem pakao. Međunim, Đena je jedna uvala koja se nalazi, naravno i danas, u jugoistočnom Jeruzalemu. Danas je to moderna četvrt u kojoj se nalazi čak i gradska uprava. Međutim ta je uvala bila određena i koristila se od pamtivjeka (Jeremija je spominje u devetom poglavlju čak za osmo stoljeće prije Krista) kao smetljište na kojem je uvijek gorilo i zaudaralo,

23

a vrata grada koja su tamo vodila čak su se zvala "vrata nečistoće ili smetljišta". Da bude još gore to se smetljište pretvorilo u mjesto nemorala i još toliko drugih neprihvatljivih stvari i obreda, kao što su primjerice žrtvovanje djece poganskim bogovima da bi ih udobrovoljili za nedaće koje su ih pratile. Žrtvovali su djecu paleći ih žive. Išlo se dotle da su čak i dvojica judejskih kraljeva Ahaz i Manasija (Ahaza će prorok Amos, kojega Bog uzima od stoke i uzgajivača divljih smokava, opominjati) žrtvovali svoju djecu u čast poganskih bogova na takvome mjestu.Sada je bilo jasno svakome Židovu ili stanovniku Palestine, koji je poznavao to i takvo mjesto, lako razumjeti zašto Isus govori da je bolje bez jednoga uda ući u raj nego sa cijelim tijelom u pakao, kada je pakao već takav. Na takvo će mjesto dospjeti oni koje Gospodin na koncu osudi za zla koja su činili na ovome svijetu. Osobno mislim da je ovakva đena doprinijela formiranju našega mišljenja i definiranja pakla i paklenoga ognja. U svakom slučaju to je mjesto gdje nema od života ništa, odnosno, to je samo mjesto kazne i ništa drugo.Zato danas Gospodin ljepo ovo tumači iza kako nam je prije dva tjedna dao blaženstva, pa zatim sliku svijetla i soli, pa evo danas oni koji su njegovi blaženi i sretni i koji nose svijelo života i sole svojim urednim životom gdje stignu, moraju to potvrđivati i ovakvim načinom svoga jezika i kršćanskoga govora. Takvima nikada neće biti potrebno razmišljati o paklu ili jeruzalemskoj đeni, jer su svojim se životom udaljili od njega i pristupili odmah Gospodinu i to potvrdili i potvrđuju svakodnevnim dobrim djelima. A Gospodin upravo takvima neprestano pomaže i prati ih na putu da budu još blaženiji i sretniji u nošenju svjetla i soli svojim djelima i svojim riječima."Iako je pakao je već bio gotovo popunjen, pred ulazom je bio dugi red osoba koje su čekale da uniđu. Đavao je bio prisiljen zadržati pre ulazom sve kandidate.“Ostalo je samo jedno mjesto slobodno, i logično je da pripada najvećemu grešniku”, najavi đavao.“Imali među vama ubojica?”.Da bi našao najgorega, đavao je pošeo ispitivati grešnike u nizu.Malo poslije, ugleda jednoga kojega prije nije ni primjećivao.“Što si ti učinio?”, upita ga.“Ništa. Ja sam dobar čovjek i ovdje sam samo pogreškom”.“Sigurno si nešto učinio”, zasmija se podrugljivo, “svatko je nešto učinio”.“Ah, to znam dobro”, reče čovjek uvjereno, “ali ja sam se uvijek držao daleko od toga. Vidio sam kako ljudi muče druge ljude, ali ja nisam sudjelovao u toj ludosti. Dopuštaju da djeca umiru od gladi, i ponašaju se prema njima kao prema robovima; izbacili su iz društva slabe kao smeće. Ne čine ništa drugo nego izmišljaju podmuklosti i neprilike kako bi se zabunili. Ja sam se oduprio kušnjama, i nisam ništa učinio. Nikada”.“Jesi li siguran da nisi baš ništa učinio?”, upita đavao nevjerno. “Jesi li siguran da si sve to vidio?”.“Sa mojim očima!”.“I nisi baš ništa učinio?”, ponovi đavao.“Ne!”.Đavao smješkajući se podrugljivo reče: “Uđi, prijatelju moj. Mjesto je tvoje!”.(B.Ferrero, Mabić/Jukić, Prispodobe V.213).Neka i ovaj primjer bude jedan doprinos o razmišljanju paklenih stvarnosti. Na ovo bi se moglo nadovezati također tolike tvrdnje "modernih" vjernika da nisu ništa griješili i da nemaju radi toga što ispovijedati. Na to je davno odgovorio jedan mudrac rekavši da su samo dvije vrste ljudi koji ne griješe i ne trebaju se ispovijedati, a to su oni koji još nisu došli do razuma, dakle djeca, i oni koji su razum izgubili. Upravo takvi kada tvrde da ne griješe neka pripaze tko su, i neka pripaze kako se lako zavaravanjem i lijepim isprikama stiže pred paklena vrata, a kada se njima stigne olako se otvaraju i povratka nema. Stoga zamolimo Gospodina da nam da snage da uvidimo onu nečist i nered smrtne đene, te da svoj život odvaratimo s toga puta, vraćajući se neprestano putu kojim nas Gospodin upućuje, da postanemo sretni i blaženi sa svojom braćom, među kojima neće biti potrebe izgovarati one riječi koje vode đeni-džehennemu..

