Mostar, 17. prosinca 2014 Broj 13/5 Cijena: 2,5 KM / 10 HRK

BOSNAE

2 HUM BOSNAEPROZORI, VRATA, GRILJE, ŠKURE

SJEDIŠTE:

Adresa: Kiseljak, Gromiljak br. 19, Bosna i HercegovinaTel: +387 30 872-133 , 872-134, 872-135Fax: +387 30 872-290E-mail: kontinental.kiseljak@gmail.comSkype: Kontinental1

HRVATSKA

Tvrtka: Porta-Fenestra d.o.o. Ekskluzivni zastupnik za HrvatskuAdresa: Zagreb, Sesvete, Zagrebačka 75 – HrvatskaTel: +385 1 20 14 015; mob: 091 61 66 666Fax: +385 1 20 20 371E-mail: info@porta-fenstera-hr

MOSTAR (BiH)

Tvrtka: Kontinental izložbeni salon – MostarAdresa: Mostar, Ortiješ bb, Bosna i HercegovinaTel. +387 36 354 600, +387 63 993 105Fax. +387 36 354 600E-mail: kontinental.mo@tel.net.ba

ITALIJA

Tvrtka: TBT 2Adresa: Via A. Grandi 25, Ravenna (Italia)Tel. +39 0544450363E-mail tbt2@tbt2.com, web: www.tbt2.com

Tvrtka: HABITAT s.r.l.Adresa: Via Vittorio Veneto 208, BellunoTel. +39 0437 866 130Fax. +39 0437 358073E-mail: habitatfra@virgilio.it

Tvrtka: PUNTO CI s.r.l.Adresa: Via Arrigo Boilo 8, San Biagio di Callalta (TV)Tel. +39 0422 797 529E-mail: info@puntoci.it

AUSTRIJA

Tvrtka: MarStein GmbHAdresa: Boden Niederlög 3, 6105 LEUTASCHTel. +43 (0) 5213 20 120Fax. +43 (0) 5213 20 120 88E-mail: office@marstein.at, web: www.marstein.at

IRSKA

Adresa: Dublin (Irska)Tel. +35 387 681 5333Fax. -

KANADA

Tvrtka: UNIQUE EURO-WINDOWS AND DOORSAdresa: 5165 Willingdon Avenue, Burnaby, BC V5G 3J2 (Canada)Tel. +1 604 377 1236E-mail: eurowindowsanddoors@yahoo.ca

RUSIJA

Tvrtka: Kонтиненталь г. МоскваAdresa: г. Москва (Moskva, Russia), 105318,, ст. м. “Семеновская”, Семеновская пл., дом 7, стр. 16Tel. +7 495 665 74 74Fax. E-mail: okna@jelovica.ru, g-valiev@mail.ru

FRANCUSKA

Tvrtka: SARL HOUSEAdresa: 133 Avanue de Wagram, 75017 ParisTel. +33 699 417 000E-mail: contact@houseconceptparis.com

ENGLESKA

Tvrtka: AAG LtdAdresa: 40 New Zealand Avenue, Walton on Thames, Surrey KT121PT; LondonTel. +44 797 221 6454E-mail: aaghomes@googlemail.com

GRČKA

Adresa: AtenaTel. +30210958564Fax. -

NIZOZEMSKA

Adresa: GaudaTel. +51(0)172 327 353Fax. -

ŠVEDSKA

Adresa: StockholmTel. +46739437793Fax. -

ŠVICARSKA

Tvrtka: MTA AREPO SÁRAdresa: Boulevard de Saint Georges 60, 1205 Geneve, SuisseTel. +41 797 543 826, +33 623 677 019Fax. E-mail: todomarkovi@sfr.fr

www.kontinental.biz

KVALITETA POD SVAKU CIJENU

3HUM BOSNAE

Nakladnik:Hrvatska Uzdanica HUM MostarZa nakladnika:Martin RagužČelni i odg. urednik:Filip M. ArapovitzUredništvo:dr. Borisav Arapović Srećko BorasVlatko FilipovićVelimir Pšeničnik NjirićAndrija ŠimunovićIvan ĐogićMladen BlaževićIvanko Margeta Blaško Raguž

Mladen-Anto MolinarMarin TopićAntonio ZelenikaPetar ZelenikaIvica CvjetkovićKornelija Rajković

dr. Ante Aleksićprof. Ivan AlilovićMirko AlilovićToni PeharTomislav MazalValentin N. BorozanĆiril RaičIvan Ćubela

Grafika i dizajn:Philip Miró

Adresa Uredništva: Kralja Tvrtka br. 2 MostarBrzoglas:+387 36 310 400e-mail:humbosnae@gmail.comwww.humbosnae.gmail

List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanske županije pod brojem:R-05-04-42-42-1610-117/13

Do k u m e n t a r n i m filmom “Od Gabele do Huma” koji je završen ovih dana i službeno

je otpočelo vrijeme promoci-je ovog vrijednog, prije svega, povijesnog filma o uskotračnoj željeznici od Gabele do Huma, Dubrovnika i dalje do Boka Kotorske, do Zelenike. Ta pruga je prestala da postoji gotovo 40

godina, a priča o njoj i mogu- ćnostima koje je pružala i činila pučanstvu oko nje zapravo po-činje tek sada. Razlog za to je i ovaj povijesno - dokumentarni film koji otkriva sve prednosti koje je ona činila. Istodobno kad je završen taj film otpočeo je sa radom i film “Kraljica Katarina”. Ovaj film igranog karaktera će na najbo-

lji način otkriti što je prekrive-no prašinom gotovo 550 godi-na od kada Kraljice Katarine više nema na čelu ovog naroda. “Kraljica Katarina” je film koji će prije svega na informativan način i na prije svega kultur-nog karaktera hrvatskog naro-da približiti ovaj nesvakidašnji događaj svakom čovjeku. Film-ska ekipa stoji na početku ovog

projekta i najavljuje najmanje jednogodišnji mukotrpan rad da bi krajem slijedeće godine ima-li završen film. A u izradi je i igrana tv - serija sačinjena od 54 jednosatna nastavka, točno ono-liko nastavaka koliko je Kraljica Katarina imala godina kad nas je napustila.

KAKO NASTAJE FILMSKI PROJEKT

Milenko Milićević

4

Vlatko Filipović (78) najveći je živući redatelj i jedan od naj-

značajnijih filmskih au-tora u povijesti bh. filma. Iako je u mirovini, ne posustaje. Priprema svoj peti igrani film. Spekta-kularnu dramu o kraljici Katarini Kosači.

Ne poznajem nikoga

na ovim prostorima koji je u vašim godinama i dalje aktivan za kame-rom. Nakon filma “Od Gabele do Huma”, za koji ste također govorili da vam je posljednji, što vas motivira da i dalje snimate?

- To je priča duga

HUM BOSNAE

Nastavak na stranama 24.-28.

VLATKO FILIPOVIĆ TAJ NESALOMLJIVI HRVATSKI FILMSKI AUTOR DAO JE VELIKI INTERVIEW ZA VEČERNJI LIST. OVAJ GOTOVO OSAMDESETOGODIŠNJAK ISRCPNO JE ODGOVARAO NA PITANJA NOVINARA VEČERNJEG LISTA. KAKO JE POČEO, ZAPRAVO KAKO SE ZAPUTIO U SVIJET, U SARAJEVO I KAKO SE VRATIO NATRAG U HUTOVO, I NEUM (ŠTO MU JE DANAS STALNA ADRESA). “OD GABELE DO HUMA”, I O “KRALJICI KATARINI” SAZNAT ĆE TE U OVOM RAZGOVORU.

5HUM BOSNAE

Posljednja četvrtina 20. stoljeća u historiji juž-noslovenskih naroda svojom je događajno-

šću otvorila vrata njihove sveu-kupne prošlosti. Mnogi istraži-vači iz čitavog svijeta okrenuli su se proučavanju historije Juž-nih Slavena kopajući po raznim temama i tražeći odgovore na pitanja postavljana o razlozima krvavog raspada Jugoslavije.

Ponovni početak demokrat-skih odnosa, poslije pola stoljeća komunističke vlada-vine, obilježen je agresivnim političkim opcijama koje su izrasle prvenstveno unutar dva najveća južnoslavenska naroda; Srba i Hrvata. Njihova politička scena je umnogome svoju ideološku pozadinu gradila na „poljima historijskog prava“ na kojima je već bilo veoma vri-jednih „plodova“ mitološkog porijekla. Među historičarima je probuđeno interesovanje za proučavanjem mitologije i mi-togenetskih procesa kod Južnih Slavena i to kroz promatranje suvremenosti i izgradnje mod-ernih društava ovih naroda. I ovaj dio naše prošlosti se poka-zao kompatibilnim sa prošlošću drugih balkanskih naroda. Takođe su i sadašnje evropske političke tendencije pomogle da se prostor proširi i svi fenomeni prate na novom kompaktnom području jugoistočne Evrope.

Pored već dovoljno ekspo- niranih, i od struke istraženih mitova („mit o Kosovu“ kod Srba, tisućljetno ropstvo u Hr-vata, čojstvo kod Crnogoraca itd.) pristupilo se traganju novih ali i već izgrađenih mitoloških interpretacija određenog his-torijskog događaja ili historijske ličnosti.

Ako se podrazumijeva da mit ima veoma dugo tra-janje nastajanja onda se može reći da su konjukture (rečeno

strukturalističkim riječnikom) ti činioci koji mit čine stabilnim. Upravo posljednje decenije 20. stoljeća na južnoslavenskom prostoru pretstavljaju kon-jukturu kojom su mitovi ovih naroda ušli u fazu zrelosti. In-teresantno je da se to događa u „informatičkoj eri“ koja je zah-vatila čitav razvijeni svijet. To se najbolje moglo primjetiti u mas-medijima koji su kontro-lirani od strane režima gradili svijet naroda, najčešće kroz mi-tologizaciju prošlosti.

Ono što je mene rukovodilo u odabiru teme jeste porast za-nimanja za kraljicu Katarinu u posljednjih desetak godina, ali više kao vjerski i umjetnički uzor a ne historijski lik. Teolozi, književnici i umjetnici su svo-jom interpretacijom pomogli da Katarina još snažnije uđe u sferu mitskog.

U ovome radu ću se koristiti tipologijom mitova koja je ob-jedinila većinu radova prezenti-ranih na Prvoj međunarodnoj konferenciji Balkanska društva u promjenama - Upotreba historijskih mitova, održanoj u Sarajevu od 07. do 09. septem-bra 2002. godine. To su; mit o samosvojnosti (sui generis), o predziđu (ante murale) i o starini (antiquitas). Bez obzira koliko ova tipologija uproštava stvari smatram je veoma koris-nom i dovoljnom za prezenti-ranje načina i razloga nastajanja mita o bosanskoj kraljici Ka-tarini. Takođe, između biblio-grafskih jedinica koje su većim djelom posvećene kraljici Ka-tarini (a ja sam došao do preko 140) pokušao sam da iskoristim one koje najbolje oslikavaju Ka-tarinu kao historijsku ličnost s jedne, i kao mitski lik s druge strane.

O godini rođenja Katarine, kćeri Stjepana Vukčića Kosače

i Jelene Balšić, dugo vremena se vodila polemika. I danas postoji ta dilema mada se čini da je argumentacija Đ. Tošića najbliža istini. On tvrdi da je Katarina rođena potkraj av-gusta 1425. godine. S druge strane su historičari koji stoje na stanovištu da je ona rođena 1424. godine među kojima i B. Pandžić, dobar poznavalac Ka-tarinine biografije. Ostali koji su tvrdili da je kraljica Katarina rođena u nekoj drugoj godini su odavno i sami napustili svoja stajališta.

O djetinjstvu kraljice Katarine malo se zna osim da je uz svog energičnog oca, herceg Stjepa-na, imala mogućnost da se up-ozna sa mnogim ljudima. Na herceg Stjepanovim imanjima uistinu je uvijek bilo interesant-nih ljudi od kojih je malehna

Katarina mogla slušati o raznim stvarima. Naravno najsnažniji utjecaj na nju pored oca ostavila je majka Jelena, kći zetskog vla-dara Balše III.

Veoma burno vrijeme bosan-ske historije u kome snažnu ulogu počinju imati Osmanlije obojili su i zategnuti porodični odnosi među Kosačama. Sukobi herceg Stjepana sa sinom Vladislavom su utjecali i na Katarinu. Može se reći da je veza Katarine sa bratom Vladislavom bila jaka i dubo-ka i da je ostavila veliki trag u njenom životu. Pored Vladisla-va herceg Stjepan je imao još dva sina; Vlatka i Stjepana. Najmlađi Stjepan bio je Ka-tarinin polubrat, sin Barbare Bavarske, a poznat će postati kao Ahmed - paša Hercegović.

Već poslije 1415. godine u

Kraljica Katarina

Historijska Kraljica Katarina

Piše:Admir Mulaosmanović

6 HUM BOSNAE

Bosni Osmanlije imaju važnu ul-ogu što je doprinijelo formiran-ju dva politička tabora. Sredi-nom 15. stoljeća herceg Stjepan je vodio proosmanski a kralj Stjepan Tomaš protivosman-ski tabor. Neprijateljstvo bosan-skog kralja i hercega preki-nuto je na kompromisan način. Dvadesetjednogodišnja herce-gova kćerka Katarina udala se za bosanskog kralja najvjerovat-nije 20. maja 1446. godine, pet – šest dana prije Uzačašća. Koju je vjeru Katarina ispovjedala do tada nije sasvim jasno ali je poznato da poslije vjenčanja ona prihvata katoličanstvo ko-jem je pripadao njen muž. Na-vodi se da je papa Eugen IV dopustio Katarini da uzme sebi dva kapelana među franjevcima da budu njeni duhovnjaci. Po svemu sudeći Katarina je bila samozatajna žena. Ubrzo na-kon vjenčanja sagradila je crkvu Presvetog Trojstva u Vrilima kod Livna 1447. godine i svete Katarine u Jajcu 1458. godine. Ipak, ni udaja kćeri za bosan-skog kralja kao ni ženidba her-cegovom kćerkom ovu dvojicu nije učinila trajnim saveznici-ma. Oni su opet ratovali a Ka-

tarina je promatrala i šutjela. Proosmanska stranka je dovela Osmanlije u centar političkog odlučivanja kao svoje savezni-ke i definitivni pad Bosne pod njihovu vlast se nazirala. Kao pomoćnici Osmanlijama pojav-ljuju se i herceg Stjepan i sin mu Vladislav. Moguće je da je njihovom pomirenju, koje se desilo nakon pada Bosne, do-prinijela i činjenica da su se os-lanjali na istog moćnika.

1461. godine bosanski kralj Stjepan Tomaš je umro pod nejasnim okolnostima. Jedna od verzija kaže da ga je ubio posljenji bosanki kralj, njegov sin sa prvom ženom Vojačom, Stjepan Tomašević.

Poslije smrti muža Ka-tarina se sa svojom djecom Žigmundom i Katarinom pov-ukla na porodični posjed Stjep-ana Tomaša, Kozograd nad Fo-jnicom. Tu je živjela povučeno sve dolaska Osmanlija u Bosnu. Poslije toga je poznat Katarinin odlazak ka Dubrovniku na-kon dolaska sultanove vojske i pogubljenja bosanskog kralja Stjepana Tomaševića. Nakon okončanja bijega nastanila se na Lopudu odakle je počela nastu-

pati kao legitimna predstavni-ca bosanske države. Kako su bosanski vladari imali posjede i nekretnine u Dubrovniku koje su izdavali Katarina je prihode od toga zatražila za sebe i svoju pratnju ali su Dubrovčani odbili da joj to učine. U ovom detalju se, vjerovatno, krije cjelokupni smisao “igre” oko Katarine i njene uloge u političkom životu ovog perioda. Već u Bosni su Katarinina djeca dospjela u ruke Osmanlija i postala njihovi zarobljenici.

Postoje mnoge priče o Ka-tarininom odlasku iz Bosne i one uveliko ulaze u područje mitskog predanja tako da će o njima biti riječi u nastavku teksta. Po svoj prilici, Katarina je u Rim stigla nedugo poslije smrti pape Pija II (1458-1464), u jesen 1464. godine. Postoje određeni publicisti koji tvrde da je ona ostala u Bosni do 1466. godine, u dogovoru sa sultanom Fatihom, ali to nije tačno.

Prvi stan u Rimu Katarina je imala u kući Jakova Mente-bona a od 01.10.1469. godine bila je u kući u gradskom djelu Pinea, blizu crkve sv. Marka. U Rimu je Katarina nastojala da

pokaže svojekraljevsko pori-jeklo i prisustvovala je raznim manifestacijama viših slojeva iako je od papa primala novčanu pomoć ibila izbjeglica. 1470. godine je od milanskog kneza Galeazza Sforce tražila pomoć da oslobodi svoju djecu iz os-manskih ruku ali joj to nije usp-jelo. Ponovo je pokušala ali opet bez uspjeha. Interesantno je da se pape nisu zauzimale za ovu Katarininu želju koliko je nama poznato.

Katarina je u Rimu postala franjevačka trećorednica pri samostanu Araceoli s kojim je stupila u vezu. U istoj crkvi se skupljalo društvo Blažene Dje-vice Marije koje se brinulo za bolnicu sv. Alberta u Rimu a Ka-tarina je i sa njima imala prisne i srdačne odnose. Čitavo ovo vri-jeme Katarina je u Rimu živjela skromno a čak je posuđivala novac “bosanskih banova” koji su stigli s njom u Vječni grad. To se vidi i u oporuci a ona navodi imena Radiča Klešića Ivanovog, Jure Žubranića Nikolinog i Abrahama Radiča, odnosno Paule Mirković, Jelene Semković i Mare Mišljenović kao svojih dvorjana kojima se

7HUM BOSNAEtreba vratiti dug pored onoga što im ona ostavlja od sebe.

Živeći tako, dan za dan, Ka-tarina je sve više slavila zdrav-ljem što je i ona osjetila tako da je 20.10.1478. godine poz-vala javnog notara Antu Jurina i pred sedam svjedoka (od njih šest je bilo franjevaca) da sas-tavi oporuku kojom je imeno-vala papu Siksta IV i njegove nasljednike baštinicima bosan-skog kraljevstva. Naravno, to je učinjeno bez ikakve pravne podloge a upravo današnja “kroatizirajuća” historiografija crpi snagu iz ovog dokumenta u mitiziranju Katarine. Sve re-likvije koje je posjedovala os-tavila je crkvi sv. Katarine u Jajcu a oporuku je, po naredbi pape, podkancelar prepisao u knjigu papinske riznice Camerario Cenci.

25.10.1478. godine Ka-tarina, bosanska kraljica, je umrla u Rimu. Ukopana je u crkvi Marije Areceoli a natpis bosančicom na njenom grobu zamjenio je natpis na latinskom 1590. godine prilikom premiještanja groba. Takođe je nadgrobna ploča bila ukrašena njenim reljefnim kipom. S jedne i druge strane reljefnog kipa su grbovi; kraljevski bosanski i grb porodice Kosača.

Heraldička analiza gr-bova ima nekoliko verzija tako da se nijepotrebno na njima zadržavati mada kod određenih historičara pos-toji želja da i kroz te seg-mente uvećaju vjerodos-tojnost svojih ideoloških lajtmotiva.

Katarinina djeca, Žigmund i Katarina, koliko je poznato više nikada nisu vidjela majku. Katarina je, sudeći po predanju, umrla na putu za Istanbul i neg-dje kod Skoplja se nalazi njeno turbe.

O Katarini princezi se, takođe, pisalo ali konkretan pouzdan podatak o tome gdje je završila život ne postoji. Žigmunda, kasnije Ishaka Kral Oglua, spominje Mlečanin Donaldo de Lezze u Historia Turchesca kao sedamnaestogodišnjeg pra-tioca Mehmeda II Fatiha tako da o njemu postoje pouzdani

podaci. Navodi se i to da je bio veoma drag sultanu koji mu je dopuštao ono što drugima nije od svojih pratilaca.

Već onog trenutka kada je Katarina napustila ovaj svi-jet pojavila se predaja o njoj kao posebnoj i izuzetnoj ženi. Franjevački pisci je spominju kao svetu osobu a prvi je to učinio fra Marijan iz Firence (? – 1523) u svome djelu Fasacu-lus Chronicorum Ordinis Fra-tarum Minorum. Kao blažena

dospjela je u liturgijsku knjigu Martycologium Franciscanum a članovi Društva Blažene Dje-vice Marije pri samostanu Ara-ceoli dugo su poslije njene smrti držali misu zadušnicu za ispokoj Katarine. Tuga koja se ocrta-vala na Katarininom licu najviše se pojašnjavala time da su joj djeca postala muslimani i da veća tragedija od te ne postoji. Zbog toga joj se pripisuje i ve-lika saosjećajnost prema drugi-ma gdje god se nalazila. Inače, za uspostavljanje Katarininog puta najviše zasluga imaju fran-jevci. Ona je jedina, uz Kulina bana, ušla u bosansku narodnu

tradiciju od vladarskih ličnosti što je takođe zasluga franjevaca. Najsnažnija predanja se odnose na kraljičino bjekstvo iz Bosne i to je najbolje obradio dr. Vlajko Palavestra koji tvdri da su u sred-njoj Bosni sjećanja na Katarinu, ukrašena motivima legendar-nosti i mitologije, promovisali franjevci iz samo njima znanih razloga. Tako isto i dubrovački hroničar G. P. Lukarević u svome djelu Copioso Ristretto degli Analli di Rausa (1605) opisuje Katarinin odlazak iz Bosne s dozom heroizma. Up-ravo tih godina, početkom 17.-tog stoljeća, je bosanski biskup Frančesko Stefani pisao papi da

je bosanska kraljica ostavila u depozit sva dobra Dubrovniku u nadi da će se osliboditi njeno kraljevstvo. Ova aktualizacija kraljice Katarine i njene ul-oge u bosanskoj historiji došla je upravo u trenucima kada je postojala mogućnost promjene na političkoj karti jugoistoka Evrope ali je mirom potpisanim 1606. godine između Habzbur-ga i Osmanlija to odgođeno do daljnjeg. U ovakvim situacijama se najbolje vidi iz kog razloga se poseže za Katarinom i njenom ostavštinom. Ona je naime izuzetno pogodna za politi-kansko potkusurivanje i dobar

je argument u nastojanju da se Bosna promoviše kao oduvijek katolička zemlja.

Uporedo sa historijskim zapisima o heroizmu kraljice Katarine u narodu je nasta-jalo nekoliko predanja o ovoj ženi. Predanja su se odnosila na kraljičin bijeg iz Bosne, njene posljednje dane na Kozlu iznad Fojnice, njenom odnosu prema običnom stanovništvu, itd. Sve ove priče su velikim dijelom pronosili franjevci a način nji-hovog izlaganja pa i sama vjero-dostojnost, o dolasku Osmanlija npr., vidi se u članku Slavka A. Kovačića podnesenom na sim-poziju u povodu 500 obljetnice

smrti kraljice Katarine. U Bosni postoji tri pre-

danja o kraljicama i sva tri su u osnovnim crtama vezana za Katarinu. Is-tina, ima u njima odsjaja predanja koje dolazi sa slovenačkog Krasa o Šembilji, ženi koja je voz-ila vatrene kočije. Ta tri narodna predanja odnose se na Crnu kraljicu u Kra-jini, Katarinu u srednjoj Bosni i „prokletu“ Jerinu u istočnoj Bosni. Predanja o Crnoj kraljici i Katarini imaju istu tradicionalnu osnovu i na oba područja su prisutni isti arhaični motivi predanja o ženama – vladarkama.

Osnovni motivi u oba predanja su:

- u kraljičin grad voda je dovedena čunkovima

- od jednog do drugog grada, pod opsadom Os-manlija, moglo se komu-

nicirati preko lanca - opsada grada (Kozograda)

trajala je više godina - grad izdaje baba poučivši

neprijatelja šta treba da uradi - konji potkovani naopako

kao varka - kraljica žali za dobrima u

zavičaju - nastanak toponima u vezi sa

kraljičinim bjekstvom

Posebnu grupu predanja čine priče o kraljevskoj kćeri koja nije htjela poslušati oca i ma-jku koji su joj govorili da bježi. Otac ove princeze na Grmeču se zove kralj Atula. Narodna

Nastanak predanja o Katarininoj posebnosti

8 HUM BOSNAEtradicija prenosi da je Katarina popustila pred voljom velikaša i sa Kozla krenula u Rim. To-liko je oklijevala da se i sada kao spomenik čuvaju „četiri ploče i rupica“ koju je kraljica, premiještajući se pri oklijevanju, u kamenu štapom izdubila. To je razumljivo obzirom da je Ka-tarina, očima današnjih njenih biografa, bila odana katolkinja koja se teško mogla pomiriti sa činjenicom da „Bosna prestaje

biti kršćanska i brana od Isla-ma“ i postaje pokrajina u vlasti barbara. Izlaz iz bijede je vidjela, naravno, u odlasku papi Piju II. Da bi se naznačila kolika je to žrtva bila i kako je taj odla-zak kraljica doživljavala njoj se davao oreol svetosti skoro kroz cijeli njen život tako da se na-vodi da je svoj životni vijek obilježila patnjom, stradanjem i dubokom pobožnosti.

