Upload
others
View
12
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
U�SLUŽBI�MALOGA�ISUSA�Vjesnik�Družbe�sestara�Služavki�Maloga�Isusa
Broj�1/369��Zagreb,�ožujak,�2013.�Godina�Ͳ�LVIII�
VJESNIK�Za�internu�uporabu�
�Nakladnik�
VRHOVNA�UPRAVA�DRUŽBE�SESTARA�SLUŽAVKI�MALOGA�ISUSA�Zagreb,�Naumovac�12�
��
Odgovara�s.�M.�Radoslava�Radek�vrhovna�glavarica�
��
Glavna�urednica�s.�M.�Ana�Marija�Kesten�
�Uredniēko�vijeđe�
s.�M.�Petra�Marjanoviđ�s.�M.�Ljilja�Marinēiđ�s.�M.�Jelena�Mareviđ�
�Lektura�–�djelomiēno��
�Omotnica�O.�Berberoviđ,�akademski�slikar�
��
Tisak�„Naša�djeca“,�tiskara�d.d.,�Zagreb�
Naklada�200�primjeraka�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������2�
�RIJE��UREDNIŠTVA�
�Drage�sestre�i�dragi�prijatelji!�
�
Poēetak�godine�2013.�uveo�nas� je�u�vrijeme� intenzivnog�živͲljenja�Godine�vjere�u�Crkvi.�S�velikim�zanimanjem�pratili�smo�programe,� apostolska� pisma,� kateheze� opđih� audijencija,�nedjeljne�poruke�kod�Angelusa�i�apele�pape�Benedikta�XVI.�U�njihovu� središtu� bio� je� navještaj� Božje� Rijeēi,� vjera� u� Isusa�Krista,�briga�za�ēovjeka�i�njegovo�spasenje.�U�svakoj�izreēenoj�i�pisanoj�poruci�koju�nam�je�Sveti�Otac�želio�podariti,�krije�se�duboko�iskustvo�njegovog�osobnog�života�s�Bogom.��
Dok�smo� iz�tih�poruka�crpili�snagu� i�nadahnuđa,�kušali� ih�stavljati�u�naše�progͲrame�kroz�Godinu�vjere,�svijetom�je�odjeknula�vijest�odreknuđa�pape�Benedikta�XVI.�od�papinske�službe.�Tom�odlukom�još�više�je�posvjedoēio�svoj�osobni�hod�s�Kristom.�Rijeēima�koje�nam� je�podario�na�kraju� svoga�pontifikata� to� svjedoēi:�„Uvijek�sam�znao�da�laĜa�Crkve�nije�moja,�nije�naša,�veđ�Njegova,�a�On�neđe�dopustiti�da�potone.“�On�odlazi,�ali�njegove�rijeēi� i�djela�ostaju�kao�zapaljena�svjetiljka�u�Crkvi.�
U�Apostolskom�pismu�Porta�Fidei,�pozvao�nas� je�da�u�Godini�vjere�nastojimo�više�upoznati�„Svece�sa�svoga�teritorija“,� jer�„oni�su�nam� istinski�svjedoci�vjeͲre.“�Njih�naziva�našim�„Suputnicima“,�te�nam�savjetuje�kako�bi�„svatko�trebao�imati�sveca�koji�mu�je�blizak,�da�ga�po�molitvi�i�zagovoru�osjeđa�uza�se,�ali�i�da�ga�nasljeduje.“��
Nadahnute�ovim�pozivom,�željele�smo�u��našem�novom�broju�vjesnika,�U�službi�Maloga�Isusa,�podariti�Vam�poruke,�dogaĜaje�i�iskustva�milosnog�hoda�sa�„SuͲputnicima“�koje�je�Gospodin�stavio�na�naš�hodoēasniēki�put.��Kao�nadahnuđa�s�prijeĜenog�puta� sa� „Suputnicima“�darujemo�Vam� �naša� razmišljanja� i� svjedoͲēanstva�koja�su�nastala�iz�„tišine�u�kojoj�Bog�može�govoriti.“�
Zahvalne� smo� Bogu� za� „Suputnike“� koje� je� podario� našoj�Družbi.�Molimo� ih�neka�usmjere�naše�korake,� i�povedu�nas�putem�kojim�kroēi�Uskrsli�Krist.�On,�naš�dobri�Pastir�neka�hodi�ispred�nas,�i�otvara�nam�nove�obzore�našeg�poslanja�u�Crkvi.��
Svim�našim�dragim�ēitateljima�želimo�Ͳ�Sretan�i�blagoslovljen�Uskrs!�Aleluja!�
Uredništvo�
�
3��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
�IZ�ŽIVOTA�CRKVE�
��
�
Papa�Franjo�I.�
Kardinal�Jorge�Mario�Bergoglio�novi�poglavar�Katoliēke�crkve��
�
13.ožujka� 2013.� prvi� kardinal� iz� reda� Ĝakona� JeanͲLouis� Tauran� oko�20.15.�pojavio�se�na�sveēanoj,�urešenoj� loži�vatikanske�bazilike� i�nakon�tradicionalne�objave�na� latinskom:�"Habemus�Papam!"�obznanio�da�su�kardinali�elektori�tog��dana�na�konklavama�izabrali�za�papu�argentinskog�kardinala�Bergoglia�koji�je�izabrao�ime�Franjo.�
Isusovac�Jorge�Mario�Bergoglio�(76),�nadbiskup�je�Buenos�Airesa,�ArgenͲtina.�Doktorirao� je�u�Njemaēkoj.� Ima� sveuēilišnog� iskustva� (rektor� filoͲzofskoͲteološkog� fakulteta� u� San�Miguelu).� Biskupom� postaje� 1992.,� a�1997.� imenovan� je� koadjutorom� nadbiskupom� Buenos� Airesa.� Bio� je�predsjednik�Argentinske�biskupske�konferencije�od�2005.�do�2011.�ImeͲnovan� kardinalom� 2001.� godine.� �lan� je� Kongregacije� za� bogoslužje� i�sakramente,�Kongregacije�za�kler,�Kongregacije�za� institute�posveđenog�života�i�družbe�apostolskog�života,�Papinskog�vijeđa�za�obitelj�i�Papinske�komisije�za�Latinsku�Ameriku.��
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������4�
�
Prvi�blagoslov�"Urbi�et�orbi"�pape�Franje�I.,�13.�ožujka�2013.��
�
Brađo�i�sestre,�dobra�veēer!�
Poznato�vam�je�da�je�dužnost�konklava�bila�Rimu�dati�biskupa.�Izgleda�da�su�ga�moja�brađa�kardinali�išla�potražiti�gotovo�na�kraj�svijeta…,�ali�evo�tu�smo.�Hvala�vam�na�doēeku.�Biskupijska�zajednica�Rima�ima�svog�biskupa:�hvala!�I�prije�svega,�želim�se�pomoliti�za�našeg�biskupa�u�miru,�Benedikta�XVI.�Molimo�svi�zajedno�za�njega,�da�ga�Gospodin�blagoslovi�i�da�ga�MajͲka�Božja�ēuva.�
[Papa�moli�s�vjernicima�na�Trgu�sv.�Petra�Oēe�naš,�Zdravo�Marijo�i�Slava�Ocu]�
A� sada� zapoēinjemo� taj�put:�biskup� i�narod.�Taj�put� rimske�Crkve� koja�predsjeda�u�ljubavi�svim�Crkvama.�Put�je�to�bratstva,�ljubavi�i�povjerenja�meĜu�nama.�Molimo�uvijek� za�nas:� jedan� za�drugoga.�Molimo� za� ēitav�svijet�da�vlada�veliko�bratstvo.�Želim�da�vam�ovaj�put�Crkve�koji�danas�zapoēinjemo� i�u�kojem�đe�mi�pomagati�moj�kardinal�vikar,�koji� je�ovdje�prisutan,�bude�plodonosan�za�evangelizaciju�ovog�tako�lijepog�grada!�
Sada� đu� podijeliti� blagoslov,� ali� prije� toga� vas�molim� za� jednu� uslugu:�prije�no�što�biskup�blagoslovi�narod,�molim�vas�da�vi�zamolite�Gospodina�da�blagoslovi�mene:�bit�đe�to�molitva�naroda�koji�moli�blagoslov�za�svog�biskupa.�U�tišini�molite�za�mene.�
[…]�
Sada� đu� udijeliti� blagoslov� vama� i� ēitavom� svijetu,� svim�muškarcima� i�ženama�dobre�volje.�
[Blagoslov]�
Brađo�i�sestre,�sada�vas�ostavljam.�Velika�vam�hvala�na�prihvađanju.�MoͲlite�za�mene�i�vidimo�se�uskoro.�Do�skorog�viĜenja:�sutra�đu�se�pođi�poͲmoliti�Majci�Božjoj,�da�ēuva�cijeli�Rim.�Laku�nođ�i�ugodan�odmor!��
�
5��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
�
Papa�Benedikt�XVI.�najavio�odreknuđe�od�papinske�službe�
�
11.�Veljaēe�2013.�papa�Benedikt�XVI.�najavio�je�svoje�odreknuđe�od�služͲbe�rimskog�biskupa.�Uēinio� je�to�tijekom�konzistorija�povodom�triju�kaͲnonizacija.�Izjavu�Svetog�Oca�donosimo�u�cijelosti:�
"Draga�brađo,�sazvao�sam�vas�na�ovaj�konzistorij�ne�samo�zbog�triju�kaͲnonizacija,� veđ� i� zato� da� vam� priopđim� jednu� veoma� važnu� odluku� za�život�Crkve.�Nakon� što� sam� se� više�put�preispitao�pred�Bogom,�došao�sam�do�uvjerenja�da�mi�moje�snage,�zbog�poodmakle�dobi,�više�ne�doͲpuštaju�vršiti�na�prikladan�naēin�moju�papinsku�službu.�Veoma�sam�svjeͲstan� da� se� tu� službu,� zbog� njezine� duhovne� naravi,�mora� obnašati� ne�samo�djelima�i�rijeēima,�veđ�ništa�manje�patnjom�i�molitvom.��
No,� u� današnjem� svijetu,� izloženom� brzim� promjenama� i� potresanom�veoma�važnim�pitanjima�za�život�vjere,�za�upravljanje�laĜom�svetog�PetͲra�i�naviještanje�evanĜelja�potrebni�su�takoĜer�tjelesna�i�duševna�snaga,�koja�se,�posljednjih�mjeseci,�kod�mene�smanjila�tako�da�moram�priznati�da�nisam�više�sposoban�dobro�vršiti�povjerenu�mi�službu.��
Zbog�toga,�duboko�svjestan�težine�ovoga�ēina,�u�punoj�slobodi,� izjavljuͲjem� da� se� odriēem� službe� Rimskog� biskupa,� nasljednika� svetog� Petra,�koju�su�mi�19.�travnja�2005.�povjerili�kardinali,�tako�da�đe�od�28.�veljaēe�2013.,�u�20�sati,�stolica�Svetog�Petra�biti�upražnjena�i�morat�đe�se�sazvati�Ͳ�od�strane�onih�kojima�je�to�zadađa�Ͳ�konklave�za�izbor�novog�pape.��
Draga�brađo,�zahvaljujem�vam�od�sveg�srca�za�svu�ljubav�i�rad�kojima�ste�sa�mnom�nosili�teret�moje�službe�i�molim�oproštenje�za�sve�moje�pogreͲške.�Povjerimo,�sada,�svetu�Crkvu�brizi�Vrhovnog�Pastira,�Našega�GospoͲdina� Isusa�Krista� i�zazovimo�svetu�Majku�Mariju�da�svojom�majēinskom�dobrotom�bude�na�pomođ�ocima�kardinalima�u�izboru�novog�pape.��
Što� se�mene� osobno� tiēe,� želim� i� ubuduđe� služiti� svim� srcem,� ēitavim�životom�posveđenim�molitvi,�svetu�Crkvu�Božju",� rekao� je�Papa�u� izjavi�kojom�se�odriēe�papinske�službe.�
�
�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������6�
�
„Moje�je�srce�ispunjeno�zahvalnošđu�Bogu“��
�
��
Posljednja�kateheza�pape�Benedikta�XVI.�na�opđoj�audijenciji,��
srijeda�27.�veljaēe�2013.�
�
Draga�brađo�u�biskupstvu�i�sveđenstvu!�Uvaženi�predstavnici�vlasti!�
Draga�brađo�i�sestre!�
�
Hvala� vam� što� ste� se� okupili� u� tako� velikom� broju� na� ovoj� posljednjoj� opđoj�audijenciji�moga�pontifikata.�
Hvala�od�srca!�Doista�sam�dirnut!�Vidim�živu�Crkvu!�Mislim�da�moramo�zahvaliti�Stvoritelju�na�lijepom�vremenu�koje�nam�daje�sada�dok�još�zima�traje.�
Poput� svetog�apostola�Pavla�u�biblijskom� tekstu�koji� smo� ēuli,� i� ja�osjeđam�u�svome�srcu�da�moram�prije�svega�zahvaliti�Bogu,�koji�vodi�i�daje�rasti�Crkvi,�koji�sije�svoju�Rijeē�i�tako�jaēa�vjeru�u�svom�narodu.�U�ovom�ēasu�srce�mi�se�širi�i�grli�ēitavu�Crkvu�diljem�svijeta;�i�zahvaljujem�Bogu�za�"informacije"�koje�sam�u�ovim�godinama� petrovske� službe�mogao� primiti� o� vjeri� u� Gospodina� Isusa� Krista,�ljubavi�koja�stvarno�kola�u�tijelu�Crkve�i�daje�da�ona�živi�u�ljubavi�i�nadi�koja�nas�otvara�i�usmjerava�prema�životu�u�punini,�prema�Nebeskoj�domovini.�
Osjeđam�da,�u�sadašnjem�ēasu�koji� je�Gospodinov,�nosim�sve�u�svojoj�molitvi,�sve�susrete,�sva�putovanja,�svaki�pastoralni�pohod.�Sve�to�i�sve�zajedno�ukljuēuͲjem�u�molitvu�i�povjeravam�Gospodinu:�jer�imamo�punu�svijest�o�njegovoj�volji,�
�
7��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
sa� svakom�mudrošđu� i� duhovnim� spoznanjem,� i� da� se�možemo� ponašati� na�naēin�dostojan�njega,�njegove�ljubavi,�plodni�svakim�dobrim�djelom�(usp.�Kol�1,�9Ͳ10).�
U�ovom�trenutku,�u�srcu�gajim�veliko�pouzdanje,�jer�znam,�znamo�to�svi�mi,�da�Rijeē�istine�evanĜelja�je�snaga�Crkve,�ona�je�njezin�život.�EvanĜelje�ēisti�i�obnavͲlja,� donosi� plod,� gdjegod� zajednica� vjernika� sluša� evanĜelje� i� prihvađa� Božju�milost�u�istini�i�živi�u�ljubavi.�To�je�moje�pouzdanje,�to�je�moja�radost.�
Kada� sam�19.� travnja�prije� gotovo�osam� godina�prihvatio�preuzeti�petrovsku�službu,�imao�sam�ēvrstu�sigurnost�koje�me�je�uvijek�pratila:�ta�sigurnost�da�CrkͲva�živi�od�Božje�rijeēi.�U�tome�trenutku,�kao�što�sam�veđ�više�put�rekao,�u�srcu�su�mi�odzvanjale�rijeēi:�Gospodine,�što�tražiš�od�mene?�Velik�je�to�teret�što�mi�ga�stavljaš�na�pleđa,�ali�ako�ti�to�tražiš�od�mene,�na�tvoju�rijeē�bacit�đu�mreže,�siguran�da�đeš�me�ti�voditi,� i�sa�svim�mojim�slabostima.� I�osam�godina�poslije�mogu� ređi�da�me�Gospodin�doista�vodio,�bio�mi� je�blizu,�mogao�sam�svakodͲnevno� zamijetiti�njegovu�prisutnost.�Bila� je� to� jedna�dionica�povijesnog�puta�Crkve�koja� je� imala�trenutke�radosti� i�svjetla,�ali� i�teške�trenutke;�osjeđao�sam�se�poput�svetog�Petra�i�apostola�na�laĜi�na�Galilejskom�jezeru:�Gospodin�nam�je�dao�mnogo�sunēanih�dana� i� laganog�povjetarca,�dana�kada� je�ulov�bio�obilan;�bilo� je�meĜutim� i� trenutaka�u� kojima� se�more�uzburkalo� i� zapuhao�protivan�vjetar,� kao�u� ēitavoj�povijesti�Crkve,� i� ēinilo� se�da�Gospodin� spava.�Ali�uvijek�sam�znao�da� je�u�toj� laĜi�Gospodin� i�uvijek�sam�znao�da� laĜa�Crkve�nije�moja,�nije�naša,�veđ� je�njegova�a�on�neđe�dopustiti�da�potone;�on� je�taj�koji� je�vodi,�zasigurno� takoĜer�uz�pomođ� ljudi�koje� je� izabrao,� jer� je� tako�htio.�To� je�bila� i�jest� jedna�sigurnost,�koju�ništa�ne�može�potamniti.� I�zbog�toga� je�danas�moje�srce� ispunjeno� zahvalnošđu�Bogu� jer�nikada�nije�uskratio� ēitavoj�Crkvi� i�meni�samom�svoju�utjehu,�svoje�svjetlo,�svoju�ljubav.�
Nalazimo�se�u�Godini�vjere,�koju�sam�proglasio�zato�da�uēvrstim�upravo�našu�vjeru�u�Boga�u�okruženju�koje�kao�da�ga�sve�više�potiskuje�u�drugi�plan.�PoziͲvam�sve�da�obnove�ēvrstu�vjeru�u�Gospodina,�da�se�pouzdajemo�poput�djece�u�Božje�ruke,�sigurni�da�nas�te�ruke�uvijek�drže�i�omoguđuju�nam�da�kroēimo�svaͲkoga�dana,�i�onda�kada�nas�snaĜu�nevolje.�Želim�da�se�svi�osjete�da�ih�ljubi�onaj�Bog�koji�je�dao�svoga�Sina�za�nas�i�koji�nam�je�pokazao�svoju�beskrajnu�ljubav.�Želim�da�svi�osjete� radost�što�su�kršđani.�U� jednoj� lijepoj�molitvi�koja�se�moli�svakoga�jutra�kaže�se:�"Klanjam�ti�se,�moj�Bože,�i�ljubim�te�svim�srcem.�ZahvaͲljujem� ti�što�si�me�stvorio,�što�sam�kršđanin…".�Dà,�zadovoljni�smo�zbog�dara�vjere;� to� je� najdragocjenije� dobro,� koje� nitko� ne�može� oduzeti!� Zahvaljujmo�Gospodinu�za�to�svaki�dan,�molitvom�i�dosljednim�kršđanskim�životom.�Bog�nas�ljubi,�ali�oēekuje�da�i�mi�njega�ljubimo!�
Ali�u�ovim� trenucima�ne� želim� zahvaliti� samo�Bogu.�Papa�nije�nikada� sam� za�kormilom�Petrove�laĜe,�premda�je�za�nju�najodgovorniji.�Nikada�nisam�osjeđao�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������8�
osamljenim�u�nošenju�radosti� i�tereta�petrovske�službe;�Gospodin�mi� je�stavio�blizu�mnoge� osobe� koje� su,� s� velikodušnošđu� i� ljubavlju� prema� Bogu� i� Crkvi,�pomagali� i�bili�mi�blizu.�To�ste�prije�svega�vi,�draga�brađo�kardinali:�vaša�mudͲrost,�vaši�savjeti,�vaše�prijateljstvo,�bili�su�za�mene�dragocjeni;�zatim�moji�suraͲdnici,�poēevši�od�moga�državnog�tajnika�koji�je�bio�moj�vjerni�pratilac�ovih�goͲdina;�Državno� tajništvo� i� ēitava�Rimska�kurija,�kao� i� svi�oni�koji� su,�na� raznim�podruējima,�stavljeni�u�službu�Svete�Stolice:�mnogo�je�onih�koji�se�ne�vide,�koji�ostaju�u�sjeni,�ali�upravo�u� tišini,�u�svakodnevnom�predanju,�s�duhom�vjere� i�poniznosti�bili�su�za�mene�siguran�i�pouzdan�oslonac.�Posebnu�misao�upuđujem�Crkvi�u�Rimu,�mojoj�biskupiji!�Ne�mogu�zaboraviti�brađu�u�biskupstvu�i�sveđenͲstvu,�posveđene�osobe�i�ēitav�Božji�narod:�u�svojim�pastoralnim�pohodima�uviͲjek�sam�osjeđao�veliku�pažnju�i�duboku�ljubav;�a�i�ja�sam�volio�sve�i�svakoga,�bez�razlika,�onom�pastoralnom� ljubavlju�koja� je�srce�svakoga�pastira,�napose�RimͲskoga�biskupa,�nasljednika�apostola�Petra.�Svakoga�sam�dana�nosio�svakoga�od�vas�u�svojoj�molitvi,�oēinskim�srcem.�
Želim�da�moj�pozdrav� i�moja�zahvala�dopru�do�svih:�srce� jednog�pape�se�širi� i�proteže�na� ēitav� svijet.� Želim� izraziti� svoju� zahvalnost� takoĜer�Diplomatskom�zboru�pri�Svetoj�Stolici,�koji�uprisutnjuje�veliku�obitelj�narodâ.�Tu�mislim�takoͲĜer�na�one� koji� rade� za�dobru� komunikaciju� i� kojima� zahvaljujem� za�njihovu�važnu�službu.�
Želim�sada�od�sveg�srca�zahvaliti�i�svim�onim�brojnim�osobama�u�ēitavom�svijeͲtu� koje� su�mi� posljednjih� tjedana� slale� dirljive� znakove� pažnje,� prijateljstva� i�molitve.�Dà,�papa�nije�nikada�sam,�sada�sam�to�doživio�još�jednom�na�tako�velik�naēin�da�mi� to�dira�srce.�Papa�pripada�svima� i�mnogi�se�osjeđaju�veoma�blizu�njemu.� Istina� je�da�primam�pisma�od�svjetskih�velikana�–�državnih�poglavara,�vjerskih�voĜa,�predstavnika�svijeta�kulture� itd.�Ali�primam� i�veoma�mnogo�piͲsama�od�obiēnih� ljudi�koji�mi�pišu� jednostavno�ono�što� im� je�na�srcu� i�daju�mi�osjetiti�svoju�ljubav,�koja�izvire�iz�našega�zajedništva�sa�Isusom�Kristom,�u�Crkvi.�Te�mi�osobe�ne�pišu�kako�se�piše�primjerice�nekom�knezu� ili�velikanu�kojeg�se�ne�poznaje.�Pišu�mi�kao�brađa� i�sestre� ili�kao�kđeri� i�sinovi,�obrađaju�mi�se�kao�ēlanu�obitelji�s�kojim�su�posebno�bliski.�Tu�se�može�rukom�dotaknuti�što�je�CrkͲva�–�ne�neka�organizacija,�ne�neka�udruga�s�vjerskim�ili�humanitarnim�ciljevima,�veđ�živo�tijelo,�zajednica�brađe�i�sestara�u�Tijelu�Isusa�Krista,�koja�nas�sve�ujediͲnjuje.�Doživljavati�Crkvu�na�taj�naēin� i�mođi�malne�rukom�dotađi�snagu�njezine�istine� i�njezine� ljubavi� ispunja�ēovjeka�radošđu,�u�vremenu�u�kojem�mnogi�goͲvore�da�te�radosti�nestaje.�Ali�vidimo�kako�je�Crkva�danas�itekako�živa!�
Posljednjih�sam�mjeseci�osjetio�da�su�mi�snage�oslabile,�i�tražio�sam�ustrajno�od�Boga,�u�molitvi,�da�me�prosvijetli�svojim�svjetlom�i�pomogne�mi�donijeti�odluku�koja�je�najispravnija�ne�za�moje�dobro,�veđ�za�dobro�Crkve.�Uēinio�sam�taj�korak�u�punoj�svijesti�o�njegovoj�ozbiljnosti�kao�i�novosti,�ali�s�dubokim�mirom�u�duši.�
�
9��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Ljubiti�Crkvu�znaēi�takoĜer�imati�hrabrosti�donijeti�teške,�bolne�odluke,�imajuđi�uvijek�pred�oēima�dobro�Crkve�a�ne�nas�samih.�
Dopustite�mi�sada�da�se� još� jednom�vratim�na�19.� travnja�2005.�Ta� je�odluka�bila�teška�upravo�zbog�ēinjenice�da�me�od�toga�trenutka�nadalje�Gospodin�obͲvezao� trajno� i� zauvijek.� Trajno,� jer�onaj� koji�preuzima�papinsku� službu�nema�više�nikakve�privatnosti.�Pripada�uvijek�i�posvuda�svima,�ēitavoj�Crkvi.�Njegovu�je�životu,�tako�ređi,�potpuno�oduzeta�privatna�dimenzija.�Mogao�sam�iskusiti,�i�osjeđam�to�jasno�i�sada,�da�ēovjek�prima�život�upravo�kada�daruje.�Ranije�sam�rekao�da�mnoge�osobe�koje�vole�Gospodina�vole� i�nasljednika� svetog�Petra� i�privržene� su�mu;�da�papa� ima�doista�brađu� i� sestre,� sinove� i� kđeri�u� ēitavom�svijetu,� i�da�se�osjeđa�sigurnim�u�zagrljaju�svoje�zajednice;� jer�ne�pripada�više�samome�sebi,�pripada�svima�i�svi�pripadaju�njemu.�
"Trajno"�je�takoĜer�"zauvijek"�Ͳ�nema�više�vrađanja�u�privatnost.�Mojom�odluͲkom�da�se�odreknem�aktivnog�vršenja�službe� to�se�ne�opoziva.�Ne�vrađam�se�privatnom�životu,�putovanjima,�susretima,�primanjima,�predavanjima�i�sliēnom.�Ne�ostavljam�križa,�veđ�ostajem�na�nov�naēin�uz�Gospodina�Raspetog.�Ne�obnaͲšam� više� službenu� vlast� upravljanja� Crkvom,� nego� u� službi�molitve� ostajem,�tako� ređi,� u� dvorištu� svetog� Petra.� Sveti� Benedikt,� ēije� ime� nosim� kao� papa,�uvijek�đe�mi�biti�primjer�u�tome.�On�nam�je�pokazao�put�prema�životu�koji,�bio�on�aktivan�ili�pasivan,�potpuno�pripada�Božjem�djelu.�
Zahvaljujem� svima� i� svakome� takoĜer�za�poštivanje� i� razumijevanje�kojim� ste�prihvatili�tu�tako�važnu�odluku.�Nastavit�đu�pratiti�Crkvu�na�njezinom�putu�moliͲtvom�i�razmatranjem,�onom�predanošđu�Gospodinu�i�njegovoj�Zaruēnici�u�kojoj�sam�nastojao�živjeti�sve�do�sada�svakoga�dana�i�u�kojoj�želim�uvijek�živjeti.�MoͲlim�vas�da�me�se�sjetite�pred�Gospodinom�i�prije�svega�da�molite�za�kardinale,�koji�su�pozvani�na�tako�važnu�zadađu,�i�za�novog�nasljednika�apostola�Petra:�da�ga�Gospodin�prati�svjetlom�i�snagom�svoga�Duha.�
Zazovimo�majēinski�zagovor�Blažene�Djevice�Marije,�Majke�Božje�i�Majke�Crkve,�da�prati�svakog�od�nas�i�ēitavu�crkvenu�zajednicu;�njoj�se�povjeravamo,�s�duboͲkim�pouzdanjem.�
Dragi� prijatelji!� Bog� vodi� svoju� Crkvu,� uvijek� je� podupire� a� osobito� u� teškim�trenucima.�Ne�gubimo�nikada�taj�pogled�vjere,�to�je�jedini�pravi�pogled�na�CrkͲvu� i�svijet�na�njihovu�povijesnom�putu.�Neka�u�našem�srcu,�u�srcu�svakog�od�nas,�bude�uvijek�radosna�sigurnost�da� je�Gospodin�uz�nas,�da�nas�ne�napušta,�da�nam�je�blizu�i�grli�nas�svojom�ljubavlju.�Hvala!�
�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������10�
�USKRSNA��ESTITKA�VRHOVNE�GLAVARICE�
Uskrs,�2013.��
�„Želim�da�svi�osjete�radost�što�su�kršđani“�
�Benedikt�XVI.�
Drage�sestre!�
�Poēetak�liturgijskog�vremena�korizme�uvelike�je�obilježio�dogaĜaj�odrekͲnuđa�pape�Benedikta�XVI.,�od�službe�rimskog�biskupa�i�Kristovog�namjeͲsnika�na�zemlji.�Ta�vijest�u�trenu�prošla� je�svijetom.�Svi�smo� ju�primili�s�velikim�iznenaĜenjem.�O�odluci�koju�je�Papa�donio�nakon�duge�molitve�i�ispitivanja� savjesti� pred� Bogom,�mnogi� su� išēitali� duboki� ēin� njegovog�poniznog�srca�pred�tako�velikom�zadađom�koju� je�Krist�povjerio�u�Crkvi�svojim�nasljednicima.�Utješne�su�njegove�oēinske�rijeēi�koje�nam�je�želio�ređi� zadnjih�dana� svoga�pontifikata,� stoga�drage� sestre,� samo�neke�od�njih�želim�podariti�svakoj�od�Vas�kao�duhovni�dar�za�blagdan�Uskrsa.��
�
11��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Oproštajni�govor�kojeg�je�papa�Benedikt�XVI.�uputio�sa�trga�Svetog�Petra�Crkvi�i�svijetu,�ostaje�zapažen�kao�sinonim�Isusovom�oproštajnom�govoͲru�na�posljednjoj�veēeri.�Izreēeni�su�u�vremenskom�razdoblju�od�20�stoͲljeđa,�ali�su�vrlo�bliski�po�svom�znaēenju� i�sadržaju.� �Svoj�sinovski�odnos�prema�Bogu�i�oēinski�prema�vjernicima,�Petar�naših�dana�posvjedoēio�je�ovim�rijeēima:�„Hvala�Vam�što�ste�se�okupili�u�tako�velikom�broju�na�ovoj�posljednjoj� opđoj� audijenciji.� Hvala� od� srca!� Doista� sam� dirnut!� Vidim�živu�Crkvu.�…�U�ovom�ēasu�srce�mi�se�širi�i�grlim�ēitavu�Crkvu�diljem�svijeͲta�i�zahvaljujem�Bogu.�…U�srcu�gajim�veliko�pouzdanje,�jer�znam,�znamo�to� svi�mi,�da�Rijeē� istine�EvanĜelja� je� snaga�Crkve,�ona� je�njezin� život.�EvanĜelje�ēisti� i�obnavlja,�donosi�plod,�gdje�god�zajednica�vjernika�sluša�evanĜelje�i�prihvađa�Božju�milost�u�istini�i�živi�u�ljubavi.�To�je�moje�pouzͲdanje,�to�je�moja�radost.�…�Imao�sam�ēvrstu�sigurnost�koja�me�je�uvijek�pratila:�ta�sigurnost�je�da�Crkva�živi�od�Božje�Rijeēi.�…�Znao�sam�da�laĜa�Crkve�nije�moja,�nije�naša,�veđ�je�njegova�i�on�neđe�dopustiti�da�potone.�…�To�je�bila�i�jest�jedina�sigurnost,�koju�ništa�ne�može�potamniti.�I�zbog�toga�moje� je� srce� ispunjeno� zahvalnošđu�Bogu� jer�nije�uskratio� ēitavoj�crkvi� i�meni�samom�svoju�utjehu,�svoje�svjetlo,�svoju� ljubav.�…�Želim�da�svi�osjete�da�ih�ljubi�onaj�Bog�koji�je�dao�svoga�Sina�za�nas�i�koji�nam�je�pokazao�svoju�beskrajnu�ljubav.�Želim�da�svi�osjete�radost�što�su�kršđani.�…�Ljubiti�crkvu�znaēi�takoĜer�donijeti�teške,�bolne�odluke,�imajuđi�uvijek�pred�oēima�dobro�Crkve�a�ne�nas�samih.�…�Ne�ostavljam�križa,�veđ�ostaͲjem�na�nov�naēin�uz�Gospodina�raspetog�…�Bog�vodi�svoju�crkvu,�uvijek�je�podupire�a�osobito�u�teškim�trenucima.�Ne�gubimo�nikada�taj�pogled�vjere.�To� je� jedini�pravi�pogled�na�crkvu� i� svijet�na�njihovu�povijesnom�putu.�Neka�u�našem�srcu�bude�uvijek�radosna�sigurnost�da� je�Gospodin�uz�nas,�da�nas�ne�napušta,�da�nam�je�blizu�i�grli�nas�svojom�ljubavlju.“���
S�ovim�rijeēima�završio�je�svoj�pontifikat�papa�Benedikt�XVI.�a�nama�poͲdario�poruku�vjere,�nade�i�ljubavi�za�dane�u�kojima�na�osobit�naēin�praͲtimo�Gospodina�na�križnome�putu,�molimo�za�Crkvu,�za�novog�njezinog�Pastira� i� išēekujemo�blagoslovljene�dane�Vazma,�dane�Kristova� svjetla.�No,�nemojmo� zaboraviti�da� su� tim�dogaĜajima�prethodili�dani�Kristove�pustinje,� trenuci� samođe,� vrijeme�molitve,� žrtva� odricanja� od� vlastite�volje� i�potpunog�predanja�Ocu�nebeskom.�U�maslinskom�vrtu�proživljaͲvajuđi�smrtnu�agoniju�moli:�„Oēe�moj!�Ako�je�moguđe�neka�me�mimoiĜe�ovaj�kalež!�Ali�neka�ne�bude�moja�nego�tvoja�volja!“�(Mt�26,�39)�U�tom�žrtvenom� ēinu�Kristovog�potpunog�odricanja� i�prihvađanja�Oēeve�volje,�Otac�ulazi�u�dovršenje�svog�zapoēetog�otkupiteljskog�djela.�Ta�žrtva�Sina�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������12�
postala�je�uvjet�kako�bi�s�ljudskog�lica�Otac�obrisao�svaku�suzu�i�bol.�PoͲbijedio�grijeh,�tamu,�smrt�i�Uskrisio�svoga�Sina�Isusa�Krista�radi�nas�i�naͲšega�spasenja.�Upravo�„Otajstvo�otkupljenja�svijeta� ēudesno� je�ukorijeͲnjeno�u�patnji�a�ona�u�njemu�nalazi�svoj�najviši�i�najsigurniji�domet.“�
Po� primjeru� Kristova� predanja� u� volju�Oēevu� i�mi� smo� pozvane� drage�sestre� u� Kristovoj� otkupiteljskoj� patnji� sve� više� otkrivati� jedinu� Ljubav�koja�ga�je�dovela�na�križ.�Pred�svetim�znakom�Križa�iz�kojeg�izvire�snaga�Kristove�ljubavi�prema�Ocu,�zaustavimo�se�i�mi.�U�molitvi�i�klanjanju�moͲlimo�drage�sestre�da�uskrsne�u�našim�srcima�Kristova�ljubav�koja�đe�nam�biti�izvor�nove�snage�u�navještaju�Radosne�vijesti.�Molimo�da�u�srcu�svaͲke�od�nas�uskrsne�predanje�naše�volje�u�volju�Oēevu.�Molimo�da�uz�KrisͲtov�križ�možemo�hrabro�stajati,�promatrati�njegovu�tajnu�i�otkrivati�ju�u�licu�svakog�ēovjeka.�Neka�dogaĜaj�koji�je�Uskrsnuo�iz�tajne�Otkupiteljeva�križa�doživi�cijelo�ēovjeēanstvo.�„Uskrsli�Isus�želi�biti�blizu�ljudima�cijeloͲga�svijeta�i�donijeti�mu�radost.“�On�je�prvi�došao�na�mjesto�svoga�ukopa.�Krenuo�u� susret� ženama� koje� su�došle� i�našle�prazan� grob.�Ukazao� se�njima� i�pozvao� ih�da� radost�Uskrsnuđa�podijele� s�brađom� i� sestrama,� s�onima�koji�su�Njemu�bili�najbliži.�On�želi�da�radost�Uskrsa�–�tu�najveđu�Radosnu� vijest,� priopđimo� drugima,� kako� bi� se� radovali� svjetlu� koje� je�zasjalo�u�Uskrsnom�jutru.��
Poruku�Uskrsne�radosti�želja�bih�podijeliti�sa�svakom�od�Vas�drage�sestre�Provincijalke:� s.� Sandra,� s.�Admirata� i� s� Katarina,� s�Vama� drage� sestre�koje�ste�u�svojoj�bolesti�i�nemođi�ovog�Uskrsa�posebno�sudionice�KristoͲva�otkupiteljskog�djela.�S�Vama�drage�sestre�koje�ste�u�službi�našeg�kariͲzmatskog�poslanja�u�Svetoj�Crkvi.�S�Vama�drage�sestre�novakinje,�s�ToͲbom�draga�postulantice� i� s�Vama�drage�kandidatice.�Molim�da�nas� sve�zajedno�Uskrsli�Gospodin�susretne�kod�svog�prebivališta.�Neka�svaka�od�nas�doživi�osobni�susret�s�Njim,�primi�Navještaj�i�posvjedoēi�tamo�gdje�ju�šalje,�da� je�On�živ.�Ne�bojmo�se!�On�đe�stati�na�Kormilo�Crkve� i�povesti�svoj�Otkupljeni�narod�novim�putevima,�iđi�đe�pred�nama�u�Galileju�…�
Drage�sestre,�s�ovim�mislima�u�zajedništvu�s�ēlanicama�vrhovnog�vijeđa,�želim�Vam�radostan�i�blagoslovljen�Uskrs.��
s.�M.�Radoslava�Radek��
vrhovna�glavarica��
�
�
13��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
USKRSNE��ESTITKE�SESTARA�PROVINCIJALKI�
Split� �
�ALELUJA!�
USKRSNU�KAKO�JE�REKAO!��
Hvala�ti�Isuse�što�si�za�nas�postao�ēovjek,��roĜen�od�Marije�Djevice.��
Hvala�ti�što�si�za�nas�umro�i�uskrsnuo.��Hvala�ti�za�dar�vjere��
kojom�nas�ispunjaš�radošđu�našeg�uskrsnuđa�i�vjeēnog�života�s�tobom,�jer�si�rekao:�
„Tkogod�živi�i�vjeruje�u�mene,�živjet�đe�uvijeke.“�
�ALELUJA!��
SRETAN�USKRS!��
Sretan�Uskrs�ēasnoj�majci�s.�Radoslavi�Radek,��provincijalkama�s.�Admirati�Luēiđ�i�s.�Katarini�Peniđ�ͲSirak,��
svim�sestrama,�novakinjama�i�kandidaticama,�svim�Prijateljima�Malog�Isusa��i�svim�našim�dobroēiniteljima.���
Neka�uskrsno�jutro�svima�napuni�srca�radošđu�da�živimo�kao�sretnici��
i�radosni�vjesnici�uskrsnuđa�Gospodnjega.���
To�od�srca�želi��s.�Sandra�Midenjak,�provincijalna�glavarica,�
s�provincijalnim�vijeđem,�Služavke�Malog�Isusa�Ͳ�Split���
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������14�
Zagreb�
��
Uskrs,��2013.��
Drage�sestre!��
Oslonjene�na�Boga�i�nošene�vjerom,��radosno�slavimo�Isusovo�uskrsnuđe��
kao�pobjedu�nad�svim�životnim�nevoljama�i�sumnjama.�Kao�vjernici�u�Isusovu�uskrsnuđu�otkrivamo�vrhunac�ljubavi��
u�Njegovom�položenom�životu�za�svakog�ēovjeka.�Po�Njegovoj�muci,�križu�i�smrti�
zadobili�smo�zalog�vjeēnog�spasenja.�Uskrs�potvrĜuje�našu�vjeru�i�daje�smisao�našem�trpljenju.�
Sav�naš�život�i�djelovanje��neka�bude�odraz�Kristova�života�i�djelovanja�u�nama,���
kako�bismo�nakon�životnog�ēišđenja��kroz�tijesak�svoje�muke,�
�mogle�postati�dionice�vjeēnoga�života�u�Bogu.��
S�tim�mislima,�želim�Vam��SRETAN�USKRS!��
s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak�provincijalna�glavarica�
�
�
15��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Sarajevo�
��
�
Vjerujem�u�Isusa�Krista�koji�je�uskrsnuo�od�mrtvih��
Drage�sestre!��Danas�je�osmi�ožujka.�Vratila�sam�se�iz�katedrale.�Bile�smo�na�slavlju�sveͲte�Mise� i�zajedno�sa�sveđenicima� i�vjernicima�molile�za�milost�da�slugu�Božjeg�Josipa�Stadlera�Crkva�podigne�na�ēast�oltara.�On�je�u�našim�živoͲtima� i�našim�srcima�svet.�Duh�Sveti� je�u�njemu� izveo�divno�djelo�karizͲmatske� ljubavi�prema�nemođnima,�patnicima,�podario�novi�zamah�u�žiͲvotu�crkve.�Živio�je�izvanredne�vrline�i�herojske�kreposti,�osobito�krepost�vjere.�Sveta�Crkva�nam�dariva�ovu�godinu�kao�Godinu�vjere.�Upravo�u�njoj�obilježavanjem�170.�obljetnicu� roĜenja� i�krštenja� �našega�oca�UteͲmeljitelja.�Uveden�je�na�„vrata�vjere“,�a�onda�je�do�kraja�života�je�ta�vraͲta�otvarao�drugima.�Njegov�životni�put�preko�praga�tih�vrata� � je�snažan�izazov� �za�vjeru,�osobito�za�vjeru�sestre�SMI.�U�njegovoj�vjeri�smo� i�mi�pomilovane.��
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������16�
Kada�god�doĜem�u�našu�katedralu� „vidim“�Slugu�Božjeg�Stadlera�kako�kleēi�pred�Raspelom,�a�zatim��jednako�tako�i�pred�praznim�Isusovim�groͲbom.�Moli�za�vjeru��svoga�puka,�sveđenika�i�sestara.�Razmišljam�o�misijͲskom�duhu�koji�ga� je�nezaustavljivo�poticao� i�vodio�u�pothvate�kako�bi�svaki�ēovjek�upoznao��Oca�u�Isusovu�milosrdnome,�spasiteljskome�licu��i�kako�bi�vjerovao�da�je�Isus��pobijedio�svako�zlo��pa�i�samu�smrt.�Divno�je�razmatrati� sveto� pashalno� otajstvo� u� svjetlu�Utemeljiteljeva� života,� na�podlozi�njegovih�molitava� i� kazivanja�u�poslanicama.�On� je� vjerovao�u�Uskrslog�Krista!�Ta�ga� je�vjera�nosila�kroz�sva�trpljenja,�osmišljavala�mu��je�svaki�napor�u�ostvarenju�Božjeg�djela�na�zemlji.��
Želja�mi� je� i� žarka�molitva,�drage� sestre,�da� svaku�od�nas� ispuni� snaga�vjere�u�pobjedu�ljubavi,�istine�i�života�kojom�je�bio�opeēađen�naš�UtemeͲljitelj,� sluga� Božji� Stadler.� Svete� žene� su�Uskrslog� prve� ugledale� i� prve�povjerovale,� prve� su� kazale� kako� su� vidjele� Gospodina.� Uporno� su� ga�tražile�i�on�im�je�pokazao�svoje�lice�Ͳ�lice�Pobjednika�smrti,�lice�ēovjekoͲvoga�suputnika�i�izbavitelja�iz�svake�nevolje.�Koje�li�sređe:�mođi�ga�prepoͲznati�–�vidjeti�Njegovo�lice!�
Ujedinjene�u�velikim�dogaĜajima�u�Crkvi�srcem�ēestitam�sveti�Uskrs�naͲšoj� ēasnoj� majci� Radoslavi,� dragim� sestrama� provincijalkama� Sandri� i�Katarini,�svim�sestrama,�novakinjama� i�pripravnicama.� �Prenesite,�drage�sestre,�naše�ēestitke� i�sjedinjenost�u�molitvi�prijateljima�Družbe� i�svima�za�koje,��i�s�kojima,��radimo�na�puēini�života.��
U�ime�sestara�Sarajevske�provincije�osobito�mojih�suradnica�u�upravi�i�u�povjerenstvima��Ͳ��vaša�po�Djetetu�Isusu�
�sestra�M.�Admirata�Luēiđ�
„Vjera� se� raĜa� iz�osobnog� susreta� s�uskrsnulim�Kristom� i�pretvara� se�u�polet�hrabrosti�i�slobode�zbog�kojega�se�svijetu�dovikuje:�Isus�je�Uskrsnuo�i�živi�zauvijek.“�
Benedikt�XVI.�
�
17��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
�UTEMELJITELJEVE�STRANICE�
�
„Manet�et�manebit“�
�
Život�našeg�Utemeljitelja,�koji�u� sebi� sadrži�neprocͲjenjivo�blago�vjere,� životne�mudrosti,� znanja,�požrtͲvovne� ljubavi,� nošenja� križa� i� spremnosti� darivanja�sebe� za�Boga,�Crkvu� i� svoga�bližnjega� sve�do� smrti,�može�nas�nadahnjivati�da�ga�u�mnogo� ēemu�nasljeͲdujemo.�
Slijedio� je�svoga�Uēitelja� Isusa�u�poniznosti� i�spremͲnosti� u� svemu� vršiti� volju� Božju� uz� cijenu� da� bude�prezren,� ponižen,� obezvrijeĜen,� popljuvan,� krivo�optužen,�prognan.�
Ove�godine�sjeđamo�se�vrlo�važnog�ēina�koji�je�povijest�zabilježila�Ͳ�kada�je�Sveti�Otac�Pio�X� izrekao�one�znakovite�rijeēi�za�nadbiskupa�Stadlera�„Manet�et�maͲnebit“�Ostaje�i�ostat�đe.��
Na�nama�je�da�se�znademo�time�obogatiti.�
Živimo�u�bremenitom�povijesnom�trenutku�kada� je�odlazak�Svetog�Oca�BeneͲdikta�XVI�iznenadio,�šokirao�cijeli�svijet.�Mogli�smo�slušati�i�promišljati�razliēite�poglede�na�ovaj�ēin�o�kojemu�se�još�uvijek�govori�i��nagaĜa,�a�najmanje�misli�da�Bog�izvodi�svoje�djelo.��
Sto� godina�unazad� takoĜer� se�pisala�povijesna� stranica� koja� � za�naš�hrvatski�narod� ima� svoju� težinu,� posebno� za�Vrhbosansku� nadbiskupiju,� jer� se� radi� o�njezinom�prvom�nadbiskupu� i�našem�Utemeljitelju,� �Sluzi�Božjem�nadbiskupu�Josipu�Stadleru.�
Podsjetimo�se�još�jednom�na�te�dogaĜaje,�kojih�opis�donosim� iz� lista�dr.�Ivana�Dujmušiđa,�prelata,�iz�kojeg�je�vidljivo�da�je�sv.�Otac�odluēio�Stadlera�ukloniti�s�njegove�biskupske�stolice.�Evo�kako�on�to�opisuje:�»Na�povratku�s� Istoka�stigͲnem�preko�Trsta�u�Dubrovnik�u�nedjelju�u�jutro�19.� listopada�1913.�Pošto�sam�od�prije�poznavao�Dr.�Marēeliđa,�biskupa,�odluēim�ga�pohoditi�i�pozdraviti.�Kad�sam�stupio�u�sobu,�njegov�pogled�vrlo�me�iznenadi;�nikad�ni�prije�ni�poslije�nije�me�ozbiljnie�primio.�Ni�upita�za�zdravlje,�ni�za�cilj�putovanja,�nego�đe�s�mjesta:��
»Kad�đete�u�Sarajevo?«�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������18�
»Mislim�sutra�naveēer,�a�u�utorak�u�jutro�osvanuti�u�Sarajevu:«�
»Dobro,� idite,�ne�kasnite� i�odmah�pohodite�nadbiskupa�Stadlera,� izruēite�mu�moj�pozdrav,�ali�najvažnije,�kažite�mu�ovo:�»Ja�sam�se�neki�dan�vratio�iz�Rima;�kad� sam� bio� kod� sv.�Oca,� došao� razgovor� o� glagolici� u� našim� biskupijama� u�Dalmaciji,�pa� sam�dometnuo:� Sveti�Oēe,� imate�delegata�u� Sarajevu,�ovlastite�ga,�neka�on�osobno�sve�izvidi,�pa�izvjesti�sv.�Stolicu!«.�–�Na�to�mi�reēe�sv.�Otac:�»Hođe�li�trebati�i�ondje�kojega�biskupa�skinuti,�kao�što�đemo�skinuti�nadbiskupa�Stadlera�u�Sarajevu?«�
„Na�ove�rijeēi�sv.�Oca“�(nastavio�je�dalje�biskup�Marēeliđ)�„stao�sam�kao�nijem,�ali�sam�se�brzo�snašao,�ustao�sam�sa�stolice�i�dugo�sam�govorio�sv.�Ocu�o�StadͲleru� i�njegovim�djelima,�a�poēeo�sam:�Sv.�Oēe,�ako�hođete�skinuti�nadbiskupa�Stadlera,�onda�najprije�skinite�sve�nas�hrvatske�biskupe,�a�Stadlera�skinite�posͲljednjega.� Sv.�Otac�me� je�mirno� i� pozorno� slušao.�Nato� zakljuēi:� »Kažite� ovo�nadbiskupu�Stadleru,�neka�zna�kako�stoji�u�Rimu.«�
Pa�što�je�drugo�mogao�ređi?�Stadler�je��radio�samo�ono�što�i��namjesnik�Kristov:�branio�istinu�i�pravdu,�držao�se�savjesno�naredaba�njegovih�i�njegovih�predšasͲnika.�Radi�i�toga�je�puno�trpio,�bio�progonjen,�krivo�optužen,�za�Božju�stvar�bio�spreman�i�u�smrt�pođi.�
G.�Dr.�I.�Dujmušiđ�zakljuēuje�svoj�list:�»U�koliko�i�kako�je��biskup�Marēeliđ�ovom�preokretu� sv.�Oca� doprinio,� ostalo� je� tajnom,� koju� đemo� saznati� na� drugom�svijetu.«��
Puno� toga� se� sruēilo�na�Stadlera,�ali�nije�klonuo� � jer� se�potpuno�oslanjao�na�Boga.���
Na�sjednici�duhovnoga�stola�odluēiše�da�Stadler�odmah�poĜe�najprije�u�Beē,�a�nakon�toga�u�Rim�uz�pratnju� �pomođnoga�biskupa�dr.� Ivana�Šariđa� i�novosaraͲjevskog�župnika�A.�Alaupoviđa�po�Stadlerovoj�želji.� �Stadlerov�tajnik�Cankar� iza�te�sjednice�rekao�je��pom.�biskupu�dr.�Ivanu�Šariđu:�»Vi��kao�domađi�sveđenik�i�biskup�pozvani�ste�da�ustanete�u�obranu�svoga�natpastira.“��
„I�Stadler�se�je�snabdio�neprobojnim�oružjem:�ēistom�savješđu,�granitnim�pouͲzdanjem� u� Boga,� nepokolebivom� vjerom� u� pravdu� Božju.“(� usp.� TvrtkoviđͲBuljan�str.�146)�
Pošao� je�Stadler�u�Beē�stigavši�tamo� �24.�X.�1913.�Odsjeo�je�kod�otaca�redemͲptorista.� Još� iste� veēeri� pratioci� Stadlerovi� pošli� su� do� zajedniēkoga�ministra�financija��da�se�informiraju,�kad�bi�mogli�biti�primljeni�kod�njega�u�audijenciju.�Reēeno� im� je�da�radi�hitnođe�sluēaja�mogu� iste�veēeri�u�6�h�pohoditi�ministra.�Audijencija�potraje�duže�od�sat�vremena.�Za�vrijeme�razgovora�vidjeli�su�veliku�neskolonost�ministra�prema�Stadleru.�»Sudbina�Stadlera�ulazi�u�završnu�fazu«�reēe�ministar.�Rekao� je�da�on�nema�osobno�ništa�proti�Stadlera,�ali�da� je�kljuē�
�
19��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
sudbine�Stadlerove�u� rukama�cara,�vanjske�diplomacije� i� sv.�Stolice.�»U�ostaͲlom,� svrgnuđe� Stadlerovo� je� zakljuēeno� u� Vatikanu«.� Nakon� ovog� razgovora�pratioci�Stadlerovi�vidješe�da� je�svaka�obrana�Stadlerove�nevinosti� ljudski�neͲmoguđa.������
Pošto�je�Stadler�bio�pravi�tajni�carski�savjetnik�imao�je�pravo�u�svako�doba�dođi�u�audijenciju,� zato� zamoliše�ministra�da� što�prije� izmoli�audijenciju�kod� cara.�Njihova�molba�bila�je�prihvađena.�Teško�su�im�pale�ministrove�rijeēi�u�vezi�StadͲlera�i�stalno�su�se�vrtile�u�njihovim�mislima�i�bile�su�predmet�njihova�razgovora:�»U�ostalom,�svrgnuđe�Stadlerovo�je�zakljuēeno�u�Vatikanu«.���
Licemjerne�su�bile�tvrdnje�ministrove,�da�on�osobno�nema�ništa�proti�Stadleru,�jer�se�1910�god.�zauzimao�kod�austrijskog�poslanika�Seēenija�u�Vatikanu�da�se�zauzme��kod�sv.�Oca,�kad�su�išli�tužiti�Stadlera,�što�se�može�isēitat�iz�izjave�karͲdinala�Merryja�Vala,�koliko�vrijedi�njegova�isprika.��
Kad�su�se�vratili�Stadlerovi�pratioci,�saopđe�mu�rijeēi�Bilinskoga.�»Kljuē�sudbine�Stadlerove�imadu�diplomate«�za�Stadlera�je�to�bilo�kao�kad�je�Pilat�rekao�Isusu:�»Ne�znaš�li�da�imam�vlast�da�te�pustim�i�da�imam�vlast�da�te�razapnem?«�(Iv�19�,10)�
Kad�je�stupio�pred�cara,�iznenadi�ga�strogo�njegovo�držanje,�mrko�lice,�munjeviͲti�pogled.�Niti�mu�pruži�na�pozdrav�ruku,�niti�davši�dozvolu,�da�sjedne,�nego�đe�gnjevno�doēekati�Stadlera:�„Zašto�vi�gazite,�ekcelenco,�moje�zakone,�koje�sam�ja�potpisao?“�Stadler�znajuđi�da�car�aludira�na�zakone�o�prelazu�vjere,�odgovori�mu�mirno,�dostojanstveno� i�neustrašivo:�„Ja�ne�mogu,�ne�smijem�se�držati�zaͲkona,�koje�je�moja�najviša�crkvena�vlast�zabacila,�osudila.�„Što?“�Ͳ�upade�car�–�„zar�nije�taj�zakon�izdan�u�prethodnom�sporazumu�sa�sv.�Stolicom?“��
Ne�veliēanstvo!�Sv.�Stolica�ga�je�nazvala�abominalis�lex,�prokletim�zakonom.�On�je�uzrokom�neprestanim�konfliktima�izmeĜu�mene�i�vlasti,�izmeĜu�eksekutivne�vlasti�i�moje�savjesti.�Moj�je�položaj�stoga�neizdrživ.��
Ove� rijeēi� Stadlerove� uēiniše� na� cara� snažan� dojam.� Znao� je� da� je� savjestan,�uzoran,� svet�biskup.�Sad�upoznade� jasno,�da� je�on� žrtva�neprijatelja� i�mržnje�onih,�koji�ga�njemu�zlobno�u�crnom�svijetlu�prikazaše.�Zato�preĜe�preko�ostalih�tužbi�s�prezirom.�Pogleda�nadbiskupa�i�njegov�svetaēki�izgled�proizvede�na�njeͲga� dubok� dojam,� i� izazva� ēustvo� neodoljiva� poēitanja� spram� Stadlera.�Nasta�potpun�preokret�u�duši�carevoj,�Stadler�ne�bi�više�krivcem,�nego�kao�prijatelj�cara.�Stoga� i� izvanjski�oēitova�posvemašnu�promjenu�suda�o�Stadleru,�kad�mu�blago� i�u�prijateljskom� tonu�opraštajuđi�se�s�njim� reēe:�„Ta�znam� ja,�da�ste�vi�meni�vjeran� i�savjestan�biskup“,� i�ostade�u� intimnom� razgovoru�sa�Stadlerom�još�pola�sata.�(usp.�TvrtkoviđͲBuljan�str.�145�i�146)�
Kad�je�Stadler�pošao�u�Rim�spreman�je�bio�na�sve.�Svakako,�želio�je�iznijeti�SveͲtom�Ocu� istinu�o�cjelokupnom�životu� i�radu�u�njegovoj�nadbiskupiji,�u�Bosni� i�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������20�
Hercegovini,�kao� i�o�svim�borbama� i�napadima,�mukama� i�teškođama,�zavjeraͲma�i�svakovrsnim�spletkama,�ne�optužujuđi�nikoga.�
U�svom�srcu�nosio�je�jednu�želju�koju�je�otkrio�Svetom�Ocu:�»Sveti�Oēe,�moja�bi�bila�još�jedina�želja�da�ostatak�svoga�života�žrtvujem�u�radu�za�Boga�i�duhovno�dobro�svoga�stada«.��
�Iznio�je�to�Svetom�Ocu�kojega�je�sinovski�ljubio,�poštivao�i�slušao,�a�sve���ostalo�je�stavio�u�ruke�Onoga�koji�poznaje�srca�i�bubrege�i�kojemu�ništa�nije�skriveno.��Stadler�se�nikad�nije�štedio�kad�su�u�pitanju�duše�i�djelo�Božje�pa�tako�želi�i�do�smrti.�
Nakon�nadbiskupa�Stadlera�kod��sv.�Oca�ušao�je�pomođni�biskup�Šariđ.�Njega,�a�i�mnoge�zanimalo�je�kakvo�đe�stajalište�prema�Stadleru�zauzeti�sv.�Otac.�Hođe�li�ga�ostaviti�u�službi� ili�đe�njegovim�neprijateljima�uspjeti�da�ga�maknu.�Na�njeͲgov�upit,�što�kani�Njegova�Svetost�s�nadbiskupom�Stadlerom,�odvrati�nemalo�zaēuĜen� radi� takova� upita:� »Pa� Stadler� jest� nadbiskup� i� kao� takav� ostaje.«��»Manet�et�manebit.«�
Ove�rijeēi�Vrhovnog�Sveđenika�velikom�brzinom�došle�su�do�svih�koji�su� išēekiͲvali�ishod�ovog�sluēaja,��kako�do�vjernika�koji�su�s�njim�suosjeđali�i�molili,�tako�i�do�onih�koji�su�želili�da�se�Stadler�makne�sa�biskupske�stolice�kako�bi�oni�ostvaͲrili��svoje�prizemne�planove.�
Stadlerovi�neprijatelji�ovu�vijest�primili�su�s�nevjericom,�bili�su�ojaĜeni,�zapreͲpašteni,� a� kod� iskrenih� katolika� i� Stadlerovih� istomišljenika� vladalo� je� pravo�oduševljenje,� iskrena� radost� i�zahvalnost�Bogu�koji�svoje�provodi�kroz�kušnje,�ali�ih�nikada�ne�ostavlja.�Zbog�tolikih�laži,�kleveta,��raznih�optužbi�i�organizirane�mreže�zla,�pravi�i�iskreni�vjernici�pa�ni�sam�Stadler�nisu�vjerovali�u�ovakav�ishod.��
MeĜutim,�Pijo�X�–�svetac,�prepoznao�je�Sveca�i�osokolivši�i�ohrabrivši�ga�obdari�ga�na�rastanku�nadasve�vrijednim�darom:�mođima�sv.� Ivana�Nepomuka�u�zlatͲnom�mođniku.�U�Sarajevu�je�Stadler�od�mnoštva�vjernika�doēekan�s�oduševljeͲnjem.�
Mođi�Svetog�Ivana�Nepomuka�sutradan�su�odmah�u�sveēanoj�procesiji�od�nadͲbiskupova�stana�prenesene�u�katedralu.��
Najsnažniji�dokazi�ljubavi�i�osobitog�štovanja�sv.�Oca�prema�Stadleru,�potvrĜuju�nam�i��sljedeđih�retci�koje�je�zapisao�svjedok�pater�Petar�Herman�D.I�
Polažuđi�nadb.�Stadler�raēun�o�svojem�djelovanju�u�nadbiskupiji,�dokaze�da�se�je�borio�neustrašivo�za�ēistođu�katoliēkih�principa�u�okviru�papinih�okružnica�i�u�svojoj�obrani�pobi�stavku�po�stavku�krive� tvrdnje�protivnika.�Tada�se�sv.�Otac�potpuno�uvjeri�o�njegovu�radu� i�objektivnosti�navoda�te�sveēano� izjavi:�»Bene�fecisti!«�Da� sveti�Otac� udari� peēat� svoje� oēinske� ljubavi,� svoga� udivljenja� za�njegova�slavna�djela,�a� i� junaēke�patnje,�odlikova�ga� javno�posebnim� i�neobiēͲ
�
21��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
nim� darom;� svojom� velikom� fotografijom� i� vlastoruēnom� posvetom� na� njoj.�Odmah�iza�odlaska�iz�Rima�sjeda�sv.�Otac�šalje�za�njim�dirljive�rijeēi�kao�utjehu�i�zadovoljštinu�za�nevino�pretrpljene�muke,�koje�u�latinskom�originalu�glase�ovaͲko:� � »Venerabili� fratri� Josepho� Stadler,� Archiepiscopo� Vrhbosnensi,� Bosniae�Metropolitae,�cujus�praeclara� in�Eclesiam�merita�Nobis�sunt�probe�perspecta,�fausta� quaecque� et� felicia� a� Domino� adprecantes� praecipuae� benevolenciae�Nostrae� testem�Apostolicam� benedictionem� permanenter� impertimus,� quam�quidem�dilecto�Clero�et�Populo�eius�curae�concredito�extendimus.�
Ex�aedibus�Vaticanis�die�7.�Novembris�1913.�
�
U�hrvatskom�prevodu:� � �
»�asnom�bratu�Josipu�Stadleru,�Nadbiskupu�Vrhbsanskom,�Metropoliti�BosanͲskom,�ēije�sjajne�po�crkvu�zasluge�Nama�su�dobro�poznate,�želimo�od�Gospoda�svaku� sređu� i�blagoslov,�koji�protežemo� i�na� ljubljeni�kler� i�puk�njegovoj�brizi�povjeren.�
Iz�Vatikana�dne�7.�studenog�1913.�
� � � � � Pijo�P.P.X*�
(usp.�TvrtkoviđͲBuljan�str.�153)�
�
Spoēitavali�su�Papi�Piju�X,�spoēitavali�su�Stadleru�da�nije�bio�nikakav�diplomata.�Onima�koji�žive�za�Istinu�i�koji�svjedoēe�za�Istinu�i�koji�žive�od�Istine�ovo�je�poͲtvrda�da�slijede�onoga�koji�je�Put,�Istina�i�Život.�I�takav�ostaje�i�ostat�đe.�
S.�M.�Mirjam�Dediđ�
�„U�traganju�za�istinom�dolazimo�do�toga�da�živimo�na�osnovi�vjere�jer�u�
konaēnici�istina�je�osoba:�Isus�Krist.“�
Benedikt�XVI.�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������22�
�NA�IZVORU�DUHOVNOSTI�
��
Vlastitosti�Sestre�Služavke�Maloga�Isusa��
Možda� ste�nekad�poželjeli�proboraviti� koji� trenutak� s�našim�prvim� sestrama.�Pokušat�đu�vam�to�doēarati�ovim�tekstom.�Ako�dopustite,�povest�đu�vas�u�njiͲhove�živote�i�priuštiti�vam�da�upoznate�njihova�životna�stajališta.�Nakon�što�se�s�njima�susretnemo,�pođi� đemo�korak�dalje� i�„ogledati“�se�u�„ogledalu“�njihova�života�da�vidimo�koliko�mi�sliēimo�„originalu“.�
Pišuđi� o� našim� prvim� kandidaticama,�mons.� Tomo� Igrc� kaže:� To� su� bile� prve�kandidatice�Družbe,�koje�su�poēele�provoditi�svrhu�Družbe�na�dan�sv.�ArhanĜela�RAFAELA,�t.j.�na�24.�listopada�1890.�god.�…1�Zanimljivo�je�zapaziti�da�su�postavͲši�kandidaticama�veđ�poēele�provoditi�svrhu�Družbe.�Nije�tu�bilo�ēekanja,�neozͲbiljnosti,�kolebanja,� ili�nutarnje�podijeljenosti.�Nije�bilo� izgovora,�kao:�mi�smo�tek�kandidatice.�Odmah�su�bile�svjesne�tko�su,�što�su� i�kome�pripadaju.�To�su�naše� predšasnice.� To� su� naši� uzori.� Iz� ovoga� išēitavamo� važnu� karakteristiku�SMIͲa,�a�to�je�ozbiljnost.�Razumije�se�da�se�tu�ne�misli�toliko�na�ozbiljnost�lica,�koliko�na�ozbiljan�pristup�životu.�Kad�je�sama�i�kad�nije�sama,�kad�je�netko�vidi�i�kad� je�ne�vidi,�Služavka�Maloga� Isusa�zna�tko� je,�što� je� i�kome�pripada.�U�svaͲkom�trenutku�života�je�svjesna�da�je�Isusova�zaruēnica!�
Sljedeđe�na�što�mons.�Igrca,�dugogodišnji�duhovnik�naše�Družbe,�stavlja�naglaͲsak�jeste�težnja�ka�savršenosti.�On�piše:�Istina,�Sv.�Pismo�govori�(Mat.�5,48),�da�su�svi�kršđani�dužni�težiti�za�savršenošđu,�ali�po�nauci�crkvenih�i�duhovnih�uēiteͲlja� (n.� pr.� sv.�Alfonza)� redovnici� i� redovnice,� stupajuđi� po� svojim� zavjetima� u�redovniēki� stalež,� koji� je� stalež� savršenosti,� preuzimaju� time� na� sebe� upravo�posebnu�obvezu� i�dužnost,�da�đe�težiti�za�savršenošđu� i�u�savršenosti�napredoͲvati.2�O�toj�težnji�k�savršenosti�i�svetosti�govori�i�ēl.�1.�naših�konstitucija.�Mons.�Igrc�napisa�da�to�uzmemo�„živo�k�srcu“�naglašavajuđi�da�đe�one�koje�ne�budu�težile�prema�savršenosti,�biti�bez�nutarnje�utjehe,�bit�đe�nemirne�u�srcu� i�mlaͲke.�Naš� prvotni� poziv� jeste� da� nasljedujemo� Isusa,� a� nasljedujuđi�Ga,� ēinimo�onako�kao�što� je�On� ēinio,� tj.�pomažemo�siromasima,�ostavljenima� i�nevoljniͲma.�Stoga� je�prvotno�uēiniti�sve�da�sliēimo�na�Onoga�koga�slijedimo,�da�uvijek�gledamo�u�Njega.�Kad�gledamo� siromaha,�mi�u�njemu�vidimo� Isusa,�ali� i�kad�
1 Msgr. Tomo Igrc, Tumaþ Ustanova i obiþaji, str. 7. 2 Isto, str. 8.
�
23��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
gledamo�svoju�susestru,�ili�bilo�koga�drugoga,�mi�i�u�njima�vidimo�Isusa.�PogleͲdajmo�starozavjetni�primjer�Joba�koji�kaže:�„Sa�svojim�oēima�savez�sam�sklopio�da�pogledat�ne�đu�nijednu�djevicu.“�(Job�31,1)�Job�se�zakleo�da�ne�đe�ni�pogleͲdat�djevicu�koja�se�posvetila�Bogu;�ne�đe�je�pogledati,�a�kamoli�da�bi�je�navodio�na�grijeh.�Danas�se�mnogi�izvlaēe�na�svoju�savjest,�kažu:�ja�radim�po�svojoj�savͲjesti,� i�tu�bi�razgovor�trebao�završiti.�U�Svetom�Pismu� i�Konstitucijama�mi� imaͲmo�zapisano�kako�izgleda�savršena�redovnica�SMIͲa.�Ne�može�se�proglasiti�sveͲtim�ono�što�nije�sveto.�Ako�se�nešto�ne�slaže�s�Isusovim�naukom�i�s�našim�konͲstitucijama,�to�za�SMI�nije�sveto!�Treba�uvijek�pogledati�slaže�li�se�to�što�mislim�s�Isusovim�naukom,�bi�li�tako�uēinio�Isus,�i�odmah�đemo�znati�je�li�to�korak�koji�nas�vodi�k�Bogu�ili�nas�odvodi�od�Njega�i�od�puta�savršenosti.�
Ono�po�ēemu�smo�mi� izvana�prepoznatljive,�svakako�su�naše�redovniēke�haljiͲne.� Kada� govori� o� redovniēkim� haljinama,�mons.� Igrc� kaže:� Služavke�Maloga�Isusa�neka�cijene�svoje�haljine�i�neka�ih�drže�kao�jednu�svoju�svetinju.�[…]�Neka�znadu,� da� su� to� haljine� Isusove� zaruēnice.�Mi� svojom� redovniēkom� odorom�pokazujemo�kome�pripadamo.�Ne�mora�netko�s�nama�priēati�da�bi�saznao�koͲme�pripada�naše�srce,�tijelo�i�sve�što�je�u�nama�i�na�nama.�Tko�god�nas�pogleda,�jasno�mu�je�veđ�po�redovniēkim�haljinama�kome�pripadamo.�No,�to�što�se�vidi�po� redovniēkoj�odjeđi� treba�biti�oēito�po�našim� rijeēima� i� životu.�Naše� rijeēi,�život,�držanje�i�redovniēko�odijelo�trebaju�biti�usklaĜeni�i�jedinstveni.�Sve�što�je�u�nama�i�na�nama�treba�svjedoēiti�da�pripadamo�Isusu�i�da�smo�njegove�zaruēͲnice.�Stoga�nas�drugi�mogu�poimati�samo�kao�sestre,�a�mi�njih�kao�brađu.�Jako�je�važno�da�sve�u�potpunosti�pripada�Isusu.�Potrebno�je�da�sebi�posvješđujemo�svakodnevno:�moj�pogled�pripada�Isus;�moja�misao�pripada�Isusu;�moje�tijelo�i�duša�pripadaju�Isusu.�…�Igrc�tumaēi�što�znaēi�koji�dio�uniforme,�tako:�Crna�haͲljina�znaēi�mrtvljenje�tijela� i�sjetila�[…];�pojas�znaēi�ono,�što�sveđenik�kod�oblaͲēenja�za�misu,�kad�se�paše�cingulom,�moli�govoređi:�Opaši�me,�Gospodine,�paͲsom�ēistođe� i�utrni�u�meni�požudu,�da�ostane�u�meni�krjepost�ēistođe� i�uzdržljiͲvosti.�Koprena�[šlajer]�znaēi,�da�se�redovnica�odrekla�svijeta�i�više�ga�ne�gleda.�[…]�Prsten�živo�sjeđa�služavku�Maloga�Isusa�na�njezinu�nepokolebljivu�zaruēniēͲku�ljubav�i�vjernost�prema�nebeskom�Zaruēniku.3�
� � � � � s.�M.�Ljilja�Marinēiđ�
(Nastavlja�se)��
�
3 Isto, str. 14-15.
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������24�
�
IZ�DUHOVNE�RIZNICE�SESTARA��SLUŽAVKI�MALOGA�ISUSA�
Krašiđ�u�tuzi�za�svojim�Nadpastirom����
Kad� je� u� srijedu,� 10.II.� 1960.� u� 2�¼�zvono� krašiđke� crkve� oglasilo� tužnu�vijest,� da� je� ljubljeni� naš� Kardinal� i�Nadbiskup� preminuo,� uzdrhtalo� je�svako�srce�i�orosile�oēi.�I�ona�najmaͲnja�školska�djeca�glasno�su�plakala� i�jedno� preko� drugoga� trēala� prema�
župnom�dvoru,�ne�pazeđi�na� vrata,� veđ�preko�ograde.�Za�onaj� ēas�nije�bilo�dopušteno�ni�u�dvorište,�a�kamo�li�u�kuđu.�Mi�smo�sestre�ostale�nepͲrekidno�uz�dragog�pokojnika�moleđi�sv.�krunicu.�Od�vanjskih� ljudi�mogli�su�uđi�u�kuđu�jedino�brata�i�sestra�našeg�nadbiskupa�–�pokojnika�i�vrijedͲni�zvonar,�koji�je�preē.�g.�Župniku�pomogao�obuđi�Eminenciju.��
Predveēer�je�došao�preuz.�G.�nadbiskup�–�koadjutor,�da�isprati�tijelo�draͲgog�pokojnika�u�Zagreb�na�obdukciju� i�balzamiranje.�Reēeno�nam� je,�da�Eminenciju� neđemo� više� vidjeti,� jer� đe� nam� ga� vratiti� u� zatvorenom� i�plombiranom�lijesu.�S�goruđim�svijeđama�pratile�smo�mrtvo�tijelo,�kad�su�ga�nešto� iza�osam� sati�uveēer� iznosili� iz� kuđe.�Kleēale� smo�na�dvorištu�pred� župnim�dvorom,� te�molitvom� i�glasnim� jecajem� žalosno�gledale�u�pravcu� Zagreba� još� i� onda� kad� se� ispred� naših� oēiju� izgubio� auto,� koji�nam� je�odvezao�mrtva�onoga,�s�kojim�smo� još�prije�nekoliko�sati�razgoͲvarale.�Bez�rijeēi�vratile�smo�se�u�praznu�kuđu.�
Preē.�g.�Župnik�ostao� je�s�nama�do� jedanaest�sati,�da�se�malo�smirimo� i�saberemo,�jer�nas�je�sutra�dan�ēekao�veliki�posao.�Prva�briga�Preēasnoga�bila�je�da�se�iskopa�grobnica�pred�glavnim�oltarom.�
�
25��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Rano�ujutro�veđ�u�4�½�s.�auto�je�našeg�dragog�Eminenciju�dovezao�natrag�u�otvorenom�lijesu�na�veliku�utjehu�nama�i�svim�župljanima.�Bio�je�obuͲēen�samo�u�reverendu.�Preē.�g.�Župnik� i�veleuēeni�nad.�Tajnik�obukli�su�Eminenciju�u�misno� ruho� ljubiēaste�boje.�Na�glavu� su�mu� stavili�mitru,�dar�rodne�mu�župe�Krašiđ�prigodom�20�–�godišnjice�biskupskog�posveđeͲnja.�Veđ�prije�svete�mise�Eminencija�je�bilo�izložen�na�odru�nasred�crkve.�Kroz�ēitav�dan�Krašiđanci�su�posjeđivali�svog� ljubljenog�Natpastira.�Dugo�su�ostajali�u�molitvi� sa� suzama�u�oēima.�Milo� je�bilo� gledati�one�male�djevojēice� s� crnim� rupcima�na� glavi,� kako� sklopljenim� ruēicama�dugo� i�tužno�gledaju�svoga�dobrog�prijatelja.�Nema�više�njegovog�blagog�oēinͲskog�pogleda.�Zatvorena�su�usta,�koja�su�imala�rijeēi�za�svakoga�koji�mu�se�približio.�Ganutljivo� je�bilo�takoĜer�gledati�tu�malu�djeēicu� iz�susjedͲstva�kako�prinašaju�cigle,�koje�su�bile�potrebne�za�grobnicu�u�crkvi.��itav�dan�u� ēetvrtak� i�nođ� ljudi�su� radili� i� lijepo�svršili�grobnicu.�Crkva� je�bila�otvorena�i�preko�nođi�jer�je�stalno�netko�uz�lijes�molio.��
U�petak�smo�prireĜivale�crkvu�i�kuđu�za�sutrašnji�Requiem�i�sahranu.�Uz�preuzvišenog�g.�Nadbiskupa�–�koadjutora�trebali�su�dođi�i�ēlanovi�ZagreͲbaēkog�Kaptola�i�30�bogoslova,�i�to�kao�pjevaēi�i�asistencija.�Kada�su�sve�pripreme�bile�uglavnom�gotove,�saznali�smo�oko�2�½�s.�poslijepodne�od�stranih�novinara,�da�đe�veēeras�otpremiti�pokojnika�u�Zagreb,�da�sutraͲdan�bude�sahranjen�u�prvostolnoj�crkvi.�Brzo�se�proēula�ova�vijest.�Ljudi�su�na�poljima�i�vinogradima�ostavljali�svoje�poslove,�te�upravo�trēali�kuͲđama,�da�se�spreme�što�prije�u�crkvu.�U�6�sati�crkva�je�bila�puna.�Mi�smo�sestre�predmolile�sva�tri�djela�sv.�krunice.�Kroz�to�vrijeme�strani�novinari�snimali�su�za�televiziju.�U�7�sati�došao�je�zadnji�–�bolni�ēas�rastanka.�NaͲkon� kratkog� govora,� što� ga� je� preuz.� g.�Nadbiskup� upravio� prisutnima�lijes� je�bio�zatvoren.� �U� taj� ēas�nastao� je�sveopđi�plaē,�s�kojim�su�KrašiͲđanci� ispratili� svog�najdražeg� i�najveđeg� sina�na�glavna�crkvena�vrata�u�auto.�Pristni�stranci�–�novinari�izjavili�su�da�sliēnoga�prizora�još�nikad�nisu�doživjeli.�Nođno�kišovito�vrijeme�još�je�više�djelovalo�na�potištene�duše.��
Sutra�dan�–�u�subotu�–�obavljen� je�sveēani�Requiem� i�sahrana�u�zagreͲbaēkoj� katedrali.�U� isto� vrijeme� veliki�broj�Krašiđanaca,� koji�nisu�mogli�dođi�u�Zagreb,�sabralo�se�u�svojoj�crkvi,�te�izmolili�sva�tri�djela�sv.�KruniͲce.�Neki� ljudi� iz�okolice,�koji�nisu�mogli�preko�nođi�saznati,�da�su�mrtvo�tjelo�Kardinalovo�odvezli�u�Zagreb,�došli�su�na�sahranu.�Kad�su�našli�praͲzan�grob,�kazali�su:�„Eto,�došli�smo�kao�ono�apostoli�tređi�dan�na�Isusov�grob,�a�on�je�prazan.“�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������26�
Ovu�veliku�prazninu�osjeđaju�svi�vjernici�krašiđke�župe.�Kad�doĜu�nedjeͲljom�u�crkvu,�ne�vide�više�svoga�Nadbiskupa,�ne�ēuju�ga,�nema�ga.�
A�krašiđka�djeca�svakodnevni�posjetioci�Eminencije�bila�su�desetak�dan�kao�izgubljena.�Zavirivali�su�u�prazno�dvorište�i�žalosni�bi�se�vratili,�da�im�nije�preē.�g.�Župnik�znao�s�Eminencijsko�prozora�baciti�šaku�bonbona�od�preostale� zalihe,�da� tako�donekle�nadoknadi�veliki�gubitak.� Jedna�mala�djevojēica�rekla�je�kod�kuđe�svojoj�mami:�„Mama,�preuzvišeni�je�ostavio�u�oporuci,�da�se�na�farofu�budu�i�dalje�dijelili�bonboni.“�Odakle�joj�to�ne�znamo.�
�
Prazan�grob,�koji�je�sada�zatvoren�posjeđuju�domađi�i�strani�ljudi.�Tu�kleͲēe,�mole�i�plaēu.�
Lijepo�je�i�utješljivo�netko�rekao:�„U�Zagrebu�je�kardinalovo�tijelo,�a�duša�mu�je�ovdje�u�Krašiđu.“�
�Sestre�Krašiđ�
�Iz�Družbinog�vjesnika�„U�službi�maloga� Isusa“,�(Uvez�1960.,�str.�86Ͳ88.);�God.�V,�prepisala:�s.�Ana�Marija�Kesten��
�
�
�
�
�
�„Glas�velikih�vrjednota�upisan�je�u�naše�biđe�i�ēovjekova�je�veliēina�upraͲvo�u�tome�da�nije�zatvoren�u�sebe,�nije�sveden�na�materijalne,�mjerljive�stvari,�nego�posjeduje�unutarnju�otvorenost�za�bitne�stvari,�sposobnost�slušanja.�...�Slušati�glas�samoga�Stvoritelja�tako�se�dolazi�do�spoznaje�što�je�dobro,�a�što�zlo.“�
Benedikt�XVI.�
�
27��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
�
DUHOVNA�OBNOVA�U�DRUŽBI��
Travanj,�2013.�
�Rastimo�u�vjeri�slavljenjem�sakramenata�
Vjerovati,�prema�KKC�143,�znaēi�potpuno�podložiti�Bogu�svoj�razum�i�svoju�voͲlju�te,�prema�KKC�150,�osobno�prianjati�uz�Boga;�ona�je�slobodni�pristanak�uza�svu�istinu�što�ju�je�Bog�objavio.�Vjera�je�milost�i�da�bismo�u�vjeri�mogli�ustrajati,�moramo�se�hraniti�rijeēju�Božjom�i�moliti�da�nam�Gospodin�umnoži�vjeru.�„MoͲlitva� je�uzdignuđe�duše� k�Bogu� ili� traženje�primjerenih�dobara�od�Boga� (KKC�2559).� �Izvor� i�vrhunac�svega�kršđanskog�života� je�Euharistija.�“Molitva�pounuͲtarnjuje� i�usvaja� liturgiju�za�vrijeme� i�poslije�njezina�slavlja“� (KKC�2655),�dakle�bez�duboke� i� iskrene�molitve� i�razmatranja�nema�ni�pravog�slavlja�Euharistije.�Da�bismo�mogli�u�punini�moliti� i�slaviti�Euharistiju�moramo�živjeti�u�Božjoj�priͲsutnosti�i�bratskom�zajedništvu�s�ljudima,�a�to�ne�možemo�ako�smo�opteređeni�grijehom.�Sakrament�Pokore�u�nama�ponovno�budi�Božju�milost�i�s�Bogom�nas�sjedinjuje�dubokom�ljubavlju�te�popravlja�ili�ponovno�uspostavlja�bratsko�zajeͲdništvo.�
Papa�Benedikt�XVI.�nas�u�svojem�apostolskom�pismu�Porta�Fidei�poziva�na�slavͲlje�vjere�kroz�molitvu�i�Euharistiju�te�kroz�iskren�i�trajan�rad�na�obrađenju.�„ŽeͲlimo�da�ova�Godina�pobudi�u�svim�vjernicima�nadahnuđe�da�ispovijedaju�vjeru�u�punini�i�s�obnovljenim�uvjerenjem,�s�pouzdanjem�i�nadom.�Bit�đe�to�takoĜer�dobra�prigoda�za� intenzivnije�slavljenje�vjere�u� liturgiji,� i�na�osobit�naēin�u�euͲharistiji,�koja�je�»vrhunac�kojemu�teži�djelovanje�Crkve�i�ujedno…�vrelo�iz�kojeͲga�struji�sva�njezina�snaga«.�(…)�Ponovno�otkriti�sadržaje�vjere�koju�se�ispovijeͲda,�slavi,�živi�i�moli�te�razmišljati�o�samom�ēinu�vjere,�zadađa�je�koju�svaki�vjerͲnik�mora�osobno� ispuniti,�osobito�u�ovoj�Godini“� (PF�9).�„Tijekom�ove�Godine�bit� đe� presudno� vratiti� se� povijesnim� tragovima� naše� vjere� koja� je� oznaēena�nedokuēivim�misterijem�isprepletenosti�svetosti�i�grijeha.�Dok�prvo�jasno�pokaͲzuje�velik�doprinos�koji�su�muškarci�i�žene�davali�rastu�i�razvoju�zajednice�vlastiͲtim� životnim� svjedoēenjem,� drugo�mora� u� svakom� od� nas� potaknuti� iskren� i�trajan�rad�na�obrađenju�da�bismo�iskusili�milosrĜe�Oca,�koji�svima�ide�ususret“�(PF�13).�
Govoređi�o�sakramentu�Euharistije�naš�Otac�Utemeljitelj�nas�podsjeđa�na�važͲnost�svakodnevnog�priēešđivanja�i�navodi:�„Duša�upravo�onako�ne�može�bez�sv.�Priēesti�ustrajati�u�milosti,� kao� što� tijelo�bez�hrane�ne�može�ustrajati�u� živoͲ
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������28�
tu“(Stadler,� 2001,� 674).� Blagovanje� Kristova� Tijela� je� vrhunac� euharistijskog�slavlja.�Samo�po�priēesti�možemo�saēuvati�vrhunaravni�život�koji�nam�je�dan�po�krštenju,� jer� nas� svakodnevno� priēešđivanje� štiti� od� smrtnoga� grijeha.� Osim�posveđujuđe�milosti�za�priēest� je�potrebna� i�dobra�nakana,�piše�Utemeljitelj.�„�Dobru�nakanu�pak�ima�svatko,�koji�god�k�sv.�priēesti�pristupi�ne�od�obiēaja�ili�od�taštine�ili�iz�ljudskog�obzira,�nego�zato,�da�Bogu�ugodi,�da�se�po�ljubavi�s�Njime�uže� sjedini� ter� se� pomođu� toga� nebeskoga� lijeka� svojih� slabođa� i� pogrješaka�oslobodi�(Stadler,�2001,�675).�Gospodin�nam�je�darovao�sva�potrebna�sredstva�za�rast�u�vjeri�i�milosti.�Ustrajnost�u�svakodnevnom�slavlju�Euharistije�i�svakodͲnevnoj� sv.� priēesti� pomaže� nam� razvijati� duhovni� život� u� nama,� krijepi� našu�molitvu� i� jaēa�našu�vjeru.�Ojaēane� tom�hranom�sposobne�smo� i�za�sestrinsko�zajedništvo�i�ljubav�prema�svim�ljudima.��esto�se�ne�osjeđamo�dostojne,�ali�đe�nam�Gospodin�kao� i�sv.�Katarini�Sijenskoj�odgovoriti:�„To� je� istina,�kđeri�moja;�ali� ja�sam�dostojan,�da�ti�se�dadem“�(Stadler,�2001,�676).�Zato� je�bolje,�uz�sve�naše�slabosti� i�nesavršenosti,� iđi�na�sv.�priēest,�nego� je�propustiti.�Utemeljitelj�važnost�svakodnevne�svete�priēesti�usporeĜuje�s�važnošđu�svakodnevnog� jela:�„Tko�svaki�dan�ne�jede,�može�se�više�ili�manje�dana�vuđi�da�svoj�život�kukavno�uzdrži,�ali�ako�se�takav�naēin�života�produlji,�ēovjek�oslabi,�postaje�nesposoban�za� rad� i� za� borbu,� ne�može� odoljeti� bolesti� i� napokon� umre“� (Stadler,� 2001,�677).�
Kako�bismo�ēista�srca�mogli�pristupati�Stolu�Gospodnjemu�darovan�nam�je�sakͲramenat� pokore� kojemu�mi� Služavke�Malog� Isusa� pristupamo� prema� ēl.� 113�Konstitucija,�svakih�14�dana,�a�prema�potrebi� i�ēešđe.�Naš�Utemeljitelj�za�sakͲramenat� pokore� kaže:� „Taj� sakrament� ēini,� da� pokornik� stane� drugēe�misliti,�drugēe�suditi,�nego�prije;�da�poēne�ljubiti�na�što�je�mrzio,�a�mrziti�što�je�ljubio,�da�poēme�nadati,�gdje�je�veđ�blizu�bio�do�oēaja;�da�se�poēne�radovati�i�veseliti�onomu,�što�mu�je�prije�služilo�na�žalost� i�ogorēenost“�(Stadler,�2001,�23).�PotͲrebno�nam� je�trajno�obrađenje�srca,� jer�samo�ako�ponizno�priznajemo�vlastite�grijehe� i�slabosti,�možemo�se�otvoriti�milosrdnoj�Božjoj� ljubavi�koja�svima� ide�ususret� i�svima�prašta� i�dopustiti�Bogu�da�naše�srce�oblikuje�po�modelu�svoje�ljubavi.�Iskreno� i�ponizno�srce�potrebno� je�Božje�blizine�u�molitvi� i�svakodnevͲnog�sjedinjenja�s�Gospodinom�u�Euharistiji�te�njegova�vjera�iz�dana�u�dan�raste.�Sva�su�nam�sredstva�za�rast�u�vjeri�darovana,�na�nama�je�samo�da�ih�s�ljubavlju�primimo.�Naše�nam�zajednice�omoguđuju�vrijeme�za�molitvu,�Euharistiju�i�sakͲrament�pokore,�ali�je�na�svakoj�od�nas�odgovornost�kako�đe�se�tim�vremenom�služiti.��esto�se,�poput�sv.�Marte,�brinemo�i�uznemiravamo�oko�mnogoēega,�ali�ovo�je�najpotrebnije.�Rast�u�vjeri�postojanošđu�i�ustrajnošđu�u�molitvi�i�slavljeͲnju�sakramenata�osposobit�đe�nas�za�svako�poslanje�koje�nam�je�Gospodin�naͲmijenio�i�pomođi�nam�da�u�svakom�trenu�možemo�vršiti�Njegovu�volju.�
s.�M.�Jasmina�Kokotiđ�
�
29��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Svibanj,�2013.�
Rastimo�u�vjeri�srcem�ēistim,�ēestitim�i�radosnim�
Govor�o�vjeri�potiēe�nas�da�zavirimo�u�Sveto�pismo�i�ponovno�ustvrdimo�da�se�Bog�objavio�ēovjeku,�došao�ēovjeku�u�susret� i� �ponudio�mu�svoje�zajedništvo.�Boga� ne�možemo� posve� shvatiti� a� ni� posjedovati� kao� predmet.�Možemo� se�osloniti�na�rijeē�Božjeg�obeđanja�kao�što�je�to�uēinio�Abraham�ili�Blažena�DjeviͲca�Marija,�kao�i�mnogi�drugi�biblijski�likovi.�Vjera�je�dar�od�Boga�koji�ēovjek�sloͲbodno�prihvađa� ili�ne�prihvađa.�To� je� iskustvo�koje� se�ne�postiže�nego�prima.�Vjerom�smo�ēvrsto�oslonjeni�na�Boga�i�s�njim�raēunamo�u�životu.�Benedikt�XVI�nam�govori�da�„samo�kad�se�vjeruje,�dakle,�vjera�raste�i�jaēa�se;�ako�želi�posjeͲdovati�sigurnost�u�pogledu�vlastitog�života,�ēovjeku�nema�druge�veđ�se�prepušͲtati,�svakog�dana�sve�više,�u�ruke�ljubavi�koja�se�doima�kao�da�sve�više�raste�jer�ima�svoj�izvor�u�Bogu“�(Porta�fidei,7).�Za�vjeru�treba�moliti�i�za�dar�vjere�trebaͲmo� zahvaljivati�Bogu.�Ne� zaboravimo�da�dugujemo� zahvalnost� i� svima�onima�koji�su�nas�pratili�i�pomagali�nam�na�putu�odrastanja�u�vjeri.�
�U� godini� vjere�dobro� je� propitati,�utvrditi� i� produbiti� svoj�osobni� stav� vjere.�Prihvatimo�ovu�godinu�kao�izazov�za�osobni�rast�u�vjeri�napuštajuđi�osrednjost�i�mlakost�u�življenju�i�svjedoēenju�vjere.�Provjerimo�svaka�za�sebe�ali�i�zajedniēki�što� i� kome� vjerujem,� što�mi� vjera� znaēi� u� konkretnosti� � redovniēkog� života?�Dobro�bi�došla�i�provjera�što�znam,�što�osjeđam�i�na�što�me�u�savjesti�obvezuje�pojedini�ēlanak�vjere?�Znamo�da�vjera�ne�znaēi�skup� istina� i�tvrdnji,�nego�novi�stil�života�usklaĜen�s��evanĜeljem.��Da�smo�osobe�vjere,�da�vjera��izvire�iz�ēistog�i�radosnog�srca�bit�đe��prepoznatljivo�u�konkretnom�životu.���
Prema�Svetom�pismu�srce� ja�središte�svega�nutarnjeg�života� ili� jezgra�ēovjeka.�Nije� samo� simbol� osobnosti,� osjeđaja� ili� ljubavi.�U� toj� jezgri,� u� tom� središtu,�ēovjek�doživljava�sebe�i�Boga�kao�jedinstvenu�i�neponovljivu�stvarnost.�On,�Bog,�je�„okrilje�srca�moga“�(Ps�73,�26).�Istinski�susret�s�Bogom�dogaĜa�se�u�srcu�koje�vjeruje� i� ljubi.�Sv.�Pavao�nam�u�Rim�10,10�poruēuje�da�ēovjek�srcem�vjeruje�a�rijeēju�ispovijeda�ono�što�se�u�njegovu�biđu�dogaĜa.�Tako�je�srce�simbol�za�um,�volju,�razmišljanje.�Bog�je�ljudima�dao�srce�da�razmišljaju,�kaže�mudri�Sirah�(Sir�17,6).�Srcem�vjerovati�znaēi�voljom,�umom�i�osjeđajima�pristati�uz�vjeru�u�Isusa�Krista.�Katekizam�Katoliēke�Crkve�naglašava:�„U�ēinu�vjere�ljudski�razum�i�volja�sudjeluju�s�božanskom�milošđu“,�i�nastavlja�rijeēima�sv.�Tome�Akvinskog:�„Vjera�je�ēin�razuma�koji�na�zapovijed�volje�koju�pokređe�Bog�milošđu�daje�pristanak�božanskoj�istini.“�(KKC155)�Možemo�ređi,�vjera�mora�biti�duboko�ukorijenjena�u�naše�osjeđaje,�misli� i�razumijevanje�same�sebe� i�to�znaēi�„srcem�vjerovati“.�To�je�vjera�koja�nam�donosi�opravdanje� i� spasenje,� to� je�vjera�koja�budi� život�u�nama,�omoguđuje�nam�da�u�punini�živimo�svoj�krsni�savez�s�Bogom�i�svoje�posͲveđenje�po�zavjetima.�To�je�vjera�koja�nas�veže�uz�Isusa�i�Crkvu.��
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������30�
�Samo�srce�koje�vjeruje�i�nesebiēno�ljubi�može�nas�voditi�kroz�život.�To�je�obraͲđeno,�ēisto�srce�koje�uživa�u�Božjoj�ljubavi.�Takvo�srce�je�blizu�Isusovu�srcu,�ono�može�osjetiti�božansku�snagu� i�milost�koja� lijeēi�dušu� i� tijelo.�Naš�Utemeljitelj�kaže,�naša� je�prava�sređa�u� Isusu.�Podižimo�zato�svoje�oēi�gore�k� Isusu,�k�tom�središtu�naše�vjere,�k�tom�suncu�naše�pravde,�k�tom�poēetniku�našeg�posveđeͲnja� i�našeg�spasenja.�Ono�u�sebi�skriva�puninu�blagoslova�Božjega,�ono�svaēije�srce� napunja� svetim� oduševljenjem� i� pravom� duhovnom� radošđu� (usp.� Josip�Stadler,�„Pod�zastavom�Srca�Isusova“,�str.414).�
�Ne�osjeđamo�se�uvijek�spremne�svjedoēiti�da�imamo�srce�koje�zna�i�hođe�voljeͲti,�koje�zna�plakati�i�koje�se�zna�iskreno�radovati.�„Radujte�se�s�radosnima,�plaͲēite� sa�zaplakanima!“� (Rim�12,�15),�poruēuje�nam� sv.�Pavao.�Samo�nesebiēna�ljubav�može�izgarati�za�Boga�i�bližnjega.�Blaženi�Ivan�Pavao�II�govorio�je�da�„se�darivanjem�jaēa�vjera“.�Oduševljenje,�gorljivost,�radost�i�ēestitost�zraēe�iz�ēistog�srca�koje�je�sjedinjeno�s�Bogom.�Srce�puno�ljubavi�pali�druga�srca�i�u�tami�ovoga�svijeta�osvjetljuje�put�do�pravoga�Boga.�Dobro�je�u�ovom�kontekstu��ponavljati�sa�psalmistom:�„�isto�srce�stvori�mi�Bože,� i�duh�postojan�obnovi�u�meni!“� (Ps�51,12).�Naše� odgovorno� služenje� i� brižno� vršenje� dužnosti� ēini� nas� ponekad�ozbiljnima,�nervoznima�i�zabrinutima�gdje�radost,�iskreni�osjeđaj�sređe�i�iskreni�smijeh�izostaju.�Smijeh�koji�izvire�iz�ēistog�i�djetinje�vedrog�srca��oslobaĜajuđi�je��smijeh.�Takav�smijeh�nas�ēini�slobodnima�da�ne�mjerimo�sve�oko�sebe�po�svojoj�mjeri�nego�u�ljubavi,�srcem�ēistim�i�iskrenim.�Znamo�da�„�Bog�ne�gleda�kao�što�gleda�ēovjek;�ēovjek�gleda�na�oēi,�a�Bog�gleda�što�je�u�srcu“�(1�Sam16,�7).�Isus�je��„krotka� i�ponizna�srca“� (Mt�11,�29).�Poruka� je� to� i�nama,�da�samo�oni�koji�su�krotka�i�ponizna�srca�mogu�biti�istinski�Isusovi�nasljedovatelji.��������������
�Utemeljitelj�nam�preporuēa�da�prije�svakog�djela�kažemo�srcem:�Isuse�tebi�za�ljubav!��Nauēimo�se�u�napasti,�nevolji,�nesređi�oēi�i�svoj�pogled�podiđi�k�Isusu�i�ređi:�Isuse,�pomozi�nam�i�oslobodi�nas�radi�imena�tvojega!�Nauēimo�se�zazivati��presveto�ime�u�svakoj�nevolji,�hvaliti�ga�za�sva�dobroēinstva,�slaviti�ga�u�svemu,�govoređi:�Oslobodi�nas,�spasi�nas,�oživi�nas�slatki� Isuse!�Hvalimo� te,�zazivamo�te,�klanjamo�ti�se,�slatki�Isuse!�Tako�đe�nam�Isus�biti�uvijek�u�srcu,�na�usnama,�neprekidno�kroz�cijeli�život�(usp.�Josip�Stadler�„Pod�zastavom�Srca�Isusova“,�str.�419,�420).�
U�konkretnosti�našega�života� i�poteškođa�koje�nas�svakodnevno�sustižu� trudiͲmo�se�dođi�do�radosti�i�istinske�sređe�koja�ima�svoj�izvor�i�oslonac�u�Bogu.�PokuͲšajmo�u�ovoj�godini�vjere�odgovoriti�na�izazov�koji��je�stavljen�pred�nas�te�veliͲkodušno,�odvažno� i�radosno�grijmo,�osvježavajmo� i�uēvršđujmo�svoju�vjeru�na�vjeri�svoje�susestre,�na�vjeri�svoje�zajednice.� �Pokušajmo� tako�živjeti�da� i�naši�bližnji��na�našoj�vjeri�mogu�ugrijati�i�uēvrstiti�svoju�vjeru.�
��s.�Marija�Kiš�
�
31��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Lipanj,�2013.�
Rastimo�u�vjeri�ustrajnošđu�i�postojanošđu�u�molitvi� "Ima�jedan�posao�meĜu�svima�najvažniji�za�svaku�napose�i�za�sve�zajedno,�poͲsao�o�kojem�svi�ostali�ovise,�posao�o�kojem�ovisi�spasenje�duša�vaših.�Budete�li�taj�posao�dobro�obavljale,�obavljat� đete� i� sve�druge�dobro� i� spasit� đete�duše�svoje.�Zanemarite� li�taj�glavni�svoj�posao,�ne�đete� imati�blagoslova�ni�za�obavͲljanje�drugih�poslova,�a�svakako�đete�izgubiti�i�duše�svoje.�Koji�je�to�tako�važan�posao?�Molitva,� taj� sveti�prijateljski� i�djetinji� razgovor� sa� samim�Gospodinom�Bogom�i�najveđim�dobroēiniteljem�našim."�J.�Stadler�
Na� samim�našim�poēecima�otac�Utemeljitelj�na� srce�nam� stavlja�molitvu�kao�najvažniji�posao…�Molitvu� taj�"intimni�prijateljski�odnos�s�Bogom,�neprestano�zadržavanje�u�ēetiri�oka�s�Onim�za�koga�znamo�da�nas� ljubi"�(sv.�Terezija�AvilͲska).�U�molitvi� ēovjek� želi�ostvariti� svoje� intimnije� sjedinjenje� s�Bogom:� sjediͲnjenje� koje�možemo�nazvati� roĜenjem�Boga�u� ēovjeku� i� � ēovjeka�u�Bogu.�To�sjedinjenje�s�Bogom�je�izvor�radosti�koji�potiēe�ēovjeka�da�misli�kao�Bog�(vjera),�da�želi�kao�Bog�(ufanje)�i�da�ljubi�kao�Bog�(ljubav).�Molitva,�dakle,�stvara�novog�ēovjeka,�ēovjeka��koji�naprijed�nosi�novi�život:�život�vjernika!�
Promatrajuđi�evanĜeoske�epizode,�možemo�zakljuēiti�da�su�apostoli�više�puta�mogli� zateđi� Isusa�u�molitvi.�Vidjeli� su�njegovu� sabranost� i�potpuno�predanje�Ocu.�To� je�probudilo�u�njima�želju�za�molitvom.�Zato�mole:�"Gospodine�nauēi�nas�moliti."�(Lk�11)�
Isus�dobro�pozna� ljudski�mentalitet� i�krhkost.�On�pozna�do�srži�svoje�uēenike.�Isus�poznaje�i�mene.�On�zna�da�želim�moliti�ali�ne�uspijevam.�Bojim�se�da�moja�molitva�neđe�biti�uslišana.� Isus�sve�to�zna.�On� je�pravi�odgojitelj.�Zato�obeđaje�svojim�apostolima�da� ih�neđe�ostaviti�siroēad.�To�obeđanje�vrijedi� i�za�nas�koji�smo�na�njihovu�rijeē�povjerovali.�Isus�pouēava�svoje�uēenike�na�to�kako�đe�posͲlije� njegovog� � uzašašđa� osjetiti� njegovu� prisutnost� � i� uživati� plodove� njegove�muke,�smrti�i�uskrsnuđa�Ͳ�po�sakramentima�vjere,�po�vidljivim�znakovima�neizͲrecive�prisutnosti�Krista�Spasitelja�u�životu�Crkve�i�u�životu�svakog�kršđanina!��
Svi�sakramenti,�ako�su�pravilno�shvađeni� i�ako�se�po�njima�živi,�odgovor�su�na�iskonske�ljudske�potrebe�i�ēežnju�za�životnom�sređom.�Iako�svi�sakramenti�imaͲju� zajedniēki� cilj� jer� svi� služe� ēovjekovu� spasenju� i� sređi,� ipak� svaki�od�njih� to�ostvaruje�na�poseban,�sebi�svojstven�naēin.�Crkva�pak�sakramentalni�život�vjerͲnika�smatra�najidealnijim�naēinom�pobožanstvenja�ēovjeka�i�najsigurnijim�sredͲstvom�njegova�spasenja.�Prema�tome,�sakramenti�nisu�ništa�drugo�doli�veoma�znakovit,�vidljiv� i� ljudskom�oku� i�srcu�najbliži�naēin�priopđavanja�Boga�ēovjeku.�Zapravo�sakramenti�su�mjesto�susreta�Boga�i�ēovjeka.�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������32�
Zato�nas��Isus�hrabri�i�poziva�na�ustrajnost�u�molitvi�i�slavljenju�sakramenata.�
�Ustrajnost�se�povezuje�s�vjerom.�Otac�Utemeljitelj�ēesto�sestrama�preporuēuje�molitvu:��ustrajno�molite�i�dat�đe�vam�se!�Tražite�i�nađi�đete!�Kucajte�i�otvorit�đe�vam�se!�(Lk�11,�9).�Kucanje�na�vrata�u�biblijskom�jeziku�oznaēava�poziv�na�vjeru.�Kucam�toliko�dugo�jer�znam�da�je�tu�netko�tko�đe�mi�otvoriti�vrata.�To�znaēi�da�vjerujemo.�Naša�molitva�mora�biti�u�skladu�s�našim�životom.�Ne�mogu�za�jedno�moliti,�a�drugo� živjeti.� Isto� je� i� sa� sakramentima…,�da�bi� se�otajstvo� spasenja�uistinu�ostvarilo�u�onima�koji�primaju�sakramente,�potrebno�je�po�njima�i�živjeͲti.�Svaki�sakramentalni�susret�s�Kristom�zahtjeva�od�ēovjeka�da�živi�u�ljubavi�i�u�milosti�Božjoj.�
Molitva� i� slavljenje� sakramenata� su� kljuē,� a� vjera� je� ruka� koja� stavlja� kljuē� u�bravu�i�otkljuēava.�
s.�M.�Rebeka�Gaēiđ�
„Zašto�neki�vide�i�nalaze,�a�drugi�ne?�Što�otvara�oēi�i�srce?�Što�nedostaje�onima�koji�pokazuju�put,�ali�se�ne�pokređu?� ...�Nedostaje� istinska�ponizͲnost�koja�se�zna�podložiti�onome�što�je�veđe,�koja�dovodi�do�vjerovanja�u�ono�što�je�zaista�veliko,�makar�se�oēitovalo�u�jednom�bespomođnom�DjeͲtetu.�Nedostaje�evanĜeoska�sposobnost�da�se�u�srcu�bude�dijete,�da�se�zadivi,�da� se� iziĜe� iz� sebe� i� krene�putem� koji�pokazuje� zvijezda,�putem�Božjim.“�
�Benedikt�XVI.�
�
33��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
SESTRINSKO�ZAJEDNIŠTVO���
�Split�
„Svjetlo�istinsko�koje�prosvjetljuje�svakog�ēovjeka“�(Iv�1,�9)��
SplitskoͲmakarski�nadbiskup�Marin�Barišiđ�održao� je�u�nedjelju�23.�prosinca�u�crkvi�Gospe�od�Zdravlja�u�Splitu�adventsku�duhovnu�obnovu�za�redovnice�grada�Splita� i� okolice.�Na� duhovnoj� obnovi� sudjelovalo� je� oko� 180� redovnica� iz� 15�zajednica�u�SplitskoͲmakarskoj�nadbiskupiji� te�njihov�nadbiskupski�delegat� fra�Petar�Lubina,�koji�je�na�poēetku�pozdravio�o.�Nadbiskupa�i�sestre,�a�zatim�rekao�„Evo�nas�ponovno�zajedno�pred� još� jedan�Božiđ�kako�bismo�se,�kao�pripadnici�mjesne�Crkve,�zajedniēki�pripravili�za�blagdan�RoĜenja�Gospodnjega.�Živimo�u�vremenu� u� kojemu� i� našu� domovinu� sve� više� zahvađa� svjetovni� duh,� na� koji�Crkva� odgovara� pozivom� na� novi� navještaj� evanĜelja.� Redovnici� i� redovnice�imaju� u� tomu� posebnu� ulogu,� jer� je� nužna� ponovna� potvrda� naših� posebnih�poslanja�u�novim�uvjetima�života�i�rada.�Stoga�smo�pozvani�iznova�promišljati�i�djelotvorno�promicati�moguđnosti�naših�redovniēkih�karizmi�radi�prikladnijega�naviještanja�evanĜelja.�Godina�vjere� za�nas� je� tako�prigoda,�da�nas,�koliko� je�moguđe�više,�zahvati�radosna�vijest�„Svjetla�istinskoga�koje�prosvjetljuje�svakog�ēovjeka“�(Iv�1,�9),�da�radosni�s�njegovim�blagoslovom�mognemo�živjeti�pribroͲjeni�„onima�koji�ga�primiše“,�kojima�„podade�mođ�da�postanu�djeca�Božja“�(Iv�1,�12).�Put�vjere� i�redovniēki�život�pozivaju�nas�da�budemo� još�snažnije�zahvaͲđeni�duhom�evanĜelja� i�da�njega�navješđujemo�kuda�god�se�kređemo.�Buduđi�da� smo� se�Bogu� stavili�na� raspolaganje,� rasvijetljeni�darom� vjere� i�ohrabreni�svojim� redovniēkim� zavjetima,� pozvani� smo� živjeti� i� svjedoēiti� istinske� vrijedͲnosti,�što�nam�ih�veđ�po�svom�naravnom�dostojanstvu�otkriva�ljudsko�biđe�koje�još� više� sjaji,�otkada� je� u� Kristu�Bog�postao� ēovjekom.�Dok�u� svijet�unosimo�Isusove,�evanĜeoske�ideale,�treba�nas�veseliti�svako�djelo�koje�pomaže�da�ēovͲjek�napreduje�na�putu�dobra�duha�i�tijela.�Bog�naime�oēekuje�od�nas�da�ovdje�i�sada�budemo�svjedoci�njegove�nazoēnosti,�više�životom�negoli�rijeēima.�ZausͲtavimo�se�zato�na� trenutak�u� tišini�moleđi�da� još�više�uzrastemo�u�evanĜeosͲkom�duhu�kako�bismo�se� i�ovogodišnjim�Božiđem�Bogu� još�više�približili“.�PoͲtom�je�izrekao�molitvu:�„Sine�Božji,�VoĜo�i�Uēitelju�naš!�Pozvao�si�nas�da�te�po�evanĜeoskim�savjetima�slijedimo�u�veđoj�slobodi� i�tako�te� izrazitije�nasljedujeͲmo.�Molimo�te,�daj�da�sve�više�živimo�Kristu�i�njegovoj�Crkvi�te�iskusimo�da�nas�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������34�
od�grijeha�oslobaĜa�ona�milost�po�kojoj�si� i�sam�postao�nama�sliēan�u�svemu�osim�u�grijehu.�Koji�živiš�i�kraljuješ�u�vijeke�vjekova.“�Na�poēetku�nagovora�o.�Nadbiskup� je�pozdravio�sve�provincijalke� i�sestre�svih�redovniēkih�zajednica� i�kazao�kako� je�ovo�prigoda�za�osobni�poticaj�na�razmišͲljanje� o� otajstvu� Božiđa� kao� i� poticaj� za� razmišljanje� zajednice.� Kroz� vrijeme�adventa�posebno�dolaze�do�izražaja�dvije�žene�–�Elizabeta�i�Marija,�rekao�je�o.�Nadbiskup,� i� nastavio� kako� ih� redovnice�mogu� bolje� razumjeti� jer� su� žene� i,�drugo,� jer� su�osobe�posveđenog� života.� Te�dvije� žene� su� vodiēi�prema�betleͲhemskom� djetetu.�Osim� njih,� tu� je� i� Ivan� Krstitelj� koji� daje� upute� da� svojim�primjerom�života�možemo�nekoga�približiti�ili�udaljiti�od�betlehemskog�Djeteta.�Na�Ivanovo�pitanje�'Što�nam�je�ēiniti?'�o.�Nadbiskup�je�rekao�da�traženje�sebe�i�osiguravanje�sebe�kroz�individualizam�i�sebiēnost�ne�ostvaruje�ēovjeka�nego�ga�ostavlja�u�pustinji.��ovjek�se�ostvaruje�kad�radi�protiv�sebe,�kad�radi�za�drugoͲga.�U�tom�kontekstu�je�spomenuo�slavlje�misa�zornica�naglasivši�kako�je�svatko�mogao�spavati�barem�sat�vremena�duže,�ali�je�ēovjek�radio�protiv�sebe.�MeĜuͲtim,�kroz�zornice� ēovjek� je�osjetio�sređu� i�zadovoljstvo�usprkos�krađem�spavaͲnju.�Mise�zornice�su�ēišđenje�terena�izdaljega.�Citirajuđi�proroka�Miheja�i�AugusͲtina�o.�Nadbiskup�je�naglasio�da�veliki,�mođni�i�umišljeni�jer�su�dostatni�samima�sebi�ne�dolaze�do�Boga,�a� ēovjek� s�dubokim� korijenima� je�ponizan� i�onda� se�dogaĜaju�velika�i�znaēajna�djela�kao�što�se�dogodilo�i�u�malom�Betlehemu.�Marija,� zajedno� s� Elizabetom,� približava� nas� otajstvu� Božiđa.� Iz� evanĜeoskih�tekstova�vidimo�da�njih�dvije�razgovaraju�o�iskustvu�vjere�za�razliku�od�mnogih�danas�koji�razgovaraju�o�svemu� i�svaēemu,�ali�ne� i�o� iskustvu�vjere,�o�vjeri�su�nijemi.�Elizabeta�je�svjesna�i�osjeđa�kako�je�teško�vjerovati�i�povjerovati.�Upravo�zbog� Marijine� vjere� Elizabeta� nju� proglašava� blaženom� 'Blažena� ti� što�povjerova'.�Marijine�rijeēi�'neka�mi�bude�po�rijeēi�tvojoj'�postaju�model�i�primͲjer�vjere.�Te�nam� rijeēi� trebaju�osobito�biti�na� srcu�kroz�ovu�Godinu�vjere� jer�nas�vjera�stavlja�u�stanje�blagoslovljenosti,�vjera�daje�novi�plod,�novi�život,�reͲkao� je�Barišiđ,� i�nadodao�kako�su�oni�koji�slušaju� i�vrše�rijeē�Božju� još�blaženiji�citirajuđi�svetopisamske�rijeēi.�Nažalost,�danas�se�sve�dogaĜa�kao�na�traci�i�proͲblem�je�vremena,�a�otajstvo�Božiđa�traži�susret�u�kojem�đe�se�skinuti�sve�maske�i�priznati�pogreške.�Bez�susreta�s�Isusom�Kristom�teško�je�ostvariti�rijeēi�iz�posͲlanice�Hebrejima�„Evo�dolazim�vršiti,�Bože,�volju�tvoju“.�Božiđ�za�osobu�posveͲđenog� života� jest�obnova� redovniēkih� zavjeta,�bilo�privremenih�bilo� sveēanih,�jer�po�otajstvu�Božiđa�osoba�priznaje�da�želi�vršiti�volju�Božju� i�uskladiti�svoju�volju�s�njegovom.�Upravo�u�Godini�vjere�svatko�bi�trebao�poput�Marije�'ustati�i�pohititi'�iz�okvira�svoje�sebiēnosti�i�tolerancije.�Na�kraju�je�o.�Nadbiskup�izrazio�želju�da�svatko�poraste�s�Božiđem� jer� je�smisao�Božiđa� 'lijepo� ime�ēovjek'� i�naͲdodao�kako�je�još�ljepše�'osoba�posveđenog�života'.�Prije�ēestitanja�fra�Petar�Lubina�je�rekao:�„Na�blagdan�Božiđa�sam�se�Bog�daroͲvao�ēovjeku�zaodijevajuđi�se�u�ljudsko�tijelo�i�raĜajuđi�se�od�Djevice.�To�je�potiͲ
�
35��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
caj�i�nama�da�najprije�sami�sebe�Njemu�darujemo,�a�onda�da�ovih�svetih�dana�pohodimo�i�druge�i�njih�darujemo:�da�s�njima�podijelimo�svoju�božiđnu�radost,�da� im�darujemo�dio� svoga� vremena,� svoje� sposobnosti...� i�na� taj�naēin� jedni�drugima�ēestitamo�Isusov�roĜendan.�O.�Nadbiskupu�to�đe,�u�ime�svih�nas,�ovog�puta�uēiniti�sestre�Družbe�Kraljice�Svijeta�i�uruēiti�mu�simboliēan�dar.“�Sestra�Družbe�Kraljice�Svijeta�izrazila�je�svoju�ēestitku�o.�Nadbiskupu�uime�svih�redovniēkih�zajednica�zaželjevši�mu�blagoslovljen�Božiđ�i�Novu�2013.�godinu.�Prije�blagoslova�fra�Petar� je�rekao:�„O.�Nadbiskupe,�zahvalni�smo�Vam�na�vreͲmenu�koje�nam�darivate,�na�zajedniēkim�susretima,�na�euharistijskim�slavljima�tijekom�godine�u�kojima�se�možemo�nađi�zajedno,�na�Vašim�rijeēima�ohrabreͲnja,�na�izrazima�ljubavi�i�podrške.�I�dok�ēestitam�Božiđ,�božiđne�blagdane�i�novu�godinu� Vama,� o.�Nadbiskupe,� i� nazoēnim� sestrama,�molim� da� nam� na� kraju�podijelite�svoj�blagoslov.“�O.�Nadbiskup� je�zahvalio�na�ēestitkama,�molitvama� i�daru�a�potom�udijeli�blaͲgoslov.�Pjevanje�je�predvodila�s.�Mirta�Škopljanac�Maēina.�
Silvana�Buriloviđ�
�
Zagreb�
Katehetska�zimska�škola�u�Zagrebu��U�organizacije�Nacionalnog�katehetskog�ureda�Hrvatske�biskupske�konferencije�i�Agencije�za�odgoj�i�obrazovanje,�Ministarstva�znanosti�i�sporta�RH�održana�je�ZKŠͲa�u�Zagrebu�od�9.�do�11.�sijeēnja�2013.�
Naše� sestre�katehistice� iz� cijele�Družbe�10.� sijeēnja� imale� su� susret� s� ēasnom�Majkom�Radoslavom��Radek�i�njezinim�savjetnicama�u�generalnoj�kuđi.�Uz�opuͲšteno�druženje�na�ruēku�izmjenile�su�svoja�iskustva�u�radu,�nade�i�perspektive,�ali�i�mnoštvo�pitanja�kroz�aktualnu�problematiku�u�obrazovanju.�
Predavanja� koja� su�nam�bila�ponuĜena�na�ZKŠ�dokaz� su�da�nada�ne�pripada�samo�kršđanskom�jeziku,�te�da�je�ukorijenjena�u�srcu�svakog�ēovjeka,�pa�je�ona�prag� s�kojega� se�kređe�u�kršđanskoj�nadi.�Naslovi�predavanja�koje� smo�mogli�participirati�nadajuđi�se�od�nade�k�Nadi:�
1. Teologija�nade:�protiv�beznaĜa�i�umišljenosti�2. Obrazovanje:�proces�ispunjen�nadom�3. Perspektiva�nade�unutar�katoliēkog�vjeronauka�u�školi�4. Rad�i�trpljenje�kao�mjesto�odgoja�za�nadu�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������36�
5. Kršđanska�nada�u�kulturi�ironije.�Misao� dr.� Balabana� postavila� nam� je� pitanje� ne� samo� sad,� nego� kroz� trajno�preispitivanje:�mjera�ēovjeēnosti�odreĜuje�se�na�osnovi�odnosa�prema�trpljenju�i�onima�koji�trpe.�To�vrijedi�za�pojedince�i�društvo.�
Postavljajuđi�pitanja�o�nadi�najēešđe�se�pitamo:�Postoji�li�nada?��emu�se�nadaͲmo?�Imali�smisla�nadati�se?�Koja�je�razlika�izmeĜu�nade�i�optimizma?��
Nada�je�nada�vjere;�nada�definira�vjeru,�a�ne�obratno.�
Uz�predavanja�odvijale�su�se�tri�tematske�radionice:��
1. Molitva�kao�škola�nade�2. Otkrivanje� smisla� nade� i� strpljivosti� u� svakodnevnom� odgojnoͲ
obrazovnom�radu.�3. Nada�u�pokretnim�slikama�(�stvaranje�filmova�na�temu�nade)�
Nema� kvalitetnog,� dobrog� vjeronauka� bez� kvalitetnih� vjerouēitelja.� Kvaliteta�molitvenog�i�duhovnog�života�raĜa�dobrog�vjerouēitelja.�Kvalitetom�rada,�struͲkom� i�ozbiljnošđu�afirmirati�vjeronauk�koji� ima�važnu�ulogu�u�školstvu.�Zato� je�biskup��uro�Hraniđ�rekao:�«�Vjeronauk�je�Božji�blagoslov�za�hrvatsko�školstvo.»�
«�Držati�nam� se�zajedno�u�nadi,�a�bez�Boga�nema�nade.»�uputio� je�dr.�Tonđi�Matuliđ� i�uvjerljivo� izrekao:�»�Dati�se�ponijeti�NADOM� � i�biti�RADOSNI�NAVJESͲTITELJI.�Obratimo�se�ponovno�Gospodinu�u�Godini�vjere.»�
s.�Dolores�Brkiđ�
�
Proslavljena�170.�obljetnica�roĜenja�i�krštenja�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera�
�
Slavonski�Brod���
„Nasljedujmo�njegovu�vjeru�...“�
U� ēetvrtak,�24.� sijeēnja�2013.�u� župi�Gospe�Brze�Pomođi�u�Slavonskom�Brodu,� sveēano� je�proslavljena�170.�obljetnica� roĜenja� i� krštenja� sluge�Božjega� Josipa� Stadlera,� prvog� vrhbosanskog� nadbiskupa.� Euharistijsko�slavlje�predslavio� je�kardinal�Vinko�Puljiđ,�nadbiskup�metropolit�vrhboͲsanski�u�zajedništvu�sa�župnikom� Ivanom�Leniđ� i� još�desetak�sveđenika.�Na�proslavi� je� sudjelovalo� ēetrdesetak� sestara�Služavki�Maloga� Isusa� iz�Bosne� i�Hercegovine� i�Hrvatske�na� ēelu� sa� vrhovnom� glavaricom� s.�M.�
�
37��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Radoslavom�Radek,�te�provincijalkama�s.�Admiratom�Luēiđ�� iz�Sarajeva� i�s.�Katarinom�PeniđͲSirak�iz�Zagreba.�Prisutne�su�bile�i�redovnice�iz�drugih�redovniēkih�zajednica�koje�djeluju�u�Slavonskom�Brodu.�
Euharistijskom�slavlju�prethodila�je�procesija�od�župne�crkve�do�trga�JoͲsipa�Stadlera�gdje� su� svi�okupljeni�vjernici�predvoĜeni�kardinalom�VinͲkom�Puljiđem�položili�cvijeđe,�upalili�svijeđe�i�molili�za�proglašenje�blažeͲnim�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera.��
U� svojoj� homiliji� karͲdinal�Puljiđ� je�zahvalio�Gradu� Brodu� i� župi�Gospe� Brze� Pomođi�što�ēuvaju�uspomene�i�istinski� prenose� vredͲnote� sluge� Božjega�Josipa�Stadlera,�koji� je�u� njihovu� gradu� prije�170� godina� ugledao� i�svjetlo� dana� i� svjetlo�vjere.�
Upozorio�je�na�opasnost�da�mi�Hrvati�ēesto�zaboravljamo�svoje�velikane.�„To� je� jedna�ēudna�pojava�u�povijesti.�Gotovo�nema�velikana�da�ga�nisͲmo�oblatili.� Zato� je� važno,� kako� je�u�pozdravnom� govoru� župnik� Leniđ�naglasio,�da�prepoznamo�korijene�one�baštine�iz�koje�mi�danas�živimo“,�rekao� je�kardinal�Puljiđ.�Ocrtavajuđi�Stadlerov� život�naglasio� je�kako� se�unatoē� teškođama�u�djetinjstvu,�a� i�daljnjem� životu�Stadler�nikada�nije�žalio:�„Bio�je�ēovjek�koji�je�na�Boga�raēunao,�rastao�je�s�Bogom,�zrio�je�s�Bogom� i�zato�ga�je�Bog�mogao�upotrijebiti�za�velike�stvari.�Ne�samo�što�je�postao� sveđenik,�profesor�u�Zagrebu,�nadbiskup�u�Sarajevu,�nego� je�bio�suradnik�Božji�u�tako�teškim�vremenima.�Nedostaje�nam�to�povjereͲnje�u�Boga“�naglasio�je�kardinal�Puljiđ�zapitavši�se�gdje�je�naše�pouzdanje�u�Boga.�
Ukazavši�na�vrijednost�života�podsjetio�je�na�55�milijuna�abortirane�djeͲce�u�Americi,�zbog�ēega�su�biskupi�pozvali�vjernike�da�ēine�pokoru.�„Što�mislite�da� se�Stadler�nije� rodio?�Niti�bi�bilo� tako�uspješno�organizirane�Crkve�u�Sarajevu,�niti�bi�bilo�ēasnih�sestara,�niti�toliko�ostvarenih�dobrih�djela.�Zato�želim�u�ovoj�Godini�vjere�u�nama�probuditi�povjerenje�u�Boga�i�vrednovati�život,�kao�Božji�dar.�Mi�vjerujemo�u�Boga,�ali�nemamo�doͲ
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������38�
voljno�povjerenja�u�njega.�Danas�je�više�nego�ikada�potrebno�svoju�vjeru,�uvjerenje�utkati�u�svekoliki�život,�da�jednostavno�zraēimo“,�rekao�je�karͲdinal�Puljiđ�i�na�poseban�naēin�zahvalio�Služavkama�Maloga�Isusa,�koje�je�nadbiskup�Stadler�utemeljio:�„Nemojte,�sestre,�dozvoliti�da�ovaj�sekulaͲrizam� niti� agresivni� relativizam� uguše� radost� vaše� vjere.�Neka� u� vama�ljudi�ēitaju�da�se�isplati�živjeti�životom�vjere,�isplati�voljeti�Isusa,�ne�zbog�koristi�ovozemaljske,�nego�da�otkrijemo�smisao�života,�nadu�život,�da�se�ne�bojimo“.�
Prisjetivši�se�pak�svoga�djetinjstva�kada�svojih� roditelja�nikada�nije� ēuo�upit:�„Kako�đemo,�nego�dat�đe�Bog!“,�roditeljima� je�poruēio:�„Prenosite�svojoj�djeci�sigurnost�vjere,�pouzdanja�u�Boga,�da�djeca�radosno�rastu�da�se�ne�boje�života.�Ma,�nije�niēija�do�zore,�Božja�je�zadnja!“�
Dok� je�kardinal�Puljiđ�pri�kraju�Mise�kleēao� ispred�Stadlerove�slike�posͲtavljene�pored�oltara�župni�zbor�predvoĜen�s.�Monikom�Zvonarek,�kao�molitvu�za�proglašenje�blaženim�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera,�otpjevao�je�pjesmu�„Slugo�Božji�Josipe“,�koju� je�napisala�župljanka�Nedjeljka�AnͲdriđͲNovinc.�
U�pozdravnoj� rijeēi� župnik�Leniđ�naglasio� je�kako�u�Godini�vjere�budeđi�spomen�na�Stadlerovo�i�vlastito�krštenje�želimo�ispovijedati�vjeru�u�KrisͲta�svjedoēeđi�je�novim�naraštajima,�a�posebno�obitelji�u�ovom�izazovnom�vremenu.�O�tijeku�daljnjih�dogaĜanja�u�Godini�vjere�vezanim�uz�StadleͲrov� lik,�pak� je�kao�spomen�na�Stadlerovo�krštenje,�najavio�postavljanje�spomenͲploēe�u�župnoj�crkvi�te�hodoēašđe�BroĜana�u�Sarajevo.�
Molitvenu�pripravu�u�župnoj� je�crkvi�prije�Mise�predvodila�provincijska�glavarica� s.�Admirata,�kojom� je� zapoēela�devetnica�Božanskom�Djetetu�Isus�za�rast�i�cjeloviti�odgoj�djece�i�mladih�u�našim�obiteljima.��
(kta/b.l./am)��
�Slavonski�Brod�
Želimo�te�slijediti,�dobro�Brodsko�dijete�
Slaveđi�170.�roĜendan�sluge�Božjega�nadbiskupa�Stadlera,�dragoga�nam�brodskoga�djeteta,�njegov�sadašnji�nasljednik,�uzoriti�kardinal�Vinko�PuͲljiđ,�nadbiskup�vrhbosanski,�24.�1.�2013.�godine�pohodio�je�duhovne�kđeͲri�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera,�sestre�Služavke�Maloga�Isusa�–�na�ēelu�s�
�
39��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
provincijskom�glavaricom�–�s.M.�Admiratom�Luēiđ�–�i�župnika�Pavla�MaͲdžareviđa�s�ēlanovima�Ekonomskoga�vijeđa�u�Brodskom�Vinogorju.���
U�znak�sjeđanja�na�darove�koje�su�primili�od�sluge�Božjeg�Stadlera,�rodno�mjesto�i�Vrhbosanska�nadbiskupija,�župnik�Pavao�Madžareviđ�je�darovao�uzoritom� kardinalu� Vinku� kopiju�Gospine� slike� koju� je,� nekada� davno,�sluga�Božji�Stadler�darovao� za� svoju�krsnu�crkvu,� te�obnovljenu�verziju�dokumentarnoga�filma�Život�i�djelo�Sluge�Božjega�Josipa�Stadlera.��
Sestre�Služavke�Maloga�Isusa�u�znak�duhovnog�zajedništva�i�povezanosti�sa�svojim�utemeljiteljem�–�slugom�Božjim�nadbiskupom�Stadlerom,�daͲrovale�su�uzoritom�Kardinalu�Vinku�misno�vino�koje�dolazi� iz�vinograda�Stadlerove�rodne�nadbiskupije.��Želja�im�je�da�njihov�dar�bude�na�oltaru,�u�kapelici�Nadbiskupije,�u�kojoj� je�sluga�Božji�Stadler�služio�svete�mise� i�molio,�a�sada�to�ēini�uzoriti�kardinal�Vinko.��
Slavlje�170.�obljetnice�roĜenja�sluge�Božjeg�Stadlera�odžavalo�se�na�dvije�lokacije,�u�rodnoj�župi�i�krsnoj�crkvi�–�Gospe�od�brze�pomođi�s�poēetkom�u�16,45�sati�i�u�Brodskom�Vinogorju�Ͳ�župi�u�kojoj�žive�i�djeluju�duhovne�kđeri�sluge�Božjeg�Stadlera�Ͳ�sestre�Služavke�Maloga�Isusa.�
S�vjernicima�iz�Brodskoga�Vinogorja,�koji�nisu�bili�u�moguđnosti�pridružiti�se� euharistijskom� slavlju� –� kojem� je� predsjedao� uzoriti� kardinal� Vinko�Puljiđ,�u�crkvi�krštenja�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera�služio�je�svetu�misu�za�proglaženje�blaženim�sluge�Božjeg�Stadlera�–�župnik�Pavao�MadžareͲviđ.��
�Prije�svete�mise�u�župnoj�dvorani�u�17�sati�prikazana�je��obnovljena�verͲzija�dokumentarnoga�filma�Život�i�djelo�Sluge�Božjega�Josipa�Stadlera.�
��Župnik� Pavao�Madžareviđ� je� oduševio� nazoēne� govorom� o� „zlatnom�djeēaku“�Slavonskoga�Broda,�koji�i�danas�ima�što�ređi.�U�godini�170.�obͲljetnice�roĜenja� i�krštenja,�u�Godini�vjere,�posebno�želimo� išēitavati�goͲvor�njegova�djetinjstva�–�rekao�je�župnik�Madžareviđ.��
Sluga�Božji�Stadler�bio�je�dijete�vjere,�molitve�i�pouzdanja�u�Boga�i�Božje�planove.� Život�mu� je�bio�molitva� koja� se�pretaēe�u� rijeēi�psalma:� „Evo�dolazim,�Gospodine,� vršiti� volju� tvoju.“�Na� njegovim� putovima� od� SlaͲvonskog�Broda,�Požege,�Zagreba,�Rima,�do�Sarajeva� i�putovima�svakodͲnevnoga�života�išēitavamo�molitvu�navedenoga�psalma.��
Župa�Gospina�uznesenja�u�Brodskom�Vinogorju,�s�dragim�Brodskim�djeͲtetom�upoznala�se�u�vremenu�osnutka,� �dolaskom�sestara�Služavki�MaͲ
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������40�
loga�Isusa�1994.�godine.�Od�tada�se�u�župi�slave�njegovi�roĜendani.�Ovo�je�19.�
Šira�duhovna�priprava� vjernika� i� sestara� Služavki�Maloga� Isusa� za�170.�obljetnicu� roĜenja� sluge�Božjeg� Josipa� Sradlera� zapoēela� je�u�došašđu,�pod�geslom:� „Došašđe� sa� slugom�Božjim� Josipom� Stadlerom“,�da�bi� se�nastavila� tijekom� godine,� svakodnevnom�molitvom�pred�euharistijskim�Isusom.� Poseban� dan� �molitve� za� proglašenje� blaženim� sluge� Božjega�Josipa�Stadlera�u�župi�Brodsko�Vinogorje,�jest�svaki�24.�u�mjesecu.�Tada�se� sjeđamo� roĜenja� sluge�Božjeg� Stadlera,�utemeljenja�Družbe� sestara�Služavki�Maloga� Isusa,� i�otajstva� Isusova�utjelovljenja� i� roĜenja� koje� je�povezalo�njihove�živote.��
Mi,�koji� smo�u� rodnome�gradu� sluge�Božjega�Stadlera� i�na�brežuljcima�nekadašnjih�vinograda�Ͳ�koje�je�volio,�i�iz�Rima�slao�uzorke�crteža�talijanͲskih�vinograda,�po�kojima�bi�bilo�dobro�urediti�vinograde�Brodskoga�BrͲda�–�na�dan�Njegova�170.�roĜendana,�radosna�srca�kliēemo�rijeēima�pjeͲsme��s.�M.�Virgine�Niniđ:�„Želimo�te�slijediti,�dobro�brodsko�dijete“.�
s.�M.�Kristina�Adžamiđ� Sarajevo�
Proslavljen�170.�roĜendan�usluge�Božjega�Josipa�Stadlera�
Dvadeset� ēetvrti�sijeēanj� je�dan�kada�se�Družba�sestara�Služavki�Maloga� Isusa�prisjeđa�i�obilježava�roĜendan�svoga�utemeljitelja�–�nadbiskupa�J.�Stadlera.�Ove�godine�u�Stadlerovoj�katedrali�Srca�Isusova�u�Sarajevu,�zajedno�sa�sveđenicima,�bogoslovima,�sestrama�drugih�redovniēkih�zajednica�i�vjernim�pukom,�obilježile�smo� 170.� roĜendan� nadbiskupa� Stadlera� zahvalnom� adoracijom�Gospodinu� i�misnim�slavljem.�
U�meditativnom�ozraēju�prebirali�smo�Stadlerov�život� i�Božje�djelo�koje� je�po�njemu�izveo,�moleđi�Gospodina�da�i�nama�dadne�milost�predanosti�i�ustrajnosti�u� ljubavi� prema� Bogu� i� bližnjima.�Nakon� blagoslova� s� Presvetim� uslijedilo� je�misno�slavlje�što�ga�je�predslavio�katedralni�župnik�–�vlē.�Pavo�Šekerija,�uz�susͲlavlje�vlē.�Ilije�Orkiđa�–�kancelara�Vrhbosanske�nadbiskupije,�vlē.�V.�Žarka�Ošapa�–�duhovnika�na�Vrhbosanskom�bogoslovnom�sjemeništu�i�Ĝakona�–�vlē.�Marina�Mariđa.�
Na�poēetku�misnoga�slavlja�vlē.�Pavo�je�izrazio�radost�i�zahvalnost�za�dar�StadleͲrova�života�našoj�nadbiskupiji�i�Crkvi.�Tijekom�propovijedi�istaknuo�je�kako�je�u�Stadlerovu� životu�oēita�Božja� ruka� koja� je� vodila�njegovu�povijest.� Svatko�od�
�
41��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