24

Uistinu je naš Spasitelj bio nenadmašan u obješnjenjima. Danas ćemo čuti objašnjenje pakla. Ta riječ sama po sebi ne kaže puno u hrvatskom jeziku. Drugo je što mi tradicionalno znamo i koje teološko značenje ima za nas svakoga pojedinca. Danas Isus upotrebljava tri puta ovu riječ (Mt 5,17-37). On je za svoje slušateljstvo uzeo riječ «đena», a u arapskom je džennet raj, a džehennem pakao.  Međunim, Đena je jedna uvala koja se nalazi, naravno i danas, u jugoistočnom Jeruzalemu. Danas je to moderna četvrt u kojoj se nalazi čak i gradska uprava. Međutim ta je uvala bila određena i koristila se od pamtivjeka (Jeremija je spominje u devetom poglavlju čak za osmo stoljeće prije Krista) kao smetljište na kojem je uvijek gorilo i zaudaralo, a vrata grada koja su tamo vodila čak su se zvala «vrata nečistoće ili smetljišta». Da bude još gore to se smetljište pretvorilo u mjesto nemorala i još toliko drugih neprihvatljivih stvari i obreda, kao što su primjerice žrtvovanje djece poganskim bogovima da bi ih udobrovoljili za nedaće koje su ih pratile. Žrtvovali su djecu paleći ih žive. Išlo se dotle da su čak i dvojica judejskih kraljeva Ahaz i Manasija (Ahaza će prorok Amos, kojega Bog uzima od stoke i uzgajivača divljih smokava, opominjati) žrtvovali svoju djecu u čast poganskih bogova na takvome mjestu.Sada je bilo jasno svakome Židovu ili stanovniku Palestine, koji je poznavao to i takvo mjesto,  lako razumjeti zašto Isus govori da je bolje bez jednoga uda ući u raj nego sa cijelim tijelom u pakao, kada je pakao već takav. Na takvo će mjesto dospjeti oni koje Gospodin na koncu osudi za zla koja su činili na ovome svijetu. Osobno mislim da je ovakva đena doprinijela formiranju našega mišljenja i definiranja pakla i paklenoga ognja. U svakom slučaju to je mjesto gdje nema od života ništa, odnosno, to je samo mjesto kazne i ništa drugo.

Mojsije za Zakonom u ruci. Dobio ga je izravno od Boga na brdu Sinaju da ga ponese čovjeku i da žive po Božjem Zakonu sažetom u ovih Deset zapovijedi na kamenim pločama. Isus će ovom Zakonu ponovno dati dušu i život, jer ga je došao izvršiti dopunjavanjem...

Zato danas Gospodin ljepo ovo tumači iza kako nam je prije dva tjedna dao blaženstva, pa zatim sliku svijetla i soli, pa evo danas oni koji su njegovi blaženi i sretni i koji nose svijelo života i sole svojim urednim životom gdje stignu, moraju to potvrđivati i ovakvim načinom svoga jezika i kršćanskoga govora. Takvima nikada neće biti potrebno razmišljati o paklu ili jeruzalemskoj đeni, jer su svojim se životom udaljili od njega i pristupili odmah Gospodinu i to potvrdili i potvrđuju svakodnevnim dobrim djelima. A Gospodin upravo takvima neprestano pomaže i prati ih na putu da budu još blaženiji i sretniji u nošenju svjetla i soli svojim djelima i svojim riječima.