S druge strane, kao neka vrsta kontra-mita, stoje bošnjački publicisti koji pokušavaju mini-mizirati Katarinina uvjerenja te iznose da je ona svoju djecu još 1461. godine dobrovoljno pre-dala Ishak – paši i ostala u Bosni sve do 1466. godine dogovorivši se tako sa sultanom Fatihom, svojim pobratimom. Herojski,

legendarni i na kraju mitski bi-jeg iz Bosne doprinio je tome da slika o Katarini bude slika o ka-tolicima Bosne. Ta slika svjedoči o propasti, patnji i žalosti, odnosno govori o „predziđu“ koje to više nije. Uvijanje Ka-tarininog životopisa u mitsko odijelo doprinijelo je homoge-nizaciji katoličkog stanovništva Bosne u perspektivi ničeovskog obrazloženja potrebe za mitom. Bol kao srž i izvorište mitskog

preko jedne osobe dotiče i obuhvata cijeli narod. S druge strane je želja naroda da se pois-tovjeti sa svojom kraljicom jer to najviše ocrtava i naznačuje njihovu samosvojnost. Kraljica Katarina je naša a mi smo njeni. Kao što se kaže, „i u najtežim trenucima historije Bosne kraljičin narod je čuvši da je preminula izrazio sućut za svo-jom voljenom kraljicom“. Može se reći da ovo sintagma koja vri-jedi u svim vremenima, a nama koji živimo na ovim prostorima dobro je poznata i iz neposredne prošlosti (mi smo Titovi – Tito je naš). Pitanje identiteta koje se posljednjih decenija postavljalo na jugoistoku Evrope trebalo je da se kroz ovakve sintagme i miteme osnažuje na putu ka

afirmacije naroda ili grupe.

Devedesetih godina 20. stoljeća kada se identitet morao opet „osvajati“ kraljica Kata-rina je snažnije zakoračila u javni život. O njoj su pjevali,

pisali i govorili ljudi različitih ubjeđenja i pripadnosti. Nara-vno, najveću aktualizaciju je doživjela kod katolika, odnosno u ovom vremenu kod hrvatskog naroda u cjelini.

U Hronici fra Marijana iz Firence, na strani 144, Kata-rina se spominje kao blažena pa otuda i ne čudi što je u crkvi na Gromiljaku kraj Kiseljaka oslikana među hrvatskim svec-ima i blaženicima. Takođe njen spomendan, 25. oktobar, navodi se i u hrvatskom katoličkom kalendaru, iako nije beatificira-na niti kanonizirana na razini Katoličke crkve. Isto tako su i novi nastavni planovi i pro-grami veoma doticali predmet historije pa tako na primjer u udžbeniku Frane Sablića (7. i

8. razred) u Republici Hrvat-skoj Katarina važi kao katolička kraljica koja želi Bosni vratiti „naš“ katolički karakter, dakle hrvatski. Na njen spomendan drži se misa za kraljicu na Bobovcu koja je ujedno i misa za Domovinu. Bobovac je kako ističu neki svećenici jedna vrsta oltara a u Kraljevoj Sutjesci žene u znak žalosti za kraljicom nose crne marame (katarinke). Katarinke kao i kraljičin kip u

samostanskoj crkvi „kriju sladak okus slavne prošlosti pomiješan sa gorčinom tuge i tragedije kraljice i njenog puka“. Takođe se na misi mogu čuti izjave da je Katarina bila uz narod, da je doživjela sudbinu naroda i za spas toga naroda krenula je u izbjeglištvo. Ove riječi je iz-rekao fra Gabrijel Tomić koji je pokrenuo postupak za be-atifikaciju Katarine dok je fra Stjepan Buljan (1918-2001) najzaslužniji za uspostavu Ka-tarininog kulta jer je formirao „Udrugu hrvatskih vitezova i kneginja bosanske kraljice Ka-tarine“. Takođe fra S. Buljan je u Kreševu, na Bedemu, podigao kapelicu „u slavu Blaženice“. Otuda i ne čudi što u hrvatskom udžbeniku historije za sedmi

Uloga Katarine u vrijeme redefiniranja

političkih odnosa na Balkanu

9HUM BOSNAE

razred (Pavličević – Potrebica) stoji da su franjevci najvažniji junaci bosanske prošlosti jer su u samostanima bila žarišta hrvatske katoličke kulture. O tome da su franjevci veoma brzo pristupili izgradnji Katarininog mita svjedoči govor već spome-nutog fra G. Tomića koji je re-kao da je i u najtežim trenucima, kada je Bosna drhtala pod na-jezdom osmanskih konjičkih hordi narod smogao snagu i izrazio sućut kada je Katarina umrla. U uspostavljanju mita o Katarini išlo se čak i dotle da se govorilo kako je kraljica oko sebe širila atmosferu blagosti.

Sva ova teološka komponenta u nastanku mita o kraljici Ka-tarini uz sebe je nosila i drugu, ne manje značajnu, političku komponentu. To se najbolje iskazalo prilikom posjete pape Ivana Pavla II Bosni i Herce-govini. Tadašnji hrvatski član predsjedništva Bosne i Her-cegovine, Krešimir Zubak, se ispraćajući gosta dotičnom obratio kao baštiniku oporuke kraljice Katarine preuzimajući tako jedan od mitova kroatizirajuće historiografije. To je trebala biti poruka Vatikanu šta se od njega očekuje i šta on može od hrvatske politike u Bosni očekivati. Međutim, izgubilo se iz vida da već dugo vremena papa nema skoro pa nikakve političke moći kao i to da isticanje Katarinine oporuke

u tom kontekstu odavno više nema smisla.

No, bez obzira, mit o Ka-tarini je što ovaj slučaj to zorno pokazuje došao u novu fazu. Kao takvog ga spominje i dr. E. Zgodić govoreći o tadašnjoj inicijativi a sada gotovoj stvari fra S. Buljana oko formiranja „Udruge 40 hrvatskih vitezova“ koji su, navodno, otpratili Ka-tarinu u Rim. Iz sfere teološko-političkog Katarina je kročila u svijet umjetnosti. O njoj je puno toga napisano a u posljednje vrijeme je najzanimljiviji balet koji je postavljen u Narodnom pozorištu u Sarajevu. takođe i spomen pjesma koju je napisao fra Vladislav Fišić a uglazbio fra Slavko Topić pjeva o Ka-tarini kao „majci“. Na određeni način skoro kao „pramajci“. Ukorak idu i neki publicisti-historičari koji od Katarine prave nosioca univerzalnih vrijednosti pretstavljaju je kao simbiozu abrahamskih vjera. Ovo je izuzetno maštovito i mitsko prikazivanje koje svjedoči da činjenice ponekad treba preskočiti i dati pred-nost subjektivnom. Ako ništa drugo, bogumilstvo ne spada u abrahamske vjere bez obzira na dileme koje se na učenje ove sekte odnose.

No, ovo je dobar pokazatelj u kojem smjeru može krenuti priča o Katarini, našoj mitskoj kraljici.

Mit je produkt „dugog tra-janja“ i naslaga raznih gradi-vnih elemenata. To se najbolje uočava kada se vrši analiza npr. antičkih mitova. Oni međutim imaju nešto drugačiju funkciju od mitova koji žive u modernim društvima današnjice koja su po horizontali i vertikali obilježena globalizacijom i informatičkom revolucijom. Mitovi o samos-vojnosti, predziđu i starini su jednostavno morale isplivati na površinu kod malih grupa i naroda koji ponovo pronal-aze svoj identitet ili ga ponovo definišu. To se najjasnije ocrtava na prostoru bivše Jugoslavije ali i šire, na prostoru jugoistočne Evrope. Pored mitova kojima je svrha homogenizacija naroda pojavili su se i nešto tendenci-ozniji ekspanzionistički mitovi. Mit o kraljici Katarini ima obje ove interpretacije.

Ova, uistinu, nesretna žena je katoličkim teolozima i hrvat-skim političarima poslužila kao argument kojim se dokazuje hrvatski karakter Bosne. Zbog toge je, valjda, novinar HTV-a prilikom ulaska trupa HVO-a 1995. godine u Jajce mogao uzviknuti da je oslobođen još jedan hrvatski kraljevski grad nakon Knina, ovaj put grad hrvatskih bosanskih kraljeva.

Nelogično, ali djelotvorno što dokazuje i zorno govori o ulozi mas-medija u nedavnim zbi-vanjima na našim prostorima. Kao brana od ove mitske post-avke pojavili su se, paradoksal-no, drugi kontra mitovi. Njih su plasirali bošnjački intelektualci koji su primijetili sve veće ek-sponiranje „katoličke i hrvat-ske Katarine“. Međutim, to su uradili na skoro isti način onih kojima su oponirali. Tvrditi da je Katarina imala odlične odnose sa Osmanlijama ali da, eto, iz nekog nepoznatog ra-zloga odlazi u Rim djeluje ne-ozbiljno. Ovakvim pristupom se samo potpomoglo nastajanju mita o Katarini.

Odlučujuću ulogu u kreiranju mita o kraljici Katarni kroz his-toriju imali su franjevci. Oni su širili priče i predanja kojima se naglašavala zajednička bol i gu-bitak kraljice i njenog naroda. Te priče su vremenom popri-male različite oblike, ali im je osnova ostala ista.

U nekoj dubljoj analizi može se nazrijeti tipična kršćanka predstava paćenika i sveca tako da ne treba čuditi ako Kata-rina u dogledno vrijeme bude posvećena. Tek kao o sveoj oso-bi, mit o njoj će dosegnuti pun-inu, i ona će stati rame uz rame najvećim. Šta će politika tada uraditi?!

Zaključak

10 HUM BOSNAE

Tko imalo u srcu živi Hum-Ze-mlju Humsku i Bosnae – čud-novatu Zemlju Bosnu svakog posljednjega tjedna u misecu li-

stopadu obuzme ga neka posebna sjeta. Na dane i vrime koje , naravno, upamtiti mogao nije, ali miris na ta vrimena slobode, ponosa i slave, na vrimena kraljevstva bosanskoga i humskoga , a hrvatske krvi i krune ne gubi na jačini. Poviest označi 25. listopada za dan koji će uvik godinama i stoljećima poslije tog tužnog lita Gospodnjeg 1478 buditi sjetu na majku svakog Humljanina ,gdje bi rođena, i na svakog Bosanca -zemlju čiju je kraljevsku krunu nosila i koju je sačuvala do zadnjeg trenutka svoga života. Kraljica maj-ka , majka svih sinova i kćeri Bosne i Hum-ske umrla je kao najtužnija žena na svijetu, daleko od svoga rodnoga kraja., daleko od svoje čudnovate zemlje i kraljevstva svoga.Tek notar vrijedni pažljivo zabilježi sve nje-ne riječi i one posljednje- “htijući odrediti o svom bosanskom kraljevstvu” ; “…da Bo-sna, ne vrate li se njena djeca iz sužanjstva, a zemlja nekad oslobodi, kraljevstvo pripadne sv. Stolici…” Bijaše to potvrda tvrde vjere majke Katarine i naroda njenog što stolje-ćima poslije, do dana današnjega, proživi patnje i poniženja svakoga ne bi li ostao na tome putu- ne bi li od Bosne i Huma ostalo nešto i ne bi li se kraljičina posljednja želja i oporuka ispuniti mogla.

A za posljednjih dana svoga života naj-veća briga tužnoj Majci bijaše njen narod koji ostavljen na milost i nemilost od kr-šćanskog svijeta dade skrivati po dolovima i vrtačama (i tako stoljećima poslije). Najveća njena tuga bijahu njena dica, koja dopadoše ropstva, za koje se na sve strane raspitivala, a majčinska ljubav i tuga pripremila i za to da za njima pođe u Tursku i za novac odkupi.

Ali uzaludna je bila sva muka majčinska da oslobodi svoju djecu, a najveća tuga ju obuze u času kad doznade da su dica već za-boravila svoju zemlju, rodni kraj i viru pradi-dovu. S tom tugom i ranom na srcu Kraljica je i umrla. Svoja kraljevska dobra koje ima-de u Rimu, ostavi na jednake dijelove onima koji uz nju do smrti bijahu. Crkvi. Sv. Ma-rije de Araceli ostavi svoj kraljevski plašt iz pozlaćenog sukna i svileni oltarni prekrivač. Bolnici sv. Jeronima za hrvatski narod ostavi

sve potrepštine iz svoje kapele. Svome sinu Sigismundu ostavi jedan mač njegova oca – Stjepana Tomaša kralja, okovan srebrom. Ali, osta tako zapisano, ako se ne vrati vjeri Kristovoj , da mač pripadne Balši, sinu brata joj Vladislava. Djeci Sigismundu i Katarini još ostavlja srebrni bodež, dvije tase i dva vrča srebrena. Svete moći ostavi Franjevač-koj crkvi sv. Katarine u Jajcu. Ostalo da se razdijeli služinčadi. Tako reče….

“… Katarini bosanskoj kraljici, kćeri Jele-ne i hercega Stjepana, ženi Tomaša bosan-skoga kralja. Živjela je 54 godine, a umrla je u Rimu godine Gospodnje 1478., dne-

va 25.listopada. Spomenik je postavljen po njezinoj oporuci.” I danas se ova ploča na-lazi uzidana u jedan stup kod velikoga žr-tvenika, kao spomen na veliku kraljicu. Njoj na spomen , današnje stare hrvatske majke u Sutisci Kraljevoj (i drugdje gdje te majke danas u izbjeglištvu žive) nose crninu.

Crkva sv. Marije de Araceli u vječnom gradu Rimu do danas je vječni dom posljed-nje kraljice čija duša i danas živi u svakomu onom čije srce imalo ćuti Bosnu i Hum, dane slobode i dane ponosa i slave.

KATARINAKRALJICA I MAJKA

Piše:Filip M. ARAPOVITZHrvatska Riječ 2000.

11HUM BOSNAE

Među rijetke žene čiju je životnu poruku sačuvala povijest u Her-

ceg-Bosni spada kraljica Ka-tarina. Njezin život je donekle odraz prilika u kojima je ži-vjela i u kojoj se našlo propalo Bosansko kraljevstvo.

Katarina je bila kći istaknuog bosanskog velikaša Stjepana Vukčića Kosače i Jelene r. Balšić. Katarina je rasla u domu svojih roditelja. Njezin otac Stjepan bio je cijenjen suradnik svoga strica Sandalja Hranića. Nakon Sandaljeve smrti 1435., Stjepan je upravljao i njegovim posje-dima. Kao odrasla i odgojena djevojka udala se i vjenčala vje-rojatno 26.svibnja 1446. godine za bosanskog kralja Stjepana Tomaša (1443.-1461.). U braku je dobila dvoje djece: Sigismun-da i Katarinu. Za njihov odgoj posebno su se brinuli franjevci.

Stjepana Tomaša god. 1461.naslijedio je novi kralj Stjepan Tomašević (do 1463.). U me-đuvremenu turske trupe su pu-stošile i u svibnju 1463. godine potpuno osvojili Bosnu. Pogu-bili su potonjeg kralja Stjepa-na Tomaševića i odveli u za-robljeništvo Katarininu djecu. Kraljica Katarina se spasila na području Dubrovačke Republi-ke. Stanovala je jedno vrijeme na otoku Lopudu. Osjećala se nesigurnom, te je odlučila poći u Rim, papi. U Rimu je od pape dobivala novčanu pomoć za svoje uzdržavanje i stan.

Iako u izbjeglištvu Katarina nije zaboravljala svoje djece ni bosanskog kraljevstva. Oblačila je crno odijelo, tražila načina da oslobodi svoju djecu za koje je saznala da se odgajaju po propi-sima islama.

I u Rimu Katarina se pove-zala uz franjevce samostana Aracoeli. Tu je stupila u Treći red svetog Franje. U istoj crkvi okupljalo se i Društvo Blažene

Djevice Marije, koje se, izmedju ostalog, brinulo i za bolnicu sv. Alberta u Rimu. Katarina je i s ovim Društvom svojski surađi-vala i pomagala ga.

Dana 2o. listopada 1478. kra-ljica Katarina napisala je oporu-ku u kojoj je izrazila želju da se nakon smrti pokopa u franje-vačkoj crkvi Araceoli. Zatim, ako se njezina djeca ne obra-te na katoličku vjeru, bosansko kraljevstvo predaje Svetoj sto-lici. Franjevačkoj crkvi ostavlja kraljevski plašt od pozlaćenog sukna i svileni oltarnik. Hrvat-skoj crkvi sv. Jeronima ostavlja misne knjige, posuđe i odijela. Svojim dvorjanima i dvorki-njama ostavlja odredjene sume dukata. Na koncu, sve te moći ostavlja crkvi svete Katarine u Jajcu. Testament s darovi-ma predan je Papi Sikstu IV. (1471-1484.) i prepisan u po-sebnu knjigu (Tajni Vatikanski arhiv, Miscelanea Arm. XV, sv1, f.266v-268r).

Pet dana nakon sastavljanja oporuke 25. listopada 1478. bla-go u Gospodinu je preminula posljednja bosanska kraljica Ka-tarina. Pokopana je u spome-nutoj franjevačkoj crkvi. Iznad njezina groba postavljena je nadgrobna ploča urešena re-ljefnim kipom kraljice u narav-noj veličini (1,78) s krunom na glavi. S jedne i druge strane glave urezan je po jedan grb, bosanskih kraljeva i obitelji Ko-sača. Ispod nadgrobne ploče bio je upisan i tekst bosančicom. A hrvatski narod i danas je opla-kuje noseći crne haljine.

Minulo je 535 godina od smr-ti posljednje naše kraljice Ka-tarine. Hrvatski narod je nije zaboravio. Hodočasnici kojima se posrećivalo stići do Rima obi-lazili su kraljičin grob. Molili se i preporučivali joj u zaštitu hr-vatski narod u Herceg-Bosni i diljem svijeta. Iskazivali svoju duboku zahvalnost i odanost

njezinu mukotrpnom životu, ispunjenom sviješću katoličke odgovornosti i kraljevskog do-stojanstva. Franjevci su dijelili sudbinu bosanskog kraljevstva i pratili kraljicu Katarinu.

U svojoj crkvi su pokopali njene zemne ostatke. Napisa-li joj životopis i upisali u svoju knjigu mučenika (Martyrologi-kum Franciscanum) kao blaže-nu. Franjevački povjesničari iz

Herceg-Bosne (fra Vjenceslav Batinić, fra Julian Jelinić, fra Bazilije Pandžić, a posebno fra Dominik Mandić i drugi) više puta su se vraćali i s novim po-dacima izradili povijesni moza-ik ove jedinstvene i velike žene koja je svjedokinja postojanja, propasti i nade u uskrsnuće vla-stite samostalnosti i slobode.

Dr. fra Andrija Nikić

KRALJICA KATARINAVUKČIĆ KOSAČA (1424.-1478.)

12 HUM BOSNAE

POVJESNIČARI KAZUJUO KATARINI KOSAČI

Velikaš Huma, baštinik Kosača. Iskoristio je slabost centralne vlasti i odvaja se od kralja (kasnije zeta) 1435. godine. Postaje her-ceg 1448. godine, a Hum Hercegovina, koja zahvata otoke i pri-morje. Provodi samovladu - 31 godinu.

KATARINA I STJEPAN (I)

STJEPAN KOSAČA (VUKČIĆ-HRANJIĆ)

Rođena je u Blagaju (?) 1425. od majke Jelene i oca Stjepena. Dok se otac svađao s kraljem, između nje i kralja rodi se ljubav, pa brak. Stjepan Tomaš je kralj kraljevstva Hrvata Bosne (i Huma), a Katarina kraljica. Rodili su Sigmunda (Simuna)-Stjepana i malu Katarinu. Smrt Tomaša daje krunu Katarininu posinku Stjepanu Tomaševiću. Turci već hrupe i osvajaju. “Bosna šaptom pade”. Da li? Kralj poginu. Sigmund i mala Katarina u ruke Turaka pado-še. Kraljica napusti Kozigrad, te preko Kupresa, Konjica, Počitelja, Stona i Dubrovnika stiže u Rim, gdje je živjela 14 godina. Umrla je 25.10.1478. godine ostavivši djeci kraljevstvo ako se vrate vjeri pradjedova, ako ne “papi”.

KRALJICA

- PASTORAK -

STJEPAN TOMAŠEVIĆ - KOTROMANIĆ -

- MUŽ -STJEPAN TOMAŠ

KOTROMANIĆ

Kralj kraljevstva Bosne pokušao je izmiriti velikaše, pozvati Europu i papu i pri-premiti Bosnu za obranu od Turaka. Pomirio se s tastom Stjepanom Kosačom. Eu-ropa “obećava” pomoć ako kralj udari “ognjem i mačem” na krstjane, a tast krstajanin. Puca veza s knezom Huma. Bosna razjedinjena i zavede-na. Turci nadiru!

Posljednji bosanski kralj – od 8 kraljeva. (svi su bili Hr-vati i katolici, kao i 8 banova). Prestankom plaćanja danka – Turci nahrupiše, Radak iz-dade, kralj se povuče, stigoše ga u stolnom (Hrvojevu) Jaj-cu, uhvatiše, “obećaše” život, ali ga ipak ubiše. Zgodi se to 1463. i Turci Bosnom vladaše 415. godina.

- SIN –STJEPAN

(SIGMUND-SIMUN)TOMAŠEVIĆ

- KOTROMANIĆ -

Razdvojen od majke – kra-ljice, sa sestrom Katarinom i desetinom tisuća drugih Hrvata-žena, djece i mladi-ća, odveden je u Tursku, u ropstvo i poturčen. Majci su stizale vijesti u Dubrovnik i Rim da su djeca dobro, da su otkupljena i da stižu, ali je kraljica prije dočekala smrt, nego povratak djece i drugih zatočenika, te kralja i kraljev-stva, što i jest kraljičina tra-gedija.

- BRAT-STJEPAN HERCEGOVIĆ

(AHMED-AGA)

Sin oca hercega, odrasta u okruženju bogastva i svađa. Živi lagodan život i nije se zanimao za okruženje i vrša-njake.

U takvom okruženju rastao je sve više kao kukavica. Na-padaji Turaka na zemlju nje-gova oca Hercegovinu-Hum dolazi u bezizlaznu situaci-ju. Predao se Turcima i po-stao Ahmed-aga Hercegović -turski sluga.

13HUM BOSNAE

Ukraljevskom gradu Kre-ševu... - započinjala je ovako znamenita “Kre-ševska povelja”, pisana

davnog 12. kolovoza 1434. godine. Ova povelja, čiji se original čuva u Dubrovniku, danas je najstariji pisani dokument u kome se po-minje ime grada nastalog stoljeći-ma prije. Do danas nisu otkrive-ni pouzdani povijesni izvori, koji bi mogli točno odrediti vrijeme nastanka Kreševa. Postoje broj-ni tragovi, koji su mogli biti iza-

zov povjesničarima: nekropole u selima Deževice i Pirin, “Rimski most” u Vrancima, ostaci zidina u Crkvenjaku, Crnićkom kameniku, Berberuši, Kotarcu i Gradu na Be-demu iznad Kreševa. U srednjem stoljeću je sačuvano dosta povije-snih dokumenata, jer početkom XIV stoljeca dolazi do znacajnijeg razvoja rudarstva u srednjoj Bosni; bogatoj u prvom redu srebrom, bakrom, živom i olovom.

Rudokopi u Kreševu se prvi put

spominju 1381.godine. Uz rudar-stvo napreduje i trgovina, čiji no-sitelji postaju spretni Dubrovčani. Carinski sustav Bosanskog kralja uglavnom je bio u njihovim ru-kama. Naselje Deževice smješte-no zapadno od Kreševa bilo je u to doba vrlo vazno carinsko i tr-govinsko srediste srednje Bosne. Krajevi sa rudarskom proizvod-njom srebra, olova, bakra i željeza od posebnog su značaja za Bosan-ske banove i kraljeve. To je razlog da u grad Kreševo dolaze Bosan-

ski velikaši i Dubrovačka gospoda, a tu često stoluje i Bosanski kralj sa svojom svitom. Tako je 3. rujna 1444. godine Stjepan Tomas svo-jim kraljevskim pečatom potvr-dio Dubrovčanima odgovarajuće povlastice izdavši povelju u kojoj Kreševo naziva slavnim gradom.

U blizini ostataka srednjovje-kovnog grada Kreševo smješte-nom na brdu Grad izgrađena je zalaganjem fra Stjepana Buljana 1996. godine kapela u spomen na

posljednju Bosansku kraljicu Ka-tarinu Kosaca, koja je svoj život završila u progonstvu. Pokopana je u Rimu u franjevačkoj crkvi Ara Coeli 1478.godine.

Razdoblje pod Turskom vlašću od 1463. do 1878. godine zabilje-ženo je po stradanjima, ali su ipak rudari i kovači zbog vađenja i pre-rade željezne rudače imali povla-šten položaj. Tada se u Kreševu u odnosu na druge krajeve u Bosni živjelo bolje.

Austrougarska vladavina je 1878. godine donijela više prava, reda i izgradnje općenito u Bosni, ali je zbog industrijalizacije u Kreše-vu došlo do zatvaranja rudnika, topionica i kovačnica. Veliki broj Kreševljaka se u potrazi za poslom iselio u novootvorene industrijske centre.

Godine 1908. se otvara u Kre-ševu Kovačka zadruga, jedno od prvih dioničkih društava u Bosni i Hercegovini na čijim je temeljima poslije II svijetskog rata formirana Tvornica kovanog alata Čelik, koja je upošljavala najveći broj ljudi i bila nositelj razvoja cijelog kraja.

Kreševo je u svojoj teškoj prošlo-sti dalo veliki broj znamenitih lju-di, poglavito franjevaca. Do konca XIX stoljeća svojim djelovanjem u Kreševu i Bosni ostavili su snažan pečat uglednici: narodni liječnik fra Franjo Gracić, liječnik i kirurg fra Mato Nikolić komu je papa Pio VII dao dozvolu da liječi u Bosni, po kojemu je nazvana i novoizgra-đena bolnica u Novoj Biloj; doktor medicine fra Petar Marešević koji je titulu stekao na Bečkom sveuči-lištu; te uvaženi biskupi fra Mato Delivić, fra Marijan Bogdanović, fra Augustin Botoš-Okić, te povi-jesničar fra Ignacije Strukić.

Početak XX stoljeća obilježio je dr. Danijel Ban, utemeljitelj prve Hrvatske čitaonice i društvenog doma u Kreševu, zatim povjesni-čar i etnolog fra Augustin Kristić, spisatelj i pjesnik dr. fra Augustin

14 HUM BOSNAE

Čičić i drugi . . . Veci dio svojeg života proveo je u Kreševu hercegovački franjevac i pisac fra Grga Mar-tić, istaknuti kulturni i politicki djelatnik. U Kreševu je umro i sahranjen 1905.godine. Pred samostanom je postavljena njegova bista, djelo kipara Ivana Me-štrovića.

1. Kameni most u selu Vranci: To je najstariji sa-čuvani građevni objekt na prostoru Općine, sa au-tentičnim izgledom i neodređenog vremena njegove gradnje. Moguće je da datira iz rimskog perioda, ob-zirom da se iznad njega, na udaljenosti od oko 400 metara nalaze ostaci prometnice, “rimske ceste” u du-

žini od 2000 metara, ili iz vremena samostalne Bo-sne, odnosno prvih godina Turske vladavine u Bosni. Narod i sada taj most zove “rimski most”.

Literatura:1) Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, autori: Dž. Čelić i M.

Mujezinović, 1969. godine, izvorno ZZSK BiH.2) Povijesni spomenici Kreševa , Augustin Kristić, 1995. godi-

ne.

2. Putna prometnica Kreševo - Homolj ćuprija (Lepenica): U Turskom periodu a i poslije, do 1900. godine kada je izgrađena suvremena prometnica Kreševo - Kiseljak, prometnica Kreševo - Saraje-vo koja je vodila preko Han Ivice, Homolj ćuprije, Azapovića, Rakovice i dalje u Sarajevo imala je ve-liki znacaj za transport kovačkih izrađevina (robe) iz Kreševa u Sarajevo i dalje u istočni dio Osman-lijskog carstva. Tako su Skadarski trgovci znali i po 100 tovara robe transportovati u Albaniju. Poznati Kreševski trgovac Merdan dao je načiniti kaldrmu, vjerovatno je obnovio dio prometnice Kreševo- Ho-molj ćuprija (Lepenica), koju narod u novije vrijeme (prim. A.B., pred kraj 19. stoljeća) zovu Merdanova testa ( cesta ). U drugoj polovini 19.stoljeća, obitelj Merdan ( Salih, Mula, Ahmed, i dr.) bila je vlasnik 6 gvozdenih majdana sa topionicama u majdanskoj opcini Kreševo.

Literatura:1) Lepenica, privreda, stanovništvo, priroda, zdravlje; Grupa

autora, Sarajevo 1963. godine.2) Lokalizacija gvozdenih majdana i rudnici oko Kreševa, au-

tor Augustin Kristić, 1956. godine.

15HUM BOSNAE

Kreševo je u povijesti bilo uvijek znčajno kultur-no središte. Prometno izolirano razvijalo je i

čuvalo karakteristične običaje i građanski način života. Živjelo je uglavnom od rudarstva i kovanja. Uz rad, odmor i druženje nasta-jale su zgode koje su imale svoje ceremonije, propise, gotovo uvijek popraćene pjesmom i sviranjem, poglavito na žičanim instrumenti-ma (tamburicama, gitarama, šargi-jama i guslama).

Najznačajniji doprinos očuvanju tradicije i promicanja kulture su kroz stoljeća davali franjevci. Oni su 1848. godine osnovali u sklo-pu samostana javnu školu, jednu od prvih u Bosni i Hercegovini. Čitaonica i knjižnica su otvorene čak davne 1901. godine. Ovaj kraj je od tada u usporedbi s drugim imao više pismenih i školovanih.

Podatak da je Kreševo među prvim od manjih gradova imalo: vodovod, javno kupatilo, bazen, telefon i hidrocentralu govori i o kulturnoj razini. Izgradnjom Hr-vatskog doma “ Radovan “ 1912. godine stvoreni su uvjeti za dru-ženje, vježbanje, te održavanje pri-redbi, igranki i zabava. Dom je i danas u funkciji, a pod staranjem HKD Napredak podružnice Kre-ševo od 1996. godine temeljito je renoviran u nekoliko faza i time spašen od propadanja.

Nadarenost i sklonost žitelja za sviranjem, pjevanjem i igranjem je kroz generacije rezultiralo mno-gobrojnim: glazbenim, dramskim i folklornim grupama i sastavi-ma. (Tako je nastala uzrečica : “U Kreševu ne sviraj.”) Neke od njih su ostavile trajan pečat kulturnoj baštini, bile su poznate na širem području i osvajale brojna prizna-nja: - Ženski tamburaški zbor iz 1917. godine pod ravnanjem gosp.

Marka Pavičića - Dramske grupe HKD Napredak, “Radovan” i “Fra Grge Martića” do 1946. godine - Dramska i folklorna grupa KUD Metalac Kreševo - Tamburaški sastav “Senjo” od 1977.godine koji je svirao u KUD Metalac, potom u HKD Napredak Kreševo. Post-humno, u spomen i znak zahval-nosti na osnivača i učitelja gosp. Ivu Tvrtkovića “Senju” uzeli su njego-vo ime. - Vokalno instrumentalni sastav “ Fenixi “ - Mladi tambu-raški sastav “Senjo” djeluje i nastu-pa za HKD Napredak i osnovnu glazbenu školu “Jakov Gotovac” iz Kreševa. Danas je usprkos mnogim teškoćama kulturna zbilja Kreševa bogata i raznovrsna zahvaljujući u prvom redu HKD Napredak, zatim Osnovnoj glazbenoj školi i fratrima Franjevačkog samostana.

Hrvatsko kulturno društvo Na-predak obnovilo je rad 1991. go-dine. U proteklom desetljeću

priredilo je niz kvalitetnih mani-festacija u Kreševu: - Književne večeri - Likovne i izložbe ručnih radova - Koncerte ozbiljne, pučke i zabavne glazbe - Folklorne pri-redbe - Javne tribine. HKD Na-predak je također imalo vrlo zapa-žene nastupe u Beču, Stuttgartu i Anconi. Tamburaški sastav “Senjo” je 1998. godine osvojio srebrnu plaketu “Tambura Paje Kolarića” na XXI Festivalu Hrvatske glaz-be u Osijeku, a mladi tamburaši su dvije godine kasnije na istom takmičenju dobili brončanu pla-ketu. Kreševski HKD Napredak organizirao je i brojna gostovanja kulturno umjetničkih društava od kojih su po kvaliteti za sjeća-nje: - Nastupi folklornog ansam-bla “Osijek 1962” i - KUD-a “Ivan Goran Kovačić” iz Siska - IV Fe-stival Hrvatske tamburaške glazbe u Federaciji BIH.

KREŠEVO - KULTURNA BAŠTINA

16 HUM BOSNAE

Iz tog razdoblja ostali su tragovi rudarske i željezarske djelatnosti. O tome nam govo-re i svjedoče brojni toponimi i neki kultur-no povijesni spomenici. Tragove željezarske djelatnosti uništilo je vrijeme i kasnija ek-sploatacija. Sa sigurnošću se može kazati da je na ovom području bilo eksploatisanja zla-ta, srebra, bakra, željeza, a vjerojatno i žive.

U ovom razdoblju intenzivirana je želje-zarska djelatnost. Od rudarskih aktivno-sti ističe se vađenje i prerada srebra, olova i bakra. Poznati rudnici bili su Deževice i Dusina. Željezo se vrlo malo eksploatira. Deževice kao rudnik prvi put se spominje 1403. godine. Dok se Kreševo kao rudnik spominje 1381. godine, a kao naselje 1434. godine.

Dolaskom Sasa u Bosnu značajno se unapređuje tehnologija vađenja i prerade

ruda. Oni donose pravne regulative, “saske zakone” i suvremeniju tehnologiju. Ove za-konske regulative i tehnologiju preuzimaju i Turci, te regulative će ostati sve do dolaska Austro-Ugarske u Bosnu 1878. godine. Na-vedene zakonske regulative “saski zakoni”, kasnije u Turskom periodu “kanon sas” da-vao je povlašten položaj svima onima koji su se bavili vađenjem i preradom ruda, kako onim koji su obavljali djelatnost u ulozi glavnih tako i onim sa pomoćnim zanima-njem.

Dolaskom Turaka u Bosnu 1463. godine, oni u željezarstvu ništa bitno ne mjenjaju. Postojeću željezasku djelatnost forsiraju i stavljaju u punu funkciju potpore Turske ekspanzije u osvajanju novih prostora. Oni čak preuzimaju i pravne regulative “saske zakone” kojima su regulirana prava i obveze rudara i njihovih pratećih zanimanja u že-ljezarskoj djelatnosti. Saske zakone nazivaju “kanon sas”. Ovim kanonima garantira sa autonomnost metalurga, uređuju imovinsko pravne odnose između dioničara, naznačuju izvršni organi (Sabor, knez i glasnik). Obzi-

rom da su se željezarskom djelatnošću bavili isključivo katolici, postojali su određeni po-voljni uvjeti za očuvanje njihove opstojno-sti, kulturološke i vjerske autonomnosti.

Po dolasku Turaka nastavlja se vađenje i prerada srebra, bakra i olova, a kasnije i la-pis-lazurija i u manjim količinama zlata i željeza. Glavni proizvod bio je srebro sve do početka XVII stoljeća, kada primat pre-uzima željezo, njegova eksploatacija i pre-rada u izrađevine široke upotrebe. U XVII stoljeću Kreševski franjevci donose knjigu

o rudarstvu i metalurgiji “De re metallica” autora Georgiusa Agricolae koja je tiska-na 1657 u Italiji. Knjiga ima 477 stranica i napisana je u 12 dijelova sa priloženim ilustracijama. Ta knjiga se i dan danas čuva u muzeju u Kreševskom samostanu i jedna je od 3 preostala originala u svijetu. Glavni proizvodi Kreševskih kovača bili su, pored ostalih, konjske ploče i čavli. Ploče su bile “Arapskog tipa” i bila su poznate po kvaliteti na cijelom prostoru balkana. Pored konjskih ploča, za kojima je vladala velika potražnja, proizvodile su se i dobre brave (ključanice). One su bile “Dubrovačkog tipa” sa šest pera. U to vrijeme Kreševo je bilo jedna velika ra-dionica sa visokim stupnjem metalske pro-izvodnje i gospodarskog razvoja. U vađenju rude i preradi metala postojala je podjela rada. To je: vađenje rude, topljenje, kovanje u poluproizvode i izrada (kovanje) izrađe-vina široke upotrebe. Pored ovih (glavnih) zanimanja postojla su i pomoćna (sepetari, žegari ili ćumuraši i kiridžije). Proizvodnja je bila organizirana u esnafska (cehovska) udruženja koja je Turska uprava ukinu-la 1851. godine. Cjelokupno gospodarstvo bilo je organizirano u tri glavna esnafa, i to: 1. kovači - dimači; 2. vignjari (kovači svih drugih zanimanja) i 3. rupari (rudari). Po-stojao je i četvrti, pomoćni esnaf u kojem su bili: mesari, pekari, krojači, abadžije, trgovci, kujundžije i zlatari.

Iz gore navedenog se može zaključiti da je u periodu Turske uprave željezarstvo do-živjelo svoj visokk stupanj razvoja ne mije-njajući tehnologiju. To se sve odvijalo izvan europskih tokova u tehničkom i tehnološ-kom razvoju što će se katastrofalno odraziti po dolasku Austro-Ugarske u Bosnu i Her-cegovinu 1878. godine.

Dosadašnje naturalno gospodarstvo dola-skom Austro-Ugarske zamjenjuje se novim kapitalističkim, tj. robno-novčanim gospo-darstvom. Dolazi i nova suvremenija tehno-logija u rudarstvo i metaluršku proizvodnju. Time je zadan smrtni udarac daotadašnjem autihtonom rudarstvu i zanatskoj proizvod-nji, koja dolazi u sve veću krizu i na kraju nestaje, a na to mjesto dolazi industrijska proizvodnja. Prijelom u tom će se desiti 1891. godine kada je u Varešu podignuta visoka peć (talionica), a 1893. i u Zenici. Tako postupno, jedan po jedan željezarski pogon u Kreševu obustavlja rad. Sv je to uvjetovalo da se Kreševsko gospodarstvo

Razdoblje Ilira, Grka i Rimljana:

Srednji vijek:

Vrijeme vladavine Turaka:

Vrijeme Austro-Ugarske vladavine:

17HUM BOSNAE

nađe u teškom položaju, dotad nikad težem. Austro-Ugarska administracija novim za-konima zabranjuje slobodnu sječu šuma, što je bitno utjecalo na smanjenje proizvodnje drvenog uglja za potrebe željezarstva. Sve je ovo vodilo ka depopulaciji i zbog raseljava-nja u nove rudarsko-metalurške centre sred-nje Bosne, u potrezi za poslom. Kreševljaci su se žestoko opirali tim novim mjerama administracije u cilju spašavanja od očitog i svakodnevnog propadanja. Naposljetku je administracija sagradila kolni makadamski put Kreševo-Kiseljak čime je Kreševo pove-zano sa “svijetom”. Nakon toga su poduzete daljnje mjere za spašavanje Kreševa i njego-vog gospodarstva pa se 1908. godine osniva kovačka zadruga pod nazivom “Kovačka za-druga udruženje sa ograničenim jamstvom” koja je kao takva djelovala do 1949.

U ovom periodu razvoj općine Kreševo te-kao je svojim karakterističnim intenzitetom, niti prebrzo, niti presporo. Tako je s vreme-nom tradicionalni kovački zanat prerastao u industrijsku proizvodnju osnivanjem podu-zeća Čelik iz kovačke zadruge. Pored Če-lika ostali su kovači i drugi metaloprerađi-vači koji su se udružili u zanatsku zadrugu Unikov. Stare kovačnice su se s vremenom gasile, a one koje su danas ostale i koje su se modernizirale danas svjedoče o bogatoj i dugoj tradiciji ovog zanata. I u rudarstvu je ostvaren velik napredak, prvenstveno osni-vanjem poduzeća za proizvodnju i preradu mineralnih sirovina Barit koji se isključivo

bavi preradom rude Barita koja ima veliku primjenu u industriji boja. U tekstilnoj in-dustriji nastavljena je tradicija iz davnina, prvenstveno osnivanjem Autoopreme kao nasljednika Ćilimare koja je osnovana u vri-jeme Austro-Ugarske vladavine. Danas, na žalost, tekstilna industrija nema svog većeg predstavnika.

Nakon Daytonskog sporazuma, posrnula privreda u Kreševu počinje novi preporod. Pored dotadašnjih “tradicionalnih” djelat-nosti, u Kreševu su otvorene nove tvornice kao što je Tvornica za proizvodnju mesa i mesnih prerađevina MIS Stanić. Također građevinarstvo postaje jedna od jačih gra-na u Kreševu, i to osnivanjem tvornice za proizvodnju suhe žbuke Stamal i tvornice za proizvodnju žbuke Miličević.

Osim njih treba spomenuti i druge dje-latnosti kao što su: proizvodnja građevin-ske limarije, proizvodnja građevinske sto-larije, proizvodnja namještaja, proizvodnja stiropora, spužve i drugih malih i srednjih djelatnosti i poduzeća koja predstavljaju Kreševo kao mjesto i kraj koji je oduvijek bio okrenut proizvodnji i stvaranju novih vrijednosti.

Period poslije II Svjetskog rata:

Period Daytonskog sporazuma:

18 HUM BOSNAE

Fojnica je gradić smje-šten u dolini Fojnič-ke rijeke na nadmor-skoj visini od 620 m.

Preko Kiseljaka je poveza-na asfaltnom cestom sa Sa-rajevom (54 km) i Visokim (32 km).

Prvi samostan i crkva (tada posvećena Sv. Mariji) podignuti su pod konac 14. stoljeća na lokalitetu Paza-rišće (Pazarnica) u sjever-nom dijelu Fojnice. Nema pouzdanih vijesti o njihovu rušenju prilikom turskog osvojenja Bosne 1463. go-dine, kao što se to dogodilo za vrijeme velikog progona između 1521. i 1524, kada su porušeni i samostan i crkva. Franjevci međutim uskoro grade novi samo-stan i crkvu. Prema jednoj vijesti dopuštenje za grad-nju crkve zatraženo je 1527. godine. Pod konac stoljeća (1594-98) na mjestu te cr-kve sagrađena je nova, koja je bila približnih dimenzija kao i prethodna (ca 31xl0 m). Turske su vlasti naime zahtijevale da nova crkva ne smije biti veća od pret-hodne.

Samostan je obnov-ljen 1598. god. Međutim, u velikom požaru 1664. god. uništen je zajedno s crkvom. Izgorjele su sve dragocjenosti, prije svega knjižnica i arhiv (izgorio je samostanski, provincijski arhiv i arhiv bosanskih kra-ljeva). Franjevci su se pri-vremeno nastanili u Lučini kod Jajca. Nakon isplate visokih dažbina i dodatnih darivanja turskih činovni-ka, uspjeli su dobiti dopu-štenje za gradnju, tako da su podigli samostan 1666-68. i crkvu 1669. godi-ne. Pod konac 18. stoljeća

(1798) obje su zgrade ob-novljene, ali opet tek nakon višegodišnjeg podastiranja molbi kod turskih vlasti. Godine 1801. za crkvu su nabavljene orgulje, prve u Bosni, ali nisu sačuvane. Obnova crkve i samostana uslijedila je ponovno 1830. godine. O stilskim obiljež-jima te crkve nemamo po-dataka. No zacijelo se radi-lo o jednom uobičajenom pravokutnom prostoru za puk, na koji se nastavljao prezbiterij s glavnim olta-rom. U tim je teškim vre-menima franjevcima glavni cilj bio osigurati krov nad glavom, tako da je estetska dimenzija imala drugotno značenje.

Godine 1863. franjevci grade novi samostan, ko-jega gradnju, prema nacrtu Ante Ciciliania (njegovo se prezime u franjevačkoj li-teraturi javlja u obliku: Ce-ciliani) iz Trogira, najprije vodi domaći majstor Mati-ja Lovrinović (do 1865), a zatim Špiro Marić s otoka Visa. Samostan je obnov-ljen 1913. godine. Izgrad-njom još jednog trakta, po nacrtu arhitekta Lavrenči-ća, 1940. god. on je znatno proširen. Novoizgrađeni dio koristi se kao stambeni

prostor, dok je stara zgra-da samostana preuređena za knjižnicu i muzej. Od 1949. do 1959. godine op-ćinske su vlasti oduzele je-dan dio samostanskih pro-storija i dale da se koriste u druge svrhe. Godine 1987-90. stambeni dio samosta-na temeljito je renoviran. God. 1984. izgrađena je vjeronaučna dvorana.

Novu crkvu franjevci su započeli graditi 1884. god. pod vodstvom Fra-nje Moysesa graditelja iz Dalmacije. Nažalost, ona se, gotovo izgrađena, zbog nesolidne izvedbe srušila, pa je 1888. god. podignuta nova (31x14 m), po projek-tu arhitekta Josipa Vanca-ša, u renesansnom slogu i s kupolom na križištu. Cr-kvu je iznutra oslikao sli-kar Josip Oisner 1894. god za 2.400 forinti. Ukrasio ju je floralnim ornamen-tima i likovima svetaca u medaljonima. Natpisi na njemačkom jeziku ispod likova evanđelista govore o podrijetlu slikara, o kome inače nemamo biografskih podataka. Cijela dekoraci-ja crkve ostavlja dojam o solidnoj slikarskoj izvedbi. God. 1894. nabavljena su tri oltara tirolske izradbe

(radionica F. Stuflesse-ra), nove orgulje (sedam registara) firme Rieger iz Šleske (1896), Put križa u Beču, te dva zvona u Inn-sbrucku. Crkva je obnov-ljena 1913. god. Ona danas ima tri zvona: malo i veliko potječu iz 1927. god. (Li-varna zvonov-Maribor), a srednje je iz 1894 (firma: Albert Samassa-Labaca). Crkva je u najnovije vrije-me djelomice renovirana.

Nakon požara samosta-na 1664, kada je izgorjela i knjižnica, od knjižnog bla-ga nije ostalo ništa. Poslije obnove samostana postu-pno se obnavlja i knjižni fond nabavkom vrijednih izdanja, kao i knjižnom zaostavštinom pojedinih franjevaca. Knjižnica, koja je relativno dobro sređe-na već 1913, posjeduje 13 inkunabula (knjige tiskane do 1500. god.), te velik broj knjiga filozofskog i teološ-kog sadržaja od 16. do 19. stoljeća, ali i knjige s dru-gih vrlo raznolikih pod-ručja kao što su medicina, zemljopis, povijest, prirod-ne znanosti i dr. Dobro su zastupljeni stariji bosanski pisci (Divković, Margitić, Lastrić, Dobretić, Bandu-lavić, Šitović...), ali i broj-

POVIJEST SAMOSTANASAMOSTAN DUHA SVETOGA U FOJNICI

19HUM BOSNAE

ni stariji pisci izvan Bosne. Knjižnica posjeduje starija izdanja Matice hrvatske, JAZU, SANU, te niz vri-jednih periodičnih publi-kacija iz 19. stoljeća: Ka-tolički list, Vienac, Obzor, Danica Ilirska, Jugoslaven-ske novine i dr.

Samostanski arhiv je bo-gat vrlo raznovrsnom i vri-jednom građom. U njemu se čuvaju dokumenti od posebne važnosti kako za franjevačku tako i za opću bosansku povijest. Arhiv je relativno sređen i pristupa-čan istraživačima. Na tome se počelo raditi već počet-kom 19. stoljeća izdvaja-njem turskih dokumenata i njihovim selektivnim pre-vođenjem. Oko tri tisuće isprava je na turskom jezi-ku. Velik dio građe objavio je Josip Matasović (Foj-nička regesta), uglavnom donoseći sažetke sadržaja pojedinih dokumenata. Sačuvano je 156 dokume-nata na bosančici, nastalih između 16. i 18. stoljeća. U arhivu se čuva ahd-nama iz 1463. (prijepis originalnog dokumenta), kojom sultan daje franjevcima slobodu da ostanu i djeluju unutar Carstva, ferman sultana Bajazita II. iz 1483, kojim se štite prava franjevaca i katolika, i dr. Župne ma-tice sačuvane su od 1728. godine.

Samostan posjeduje dva-desetak uljanih slika iz 18. i 19. stoljeća. Najvećim di-jelom potječu iz Dalma-cije i Italije, a nekoliko ih je od domaćih majstora. Među najvrednije spadaju slike baroknih majstora 18. stoljeća: Sv. Ana i Marija, Madona s Kristom, Ras-peće, Sv. Juraj i Sv. Andrija. Splitski slikar druge polo-vice 18. stoljeća Sebastian Devita autor je umjetnički vrijedne slike Bezgrešno začeće sa Sv. Rokom i Sv. Sebastijanom i skupinom franjevaca i vjernika (1783). Atribuciju te slike odredio je Kruno Prijatelj 1988.

godine. Slika je nastala kao zavjet u povodu velike epi-demije kuge. U zbirci su i dvije slike fra Mihe Čuića (Duvno 1750?-1809): Sv. Bono (konac 18. i početak 19. stoljeća) i Sv. Anto Pu-stinjak (1800). Iova zadnja slika također je zavjetna (svetac-zaštitnik od bolesti

tifusa). M. Čuić je oslikao strop i propovjedaonicu fojničke crkve porušene 1884. godine.