Mojsije je i sam kao i svi ondašnji Židovi radio na piramidama

«Iako je pakao je već bio gotovo popunjen, pred ulazom je bio dugi red osoba koje su čekale da uniđu. Đavao je bio prisiljen zadržati pre ulazom sve kandidate.“Ostalo je samo jedno mjesto slobodno, i logično je da pripada najvećemu grešniku”, najavi đavao.“Imali među vama ubojica?”.Da bi našao najgorega, đavao je pošeo ispitivati grešnike u nizu.Malo poslije, ugleda jednoga kojega prije nije ni primjećivao.“Što si ti učinio?”, upita ga.“Ništa. Ja sam dobar čovjek i ovdje sam samo pogreškom”.“Sigurno si nešto učinio”, zasmija se podrugljivo, “svatko je nešto učinio”.“Ah, to znam dobro”, reče čovjek uvjereno, “ali ja sam se uvijek držao daleko od toga. Vidio sam kako ljudi muče druge ljude, ali ja nisam sudjelovao u toj ludosti. Dopuštaju da djeca umiru od gladi, i ponašaju se prema njima kao prema robovima; izbacili su iz društva slabe kao smeće. Ne čine ništa drugo nego izmišljaju podmuklosti i neprilike kako bi se zabunili. Ja sam se oduprio kušnjama, i nisam ništa učinio. Nikada”.“Jesi li siguran da nisi baš ništa učinio?”, upita đavao nevjerno. “Jesi li siguran da si sve to

25

vidio?”.“Sa mojim očima!”.“I nisi baš ništa učinio?”, ponovi đavao.“Ne!”.Đavao smješkajući se podrugljivo reče: “Uđi, prijatelju moj. Mjesto je tvoje!”.(B.Ferrero, Mabić/Jukić, Prispodobe V.213).

Samostan svete Katarine na Sinaju. I sam Muhamed je dostojanstveno prošao kroz njega (622 ?) i time kazao što i kako drži do ovoga svetoga mjesta na kojem je Gospod govorio iz grma koji ne sagorijeva i na kojem je Mojsiju dao  kamene ploče Zakona - Deset Zapovijedi!

Neka i ovaj primjer bude jedan doprinos o razmišljanju paklenih stvarnosti. Na ovo bi se moglo nadovezati također tolike tvrdnje «modernih» vjernika da nisu ništa griješili i da nemaju radi toga što ispovijedati. Na to je davno odgovorio jedan mudrac rekavši da su samo dvije vrste ljudi koji ne griješe i ne trebaju se ispovijedati, a to su oni koji još nisu došli do razuma, dakle djeca, i oni koji su razum izgubili. Upravo takvi kada tvrde da ne griješe neka pripaze tko su, i neka pripaze kako se lako zavaravanjem i lijepim isprikama stiže pred paklena vrata, a kada se njima stigne olako se otvaraju i povratka nema. Stoga zamolimo Gospodina da nam da snage da uvidimo onu nečist i nered smrtne đene, te da svoj život odvaratimo s toga puta, vraćajući se neprestano putu kojim nas Gospodin upućuje, da postanemo sretni i blaženi sa svojom braćom, među kojima neće biti potrebe izgovarati one riječi koje vode đeni-džehennemu..fra Franjo Mabić

http://www.ppsmeditazionipreghiere.org/Duje Bonačić ima vrhunsku stranicu. Pogledajte:www.dbfoto.infohttp://www.ofm.hr/index.php/korisni-linkovi

http://www.franjevci-split.hr/

6. nedjelja kroz godinu: DUĆAN ISTINE I PROPOVIJED NA GORI (Mt 5, 17-37)

“Neki je čovjek šetao malenim uličicama grada. Imao je vremena i zato bi zastajao pred svakim izlogom, pred svakom trgovinom, na svakom trgu. Kada je skrenuo za jedan ugao, iznenada se našao pred skromnim dućanom s tendom bez ikakva natpisa. Znatiželjan, odluči ući unutra… Unutra se vidio samo pult na kojemu je stajala tabla s rukom pisanim natpisom: Dućan istine. Čovjek je bio iznenađen. Prišao je gospođici koja je stajala za pultom i upitao je: ‹Oprostite, ovo je dućan istine?› ‹Da, gospodine. Kakvu istinu tražite? Djelomičnu istinu, relativnu istinu, statističku istinu, potpunu istinu?› ‹Potpunu istinu›, odgovorio je muškarac bez razmišljanja. ‹Toliko sam umoran od laži i krivotvorenja›, pomislio je. ‹Ne želim više generalizacija ni opravdanja, laži ni prijevara›. ‹Čistu istinu!›, želim. ‹Dobro, gospodine. Ali, oprostite, znate li koja je cijena?› ‹Ne. Koja je?› ‹Ako je kupite›, rekla mu je, ‹cijena je da više nikada nećete biti mirni!” (Anthony de Mello)

Ova priča na zgodan način ukazuje na to da iz nedjelje u nedjelju slušamo Isusov govor na gori koji nas suočava s čitavom Isusovom istinom. Rečenice koje je Matej sakupio i sastavio u obliku velikoga govora predstavljaju srž kršćanske poruke, Isusov životni program, izvornu poruku naše vjere. Sa svojim ‹a ja vam kažem› Isus je izazvao ondašnje službene predstavnike vjerske i civilne vlasti. Cijena koju je Isus morao platiti za svoju istinu bila je velika. Isus donosi novo motrište, novu perspektivu koja u prvi plan stavlja pravednost, a ne formalno ispunjenje zakona, koja propitkuje ono što je nužno potrebno, a ne samo ono što je dopušteno, koja ističe da se ne zaustavljamo samo na vidljivom, nego da je odlučujuća nakana, to jest da izvanjske čine i obrede trebaju uvijek pratiti misli i osjećaji u našemu srcu. Isusova istina poziva

26

na obraćenje, upravo ondje gdje se ljudska djela skrivaju i začinju, u ljudskom srcu. Bog očekuje mnogo više od nas u životu, a ne samo da sačuvamo neuprljane bijele haljine. Cijena je uvijek ‹sveti nemir›, budna savjest, preuzimanje odgovornosti, suočavanje sa zlom.

“Čovjekovim su leđima prošli trnci. Nikad nije ni pomišljao da je cijena toliko velika. ‹Hvala, hvala… Oprostite, promucao je…› Okrenuo se i izašao iz dućana. Osjećao se pomalo tužan kad je shvatio da još nije spreman za potpunu istinu, da mu treba još nekoliko laži, nekoliko mitova i idealizacija, nekoliko opravdanja kako se ne bi morao susresti sa sobom… Možda poslije, pomislio je.”

Tako završava ova priča. Kako se mi osjećamo u suočavanje s Isusovom istinom? Možemo li se barem ražalostiti zato što još uvijek nismo spremni nasljedovati Krista? Kršćani bez Krista? Kršćani koji to više nisu…

Fra Anđelko Domazet

******

Božje zapovijedi - put do samoostvarenja

Čovjek može vrlo lako zamijeniti zapovijedi sa zabranama. Svaki čovjek razumije kada se kaže, to je zabranjeno, voziti preko križanja dok je crveno svjetlo. S takvim primjerima često se s pravom objašnjava, da jedna zapovijed vrlo dobro može biti postavljena za zaštitu čovjeka. Ima dakle stvari koje su zabranjene. Ali se ipak zna da je za čovjeka puno toga "zapovijeđeno". Zapovijeđeno je npr. da se jednom invalidu pomogne preko ceste. Ako netko na takvoj pomoći kaže "hvala lijepa", svatko će kazati: Pa, to je po sebi razumljivo! Nije li to čudno? Ima zapovijedi koje su razumljivo zapovijeđene.  

Isus nas u govoru na gori želi voditi tim putem. Njemu nije do toga da izbriše zapovijedi. On ih želi dopuniti. Sve što Bog želi od čovjeka jesu upute o tome što je čovjekovom životu "zapovjeđeno". "Dopuniti" znači ovdje ići putem kojeg ja u mojoj vastitoj spoznaji nisam uvijek prepoznao, tako da mogu zalutati. Ali moj stvoritelj koji od mene ništa drugo ne želi nego moje dovršenje – kažimo u današnjem načinu govora: moje ostvarenje – kaže mi što je za mene zapovijeđeno.

Ovu ponudu mogu prihvatiti ili odbaciti. Radi se o tome je li ja vjerujem Bogu. Je li mu se povjeravam. U prvom čitanju to će biti drastično izrečeno: "Ako hoćeš , možeš držati zapovijedi-preda te je stavio vatru i vodu-pred čovjekom je život i smrt: što on više voli, to će mu se dati".

Olako zamijenimo zapovijed sa zabranom i osjećamo se lišeni slobode, činimo to što rado hoćemo. Ako se usprkos tome držim Božje zapovijedi, ja sam izvršio Božji propis, možda iz navike, možda iz straha. Tako nešto ne može biti Božja volja.

Ako  slijedim zapovijed, jer mi srce kaže da mi Bog nikada ne želi nanijeti štetu, tada spoznajem "puninu" zapovijedi. Ona je ispunjena Božjom ljubavi. Bilo je potrebno i ispravno moliti u današnjem psalmu za tu spoznaju: "Otvori oči moje da gledam divote tvoga Zakona! Ništa drugo ne misli ni Pavao kad svojoj zajednici naviješta Boga i Božji plan. Premda zna da je njegova zajednica sastavljena od ljudi s pogreškama i slaboćama on im kaže: Mudrost doduše navješćujemo među zrelima. On polazi od toga da su njegovi vjernici uza svu bijedu na ispravnom putu. Riskira nazvati ih "savršenima". A tada vrijedi: "Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovjekovo ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube".

Njega ljubiti…što drugo znači nego da su spremni čuti što je njima o njemu zapovijeđeno.