Samostanska riznica vrlo je bogata umjetnič-kim predmetima praktične crkvene primjene izrađe-nim od kovine ili tkani-ne. Najveći dio kovinskog umjetničkog obrta nastao je u fojničkim zlatarskim radionicama. Pretežno je korišteno srebro, ponaj-više u filigranskoj tehnici, ali su također zastupljene i druge tehnike kao iskuca-vanje, graviranje, inkrusta-cija. Dva kaleža (pozlaćeno srebro, filigran) potječu iz fojničke zlatarske radioni-ce iz kasnog 15. ili 16. sto-

ljeća. Kasnogotička srebrna navicula (lađica), s konca 15. ili iz 16. stoljeća, ide u red vrednijih eksponata sa-mostanske riznice. Iz istog vremena je i procesijski križ domaće izrade. Iz foj-ničke zlatarske radionice potječe nekoliko baroknih svijećnjaka iz 17. stoljeća.

U riznici se nalazi više vri-jednih kadionica, kandila i pacifikala. Posebno mjesto ima srebrna zdjela, bosan-ske zlatarske radionice iz 15. stoljeća, slična grčkoj pateri, u kojoj su u plitkom reljefu prikazane figure ra-zličitih životinja u pokretu.

U samostanskoj riznici velik je broj predmeta od tkanine. Oni su mahom cr-kvene praktične primjene, ako izuzmemo posebice zanimljiv plašt, što ga je, prema predaji, Mehmed el Fatih darovao fra Anđelu Zvizdoviću 1463. godine prigodom davanja ahd-na-me. Tkanina je orijentalnog podrijetla iz 15. stoljeća. To je i jedini tekstilni predmet

iz tog vremena sačuvan u franjevačkim samosta-nima. Od drugih tkanin-skih predmeta potrebno je spomenuti kazulu (prva pol. 18. st.), koja potječe iz Austrije ili Francuske, te štolu i manipul iz isto-ga vremena, a po podrijetlu iz Hrvatske ili Bosne. Tim predmetima treba dodati i biskupski ornat fra Augu-stina Miletića (†1831).

Nekoliko vrijednih umjetničkih predmeta, predanih 1871. god. na ču-vanje đakovačkom biskupu Strossmayeru, nije vraćeno. To su jedan križ, dva kaleža i dvije kazule. Danas su u posjedu HAZU u Zagre-bu.

U samostanskom muzeju čuvaju se također različiti etnografski predmeti: na-rodna nošnja, oruđe i dr. Značajna je također zbirka minerala i ruda iz fojnič-kog kraja.

Zbog dotrajalosti srušen je 2000. godine stari dio samostana u kojemu je bio smješten muzej i biblioteka i započela po projektu Kre-šimira Kolovrata izgradnja nove zgrade na istom mje-stu. Građevinski radovi za-vršeni su 2001. god. Usli-jedio je nastavak radova i uređenje muzeja: urađen je projekt stručnog posta-va muzejskih eksponata; u potkrovlju nove zgrade muzeja otvorena je Galeri-je slika (stalni postav pre-ko 250 slika), prema ideji prof. Melihe Husedžino-vić; Djelatnici Zemaljskog muzeja BiH (Marica Fili-pović, Adnan Busuladžić i ostali) realizirali su projekt stručnog postava muzej-skih eksponata u prizemlju zgrade; Djelatnici Arhi-va BiH (Andrej Rodinis i Sandra Biletić) uspješno su završili sređivanje arhivske građe; u tijeku je kampju-torizacija knjižnog fonda u staroj i novoj biblioteci, re-alizacija projekta stručnog postava muzejskih ekspo-nata na prvom katu i upo-

20 HUM BOSNAE

šljavanje najmanje dvoje djelatnika. Malo-pomalo stvaraju se uvjeti za norma-lan rad Muzeja. A dok se to ne ostvari, eksponati samo-stanskog muzeja, riznice i biblioteke bit će djelomič-no i povremeno dostupni javnosti. Samostan (crkva i muzej), pokretno blago i njegov okoliš 2011. godine proglašeni su nacionalnim dobrom Bosne i Hercego-vine.

Fojnički samostan djeluje pastoralno neprekidno od vremena svoga osnivanja. Fra Anđeo Zvjezdović je 1463. god. u susretu sa sul-tanom na polju Milodražu u Brestovskom, nedaleko od Fojnice, isposlovao po-velju (ahdnamu) da fra-njevci zajedno s katoličkim pučanstvom mogu ostati i živjeti po zakonima svoje vjere. Tijekom višestoljetne turske vladavine ahdnama je bila od pomoći franjevci-ma i obespravljenom kato-ličkom puku. Iščezavanjem pojedinih samostana zbog turskog nasilja, fojnički su franjevci morali preuzeti pastoralnu brigu nad veli-kim područjima, prije sve-ga srednje i zapadne Bosne.

Sredinom 17. stoljeća franjevci fojničkog samo-stana opslužuju sljedeće župe: Fojnica, Jajce, Ka-mengrad, Kotor, Vodičevo, Dragotina, Ljubija, Banja Luka, Motike, Dragočaj i Kozarac (izvješće biskupa M. Maravića 1647). Četvrt stoljeća kasnije (izvješće fra Nikole Ogramića-Olovči-ća 1673) oni uz spomenute župe opslužuju još Bihać i Dobretiće (ukupno 16.443 katolika). Iseljavanjem ka-tolika u vrijeme Bečkog rata (1683-1699) nestale su brojne župe i samostani. Preostali katolici živjeli su raspršeni na velikom po-dručju, koje se za fojničke franjevce teritorijalno po-većalo. Tako oni četrdesetih godina 18. stoljeća opslu-žuju sljedeće župe: Fojnica, Lašva, Jajce, Dobretići, Ba-

nja Luka, Ivanjska, Kotor, Majdan, Vodičevo, Bihać, Rama, Livno, Duvno, Sko-plje s Kupresom (ukupno 18.443 katolika, Dragiče-vićevo izvješće 1743). Broj se katolika 1762. povećao na 27.315, a 1779. god. na 36.240 katolika. Sredinom 19. stoljeća u nadležnosti fojničkog samostana su župe: Fojnica, Brestovsko, Busovača, Zenica, Guča Gora, Dolac, Orašje (Ov-čarevo), Jajce, Dobretići, Varcar, Kotor, Banja Luka, Ivanjska, Gradiška, Sa-sina, Volar, Stara Rijeka, Bihać, Skoplje, Malo Selo, Kupres, Rama, Triješćani, Vidoši, Gorica, Čuklić i Ljubunčić. Na tom je po-dručju 1856. god. živjelo 60.588 katolika. Osniva-njem novih samostana u drugoj polovici 19. stolje-ća (Gorica, Guča Gora, Petrićevac, Rama) župe su ravnomjerno razdijeljene na nove samostane, a neke su kasnije (1883) predane svjetovnom svećenstvu.

Župa Fojnica 1673. ima cca 400 katolika. Zbog ise-

ljavanja u vrijeme Bečkog rata broj katolika je opao, tako da župa pola stoljeća kasnije (1743) broji samo 568 katolika. Njihov se broj 1768. god. povećao na 940, a 1813. god. na 2.350 katolika. Zbog razdiobe župe broj fojničkih župlja-na je 1877. god. smanjen na 2.246, da bi se 1935. povećao na 3.540 katolika.

Fojnički franjevci su u pa-storalnu djelatnost uklju-čili i opismenjavanje dje-ce. Tako je 1847. god. fra Ivan F. Jukić otvorio pučku školu u Fojnici, koju 1854. god. pohađaju 52 učenika. Godine 1871. izgrađena je nova školska zgrada. Škola je uskoro postigla rang niže realke. Učiteljem je bio re-dovito jedan od franjevaca.

Fojnička župa brojila je 1991. godine 5.223 kato-lika (1974: 4.950). Danas (2013. god.) ima 3.038. vjernika. Teritorijalno je opsežna i obuhvaća sljede-ća mjesta: Fojnica, Alau-povka, Bakovići, Baković-ka Citonja, Banja, Bistrica, Bježanija, Božići, Carev do,

Crvene zemlje, Djedov do, Drin, Dugo brdo, Fojničke luke, Gladno polje, Goje-vići, Gojevićke luke, Gra-dina, Kamenik, Kazijevići, Korita, Lopar, Lučice, Lu-žine, Majdan, Mujakovići, Nadbare, Ostruška Cito-nja, Ostružnica, Otigošće, Paljike, Plane, Podcitonja, Ponjušina, Poraće, Ragale, Rajetići, Ravne, Selakovi-ći, Selišće, Sitišće, Šavnik, Šćitovo, Tješilo, Trošnik, Zapoda, Zarastin i Zimije.

Uz spomenutu župnu crkvu, na području župe nalazi se i nekoliko po-družnih: Gojevići (Sv. Fra-nje Asiškog, 26xl2 m, izgr. 1972/73. umjesto drvene crkve iz 1946; projekt: M. Subotić, B. Borić), Šćitovo (Presv. Srca Isusova, 20xl0 m, izgr. 1974/75, projekt: D. Duvnjak), Otigošće (Sv. Ane, 10x6 m, izgr. 1980, projekt: D. Duvnjak), Ka-zijevići (Porcijunkula, 7x4 m, izgr. 1969, projekt: B. Borić). Od drugih sakral-nih objekata postoji i 17 grobljanskih kapelica.

21HUM BOSNAE

Neveliko srednjo-bosansko naselje Kraljeva Sutjeska smješteno je u

kotlini kroz koju protječe rječica Trstionica. S magi-stralne ceste Sarajevo-Ze-nica vodi asfaltni put od Kaknja u smjeru jugoistoka do Kr. Sutjeske. Na samom rubu naselja, u podnož-ju brda Teševa, smješten je franjevački samostan s crkvom. Kroz gotovo šest i pol stoljeća samostan je duhovno i kulturno sredi-šte toga kraja. Prvotni je samostan podignut najvje-rojatnije u prvoj polovici 14. stoljeća.

Prvi spomen o njemu na-

lazimo u popisu franje-vačkog ljetopisca Bartola Pizanskog iz 1385/90. god. Samostan je vjerojatno po-rušen 1463. god., odnosno istodobno kada su Turci sa zemljom sravnili kraljevski dvor u Sutjesci. No samo-stan se spominje već 1469. god. u jednom turskom popisu, što znači da je ubr-zo došlo do njegova reak-tiviranja. U vrijeme progo-na 1521-24. samostan je nasilno porušen. Prošlo je više vremena dok su fra-njevci uspjeli isposlovati dopuštenje za gradnju no-voga. Kako su Turci zabra-njivali upotrebu trajnijeg materijala (kamen, opeka), novoizgrađeni samostan

brže je propadao, a bio je i više podložan zapaljivo-sti. Dopuštenje za poprav-ke teško se dobivalo, a ako bi se popravka izvršila bez odobrenja, franjevci su se izlagali globama i zatvara-njima. Zato su nove zgrade u takvim slučajevima pre-mazivane čađu, da ne budu upadne.

Godine 1658. izgorio je samostan sa svim dragocje-nostima (arhiv, knjižnica). Novi je podignut 1664. U vrijeme Bečkoga rata, pod konac 17. stoljeća, franjevci su ga morali, zbog velikih nameta napustiti i živjeti po seoskim kolibama. Na-kon smirivanja političkih

prilika ponovno su se vra-tili 1704. Samostan je ob-novljen 1821. god., a 1833. nadograđen za još jedan trakt. U takvome stanju ostao je do 1889, kada je, izuzevši spomenuti trakt, u cijelosti porušen radi gradnje novoga. Izgradnja novoga samostana započe-la je 19. travnja, a svečani blagoslov kamena temelj-ca obavljen je 13. svibnja 1890. god. Izvođač radova bio je građevinski podu-zetnik Ivan Holz. Samo-stan je blagoslovljen 20. srpnja 1892, premda su ra-dovi na njemu potrajali sve do 1897. godine. U novi je samostan uvedena voda 1914, a električno osvjet-

SAMOSTAN SV. IVANAKRALJEVA SUTJESKA

22 HUM BOSNAE

ljenje 1920. god. Električ-nu energiju dobivao je iz vlastite hidrocentrale na rijeci Trstionici, koju su vlasti nakon Drugog svjet-skog rata oduzele. Samo-stanska zgrada temeljito je obnovljena 1982-88. god.Do početka 20. stoljeća u sutješkom samostanu bio je za dio franjevačkih kandidata organiziran stu-dij filozofije i bogoslovije. Tamo je kasnije smješten novicijat gdje je ostao sve do 1973. godine.

Sličnu povijest kao i sa-mostan imala je i sutješka crkva. Prvotna crkva podi-gnuta je vjerojatno kada i samostan, u prvoj polovici 14. stoljeća. Porušena je u vrijeme progona 1521-24. god. Uskoro je obnovljena, budući da se već 1530. spo-minje u jednom dokumen-tu. Renovirana je 1596. U 18. stoljeću dvaput je ob-navljana: 1728. i 1784-85. god. Ipak je zbog dotraja-losti porušena 1821. i na-novo izgrađena, da bi opet na njezinu mjestu 1858. bila podignuta nova.

Tijekom 17. i 18. st. na-bavljeni su glavni oltar i pet pobočnih, koji su vje-rojatno rađeni u stilu rano-ga baroka. Njih više nema, ali su postojali do rušenja crkve 1905. god. Sredinom 19. stoljeća kor u crkvi je oslikao fra Stjepan Nedić (†1860), koji tako ulazi u onaj neveliki broj franjeva-ca slikara. Godine 1865. za crkvu su nabavljene orgulje (4 registra), koje je izgra-dila tvrtka Orszag Sandor Ifju u Budimpešti. One više nisu u uporabi. Sadaš-nje orgulje od 13 registara izradila je tvrtka M. Hefe-rer iz Zagreba 1909. godi-ne.

Sadašnja crkva, bazilikal-nog tipa u neorenesan-snom slogu, izgrađena je 1906-08. prema nacrtima arhitekta Josipa Vancaša. Sa svoja dva vitka zvonika ona ide u red lijepih ar-hitektonskih ostvarenja.

Njezinu je ponutricu osli-kao Marko Antonini 1908. god. Budući da je crkva po-svećena Sv. Ivanu Krstite-lju, središnja je Antonini-jeva slika Krštenje na rijeci Jordanu smještena u konhi apside. U kripti crkve na-lazi se kameni sarkofag iz 15. stoljeća, za koga se do-nedavno smatralo da čuva posmrtne ostatke pretpo-sljednjeg bosanskoga kra-lja.

Godine 1988. u crkvi je postavljen brončani kip bosanske kraljice Katarine (†1478), rad ak. kipara Jo-sipa Marinovića iz Zagre-ba. Pred crkvom se nalazi bista kraljice Katarine od kiparice Ane Kovač, a na potpornom zidu u klaustru samostana slikar Vladimir Blažanović izveo je u mo-zaiku temu vezanu za život Sv. Franje. Svjetlana Baja-nović autor je slike Sv. Ni-kole Tavelića (mozaik).

Sutješki samostan vrlo je bogat kulturno - povijesnim i umjetničkim sadržajima: brojni arhivski dokumen-ti, dragocjene stare knjige, zbirka slika, te kovinski i tekstilni predmeti umjet-ničkoga obrta.

Najstarija i vjerojatno naj-

vrednija slika jest Poklon kraljeva – Krist pada pod križem, slikana s obje stra-ne na dasci presvučenoj platnom. Sjevernjačkog je podrijetla i potječe iz 15. stoljeća. Ona je jedini sa-čuvani dio negdašnjeg pre-klopnog gotičkog oltara. U zbirci se nalaze i dvije slike domaćeg majstora Stjepana Dragojlovića, koji potječe iz okolice Kraljeve Sutjeske. Živio je na prije-lazu iz 16. u 17. stoljeće, a

slikarstvo je učio u Veneci-ji. Prva njegova slika Ras-peće (160x82 cm) potječe iz 1597, a druga - Bez-grešno začeće (154x163 cm) iz 1621. godine. Na objema se slikama nalazi i autoportret autora. U 18. st. spominju se još domaći slikari Franjo Janjić i fra Pavao Tokmačić. Oni su 1784. radili na oslikavanju kapele u Borovici nedale-ko od Sutjeske. U sutješkoj zbirci nalazi se i nekoliko slika venecijanskog po-drijetla iz 17. stoljeća: Kr-štenje Kristovo, triptihon: Naviještenje - Rođenje - Ulazak u Jeruzalem, te vri-jedna barokna slika: Glava Krista s trnovom krunom (17. st.), koja je do 1988. bila nepoznata. Također je vrijedna slika Sv. Katarine, talijanskog podrijetla (17.

st.), te Madona s Kristom i Sv. Antom Francesca Gu-ardia (18. st.). Kiparskih djela znatno je manje, a spomena je vrijedno Uzne-senje Marijino, nabavljeno u Italiji 1839. god.

Samostanska riznica obi-luje kovinskim i tekstil-nim predmetima praktične primjene. U njoj se nalazi tridesetak umjetnički vri-jednih kaleža. Najstariji su kasnogotički, od kojih je jedan datiran u 1416. godinu. U riznici se čuva i nekoliko monstranci baro-kne i klasicističke izradbe (18. st.), pacifikal (14-15. st.), dva barokna proce-sijska križa (17. st.), kao i barokno Raspelo za obre-de križnoga puta (17. st.). Među osobito vrijedne ek-sponate spada još i bron-čani kotlić, rana toskanska renesansa (15. st.) te zvono s Bliskog istoka (17. st.). Samostan posjeduje i jedan moderan kalež, što ga je izradio J. Plečnik.

Od tekstilnih predmeta po vrijednosti je na prvom mjestu kazula iz 15. stoljeća podrijetlom iz Njemačke. Na leđnom je križu kazu-le vezen motiv Raspeća, a ispod su Marija i Ivan. Rad ima sve značajke srednjo-europske gotike. Nekoliko je kazula talijanskog po-drijetla iz 16. i 17. st., kao i pluvijal i antependij (16. st.) s renesansnim stilskim obilježjima. Dvije kazule iz 18. st. potječu iz Francuske. Za misno je ruho korištena i orijentalna tkanina, tur-skog ili perzijskog podri-jetla, kakva je, primjer ice, jedna sutješka dalmatika.

Šest vrlo vrijednih umjet-ničkih slika, te nekoliko predmeta misnoga ruha, među kojima i paramentu bosanske kraljice Katarine, sutješki je samostan 1871. god. dao Strossmayeru na čuvanje. O tome Stro-ssmayer u jednom svom pismu iz 1873. piše: “Take stare stvari ovim se nači-nom spašavaju za naroda i

23HUM BOSNAE

za samu Bosnu, jerbo ja i sebe i Akademiu znanosti, a i našu vladu obvezujem, da se jednoč, kad Bog dade, da Bosna svoja postane, Bosni sve njezine stvari povrate.” Ti predmeti nisu vraćeni.

Samostanski je arhiv bogat građom za izučavanje cr-kvene i kulturne povijesti. U njemu se čuvaju matič-

ne knjige od 1641. godine (najstarije u BiH), brojni rukopisi i kronike. Mnoš-tvo je pisanih dokumenata od 15. do 19. stoljeća (oko 3.500 isprava) važnih za istraživanje naše domaće povijesti. Kao primjer na-vodimo Darovnicu kralja Matijaša Korvina iz 1481, a koja se odnosi na Bosnu i Dalmaciju.

Knjižnica samostana po fondu starih knjiga ide u red najvrednijih i najzani-mljivijih u Bosni i Herce-govini. Muzejski dio knjiž-nice, s raritetnim izdanjima, broji 4.770 svezaka, dok je ukupan broj knjiga iznad 11 tisuća. Osobita su nje-zina vrijednost 31 inkuna-bula, što je više od polovice svih inkunabula u Bosni

i Hercegovini. Samostan posjeduje 453 knjige iz 16. st., 541 iz 17. st., 1.687 iz 18. st., te 1.050 knjiga iz prve polovice 19. stoljeća. Zapaženo mjesto u knjiž-nici imaju i djela starijih hrvatskih pisaca iz Bosne, od kojih su neka pisana bosančicom (Divković, Margitić, I. T. Mrnavić). 37 starih hrvatskih pisaca iz Bosne, koji su pisali latini-

com, zastupljeno je sa oko stotinu djela. Ne izostaju ni pisci izvan bosanskoher-cegovačkoga područja, kao Kačić, Katančić, Levako-vić i dr. Brojni su i naslovi periodičnih publikacija već od prve polovice 19. stolje-ća (Ilirske narodne novine, Narodne novine, Srpske novine...).

U blizini samostana nala-ze se temelji staroga kra-ljevskog dvora iz vremena prije turskog osvojenja Bo-sne. Uz kraljevsku palaču otkriveni su i ostaci crkve (dvorske kapele), koja je po svoj prilici građena u go-tičkom slogu. Nedaleko od Sutjeske nalazi se Bobovac, srednjovjekovni grad, u ko-jem je također bilo sjedište bosanskih vladara.

Franjevci su pastorizira-li sutješke katolike već od svoga dolaska u taj kraj u 14. stoljeću. Od tada je du-šobrižništvo tamo trajno u njihovoj nadležnosti, ta-kođer i nakon pada Bosne pod osmansku vlast. Po-četkom 17. stoljeća sutješ-ki franjevci pastoriziraju veliko područje u koje su uključene župe Vareš, Kuz-

madanj, Seočan ica, Der-venta, Dubočac, Vinska, Vasiljevo Polje i Radunje-vac - dakle od srednje Bo-sne pa do Save između rije-ka Ukrine i Bosne. U tim je župama tada živjelo 18.940 katolika Hrvata. Sredinom sedamdesetih godina 17. stoljeća njihov se broj sma-njio zbog raznih epide-mija. Nakon Bečkog rata (1683-1699) pastoriziraju i župe porušenih samosta-na: Olova, Modriče, Tuzle i Gradovrha.

Sutješka župa imala je 1743. god. 1.891 katolika, a 1768. god. samo 1.750. Kasnije je broj katolika ubrzano rastao: 1813. god. bilo ih je 2.673, 1877. god. 3.838, te 1935. god. 5.463. Sredinom 19. stoljeća u

svoj pastoralni rad franjev-ci uključuju i pučku pro-svjetu. Prva školska zgrada izgrađena je 1857. god., ali je sama škola utemeljena nekoliko godina ranije.

Sutješka župa brojala je 1991. 12.500 katolika (1974:10.670). Zbog rat-nih događanja 1992-95. većina katolika sutješke župe je izbjegla. Povratak

je slab tako da župa danas ima tek 1.840 vjernika.

Župu tvore sljedeća naselja: Sutjeska, Aljinići, Babići, Bijelo Polje, Bištrani, Bje-lavići, Bulčići, Čatići, Do-brinje, Dujmovići, Gora, Govedovići, Grmače, Kla-nac, Kopjari, Kovači, Ku-čukovići, Lučići, Lukovo Brdo, Miljačići, Papratno, Pavlovići, Pezeri, Polja-ni, Poljice, Ratanj, Seoce, Slapnica, Šćitari, Šošnje, Teševo, Trnovci, Turbići i Zajezda.Na području vrlo prostra-ne sutješke župe nalaze se podružne crkve u Čati-ćima, Poljanima, Pavlo-vićima, Bjelavićima, Do-brinju i Grmačama, te 19 kapelica.

24

78 godina. Zašto uopće film, zašto bi se netko iz Popova polja bavio fil-mom? A kad vam kažem da sam ja još davne 1942. godine u Hutovu, u ot-kačenom vagonu gledao film, e od tada traje ta ljubav prema toj umjet-nosti. Rođen sam u želje-zničkoj postaji, treća sam generacija željezničara. Djed i otac su bili želje-zničari pa sam sukladno tome i po želji moga oca i sam trebao biti željezni-čar. Nažalost, moj otac je imao pravo. Bio bih gos-podin čovjek... Ali, Bog je htio ovako. U životu sam se nagledao ružnih stvari i mislio sam da lju-dima treba pružati zgod-ne stvari, a ne tragične. Kao dječaćić svojim sam očima gledao kako mi ubijaju majku pred sami porod. To je bilo stravič-no. Gotovo nemoguće. Dogodilo se 1943. go-dine, a ubili su je ustaše, rekao bih pogreškom. Jedan od njih je pucao u zrak, u znak upozorenja da se ljudi smire, a majka, tada u devetom mjesecu trudnoće, stajala je na balkonu u kući svoje bo-lesne sestre kojoj je bila u posjetu. Provukao sam se između mase i slušao što govore. Vikali su: što da radimo, ona rađa? U sa-mrtnom grču se porađa. Moja majka. Razumije se nitko mene ne gleda, što je i logično jer ja stojim i sve promatram negdje sa strane, ali čuo sam kako pitaju ima li liječnika. Liječnik je bio Talijan. Pitao je ima li u selu do-jilja. Mještani rekoše da nema. Ima li u nekom od daljih sela, odgovoriše da nema. Onda je liječnik kazao: „Nemojte buditi dijete!“. Nemate ga čime hraniti. I tako s mojom mamom ode i moj brat. To je tragedija.