Nova zapovijed ljubavi je uvijek novi početak tako kao što je ona pokrenula Petra na obraćenje nakon što se pijetao triput oglasio. Govor na gori treba biti stalni motiv našega djelovanja, raspoznajni znak za naš život i našu ljubav. Ta ljubav može danomice biti spasonosno uže našega života, spasonosno uže koje nam daje sigurnost i nadvladava naš strah, da živimo vratolomiju ljubavi. Sam Isus želi nam dati snagu i dug dah. Želimo li čuti cijelu istinu? Da, samo nas ona oslobađa i daruje nam život. 

Fra Jozo Župić

http://www.zupa-svkriz.hr/pjesme/html/boze_moj_sto_je.htmhttp://gospa-lurdska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=677&Itemid=46http://www.zupa-gajnice.hr/stranice/pjesmarica_d.htmlhttp://www.zmr.hr/index4.html

27

http://www.cdp.hr/http://www.tabor.com.hr/http://www.injigo.com/Program Injigo obuhvaća ignacijanske duhovne vježbe u svakodnevnom životu od 30 tjedana (DV) kao i duhovne vježbe u šutnji od tri do trideset dana (DVŠ). Taj je Program započela u Zagrebu 1997. godine znanstvenica dr. sc. Marica Čunčić.http://www.gotquestions.org/Hrvatski/index.html

Traži GotQuestions.org Hrvatski

Sljedeće stranice dostupne su na hrvatskom jeziku.

Poštovani,

predstavljamo Vam vrlo uspješnu Udrugu: Hrvatsko športsko kulturno društvo Croatia Beč.Udruga djeluje od 1986. godine.Posjetite njihovu web stranicu na www.hskd-croatia.com

Stranicu je izradio prof. mag. Željko Batarilo

Srdačan pozdravhttp://www.trsat-svetiste.com/index.htm

http://ocimadrugoga.blogspot.com/ Ovdje možete pronaći jako puno poučnih primjera. Hvala autoru.

http://www.velecasnisudac.com/hr/clanak/990/samostan-sv-nikole

http://cudaprirode.com/portal/

http://www.rama-prozor.info/cms/index.php

http://www.samotnjak.com/

http://www.tebe-trazim.com/index.phpvrlo lijepa stranica

http://rosarioonline.altervista.org/index.php

http://medjugorskiglas.blog.hr/

http://www.frama-portal.com/poveznice/

http://www.frama-portal.com/

Franjevačke poveznice: OFS   Hrvatska

Međunarodno vijeće OFS – a

Socijalna inicijativa OFS – a i FRAME

Franciscians International

Klarise Zagreb

28

Duhovni asistenti i asistentice: Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda

Hrvatska provincija sv. Jeronima Franjevaca konventualaca

Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri

Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića

Franjevci trećoredci glagoljaši

Franjevačka provincija Uzvišenja sv. Križa – Bosna Srebrena

Hercegovačka provincija Uznesenja BDM

Milosrdne sestre sv. Križa

Zajednice mladih: Hrvatska dehonijanska mladež

Salezijanska mladež

Crkva i ostale poveznice: Hrvatska biskupska konferencija

Redovnici i redovnice

Ured za mlade HBK

Hrvatski Caritas

Zajednica Taize

SPAS – studentski pastoral

Glas Koncila

Veritas

Informativna katolička agencija (IKA)

Hrvatski katolički radio (HKR)

Radio Marija

DUHOS – Duhovnost osječkih studenata

Bivša stranica www.svetifrane.org nalazi se pod imenom nove domene: http://www.fradragoljevar.com/

2014. VELJAČA

S 1 Brigita, Miroslav, SeverN 2 4. KROZ GODINU, Svijećnica (blag. svijeća)P 3 VLAHO U 4 Veronika, Gilbert S 5 Agata, Dobrila Č 6 Pavao, Dorotej

29

P 7 Teodor, Rikard, DržislavS 8 Jeronim Emilijani, Mladen N 9 5. KROZ GOD., Apolonija, Sunčica P 10 Alojzije StepinacU11 Gospa Lurdska, Dan bolesnika S 12 Reginald, Zvonimir Č 13 KatarinRicci, BožicaP 14 Valentin, Zdravko S 15 Klaudije, Vito N 16 6. KROZ GOD., Julijana, Miljenko P 17 Donat, DarkoU 18 Bernardica, Šimun S 19 Blago, Ratko Č 20 Lav, Lea P 21 Petar Damjanski S 22 Katedra sv. PetraN 23 7. KROZ GOD., Polikarp, RomanaP 24 Lucije, Modest, Montan U 25 Berislav, Donat S 26 Aleksandar, Branimir, Nestor Č 27 Gabrijel, Tugomir P 28 Roman, Teofil, Bogoljub