Koliko vas je bilo u kući nakon što ste ostali bez majke?

- Bilo nas je petero. Četiri brata i jedna ses-tra. I pitam ja jednom oca: „Reci mi, mrgude, tko ti je od nas bio na-jbolji“. On stade i kaže: ‘Stanka’. Ona na jednu stranu, a vi svi na drugu i ona preteže. Bio je čovjek koji je razumio stvari.

Svome ocu prizna-jete da je imao pravo kada vas je odgovarao od ovoga posla. Jeste li ikada požalili što ste izabrali ovaj poziv?

-Ne nije mi žao. Bio sam relativno loš učenik. Volio sam čitati, ali nisam znao računati, matema-tika me nije zanimala. To sam shvatio kada sam završio malu maturu. U Hutovo sam završio os-novnu školu, imao sam učiteljicu iz Dubrovnika za vrijeme rata, a poslije rata mi je učitelj bio Asim Peco. Prvi gimnazije sam završio u Sarajevu, drugi i treći u Bileći, četvrti i peti u Trebinju, a šesti, sedmi i osmi u Dubrovniku. U nekoliko navrata slao me

je u školu za otpravnika vlakova, da budem gos-podin, a ja sam to od-bijao. Na koncu me je upitao: „Pa dobro, što bi ti želio biti?“, ja sam mu odgovorio: „Redatelj“. „Što ti je to“, upitao me. „Bio si u kazalištu, tamo si vidio onog čovjeka što raspoređuje glumce i os-tale gdje će tko stajati kako će govoriti“. „A sad znam, zabavljač cirku-sant“, kazao je. To me je dobro uzdrmalo, ali sam ostao pri svome. U Du-brovniku sam shvatio da moj brat, koji je rođen u

Dubrovniku, može biti Dubrovčanin a ja, iako kao i on, tu živim, os-tajem seljak iz Popova

VLATKO FILIPOVIĆ

HUM BOSNAE

Gledao sam kako mi ubijaju majku u devetom mjesecu trudnoće. S ma-jkom je otišao i moj nerođeni brat jer ga nije imao tko hraniti. Tragedija!

Interview: Vlatko Filipović

25HUM BOSNAE

polja jer nisam rođen u Dubrovniku. Tada sam shvatio neke stvari o Kristu. Naime, nitko ne pita odakle je Marija došla, nitko ne pita ni gdje je živjela, već gdje je rođena. Jedino što se u ljudskom vijeku ne mi-jenja su mjesto i datum rođenja.

Kada ste shvatili da ćete postati redatelj?

- U šestom razredu Gimnazije u Dubrovni-ku s razredom smo išli u kazalište. Za domaću zadaću bila je tema što nam se dogodilo ovog ljeta posebno. I ja napišem kako sam bio u kazalištu i kako sam se nekako uspio uvući na probu predstave „Dundo Maroje“ koju je postav-ljao redatelj Bojan Stu-pica. Gledam ja njega kako stoji u trećem redu i pije rum i vraća glumce ispočetka. Ponovno, pa opet…, a jedna od glu-mica upita zašto, a on joj odgovara: „Miro jedi govna, a ne samoglasnike. Ispočetka!“- dreknuo bi Stupica. Svi su ostali paf i krenuli dalje. Kakav je to autoritet bio! Kasnije je Mira postala njegova su-pruga. Ostalo je povijest. Kasnije sam bio zaražen filmom, ali s obzirom da

nisam dobio stipendiju, upisao sam književnost. Kad sam završio knji- ževnost odslužio sam vojni rok 1960. godine i dogodila mi se zgoda da Veljko Bulajić u Sara-jevu priprema „Kozaru“. Kopao sam i nogama i rukama da budem dio te filmske ekipe. Treba-la mi je praksa. Direk-tor filma me predstavio

Bulajiću, kazao je da bih rado volontirao. Znao sam s kim imam posla. On me pogledao. „Ti bi želio džaba raditi?“, upi-tao je. Odgovorio sam mu: „U mome selu ima dva dobra književnika (Vuletić i Vučićević), treći ne treba“. On se nasmije i reče mi da me prima za asistenta. I tako sam dvije godine volon-tirao i spremao se uraditi svoj prvi film. U to vri-jeme uglavnom su se sn-

imali partizanski filmovi i o radnim akcijama, a ja nisam želio takve filmove raditi.

A kakve ste vi filmove željeli raditi?

- Za moje prve filmove govorili su mi da ih nosim u Pariz jer smo mi zemlja radnika, seljaka i poštene inteligencije i da njima takvi filmovi ne trebaju. I ja pravac u Popovo polje kod bake Ruže, idem sn-imati film „Žedno polje“. Požalio sam se u kavani kolegama što mi nisu dali da snimim narod kako se okuplja ispred crkve sv. Ante usred Popova polja, što je bio izvrstan dokumentarni materi-jal. I tada mi maše jedan čovjek i predstavlja se kao Branko Ćosić, snimatelj „Filmskih novosti“ i po-nudi mi da on snimi tu scenu. I tako smo snimili moj drugi film.

Kako je bilo raditi filmove u vaše vri-jeme zbog cenzure i in-frastrukture koja je ne-dostajala?

- Glede cenzure, na vrijeme sam shvatio što treba i kako treba.

Brzo su uslijedili i uspjesi. Vas smatraju začetnikom sarajevske škole dokumentarnog filma?

- Moja prva tri filma „U zavjetrini vremena“, „Žedno polje“ i „Hop jan“ su defacto najavili početak te Sarajevske škole dokumentarnog filma. U cijeloj regiji, kad smo kod filmske umjet-nosti, postojale su samo dvije autohtone škole, uz zagrebačku školu an-imiranog filma bila je ta sarajevska škola doku-mentarnog filma. I to samo zahvaljujući stran-cima koji su prepoznali naš potencijal. Tih 60-ih godina počeli su polako pucati okovi i rađala se sloboda, ali je bilo cen-zure. Prvi igrani film koji sam snimio zvao se „Moja strana svijeta“, sn-imao sam ga u Ravnom. U filmu je postojala scena kada jedna žena, čiji su suprug i tri sina otišli „u svijet bijeli, u noć crnu“, što bi rekao pjesnik Vuletić. I ona je ostala sama i od tog jada i čemera malo skrenula. U jednoj sceni obgrlila je zvono i zvonila vičući: „Vratite se, dico moja, vratite se Hrvati“. Jure, Mate, Stipe vratite se!”. E, ta scena nije mogla ići. Ovo „Hrvati“ im je smet-alo, razumije se. Povjer-enstvo od njih sedam ili devet koji su gledali film

Ne mogu ja biti političar. Ne volim je. Nagovarali su me, ali nisam ja “kapač” to raditi...

Od Gabele do Huma...

Interview: Vlatko Filipović

26

Interview: Vlatko Filipović

HUM BOSNAE

u završnoj fazi nije dalo pristanak. Direktor meni da znak da iziđem van i kaže mi: “Vlatko, pa film je dobar i bez te scene, što sad praviš teatar od svega. Jesi li vidio da svi šute, a kada šute znači da od filma nema ništa“. I ja izbacim riječ „Hrvati“ i bude samo „Vratite se dico moja“. I na koncu, glavni lik dobije Zlatnu arenu za najbolju ulogu. Radmila Radovanović se zvala glumica.

Kako ste otišli u Sara-jevu?

- Kada sam završio Gimnaziju u Dubrovni-ku 1955. godine. Otac je radio na željezničkoj postaji u Humu pa je iza toga bio u Dubrovniku, Cavtatu i tako dalje sve do Semizovca. A ja sam stalno morao biti ispred ostalih jer sam prvi. I ni-kad nisam bio kod kuće.

Kakav je danas vaš odnos prema tome gradu?

- Snimio sam pet-šest filmova u Sarajevu, i o Sarajevu. U Sarajevu sam živio od 1955. godine do mirovine kada sam se vratio u zavičaj. Moja domaja je trokut Sara-jevo-Dubrovnik-Split. Iako sam bio u okruženju, povremeno sam izlazio iz grada i zahvaljujući kole-gama s HRT-a, napravio dosta dobrih filmova. U jednom od njih je i sce-na u Ravnom gdje sam se našao između dvije strane. S jedne HVO, s druge JNA i nijedna strana mi nije dala ući u Ravno. Sreća, dobro sam poznavao taj teren pa sam se uspio popeti na brdo gdje sam vidio križ raspukao na pola koji se pretvorio u dvije aždaje koje sikću jedna na drugu. Tada sam prvi put stao pred kameru, i to sam kazao. Bog je dao

da to iz mene izađe. I više nikad to nisam mogao ponoviti. Ovdje se dijeli-lo kršćanstvo. U ovakvim vremenima uloga crkva je izuzetno važna. Sve je ipak počelo u Hutovu.

Što ono predstavlja za vas osim činjenice da ste u njemu rođeni?

- Da, i sve će se vratiti u Hutovo. Hutovo je sim-bol, ono dolazi od riječi hudo-mjesto zato što je s jedne strane okruženo Popovim poljem, gdje ima zemlje koliko hoćete, a s druge strane je Huto-vo blato sa sedam jezera, dok u Hutovu nema ni zemlje ni vode. Sve je to dobro prikazano u mom posljednjem filmu “Od Gabele do Huma”. Film je upravo završen, traje 65 minuta, ali od mene traže da ga skratim da traje

manje od sat vremena. Taj film je velika ljudska drama. Ukidanje pruge de facto je bio atentan na jedan narod kojega je trebalo odseliti pa da ovi 20 godina poslije dođu bez problema i tu uđu i dobiju izlazak na more. Takav je bio plan. Pa, iza toga linija Viroviti-ca-Karlovac-Karlobag, pa potom crkva sv. Save u Trstu koju je izgradio Dositej Obradović i re-kao: “Dovde je Srbija”. I nakon toga je postao ministar kulture u vladi Srbije. To sam sve uspio pretočiti u dokumen-tarnu priču jer je sve do-kumentirano. I sada kad krenete od Gabele do Hutova ima mostova, tunela, kamena, pruga, vidjet ćete prelijetanje ptica, staništa, rijeke, jez-

era, do Popova polja ima sve za onoga tko hoće vidjeti.

Možda zbog toga i Emir Kusturica na tim lokacijama snima fil-move danas?

- Zna on dobro gdje treba ići. Bio sam umjetnički direktor u Sutjeska filmu kada sam „pustio“ Kusturičin film „Sjećaš li se Dolly Bell“. Prevagnuo je moj i glas mojih ljudi. A, zašto? Zato što je taj film stvarno dobro napravljen. Scenarij je odličan. Sid-ran, koji je pisao scenarij za taj film, meni je nudio scenarij za film “Otac na službenom putu”. Ali ja ga nisam mogao prihva-titi jer govori o policajcu koji cinka svoga brata. Ja to ne mogu raditi. Ja nisam od te „fele“ i go-tovo. Zahvalio sam mu se, a kasnije je Kusturica s tim filmom pobrao sve moguće nagrade.

Što kaže struka, koje je optimalno vrijeme trajanja jednog doku-mentarnog filma?

- Ustaljeno vrijeme bilo je pola sata. I to je do-bra mjera. Međutim, za ovaj posljednji film sam „zajmio“ na kraju jer u posljednje vrijeme volim reći da mi je svaki film zadnji, a ne znam kad ću otići, ne petljam se u božje poslove.

U svijetu ste se pro-slavili i reputaciju stekli dokumentarnim filmom „Hop jan“ o bračkom kamenu, ljudima i kle-sarima?

- Film je pobrojao bro-jne nagrade i prvi je film ex Jugoslavije koji je uvršten u Muzej moderne umjetnosti u New Yorku. Film su počeli prikazi-vati po svijetu, a ja sam počeo dobivati nagrade i diplome. Bračanima se jako svidio film. Tamo

Umjesto otpravnika vlakova, postao je filmski redatelj

Vlatko Filipović rođen je u Hutovu 1936. godine, u obitelji otpravnika vlakova male postaje nekadašnje željezničke pruge Dubrovnik - Sarajevo. Umjesto da postane treća generacija željezničara, postao je filmski redatelj. Snimio je četiri igrana filma: „Moja strana svijeta“ (1968.), „Deveto čudo na istoku“ (1974.), „Nastojanje“ (1982.), „Kako ubiti Griega u Sarajevu“ (1995.). Snimio je više od 40 dokumen-tarnih i kratkometražnih filmova od kojih se do rata ističu: „U zavjetrini vremena“ (1964.), „Žedno polje“ (1964.), „Zemlja neretljanska“ (1965.), „Hop-jan“ (1965.), „Punta veljega mora“ (1977.), „Kruh naš svagdašnji“ (1978.), „Doba mijena“ (1984.), „Od Gabele do Huma“ (2014.) i drugi. Osim snimanja filmova radio je kao umjetnički direktor Sutjeska filma. Bio je urednik u Dokumentarno-obrazovnom programu TVBiH, sveučilišni profesor u Sarajevu i Mostaru. Dobitnik je brojnih nagrada u zemlji i inozemstvu. (oc)

BIOGRAFIJA

27HUM BOSNAE

Interview: Vlatko Filipovićsam bio u nekoliko navrata, a i ove su me go-dine pozvali jer ponovno priređuju simpozij o ka-menu. Žele da dođem i opet im prikažem film. Bilo je zgodno promarati ih na premijeri filma na Braču. Iz publike bi se začuli povici „Eno moga dida“, „Eno moga tate“..., prepoznavali bi se na fil-mu. A svi ti ljudi bili su divni, to moram kazati, mediteranski opušteni, čisti u duši. Sve što sam tražio su uradili.

I sve je stalo u 10 min i 10 sekundi?

- Da.Umijeće je takvu jednu

cjelovitu priču ispričati u tako malo vremena?

- Dogodi se tako. Ali, evo, primjerice film „Od Gabele do Huma“ traje 65 minuta i ne dam da se izbaci ništa. Za njega sam imao 12 sati sirovine.

Snimili ste četiri ig-rana filma, a ipak vas javnost doživljava kao redatelja dokumenta-rista?

- Zato što su i moji igrani filmovi na doku-mentarni način rađeni. Volim da igrani film iz-gleda kao stvarni. Zato je Radmila dobila na-

gradu u Puli. Jer je to sve izgledalo tako stvarno. Nastojao sam to uraditi i sa svojim drugim ig-ranim filmovima, ali mi nije polazilo za rukom kao u dokumentarnim filmovima. I zato sam se okrenuo dokumentarnim filmovima.

Pred vama je još jedan profesionalni izazov - snimanje filma o kraljici Katarini Kosači?

- Za taj bih film ka-zao: „konac djelo krasi“. Mislim da će to biti moj posljednji film koji ću raditi. Doduše, to stalno govorim kad snimam neki film u posljednje vrijeme. Kraljica Katari-

na je izuzetna ličnost, to je tragedija, čini mi se čak i jača od Hamleta. Kad pogledate njezin život i ono sve što je ona morala proživljavati ili makar, ja to tako doživljavam, pa kad vidite da je morala napustiti svoju zemlju, pa svoga muža, ali i svo-ju djecu, a to je najjači nagon u životu. Samo je od njega možda jači da čovjek ostane živ. Najjači ljudski nagon je stvaranje novog života. I ona je rodila dvoje djece koje su joj oteli. Mora da su njezini snovi bili stravične more, a možda su bili i divni. Bila je to tragedija nad tragedi-

jama. Neshvatljiva je ta količina boli koja je pos-tojala i ta njezina gesta kome ostavlja Bosnu. To, konačno, svijet treba vid-jeti. Film imam u glavi, ali stalno se modulira, stalno hoda. Scenarist Miroslav Arapovitz stvara i piše, a ja to gledam i bilježim u glavi što mislim da bi bilo dobro uraditi od onoga što je on napisao i odlučio. Bit će spek-takularan film, ali neće biti spektakl u holivud-skom smislu, već drama. Prava ljudska drama. Imam snage i volje to raditi. Ako ne budem ja doživio, Bože moj, ima mladih. Ali to ne može nitko uraditi bolje od Vlatka Filipovića.

Ne volite se miješati u politiku?

- Ne volim, ne mogu ja biti političar. Moj zeml-jak Anđelko Vuletić me je htio ugurati u politiku, a ja sam mu odgovorio da nađe nekog drugog. Nisam „kapač“ to raditi.

Kako gledate na ovu državu i sve što se događa?

- Da nije tužno i tragično, bilo bi smiješno.

Više je elemenata koji su me ponukali da nešto napišem o filmovima Vlatka

Filipovića, iako nisam sklon pisanju. Čitao sam prijedlog Udruženja filmskih radnika BiH da se scenarist i reditelj Vlatko Filipović primi u AN-UBiH i podržavam ga.Kako sam obrazovan kao teolog i slikar napisati ću nešto o duhovnim i vizualnim dimen-

zijama kandidatovih filmova, iako nije jednostavno go-voriti o duhovnom, jer u tom pojmu ima više dimenzija: od one što je zovemo „Lesprit“, do izričaja naroda o kojem su Filipovićevi filmovi radjeni. Iskazani su najviše slikom, tek zatim riječju,pa gestom, a posebno glazbom. Osim tzv. „ratnog“ ciklusa „Konac XX. Stoljeća u filmovima Vlatka Filipovića 199o-2000

god.“ (o kojem je najbolje pisala Nermina Kurspahić) njegovi filmovi se uglavnom bave tzv. „običnim životom“.Bave se i vjerom i kulturom i kao vrijednost postaju kul-turno duhovno dobro svih što žive pod našom kapom nebeskom. Filmovi obuh-vataju puni sadržaj života od Bjelašnice i Sarajeva do mora i Popova polja. Primjeri nagradjenih filmova su bro-

jni, a ja ću navesti samo par primjera iz filmova koji mi se ovoga časa čine značajnim sa spomenutih točaka gledišta.Film „Križni put u Sara-jevu“ postavljen je tako da prateći likovno djelo kipara Branka Ružića o 14. postaja Kristovog križnog puta go-vori o ljudskoj patnji kroz ustaljeni kanonizirani obred katoličke svete mise i molitve za očuvanje života i spas ljudi

28 HUM BOSNAE

zemlje Bosne i Hercegovine. Usred tog katoličkog obreda postoji i scena kako se mus-limani na svoj način mole Bogu, za zemljicu Bosnu. To ne djeluje ni namješteno, niti je konstrukcija, niti ikome smeta iako se radnja filma realizira kroz religijski slijed katoličkog obreda. Scenarist i redatelj skladno je pokazao osjećaj za goli život svih ljudi u opkoljenom Sarajevu. Zvuk molitava miješa se sa zvukom eksplozija granata. Ljud-ska bol probija konfesionalne ploafone i ide ravno ka nebu, ka univerzalnom.Nisu slučajno u redateljskom postupku u film inkorpori-rani dijelovi kantate Borisa Papandopula koja se zove „Križni put“ i pokazuje ljud-ski osjećaj boli kroz melos što počiva na narodnoj kajdi u kojoj je izražen bol „narodnog križnog puta“ koji je najčešće ratno stradanje, neko novo iseljavanje, žal za rasutim od Amerike do Australije i Nove Zelandije, te onima kojih više nema... Ta glazbena dimen-zija našla je mjesto u filmu, kao njegov organski dio, skoro isto kao što je origi-nalna glazba kompozitora Daniela Škerla za Filipovićev film „Žedno polje“ što teškim ritmom iskazuje tegobu i trud življenja. Likovnim iz-razom ovoga filma fominira „grafički“ ispucana zemlja. Isto je sa glazbom raspje-vanog lindža Džela Jusića, što je komponira za film „Moja strana svijeta“ koja je kasnije doživjela estradni bum. O filmu „Hop jan“ puno je pisano i jedva da se spominju originalna likovna rješenja i „konkretna“ funk-cionalna glazba Maria Arku-sa. Sve su to originalne glazbe i organski dijelovi vizualnog i ritmičkog . Mišljenja sam da bi netko trebao o njima pro-govoriti, netko blizak pisanju i originalnom filmskom glaz-benom stvaralaštvu. Mislim da to zaslužuju i filmovi i kompozitori. Filmske priče igranih filmova iskazane su kroz sudbinu pojedinaca, ali uvijek u sklopu sa ostalim ljudima i u crkvi, i u polju, i u kolu, i u pričama na sijelima,

i tu se igrani film dodiruje sa dokumentarnim. A kada je intimna drama na redu - ka-zivanje teče snagom grčkih drama.Sve te moderne filmske slike u pokretu su komponirane po zakonima estetskog i ok-virom omeđuju upravo ono što je bitno, ne bježeći od ljepote klasičnih kompozicija kada to filmskoj priči zatreba. U dokumentarnim filmovi-ma dominiraju priče o gru-pama ljudi, o zajednici pred zajedničkim problemima kao što su zima, izoliranost, zabitost u filmu „U zavjetrini vremena“, rad u polju u fil-movima dokumentarne tril-ogije „Doba mijena“ ili npr.timski rad u filmu „Hop Jan“. Poštovanja odnosa svjetla i sjene očito je posebno u predjelima juga gdje blještava svjetlost dominira kao u ka-menolomu gdje počinje inače drugi, stvaralački proces iska-zivanja skulpturama. Ritam izmjena slika i tonova je u ritmu srca, ritmu života koji kuca u toj „kamenoj pustinji“.Poštivao je sve to Filipović donoseći nam svoju viziju tih života, toga zučudjućeg ritma, te pjesme kamena, snijega, svjetlosti i sjena u mijenama ljudskog življenja. Nešto posebno: u svojim filmovima Vlatko Filipović znao je sačuvati dostojan-stvo naših ljudi - ističući to nenametljivom radnjom i odnosima. Naši ljudi to dos-tojanstvo imaju iako se na prostorima širim od Balkana o bosansko-hercegovačkim ljudima govorilo, a nažalost se još govori, vrlo često kao primitivnom, prostom i za-ostalom puku bez imalo dos-tojanstva sa mnogo prevr-ljtljiivosti.O multikulturnom i multi-religijskom obliku življenja u BiH možda ipak najbolje govori film „Poruke sa stećaka“ gdje uz stećke i plastičko uradjene simbole, snimljen život ljudi sve tri religije što žive uz „mram-orove“. Filipović je snimio i jedan za mene značajan likovni kuriozam. Simboli se stećaka - križ, zvijezde, sunce, itd. “preselili“ su se na kožu

žena, posebno u Jajačkom kraju. Filmskim likovnim izrazom (paralelama i vi-zualno složenim „pričama“ sa stećaka) pokazuje pras-tari likovni izraz, ali sada dinamično, normalno, sklad-no: na poslu, kod nošenja djece, kuhanju i sl. To prati glazba kakva je „uživo“ bila u tim radnjama, rekli bi danas na dokumentaristički način. To je žensko pjevanje koje se doima kao tužbalica po melodiji, a radost po sadržaju. Primjer: “Vesela sam kako ne bih bila, jer se momče za dje-vojku sprema, oj“. Melodija kao stoljetna bol. Iako to pje-va mlada, zdrava žena i nije tužna, nosi sinčića na rukama, smije se i pjeva, a bol odjeku-je negdje iz dubina melodije koja je čista tužbalica.Za mene je nezaobilazan, objektivno vrlo značajan film „Kardinal od Bosne i Hercegovine“. U tom filmu osim što je kroz lik Kardinala ispričana i povijest katoličke crkve u BiH, Filipović je za-pazio i vizualno istakao da se u estetskom pogledu u sakral-nim prostorima dogodilo i nešto važno sa dalekosežnim značajem. Uz Kardinalov znakoviti hod razorenom zemljom i devastiranim ob-jektima vidi se veliki broj izuzetno vrijednih djela su-vremene umjetnosti. Neka djela antologijskog ili pak povijesnog značenja oštećena su, neka devastirana, nekih originala nema. Nema cijelih biblioteka, itd.. itd..Sakralna umjetnost u Bosni imala je sreću da su je radili dobri i nadareni umjetnici, čija djela se filmu vide. Ta činjenica je odlučujuća jer bili su to ljudi koji su odgovoriti na izazov biblijske tematike.Gledajući Filipovićeve fil-move dok tekstualna priča teče, sreću se djela Vulasa, Ujevićeve, Kršinića, Kes-era, Meštrovića, Mujadžića, Ramića... do mene, na kraju krajeva. Značajna su to dje-la, odgojila su sredinu koja je zahvaljujući tome počela misliti drugačije o likovnosti sakralnog sadržaja u filmskoj umjetnosti Bosne i Hercego-vine. To su koraci od velike

važnosti jer se otvara ozračje koje omogućuje zaživljavanje jednog novog duha i promišljanja svega likovnog. Film jeste vizualna umjet-nost i jedan od značajnih ob-lika stvaralaštva čovjekovog duha gdje su likovno i es-tetsko uz dramske elemente temeljne odrednice. Filipović je kao umjetnik iskazujući sebe, život oko sebe, siguran sam, dao snažan kulturni doprinos naroda ovoga tla. Njegovo djelo je utemeljeno u kulturu Bosne i Hercego-vine i jedno je od njezinih izraza. To što su pisali o nje-mu Nermina Kurspahić „Ko-nac XX stoljeća BiH Vlatka Filipovića, slijed osobnog stava i intelektualnog opred-jeljenja. “.Branka Šomen u „Vjesniku“ „“Sedam razloga za život i umjetnost“, Jasmin Duraković „Rat svjetova u mom selu“, Vojislav Vujanović „Ljudska kušnja i filozofska ustrajnost“, Mr. Asaf Džanić “Estetika ponovljenih iskustava (elementi filmske estetike u dokumentarnim i igranim filmovima Vlatka Filipovića), Mira Boglić „Sunce na kršu“, Severin Franić „Artistička poslastica“, i drugi, govori da je Filipović znao i stvorio cijenjeno i snažno filmsko djelo. Ono što je i po mojem skromnom mišljenju na filmskom planu uradio na bh prostorima od sredine sedamdesetih godina do konca stoljeća ostaje nezaobilazna i respektabilna činjenica duhovne i kulturne prošlosti BiH.Ja se de facto ovim napi-som pridružujem prijedlogu Udruženja filmskih radnika i drugih, da se Vlatko Filipović primi u ANUBiH.Dojmilo me se pisanje Feliksa Pašića u „Borbi“ o ovom scenaristi i redatelju za film „Hop-Jan“, te ga na kraju citiram:

„...Pred tim prizorom povlači se naša reč. Opisati ga - kakva iluzija!“

Vlatko Filipović, kao ni ostali filmaši nikad nisu primljeni u ANU BIH.

29HUM BOSNAE

Tvrtka Miloša bb, 88000 Mostar, BiHTelefon: 00387 36 445 000Faks: 00387 36 445 002Web: www.post.baE-mail: info_hp@post.ba

Kneza Branimira bb, 88 000 Mostar, BiHBesplatni info telefon: 0800 88 888Centrala: 036 395 000Web: www.hteronet.baE-mail: marketing@hteronet.ba

30 HUM BOSNAE

31HUM BOSNAE

• “Šta sam ja... bez domovine? Čovjek bez domovine je mrtav čovjek. Tek sad znam šta je zavičaj. Šta znači biti pored domovine, a ne moći se u nju vratiti? Sad mi je jasna misao na progon-stvo osuđivanih rimskih pisaca koji su pisali i govo-rili da je progonstvo iz domovine najteža kazna živu čovjeku. Jer... šta je čovjek bez domovi-ne... i bez jezika svoje domovine? Ovo što i ja... Mrtav čovjek kojem je ostao samo taj dio svijesti kojim jedino tu istinu može izreći..” • “Kod žena vam je to tako; kad ženu ništa ne boli, onda će reći da je boli glava.” • “Što nije izgovoreno, nije ni postojalo. A što je rukom zapisano - može lahko oružjem postati protiv glave samoga zapisivača... Crnu stra-nu svijeta, zasigurno, ne treba dodat-no crniti.”• “Mir, žuđeni mir - gorko uzdahne kraljica. Samo njega nedostaje ljudima. Ako je u srcu gorčina, čovjek se ne može ćutjeti mirnim.” • “..od krvi je interes jači.” • “Govorio sam: Bit ću tvoj vid i tvoj sluhAli ti postade moje sljepilo i moja gluhostGovorio sam: Budi Kraljica moga srca!Ali ti postade kraljica zemlje u kojoj ću zakopati svoje srce.” • “Tomašu je bila, vi to najbolje znadete, za vratom i stalna papina požurnica: ‘Riješi pitanje here-tika! Izvrši obećanje koje si mi zadao!’ A moj mu je otac... odmagao u tom ... štitio je bogumile, otvarao im sve svoje kapije u Hercegovini. A onda Dubrovčani! Dubrovčani, oni nemaju skrupula! Misle i djeluju po logici: ‘Sve je lipo, ali su penezi najlipši!’ U Blagaju su nam pune pismohrane njihovih molbe-nica, zahtjeva, prosvjeda, poniznih intervencija... a sve zbog poreza koji im je uvijek previsok! A zarada, e, ona im je uvijek premalena!” • “Muškarci tako razmišljaju: ‘Imamo pravo na svaku ženu.’ Živim i znam da je tako. Kad bi za to ubijali muškarce u Bosni, ni jedan ne bi ostao.”

32 HUM BOSNAE

Dug je i bolan ovo rat u kojemu je možda baš najteže opkoljenima koje se ubija mecima i

granatama, glađu i žeđu, nedopu-štanjem dovoza lijekova i liječni-ka. Od početka sam rata s opko-ljenima u kosovskim rudnicima, u hrvatskom Potkonju kod Knina, s izbjeglicama iz Iloka, hrvatskim zatvorenicima u Morinju, pod granatama u Garevcu, a u jesen 1991. pokušao sam ući u opkoljeni Vu-kovar. Bio sam prožet strahom za Vukovar, a posebno za bolnicu. Cr-veni križ već je umirao i nisam više vjerovao da će obraniti bolnicu. Kri-ževi na crkvama bili su rušeni, a nad grobovima ih se nije smjelo ni po-dignuti. Počinjao je rat protiv tri križa, bolnice, crkve i groba. Vukovar-ska bolnica je ubijena.

Danas je okružena bolnica u Novoj Biloj. stradanja u njoj ne prestaju. Srednja Bosna je cijela okružena. U šest hrvatskih enkla-va živi 160.000 Hrvata, od čega su 80.000 prognanici. Još 90.000 Hr-vata živi na području pod musli-manskom ili srpskom kontrolom kao znatna manjina. Samo u en-klavi Nova Bila živi više od 60.000 Hrvata, 12.500 djece, 25.000 žena. Za sve te ljude brine jedna bolnica, franjevačka bolnica u Novoj Biloj, koju su točno pred godinu dana, na sjvetski DAN LJUDSKIH PRA-VA, osnovali liječnici i franjevci na čelu s dr. Perićem i fra Grebena-rom u crkvi Sv. Duha.

Ne želeći se predati, liječnici koji su u Novoj Biloj “liječnici bez zamjene”, uputili su pred mjesec dana apel života svjetskoj javno-sti. Oni se i nadalje bore za tisuće okruženih ljudi. Ta skupina liječ-nika i franjevaca odbila je prihva-titi nametnute vanjske standarde i obvezati se na “tisinu balkanske smrti”. Odbacili su “obvezu” da u tišini prihvate stradanje čovječno-sti, struke i duhovnosti. Ti su ljudi rekli: Ne! Ta je bolnica svjetionik i ona će odbiti ideju po kojoj je normalno da se snajperom ubija-ju djeca, da se sire štakori. Ta bol-

nica i ljudi u njoj upozoravaju na drukčije vrijednosti za koje se i mi danas zauzimamo odlaskom ovog konvoja u Novu Bilu.

Kada je pokrenuta akcija “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebre-nu” doživjeli smo doslovno potpu-ni odaziv. Akciji su se od početka odazvali liječnici i franjevci, a iznad svega dobri ljudi. Odazvali su se ljudi iz državnih struktura, sve po-litičke stranke, nasi ljudi iz Bosne, Hercegovine, Hrvatske i dijaspore, kao i ljudi drugih vjera i nacija. Od početka su mediji pružili podršku, a počelo je okupljanjem kulturnih i javnih radnika. Ipak, najvredniji je odaziv dobrih ljudi. Stotine lju-

di, samih prognanika koji nemaju nista, došli su za Srednju Bosnu dati zadnje što imaju. Teško je za-boraviti ženu koja je došla bez ci-pela da bi dala novac kojim je sebi namjeravala kupiti cipele. U svega mjesec dana Bosna Srebrena po-stala je prisutna u svakom od nas i postavila zahtjev da se iskaže vi-zija i snaga dobra. Ljudi su poče-li davati sve što imaju, od vlastite krvi do zadnjeg novčića. Više od 10.000 ljudi izravno je dalo pomoć i svi su oni sudionici konvoja za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu.

Danas je svjetski Dan ljudskih prava. Test ljutskih pra-va je u ovom trenutku Nova Bila. Ovaj dan treba ostati zabilježen u Hrvatskoj kao dan kada se Hrvatska opredjeli-la za mir i dobro te za načela davanja svakome čovjeku kojemu je po-trebna pomoć. Odlazi-mo danas u tu bolnicu s vjerom da ćemo ovaj put uspjeti u svom nau-mu. Od apela liječnika i franjevaca uložili smo u organiziranje ovog kon-

voja sve to što osjećamo za bolni-cu u Novoj Biloj, mobilizirajući u potpunosti razum i koje Hrvatska danas ima. Tamnim i ratnim puto-vima današnje Bosne suprotstav-ljamo svoje osjećaje za Novu Bilu, svoja nastojanja, vjeru i ljubav.

I zato krećemo zajednički kao neprekinuta kolona života, za sva-ko dijete i za svaki život, noseći sa sobom hranu, odjeću i lijekove i iznad svega temeljnu ljudsku po-ruku. Bosna Srebrena je ne samo dio Hrvatske, ne samo svakog Hr-vata već i svakog čovjeka. Nova Bila i Bosna Srebrena su hrvatska vizija, opredjeljenje te snaga mira i dobra.

Bijeli put Bosne Srebrene

Bijeli put Bosne Srebrene bijaše ključna bitka u domovinskom ratu. Prošle godine je obilježeno 20 godina od kada se ona dogodila. Ovoga puta čini se samo dovoljnim ovaj tekst koji je objavljen te sada daleke ‘93. godine kada se i vodio ovaj Bijeli Put Bosne Srebrene.

Piše: Dr. Slobodan Lang

33HUM BOSNAE

Često je zovu i p o s l j e d n j o m b o s a n s k o m kraljicom, iako

je to bila Mara, supru-ga Stjepana Tomaševića, posljednjeg bosanskog kralja. Kraljica Katari-na je žena koja je ostala bez muža, bez djece, bez

domovine...Doživjela je sudbi-

nu svog naroda i svo-je obitelji i za spas tog istog naroda krenula je u izbjeglištvo. U srednjem vijeku nije bilo lako biti žena, pogotovu ne na dvoru. koliko god nam se činilo da su živjele u sjaju i blagostanju, da su cije-njene i uvažavane, žene s kraljevskog dvora rijetko su znale što su to ljubav i sloboda. Stupale su u brak

iz političkih, društvenih ili gospodarskih razloga, a za ljubav ih nitko nije ni pitao. Tako je bilo i s Katarinom. Katarina je bila kćerka Stjepana Ko-sače i Jelene iz roda Bal-šića. Po naredbi svog oca, kojeg često opisuju kao častohlepnog i bezob-zirnog čovjeka, udaje se za Stjepana Tomaša. Za ondašnje prilike udala se prilično kasno, u 22. go-dini jer je otac odbijao

prosce dok se nije javio dovoljno ugledan za nje-gove interese – bosanski kralj. Njezin otac bio je nećak čuvenih velikaša Sandalja Hranića i Hr-voja Vukčića Hrvatinića. Područje kojim je uprav-ljao nazvano je Herce-govina po tituli „herzog“ što na njemačkom zna-či vojvoda, a tu titulu je počeo koristiti od 1448. godine.

Koje je vjere bila

Kraljica Katarina

Piše: Dragica Šamija

Kada razmišljamo o ženama koje su obilježile povijest shvatimo kako se malo vijesti sačuvalo o našim hrvatskim ženama, a o bosanskim još i manje. Jedna od rijetkih žena iz BiH, kojoj uspomenu nije sačuvala samo povijest, nego i narodna predaja je kraljica srednjovjeekove bosanske države Katarina Kosača – Kotromanić

34 HUM BOSNAE

Katarina? Je li kod oca bila odgojena po nau-ku crkve bosanske? Ne može se reći. Ona se bez ikakvog prosvjeda ili otpusta sa strane pape vjenčala i za čitavog bila gorljiva katolkinja.

Vjenčanje je obavljeno po katoličkom obredu 26. svibnja 1446. na po-lju Milodraž (danas župa Brestovsko, općina Kise-ljak).

Kad je postala ženom Stjepana Tomaša i bosan-skom kraljicom pratila je svog muža na njegovim putovanjima i boravišti-ma: Bobovac, Kraljeva Sutjeska, Jajce... Podiza-la je crkve među kojima su: Vrile, danas Otinovci kod Kupresa, Crkva pre-svetog Trojstva, te Cr-kva sv. Katarine u Jajcu. U braku je dobila dvoje djece Sigismunda i Ka-tarinu, a njen muž je iz veze s Vojačom, koja nije bila plemkinja, imao sina Stjepana Tomaševića.

U jeku najvećih opsa-nosti od turskih provala, 10. lipnja 1461. godine umire kralj Stjepan To-maš. Katarinu će njen pastorak, a nakon smr-ti svog oca kralj Stje-pan Tomašević ostaviti na dvoru i poštivati kao kraljicu majku. Godine 1463. Bosna će pasti pod vlast Turaka, kraljica se slučajno zadesila izvan Bosne, po nekima najvje-rojatnije kod svog brata Vladislava, a oboje nje-ne djece palo je u tursko ropstvo i s vremenom su privedeni na islam. Sin će postati Ishak-beg Kraloglu – tj. Kraljević, a o Katarini povijesna vre-la nisu zabilježena. Gdje je živjela, je li se udala, gdje je i kada umrla, ni-

šta se ne zna. Navodno se njezino turbe sačuvalo u Skopju.

Naša kraljica je u tim nemirnim vremenima došla do Dubrovnika, gdje se nadala pomoći.

Međutim Dubrovčani-ma, kao vještim diplo-matima, nije odgovaralo da kraljica propalog kra-ljevstva boravi kod njih. Stoga odlazi u Rim, po-staje članica III. reda sv. Franje. Petnaest godina provedenih u Rimu bilo je ispunjeno žalošću za djecom. Bile su to i go-dine tuge zbog stradanja njenog naroda i godine čežnje za domovinom. Jedino svjetlo u toj tami pružala joj je vjera, svijest kako je Bog s njom. Uz pobožnost trudila se po-magati bolesnima pa je postala članica Društva blažene djevice Marije koje se brinulo za bol-nicu sv. Alberta u Rimu. Inače, imala je tri dvorske gospođe i trojicu dvorja-nika. Bio je to mali dvor emigranata.

Pred smrt napisala je oporuku u kojoj kao predstavnica bosanskog kraljevstva imenuju papu Siksta IV. i njegove na-sljednike vladarima Bo-sne uz napomenu da vlast

predaju njenom sinu ili kćeri, ako se povrate na krščanstvo.

Umrla je pet dana na-kon oporuke, 25. listo-pada 1478. godine. Po vlastitoj želji pokopana je u franjevačkoj crkvi Blažene djevice Marije Ara Coeli. Na njenom grobu prikazan je stasiti lik s kraljevskom krunom s grbovima bosanske dr-žave i obitelji Kosača, a pri dnu je natpis pisan bosančicom. Kad je pisa-la oporuku mislila je na sve pa je ostavila određe-nu svotu i za pokop i za nadgrobnu ploču, a nije zaboravila ni svoje vjerne pratitelje. S vremenom, odnosno nakon 112. go-dina odlučili su pregra-diti svetište u kojem se nalazio njezin grob, po-stavili su nadgrobnu plo-

ču uz stup do svetišta i natpis preveli na latinski.

Zahvaljujući franjevci-ma, bosanski Hrvati štu-ju je kao ženu sveta živo-ta. Svake godine na dan 25. listopada obilježava

se dan blažene Katarine Kosače – Kotromanić. Kao pobožna kršćanka, umna žena i dobra vezi-lja izrađivala je crkveno ruho koje se i dandanas čuva u samostanu u Kra-ljevoj Sutjeski.

Njoj u čast i danas žene u tom kraju na svojoj na-rodnoj nošnji imaju crne rupce „katarinke“, ruše se za svojom kraljicom, kaže predaja. Lik kralji-ce Katarine ocrtava nam i sudbinu Bosne na nje-nom putovanju kroz po-vijest.

I tada su se, kao i danas, gubili muževi, djeca i domovina. U svijesti na-šeg naroda ostaje nada u bolju budućnost i prisje-ćanje kako je narod bez svoje povijesti kao putnik bez putne isprave.

Prvi bosanski kralj - Tvrtko I Kotromanić (bista)

35HUM BOSNAE

Poznati povjesni-čar Dr. Vlajko Palavestra sku-pljajući narodnu

tradiciju u Bosni i Her-cegovini ustanovio je da je i danas još uvijek živo sjećanje na događaje i ličnosti srednjovjekovne Bosne. Posebice priče o kraljici Katarini koje se i danas mogu čuti kod sta-rih seoskih ljudi u okolici Kraljeve Sutjeske, Kreše-va, Fojnice, Olova i dru-gih mjesta srednje Bo-sne. Pored legendi koje je zapisao dr. Vlajko Pa-lavestra, iznijet ću i neke druge, i neke do sada ne-objavljene.

Vladimir plemeni-ti Alaupović, koji živi u Varešu, počeo je skupljati stare priče – legende koje je slušao obilazeći sela Vareškog kraja Dragovi-će, Donju i Gornju Bo-rovicu, Pogarje, Vijaku, Pržiće i Majdan, od kojih prenosimo dvije.

Priča prva:Jedno jutro kraljica Ka-

tarina naredi slugi da joj osedla konja te se uputi u sela oko Bobovca. Svatko se čudio tko je ta lijepa djevojka u bijelom plaštu na bijelom konju, ali je nitko ne prepozna. Tako dođe u selo Očevje, stari kovački majdan i uđe u prvu vodenicu. Kada vi-dje da se siromašno živi svakome djetetu podari

po jedan dukat.

Priča druga:Najstariji žitelji Tarči-

na, mjesta između Sara-jeva i Konjica, pamte da su im njihovi stari pre-pričavali da je jako vrelo vode u Tarčinu po ime-nu Katarina dobilo ime baš po kraljici Katarini prilikom njezina bijega iz Kozograda i Kreševa, preko Tarčina i Konji-ca do Stona. Tu se, vele

ljudi, kraljica zaustavila i napojila svog konja i konje 40 plemića koji su bili u pratnji njezinoj. Od tada to vrelo dobi njezi-no ime.

Dubravko Horvatić je u dijelu knjige o Kata-rini pod naslovom “Bo-snom hodi dobra vila”, zabilježio slučnu legendu kao i Vladimir plemeniti Alaupović:

U kraju između Zgo-

šće, Sutiske i Vareša, uz rječice Trstivnicu i Stav-nju, s jeseni 1446. godine pukao je glas da se poja-vila dobra vila. Odjevena je u bijelo ruho zlatom izvezeno, ogrnuta bijelim krznom, a jaše bijela vi-lovita konja, pripovijeda-li su pastirići, vrativši se jedne večeri u selo. Pri-čali su kako se iznenada pojavila iz šume, kao da je iz zemlje izniknula, tako da se nisu stigli ni

razbježati, nego ostado-še gdje su bili, kao uko-pani. A ona je dojahala do njih, raspitala se kako su i kako im je kod kuće, jesu li im ukućani spre-mili dosta živeži za zimu, imaju li dosta sijena za blago, pa je tako sve ispi-tivala o ljetini i o urodu, o bolestima u ljudi i stoke, a na kraju ih je sve nada-rila nekakvim slasticama, kakve jamačno ni kralj nikada nije okusio.

Dalje je Horvatić na-stavio, kako je dječje glase ubrzo potvrdila neka sta-rica. Prtila je neka drva iz šume kad pred nju banu vila. Starica joj je ispri-čala kako joj je jedan sin poginuo kad je kralj išao na Turčina, kako je dru-gi otišao prema moru da zaradi koji srebrenjak ili žutac, pa je tako ostala sama kad su joj se kćeri davno poudale. Kada su došli do sela, vila tut-

nu starici zlatni dukat u ruku i ode. Jednog dana vila se pojavila kod ko-vačnica na rječici Stavnji, zaustavila se kod kovača Pavla i zamolila ga da joj potkuje konja i usput ga ispitivala kako žive i na koji način putem vode kovačnice rade. Kada je Pavao konja potkovao, vila ga je bogato nagra-dila.

Jedna od legedni koje

Piše: Mladen-Anto Molinar

36 HUM BOSNAE

je skupio fra. Ignaci-je Strukić odnosi se na njezin boravak u krešev-skoj tvrđavi na Bedemu, gdje se nalazila zajedno s kraljem Tomašem prije dolaska Turaka. Tada je zapovjednik utvrde bio Tomašev brat knez Ra-divoj, a legenda kaže:

U staro doba, vele, ovdje u kreševskoj tvrđi pre-bivaše kraljevska obitelj. Na Meoršju, planini na jugoistočnoj strani Kre-ševa, kralj bi sam vršio žito, a kraljica namjestiv-ši konopac između grada i rečene planine, išla bi u zlatnim nanulama kralju u pohode, držeći u jednoj ruci sina, a u drugoj vruć pilav – ručak za kralja.

Druga legenda se od-nosi na turski napad na tvrđavu na Bedemu:

Pričaju, da su u vrijeme turske navale na Krešev-sku tvrđu, građani s obje strane u tjesnacima rječi-ca Kojsinićice i Vranjan-ke koje okružuju tvrđu, postavili tvrde santrače (kože) i tako zaustavi-li oba pokrajnja potoka. Kada se je, vele, neprija-telj pred gradom pojavio, građani odapeše postav-ljene santrače, i na nepri-jatelja pustiše silnu vodu, koja ih sve uguši i potopi.

Sljedeća: U vrijeme zauzeća Bosne stanova-še u kreševskom gradu kraljević, koji bijaše i za-povjednik utvrde (knez Radivoj – brat Toma-šev). Došavši turski ca-rević ovamo, utaborio se na sjevernoj strani grada, mjestu zvanom Carevi-šće, koje je od grada sat udaljeno, pa poče proti gradu sipati žestoku va-tru. Punih, vele, sedam

godina carević uzimaše grad, ali uzalud. Među-tim, klot to vrijeme kra-ljeviću ponestane u gradu hrane i džebane (bojne opreme), pa odluči uči-niti i zadnji pokus. U to ime napuni magarca sa preostalim još pirinčem i metnuvši ga u top baci među svoje neprijatelje, koji rasporivši ga, nađu u njemu množinu pirinča, što ga oni željahu, a eto se Bošnjaci sada s njim tako obijesno primeću. To ih silno razočaralo i u zdvojnost natjeralo, zato odlučiše natrag se povući i opsadu grada zaustavi-ti. Kad Turcima u susret dođe baba krezubača, koja im otkri, da je to za-dnji pokušaj kraljevićev. Čuvši to carević namah se povrati, grad zauzme i zasužnji kraljevića.

Jedan zapis, navodno narodne tradicije, bilježi kako je kraljica Katarina popustila žleji svojih ve-likaša i konačno s Kozla krenula u Rim:

“Toliko je oklijevala sa svojih 70 konjanika, da su Bosanci ostavili spo-menik 4 potkove (ukle-sane u kamen) i rupicu koju je kraljica, premiš-ljajući se u kamenu izdu-bila štapom.”

Žene sutješkoga kraja prihvatile su kraljicu Ka-tarinu kao majku i danas žale za njom. Iz okolice Kraljeve Sutjeske je ova legenda:

“Kada je morala pred Turcima da bježi sa Bo-bovca, Katarina je re-kla da nikada neće moći prežaliti sela Dragovića i Mijakovića, jer su joj tu bile udate kćeri Dragica i Milica, zatim pšenice sa

Liješnice, ribe iz Bukovi-ce i vode Radakovice.”

U selu Borovica ostala je predaja da se kralj bo-sanski sedam godina opi-rao iz Bobovca Turcima, pucajući na njih prosom i bijelim grahom, a kada je kraljica pošla s Bobov-ca, išla je uz put Vozni-ce (Donje Borovice), pa kada je izašla na Repišta, stala je i rekla:

“Zbogom ostaj moja Bosno slavna

I u tebi do tri dobra moja,

Vode s izvora Rada-kovice,

Ribe iz BukoviceI pšenice iz Liješni-

ce.”Brdo Vis na Bobovcu,

s ostacima kule i sjever-nog bedema grada, po narodnom kazivanju u cjelini je vještački nasip. Nastao je samo za jednu noć sa svrhom da od tur-skih topova koji su tukli sa Meteriza zaštiti kra-ljicu Katarinu u glavnoj kuli-dvoru.