OŽUJAK

S 1 Albin, David, JadrankoN 2 8. KROZ GOD., Lucije, Ines, ZoranP 3 Marin, Kamilo, AnzelmoU 4 Kazimir, Romeo, EugenS 5 Pepelnica, (post i nemrs)Č 6 Koleta, ViktorP 7 Perpetua i FelicitaS 8 Ivan od BogaN 9 1. KORIZMENAP 10 Emil, Krunoslav, KajoU 11 Firmin, Tvrtko, KandidS 12 Bernard, Budislav (kvatre)Č 13 Rozalija, Patricija,SabinaP 14 Matilda, Inocent (kvatre)S 15 Longin, Veljko (kvatre)N 16 2. KORIZMENAP 17 Patrik, Domagoj, HrvatinU 18 Ćiril Jeruzalemski S 19 Josip Zaručnik BDM Č 20 Dionizije, HrvojeP 21 Serapion, VesnaS 22 Oktavijan, LeaN 23 3. KORIZMENAP 24 Latin, Simon, JavorkaU 25 BlagovijestS 26 Emanuel, Montan, SabinaČ 27 Lidija, Lada, RupertP 28 Sonja, Nada, Renata

30

S 29 Bertold, Jona EustazijeN 30 4. KORIZMENAP 31 Benjamin, Ljubo Amos

TRAVANJ

U 1 Hugo, BožicaS 2 Atanazije, SandraČ 3 Rikard, SmirnaP 4 Izidor, StrahimirS 5 Vinko Fererski, BerislavN 6 5. KORIZMENAP 7 Ivan de la Salle, Herman, RufinU 8 Dionizije, ValterS 9 Marija KleofinaČ 10 Sunčica, Pompej, Terencije P 11 Stanislav, ĐemaS 12 Zenon, JulijeN 13 CVJETNICAP 14 Valerija, JustinU 15 Anastazija, KrescencijeS 16 Josip B. Labre, BernardicaČ 17 Veliki četvrtakP 18 Veliki petak (post i nemrs)S 19 Velika subotaN 20 USKRS – VAZAM ■P 21 Uskrsni ponedjeljak, Anzelmo,■U 22 Leonida, SoterS 23 Juraj, Đuro (Knežica)Č 24 Fidelis, VjeranP 25 Marko, evanđ. FrankaS 26 Bl. Jakov ZadraninN 27 BIJELA, Ozana Kotorska,P 28 Petar Chanel, Polion, VitalU 29 Katarina SijenskaS 30 Pio V., papa, Robert

SVIBANJ

Č 1 Josip Radnik, Julijan ■P 2 Atanazije, Boris, TamaraS 3 Filip i Jakov, ap.; MladenN 4 3. VAZMENAP 5 Irena, Peregrin, MiraU 6 Dominik Savio, DinkoS 7 Dujam, FlavijaČ 8 Marija Posrednica, Majčin danP 9 Mirna, PahomijeS 10 Gospa Trsatska, Ivan Merz N 11 4. VAZMENAP 12 Leopold MandićU 13 Gospa Fatimska, Roland

31

S 14 Matija, apostol, MatkoČ 15 Sofija, DenizaP 16 Ivan Nepomuk, NenadS 17 Paskal, Gizela, ValterN 18 5. VAZMENAP 19 Celestin, Ivan RajkoU 20 Bernardin S.S 21 Andrija Bobola, KonstantinČ 22 Jelena Cesarica, Rita P 23 Peregrin, ŽeljkoS 24 Marija Pomoćnica N 25 6. VAZMENAP 26 Filip Neri, ZdenkoU 27 Augustin KenterberijskiS 28 German, Emil, VelimirČ 29 SPASOVO (Hodočašće u Mokošicu)P 30 Ivana Arška, FerdinandS 31 Pohod BDM (Patron sam. Rožat)

LIPANJ

N 1 7. VAZMENAP 2 Marcelin i Petar U 3 Karlo Lwanga i drugovi, Izak S 4 Kvirin Sisački, Klotilda Č 5 Bonifacije, Igor P 6 Norbert, Darko, Neda S 7 Robert, RadoslavN 8 DUHOVI, (Komolac) P 9 Marija M. Crkve, EfremU 10 Margareta, Biserka S 11 Feliks i Fortunat, Barnaba (kvatre)Č 12 Onofrije, Jolanda P 13 Sv. Antun Padovanski (kvatre)S 14 Valerije, Elizej (kvatre)N 15 PRESV TROJSTVO (Šumet) P 16 Gvido, Franjom RegisU 17 Nevenka, BogoljubS 18 Marcelijan, Ljubo, Grgur Č 19 TIJELOVO (Procesija) ■P 20 Naum Ohridski, Cvijeta S 21 Alojzije Gonzaga, Slava N 22 12. KROZ GOD., Ivan Fisher, Toma Morus ■P 23 Sidonija, ZdenkaU 24 Rođenje Ivana Krstitelja S 25 Eleonora, Prosper ■Č 26 Ivan i Pavao, ZoranP 27 Presv. Srce IsusovoS 28 Srce Marijino,N 29 13. KROZ GOD., Petar i Pavao, ap. (Čajkovići)P 30 Rimski prvomučenici, Kajo

32

SRPANJ

U 1 Aron, Ester, OliverS 2 Oton, Berta, VišnjaČ 3 Toma, ap., Leon, LavP 4 Elizabeta, UlrihS 5 Ćiril i Metod, SlavenN 6 14. KROZ GOD., Marija Goretti, SuzanaP 7 Vilko, Klaudija, LukrecijaU 8 Akvila i Priscila, Eugen S 9 Marija Petković, LeticijaČ 10 Srećko, ViktorijaP 11 Benedikt, opat, OlgaS 12 Mohor i Fortunat, TanjaN 13 15. KROZ GOD., Gospa Bistrička, FerdoP 14 Kamilo, MiroslavU 15 Bonaventura, VladimirS 16 Gospa Karmelska (Sam. Rožat)Č 17 Marina, Nadan, BranimirP 18 Fridrih, Emilija, BrunoS 19 Makrina, Zlatko, ZoraN 20 16. KROZ GOD., Ilija, prorok, Ilka, RitaP 21 Lovro B., Danijel, DragicaU 22 Marija Magdalena, Magda S 23 Brigita, Valerija, ZdravkaČ 24 Kristina, Mirjana, BorisP 25 Jakov, apostol, JakšaS 26 Joakim i Ana, AnkaN 27 17. KROZ GOD., Klement Ohridski, LjiljanaP 28 Nazarije, Celzo, InocentU 29 Marta, Flora, Lazar S 30 Petar KrizologČ 31 Ignacije Lojolski, Vatroslav

KOLOVOZ

P 1 Alfonz LiguoriS 2 Gospa od Anđela, Porciunkula N 3 18. KROZ GOD., Augustin Kažotić, Stjepan, SpasoP 4 Ivan Vianney, IvicaU 5 Gospa Snježna, Nives, Snježana ■S 6 Preobraženje GospodinovoČ 7 Siksto, KajetanP 8 Dominik, Dinko, NedjeljkoS 9 Tereza B. od Križa, Edita, TvrtkoN 10 19. KROZ GOD., Lovro, đakon, LovorkaP11 sv. Klara AsiškaU 12 Ivan Kasijan, FrankaS 13 Hipolit, GertrudaČ 14 Maksimilijan Kolbe, Sveto P 15 VELIKA GOSPA (Patron župe ROŽAT) ■S 16 Rok, Stjepan kralj, KrunoslavN17 20. KROZ GOD., Hijacint, Miron, Natalija

33

P 18 Jelena KrižaricaU 19 Ivan Eudes, Jordan, TeklaS 20 Bernard, opat, SamuelČ 21 Pio X., papa, DobruškoP 22 B. D. Marija Kraljica, ReginaS 23 Ruža Limska, Zdenko, Ružica,VukN 24 21. KROZ GOD., Bartul, apostol, BarišaP 25 Ljudevit, kralj U 26 Rufin, Branimir, JadrankoS 27 Monika, Anđelka, ČaslavČ 28 Augustin, Tin, Živko P 29 Glavosijek Ivana Krst., SabinaS 30 Didak, RadoslavN 31 22. KROZ GOD., Rajmund, Paulina

RUJAN

P 1 Egidije, BrankaU 2 Kalista, Divna, IngridS 3 Grgur Veliki, GordanaČ 4 Rozalija, Iris, MarinP 5 Majka Terezija, CvjetkoS 6 Zakarija, Davor, DorisN 7 23. KROZ GOD., Marko Križevčanin, DragicaP 8 Mala G. (Čempresata)U 9 Alen, Budimir, HijacintaS 10 Nikola Tolentinski, PulherijaČ 11 Prvoslav i Hijacint, GašparP 12 Ime Marijino, Mirjana, SilvijaS 13 Ivan Zlatousti, ZlatkoN 14 24. KROZ GOD., Uzvišenje sv. KrižaP 15 Gospa Žalosna, DoloresU 16 Eufemija, KornelijeS 17 Rane sv. Franje (kvatre)Č 18 Josip KupertinskiP 19 Januarije, Teodor (kvatre)S 20 Andrija Kim, Kandida (kvatre)N 21 25. KROZ GOD., Matej, ap. i evanđ. P 22 Mauricije, SvetkoU 23 Lino, Pijo iz PietrelcineS 24 Gospa od OtokaČ 25 Aurelija, Zlata, KleofaP 26 Kuzma i Damjan (Knežica)S 27 Vinko Paulski, BerislavN 28 26. KROZ GOD., Vjenceslav, Vencel, VišeslavP 29 Mihael, Gabriel i RafaelU 30 Sv. Jeronim, zaštitnik Provincije