S koliko se brzinom i naporom radilo pokazu-ju i posljedice: “te je noći 77 trudnih žena pobacilo djecu i 77 kobila se ož-drijebilo.” Kada je kra-ljica Katarina vidjela da grad ne može braniti za-moli turskog vojskovođu da joj dozvoli da može slobodno izići sa stvari-ma i blagom koliko može ponijeti 50 konja.

U blizini sela Višnjica kod Visokog, iznad sa-stavaka potoka Zenika i Rijeke, nalaze se ostaci jedne srednjovjekovne utvrde, za koju se pri-

ča da je pripadala nekoj kraljici Katarini.

“U grad je bila čunovi-ma dovedena voda s pla-nine Čemernice. Na istoj planini kraljica je imala svoje stado ovaca i kada Turci opsjednuše grad, čobani sa Čvrsnice za-priječe vodu a čunovima mlijeko u grad poslaše.

U Kraljevoj Sutjesci i danas se priča kako je Kraljica iz Bobovca po-bjegla u Jajce:

“Kada je došla do Jaj-ca, morala se okrenuti jer je padalo i Jajce. Ona je potkovala konje naopako. Kako su je Turci slijedili, to ih je odvelo u pogreš-nu stranu. Ali uhvaćena su njezina djeca, koja su poturčena.”

Postoje i brojne legen-de o nazivu nekih topo-nima pojedinih lokaliteta koji su na pravcu kreta-nja kraljice Katarine pri-likom napuštanja Bosne. Tako se priča da je Ze-nica dobila ime po tome što je kraljica, na mjestu gdje se danas nalazi Ze-nica, misleći na Bobovac uzdahnula: “Osta moja z(j)enica.”

Na planini Ozrenu se obazre pa otud ovoj planini ime. Idući dalje, umorna i žedna, pomoli se Majci Božjoj te zabo-de preslicu u zemlju i on-dje provri izvor koji na-rod zove Kraljičina voda. Na brdu Gostilju narod je pred kraljicu iznio jela da je ugosti pa otud ime tom mjestu.

Ostrvica je, navodno dobila ime po tome što je kraljica tu rekla: “Baš sam se dobro ostrvila (najela).”

37HUM BOSNAE

NRimskom brežuljku Ca-pitoliumu nalazi se crkva posvećena BI Djevici Ma-riji, koja se obično naziva

crkva “Aracoeli”. Prema predaji ona je napravljena nad poganskim olta-rom, na kojem je pisalo: Haec ara fili Dei est. U njoj su ispočetka bili grčki monasi, iza njih Benediktinci, a god. 1250. predana je Franjevcima, koji su do god. 1884. uz nju imali svoju ge-neralnu kuriju. Još od srednjeg vijeka crkva Aracoeli smatrana je za službe-nu crkvu rimske općine.

Hrvati i Bosanci su kroz dugu proš-lost imali tijesne veze s ovom crkvom. Dok je uz nju bila generalna kurija Franjevačkog reda, mnogi su Bo-sanski i Hrvatski Franjevci, bilo radi svojih poslova u Rimu bilo radi nau-ka, odsjedali kod ove crkve. Ali ona je bila privlačna tačka i zbog toga, sto je u njoj pokopana Katarina Vukčić Ko-sača, žena bosanskog kralja Stjepana Tomasa (vladao:1444-1461), koja je željno čeznući za rodnom grudom, umrla u Rimu 25. listopada 1478. Katarina je kći bosanskog velikaša Stjepana Vukčića Kosače. Rođena je oko 1424. Njezino djetinstvo i mla-dost pada u teško razdoblje bosan-skog kraljevstva. Na nju su navaljivali od vremena do vremena Turci, po njemu robili i palili, ali i očito davali znak, da imaju namjeru potpuno ga osvojiti. Bosanski velikaši u takvim prilikama opće nesigurnosti nisu us-pijevali zauzeti jedinstven stav prema pogibelji, koja im je svaki dan prije-tila. Dapače, oni su bili nepovjerljivi jedini prema drugima i nerijetko su pojedinačno nastojali i doći u dodir s Turcima s nadom, da ce na taj način umanjiti oštrinu turskih napada na njihova područja i spasiti se, ako Tur-ci odluče osvojiti bosansko kraljev-stvo. God. 1443. umro je Tvrtko II., posljednji kralj iz loze Kotromanića. Po volji samog Tvrtka II. naslijedio ga je na prijestolju Stjepan Tomas, iako je na to imao pravo stariji neza-koniti sin Stjepana Ostoje, Radivoj. Stjepan Tomas bio je nezakoniti sin bosanskog kralja Stjepana Ostoje, koji je umro god. 1418. Sve do svoga

izbora za kralja Stjepan Tomas ta-jio je svoje porijeklo radi sigurnosti. Štoviše, bio je uzeo jednu pučanku, Vojaču, i obećao joj po patrenskom načinu, da ce je vjenčati, ako bude dobra i vjerna i bude dobro služila. Kad je postao kralj, velikaši su mu sa-vjetovali, da onu zenu otpusti jer ona radi niskog roda nije dostojna biti kraljica. Tomas koji je postao katolik, nije smatrao, da to može učiniti bez posebne dozvole Svete stolice. Stoga se obratio na papu Eugena IV., da bi mu dozvolio uzeti drugu zenu, iako je obećao ženidbu onoj pučanki i od nje imao sina. Papa ga je 29. svibnja 1445. riješio onog obećanja i dozvo-lio mu namjeravanu ženidbu. U isto je vrijeme Stjepan Tomas, koji je bio nezakoniti, zatražio od Pape da mu prizna sva prava zakonitih sinova. Papa mu je udovolio i toj molbi isti dan.

Tada je Stjepan Tomas mogao mi-sliti slobodno na vjenčanje. Oko mu palo, po svoj prilici pod utjecajem političkih savjetnika, na Katarinu, kćerku Stjepana Vukčića Kosače, koja je tada imala 21 godinu. Cinilo se da ce upravo ona ojačati bosansko kraljevstvo, jer ce svojim vjenčanjem

povezati bosanskog kralja Stjepana Tomasa s njegovim velikašem Stje-panom Vukčićem Kosačom. Stjepan Vukčić Kosaca bio je tada najugled-niji velikaš u Bosni. Lukav i poduze-tan, uspio je raširiti svoje posjede na čitavu današnju Hercegovinu, južne dijelove Bosne, neke predjele Srbije i Crne Gore, srednju Dalmaciju i mje-sta od Dubrovnika do Kotora.

On je rano uvjerio da se Bosna ne ce odhrvati turskoj premoći i da bi se trebalo s Turcima doći u dodir, kako bi teška budućnost bosanskog kra-ljevstva bila sto manje tužna. Upravo radi ovoga svoga stava prema Tur-cima Stjepan Vukčić Kosaca bio je protiv dolaska Stjepana Tomasa na prijestolje bosanske kraljevine. On je bio za Radivoja, isto tako nezakoni-toga sina Stjepana Ostoje, koji je za-pravo služio Turcima i već 10 godina nazivao se bosanskim kraljem pod okriljem Turaka. Ali ipak nadmocni-ja je bila stranka, koja je bila protiv dogovora s Turcima i koja se oslanja-la na kršćanski Zapad, posebno na papu. Ova se stranka osobito ojačala, kada je papa Eugen IV. na 1. siječnja 1443. pozvao čitav kršćanski svijet u borbu protiv Turaka. I to je pomoglo, da je ona dovela na prijestolje Stjepa-na Tomasa.

Čim je došao na prijestolje, Stjepan Tomas je poradio, da priveže uza se Stjepana Vukčića Kosače i da tako provede jedinstveno u kraljevini. Či-nilo se, da ce to najbolje postici, ako se vjenča s njegovom kćerkom Kata-rinom.

Katarina je bila odgojena kao pa-tarenka. Prije vjenčanja prešla je na katoličku vjeru i vjenčala se sa Stje-panom Tomašem po katoličkom obredu. Vjenčanje je obavljeno po svoj prilici na Uzasasce na 26. maja/svibnja 1446.

Poslije smrti Stjepana Tomasa god 1461., Katarina je ostala s dvoje ne-jake djece, Sigismundom i Katari-nom. Bosanskim kraljem postao je Stjepan Tomasević, sin Stjepana To-maša, kojeg je imao od Vojače. On je prvi bosanski kralj, okrunjen krunom primljenom iz Rima. I njemu je bila

38 HUM BOSNAE

glavna briga da ostane u dobrim od-nosima sa Stjepanom Vukčićem Ko-sačom. Upravo zbog toga on je, jos prije nego je okrunjen za kralja, pri-znao kraljici Katarini sva prava kra-ljice majke.

Katarina je ostala na dvoru sve do kobne godine 1463., kada je turski sultan Mehmed II. s velikom voj-skom navalio na Bosnu i osvojio je. Tom prilikom je zarobljen i ubijen i sam kralj Stjepan Tomašević, odve-deno je u tursko ropstvo i dvoje ne-jake djece kraljice Katarine, a ona je uspjela pobjeći, jer se u ono vrijeme nalazila u južnim krajevima kod bra-ta Vladislava.

Početkom srpnja 1463. nalazila se na području dubrovačke republike, gdje nastupa kao zakoniti predstav-nik bosanskog kraljevstva.

Za vrijeme svoga boravka u Du-brovniku, Katarina je pratila prilike u Bosni i nadala se, da ce se njezi-no kraljevstvo ubrzo osloboditi. Ali kako su dani prolazili, a oslobođenje se nije ostvarivalo, ona je prešla u Rim god. 1466.

U Rimu je Katarina nasla utočiste kod pape Pavla II., koji je odredio, da joj se daje stalna pomoć iz papin-ske riznice. Od god. 1467. do 1478. primila je najmanje 6541 zlatni du-kat za uzdržavanje. Imala je uza se i mali dvor bosanskih velikaša, a za-dnjih desetak godina živila je u bli-zini crkve sv. Marka, gdje je hrvatska bratovština sv. Jeronima imala svoje kuće, pa nije isključeno, da je u jednoj od njih živila i umrla.

Kroz čitavo vrijeme svoga borav-ka u Rimu mislila je na oslobođenje svoje kraljevine, a posebno na oslo-bođenje svoje nejake djece, koja su odgajana u Carigradu na dvoru sul-tanovu u islamskom duhu. Kako se događalo katkada, da su Turci vraćali zarobljenu djecu za dobar novac, vo-dila se mišlju, da bi i ona na taj na-čin mogla izbaviti iz ropstva svoju djecu. U tu svrhu tražila je od raznih talijanskih vladara novčanu pomoć. Tako je na pr. 1470. poslala svoja dva dvorjanika, Nikolu Zubranića i Abrahama Radića. U Mantovu i Mi-lan, da u ime njezino zamole pomoć. Mantovskom knezu medju ostalim tom prigodom pise:

“Facit mea adversa fortuna, quae

viro rege ac liberis et regno opibusque spoliavit, ut non solum ad pontificem maximum patrem clementissimum, sed etiam ad alios principes christia-nos me confugere oproteat pro im-plorado subsidio.”(1)

God. 1474. bila je odlučila otići na granicu Turske, jer je čula da je sul-tan bio obećao osloboditi joj djecu. Ali sva ta njezina nastojanja bila su uzaludna. Svoje djece nikada vise nije vidjela, pa je s nadom u njihovo oslo-bođenje legla u grob.

U svojoj 54. godini Katarina teze oboli. Da je ne bi smrt iznenadila, odmah pozove carskog notara sve-ćenika Antu iz Splita, koji je bio na službi u crkvi Sv. Petra u Rimu, da bi njoj, prema tadanjim zakonskim

propisama, napravila oporuku. Za svjedoke je pozvala Juru de Mari-nellis, rapskog arcidakona, na službi u Rimu, i sest Franjevaca iz samosta-na Aracoeli.

U svojoj oporuci Katarina je nare-dila, da je pokopaju u crkvi Aracoeli. U tu svrhu ostavila 200 dukata.

Toj crkvi ostavila je svoj kraljevski plast i jedan svileni oltarnik.

Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima ostavi-la je svu svoju dvorsku kapelu: knji-ge, posude i misna odijela.Sjetila se i svoje crkve sv. Katarine u Jajcu, koju je ona dala sagraditi, i ostavila joj sve svoje relikvije.

Ali najglavnija oporučna odlu-ka kraljice Katarine, kao zakonite predstavnice bosanskog kraljevstva, odnosi se upravo na kraljevinu Bo-snu: ostavila je Svetoj stolici, ako se njezina djeca ne povrate na katoličku vjeru.

Pet dana iza oporuke Katarina je umrla. Prema njezinoj želji pokopa-

na je u crkvi Aracoeli pred glavnim oltarom, gdje su joj napravili lijep spomenik, na kojem je prikazana i ona u prirodnoj veličini sa kraljev-skom krunom na glavi. Na spomenik je bio postavljen i natpis bosančicom.

Naravno da su bosanske izbjeglice u Rimu s poštovanjem dolazile na grob svoje kraljice, koja je ostavila glas svete žene i bila je smatrana sva-ke vrline. Ali s vremenom je i njezin grob pao donekle u zaborav. Stoga Franjevci, kada su odlučili god. 1590. pomaknuti naprijed veliki oltar, nisu imali poteškoća, da prekriju grob bo-sanske kraljice. Njezinu nadgrobnu ploču prenijeli su na desni stuppred velikim oltarom, gdje se i danas na-lazi.

Po svoj prilici tom prilikom zami-jenjen je orginalni natpis na nad-grobnoj ploči s novim latinskom natpisom, kako ga danas vidimo, u kojom su uvedene neke preinake pri prijevodu:

D.O.M.Catherine Reginae BosnensiStephani Ducis San (c) ti Sabbae Sorori,Et genere Helene et Domo PrincipisStephani natae, Tomae Regis BosnaeUxori. Quantum vixit annorum LIIIIEt odbormivit Romae Anno DominiEt odbormivit Romae Anno Domini MCCCCLXXVIIIDIE XXV OctobrisMonumentum ipsius scriptis positum.

Hodočasnici kroz duga stoljeca po-slije smrt kraljice Katarine dolazili su na njezin grob i zaustavljali se pred njezinom nadgrobnom pločom. Nje-zin bolan život i njezina svijest kra-ljevske odgovornosti, iako su gotovo prekrili velom zaborava, ostavljaju i danas neizbrisive tragove u dušama hrvatskih i bosankih posjetioca.

1. “Sili me moja nesretna sudbina, koja me je lisila muza kralja, djece kraljevstva i imanja, da se moram uteci ne samo Vrhovnom svećeniku, najdobrostivijem ocu, nego i drugim kršćanskim knezo-vima, da zamolim pomoć.”

Izvor: Bazilije Pandžić, “Bosanska Kra-ljica Katarina” Hrvatski Kalendar 1978 Str. 179-184

39

Katarina Kosača-Kotro-manić (1425/6 – 25. ok-tobar 1478) bila je supru-ga bosanskog kralja kralja

Stjepana Tomaša (1443-1461) i pretposljednja bosanska kraljica.

Rođena je 1425. ili 1426. godine u Blagaju kod Mostara. Otac joj je bio herceg Stjepan Vukčić Kosača, a majka Jelena Balšić, kćerka zet-skog velikaša Balše Balšića i unuka Jelene Lazarević, kćerke srpskog kneza Lazara Hrebljanovića.

Prije nego se udala za bosanskog kralja Stjepana Tomaša živjela je Katarina u sredini izložen snaž-nom utjecaju šizmatičke Crkve bosanske čiji je vjernik bio njezin otac. Sigurno je bila i pod utjeca-jem svoje pravoslavne bake koja je odgojila njezinu majku. Isto je tako morala poznavati i katolike brojne na posjedima njezina oca koji je u jednom trenutku i sam prihvatio katoličku vjeru.

Tražeći suprugu kralj Stjepan Tomaš je, po nagovoru savjetnika, izabrao Katarinu, kćer Stjepana Vukčića Kosače, koja je u to vri-jeme imala 22 godine. Vjenčanje je obavljeno na dan Uzašašća, 26. maja 1446. godine u Milodražu kod Fojnice. Prije braka, Katarina se morala odreći Bosanske vjere i Crkve bosanske i prihvatiti rimo-katoličanstvo. Ovim brakom kralj Stjepan Tomaš dobio je moćnog saveznika u liku svoga punca, Stje-pana Vukčića Kosače, u ratu protiv Osmanlija. Za vjerski odgoj kralji-ce Katarine brinuli su se franjevci. Papa Eugen IV poslije vjenčanja iste godine dao je dozvolu da sama po svojoj želji izabere dva kapelana među bosanskim franjevcima. Ka-tarina, zajedno sa svojim mužem

Stjepanom Tomašem, sagradila je po Bosni mnoge crkve, među ko-jima su crkva Presvetog Trojstva u Vrlima, crkva Sv. Katarine u Jajcu, crkva Sv. Tome u Vranduku, kao i najveću započetu crkvu u gradu Bobovcu 1461. godine.

Katarina je Stjepanu Tomašu rodila dvoje djece – Žigmunda i Katarinu, a imala je i pastorka Stjepana Tomaševića, vanbračnog sina njenog muža i krstjanke Vo-jače. Kralj i kraljica su stolovali u Kraljevoj Sutjesci.

Katarinin muž umire 10. jula 1461. godine i ona njegovom smr-ću prestaje biti bosanska kraljica. Nasljednik njenog muža, Stjepan Tomašević, dao joj je titulu kraljice majke i Katarina je nastavila živje-ti na dvoru kraljice Mare, supruge Stjepana Tomaševića.

Prilikom turskog osvajanja Bo-sne maja i juna 1463. Katarina se spasila bijegom u Dubrovnik, dok su joj djecu Turci zarobili i odveli sa sobom iz Bosne tako da ih više nikad nije vidjela.

Tokom druge polovice 1464. Ka-tarina dolazi u Rim gdje je, uživa-jući papinsku zaštitu, boravila do smrti oktobra 1478. Iako u tuđini, bez muža, djece i kraljevstva, Ka-tarina je dostojanstveno podnosila svoje nedaće. Uvijek se očitovala kao zakonita nasljednica poroblje-nog kraljevstva. Talijanska i rimska

javnost s poštovanjem je gleda-la na njezinu nezavidnu sudbinu. Nekoliko vijesti govore o njezi-nim tadašnjim javnim nastupima i njezinom kraljevskom držanju, kao prilikom prijenosa kostiju sv. Bernardina Sijenskog 1472. u gra-du Akvili. Tom prilikom, pored markantnog lika kraljice obučene u crno, posebnu je pozornost pri-vukla njezina pratnja.

Teže od svega ostalog, kraljici je padala razdvojenost od njezine djece koja su u međuvremenu pri-mila islam. Godine 1470. zatražila je od milanskog kneza Galeazza Sforze pomoć u cilju oslobađanja svoje djece. Istu molbu kraljičino je poslanstvo u Milanu ponovilo 1474. godine. Sve to, kako je po-znato, ostalo je bez pravoga odje-ka.

Njezin boravak u središtu ka-toličanstva djelovao je na njezin vjerski život. Teška sudbina silila ju je da razmišlja o smislu života, da produbljuje kršćansko rješenje ljudskog životnog puta i da što bolje primjenjuje u svome životu pravila za pravo kršćansko življe-nje. U Rimu je stupila u vezu sa franjevačkim samostanom Ara-coeli, bujnim rasadištem franje-vačkog života. Tu je bosanska kra-ljica pristupila u bratstvo Trećeg reda sv. Franje. U crkvi samosta-na Aracoeli skupljalo se i društvo

HUM BOSNAE

Piše: Prof. Bruno Ljubez

40 HUM BOSNAE

Blažene Djevice Marije, koje se, među ostalim, brinulo i za bolnicu sv. Alberta u Rimu. Katarina je s ovim društvom svojski surađivala i pomagala ga. Dugo su iza njezine smrti članovi toga društva dava-li jedanput godišnje služiti svetu misu za ispokoj njezine duše.

Zdravlja načetog životnim ne-daćama Katarina je teže obolila te je kao zakonita nasljednica Bosanskog kraljevstva 20. X. 1478. odlučila napraviti opo-ruku.

U svojoj oporuci bosanska je kraljica najprije izrazila svo-ju volju da se pokopa u crkvi Aracoeli. Za posmrtne obrede i pokop ostavila je 200 dukata.

Papu Siksta IV i njegove zakonite nasljednike imeno-vala je baštinicima Bosanskog kraljevstva i zamolila ih da ga u cijelosti predaju njezinom sinu Sigismundu ako se vrati na kršćanstvo; ako Sigismund ne bi ponovno postao kršća-nin da Bosansko kraljevstvo predaju njezinoj kćeri Kata-rini ako se ona obrati na kr-šćanstvo. Ako bi pak oboje ustrajalo u muslimanskoj vjeri, Sveta Stolica postaje vlasnica Bosanskog kraljevstva i o njemu može odlučivati prema svojoj uvi-đavnosti. Ostala svoja dobra, po-kretna i nepokretna, razdijelila je kraljica svojim dvorjanicima koji se je vjerno služili tijekom svih 14 godina boravka u Rimu.

Crkvi sv. Jeronima ”pro natione Sclavonorum” ostavila je kraljica sve ostale stvari iz svoje kapelice (misal, kalež s patenom i korpo-ralom, kazulu i ostalo misničko odijelo zajedno sa svilenim oltar-nikom).

Sinu Sigismundu ostavila je mač njegova oca, ukoliko bi se vratio na kršćanstvo, a ako ne bi postao kršćanin, onda je mač trebalo pre-dati Balši, sinu njezina brata Vla-dislava.

Sve relikvije koje je posjedovala ostavila je bosanska kraljica crkvi sv. Katarine u Jajcu.

Pet dana nakon što je napravi-la oporuku, 25. X. 1478., kraljica

Katarina je umrla i sahranjena u franjevačkoj crkvi Aracoeli, kako je to oporučno odredila. Grob joj je bio postavljen pred glavnim ol-tarom crkve. Nadgrobna ploča bila je ukrašena reljefnim likom kralji-ce u naravnoj veličini (1,78 m), s krunom na glavi. S jedne i druge strane glave urezan je po jedan grb, kraljevski bosanski i obitelji Kosa-

ča. Ispod nadgrobne ploče bio je postavljen natpis bosanskom ći-rilicom. Godine 1590., prilikom rekonstrukcije crkve, grob je po-mjeren na drugo mjesto, nadgrob-na ploča je skinuta i postavljena na najbliži stup. Tu se gubi svaki trag njezinim kostima. Današnji latin-ski natpis ispod nadgrobne ploče kraljice Katarine godine 1545. na-pravljen je rukom rimskog kali-grafa Ivana Palatino.

Kraljica Katarina umrla je u tuđini, ali nije ostala zaboravlje-na. Sam položaj njezina groba u jednoj od najpoznatijih crkava u Rimu, u službenoj crkvi rimske gradske općine, pred glavnim ol-tarom, jasno je govorio da je osoba u njemu zakopana prije smrti uži-vala izuzetan ugled.

Katarina Kosača bila je veoma pobožna žena. Od svoga miraza gradila je crkve po Bosni, sv. Ma-rije u Grebenu (Krupa n/Vrbasu), Presvetog Trojstva na Kupresu

(1447.), v. Marije u „Virbenu“ (Vrbanja, Kotor Varoš) i svetog Jurja u Jezeru „koju diže Juraj Voj-salić-Hrvatinić.“

Kad su Stjepan Tomaš i Kata-rina Kosača došli u Jajce, zatekli su ondje već jednu crkvu, crkvu sv. Marije, koja je bila obnovljena prije njihovog dolaska. Fra Antun Knežević, jajački kroničar iz 19.

stoljeća, nabraja u svojoj Po-vjestnici stare jajačke crkve i posebno izdvaja: „Brez sum-nje ona koja je bila spojena sa samostanom fratarskim, a to je Crkva sv. Katarine Divice i Mučenice…U vrime kralja Tomaševića, Jajce je bilo kako glavno mjesto Kraljevine i glavno mjesto franjevacah bosanskih, zvato ‘Vikarija’ …glavno mjesto ‘Kustodije’.“

U prosincu 1458. godine kraljica Katarina piše u Rim i moli Svetu Stolicu za svoju crkvu sv. Katarine, uz koju je i franjevački samostan i „do-mus vicarie“, sjedište franje-vačke vikarije. Papa Pio II. odgovara bulom od 13. XII. 1458. u kojoj spominje crkvu sv. Katarine u Jajcu za koju izričito tvrdi da ju je te godi-

ne sagradila Katarina Kotromanić, žena bosanskoga kralja Stjepana Tomaša, te dodjeljuje oprost svi-ma koji na Božić, Uskrs, Veliku i Malu Gospu, sv. Tomu, sv. Mariju Magdalenu i sv. Katarinu posjete crkvu sv. Katarine.

Ta je crkva nekada, misli fra Josip Markušić, bila hram Crkve bosan-ske. Nakon progona shizmatika, hram je napušten, a Katarina ga je preuredila u gradsku crkvu posve-ćenu ovoj svetici. U narodu postoji predaja da je tu nekada bila „Šare-na crkva“, koja se pripisuje hramu crkve bosanske.

Bosanska kraljica Katarina u svo-joj oporuci, danoj 20. X. 1478., želi da se „svete moći predaju franje-vačkoj crkvi sv. Katarine u Jajcu“. Navedene bule i oporuka bosan-ske kraljice svjedoče o postojanju ovih dviju crkava. Osim toga, ovo je potvrda da su obje crkve bile ka-toličke.

41HUM BOSNAE

Blažena Katarina Vukčić Kosa-ča-Kotromanić (Blagaj , krajem

decembra 1424 ili krajem septembra 1426 - Rim, 25. oktobar 1478) je bila supruga kralja Stjepana Tomaša i pretposljednja bosanska kraljica.

Iako je često tako na-zivaju, Katarina nije bila posljednja bosanska kra-ljica. Posljednja bosanska kraljica bila je Mara, su-pruga Stjepana Tomaše-vića.

Rođena je 1424. ili 1426. godine u Blagaju kod Mostara. Otac joj je bio Stjepan Vukčić Ko-sača, a majka Jelena Bal-šić, kćerka Balše Balšića i unuka Jelene Lazarević, kćerke srpskog kneza Lazara Hrebljanovića.Pored Katarine Stjepan i Jelena su imali još dva sina :

Vladislav Hercegović KosačaVlatko Hercegović Kosača

Katarinin otac je 20. januara 1448. godine u povelji Fridrika III, cara Svetog Rimskog Carstva, nazvan “her-zog”, što na njemačkom jeziku znači “vojvoda”. Stjepan Vukčić Kosača je vladao područjem Polji-ca, Makarskog primorja, Humske zemlje, matič-nim posjedima koje je obuhvatalo gornje Po-drinje, dijelove Polimlja, Zete i primorja sa rezi-dencijom u Novom (Her-ceg Novi). Katarininom ocu se, međutim, svidio

njemački naziv vojvod-ske titule, pa ga u svojoj diplomatsko-upravnoj korespondenciji i dekre-tima koristi u odomaće-nom bosanskom obliku “herceg”. Od njegove ti-tule potiče novi naziv za njegov posjed Hercego-vina.

Teritorij kojim je vla-dao Katarinin otac, her-ceg Stjepan Vukčić Ko-sača.

Herceg Stjepan, u to vrijeme najmoćniji bo-sanski velikaš, se borio za stabilnost Humske zemlje u sastavu Bosan-skog kraljevstva, bio je vjeran bosanskoj kruni i dinastiji bosanskih kra-ljeva Kotromanića. Me-đutim, u vrijeme represi-

je kralja Tomaševića nad pripadnicima Crkve bo-sanske, pred kraj Bosan-skog Kraljevstva, Herceg Stjepan je stao u zaštitu bosanskih heretika, što je dovelo do nesuglasica na relaciji s bosanskom krunom. Tomašević, že-ljan dokazivanja i krune koju je zatražio od pape,

počeo je sprovoditi teror nad hereticima. Kasnije su odnosi između Kosa-če i Tomaševića izglađe-ni, što je zabilježeno u pismu hercega Stjepana Mletačkoj Republici od 1. decembra 1461. godi-ne.

Stjepan Tomaš je prije dolaska na tron živio u bračnoj zajednici sa kr-stjankom Vojačom. Uz odobrenje pape Eugena IV, nakon što je progla-šen kraljem, raspustio je Vojaču, pošto je bila ni-skoga roda i stoga nedo-stojna titule kraljice.

Tražeći suprugu kralj

Stjepan Tomaš je, po na-govoru savjetnika, iza-brao Katarinu, kćer Stje-pana Vukčića Kosače, koja je u to vrijeme imala 22 godine. Vjenčanje je obavljeno po katoličkom obredu na dan Uzašašća, 26. maja 1446. godine u Milodražu kod Fojnice. Prije braka, Katarina se

morala odreći bogumil-stva i prihvatiti rimoka-toličanstvo. Ovim bra-kom kralj Stjepan Tomaš dobio je moćnog save-znika u liku svoga punca, Stjepana Vukčića Kosa-če, u ratu protiv Osman-lija. Za vjerski odgoj kra-ljice Katarine brinuli su se franjevci. Sam papa Eugen IV poslije vjenča-nja iste godine dao je do-zvolu da sama po svojoj želji izabere dva kapelana među bosanskim franjev-cima. Katarina, zajedno sa svojim mužem Stjepa-nom Tomašem, sagradila je po Bosni mnoge crkve, među kojima su crkva Presvetog Trojstva u Vr-lima, crkva Sv. Katarine u Jajcu, crkva Sv. Tome

u Vranduku, kao i naj-veću započetu crkvu u gradu Bobovcu 1461. godine. Kralj i kraljica su stolovali u Kraljevoj Sutjeski.

Katarina je Stjepa-nu Tomašu rodila troje djece - djete nepozntog imena koje je umrlo 1460. godine i koje je u trenutku smrti imalo 14. godina , Sigismun-da i Katarinu, a imala je i pastoraka , sinova i kćeri njenog muža i kr-stjanke Vojače( navede-

ni su Katarini pastorci):• Stjepan Tomašević• Stefania Eleonora Kotromanić• kći, koja se udala početkom 1451. godine.• sin, koji je umro na Mljetu 1462. godine• sin?

Katarinin muž umire

BOSANSKA KRALJICA

42 HUM BOSNAE

10. jula 1461. godine i ona njegovom smrću prestaje biti prva žena kraljevstva. Nasljednik njenog muža, Stjepan Tomašević, dao joj je titulu kraljice maj-ke i Katarina je nastavila živjeti na dvoru kraljice Mare.

Osmanske osvajačke sile su nadirale s istoka i kralj Stjepan Tomašević, Katarinin pastorak, je okončao svoj život brane-ći svoj tron. Osmanlijsko osvajanje Bosne je zate-klo kraljicu majku Kata-rinu u Kozogradu iznad Fojnice. Iako je grad bio opsjednut, uspjela je po-bjeći i povukla se na Ku-pres. Tu je okupljala sna-ge za odbranu Bosne. U to vrijeme je na Kupre-su u mjestu Vrila (danas Otinovci) dala sagraditi Crkvu Presvetog Troj-stva.

Kad se turskim osvaja-njima nije moglo odoliti ni na Kupresu, kraljica se preko Konjica i Počitelja zajedno s kraljevskom pratnjom povukla do Stona, a zatim do Du-brovnika. Legenda kaže da je kraljica i kraljičina pratnja izbjegla osman-lijsku potjeru tako što je sve konje naopako pot-kovala. U Dubrovniku je pohranila mač svog muža. Taj mač je po-hranila “pod zavjetom, da se on dadne njezinu sinu Sigismundu, kad se oslobodi turskog rop-stva”, kako bi se borio za oslobođenje svoje zemlje. I Dubrovnik je bio pod turskom prijetnjom. On je jakom diplomatskom aktivnošću i dobrim di-

plomatskim vezama sa zapadnim zemljama te velikom otkupninom us-pio očuvati svoju nezavi-snost i slobodu, a kraljica Katarina je morala otići iz Dubrovnika i doš-la je u Rim, gdje je sve do svoje smrti “radila na oslobađanju svoje zemlje i odbrani svoje vjere”.

Katarininu djecu su Osmanlije odveli na dvor u Istanbul, gdje su primi-li islam. Postoje indikaci-je da je princa i princezu u Istanbul odveo njihov daidža, Katarinin mlađi polubrat Stjepan, koji je također primio islam i postao poznat kao Ah-med-paša Hercegović. Sigismund je u Osman-lijskom carstvu napravio veliku karijeru i dobio je titulu sandžak-bega od Karasija. Prelaskom na islam uzeo je ime Ishak, ali je i nakon toga po ocu nazivan “Kraloglu”, što na turskom jeziku zna-či “Kraljević”. Nikada se nije vratio kršćanstvu.

Bivšu kraljicu su u Rimu uzdržavali papa Siksto IV i papa Pavao II mjesečnom penzi-jom od 100 dukata koja je prvi put zabilježena 1466. godine. U egzilu je Katarina držala vlastiti mali dvor koji se sasto-jao uglavnom od njenih sunarodnjaka. Bila je po-štovana ličnost u Rimu i učestvovala je u ondaš-njem društvenom životu, pojavljujući se, naprimjer, na vjenčanju velikog kne-za Moskve, Ivana III, i bizantske princeze Sofije Paleolog. U egzilu joj je društvo pravila još jedna

protjerana kraljica, svr-gnuta kiparska vladari-ca Karlota. S Katarinom su živjeli njeni dvorjani , koji su živjeli s njom prije nego li je postala bosna-ska kraljica. Svi navedeni dvorjani su bili rođeni u okolici Mostara i svi su preživjeli pad Bosne:

• Paula• Jelna• Mara• Radič• Abraham

Svi su živjeli s kraljicom do njene smrti.

Dugo je pokušavala do-biti nazad skrbništvo nad svojom djecom. Tražila je pri tom novčanu pomoć milanskog kneza Gale-azza Marije Sforze. Na-dala se da će na taj način uspjeti otkupiti svoju djecu, ali Sforza joj je od-bio posuditi novac.

Kraljica Katarina je, osjećajući da joj se bliži smrt, 20. oktobra 1478. godine počela sastavljati svoju oporuku. Prvo je navela da želi biti poko-pana u crkvi Santa Ma-ria in Aracoeli, a zatim je izrazila svoju nadu u oslobođenje Bosne. Ima-jući na umu velikoduš-nost koju su prema njoj pokazali pape Siksto IV i Pavao II, u svojoj oporuci napisala je kako Bosan-sko kraljevstvo povjerava svoju zemlju Bosnu Sve-toj Stolici dok se njena djeca ne vrate kršćanstvu. Pošto se pobrinula za svoje fantomsko kraljev-stvo, Katarina je raspodi-jelila ostatak svog novca, nakita i odjeće među svo-

jim vjernim dvorjankama i slugama, te djeci, ali opet pod uvjetom da se vrate kršćanstvu. Sinu je ostavila mužev srebreni mač, naznačivši da se isti treba predati Balši Kosa-či, sinu njenog brata Vla-dislava, ukoliko Šimun ostane musliman. Crkvi Santa Maria in Aracoeli ostavila je svoj kraljevski plašt sačinjen od zlata i svile.

Kraljica Katarina je umrla 25. oktobra 1478. godine u Rimu. Nje-no tijelo je položeno na počasno mjesto u crkvi Santa Maria in Aracoeli. Proglašena je blaženom, a dan njene svetkovine je 25. oktobar. Tu svetkovi-nu slave katolici, posebno franjevci Bosne i Herce-govine.

Na njenom grobu je stajao natpis na bosanči-ci. Međutim, 1590. godi-ne, prilikom premješta-nja kraljičinih posmrtnih ostataka iz prezbiterija crkve (gdje je grob bio u horizontalnom položaju) do njihove trenutne loka-cije, na lijevi stub ispred glavnog oltara, original-ni natpis je zamijenjen natpisom na latinskom jeziku. Pri tom je naprav-ljena greška u njenom opisu. Novi natpis ju je nazvao sestrom, umjesto kćerkom hercega Stjepa-na. Na novoj nadgrobnoj ploči prikazan je kraljičin lik u prirodnoj veličini, s krunom na glavi i kra-ljevskim plaštom preko ramena.

S jedne strane njene glave nalazi se grb nje-nog muža, a s druge stra-ne grb njenog oca koji se danas više ne može pre-poznati.

OSMANLIJSKO OSVAJANJE I BIJEG

ŽIVOT U EGZILU

OPORUKA I SMRT

43HUM BOSNAE

U Kraljevoj Su-stjesci i okol-nim mjestima srednje Bosne

katolkinje nose crne ma-rame. Žalost za voljenom osobom ne traje, među-tim, od jučer niti od prije deset godina. Žalost se dogodila prije 521 godi-nu: 25. listopada 1478. Tog dana je, osamljena i shrvana bolom, u izbje-glištvu umrla posljednja bosanska kraljica, Kata-rina Kotromanić Kosa-ča. Njezino kraljevstvo su okupirali Turci, djecu joj ugrabili u roblje, a ona je izbjegla u Dubrovnik i potom u Rim, gdje je i preminula.

Snažna ljubav i privrže-nost puka prema Kraljici očitovala se i proteklog tjedan: na više mjesta di-ljem Bosne i Hercegovi-ne održana su sjećanja na Kosaču. Središnja se zbila u sarajevskoj prvostolnici gdje je misu zadušnicu predvodio kardinal Vin-ko Puljić, a propovijedao generalni vikar vrbosan-ski Mato Zovkić. U Za-grebu je u maksimirskoj crkvi Sv. Jeronima sveča-nu misu “za Bosnu” pred-vodio don Ante Baković.

U Kraljevoj Sutjesci dvodnevno slavlje ima-lo je crkvenu i narodnu stranu: služene su mise zadušnice koje je predvo-dio gvardijan fra Stjepan Duvnjak i kojima su pri-bivali mnogi vjernici iz te i okolnih župa. Fra Niko Josić, profesor iz fra-

njevačkog Sjemeništa u Visokom fra Niko Josić, propovijedao je o kralji-ci Katarini kao liku koji može biti primjer kr-šćanskog života. Potom su ispred crkve održane svečanosti na kojima su nastupili zborovi iz Vi-sokog, Kraljeve Sutjeske i Žepča koji nose ime za-dnje bosanske kraljice.

U Kreševu, na Bedemu iznad grada, održana je misa u kapelici koja je prije pet godina podi-gnuta u slavu Blaženice. Predvodio ju je gvardijan fra Mato Cvjetković. Bo-sanska kraljica dobila je na tom mjestu brončani kip, kojeg je posvetio fra Stjepan Buljan, najza-služniji za izgradnju ka-pelice.

U Jajcu, na dobro po-sjećenoj misi kraljici Ka-tarini molili su vjernici župa Jajca, Podmilačja, Dobretića, kao i izbje-gli vjernici iz Mrkonjić grada te Liskavice. Gvar-dijan fra Stipo Marčin-ković propovijedao je o životu i zavjetima Kra-ljice Katarine i molio za dobro svih ljudi u Bosni. Podsjetio je na teške, ali dane izbjeglištva koje su organizirano proveli zajedno, u Udruzi pro-gnanih i izbjeglih Jajča-na “Kraljica Katarina”, s ograncima u Neumu, Trogiru i Zagrebu. “Za-hvaljujući slozi, i molitvi u Jajce se vratilo oko 15 tisuća ljudi, skoro koliko i u cijeloj Bosni”, kazao je fra Stipo na misi koju je uveličao tamošnji župni zbor – “Katarina Kotro-

manić”.Jajčani, su već 1994.

predložili da se njezin spomendan, 25. listopa-da, proglasi danom pro-gnanih i izbjeglih u BiH. Za Katarinu ih veže i njezina oporuka od 20. listopada 1478. u kojoj Blaženica kaže de sve re-likvije ostavlja crkvi Sv. Katarine koju je izgradila u Jajcu. Ta se crkva vje-rojatno nalazila na dijelu grada koji se danas zove Katina. Spomenute re-likvije bi mogle biti ko-sti sv. Luke, smatra se u puku, koje su držane u tornju crkve Sv. Marije. Danas je ta crkva ruše-vina. Ali, većina jajačkih crkava su ruševine: župnu crkvu srpska je vojska srušila 1993. do temelja, kao i nadaleko čuveno svetište Sv. Ive u Podmi-lačju, gdje je zavjetnu cr-kvu dao sagraditi Hrvoje Vukčić Hrvatinić.

Inače, Katarina, kći hercega Stjepana Vuk-čića Kosače i žene mu Jelene, postala je bosan-skom kraljicom 1446. O

njoj kazu da je “postala dobrom katolkinjom i širila oko sebe atmosfe-ru blagosti”. Bila je vrlo pobožna. Izgradila je ka-toličku crkvu u Vrilima, a u Jajcu crkvu i franje-vački samostan. Sama je vezla misnice i šila misno ruho. Rodila je dvoje dje-ce: Sigismunda i Katari-nu. Nakon pada Bosne pod Turke Katarina bježi u Dubrovnik, a potom u Rim. Turci su joj zaro-bili djecu i preveli ih na islam. U Rimu Katarina nastoji uspostaviti kon-takte s Portom kako bi spasila djecu. Umire ne uspjevši ostvariti svo-je nakane. Pokopana je u franjevačkoj crkvi Ara Coeli, a na grobnu ploču joj je bio “uklesan nat-pis slovima bosančice na njezinu jeziku”.

Od tada kraljicu Kata-rinu slave brojni vjerni-ci želeći slijediti njezin primjer vjere, puk o njoj priča kao o dobroj kra-ljici, koja je nadahnuće, izazov, uzor i zavjet.

POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA

Piše: Ivo Lučić

Kraljica Katarina / Ljiljana Rajković

44 HUM BOSNAE

Ante Ivanković nije tek običan karikaturista. On za sebe kaže da nije uopće karikaturista. Do sada se, kako kaže ovaj likovni pedagog, karikaturom bavio jedino kad ne bi imao što drugo raditi. Inače voli slikati - specijalnost akvarel. Svejedno, Ante je najveće otkriće HUM-a.

45HUM BOSNAE

N itko ne bira zemlju u kojoj će se roditi. Niti narod kojemu pripadamo nismo mogli izabra-ti. Naš je izbor kako ćemo se odnositi prema blagu zemlje u kojoj smo rođeni i bogatstvu

svoga naroda. Bogato duhovno i materijalno naslijeđe Hrvata u Bosni i Hercegovini možda se najviše vidi u tradicijskom odijevanju i ukrašavanju nakitom. Ako tuga i bol pjevaju ljepše pjesme od ljubavi, onda se u neimaštini i nedaćama tka raskošnije ruho od bogate svile jer su u dugim zimskim noćima naše majke tkale s tugom, čeznući za slobodom, u boli zbog siromaštva i u ljubavi za svoje najmilije.

U zbirku samostana i duhovnog centra “Karmel sv. Ilije” kraj Buškog jezera skupljene su nošnje i nakit Hrvata iz Bosne i Hercegovine u kojima je povijest pojedinaca utkana u povijest naroda. Gotovo svaki predmet ima svoju priču: jedan žalosnu, drugi radosnu, a neki gotovo nevjerojatnu. Izdvojit cu meni najzanimljivije događaje vezane uz neke nošnje.

Muška nošnja iz Oštre Luke kraj Orašja bila je u vla-sništvu Jele Delić, rod. Knežević. Naslijedila ju je u obi-telji svoga mula. Brat njezina muža, Tunjo Delić rođen 1919. godine, obolio je još kao mladić, Pri kraju njego-va zemaljskog života otac Tunjo i majka Manda htjeli su udovoljiti svakoj njegovoj želji. Jedna od posljednjih želja bila je obući odijelo kakvo su nosili bogati momci i u njemu otići u crkvu. Roditelji su mu kupili odijelo koje je za njih bilo preskupo. Tunjo je umro u dvadeset šestoj godini i samo je jednom obukao to odijelo. Ono je sada dio ove zbirke.

U Zoviku kraj Brčkoga susreo sam baku Maru Andrić r. Tunjić. S ponosom mi je pokazala ruho koje je dobila pri prošnji 1946. godine. Naime, u tom je kraju običaj da svekar pri prošnji dariva nevjestu dijelom ili cijelom narodnom nošnjom. I to je ruho danas dio naše zbirke. Najtužnije iskustvo doživio sam u selu Ivanjska kraj Banje Luke, kojemu su, valjda hoteći izbrisati spomen na njegovu povijest, nakon posljednjega rata oduzeli i ime. Otišli su prijeratni stanovnici - Hrvati, došli drugi i preuzeli svu imovinu, pa i onu kul-turno-umjetničkog društva. Ljudi koji su me primili kad sam došao zbog tih nošnji, bili su veoma ljubazni. Posudio sam nošnje kako bih nove dao izraditi po starim uzorcima.

Djevojka koja skrbi o nošnjama rekla mi je za hrvatsku nošnju da su to njihove stare nošnje, a ona nije Hrva-tica. Ako se to događa danas, u doba kada smo i sami svjedoci nemilih zbivanja, koliko li je takvih otuđivanja, zbog neupućenosti ili u zloj namjeri, bilo ranije. Prema posuđenom uzorku tu je nošnju od izvornih mate-rijala sašio Tomislav Miličević iz Velike Gorice u Hrvatskoj, a vezilje iz Vogošće u Bosni dovršile su vezove i druge ukrase. Ta je nošnja predstavljala Bosnu i Hercegovinu u Kini 2004. na izboru za top-model svijeta. U konkurenciji za najljepši nacionalni kostim između šezdeset nošnji iz cijeloga svijeta nošnja iz Ivanjske kraj Banje Luke proglašena je najljepšom.

Vezak vezla, niz Bosnu gledala

Muška nošnja iz okolice Posušja uz glazbalo - gusle

Piše: o. Zvonko Martić

46 HUM BOSNAE

Podataka o odijevanju Hrvata u Bosni i Humu u srednjem vijeku gotovo i nema. (Hum je staro ime za Hercegovinu.) U dubrovačkim arhiv-skim spisima spominje se haljina ad modum

bosnensem (na bosanski način) i pojas pod imenom centura larga bosignana. Međutim, nema opisa pre-ma kojemu bi se moglo zaključiti kako su izgledale te haljine “na bosanski način”, Pretpostavlja se da su to dijelovi odjeće bosanske vlastele.

Arheološkim iskapanjima pronađeni su samo dijelovi srednjovjekovnih odjevnih predmeta ili tkanina i us-poređujući ih s narodnim nošnjama, utvrđeno je da su načini tkanja i danas poznati. Sjećanje naroda ostalo je u različitim pričama, predajama i legendama. Pre-daje nisu uvijek samo izmišljene priče. One katkad prenose i povijesnu istinu. Hrvati s ponosom čuvaju sjećanja na srednjovjekovnu bosansku državu, jedini i danas daju imena bosanskih kraljeva i kraljica svojoj djeci i pjevaju o posljednjoj kraljici Katarini, Milenko Filipović je skupljao etnografsku građu u negdašnjoj Visočkoj nahiji uz novčanu pomoć Srpske akademi-je nauka u dva navrata između 1923. i 1930. godine. Filipović piše kako u narodnoj tradiciji nema saču-vanih sjećanja o načinu odijevanja u srednjem vijeku, odnosno u predtursko doba. Time prešućuje predaju da žene u Kraljevoj Sutjesci, koja je također pripadala Visočkoj nahiji, nose crne marame - okruge kao znak žalosti za posljednjom kraljicom Katarinom: ta pre-daja i crne okruge sačuvane su do danas.Brojne su i priče koje govore kako je kraljica Katarina učila žene različitim vrstama veza i tkanja tkanina za izradu nošnji.Drugi podatak, koji svjedoči o neprekinutoj tradici-ji do predosmanlijskog doba, našao sam u župi Čemerno kraj Sarajeva, gdje stare ženske nošnje nazivaju krstjanskim nošnjama, Krstjani su u Bosni bili kršćanska sekta s dualističkim učenjima,Zanimljivo je i sjećanje na događaj u mjestu Kopošići, također u župi Čemerno, gdje ima mnogo stećaka. Seljani su ih uklanjali jer su im smetali pri obrađivanju zemlje. Ilija Ilić iz Kopošića svjedoči da su njegov otac i stric šezdesetih godina prošlog stoljeća odgurnuli jedan stećak i ispod njega vidjeli neistrunule daske.Kada su ih podigli, vidjeli su neraspadnuto tijelo odrasla muškarca odjevena u narodnu nošnju, Opisujući to odijelo, Ilija tvrdi da je bilo identično nošnji njihova kraja koja je sačuvana do danas: Tijelo i odijelo su se za desetak minuta pred njihovim očima raspali. Župljani Čemerna odlučno niječu svaku mogućnost da su se njihovi preci U bližoj prošlosti ukapali u grobnice ispod stećaka, sto ne mora biti točno.

Prvi spomen o načinu odijevanja u Bosni nalazimo u putopisu Benedikta Kuripešića, koji je 1530. godine prošao kroz središnju Bosnu. Šturo piše da se ljudi svih triju vjera - katolici, pravoslavni i muslimani - oblače isto. Vidljivo je da su i danas stariji slojevi nošnje u sva su tri naroda u središnjoj Bosni gotovo identični. Žene su nosile tkane haljine ispod kojih su se više ili manje vidjele tkane hlače - gaće.

Vezak vezla, niz Bosnu gledala

Nošnja udate žene iz Kraljeve Sutjeske sa maramom - okrugom

Piše: o. Zvonko Martić

47

Nošnja iz Ivanske kod Banja Luke (na izboru za top model svijeta 2004. godine u Kini u konkurenciji nošnji iz šezdeset zemalja osvojila je prvu nagradu i proglašena najljepšom nošnjom.

48