LISTOPAD

S 1 Terezija od Djeteta IsusaČ 2 Anđeli čuvari, VedranP 3 Maksimilijan, Gerard, Edmund

34

S 4 Sv. Franjo AsiškiN 5 27. KROZ GOD., Flavijan, Miodrag, FloraP 6 Bruno, RenatoU 7 Gospa od Ružarija (Ružarica)S 8 Srđ i Bako, Dan nezavisnosti ■Č 9 Dionizije, DenisP 10 Franjo Borgija, DanijelS 11 Firmin, Tvrtko, MilanN 12 28. KROZ GOD., Serafin, Makso, VeljkoP 13 Edo, HugolinU 14 Kalist, Stanislav, DivnaS 15 Terezija AvilskaČ 16 Margareta M. AlacoqueP 17 Ignacije Antiohijski, VatroS 18 Luka, evanđelistN 19 29. KROZ GOD., MISIJSKAP 20 Vendelin, Irena, MiroslavU 21 Uršula, CelinaS 22 Marija Saloma, Ivan Pavao II.Č 23 Ivan KapistranP 24 Antun Marija ClaretS 25 Katarina Kotrom., Spomen DakseN 26 30. KROZ GOD., Demetrije, Radovan, ZvonkoP 27 Sabina, Gordana, Duh AsizaU 28 Šimun i Juda TadejS 29 Narcis, Linda, DarkoČ 30 Alfonz Rodriguez, MarceIP 31 Kristofor, Vuk

STUDENI

S 1 SVI SVETI (Matica) ■N 2 31. KROZ GOD., DUŠNI DAN – SPOMEN MRTVIHP 3 Martin PorresU 4 Karlo Boromejski, DragoS 5 Mirko, Ljiljana, Č 6 Leonard, Sever, MelanijaP 7 Ernest, Karina, Mila, BaldoS 8 Gracija Kot.,Srijem. muč., Duns SkotN 9 32. KROZ GOD., Posv. Later. bazilike, VitoP 10 Leon VelikiU 11 Martin, biskup, (Šumet)S 12 Jozafat, SilvanČ 13 Stanislav Kostka, Ivan TrogirskiP 14 Nikola TavelićS 15 Albert Veliki, LeopoldN 16 33. KROZ GOD., Ivan Trogirski, MargaretaP 17 Elizabeta zašt. FSRU 18 Posveta bazilika sv. Petra i PavlaS 19 Matilda, Faust, KristinČ 20 Srećko, SilvestarP 21 Mavro, Gospa od ZdravljaS 22 Cecilija, Dobrila

35

N 23 KRIST KRALJ, Klement, BlagoP 24 sv. KrševanU 25 Katarina Aleksandrijska, KataS 26 Hugo, Konrad, LeonardČ 27 Virgilije, Maksim, ValerijaP 28 Jakov Markijski, DržislavS 29 Svi sveti Franj. redaN 30 1. DOŠAŠĆA, Andrija, ap., Hrvoslav

PROSINAC

P 1 Natalija, BoženaU 2 Bibijana, Blanka S 3 Franjo Ksaverski, Lucije Č 4 Ivan Damašćanski, Barbara P 5 Saba, Savka, Ada S 6 Nikola, Nikša (Dračevo selo)N 7 2. DOŠAŠĆA,Ambrozije, Agaton P 8 Bezgr. začeće BDMU 9 Zdravka, Valerija, Abel S 10 Gospa Loretska, Julijana (kvatre)Č 11 Damaz, Damir P 12 Ivana F. Chantal (kvatre)S 13 Lucija, Svjetlana (kvatre) N 14 3. DOŠAŠĆA, Oton iz Pule, Ivan od Križa P 15 Drinske mučenice, DarijaU 16 Adela, Zorka, Albina S 17 Lazar, FlorijanČ 18 Gracijan, Bosiljko P 19 Urban, Tea, Vladimir S 20 Amon, Teofil, Bogoljub N 21 4. DOŠAŠĆA, Petar Kanizije P 22 Honorat, ČaslavU 23 Ivan Kentijski, Viktorija S 24 BADNJAK, Adam i Eva, Delfin Č 25 BOŽIĆ - ROĐENJE ISUSOVO ■P 26 Stjepan Prvomučenik ■S 27 Ivan, ap. i ev., Janko, Fabiola N 28 SV. OBITELJ, Nevina dječica, Nevenka P 29 Toma Becket U 30 Nicefor, Trpimir S 31 Silvestar, papa, Zahvalnica

■ oznaka za državne blagdane (neradne dane)

36