nas� ima�svoju�povijest�u�kojoj�trebamo�prepoznavati�Boga� i�otvarati�život�njeͲgovom�vodstvu,�naglasio�je�župnik.�Zatim�se�osvrnuo�na�Stadlerovu�ljubav�preͲma�Euharistiji�i�njegovo�poticanje�na�svagdanje�primanje�toga�presvetoga�otajͲstva�kao�izvora�života�i�svetosti.�Tom�prigodom�vlē.�Pavo�se�prisjetio�svjedoēanͲstva�jednog�biskupa�koji�je,�pohodeđi�crkvu�u�Irskoj�(koja�je�tada�bila�u�pravom�procvatu)�otkrio�da�život�i�snaga�te�crkve�dolazi�upravo�od�svagdanje�Sv.�priēesͲti.�Na�kraju�se�župnik�osvrnuo�na��neka�djela�koja�nam�je�Stadler�ostavio�u�bašͲtinu,�te�dodao�da�je�samo�jedno�od�svega�toga�Stadler�uēinio,�bilo�bi�dosta.�
�
�
Ova�veēer�je�pokazala�da�se�Stadler�budi�u�srcu�svog�naroda,�a�da�uslišava�njeͲgove�molitve,�posvjedoēila�nam� je� i�nova� zahvalna�ploēica�na�Njegovu�grobu�kojom�R.I.�zahvaljuje�nadbiskupu�za�udjeljene� joj�milosti�tijekom�2012.�godine�te�i�dalje�moli�njegov�zagovor.��
Svima�koji�su�s�nama�dijelili�radost�Utemeljiteljeva�roĜendana�–�zahvaljujemo,�a�Gospodina�molimo�da�nas�sve�uskoro�obraduje�uzdignuđem�nadbiskupa�StadleͲra�na�ēast�oltara.�
� � � � � s.�M.�Jelena�Jovanoviđ,�novakinja�
�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������42�
Dubrovnik�
"U��Godini��vjere�Ͳ�redovnici��i��redovnice�svjedoci�vjere"�
Kako�se�u�Dubrovniku,�radi�feste�sv.�Vlaha,� �Redovniēki�dan�ne�može�proslaviti�na�Svijeđnicu,�taj�dan�ove�godine�radosno�je��proslavljen��u�subotu,�26.�sijeēnja�2013.g.�
U�dvorani�Ivana�Pavla�II,�u�10:00�sati�okupilo�se�oko�150�redovnica�i�redovnika,�moleđi�Tređi�ēas.�MeĜu�njima�bio�je� i�mons.�Mate�Uziniđ,�dubrovaēki�biskup;� �don�Petar�Paliđ,�generalni�vikar�i�još�nekoliko�sveđenika.��
Nakon�molitve�ēasa,�fra�Ivan�Dugandžiđ,�održao� je�predavanje�na�temu:��"Redovnici�� i�� redovnice� svjedoci� vjere�� u��Godini�� vjere".�Predavanje� je�bilo�zanimljivo�i�pouēno.�Fra�Ivan�je�govorio�otvoreno,�sa�srcem.�Naglasio�je�kako�se�nalazimo�se�u�Godini�vjere,�pa�bi�bilo�dobro�da�se�upitamo:�koliko�su�se� ispunila�naša�oēekivanja?�Ako�naš�redovniēki�život�ne�odiše�EvanĜeljem,�onda�nismo�ni�potrebni�ovom�svijetu.�Dao�nam�je�sv.�Pavla�za�primjer.�"Sebe�uēinih�slugom,�da�ih�što�više�steknem...�Svima�bijah�sve�da�neke�spasim"� (1�Kor�9,�19Ͳ23).�„Znanje��nadima,� ljubav� izgraĜuje,� �a�vjera�se�raĜa��svjedoēenjem!“,��istako�je�fra�Ivan.�
U�11:30� sati,�u� crkvi� sv.�Vlaha,�mons.�Mate�Uziniđ,�dubrovaēki�biskup,�blagoslovio� je�svijeđe,�nakon� ēega� je�uslijedila�sveēana�procesija�s�upaͲljenim�svijeđama�prema�katedrali.���
Sveēano� Euharistijsko� slavlje� u� dubrovaēkoj� prvostolnici� predvodio� je�mons.�Mate�Uziniđ�u�koncelebraciji�s� još�20Ͳtak�sveđenika.�U�svojoj�proͲpovijedi�mons.�Uziniđ�naglasio� je�da�se�svi�možemo�prepoznati�u�Pavlu,�Titu� i�72Ͳdvojici� iz�EvanĜelja� i�svatko�može�živjeti�onako�kako�EvanĜelje�savjetuje�kroz�tri�zavjeta,�te�kako�u�zajedništvu�s�biskupima,�sveđenicima�i�svim�vjernicima� redovnici� i� redovnice�cjelovito�trebaju�odgovoriti�potͲrebama�vremena.�
Pjevanje�su�predvodile�sestre�Dominikanke�s�Korēule.�
�Ovaj� Redovniēki� dan�molitve� i� zajedništva,� kojemu� su� prisustvovale� i�sestre�Služavke�Malog�
Isusa�iz�Dubrovnika�i�Mandaljene,�završio�je�zajedniēkim�objedom�u�resͲtoranu�"Klarisa"!�
s.�Magna��Borovac��
�
43��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Split�
„Naše�prvo�zvanje�je�Gospodinov�poziv�na�put�vjere“��
Na�blagdan�Svijeđnice,�Prikazanja�Gospodinova� i�Dana�posveđenoga�života,��za�redovnike�i�redovnice�na�podruēju�SplitskoͲmakarske�nadbiskupije,�u�subotu,�2.�veljaēe� 2013.� godine,� generalni� vikar� SplitskoͲmakarske� nadbiskupije� mons.�Ivan� �ubeliđ�predvodio� je�slavlje�u� splitskoj�prvostolnici.�U� slavlje� je�uveo� fra�Petar�Lubina,�nadbiskupski�delegat�za�redovnice�i�urednik�lista�Marija.�Fra�Petar�Lubina,�nadbiskupski�delegat�za�redovnice�i�urednik�lista�Marija,�uvoͲdeđi�sve�u�slavlje�naglasio� je�svjedoēanstvo�vjere�u�Godini�vjere,�rekavši:�„Evo�nas�zajedno�40�dana�nakon�Božiđa.�Slavimo�blagdan�Gospodinova�prikazanja�u�Hramu� ili� Svijeđnicu.� Spominjemo� se�mlade�majke,�bl.�Djevice�Marija,� koja�u�svom� zanosu�hita�u�Hram�Bogu�posvetiti� svoga�PrvoroĜenca.�Po� sakramentu�krštenja� svi� smo�mi�Bogu�posveđeni,�a�mi� redovnici,�koji� smo� se�na�Božji� zov�posebno�odazvali�zavjetujuđi�evanĜeoske� savjete�poslušnosti,�djeviēanske� ēisͲtođe� i� siromaštva� to� smo�na�poseban�naēin.�Danas� je�naš�dan:�po�nama� koji�smo�izabrali�život�po�evanĜeoskim�savjetima�vjernici�se�mogu�upoznati�s�Božjim�darom�Crkvi,�a�nama�je�pružena�zgoda�za�obnovu�osjeđaja�darivanja�i�nakana.�U�Godini�smo�vjere�kad�smo�pozvani�Boga� iznova�susresti,�obnoviti�svoju�vjeru,�zaživjeti�evanĜelje,�a�onda�svjedoēanstvom�vlastitoga�života�u�vjeri�utvrĜivati�i�druge�oko�sebe.�Drugi�vatikanski�sabor�i�dokumenti�crkvenog�uēiteljstva�kao��najuēinkovitije�sredstvo�za�to� istiēu�upravo�svjedoēenje�kršđanske�vjere�vlastiͲtim� životom.�Do�prihvađanja� vjere,�naime,�neđe�dovesti�neēije�dokazivanje� ili�mudrovanje,� niti� napori� da� se� dokaže�Božja� opstojnost� i� njegovo� djelovanje,�kao�ni�povijesni�dokazi�tko�je�bio�Isus�i�što�je�on�sve�htio.�U�doba�žestoko�supͲrotstavljenih�mišljenja� i�uvjerenja,�kad� se� svaki�govor�doēekuje� sa� sumnjom� i�nevjericom,�a�ēesto�i�s�pravim�cinizmom,�snagu�uvjerljivosti�ima�još�jedino�svjeͲdoēanstvo�života.�To�znaēi�da�novi�navještaj�evanĜelja�danas�nije�moguđ�prepͲriēavanjem�onoga�što�su�ēinili�i�govorili�prvi�svjedoci�evanĜelja�i�naši�utemeljiteͲlji,�ma�kako�to�mudro�i�vješto�ēinili,�nego�je�njih�potrebno�nasljedovati,�što�znaēi�iz�ljubavi�prema�Kristu�nepodijeljenim�životom�služiti�evanĜelju,�ljubeđi�istodoͲbno�svoj�redovniēki�poziv�i�prepoznajuđi�potrebu�današnjeg�ēovjeka�za�Bogom.�Svjedoēenje� je�zapravo�temelj�našega�redovniēkog�poslanja.�Pitanje�naše�vjerͲnosti�našem�poslanju�u�Crkvi� i�pitanje�snage�našega�svjedoēenja�važnije� je�od�pitanja�hođe�li�naše�redovniēke�zajednice�preživjeti�sve�oēitiju�krizu�zvanja�ili�đe�nestati.�Ako�naš�Bogu�posveđeni�život,�naime,�ne�odiše�radosnim�svjedoēenjem�evanĜelja,�nameđe�se�pitanje,�zbog�ēega�smo�uopđe�potrebni�Crkvi� i�svijetu�u�kojemu�živimo.�S�tim�mislima,�želim�vam�svima�blagoslovljen�Dan�posveđenoga�života“,�završio�je�fra�Petar�Lubina.�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������44�
Nakon�toga�generalni�vikar�SplitskoͲmakarske�nadbiskupije�mons.�Ivan��ubeliđ�predvodio�je�obred�blagoslova�svijeđa�u�crkvi�sv.�Dominika,�procesiju�do�katedͲrale�sv.�Dujma,�molitvu�Veēernje�i�euharistijsko�slavlje�u�18�sati�u�splitskoj�prvoͲstolnici.�Mons.� Ivan� �ubeliđ� u� propovijedi� je� rekao:� „Draga� brađo� i� sestre,� posveđeni�evanĜeoskim� savjetima� siromaštva,� ēistođe� i� posluha,� Prikazanje� Isusovo� u�Hramu�okupilo�nas� i� je�ove�godine�u�našoj�katedralnoj�crkvi.�Posebni�znak�daͲnašnje� liturgije� jest�blagoslov� i�paljenje� svijeđa,�koje� svaki�od�nas�nosi�u� ruci.�Vosak� koji� gori� i� troši� se� dok� oko� sebe� dariva� svijetlo� i� toplinu,� znak� je� vaͲšeg/našeg�posveđenja� Kristu� i�njegovoj�Crkvi.� To� je�ono�uzvišeno� zvanje� radi�kojeg�smo�pozvani�na�svijet:�Potrošiti�se�u�ljubavi�ēistoj,�siromašnoj�i�poslušnoj�za�Isusa�i�za�svoga�bližnjega.�Baš�kao�i�dvoje�svetih�staraca�iz�današnjeg�evanĜeͲlja,�Šimun�i�Ana,�koji�su�danonođno�služili�Bogu�postom�i�molitvom.�Plamen�naše�osobne�posveđenosti�dobiva�svoju�snagu�od�mnogo�veđeg�ognja,�a�to� je�vatra�naše�vjere.�Bez�žive�vjere�nema�posveđenosti�u�Crkvi.�A�kad�se,�ne�daj�Bože,�ohladi� vjera� život�posveđene�osobe� riskira�da�postane� tek�navika� i�traženje�osobne�promocije.�Samim�time�što�smo�zareĜeni� ili�zavjetovani� Ͳ�nije�zajamēeno�trajanje�osobne�vjere�i�vjernosti.�Misliti�da�smo�vjernici�samim�time�što�obuēemo�redovniēko�ili�sveđeniēko�odijelo�Ͳ�može�za�nas�biti�najveđa�napast�Zloga.�Baš�zato�nam�liturgija�danas�stavlja�u�ruke�upaljenu�svijeđu,�simbol�našeͲga�svakodnevnog�napora�da�uvijek�ponovno�rasplamsamo�žar�vjere�i�povjerenje�u�Gospodina�Isusa.�Ova� nas� godina� posebno� potiēe� na� iskustvo� vjere:� Papa� Benedikt� sve� nas� je�pozvao� da� s� ostalim� vjernicima� osvježimo� svoju� vjeru� uz� 50.� obljetniͲcu�II.�vatikanskog� sabora� i� uz� 20.� obljetnicu� proglašenja� Katekizma� Katoliēke�crkve.�To�su�dva�veoma�važna�dogaĜaja�za�život�Crkve�u�našem�vremenu.�SvoͲjim�apostolskim�pismom�Porta�fidei�Papa�nas�poziva�na�obnovu�vjerniēkog�iskuͲstva,�ovim�rijeēima:�Vjerom�su�toliki�muškarci� i�žene�svoj�život�posvetili�Kristu,�ostavljajuđi� sve�da�bi�živjeli� jednostavnost�evanĜeoskog�posluha,� siromaštva� i�ēistođe,� kao� svjedoēanstvo� išēekivanja�Gospodina� koji� neđe� zakasniti.� To� je� i�naša�prvotna� zadađa:�Oduševljeno�pokazati�da� se� samo� s� vjerom�može� ēitav�život�predati�Kristu,�pa�imati�mir�veđi�nego�što�ga�nude�sve�ljudske,�materijalne�i�osjeđajne�sigurnosti.�U�vjeri�se�može�doživjeti�najveđa�sloboda:� izgubiti�život�za�Krista�oēekujuđi�da�nam�samo�on�ponovno�sve�daruje�u�trenutku�konaēnog�susreta.�Papino�pismo�nosi�naslov�Vrata�vjere,�a�on�sam� tumaēi�ga�ovako:�Prođi�vrata�vjere�znaēi�uputiti�se�na�putovanje�koje�traje�ēitav�život.�Ono�zapoēinje�kršteͲnjem�Ͳ�po�kojem�Boga�možemo�zvati�svojim�Ocem�Ͳ�a�završava�prelaskom�praga�smrti�u�vjeēni�život,�koji� je�plod�Gospodinova�uskrsnuđa.�Darom�Duha�Svetoga�sve�koji�mu�vjeruju�On�prikljuēuje�svojoj�slavi.�A�toliko� je�osoba�koje� i�mi�pozͲnamo�da�nikad�ne�uspiju�prijeđi�prag�vjere.�Premda�su�primili�krštenje,�a�možda�
�
45��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
i�druge� sakramente,� ipak�ostaju� s�ove� strane� vrata� vjere� i�nikad�ne�ugledaju�božanske�horizonte�radosti�i�nade�koji�se�otvaraju�pred�onima�koji�prolaze�kroz�ta�vrata.�Sto�je�još�žalosnije,�mnogi�uopđe�ne�poznaju�ili�ne�mare�za�ta�vrata;�nego�tako�žive�svoje�dane�kao�da�svi�horizonti�završavaju�smrđu,�kao�da� je� jedino�važno�ono�što�vide� tjelesne�oēi� i�dohvađaju�naše�ruke.�Osjeđamo� li�da�smo�poslani� i�darovani� baš� njima� da� bismo� ovom� svijetu,� po� iskustvu� svoje� žive� i� radosne�vjere,�posvjedoēili�vjeēni�smisao�života�kako�bi�i�oni�stvarno�otkrili�novu�nadu�za�svoje�ēesto�muēne�dane.�Posveđeni�su�pozvani�ostvarivati�tu�novu�evangelizaciͲju�prosvjetljenja�i�povjerenja�u�vjeri.�A�baš�to,�iskustvo�vjere,�neophodna�je�duhovna�hrana�na�putu�iskustva�vjernosͲti.�Naše�prvo�zvanje�je�Gospodinov�poziv�na�put�vjere.�Baš�to�zvanje,�oēitovano�u� krsnim� obeđanjima,� od� svakog� ēovjeka� zahtjeva� trajno� nasljedovanje� Isusa�Krista� i�bezuvjetnu�pripadnost�njemu.�Nitko�ne�može� zanemariti� svoju� krsnu�zadađu.�A� toj� vjernosti�potrebni� su�ustrajnost� i�postojanost,� kao� i�motivirana�predanost�u�posveđenosti�Kristu.�To�je�naš�odgovor�na�nove�izazove�u�razliēitim�fazama�ljudske�povijesti�i�našeg�života.�Svoju�posveđenost,�stoga,�nismo�pozvaͲni�živjeti�i�svjedoēiti�samo�u�zajednicama�koje�su�nas�odgojile�u�vjeri,�kao�što�su�obitelj,�župa�ili�redovniēka�zajednica.�Vjernost�Bogu�ukljuēuje�i�našu�sposobnost�da�se�osjeđamo�aktivni�ēlanovi�svoje�mjesne�Crkve� i�svog�naroda.�Posveđenost�Kristu� po� specifiēnim� karizmama� ne� dopušta� da� ostanemo� ravnodušni� pred�suvremenim� izazovima� i�poteškođama.�Uz� to,�vjera� i�vjernost�Stvoritelju� i�Ocu�svijeta�obvezuje�nas�da�budemo�na�visini�zadatka�i�službe�koja�nam�je�povjereͲna,�kroz�trajno� intelektualno�obrazovanje�a� još�više�kroz�rast�u�nesebiēnoj� ljuͲbavi:�ēista�srca,�ponizne�poslušnosti�i�slobodnog�siromaštva.�Konkretan�naēin�svjedoēenja�nudi�nam�upravo�proēitana�poslanica�Hebrejima.�Predstavljen�nam� je�naš�božanski�Uēitelj�u�njegovoj� solidarnosti� s� ljudima�po�iskustvu� kušnje� koju� je� osobno� podnosio,� u� skladu� s� rijeēima� davnoga� Joba:��ovjekov� je�život�na�zemlji�kušnja� i�borba.�A�Bog�koji� je�patio�dobro�poznaje� i�naše�boli�te� je�spreman�pomođi�ēovjeku.�Kako�reēe�Bonhoeffer:�Kršđanski�Bog�nije� bezosjeđajni� bog� filozofa,� nego� je� Bog� ljubavi,� koji� se� nadasve� oēituje� u�onima�koji�pate�s�Njim� i�poradi�Njega.� Isus�nije�odglumio�da�pati� i�umire�pod�krvavim�znojem.� I�nije�došao�da�spašava�pravednike�nego�nas�grešnike.�A�to� i�jest�naš�put:�solidarnost�sa�svima�koji�pate�pod�teretom�života�i�grijeha.�SjeđaͲmo�se�kako�piše�sv.�Pavao�da�nas�je�Bog�spasio�i�uzljubio�još�dok�smo�bili�grešͲnici.�To�znaēi�da�nas�Bog�ne�ljubi�zato�što�smo�veđ�dovoljno�dobri,�nego�nas�ēini�dobrima�zato�što�nas�ljubi.�Starac�Šimun,�koji�u�naruēju�drži�dijete�Isusa,�daruje�nam�prekrasnu�molitvu�Sad�otpuštaš�slugu�svoga,�Gospodine.�Tu�molitvu,�kao�uzor�dubokog�zajedništva�s�Bogom,�ponavljamo�svake�veēeri,�kad�na�završetku�dana�Božanskom�srcu�povjeravamo�svoje�trpljenje,�neuspjehe,�samođu� i�grešͲnost,�zahvaljujuđi�mu�za�ono�malo�dobra�koje�je�po�nama�On�uēinio.�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������46�
Posveđene�osobe� imaju�posebnu�pastoralnu�ulogu�u�Crkvi.�Naime,� samo�nasͲljedovanje�Krista�po�ēistođi,�siromaštvu� i�posluhu�samo� je�po�sebi� jako�svjedoͲēanstvo� snage� EvanĜelja� koja� humanizira� osobni� i� društveni� život.� U� Godini�vjere�svi�su�kršđani�pozvani�vjeru�bolje�upoznati� i�svjedoēiti� je.�No,�apstraktni�govor�o�EvanĜelju�nema�uēinka.�Snaga�Radosne�vijesti�je�u�potpunom�prianjaͲnju�uz�osobu�Isusa�Krista�i�uz�njegovu�nazoēnost�u�Svetom�Pismu,�u�sakramenͲtima� i�u�bratskoj� ljubavi�crkvenog�zajedništva.�Vaš�posveđeni�život�u�redovniēͲkom�zajedništvu,�trebao�bi�biti�izazov�suvremenom�individualizmu�koji�uništava�društveno� zajedništvo,�a� ljude� vodi�u� apatiju� i�beznadnost.�Neka�ova�Godina�vjere�vaše�svakodnevne�aktivnosti�pretvori�u�božansku� liturgiju�molitve,�pa�da�vam�postanu�oltari�svi�školski�razredi�u�kojima�pouēavate�vjeronauk,�bolesniēke�sobe�i�staraēki�domovi�u�kojima�njegujete�nemođne,�djeēji�vrtiđi�gdje�se�posveͲđujete� nevinim� dušama� kao� i� tihi� hodnici� samostanskih� klauzura.� Neka� nam�svako�mjesto�služenja�istodobno�bude�i�oltar�na�kojem�se�Bogu�prinosimo�kao�žrtve�ljubavi�i�zahvalnosti.�Drage�posveđene�sestre�i�brađo!�Isus�prikazan�u�Hramu�na�ruke�starca�Šimuna,�predstavljen� je�kao�znak�osporavan�da�se�razotkriju�namjere�mnogih�srdaca.� I�danas�je�Isus�znak�osporavan�za�one�koji�odbacuju�njegovu�poruku,�kao�i�za�one�koji�su� je� iznevjerili.�Stoga� je�potrebno�da�naš�molitveni�život,�naše�kršđansko�svjedoēenje� i�sva�duhovnost�uvijek�govori�o�Bogu,�o�njegovoj�dobroti� i�milosrͲĜu.�Ako�govorimo� samo� svoje� ideje,� svoje�planove� i� inicijative...�možda� đemo�dotaknuti�pamet�nekih�osoba.�Ako,�pak,�govorimo�o�Bogu�i�o�njemu�svjedoēimo�svojim�pothvatima,�sigurno�đemo�dotaknuti�njihova�srca.�Neka�Blažena�Djevica�Marija�svojim�zagovorom�prati�svaki�govor�našeg�života�i�svako�svjedoēanstvo�naše�ljubavi...�kako�bismo�dotaknuli�srca�onih�koji�se�nadaͲju�i�koji�strepe,�koji�pate�i�koji�ljube,�koji�se�raĜaju�i�koji�umiru“,�završio�je�mons.�Ivan��ubeliđ,�generalni�vikar�SplitskoͲmakarske�nadbiskupije.�Na�završetku�slavlja�mons.� Ivan��ubeliđ� je�zahvalio�svim�organizatorima,�a�poͲsebno�s.�Mirti�Škopljanac�Maēina�na�uloženu�trudu�i�ljubavi�prema�pjevanju�da�uveliēa�ovo�slavlje.�Pod�vodstvom�s.�Mirte�za�vrijeme�cijelog�slavlja�pjevali�su�sestre�i�bogoslovi.�
Silvana�Burilovi�������
�
47��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Zagreb��
Ulazak�u�postulaturu��
U� samostanu� "AnͲtunovac"�u�Zagrebu,�na�blagdan�SvijeđniͲce� ili�Prikazanja�GoͲspodinova� u�Hramu�kada� slavimo� Dan�posveđenog� života,�2.� veljaēe,� naša�kandidatica� Monika�Maslađ� ušla� je� u�redovniēku� postulaͲturu� naše� ProvinciͲje.�Kroz� vrijeme�poͲsulature,� produbit�
đe�znanje�o�istinama�svete�vjere,�upoznat�đe�dublje�život�zajednice�i�tako�se� pripremiti� za� ulazak� u� novicijat.�Monika� se� ovim� svojim� predanjem�prikazala�Bogu�jer�je�On�svjetlo�njenog�života.�U�radosti�zajedništva,�ēesͲtitamo�našoj�Moniki�na�odvažnosti�i�želimo�joj�plodan�život�u�Gospodinu.�Zahvalni� smo� za�dar�Njenog�poziva� i�podržavamo� ju�na�putu.�Kroz�ovu�molitvu�Monika�je�izrekla�svoje�predanje�Bogu.�
�Gospodine�Isuse�Kriste,�
ti�si�se�za�nas�prvi�i�potpunu�predao,��jer�si�nas�ljubio�dokraja,�do�smrti�na�križu.�
Ti�si�s�nama�ostao�trajno�prisutan�u�sve�dane�do�svršetka�svijeta�u�sakramentima�ljubavi.�
I�ja�se�danas�tebi�potpuno�predajem.�Hvala�ti�za�život.�Prihvađam�ga�kao�dar�iz�tvoje�ruke.�
Radi�sa�mnom�što�hođeš!�Stvorio�si�me�za�sebe.�Odriēem�se�svakog�nepovjerenja�prema�sebi���
i�prema�životu�koji�si�mi�podario.�Želim�živjeti�hrabro�i�predano�na�dobro�svojih�bližnjih�
i�na�slavu�tvoga�Imena.�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������48�
Živjet�đu�svjesno�i�velikodušno,�i�širit�đu�svijetom�slavu�i�blagoslov�tvog�Imena.��
Radosno�i�zahvalno�priznajem�Boga�svojim�Ocem�i�svjedoēit�đu�slobodu�djece�Božje.�
Potpuno�ti�se�dajem�na�raspolaganje.�Ostvaruj�sa�mnom�svoje�planove.�
Žrtvujem�ti�svoje�želje,�svoje�slabosti,�svoje�planove,�svoje�sklonosti�što�me�udaljuju�od�tebe�
i�opet�me�vrađaju�sebi.�Željela�bih�biti�ono�što�se�tebi�sviĜa�i�sve�što�želiš�napraviti�od�mene.�
Ne�kažem:�iđi�đu�za�tobom�kamo�god�poĜeš,�jer�sam�slaba.�Ali�predajem�se�tebi�da�me�voliš.�
Daj�da�poput�Blažene�Djevice�Marije�i�ja�budem�vjerna�službenica�te�se�tako�jednom�svi�naĜemo,�skupa�s�tobom�u�kraljevstvu�tome�
gdje�đemo�te�hvalit�i�slavit�u�vijeke�vjekova.�Amen.�sestra�
�Zagreb�
Gospodine,�Ti�moju�pustinju�poznaješ��
Prvi�ovogodišnji� turnus�duhovnih�vježbi�u�ZagreͲbaēkoj� Provinciji� održan� je� od� 18.� Ͳ� 23.� veljaēe�2013.�godine�u�samostanu�"Antunovac"�u�Novoj�Vesi.�Voditelj�duhovnih�vježbi�bio�je�fra�Vuk�Ante�Buljan,�OFM� Splitske�provincije,�a� sudjelovalo� je�17�sestara.�
Duhovne� vježbe� su� poseban� duhovni� doživljaj� i�iskustvo.� Kad� se� one� održavaju� u� korizmenom�vremenu,�tada�sestra�koja�u�njima�sudjeluje,�nasͲtoji� se� s� Isusa� povuđi� u� pustinju� i� susresti� se� s�Bogom.�
Kroz�molitvu�i�duhovne�nagovore�fra�Vuka�Ante� i�u�tišini�vlastitog�srca,�sestre�su�se�pripremale�za�daljnje�životne�izazove.�NastoͲjale�su� �sagledati�svoj�dosadašnje�djelovanje�te�stvoriti�odluke�za�Bogu�odaniji�život.��
Sestre�su�zahvalne�za�dane�susreta,�te�na�fra�Antinim�poticajima�i�primjeru�poͲkorniēkog�života.�Ovaj�"boravak�u�bogatoj�pustinji"�za�sve�je�bio�milosni�dar!�
s.�M.�Samuela�Grozaj�
�
49��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Brodsko�Vinogorje�
Molitveno�–�meditativni�susret�u�župi��U�nedjelju�24.�veljaēe�2013.�godine�održan�je�molitvenoͲmeditativni�susͲret�u�župi�Brod.�Vinogorja,�u�godini�obilježavanja�170.obljetnice�roĜenja�Sluge�Božjega�Nadbiskupa�Josipa�Stdlera�i�pozivom�na�molitvu�njegovog�proglašenja�Blaženim.�
Susret�su�organizirale�Sestre�Služavke�Maloga� Isusa�koje�djeluju�u�našoj�župi�i�ponosno�promiēu�svoga�utemeljitelja�Nadbiskupa�Stadlera.�
Unatoē�hladnom,�kišovitom�nedjeljnom�poslijepodnevu,�susretu�se�odaͲzvao�znatan�broj�molitelja�naše�župe,�uz�nekolicina�vjernika�drugih�župa�i�prisutnost� grupe� ovogodišnjih� krizmanika,� tako� da� se� župna� kapelica�brzo�popunila.�
Molitvu�su�priredile�naše�sestre,�s.�Kristina�AĜžamiđ,�s.�Paskvalina�Santro�i�s.�MariaͲAna�Kustura� i�drugi�ēlanovi�molitvene�grupe�vjernika,�uz� izloͲženi�Presveti�Sakramenat.�
Uz�tihi�zvuk�glazbe� izmjenjivale�se�molitve�sa�krađom�meditacijom� i�pjeͲsmama��posveđenima�Euharistiji� i�Slugi�Božjem�Stadleru.�Nakon�molitve�Veēernje�uslijedila�je�molitva�za�sv.�Oca�Benedikta�XVI.�i�sretan�izbor�noͲvog�Pape,�kako�bi�cijela�Crkva�oēuvala�vjernost�izboru�nasljedniku�PetroͲve�Stolice�u�ovom�izazovnom�vremenu.�Pri�kraju�susreta�uslijedio�je�blaͲgoslov�i�divnoj�dakle.�
Prisutnima� su� sestre� podijelile� tiskanu� molitvu� sa� slikom� Nadbiskupa�Stadlera,� kako�bi�okupljeni�u� svojim�obiteljima�molili� zajedno,� te�bi� se�broj�molitelja�poveđao,�a�prošnje�bile�uslišane.�
Sestre� su� se� srdaēno� zahvalile� svim� sudionicima� i�pozvale� ih�na� kratko�druženje�u�župnu�blagovaonicu.�Uz� topli� ēaj� i�slatkiše�nastavilo�se�pjesͲmom�posveđene�Nadbiskupu�Stadleru,�Sluzi�Božjem.�
Naše�drage�sestre�bile�su�oduševljene� i�zraēile�sređom,�a�na�radost�nas�svih�prisutnih.�
Zahvaljujuđi� brižnom� zalaganju� sestara,� zajedno� sa� gospodinom� župniͲkom�Preē.�Pavom�MaĜareviđem,�u�našoj�župi�raste�sve�veđi�broj�štovateͲlja,� sluge� Božjega� Stadlera,� te� se� nadamo� da� đe� uskoro� biti� proglašen�Blaženim.�Dao�Bog!�
Župljanka�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������50�
�
KARIZMATSKO�POSLANJE�SLUŽAVKI�MALOGA�ISUSA�
Solin�
Sveti�Nikola�u�Domu�sv.�Rafaela�u�Solinu��
Dana�6.�prosinca�2012.� štiđenike�doma� Sv.�Rafaela�posjetila� je� s.�Roka��ubeliđ�sa�djecom� iz�osnovne�škole�„Kraljice� Jelene“� iz�Solina.�Djeca�su�imala�� prigodni� program� kojim� su� obradovala� štiđenike� i� ispunili� Dom�pjesmom,�plesom�i�radošđu.��Tom�prigodom�upriliēen�je�posjet�sv.�Nikola�koji� je�sve�blagoslovio� i�darivao.�Bilo� je�posebno�vidjeti�radost�na� licima�štiđenika�dok�su�primali�darove� i�zahvaljivali�sv.�Nikoli�što� je�prepoznao�njihovu�dobrotu�kroz�proteklu�godinu,�te� ih�nije�zaboravio,�nego�nagraͲdio.�Oni�su�na�svoj�naēin� izrazili�zahvalnost�sv.�Nikoli� i�obeđali�da�đe� i�u�narednoj�godini�biti�dobri� i�poslušni�kako�bi�sv.�Nikola�opet�došao�u�njiͲhov�Dom.�Ovom�susretu�su�prisustvovale�sestre�i�skupa�sa�štiđenicima�su�se� radovale.� Štiđenici� su� radosni� i� zahvalni� za� svaki�posjet�onih� koji� im�dolaze�otvorena�srca.��
Sestara�
Sarajevo�Ͳ�Egipat�
Korak�po�korak�do�Djeteta�Isusa��
Približilo�nam�se�i�naše�najdraže�vrijeme�u�godini�–�vrijeme�došašđa.�VriͲjeme�u�kojemu�se�na�poseban�naēin�pripremamo� �za�roĜendan�dragog�nam�Maloga�Isusa�i�s�velikim�nestrpljenjem�išēekujemo�taj�dna�...�Njegov�roĜendan.�
Naš�hod�do��roĜendana�Djeteta�Isusa�bio�je�korak�po�korak.�
PRVI�KORAK�bio�je�izvuđi�jednoga�papirnatoga�anĜelēiđa�meĜu�mnogima�na�kojem� je�pisalo� ime� sestre� ili�djeteta� ..,�a�osoba�koju�smo� izvukli�za�koju�đemo�moliti�bila�je�naša�tajna�do�samoga�Božiđa.��
�
51��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
U�vremenu�došašđa�svaki�dan�smo�se�molili�za�tu�osobu,�prikazivali�svoje�male�žrtvice,�te�mislili�s�ēime�obdariti�tu�osobu�za�Božiđ...��
Posebno�mjesto�u�našoj� kuđi� je�PROSTOR� ISUͲSOVA� DJETINJSTVA,� gdje� su� bile� pripremljene�vređice� za� kroz� svaki� dan� za� naš� hod� u� susret�NovoroĜenomu,�i�to�po�nadnevcima...�Svaki�dan�je� imao�svoju�vređicu�u�koju�smo�rado�ubacivali�ispisane� naše� molitvice� za� naše� drage� sestre�koje�nas�ēuvaju,�skrbe�o�nama� i�s�nama�žive,�za�naše�roditelje,�rodbinu,�prijatelje,�dobroēinitelje�i� sve� drage� nam� ljude,� a� napose� za� svu� djecu�svijeta�kako�bi� i�njima�Mali� Isus�poslao�nekoga�da� –� poput� nas� –�mogu� osjetiti� ljubav,� brigu,�
prihvađenost,�zagrljaj,�podršku...�I�tako�svaki�naš�dan�bio�je�NOVI�KORAK�kojim�smo�se�približavali�Božiđu...�
Približavajuđi� se�Božiđu,�došli� smo� i�do�Devetnice�Malome� Isusu,� koju�smo�nazvali�U�susret�Božiđu,�i�to�sa�simbolima/figurama�jaslica�koje�smo�izraĜivali�od�papira�u�boji.�U�našoj�kapeli�smo�joj�našli�centralno�mjesto�ispred�oltara,�gdje�smo�na�hamerͲpapiru�napravili�Štalicu�od�papira,�naͲpisali�naziv�naše�devetnice�U�susret�Božiđu�i�tako�dan�za�danom�krenuli�u�susret�Božiđu� praveđi� figurice� od� papira� i� razmišljajuđi� o� njihovoj� ulozi�prigodom�Isusova�roĜenja�pitajuđi�se�što�mi�možemo�od�njih�nauēiti...��
Prvi� dan� smo� krenuli� sa� simbolom� tame� i� svijetla;� drugi� dan� –� jaslice,�tređi�dan�–� vol,� ēetvrtog�dana�–�magarac,�petog�dana�–�ovce,� šestoga�dana�–�anĜeli,� sedmoga�dana�–�pastiri,�osmoga�dana�–� Josip� i�Marija;�devetoga�dana�–�zvijezda�repatica�i�mali�Isus..��
Zadnji�dan�devetnice�–�Badnjak,�svi�(sestre�i�djeca)�smo�se�okupili�ispred�dvorane�te�u�procesiji�krenuli�prema�samostanskoj�kapeli�u�Egiptu�noseđi�u�rukama�vređice�s�molitvama� i�željama�koje�smo�kroz�došašđe�pisali,�a�naša�Danica�Puljiđ� je�ponijela�maloga� Isusa.�Prema�kapeli�smo�krenuli�s�pjesmom�na�usnama,�te�vesela�i�otvorena�srca�kako�bismo�u�jaslice�najͲprije� položili� vređice� sa� željama� i�molitvama,� te� na� njih� stavili�maloga�Isusa.�Ovim�molitvama�i�željama�trudili�smo�se�Isusu�stvoriti�tople�jaslice�ispunjene� ljubavlju...� jer�smo�upravo�u� jaslice�stavili�naše�srce.�Radosni�smo�da�nam�se�mali�Isus�rodio�i�ovog�Božiđa.�Nakon�procesije�slijedila�je�sveēana�molitva� veēernje� i� sveēana� veēera�djece� i� sestara�u� sestarskoj�blagovaonici.�Nakon�veēere�djeca� su� se� spremala� za�djeēju�polnođku�u�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������52�
Katedralu,�gdje�su�pod�sv.�misom�pjevali�zajedno�sa�sestrama�i�kandidaͲticama,�a�svirala�nam� je�naša�s.�Lucija�Blaževiđ.�Radosni�smo�da�smo�u�Stadlerovoj�katedrali�mogli� svojom�pjesmom�uljepšati�dolazak�NovoroͲĜenoga�kralja.�Radosti�našega�srca�doprinijela�je�lijepo�okiđena�katedraͲla,�borovi�koji�su�svjetlucali,�zelena�pšenica�ispred�oltara,�i�lijepo�napravͲljene� jaslice�kojima� smo�hodoēastili�nakon� sv.�mise.�Tom�ugodnom�ozͲraēju�doprinijela� je� i�obnovljena�katedrala�s�novim�svjetlima.�U�pjesmi� i�radosnom�klicanju�vratili�smo�se�kuđi�išēekujuđi�sutrašnji�dan.�
Božiđ!�RoĜendan�maloga�Isusa!�Dugo�veđ�nismo�imali�ljepšega�buĜenja�negoli�za�Božiđ.�Bilo�je�to�jutarnje�buĜenje�uz�božiđne�pjesme�na�našem�razglasu…božiđna�pjesma�koja�probudila�srce�i�dušu,�te�nas�tako�pozvala�da�slavimo�roĜendan�našega�maloga�Kralja.�Nakon�ovog�lijepog�buĜenja�uslijedila�je�sveēana�molitva,�a�iza�toga�doruēak�i�odlazak�u�Katedralu�na�sv.�misu.��
Sestre�su,�zajedno�sa�djecom,�sudjelovale�na�sv.�misi�koju� je�predvodio�naš�uzoriti�Vinko�kardinal�Puljiđ.�Nakon�sv.�mise�djeca�su�hitroga�koraka�žurila�kuđi�kako�bi�svoje�darove�mogla�staviti�pod�bor�i�biti�na�sveēanome�ruēku�zajedno�sa�sestrama.�Ovaj�ruēak�je� i�najišēekivaniji�trenutak�u�goͲdini,� jer� je�upravo�danas�meĜusobno�darivanje�djece� i�sestara.�Prije�saͲmoga�darivanja�za�ovaj�dan�smo�se�pripremali�duhovno;�molitvom�smo�pratili�osobu�koju�smo�izvukli�na�poēetku�adventa.��
Uz� lijepo�okiđeni�bor,� ispod�kojeg�se�nalazilo�mnoštvo�darova,�zavladala�je�nestrpljivost�djece�da�podijele�svoje�darove,�te�vide�tko�je�za�koga�moͲlio.�Trenutak�darivanja� izazvao� je�puno�radosti,�osmijeha,�vedrih� i�znatiͲželjnih�pogleda,� toplih� i�ohrabrujuđih� zagrljaja…Kroz�ove�naše� susrete� i�zajedništvo�doživi�se�radost,�ona�radost�koja�se�rodila�u�našim�srcima.�
U� poslijepodnevnim� satima� našu� radost� uveliēao� je� dolazak� uzoritoga�Vinka�kardinala�Puljiđa,�koji�nam�u�pohod�dolazi�kao�i�sam�naš�UtemeljiͲtelj,�sluga�Božji�Josip�Stadler.�S�Uzoritim�smo�se,�uz�pjesmu,�uputili�preͲma�jaslicama�malog�Isusa�i�Uzoritom�ispriēali�našu�pripravu�kroz�advenat�i�jaslice�koje�smo�napravili�od�naših�želja�i�molitava,�s�vjerom�i�nadom�da�đe�ugrijati�Malenoga�i�da�đe�On�naše�molitve�i�želje�ispuniti.�Nakon�pozͲdrava�malenome�Isusu,�svi�smo�se�uputili�u�dvoranu,�gdje�su�djeca�–�uz�kratki�program�–� izrazila� svoju� ēestitku�Uzoritom.�Nakon�kratkog�progͲrama�uslijedilo� je�zajedniēko�druženje�u�sestarskoj�blagovaonici.�NajdirͲljiviji�trenutak� je�bio�kada�su�na�ēelo�stola�uz�Uzoritoga�sjela�naša�djeca�
�
53��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Lucija�Maliēeviđ�i�Anto�Pecirep,�ēijim�se�oēima�i�ozarenim�licima�odražaͲvala�velika�radost�i�ponos�što�se�nalaze�uz�Uzoritoga.��
Maleni,�hvala�Ti�što�si�se�i�ovoga�Božiđa�rodio�u�našim�srcima,�te�u�našu�svakodnevnicu�donio�puno�radosti�i�ljubavi.�Živio�nam,�naš�maleni�Isuse,�u�našim�srcima�uvijek!�
s.�Ana�Uložnik�
�
Gromiljak�
Da�svi��imaju�kruh�svagdanji�
�
U�organizaciji� sestara� Služavki�Maloga�Isusa�i�Prijatelja�Maloga�Isusa�otvorena�je�15.�prosinca�2012.�u�Kuđi�NavješteͲnja� u� Gromiljaku� misijska� prodajna�izložba� koja� se� održava� pod� motom:�Da�svi��imaju�kruh�svagdanji.�Velik�broj�ljudi� se� odazvalo� pozivu� na� otvorenje�izložbe,�na� kojoj� su�mogli� kupiti�origiͲnalne� i� vrijedne� božiđne� darove,� kao�
što� su� božiđne� ikebane,� božiđni� kolaēiđi,� igraēke,� rukotvorine,� ukrasne�svijeđe,�svijeđnjaci,�odjeđa,�obuđa�...�Sva�sredstva�prikupljena�od�prodaje�namijenjena� su� za� nastavak�misijskoga� djela� pokojne� sestre� Lukrecije�Mamiđ�–�Pomođ�izgladnjeloj�djecu�u�misiji�Butare�–�Ruanda.�
Sveēanost� otvaranja� misijske� izložbe� poprađena� je� prigodnim� prograͲmom,�što�su�ga�izveli�Prijatelji�Maloga�Isusa�iz�župe�Gromiljak,�pod�vodͲstvom�s.�Marinele�Zeko.�Zbor�mladih�nastupio� je�pjesmom�„Maleni� IsuͲse“� Ͳ� te�djeca� s�dramskim�prikazom,�u� kojemu� su�prikazali� kako�djeca�koja�sve�imaju�mogu�birati�što�žele,�a�ona�koja�nemaju�ništa�–�kao�djeca�u�Africi,�zadovoljna�su�i�s�najmanjim.�Oni�zapravo�kao�da�i�ne�smiju�ništa�željeti�doli� to�da� jedva�prežive.�U�okviru�programa�nastupio� je� i� gosp.�Anto�Staniđ,�pjesnik� iz�Kreševa,�recitirajuđi�svoje�pjesme:�„Isuse,�doĜi�u�Kreševo“�i�„Josipu�Stadleru“.�Program�je�izvrsno�vodila�Branka�Jukiđ,�noͲvinarka�RTV�Kiseljak,�u�nazoēnosti�velikog�broja�prijatelja�i�dobroēinitelja�misija,�meĜu� kojima� je� bio� i�mons.� Joseph� Arshad,� otpravnik� poslova�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������54�
Apostolske�nuncijature�u�Sarajevu,�te�sestara�Služavki�Maloga�Isusa,�PriͲjatelja�Maloga�Isusa,�sestara�franjevki�i�ostalih�iz�svih�okolnih�župa.�Svi�su�došli� da� svojim� darom� posvjedoēe�milosrĜe� prema� izgladnjeloj� djeci� u�dalekoj�Africi.��
Na�poēetku�nazoēne� je�posjetitelje�pozdravila� srdaēnim� rijeēima� sestra�Admirata�Luēiđ,�provincijska�glavarica�sestara�Služavki�Maloga�Isusa�saraͲjevske�Provincije�BZBDMͲa.� Istaknula� je�veliēinu�dara� ljubavi� i�milosrĜa�kojima�je�bila�obdarena�s.�Lukrecija�Mamiđ,�a�mi�ovim�dogaĜajem�želimo�doliti�kap�naše�žrtve�na�njezinu�neizmjernu� ljubav� i�dati�potporu�onima�koje� je�ona�voljela,�rekla� je�s.�Admirata.�Zahvalila� je�sestrama,�PrijateljiͲma�Maloga�Isusa�i�svima�koji�su�pomagali�u�organizaciji�plemenite�akcije,�naglasivši�kako�je�divno�kršđanstvo�i�osobe�koje�su�opeēađene�ljubavlju�i�samilošđu�prema�onima�koji�su�mnogima�tako�daleko...�
Uslijedilo� je�otvorenje� izložbe� rijeēima�don� Ivana� Štironje,�nacionalnog�ravnatelja� PMDͲa� u� BiH:� „..Ova� je�misijska� izložba,� slobodno�možemo�ređi�–�naše�zajedniēko�klanjanje�Isusu,�naš�radosni�poklon�Božiđu.�Zaista�nema�ljepše�priprave�na��Božiđ�od�ove:�misliti�na�brađu�i�sestre�u�potrebi,�misliti�na�male� Isusove�prijatelje� tamo�u�dalekoj�Africi.“�Uz� to� je� iznio� i�porazan�podatak�da� je�prema�statistikama�Svjetske�zdravstvene�organiͲzacije�–�jedna�tređina�svijeta�uhranjena,�jedna�pak�pothranjena�dok�tređa�tređina�doslovce�skapava�od�gladi.�Toēnije,�svaki�3,6�sekundi� jedan�ēovͲjek� umre� od� gladi.� „Strašna� je� statistika� koja� kaže� da� sve� higijenskoͲprehrambene�potrebe� cijeloga� svijeta�koštaju�onoliko�koliko� stanovnici�Europe�i�SADͲa�potroše�na�parfeme“,�rekao�je�don�Štironja.�U�ime�PapinͲskih�misijskih�djela,�misionara� i�misionarki� zahvalio� je� sestrama�SlužavͲkama�Maloga� Isusa,�Prijateljima�Maloga� Isusa� i� svim�prijateljima�misija�na�zauzetosti�koju�iskazuju�najpotrebnijima�u�nevolji.��
Sestra�Lukrecija�Mamiđ�redovnica�je�Družbe�sestara�Službenica�milosrĜa,�Hrvatske�provincije�sa�sjedištem�u�Splitu.�RoĜena�je�2.�rujna�1948.�godiͲne�u�Zidinama�kod�Tomislavgrada.�Djelovala�je�kao�misionarka�15�godina�u�južnoameriēkoj�državi�Ekvador,�potom�u�Burundiji,�misiji�Kiremba,�gdje�je�ubijena�27.�studenoga�2011.�godine.�Plemenito�djelo�sestre�Lukrecije�nastavile�su�njezine�sestre�u�misiji�ButareͲRuanda,�kojima� je�posveđena�ova�misijska�izložba.�
s.�M.�Genoveva�Raji�
�
55��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Metkoviđ�“Isus�u�vrtiđu”�
U�petak,�21.�prosinca�2012.,�u�Djeējem�vrtiđu�“Mali� Isus”�–�podružnica�Metkoviđ,�održana�je�božiđna�priredba.�Nastupila�su�djeca,�polaznici�vrtiͲđa�u�dobi�od�tri�do�šest�godina.�Program�je�zapoēeo�pjesmom�“Kad�Isus�dolazi”.�Slijedio� je� igrokaz� “Isus�u�vrtiđu”,�koji� su� izvela�mlaĜa�djeca� te�pjesma�“Djetešce�nam�se�rodilo”.�Tako�su�naš�vrtiđ�pohodili�sveta�Obitelj�i�sveta�tri�kralja.�Predškolci�su�nastupili�s�igrokazom�“Najmanji�–�najmiliͲji”.�Radosno�i�gromoglasno�zaželjeli�su�roditeljima�i�rodbini�sretan�Božiđ,�a�na�kraju�su�svi�zajedno�otpjevali�“Radujte�se�narodi”.��
Nakon� toga� je�uslijedila�podjela�darova� i� zajedniēko� fotografiranje,�a�u�prostorijama� vrtiđa� nastavljeno� je� radosno� druženje� djece,� roditelja� i�teta.�
�
s.�Lucija�Jaganjac�
��
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������56�
Dubrovnik�Euharistijsko�slavlje�za�štiđenice�doma�
�U�srijedu,�26.�prosinca�2012,�na�blagdan�sv.�Stjepana,�imali�smo�EuharisͲtijsko�slavlje�za�gospoĜe�u�našem�Domu�u�Dubrovniku.�U�Domu�sestre�brinu�za�18�starijih� i�nemođnih�gospoĜa�u�visokoj�životnoj�dobi.�Misu�u�16�sati,�predslavio�je�kapucin�fra�Stanko�Dodig.�U�propovijedi�se�osvrnuo�na�život�i�smrt�sv.�Stjepana,�prvomuēenika.�Kad�su�sv.�Stjepana�kamenoͲvali,�on� je�svima�oprostio� i�zazivao:�„Oēe,�oprosti� im� jer�ne�znaju�što�ēiͲne“.�
�Uz�prisutne�štiđenice�–�gospoĜe� iz�Doma,�na�misi�su�bile� i�sestre� iz�saͲmostana,�te�u�radosnom�zajedništvu�slavile�su�Gospodina�moleđi�i�pjevaͲjuđi�božiđne�pjesme.�
�Na�kraju,�fra�Stanko�je�pohvalio�sestre�koje�rade�teški�posao�u�Domu,�te�im�zaželio�puno�ljubavi�i�snage�za�rad�koje�obavljaju,�a�kojeg�sigurno�ne�bi�mogle�obavljati�bez�ljubavi�i�Božje�pomođi.�
Štiđenice� su�posebno�bile� radosne� i� sretne� i� zahvalile� se� fra� Stanku� za�ovaj�susret�na�sv.�Misi�i�blagoslovu.�
�Neka�i�nama�svima�u�Godini�vjere,�pomogne�primjer�sv.�Stjepana,�da�se�osnažimo�u�vjeri�i�predanju�za�Boga�i�svoje��bližnje.�
�s.�Magna��Borovac�
�
�
��
�
57��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Košute�
Božiđ�u�vrtiđu�"Mali�Isus"��Prigodom�Božiđa,� tete� i�djeca� su�pripremili� roditeljima� iz�djeējeg�vrtiđa�"Mali�Isus"�božiđnu�priredbu.�
Vesela� i�razdragana�djeca�su�u�prisutnosti�roditelja� izvela� igrokaz�"SnjeͲguljica�i�sedam�patuljaka",�božiđne�recitacije�i�pjesme.��
�
��
S�djecom�i�roditeljima�održana�je�božiđna�humanitarna�radionica�na�kojoj�su�izraĜivali�božiđne�ukrase�i�ikebane,�koje�smo�prodavali�ispred�crkve�u�Košutama.�
Dobiveni�prilog�smo�darovali�najpotrebnijima.�
�s.�Marina�Žuljeviđ�
�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������58�
Sarajevo�Ͳ�Egipat�
Nevina�djeēica�u�Egiptu��
Osvanuo�je�prohladan�i�kišovit�dan.�Sestre�iz�obližnjih�zajednica�su�poēeͲle�pristizati,�a�mi�smo�nestrpljivo�išēekivali�trenutak�kada�đe�dođi�župnik�i�poēeti�blagoslov�naše�kuđe.�
Kad�smo�napokon�to�doēekali,�pošli�smo�iz�kapelice,�preko�vrtiđa�da�bisͲmo� stigli� u� naše� prostorije.� Potom� je� uslijedio� onaj� najzanimljiviji� dio.�Krenuli�smo�prema�sobama�naših�sestara;�djeca�su�bila�toliko�znatiželjna,�da� su� zavirila�u� sobu� svake� sestre,�a�mi� sestre� smo� ih�pratile�pjevajuđi�božiđne�pjesme.��
Bili�smo� i�u�sestarskoj�klauzuri,�pa�ēak� i�tamo�gdje�se�sestre�odmaraju�u�ugodnom�razgovoru.�
Ipak�nam�je�najzanimljivije�bilo�kod�Sestre�provincijalke�–�Admirate.�A�to�se�i�vidi,�zar�ne?!�
Kada� smo�obišli�cijelu�kuđu,�otišli� smo�u�kapelicu� zahvaliti�Bogu� za� sve�primljene�milosti�i�radosti�koje�smo�doživjeli�kroz�proteklu�godinu.�Hvala�Ti,�mali� Isuse,�za�ovu�preveliku�radost� i�darežljivost�dobrih� ljudi,�koji�su�nam� i�ovaj�put�darovali�da�možemo�pogostiti�naše�uzvanike� i�skupiti� ih�oko�zajedniēkoga�stola.�Hvala�ti�za�gosp.�Grizelja,�blagoslovi�njegovu�obiͲtelj�i�cijelo�njegovo�djelovanje�u�našemu�i�tvomu�Sarajevu.�
�s.�Klara�Jerkoviđ�
�
Sarajevo��
Što�smo�nauēili�o�nadbiskupu�Josipu�Stadleru�…�
Putem�ovoga�Intervjua�pokušat�đemo�vam�prenijeti�barem�malo�od�onoga�što�smo�mi�u�Stadlerovu�djeējem�domu�Egipat�nauēili�i�znamo�o�Stadleru�i�našemu�naēinu�pripreme�za�njegov�roĜendan.��
1. Koji�Stadlerov�roĜendan�smo�proslavili?� Antonio�(14):�Slavili�smo�Njegov�170.�roĜendan.��
2. Kako�ste�se�vi�pripremali�za�taj�roĜendan?�
�
59��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Katarina�(15):��itali�smo�o�Stadleru,�o�njegovim�djelima�i�životu�–�s�Kartica�().�Potom�smo�ono�najznaēajnije�za�Njega�pisali�na�male�papiriđe�i�tako�lijepili�na�naš�plakat.��
Toni(14):�Ove�godine�smo�napravili�poseban�plakat�u�povodu�Stadlerova�170.�roĜendana.�izraĜivali�smo�ga�tijekom�devet�dana�uoēi�Njegova�roĜenͲdana.�Ovo�je�bila�naša�devetnica�kroz�molitvu�i�misli�o�Stadleru!�Tako�smo�se�svakoga�dana�devetnice�sjetili�Stadlerova�života�i�nauēili�nešto�novo�o�njeͲmu,�i�to�unijeli�u�naš�plakat.�
Ivica(7):�Lijepili�smo�na�plakat�ono�što�smo�nauēili�o�Stadleru.� Anita(11):�Išli�smo�i�na�Stadlerov�grob�i�molili�se.� Marija(10):�Pisali�smo�o�Stadlerovim�osobinama.� Tatjana(13):�Sjetili�se�njegovih�djela…�
3. Gdje�i�kako�ste�proslavili�roĜendan�nadbiskupa�Stadlera?� Anita(11):�U�katedrali,�na�Stadlrovu�grobu.�Najprije�smo�kupili�cvijeđe�od�nas�djece�koje�smo�stavili�na�Stadlerov�grob,�pomolili�se�i�sudjelovali�na�klanjaͲnju�i�sv.�misi.�Poslije�toga�smo�se�svi�zajedno�pomolili�na�grobu.�
4. Što�ste�sve�nauēili�i�što�znate�o�Stadleru?�Stadler�je…� Anto(10):�Napravio�je�ovu�kuđu�(Egipat),�bio�je�siroēe;�svaki�dan�je�išao�u�crkvu;��
Marija(10):�RoĜen��je�24.�1.1843.�u�Slavonskome�Brodu;�jako�je�volio�djecu�i�pomagao�svima;�
Ana�P.�(8):�Molio�je�puno,�volio�je�šalu;� Ivica(7):�Sagradio�je�Katedralu,�naš�Egipat,�umrli�su�mu�mama�i�tata�kad�je�bio�jako�mali;�preveo�je�EvanĜelja;�
Marko(11):�Sagradio�je�bogosloviju,�umro�je�8.�12.�1918.�u�Sarajevu,�postao�je�nadbiskup�u�37.�godini�života.�Osnovo�je�Služavke�Maloga�Isusa;�
Antonio�(14):�Rekao�jednom�djetetu��„Sinko,�ja�Tebe�ne�bih�dao�za�cijelo�Sarajevo“,�a�poslije�toga�i�svoj�drugoj�djeci�koja�su�bila�oko�njega�u�Egiptu:�„a�vas�ne�bih�dao�ni�za�cijeli�svijet.“�Sagradio�je�sjemenište�u�Travniku,�bio�je�prvi�vrhbosanski�nadbiskup;�
Ivana�(12):�Bio�je�uēitelj;� Lucija�(9):�volio�je�šale;� Ana�Marija�(5):�Grob�mu�je�u�Katedrali,�gdje�se�zajedno�molimo�svake�nedjeͲlje,�tamo�gdje�mu�stavimo�cvijeđe.�
Ana�M�(9):�Sagradio�je�Egipat,�Betlehem.�Pružio�je�svoju�ljubav�djeci.�Volio�je�puno�Služavke�Maloga�Isusa;�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������60�
Anita�(11):�Bio�je�revan,�vedar,�veliki�pastir;�Jako�je�štovao�Mariju;� Katarina�(15):�Štovao�je�Presveto�srce�Isusovo,�posebno�se�molio�malenome�Isusu,�a�najviše�je�volio�sirotinju;�
Tatjana�(13):�Dijelio�je�kruh�sa�siromašnima;�bio�je�profesor�u�Zagrebu;� Sandra�(13):�Bio�je�veliki�molitelj;�volio�je�Isusa;� Marica�(15):�Imao�je�snažnu�vjeru;�bio�je�ponizan�i�radostan;� Marko�(11):�Pisao�je�duhovne�spise,�bio�uzdržavatelj;� Ivica�(7):�Studirao�je�u�Rimu,�imao�je�veliku�vjeru.�
5. Koja�vam�je�najdraža�Stadlerova�osobina?� Katarina�(15):�Dobrota;� Ana�P.(8):�Vjera;� Antonio�(14):�Pametan,�ima�dobre�izreke;� Ana�Marija�(5):�Ponizan;� Sandra�(13):��ovjek�ljubavi;� Lucija�(9):�Voli�je�puno�Isusa;� Marko�(11):�Pobožan.�
6. Zašto�je�Stadler�bitan/važan�u�vašem�životu?� Ana�Marija(5):�Zato�što�je�svet!� Katarina(15):�Zato�što�mi�živimo�u�domu�što�ga�je�On�podigao�i�što�nas�ēuvaͲju�njegove�sestre�koje�je�ustanovio�kako�bi�se�mogle�brinuti�za�djecu;�
Sandra(13):�Osnovo�je�Služavke�Maloga�Isusa;� Marko(11):�Zato�što�molimo�Boga�u�katedrali�koju�je�on�sagradio;�
Ivica(7):�Zato�što�je�pomagao�svima,�a�posebno�siromašniͲma,�kojima�je�sve�dijelio;�
Tatjana(13):�Da�nije�bilo�Njega�ne�bismo�ni�mi�danas�mogli�biti�ovdje�gdje�jesmo;�
Ana�P.(9)�i�Ana�Marija�(5):�Volio�je�djecu.�
S�djecom�razgovarala:�s.�Ana�Uložnik�
���
�
61��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Zagreb,�samostan�Antunovac�
„I�koji�bi�Ga�se�god�dotakli,�ozdravljali�bi.“�(Mk�6,�56)�
Na�blagdan�Gospe�Lurdske,�11.�veljaēe�2013.�godine,�za�štiđenice�doma�u�samostanu�„Antunovac“�u�Novoj�vesi�obilježen�je�Svjetski�dan�bolesnika.�
Održana� je�Sveta�misa�koju� je�u�samostanskoj�kapeli�predvodio�vlē.�AnͲtun�Štefan.�Veleēasni�je�ohrabrio�sve�štiđenice�i�potaknuo�ih�da�radosno�žive�svoju�starost�uzdajuđi�se�u�Gospodinovu�pomođ.�Pozvao� ih� je�da� iz�dana�u�dan�predaju�sve�svoje�poteškođe�Gospodinu� i�pogledom�upereͲnim�prema�Njemu�veselo� žive� svoje�dane� jer�On� ih� je� stvorio� i�htio�da�budu�baš�takve�kakve�jesu�i�kao�takve�dio�su�Njegova�plana�i�On�ih�ljubi.��
Nakon� prigodne� propoͲvijedi,� podijeljen� je� sakͲrament� bolesniēkog�pomazanja� štiđenicama�doma�kao� i�starijim�sesͲtrama� koje� su� nam� se�pridružile�na�Svetoj�misi.��
Povodom� Svjetskog� DaͲna� Bolesnika� štiđenice�su� posjetile� i� tri� matuͲrantice� VII.� gimnazije� u�Zagrebu:� Rita�Guiđ,�Ana�
Gotovina� i� Lucija�Nevistiđ� koje� su� tom� prigodom� odluēile� posjetiti� naš�dom� i� razveseliti� štiđenice� svojom� radošđu,�pjesmom,�mladošđu� i�daroͲvima.�Djevojke�su�nam�se�pridružile�i�na�Svetoj�misi�te�zajedniēkom�blaͲgovanju�u�samostanu.��
Svojom�posjetom,�štiđenice� je�razveselila� i�darivala�naša��.�Majka�s.�M.�Radoslava� Radek,� a� na� Svetoj�misi,� uz� sestre� samostana� „Antunovac“,�pridružile�su�nam�se�i�provincijalna�glavarica�s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak�i�kuđna�predstojnica�s.�M.�Jelena�Buriđ.��
Sve�štiđenice�su�sa�ovog�radosnog�susreta�ponijele� lijepa�sjeđanja� te�sa�novim�poletom�nastavile�svoj�životni�put.��
s.�M.�Martina�Vugrinec
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������62�
Sarajevo�
Bolesnici�sa�sestrama�Služavkama�Maloga�Isusa��
na�dan�Marije�Lurdske�
Stadlerovim�je�duhovnim�kđerima�–�sestrama�Služavkama�Maloga�Isusa�–�susret� s�bolesnicima� svakodnevica.�Ostavio� im� je� to�u�duhovnu�baštinu�otac�Utemeljitelj�–� sluga�Božji�nadbiskup�Stadler�–�koji� je�bio� ēest�gost�bolesnih,� siromašnih� i� nemođnih.� Tako� i� sestre� po� Stadlerovu� primjeru�idu�u�susret�bolesnima.�Svakodnevno�možemo�susresti�neku�od�Njegovih�duhovnih�kđeri�kako�s�torbom�u�ruci�obilaze�Isusove�i�Stadlerove�miljeniͲke�–�siromahe�i�nemođne.�
U�danu�kada�Crkva�slavi�Svjetski�dan�bolesnika�sestre�prireĜuju�duhovnu�i�tjelesnu�okrjepu�bolesnicima.�Tako�je�bilo�i�ove�godine�11.�veljaēe�2013.�u�mjestima�gdje�sestre�djeluju.�
�U� sarajevskom� samostanu� Egipat� slavlje� Svjetskoga� dana� bolesnika� je�zapoēelo�u�popodnevnim�satima�zajedniēkim�susretom� i�duhovnom�obͲnovom�Prijatelja�Maloga�Isusa.�Susret�je�vodila�s.�M.�Lucija�Blaževiđ.�NaͲ
�
63��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
kon�susreta�uslijedio�je�program�za�sve�sudionike,�a�pripremila�su�ga�djeͲca�Stadlerova�djeējega�doma�Egipat�potpomognuta�sestrama�odgojiteljiͲcama.�Na�poēetku�programa�u�ime�provincijske�glavarice�–�s.�M.�AdmiraͲte�Luēiđ�–�nazoēne�je�pozdravila�s.�M.�Ljilja�Marinēiđ.�U�svome�govoru�s.�Ljilja�je�kazala�kako�im�na�Dan�bolesnika�zajednica�želi�iskazati�molitvenu�i�sestrinsku�blizinu,� te� im�u� ime�Crkve�ređi�da�nisu�sami,�ni�napušteni,�ni�beskorisni.�Potaknula�ih�je�na�strpljivo�nošenje�križa,�jer�njihovo�trpljenje�ima�smisla�ako�ga�prikažu�Bogu�za�dobro�Crkve.�Sestra�Ljilja�je�progovoriͲla�o�trpljenju�kao�pozivu,� jer�nasljedovati�trpeđega� Isusa�nije�kazna,�veđ�povlastica.�Podsjetila� ih� je�da�su�pozvani�slijediti� Isusa�u�Njegovoj�muci,�te�nas�svojim�bolima�podsjeđati�na�Isusovu�bol.�
Uslijedio� je�program� što� su�ga� izvodila�djeca�Stadlerova�djeējega�doma�Egipat.�Djeēji�zbor�je,�pod�ravnanjem�s.�M.�Lucije�Blaževiđ,�najprije�otpjeͲvao�pjesmu�Vjera,�potom�je�uslijedila�poticajna�recitacija�Za�života�brate,�za�života,�zatim�pjesma�Svanuo�je�divan�novi�dan�koju�su�djeca� izvela�uz�pokrete.�Slijedila�je�pjesma�Majci�Mariji�Kao�Marija,�nakon�koje�su�svojim�pokretima�djeca�razveselila�nazoēne�pjesmom�Mi�želimo�uzdiđ'�Isusa.�Na�kraju�programa�svi�su�otpjevali�pjesmu�Sred�te�se�peđine�Marija�javi.�SlavͲlje�se�nastavilo�u�zajedniēkom�razgovoru�i�ēašđenju,�nakon�kojega�je�usliͲjedilo�pokorniēko�bogoslužje�i�sveta�ispovijed,�a�nakon�toga�misno�slavlje�što�ga�je�predslavio�katedralni�župnik�–�preē.�Pavo�Šekerija.�U�svojoj�proͲpovijedi�preē.�Pavo�je�priopđio�poruku�pape�Benedikta�XVI�za�21.�Svjetski�dan� bolesnika.� Papine�poticajne� rijeēi� župnik� je� popratio� primjerima� iz�života.�
Istoga�je�dana�bilo�sveēano�u�Domu�sv.�Josipa�u�Vitezu,�gdje�se�veđ�tradiͲcionalno�obilježava�dan�bolesnika.�Dom�sv.�Josipa� je�toga�dana�bio�preͲpun,�ne�samo�stalnih�stanovnika�Doma,�veđ� i�starih� i�bolesnih� iz�susjedͲstva.�Uz�stare� i�nemođne�slavlju� je�nazoēilo�osoblje�Doma,�a�nazoēna�su�bila�trojica�sveđenika:�mons.�Mijo�Periđ�–�duhovnik�Doma�sv.�Josipa,�vlē.�Anto�Dominkoviđ�–�predvoditelj�misnoga�slavlja,�vlē.� Jakov�Kajiniđ�–�duͲhovnik�u�Nadbiskupijskom� sjemeništu�„Petar�Barbariđ“�u�Travniku� i� ĜaͲkon�–�vlē.�Branko� Juriđ.�Sve� je�zapoēelo�pokorniēkim�bogoslužjem� i�sakͲramentom� ispovijedi.�Za�sakrament� ispovijedi�strpljivo�se�ēekalo�na�red,�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������64�
za�koje�su�vrijeme�se�pjevale�Marijanske�pjesme�i�molila�krunica.�U�svojoj�propovijedi� vlē.�Anto� je�pozvao� sve�da� svojom� šutnjom� svjedoēe�Božju�ljubav�i�dobrotu,�po�primjeru�Isusa�Krista�koji�je�na�križu�svojom�šutnjom�i�ljubavlju�najviše�govorio.�Na�kraju�mise�podijeljeno�je�bolesniēko�pomaͲzanje�kako�onima�koji�su�bili�u�kapelici,�tako� i�starima�koji�se�nisu�mogli�pomaknuti� iz�svoje�postelje.�Nakon�misnog�slavlja�slijedio� je�sveēani�ruͲēak�za�sve�stare�i�bolesne.�Tijekom�ruēka�sveđenici,�sestre�i�osoblje�poraͲzgovarali�su�sa�starima.�Tako�su�–�uz�tjelesnu�okrjepu�–�bolesnici�dobili� i�duhovnu.�
U�Kuđi�Navještenja�na�Gromiljaku�proslava�Dana�bolesnika�upriliēena�je�u�subotu�9.�veljaēe�2013.�Misnom�slavlju�i�zajedniēkom�druženju�nazoēio�je�veđi�broj�bolesnika� i�njihovih�najbližih�koji� su� im� svakodnevna�pomođ� i�podrška.��Zahvalne�smo�Bogu�za�Dan�bolesnika,�u�kojemu�imamo�moguđnost�javno�posvjedoēiti�svoju�blizinu�i�ljubav�bolesnima�i�nemođnima.�Neka�im�BožͲjom�milošđu�ovaj�njihov�dan�bude�duhovna,� ljudska� i�svaka�druga�okrjeͲpa.�
s.�M.�Ljilja�Marinēiđ�
��
�
�
�
�
„Gospodin� pokazuje� koji� stav� svaki� njegov� uēenik�mora� zauzeti� prema�drugima,� navlastito� prema� onima� koji� su� u� potrebi.� Iz� beskrajne� Božje�ljubavi,�kroz�snažnu�povezanost�s�njim�u�molitvi,�moramo�crpiti�snagu�da�svakoga�dana� iskazujemo� stvarnu�brigu,�po�uzoru�na�dobroga� SamariͲjanca,�za�one�koji�su�ranjeni�u�tijelu� i�duhu,�za�one�koji�traže�pomođ,�pa�bili�oni�nepoznati�i�ma�koliko�siromašni�bili.“�
Benedikt�XVI.�
�
65��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
�
SVJEDO�ANSTVO�ŽIVOTA�U�GODINI�VJERE��
Vitez�
�„Isuse,�tko�može�mene�više�ljubiti�nego�Ti!“�
Intervju�sa�stogodišnjakinjom�–�s.�M.�Virginom�Niniđ�
SMI:�Sjeđate�li�se�svojih�prvih�moliͲtava?�Koliko�ste�tada�imali�godina�i�što�ste�najradije�molili?�Tko�Vas� je�uēio�moliti� i� s� kime� ste� najradije�molili?�
S.�Virgina:�Prva�molitva�mi� je�bila�križanje,�zatim�Zdravo�Marijo�i�Oēe�naš.� „Bog� sve� vidi,�Bog� sve� ēuje� i�zna“�–�to�mi�je�mama�stalno�govoͲrila.� Osobito� je� jako� pazila� na� isͲkrenost,� da� budemo� iskreni,� a� ja�sam�bila�prvo�dijete.�Dragi�Bog�sve�znade,� ne� trebaš� ništa� kriti,� na�sudnjem�danu�đe�se�sve�znati,�pa�onda�bolje�da�si�sada�iskrena�–�tako�mi�je� govorila�mama.�Roditelji� su�uvijek� zajedno�molili�naveēer� i� kod� jela.�Tako�smo�i�mi�djeca�nauēili.�Vidjela�sam�kako�mama�moli�krunicu�i�molila�je�da�i�mene�nauēi.�Rekla�mi�je,�da�molim�pedeset�puta�Zdravo�Marijo�i�ja�sam�dosta�dugo�molila�pedeset�Zdravo�Marija�na�prste,�i�to�hodajuđi,�jer�sam�vidjela�da�tako�rade�ēasne�sestre.�Rado�sam�molila�sama.�Tata�nam�je�nabavio� kravicu,� kako�bi�djeca� imala�mlijeka.�Onda� sam� ja,� ēim� sam�mogla�stati�uz�kravu,�ēuvala�je.�Kravica�je�bila�tako�dobra�da�sam�bila�uvͲjerenja:�ona�nas�voljela.�Znala�sam�je�zagrliti�oko�vrata,�dok�je�ona�pasla�pokraj�mojih�nogu.�I�tako�sam�znala�hodati�i�moliti�Zdravo�Marijo.�Sestre�su� imale� imanje� iznad�traēnica,�a�uz�traēnice�je�bila�mala�škarpa.�Ja�sam�tuda�napasala� kravu.�Naša� kuđa� je�bila�preko�puta� samostana,� tako�da�sam�sestre�pratila,�gledala�i�imala�ih�uvijek�pred�oēima.�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������66�
SMI:�S�koliko�godina�ste�ušli�u�samostan?�
S.�Virgina:�Kad�me�mama�prvi�put�povela�u�crkvu�i�kad�sam�vidjela�kako�su�sestre�na�svoj�naēin�neobiēne,�tj.�da�su�drugaēije�obuēene�nego�druge�žene,� spoznala� sam� da� su� drugaēije� od� drugih� teta:� one� pale� svijeđe� i�pomažu�sveđeniku.�Tu�je�tada�bila�kapela�drvenjara.�Tu�smo�išli�na�misu.�Vidjevši�sestru�kako�pali�svijeđe�i�radi�oko�oltara,�upitala�sam�mamu�koje�su�to�žene�i�kako�su�onako�obuēene?�Kad�mi�je�mama�rekla�da�su�to�ēasͲne� sestre,�onako� spontano� sam� rekla:� ja� đu�biti� ēasna� sestra.� �im� smo�stigle�kuđi,� svima� sam�govorila:� ja� đu�biti� ēasna� sestra!�Tada� sam� imala�oko� tri�godine.�To� sam� ēesto�govorila� ,�na� to�bi� se� svi�nasmijali.�Kad� je�došlo�vrijeme�za�školu,�govorila�sam�da�đu�biti�ēasna�sestra.�Kad�sam�svrͲšila� ēetvrti� razred� osnovne� škole,� odluēno� sam� rekla� smami:� ja� đu� biti�ēasna�sestra�i�ništa�drugo.�Kad�je�ona�to�rekla�tati�on�je�to�prešutio.�Onda�mi�je�mama�priznala�da�je�i�sama�željela�biti�ēasna�sestra,�ali�da�joj�tata�to�nije�dopustio.�No,�ubrzo�odemo�mi�kod� ēasnih� sestara,�kojima� je� tada,�ako�se�dobro�sjeđam,�bila�predstojnica�s.�Anuncijata.�U�to�su�vrijeme�djeͲca� iz�Egipta�bila�u�Vitezu�na� školskim�praznicima.�Pošto� je�predstojnica�razgovarala�sa�Majkom�Krescencijom,��asna�Majka�mi�poruēi�da�doĜem�do�njih.� I�danas�mi� je� živo� sjeđanje�na�majku�Krescenciju.�U� samostan�sam�ušla�u�svojoj�12Ͳoj�godini,�i�to�meĜu�djecu�u�Veliki�muzeum,�dok�su�ona�mlaĜa�bila�u�Manjem�muzeumu.�U�Malom�muzeumu�su�bila�djeca�do�ēetvrtog�razreda,�dok�smo�mi�iz�Velikog�muzeuma�išli�u�graĜansku�školu.�Kad�mi�je�bilo�15�godina,�primili�su�me�u�kandidaturu.�
Djeca�iz�Egipta�su�svake�godine�dolazila�za�školskih�praznika�u�Vitez.�SjeͲđam�se�ēesto�i�ove�scene:�kad�sam�imala�ēetiri�ili�pet�godina�i�vidjela�kako�ēasna�sestra�tetoši�jednu�curicu,�rekoh�mami:�ono�je�sigurno�njezina�seͲka.�Mama�mi�na�to�odgovori:�„�asne�sestre�nemaju�svoje�djece.“�Pošto�je�ēudeđi�se�upitah:�Kako�to?,�mama�odgovori:�„To�su�djeca�kojima�je�mama�umrla�i�ēasne�se�sada�brinu�za�tu�djecu.“�
Sjeđam� se� još� jednog�dogaĜaja� iz�djetinjstva.�Moglo�mi� je� tada�biti�pet�godina�kad�sam�vidjela�crnu�zastavu� izvješenu�na�tornju�naše�drvenjare.�Stoga�upitah�mamu:�Zašto� je� izvješena�crna�zastava?�„Rekla�mi� je� jedna�ēasna� sestra�da� je�umro�njihov�otac.“�–�odgovori�mama.�Bila� sam� jako�ganuta,�jer�sam�osjeđala�koliko�je�mene�tata�volio.�
SMI:�Što�Vas�je�privuklo�da�postanete�ēlanica�Družbe�sestara�SMIͲa?�
�
67��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
S.�Virgina:�Veđ� sam� spomenula�da�me�privukao� opđi� izgled� redovnice.�Kada�sam�ih�prvi�put�vidjela�u�drugaēijem�odjelu�kako�služe�oltaru,�snažͲno�sam� ih�zavoljela� i�osjetila�žarku�želju�da� i� ja�budem�to�što�su�one.�To�sam�rekla�mami�i�svima�sam�oko�sebe�i�svi�su�mi�se�smijali.�Tada�sam�moͲgla�imati�oko�tri�godine.�
SMI:.�Što�Vam�je�pomoglo�da�postanete�i�ostanete�prava�Stadlerova�duͲhovna�kđer?�
S.�Virgina:�Pomogla�mi� je�milost�Božja.� Jer,�stanovali�smo�blizu�sestara,�ēesto�sam�ih�viĜala.�Pratila�sam�raznovrsni�njihov�rad�u�kuđi,�na�polju,�rad�s�djecom�koja�su�dolazila� iz�sirotišta�Egipat�preko�školskih�ferja.�Gledala�sam� ih� i� ēula� kako�mole.�To�me� sve�njima�privlaēilo.�Mogu� ređi�da�me�zapravo�milost�Božja�najsnažnije�privukla.�Bila�sam�kao�i�ostala�djeca�koja�su�s�mamama� išla�u�crkvu,�No,�niti� jedno�dijete� iz�moje�sredine� to�nije�osjetilo.� Ja,�sređom,� jesam.�Sigurno� je�djelovala�milost�Božja�preko�maͲme,�da�se�ostvari�ono�što�je� i�moja�mama�žarko�željela�–�da�bude�ēasna�sestra.�No�otac�joj�to�nije�dao.�Naprotiv,�želio�je�da�se�ona�uda.�U�osamͲnaestoj�godini�se�i�udala,�a�u�devetnaestoj�me�rodila.�No,�živjela�je�s�tom�željom.�Ja�mislim�da�je�to�sve�povezano.�Dragi�Bog�joj�je�mojim�izborom�to�nadoknadio.��
SMI:� Sjeđate� li� se� kako� su� intenzivno� živjele� svoju� vjeru� sestre� koje� ste�tijekom�svoga�života�susretali?��
S.�Virgina:�Kad� sam�bila� kod�djece,�prefekta�nam� je�bila� s.�Vjekoslava.�Podrijetlom�Slovenka,�u�zadnjim�je�danima�dvorila�Utemeljitelja,�jako�ga�poštujuđi.�S�pobožnošđu�ga�je�uvijek�spominjala�i�ēesto�nam�je�govorila�o�Njemu.�Kad�bi�nam�nešto�htjela� ređi,�uvijek�bi�poēimala�s�uobiēajenim:�Naš�blagopokojni�Utemeljitelj�rekao� je�to,�želio� je�to� i�to…�potom� i�ovo:�Naš�blagopokojni�Utemeljitelj� rekao� je:�„Brate�moj,� ja� sam�Hrvat,� i�kao�Hrvat�zovem�se�Stadler,�a�ne�Štadler.“�To�su�njezini�rijeēi.�Ona�bi�nas�tako�uvijek� ispravljala.�Kako�smo�tada�u�graĜanskoj�školi�uēili�njemaēki,�ēesto�nam�se�dogaĜalo�da�na�njemaēki�naēin�izgovaramo�i�njegovo�prezime.�
U�kandidaturi�sam�se�više�susretala�sa�sestrama.�Sve�su�one�spominjale�Utemeljitelja.�U�prvo� vrijeme,� kada� sam�došla�u� samostan,�u�njemu� je�vladala�besprijekorna�tišina.�Tišina�svugdje,�osobito�po�hodnicima.�Sestre�su�me�voljele,�osobito�s.�Berthmana�koja� je�radila�na�porti.�Kad�god�bih�prolazila,�rukom�bi�mi�dala�znak�da�doĜem,�ponekad�bi�me�na�nešto�upoͲzorila� ili�bi�me�u�neēemu�posavjetovala,�a�koji�put�zamolila�da� joj�nešto�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������68�
donesem.� Sestre� su� ēesto� s� poštovanjem� spominjale� ime� našeg� Oca�Utemeljitelja�(Sada�se�to�rijetko�ēuje!)�
U�samostanu�se�održavala�disciplina� i�opđa�šutnja,�posebno�po�hodniciͲma.�Mnogo� kasnije� smo� u� tomu� donekle� popustile.� Zato�me� ovaj� naš�kutiđ�ovdje�podsjeđa�na�Betlehem.�Ja�sve�držim�da�je�to�kapelica.�NastoͲjim� da� na� hodniku� bude� tišina.� Premda� je� kapela� uvijek� otvorena,� ja�znam�šetati�po�hodniku� i�moliti�krunicu.�Mogu�ređi�da�mi�nedostaje�ona�šutnja,�kakva�je�nekada�vladala�u�samostanu.�Kad�smo�pri�ruēku,�volim�da�sestre�priēaju� i�da�se�smiju.� I�sama�se�rado�nasmijem�s�njima.�Kad�sam�bila�u�Zagrebu,�došla�mi�je�u�posjet�jedna�moja�bivša�pjevaēica�iz�Rijeke,�koja�mi�naglasi:�„Kako�je�lijepo�dođi�u�vašu�kuđu,�tišina�je,�osjeti�se�da�je�Bog�tu.“�
Kad� sam� susretala� ē.�M.�Krescenciju,� imala� sam�osjeđaj�da�vidim�pravu�sveticu,�po�njezinom�držanju,�pogledu� i�osmijehu.�Rijetko� je�govorila,�a�na�mene�je�svetaēki�djelovala.�Tako�mi�je�drago�da�me�je�upravo�ona�priͲmila.�Kad�su�roditelji�željeli�da�za�Božiđ�doĜem�kuđi,�uvijek�bih� išla�pozͲdraviti��asnu�Majku.�Ništa�mi�nije�posebno�govorila,�ali�je�djelovala�sveͲtaēki.�
SMI:�Što�Vam�je�kroz�život�znaēila�vjera?�
S.�Virgina:�Bila�mi�je�vodilja�kroz�sav�život,�od�poēetka�do�dana�današnjeͲga.�Vjera�je�uistinu�dar�Božji.�Ne�može�se�bez�nje.�
SMI:�Nakon�dugogodišnjeg�redovniēkog� iskustva,�što�biste�rekli,�kako�se�najbolje�svjedoēi�vjera?�
S.�Virgina:�Za�mene�je�najbolje�svjedoēanstvo�vjere�primjeran�život�i�moͲlitva.�
SMI:�Što�biste�preporuēili�mlaĜim�naraštajima?�
S.�Virgina:� Preporuēila� bih� im� vjeru,� pouzdanje� i� ljubav.� Iznad� svega� –�molitvu!�Molitva�je�iskustvo�Boga.�Kad�molite,�Vi�iskusite�da�je�Bog�tu,�da�je�s�Vama�i�u�Vama.�Preporuēila�bih�svima�kontemplativnu�molitvu.�Mene�je�dugo�zanimalo:�što�je�to�kontemplativna�molitva.�Kasnije�sam�spoznala�da�ona�znaēi�biti�neprestano�u�prisutnosti�Božjoj.�Što�god�radite,�radite�s�Bogom.�Kad�osjeđate�prisutnost�Božju,�Bog�živi�u�Vama� i�Vi�s�njim.�KonͲtemplacija,� rad� i�djelovanje� sve� je� to�molitva!�Mladima�bih�preporuēila�upravo�kontemplaciju.�Molitva�nije� samo� to�–�da� se�moli.�Molitvom� se�doživljava�Boga.�I�kad�Ga�doživite,�Vi�možete�raditi�i�kretati�se,�jer�je�Bog�
�
69��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
svuda.�Molitva�–�to� je�najbitnije!�Njemu�pripadamo,�pogotovo�po�zavjeͲtima.�
SMI:�Sjeđate�li�se�situacija�u�kojima�Vas�je�držala�samo�vjera�u�Boga?�MoͲžete�li�s�nama�podijeliti�nekoliko�takvih�životnih�iskustava?�
S.�Virgina:�Bila� sam� svjesna,�da� se�u�Nebo�ne�može�bez� trpljenja,�a� za�Nebo�smo�stvoreni.�Kad�su�1941.�i�1942.�godine�partizani�okupirali�VrgoͲrac,�uēinili�su�što�su�htjeli.�I�na�mene�su�raēunali,�a�imala�sam�oko�30�goͲdina.�Odmah�su�me�imenovali�sekretaricom�AFŽͲa.�Možete�sebi�zamisliti�kako� je�meni� bilo.� Pjevaēice� su� postale� skojovke,�morale� su,� jer� nema�druge.�Tako�je�prestalo�zabavište,�nemaš�više�kontakta�sa�djecom.�Kako�je�jedna�pjevaēica�–�Marica�–�bila�sklona�meni,�što�su�oni�dobro�znali,�željeli�su�po�njoj�izvuđi�me�iz�samostana.�Po�njoj�su�slali�poruke,�pa�ēak�i�odijela.�Ja�sam�bila�odluēna:�Marice�moja,�vrati�to�natrag.�Jednom�sam�joj�rekla:�Što�bi�ti�kad�bi�vidjela�da�više�nisam�ēasna�sestra?�Odgovorila�mi� je:�„Ja�Vas�ne�bih�mogla�poštivati� kao� što�Vas� sada�poštujem!“�Oni� su� i�dalje�preko�nje�komunicirali�sa�mnom,�i�uvijek�me�zvala�gdje�god�da�sam�bila.�Ona�je�puno�zbog�toga�istrpjela,�ne�mogavši�se�riješiti.�Obje�smo�zbog�tog�odnosa�bile�u�opasnosti.�Za�mene�je�to�bila�velika�borba.�Vjera�po�molitvi�dala�mi�je�takvu�snagu�da�sam�se�riješila�održati�im�predavanje�i�predoēiti�im�moju� situaciju.�Kazala� sam� im�da�kao� redovnica�ne�mogu�prihvađati�nikakve�druge�dužnosti.�Uz�to�sam�rekla�da�se�ne�mogu�složiti�s�time�što�su�nam�ukinuli�dolazak�djece�u�zabavište,�buduđi�je�odgoj�za�njih�veoma�važan.�Naglasila�sam� i�to�da�ne�mogu�drugaēije�na�djecu�djelovati�nego�onako�kao�što�sam�nauēila.�Uvažili�su�mi�to,�držeđi�me�i�dalje�na�oku.�Tako�su�skojevci�išli�u�Metkoviđ�na�miting,�roditelji�nisu�dali�svojim�kđerima�da�idu�bez�ēasne�sestre.�Došli�su�po�mene�i�rekli�da�mame�ne�daju�djevojēiͲcama�bez�ēasne.�Na�to�sam�im�odgovorila�da�ja�ne�mogu�bez�pitanja.�Na�upit�koga�trebam�pitati,�odgovorih:�„Biskupa!“�Oni�bez�rijeēi�odoše�teleͲfonom�pitati�biskupa.�Pokojni�biskup�Franiđ�mi�je�poslije�rekao:�„Što�sam�mogao�drugo�nego� im�ređi�da� idete.“�Znate,�onda� je�bilo�opasno�za�svaͲkoga.�Tako�sam�dan� i�nođ�bila�s�njima.�Prije�ulaska�u�mjesto� izlazili�bi�u�povorci,�ali�ja�sam� išla�trotoarom,�samo�da�ne�budem�s�njima.�U�našem�samostanu�u�Metkoviđu�s.�Ljudevita�je�ostala�sama,�jer�se�sve�ostalo�razͲbježalo.�Kako�Samostan�nije�bio�daleko�od�mjesta�gdje�smo�se�smjestili,�stigla�sam�ju�i�posjetiti.�Sutradan�sam�se�vratila�u�Vrgorac.�Bog�me�je�ljuͲbomorno�ēuvao!�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������70�
Iza� toga� sam� išla�na�duhovne� vježbe�u� Sarajevo.�Majka� Flavija�me�nije�više�vrađala�natrag,�nego�me�poslala�u�Samobor�da�zamijenim�s.�Silviju�koja�je�veđ�bila�u�zatvoru.�Nekako�sam�se�nadala�tome�premještaju.�Kako�je�situacija�vezana�uza�me�bila�veđ�poznata�cijeloj�Družbi,�mnoge�sestre�su�mislile�da� izlazim� iz� samostana.�Poslana�od�majke�Flavije,� zamijenila�sam� jedno�vrijeme�s.�Silviju,�a�poslije�sam�poslana�u�Doboj.�Partizani�su�me�uvijek�pratili,�toēno�znajuđi�gdje�sam.�Pa�i�kad�sam�imenovana�u�VijeͲđe� i�došla�u�Zagreb,� zvali� su�me�na� saslušavanja.� Ispitivala�me� je� jedna�ženska�i�vidjela�da�nemam�ništa�sporno.�U�Rijeci�su�me�zvali�pokušavajuđi�me�izvuđi�iz�službe.��ak�su�mi�rekli�da�se�sutra�do�10�sati�odluēim,�kako�bi�mi�priredili�„radno“�mjesto.�Te�veēeri� je�bila� ispovijed�kod�kapucina.� JeͲdan�Slovenac,�bio�Biskupov�tajnik,�bio�nam�je�ispovjednikom.�Na�sređu�te�veēeri�je�bio�u�ispovjedaonici.�Prigodom�ispovijedi�rekoh�u�kakvoj�se�situͲaciji�nalazim.�On�mi�na�to�reēe:�„Pa,�i�u�svijetu�treba�dobro�ēiniti.“�Svoju�sam�muku� rekla� i� tadašnjem� gvardijanu,� pokojnom�Alojziju,� koji� je� bio�jako�dobar�sveđenik.�Odmah� je�reagirao�tako�što�se�zauzeo�za�mene�kaͲzavši�da�oni�za�svoju�crkvu�moraju� imati�sviraēicu,�bez�koje�osobe�crkva�ne�može.�Kako�mi�gvardijan�o�tome�ništa�nije�otvoreno�rekao,�veđ�sutraͲdan�sam�u�10�sati�prilikom�razgovora�s�nekim�službenikom�ēula�odluku:�„Slobodno�se�vratite�na�svoj�posao!“�Bila�sam�sretna.�Gvardijan�je,�dakle,�sve�uredio.�Ovo� spominjem� samo� zato�da� vidite�u� kakvoj� sam� situaciji�bila,�kako�su�me�vrebali�i�kako�su�vodili�raēuna�o�meni.�
Drugi�jak�udarac�za�mene�je�bilo�cijepanje�Družbe,�u�ēemu�uopđe�nisam�sudjelovala.�U�svojoj�borbi�s�partizanima�reagirala�sam�na�razne�naēine,�ovisno�o�situaciji,�ali�cijepanje�Družbe�je�na�mene�tako�snažno�djelovalo�da�sam�samo�plakala�i�molila.�Dakako�da�su�i�u�ovom�sluēaju�sestre�suosͲjeđale�sa�mnom.�No,�nikome�ništa�nisam�govorila,�jer�sam�voljela�trpjeti�sama.�Nikome� se� nisam� povjeravala.� Sestre� su� to� zapažale� i� sa�mnom�trpjele�–�bojeđi�se�za�moje�zvanje.�Nikada�se�nisam�nikome�požalila.�Spas�sam�nalazila�samo�u�molitvi.�
SMI:�Znamo�da�i�redovniēki�život�ima�svoje�križeve.�Što�Vam�je�pomoglo�da� ih�nadvladate� i�da,�unatoē�svemu,�ostanete�vedra� i�radosna�redovniͲca?�
S.�Virgina:�Doživljavala� sam�mođ�molitve,�po� kojoj� sam�osjetila�da�me�Bog�neizmjerno�ljubi.�Put�križa�bila�mi�je�najdraža�molitva.�Posebno�dok�sam�bila�u�Vrgorcu,�najradije�sam�molila�Put�križa.�Rekla�sam�Isusu:�„IsuͲ
�
71��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
se,�tko�može�mene�više�ljubiti�nego�Ti!“�Spasila�me�je�samo�molitva!�ImaͲla�sam�veliko�iskustvo�mođi�molitve.�
SMI:�Možete� li�nam�ređi�što� je,�po�Vašem�mišljenju,�najvažnije�u�redovͲniēkom�životu?�
S.�Virgina:�U�redovniēkom�je�životu�najvažnija�vjera,�pouzdanje�i�ljubav.�I,�ništa�bez�molitve!�Vjera� je�veliki�dar�Božji.� Iz�toga�se�raĜa�pouzdanje.�A�ljubav�je�takva�mođ�koja�je�povezana�s�Bogom�i�s�bližnjima.�Kad�nas�Bog�ljubi�–�bez�obzira� kakvi� smo,�onda� i�mi�moramo� ljubiti� sve�u�Bogu,� jer�smo� svi� djeca� Božja.�Danas� je� ta� ljubav� nekako� splasnula.� Svatko� ljubi�onoga�od�koga�ima�nešto.�A�Božja�ljubav�nije�takva.�Bog�nas�ljubi�sve�jedͲnako,�kakve� jesmo.�On�nas� ljubi�snagom� istinskoga�oca.�Danas�se�u�sve�uvlaēi� interes,� takav�da�moramo�uzvratiti.�Ali�kad� ti�daješ�ne�raēunajuđi�ništa�za�uzvrat,�to�je�ljubav!�
SMI:�Veđ� ste� 80� godina� ēlanica� naše� redovniēke� obitelji.�Na� što� bi,� po�Vašem�mišljenju,�danas�trebalo�staviti�naglasak?�Na�ēemu�bi�trebalo�poͲraditi?�
S.�Virgina:�Kroz�mojih�80�godina�zavjetovana�života�mentalitet�se�vidno�promijenio.�No,�pri�svemu�moramo�imati�na�pameti,�da�je�Bog�uvijek�naš�dobri�Otac,� isti� i�njegov�Sin�Isus,�koji� je�za�nas,� iz� ljubavi,�dao�život,�pozͲvao�nas�na�suradnju�za�spasenje�svijeta.�Mi�mu�uzvrađamo�svoju� ljubav�polaganjem�zavjeta.�U�današnjem�mentalitetu�to�je�otežano.�Uživimo�se�u�Božju�ljubav.�On�je�naš�život�i�naše�sve.�S�njim�možemo�sve!�S�njim�moͲžemo�ljubiti�i�onoga�tko�nije�dostojan�ljubavi.�
Bilo�bi�dobro�poraditi�na�svjedoēenju!�Primjerice,�mladima�treba�pristuͲpati�s�ljubavlju�i�povjerenjem�da�lakše�upoznaju�naše�svjedoēenje.�A�to�je�opet�vjera,�pouzdanje�i�ljubav,�da�time�svjedoēimo.�Držim�da�je�to�najvaͲžnije.�Mladima�treba�molitva�i�primjer.�Ako�se�netko�zanima�za�samostan,�a�ne�vidi�primjer,�to�je�naš�nedostatak.�Mi�ne�možemo�drugaēije�poraditi�nego� svojim�vlastitim� svjedoēanstvom.�A�kako�moraš� svjedoēiti?�Moraš�svjedoēiti� ljubav!�Prema�svakome�biti�blaga,�ne�osorna,�a�nikako�–�kako�smo�se�nauēili�–�odbrusiti.�Mnogo�toga�treba�prešutjeti!�Što�imaš�od�toga�kad�odgovoriš?�Kako�đe�mlada�osoba�shvatiti�naš�redovniēki�život�ako�vidi�na�meni�da�reagiram�nepromišljeno?�Dakle,�osobni�primjer�svjedoēenja�i�ljubav!� Ljubav� treba� pokazati� osobito� danas,� jer� je� današnji�mentalitet�drugaēiji�nego�u�moje�vrijeme.�Nas�su�roditelji�drugaēije�odgajali�nego�što�roditelji� danas� odgajaju� svoju� djecu.� Redovnica�mora� pokazati� ono� što�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������72�
jest!�Mora� pokazati� strpljivost,� ljubav,� suosjeđanje.�Mi�moramo� paziti�kako�đemo�mladima�nešto�ređi.�Najbolje� je�preporuēiti�se�Bogu,�moleđi:�Gospodine,�molim�Te�djeluj�na�svaku�dušu!�A�ako�Gospodin�hođe�preko�mene�djelovati,�onda�On�najprije�djeluje�na�mene.�U�današnje�vrijeme� i�ne�možemo�na�drugi�naēin�djelovati�nego�s�ljubavlju�i�strpljivošđu,�s�vjeͲrom,�pouzdanjem,�ljubavlju�i�molitvom.�Najvažnija�je�molitva!�Jer�po�moͲlitvi�spoznajemo�Boga�i�doživljavamo�Ga.�
SMI:�Kako�vidite�življenje�vjere�danas?�
S.�Virgina:�Snaga�naše�vjere�je�u� ljubavi�prema�Bogu� i�bližnjemu.�Na�žaͲlost,� ljubav� prema� bližnjemu� je� zakazala.� Volimo� više� onoga� od� koga�imamo�profit,�a�Bog�nas�ljubi�sve�–�bez�razlike,�dobre�i�zle.�Ja�znam�da�me�dragi�Bog�voli,�osjeđam�to.�Željela�bih�svima�ređi�da�se�ne�boje�zavjetovaͲnja;�neka�se�ne�boje� ljubavi�Božje!�Dragi�Bog�nas� ljubi�trajno� i�neizmjerͲno.�Voljela�bih�da� shvatimo� tu� ljubav�Božju.�Više�puta�mi�doĜe�da�bih�plakala�od�sređe.�Svaki�dan�oēekujem�Gospodina�da�me�zovne.�I�po�nođi�kad�ne�mogu�spavati,�sjetim�se�svega�što�sam�proživjela�i�šapnem:�„GosͲpodine,�divan�li�si!�Život�je�uistinu�Tvoj�dar!�“�Ovo�što�sada�osjeđam,�poͲsebna�je�milost.�Ne�znam�zašto�me�dragi�Bog�ne�zovne.�Pomislim,�najstaͲrija�Stadlerovka�–�Služavka�Maloga� Isusa.�Uistinu�sam�sretna.�Jedino�mi�bude�teško�kada�se�u�Crkvi�ne�spominje�Stadlera.�Teško�mi�je�to,�jer�je�on�velik!�Ja�se�Utemeljitelju�svaki�dan�pomolim�svojom�„devetnicom“:�devet�Oēe�naša.�Zdravo�Marija�i�Slava�Ocu!�
Razgovarala:�s.�M.�Ljilja�Marinēiđ�
��
„Kako�navijestiti�nadu�mladim� ljudima?�Mi�znamo�da�samo�u�Bogu�ēovͲjek�nalazi�svoje�istinsko�ostvarenje.�Prvenstvena�obveza�koja�se�tiēe�svih�nas� jest� zato� nova� evangelizacija� koja� pomaže� novim� naraštajima� da�ponovno�otkriju�pravo�lice�Boga�koji�je�ljubav.“�
Benedikt�XVI.�
�
73��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
�
ODJECI�DUŠE�...��
Uloga�Crkve�u�suvremenom�svijetu��
Obnovljena�Duhom�Svetim�Crkva�prihvađa�Kristov�poziv�da�baci�mreže�u�vjeri�i�otisne� se�na�otvoreno�more,� slušajuđi�glas�Duha.�Ukorijenjena�u�povijest� ima�duhovnu� i�pastoralnu�zadađu,�pozvana� je�kroēiti�u�vremenu,�biti�proroēki�glas�ka�buduđnosti.� Ljudi�našega�vremena� traže� i�oēekuju�od�nas�kao�kršđana�biti�svjedocima.�Uloga�Crkve� je�biti�Kristovo� svijetlo�u� svakoj� Epohi.�U�Kristovom�licu�možemo�kontemplirati�pravo�lice�ēovjeka,�prigrliti�Križ�ali�i�Uskrsnuđe�Nade�da�bismo�navijestili�onoga�koji�je�uvijek� isti,�juēer,�danas� i�uvijek.�Ali�nismo�saͲmi,�Njegov�Duh�je�s�nama.��
Kako�odgovoriti�na�velike�izazove�vremena?�
Napast�je�misliti��da�sve�ovisi�o�našem�programiranju�i�sposobnostima.�Istina�je�da�Bog�oēekuje�našu�suradnju�ali�s�Njegovom�Milošđu.�Bez�Krista�ne�možemo�ništa�uēiniti.�Molitva�nam�pomaže�prepoznati�ovu� istinu� i�podsjeđa�nas�da� je�primat�svega�odnos�sa�Bogom,��tj.�duhovni�život�i�svjedoēanstvo.�Bez�ovog�naͲēela�pastoralni�projekti��su�neuspjeh�a�u�duši�se�raĜa�frustracija�i�razoēarenje.�U�susretu� s�Njim� i�Njegovom�Rijeēju�možemo�pronađi�povjerenje� i�hrabrost�da�naviještamo�EvanĜelje�današnjem�društvu,�te�obnovimo�naše�misionarske�obͲveze.�Zadađa�naših�pastoralnih�pothvata�treba�se�inspirirati�na�zapovijedi�ljubaͲvi,�jer�ako�ljubavi�ponestane,�sve�je�uzaludno.�Ako�uistinu�kontempliramo�KrisͲtovo�lice,��onda�moramo�opaziti�lice�onih�s�kojima�se�Krist�sam�htio�identificirati�(Usp.�Mt.�25,�35Ͳ36),� lice�onih�koji�žive�osjetljiviju� i�ranjiviju�stranu�života.�Ova�usporedba�prema�dokumentu�"Pastiri�Stada"�bl.�Ivana�Pavla�II,�nisu�samo�poziv�na�ljubav�veđ�i�Kristologija��po�kojoj�se�mjeri��vjernost�Kristu�zaruēniku.�
Ono�što�smo�uistinu�u�našem�služenju;��izražava��se�u�našoj�postojanosti�i�ljubaͲvi.��
EvanĜeoska� ljubav� je�kriterij�naše�vjere.�Prisutnost�Duha�Svetog�nas�podsjeđa�da�naviještamo�Isusa�Krista,�a�ne�nas�same.��
Putujuđi�i�pitajuđi�se�o�"Kristovom�danas,“�o�moguđnostima�i�problemima�danaͲšnjice,�koji�su�stavljeni�pred�Crkvu� i�njezinu�misiju,� �bitno� je�obratiti�pažnju�na�sljedeđe:�
1. Slušati��najintimnija�oēekivanja�naših�suvremenika,�uzeti�za�ozbiljno�njiͲhove�potražnje.�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������74�
2. Kao�slušatelji�Rijeēi�Božje�prenijeti�evanĜelje�u�naše�vrijeme.�
Važne�prigode� za�nove�horizonte� su:�dijalog,�utjeha� i� suradnja,� iskustva�koja�pomažu�razumjeti� izazove,�te� �srce�naših�suvremenika.�TakoĜer�kršđanin�sebe�ne�pita�tko�je�njegov�bližnji,�veđ�on�sam�postaje�bližnji�prepoznavajuđi�i�ljubeđi�u�njemu�Kristovo��lice.�
Kako�prepoznati�znakove�vremena?�
II�Vatikanski�koncil�opominje�nas�da�Crkva� ima�stalnu�ulogu� ispitivati�znakove�vremena.�Oni� su�dogaĜaji�u�povijesti� �u�kojoj� smo� �pozvani�prenijeti� �poruku�Božju.��
Znakovi� vremena� tjeraju� u� akciju.� Znakovi� u� kojima� smo� pozvani� � razumjeti�svijet�u�kojem�živimo�te�usmjeriti�naše�djelovanje.��
Kljuēne�rijeēi�raĜaju�se�u�sadašnjem�trenutku�i�dio�su�ovog�trenutka,�ne�juēeraͲšnjeg�ili�buduđeg.�To�hođe�ređi�da�znakovi�vremena�dolaze�i�prolaze,�raĜaju�se�i�umiru,�rijeē�je�o�jednom�prirodnom�procesu�koji� �takoĜer�odreĜuje� i�opstanak�redovniēkih� zajednica�u�Crkvi.�Zato� je�važno�osluhnuti�koje� su�potrebe�ovoga�trenutka� i�odgovoriti�na�njih�u�duhu� �vlastite�karizme,�poštujuđi�darove�svojih�ēlanova�po�kojima� ih�Duh�Sveti�poziva�da�ostvare�svoje�poslanje�unutar�Crkve.�To� je�važno�svjedoēanstvo�za�ēovjeka�današnjice.�Plodovi�takvog�djelovanja�su�blagoslov�za�Crkvu� i�redovniēke�ustanove�koje� đe�svojim�radom� i�djelovanjem�privuđi�mnoge�duše�za�Kraljevstvo�Nebesko.�Povijesna�situacija�koja�se�dogaĜa�"ovdje� i� sada"� �u� zajednici� vjernika�postaje� "teološko�mjesto"� jer�manifestira�"Vijest�Spasenja"�u�danoj� situaciji.�Naglasak�nije�stavljen�na� to�što�Crkva� jest,��veđ�na�to�što�"ona� � izražava�svoju�bit�u�povijesti"�tj.�koje� lice�pokazuje.� Jedan�model��Crkve�koji��je�danas�potreban�prema�Avery��Duelles��je��"Crkva��koja�služi�i�ozdravlja".�Primarna�zadađa�današnjeg�Pastorala��trebala�bi�biti�skrb�za�osobe�sa�posebnim�potrebama;�ēijem�se�zaēeđu�i�pripadnosti�ljudskom�društvu�protiͲve�neke� teorije�moderne� znanosti,� starije� i�nemođne�osobe,�palijativna� skrb,�pastoral�obitelji,�te�obilježene�i�ranjene�osobe�koje�su�zbog�teških�životnih�situͲacija�upale�u�ropstvo�droge�i�prostitucije;�jer�oni�su�sami�i�nemaju�nikoga�da�im�pomogne�otvoriti�novu��i�željenu�stranicu�života.�
�Rijeē�je�o�novim�horizontima�na�koje�smo�pozvani��usmjeriti�svoje�djelovanje�u�Crkvi.��
�
Prema�knjizi��L.�Sandrin��„Lo�sguardo�della�Teologia�Pastorale“�
��������������������������������������������������������������������Priredila:���s.�M.�Rafaela��Nikiđ�
��
�
75��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Dan�za�siromahe�…��
Nedjelja�je!�Ustao�je�sa�znakom�križa,�a�sunce�još�ne�bijaše�na�njegovom�prozoru.�Ide�do�kapelice�pozdraviti�Onoga�koji�mu�daje�snagu�i�danas�živjeti.�Uz�svoga�Boga�i�Bezgrješnu�tiho�i�polako�zapoēinje�dan.�Danas�je�odluēio�biti�sa�siromasima.�To�đe�danas�biti�Njegova�molitva�i�hrana…�I�da�…�Dolazili�su�njemu�svi�u�potrebi�tražeđi�njegovu�dobrotu�..�Davao�je�…�Davao�je�sve�što�je�imao,�davao�je�dio�sebe�…�On�je�sivilu�dao�boju,�on�je�muku�dao�smijeh,�životu�smisao�…�I�sve�to�za�svoju�sirotinju�…�Dan�mu�je�prošao�brzo�…�Umoran,�ali�radostan�otišao�je�u�kapelicu�…�Pustivši�suzu�radosnicu,�zahvalio�je�Gospodinu�za�današnji�dan�…�Usnuo�je�sa�znakom�križa�misleđi�na�svoje�siromahe,�išēekujuđi�ponovni�susret�s�njima�…��
s.�Ana�Prkiđ,�novakinja��
�Taj�sveti�dnevni�red�…�
�Opet�sam�ēula�da�je�kasno�zaspao.�A�vatra�koja�mora�gorjeti�još�prije�zore�osviͲjetlila�mu�je�vrata�kapelice�–�išao�je�moliti.�„Bez�molitve�n�možemo�se�spasiti.“�
Dok�nije�trebao�ustati�da�se�pripremi�za�jutarnju�misu,�nije�se�odvajao�od�klecaͲla,�a�i�poslije�mise�bi�obiēavao�zadržati�se�tek'�koji�tren.�Sigurno�je�zahvaljivao.�„Najbolji� i�najkrađi�put,� kojim� se�postiže� spasenje�duše,� jest� svakidanja� sveta�priēest.“�
Volio�je�doruēkovati.�Možda�je�tom�obroku�davao�najviše�vremena�i�moguđnosͲti�da�prizalogaji�malo�više.�A�možda�i�zato�jer�nije�imao�prilike�tako�rano�susresti�ni�jednog�siromaha�jer�bi�mu,�sigurna�sam,�dao�cijeli�svoj�doruēak.�„Imaj�prema�Bogu�srce�djetinje,�prema�bližnjem�srce�materinje,�prema�sebi�srce�sudaēko.“�
Njegovo� radno�vrijeme�bilo� je�–�uvijek.�Za�Boga� i� sirotinju.�Zato� je�posvetivši�svoje� vrijeme� siromasima� znao� zakasniti� na� dogovorene� dopodneve� –� zbog�kojih�su�nastala�velika�djela�koja�je�ēinio.�„Dobrota�je�dragovoljna�ljubav.“�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������76�
Usput�bi�nešto� i�stavio�u�usta�pa� je�najēešđe�preskakao�ruēak� ili�naredio�da�ga�podjeli�prvim�siromasima�kraj�vrata�njegove�nadbiskupije.�„Post�je�mati�zdravͲlja,�kao�što�je�ugodan�život�mati�bolesti.“�
Onda�se�volio�povuđi.�Nije�to�bio� još� jedan�poslijepodnevni�odmor,�nego� iznoͲšenje�svojih�planova�Providnosti�Božjoj.�To�je�ēinio�na�klecalu�u�svojoj�sobi�pred�slikom�Gospe�od�Škrpjela.�„Isus�se�ni�u�ēijem�srcu�bez�Blažene�Djevice�ne�raĜa.“�
Ako� bi� ga� prekinuo� poziv� ili� posjet� još� jednog� siromaha� rado� bi� se� vratio� na�„svoje�mjesto“.�„Bolje� je�pomođi� i�desetorici�nevrijednih�negoli�odbiti� i� jednog�pravog�siromaha.“�
Znao� je� i�pisati� sve� što�mu� je�na� srcu.�Najēešđe� su� to�bile� zahvale� i�molbe� za�donaciju.�Tako�su�nastajale� i�poslanice,�propovijedi,�pisma�njegovim�služavkaͲma�…�
Volio� je�odmoriti�od�pera�pa� je�odlazak�u�vizitaciju�koje�manje� župe� smatrao�odmorom.�(Za�veđu�župu�uzeo�bi�cijeli�dan,�a�ne�dio�poslijepodneva.)�„Svemu�se�nadaj,�a�sam�se�nikakva�truda�ne�boj.“�
Putem�je�molio�krunicu�i�planirao.�„Krunica�je�uzvišena,�a�ujedno�i�jednostavna�molitva.�Puna�je�ona�najdubljih�istina�naše�svete�vjere,�te�ih�nikada�ni�najuēeniji�neđe�mođi�iscrpiti,�a�opet�jednostavna,�te�je�i�najprostiji�mogu�shvatiti�koliko�im�je�do�potrebe.“�
Njegov�povratak�smješten� je�u�predveēerje,�veēer,�kako�kada.�Po�dolasku,�najͲprije�bi�posjetio� kapelicu,�moleđi� za�providnost� i� zahvaljujuđi� za� primljeno.�A�onda�bi�okupio�kanonike,�ili�prijatelje,�ili�ugostio�neke�velike�ljude.�Uz�skromnije�veēere�dogovarali�bi�vizitacije,�nove�projekte,�ēitali�preporuke,�izvješđa�…�A�sve�to�prisutnošđu�Duha� Svetog.� „Duh� Sveti� je� kako� za� Isusa�Krista� tako� i� za�nas�vrutak�i�poēetnik�života.“�
Ponođ�je�bila�njegov�poēetak�i�kraj.�Poēetak�još�jednog�susreta�sa�svojim�Bogom�uz�Sveto�Pismo,�a�kraj�još�jednog�dana�koji�ga�je�približio�Bogu.�Jer,�svakim�daͲnom�bivao�mu�je�sve�bliže.�Prije�nego�zazori,�ponovno�bi�on�u�svoju�kapelicu�…�
�
(Ispovijest�služavke�koja�je�u�mislima�provela�dan�sa�svojim�Utemeljiteljem)�
�s.�Kristina�Maslađ,�novakinja�
��
���
�
77��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Dan�jednog�velikana��Zora� se�crvena� tek�nazire,�a� sjena� jednog� ēovjeka�veđ�poēiva�pred�Presvetim.�Veliki� Josip� veđ� sada�hvalu�daje� svom�Gospodinu� za�novi�dan�–�novu�priliku.�Minute�pokraj�njega�prolaze�u�vjeēnost,�a�biđe�mu�se�otvara�za�nove�poticaje�i�susrete…�
Usred�doruēka,�netko�lagano,�ali�ustrajno�kuca�na�vratima�mladom�nadbiskupu.�On�otvara,�a�kad�ono�sirota�žena�ovijena�u�crno,�u�ruci� joj�suzama�natopljena�maramica.� Sagne� se,�desnom� joj� rukom�obriše� suzu� i�ponudi�da�uĜe�u� kuđu.�Blagim�pogledom�smiri�joj�dušu,�a�ona�odgovara�rjeēnikom�svoje�boli.�Ne�treba�mu�puno�da�ju�razumije,�veđ�sprema�odgovor�poput�onog:�Uzdajmo�se�pouzdaͲno,�da�nas�ovo�prevjerno�srce�neđe�nikada�prevariti�ni�zapustiti�…“�Svaka�suza�otrta� je�s�njenog� lica,�ali�ne� i�srca,�premda�se�sada�ponovno�usudi�nadati�–�ne�zato�što�je�izgovorio�tu�utjehu,�nego�zato�što�ju�i�živi.�
Isprativši�svog�Prijatelja�Krista�u�sirotici,�vrađa�se� jutarnjoj�okrjepi.�Svjestan� je�da� je�ovo�važan�dan� za�njegovo� stado�–� kao� i� svaki�drugi�u� kojem�upoznaje,�potiēe,�zove,�gradi,�upuđuje,�daje�od�sebe�…�
Nakon�rješavanja�nekih�papira,�kojih�mu�hvala�Bogu�ne�nedostaje,�priprema�se�za�sveēani�ruēak�sa�svojim�kolegama�sveđenicima.�Kao�najveđi�po�službi�meĜu�njima,�pripala�mu�je�ēast�da�bude�upravo�najmanji.�Tu�ēast�veđ�na�samom�poͲēetku�ruēka�rado�prihvađa�i�provodi�je�u�djelo.�Svima�na�iznenaĜenje�ispala�mu�je�ēaša� iz�ruke,�a�crveno�vino�uresilo� je�snježno�bijeli�stolnjak.�Nakon�trenutka�zbunjenosti,�smijeh�je�proletio�blagovaonom�…�nakon�stvorenog�ozraēja�radosti�i�bliskosti�nije� izostala�ni� toliko�važna� tema�dragog�mu�stada�koje� trpi�mnoge�nevolje.�Poziva�na�ozbiljnost�i�sabranost,�na�otvorenost�svakom�rješenju,�svakoj�pomođi�koja�se�može�ostvariti.�Što�znaēi�„koja�se�može�ostvariti“?�MeĜu�pukom�je�veđ�poznat�kao�onaj�koji�vjeruje�u�Providnost,� i�više�od� toga�–�koji� živi�po�Providnosti�…�
Ruēak�se�malo�odužio,�ali�ni�jedna�sekunda�dana�nije�izgubljena.�Vrijeme�je�da�se�krene�u�realizaciju�izreēenog.�Veđ�posjeđuje�zemlju,�traži�sredstva.�U�mislima�je�sve�veđ�namješteno,�ureĜeno,�srca�namirena.�U�oēima�prolaznika�ēita�potreͲbu,�smišlja�planove�i�naēine,�a�realizaciju�prepušta�snažnoj�Ruci.�
Nakon�mnoštva� susreta� –�ugodnih� i�neugodnih,� lijepih� i� teških,�upeēatljivih� i�onih�neznatnijih�–�vrađa� se�na�najugodnije�klecalo.�Na�klecalo�na�kojem� trnu�koljena,�a�duša�leti�u�visine.�U�tom�položaju�ostaje�dugo�…�vrlo�dugo�…�nekima�neshvatljivo� dugo.� Umor�mu� nestaje� iz� oēiju,� ali� premoreno� tijelo� ipak� traži�poēinak�…�Razigranog�srca�zaspao�je�kasno�u�nođ.�
s.�Margareta�Ružman,�novakinja��
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������78�
Utemeljiteljev�„Plan�rada“��PoĜoh�danas�nakon�dnevnih�obveza�u�našu� staru�knjižnicu.�Tražila� sam�neke�stare�spise�koji�se�tiēu�povijesti�naše�Družbe.�U�knjižnici�je�sve�mirisalo�po�ostarͲjelosti�–�mnoštvu�starih�knjiga,�pergamena,�svezaka,�listova�…�sve�je�to�odavalo�jedno�davno,�prošlo,�ali�za�nas�vrlo�dragocjeno�vrijeme.�Prebiruđi� tako� sve� te�stare� stvari�pogled�mi� zastade�na� jednom�papiru�–�u� tom� trenutku� taj�mi� se�ēinio�potpuno�drukēijim�od�svih�ostalih,�kao�da�je�poseban,�kao�da�mi�može�ređi�više�nego�svi�drugi�koji�su�se�tu�nalazili.�Na�njemu�je�pisalo�sljedeđe:��17.�4.�1913.�2:00�–�Služba�ēitanja�5:00�–�Ustajanje�5:30�–�Jutarnja�molitva�6:00�–�Sv.�Misa�6:30�–�Zajutrak�8:00�–�11:00�–�Obveze�(Napisati�ēasnoj�majci�Krescenciji;�dođi�đe�onaj�siromah�kojem�sam�obeđao�dati�sat;�napisati�propovijed;�…)�11:00�–�Razmatranje�(Lk.�2,�1Ͳ20)�12:00�–�Molitva�–�(AnĜeo�Gospodnji,�Srednji�ēas)�13:00�–�Ruēak�sa�si�(tu� je�tinta�bila�razmazana,�ali�nije�bilo�teško�pretpostaviti�da�đe�i�danas�svoj�ruēak�podijeliti�sa�siromasima�u�onoj�svojoj�maloj�baraci)�15:00�–�Šetnja�uz�Miljacku�(iđi�đe�sa�mnom�g.�Buljan)�16:00�–��itanje�Sv.�Pisma�17:00�–�Molitva:�krunica�(zahvala�mojoj�Majci�za�njezin�zagovor�i�pomođ�u�mom�životu)�18:00�–�Veēernja�molitva�Crkve�18:30�–�Veēera�
I�onda�opet�vremenom�nagrižen�papir�ne�otkri�mi�daljnje�informacije.�
Nakon�proēitanog�teksta�možete�zamisliti�izgled�mog�lica,�moje�duše.�Naravno!�Osjeđala�sam�se�najbogatijom�SMI�u�tom�trenutku� jer�odmah�sam�prepoznala�Utemeljiteljev�rukopis.�O�Bože!�Pa�on�je�molio�Službu�ēitanja�baš�kako�i�molimo�s�cijelom�Crkvom:�
„U�nođi�mi�se�budimo�da�slavimo�te�molitvom“1.��ili�„Sa�postelje�se�dižemo�za�nođnog�doba�gluhoga,�od�tebe�prosit�idemo�da�sve�nam�rane�iscijeliš.“2.�
�
79��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
No,�nije�me�to�puno� iznenadilo� jer�sam�znala�da� je�taj�svetac�samo� iz�molitve�crpio�svu�snagu�za�svoj�život,�rad,�dobra�djela!�Nego,�nešto�drugo�mi�je�„zapelo�za� oēi“.� Razmatranje!� Taj� dan� je� razmatrao� otajstvo� premilog� Djeteta� Isusa.�zato�je�i�nama�ostavio�u�baštinu�da�razmatramo,�izmeĜu�ostalog,�otajstva�NavͲještenja,�RoĜenja� i�Objavljenja� jer� je�uvidio�kolike�milosti�za�život� tu�možemo�crpsti.� Utemeljitelju� hvala� ti� na� tom� velikodušnom� savjetu.� Iz� tog� „Dnevnog�reda“��ili�„Plana�rada“�vidjela�sam�da�je�Utemeljitelj�zaista�puno�radio,�ali�da�je�puno� i�molio.�I�to� istinski.�Pa�znamo�da� je�molio�sva�otajstva�krunice,�da� je�sv.�Pismo�ēitao�kleēeđi�…�taj�je�ēovjek�jedino�u�Bogu�gledao�sve!�
Žao�mi� je�što�nisam�uspjela�doznati�kada� je� išao�na�poēinak,� jer� tu� je�vrijeme�uēinilo�svoje�–�naime�papira� je� tu�nedostajalo,� tinta� je�bila� razmazana,�sve� je�bilo� toliko�neēitljivo�da� nisam�uspjela� niti�nazrijeti� što� je� tu� pisalo.�Ali�mogu�samo�nagaĜati,�no�nije�to�važno!�Važna�je�poruka.�A�koja�bi�to�mogla�biti?!?�Ne�znam�…�Možda�:�
„Isplaniraj�si�dan,� iskoristi�darovano�vrijeme�…“�ma�ne“�To� je�previše�površan�zakljuēak�…�Tek�nakon�dugog�razmišljanja�dosjetih�se�da�je�ljubav�prema�Bogu�i�bližnjemu� ta�koja� je�pokretala�Utemeljitelja,�a�koja�bi� i�mene�pokretala� samo�ako� joj� se�potpuno�predam�poput�njega.� Tek�bi� tako� ispunila� volju�mog�Oca�svakog�dana.�Zato�sam�nakon�toga�odluēila�otiđi�u�kapelicu�i�pomoliti�se!�Molila�sam�Utemeljitelja�da�mi� isprosi�milost�Boga:�da� ga� ljubim� svim� srcem,�da� se�svaki�dan�odriēem�sebe�kako�bi�prihvatila�Njegovu�volju�i�tako�ispunila�poslanje�na�ovome�svijetu!�
(�asoslov�III.,�1.�str,�Ͳ�663�i��2.�–�str.�698)��
s.�Sandra�Kapetanoviđ,�novakinja����
Pisma�ocu�Utemeljitelju�
Nakon� trodnevne�duhovne�obnove� tijekom�koje� su� se�kandidatice� sarajevske�provincije�nadahnjivale�Utemeljiteljevim�pismima,�te�životima�naših�prvih�sesͲtara,�uslijedio�je�njihov�odgovor�u�obliku�pisma�ocu�Utemeljitelju.�
Dragi�oēe�Utemeljitelju!�
�itajuđi�Tvoja�pisma�upuđena�sestrama,�zaželjeh�napisati�Ti�par� rijeēi.�Svjesna�sam�da�ono�što�si�pisao�nije�baš�lagano,�ali�znam�da�svatko�na�sebe�treba�uzeti�odgovornost�i�svoj�križ.�Ja�spremno�uzimam�svoj�križ,�nosit�đu�ga�i�cvjetati�tamo�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������80�
gdje�sam�posijana�živeđi�krotko,�ponizno�i�skromno.�Oplemenjivat�đu�druge�oko�sebe�živeđi�tako�da�ja�budem�ono�što�je�Bog�sa�mnom�naumio.�
Željela�bih�da�moja�duša�bude�oaza�mira� i� ljubavi�za�mene,�za�druge� i�za�moju�zajednicu.�Teško�je�nekad�biti�tiha�i�radina.�Teško�je�biti�revna�u�molitvi,�no�uz�Božju�pomođ�od�danas�obeđavam�biti�milosrdna� i�ponizna� srca,� lijepe� i�blage�naravi.�Iz�ljubavi�prema�Isusu�dat�đu�sve�za�zajednicu.�Volim�Isusa�i�predat�đu�se�Njemu.� Bit� đu�marljiva,� požrtvovna,� dobra,� bezazlena,� prijazna� i� ljubazna� sa�svakim,�vršeđi�savjesno�sve�svoje�obveze.�Ne�želim�da�mi�duša�bude�kao�pustiͲnja,�puna�sumnje�i�nemira.�
Oēe�Utemeljitelju,�danas�pred�Tobom�želim�ređi�Isusu:�Isuse,�raēunaj�na�mene!�Hođu�srcem�cijelim�da�se�nastaniš�u�mome�srcu�i�mojoj�nutrini,�da�moja�ljubav�bude�sva�za�Tebe,�Isuse,�za�moju�zajednicu�i�za�one�najpotrebnije.�Znam�da�đe�moje�srce�biti�nježno� i�blago� tek�onda�kada�Ti�u�njega�usadiš�poniznost� i�blaͲgost.�Oēe�Utemeljitelju,�pomozi�mi�da�u�meni�trajno�prevladava�vedrina,�ēedͲnost�i�poslušnost,�ti�uresi�Tvojih�duhovnih�kđeri.�Voli�Te�i�Tvoj�zagovor�moli,��
Tvoja�Valentina�Šunjiđ�
�
Dragi�oēe�Utemeljitelju!�
Drago�mi�je�da�sam�se�tijekom�ove�duhovne�obnove�mogla�intenzivnije�družiti�s�Tobom� i�Tvojim�pismima�upuđenim�sestrama.�Ovih�sam�dana�s�Tvojom�rijeēju�ulazila�u�svoju�nutrinu� i�puštala�da�Tvoja�rijeē�odjekne�u�mojoj�nutrini.�Raduje�me�da�si�uvijek�uza�me.�Hvala�Ti�za�sve�blage�i�tople�rijeēi�koje�sam�mogla�išēitaͲti�iz�Tvojih�pisama.�Znam�da�još�uvijek�nisam�onakva�kakvu�bi�me�Ti�želio�gledati�meĜu� svojim�duhovnim�kđerima,�ali�obeđavam�da� đu� se�od�danas�više� truditi�biti�što�bolja,�kako�bi�rekla�naša�prefekta�–�s.�Lucija�Blaževiđ:�„Dat�đu�se�lomiti.“�
Želim�biti�Tvoja�duhovna�kđer,�Tvoja�blaga�kđer�na�koju�đeš�uvijek�biti�ponosan.�Dragi�oēe�Utemeljitelju,�potpuno�sam�sigurna�da�želim�slijediti� Isusa,�za�Njega�živjeti� i� svojim� radom� Njega� pokazivati� svim� ljudima.� Da,� oēe� Utemeljitelju,�želim�biti�Tvoja�krotka�kđer,�a�Isusova�zaruēnica�koja�đe�uvijek�ukazivati�na�svoͲga�Zaruēnika.�Spremna�sam�svoj�križ�nositi�do�kraja,�s�Tvojom�pomođi� i�zaštiͲtom,�
�
� � � � Tvoja�Nikolina�Džaviđ�
��
�
81��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
�������������
STADLERU��Došao�si,�otkud?�Junaēko�srce�što�si�okrenuo,��Povijest�velikim,�silnim�djelima.��Znamo!��Hrvatska�Te�dala,�rodila�Te�u�patnji,��Tebe�patnika.�Krstila�Te�duhom�herojstva,�uēila�Te:�''Žrtvom�ljubavi,�žrtvom�boli!''��Shvatio�si�dobro�kao�genij�svijeta,�i�poēeo�si�paleđi�na�lomaēi�Bosni�veliku�žrtvu�ljubavi:�da�ogrije�mrzle�rane,��da�zgrušana�krv�nestane,�da�se�Bosni�svane.��O,�veliki�Stadleru,��sa�pastirskim�štapom�u�ruci,�plovio�si�smjelo�u�buci,�ēineđi�Mojsijevska�djela,�u�opasnoj�oluji�Hrvatskog�naroda.��Sve�si�svoje�dao,�a�to�si�i�htio,�zatresle�se�planine�Bosne�pod�herojskom�nogom,�kad�si�na�njih�stao.��Ispucana�zemlja�od�bijede�i�boli,�oživnu,�zazeleni�se,�rascvjeta�
i�meka�posta,��jer�Tvoj�znoj�i�krv,�bio�je�dosta.��I�tad�orat�si�poēeo�sijuđi�nauku�neba,�da�svjetlo�s�ljubavlju�zablista,�da�BosnaͲHrvati�osjete�radost�Otkupitelja�Krista.��Srce�ljudsko�nijemo�ostati�nije�moglo,�uēeđi�od�tebe�što�se�žrtvom�radi,�što�se�žrtvom�može,�što�iz�žrtve�niēe.��Žrtva�je�ljubav�pokrenule�su�Bosnu�cijelu,�koja�tada�poĜe�naprijed�u�bijelom�velu.��Za�tobom�stado�je�pošlo,�i�ko�Pastir�pravi�svojih�Služavki�Mali,�s�njima�si�bioͲ�a�Vjeēnost�Te�pozvala�da�ti�rekne�svoj�rajski�''Hvala!''��Hvala!�Kliēu�Ti�Tvoja�djeca,�Tebi,�ēovjeku�hrvatske�Golgote,�Ocu�ljubavi.�Dobrote�djelitelju,�svom�dragomͲ�Ocu�Utemeljitelju!�
����s.Dolores�Brkiđ������������������������������������������������������������NovakinjaͲDubrovnik�1974.�Iz�arhiva�naših�Vjesnika…�
�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������82�
Nositi�križ��
�Križ�svaki�dan�nositi�teško�je�i�nije�lako,�ali�nositi�ga�s�Isusom�uvijek�je�lakše.�
Križ�imati,�nositi,�milovati,�cjelivati,�
ali�nikada�ne�pokleknuti�pod�težinom�svoga�križa.�
Nositi�ga�kroz�život�i�bolest,�sve�do�kraja�života�svoga,�
do�Vjeēnosti!�„Jer�tko�ne�nosi�svoga�križa�
i�ne�poĜe�za�mnom,�nije�mene�dostojan“�
rekao�je�Isus!��(Mt�10,38).��
Ne�možemo�iako�bi�ponekad�htjeli�
pobjeđi�od�križa,�ali�on�je�neminovan�
za�naš�kršđanski,�redovniēki�život,�i�za�naše�vjeēno�spasenje.�I�sam�Isus�Krist�nosio�je�križ�
sve�do�Kalvarije�za�sve�ljude�svijeta�
i�bio�na�njemu�raspet.��
I�mi�smo�dužni�svaki�dan�po�uzoru�na�Isusa,�
koji�je�dao�svoj�život�za�nas,�i�naše�spasenje�i�otkupljenje,�
hrabro�nositi�svoj�križ�do�kraja�života.�
I�blago�onome�tko�zna�s�ljubavlju�trpjeti�za�Isusa,�
i�svaki�dan�strpljivo�nositi��svoj�križ�za�sebe�i�druge!�
�s.�Magna�Borovac�
�
�
83��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Korizma�u�Betlehemu���Kako�sve�više�prolaze�dani�ovoga�milosnoga�vremena�–�korizme,�u�meni�sve�više�raste�želja�da�bar�nešto�malo�više�saznam�o�korizmi�u�BetleheͲmu.�esto�zastanem�na�trenutak�u�mislima,�ali�mi�jaka�buka� i�gužva�preͲkinu�moje�druženje�sa�sestrama.� Iako� ih�ne�vidim,�njihovu�duhovnu�priͲsutnost�osjeđam.�Ima�li�što�bolje�od�toga�nego�da�znaš�da�đe�te�netko�na�vratima�Betlehema�uvijek�doēekati� i�poželjetiti�blagoslovljen�dan.�OboͲgađena�i�radosna�srca�vrađam�se�svaki�dan�u�vjeri�i�nadi�da�đu�ih�ponovno�sresti.�Svaki�me�dan�iznova�i�ponovno�nešto�vrađa�na�izvor�ljubavi,�u�moj�Betlehem.�Ponekad�je�jako�teško�svijetliti�tamo�gdje�si�poslan,�jer�živimo�u�svijetu�gdje�je�zlo�prisutno�i�koliko�god�nastojali�biti�jaki�i�boriti�se�proͲtiv�zla,�padnemo,�izgubimo�borbu,�jer�su�nam�zavodljivosti�ovoga�svijeta�prava�napast� i�kušnja.�Mi�smo�samo� ljudi�te�kao� i�svi�drugi� imamo�palu�narav,�ali�nas�snaga�smrti�i�uskrsnuđa�Kristova�oslobaĜa�od�sile�zla�i�mraͲka�ovoga�suvremenoga�svijeta���
Iako�baš�sada�u�školi�nema�puno�toga�što�bi�posvjedoēilo�da�je�to�bio�naš�samostan,�ali�nam�i�ne�treba�ništa�više�od�samoga�zdanja�koje�puno�više�svjedoēi� i�ponosno�ēeka�dan�kada� đe�se�u�njemu�osjetiti�toplina�sestarͲskoga�ozraēja.�Stoga�ponosno�ēekamo�da�jednoga�dana�živimo�korizmu�i�Uskrsnuđe�u�Betlehemu.�ALELUJA!�
� � � � � � Valentina�Šunjiđ,�kandidatica��
Odlazak��s�porukom��
Odlazak� s� porukom...� Tako� bismo�mogli� opisati� dogaĜaje� kojima� smo�svjedoci� ovih� dana,� a� zaista� su� to� situacije� kojima� su� ljudi� svjedoēili�rijetko.�Odreknuđe�Svetog�Oca�pape�Benedikta�XVI.�od�službe�Petrovog�nasljednika�sve�nas�je�jako�iznenadilo�i�izazvalo�u�nama,�vjernicima,�puno�pitanja.�I�crkvenoj�hijerarhiji�trebalo�je�vremena�da�se�snaĜe.�
I�ovim� ēinom�Papa�nas� je�uēvrstio�u�vjeri� jer� sve� što�on� ēini� ima� za�cilj�približiti� naša� srca� Bogu� i� uēiniti� nas� istinskim� Božjim� svjedocima� i�prijateljima.� Benedikt� XVI.� je� izjavio:� "Nakon� što� sam� se� više� puta�preispitao�pred�Bogom,�došao�sam�do�uvjerenja�da�mi�moje�snage,�zbog�poodmakle� dobi,� više� ne� dopuštaju� vršiti� na� prikladan� naēin� moju�papinsku� službu."�Papa� je�naglasio�da� je� svoju�odluku�donio�u� slobodi,�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������84�
svjestan�težine�tog�ēina�i�suvremenih�okolnosti�u�kojima�živi�crkva.�
Papa�Benedikt�XVI,�krsnim�imenom�Joseph�Ratzinger,�roĜen�je�na�Veliku�subotu� 16.travnja� 1927.godine� u� gradu�Marktl� am� Inn� u� Njemaēkoj� i�istog� je�dana�kršten.�Živio� je�u�zdravoj,�vjerniēkoj,�katoliēkoj�obitelji.�Od�1946.do1951.� studirao� je� filozofiju� i� teologiju.� Po� završetku� studija�zareĜen� je� za� sveđenika.� Kao� vrstan� teolog,� predavao� je� na� brojnim�sveuēilištima.� Sudjelovao� je� i� kao� teolog� struēnjak� na� Drugom�vatikanskom� koncilu.� U� listopadu� 1978.� sudjelovao� je� na� konklavi� na�kojoj� je� izabran� Ivan� Pavao� II.� za� Petrovog� nasljednika� koji� ga� je�imenovao�i�Prefektom�Kongregacije�za�nauk�vjere.�
Kardinal� Joseph�Ratzinger� izabran� je�za�nasljednika�pape� Ivana�Pavla� II.�na� konklavi� 19.� travnja� 2005.� godine.� � Za� vrijeme� svog� pontifikata�ostvario�je�24�inozemna�putovanja�i�objavio�3�enciklike.��Kao�265.�papa�u�povijesti,�Crkvu�je�vodio�7�godina,�10�mjeseci�i�9�dana.�
Po� ēemu� đemo�pamtiti�Svetog�Oca�Benedikta�XVI.?�Prije� svega,�pamtit�đemo�ga�kao�ēovjeka�vjere,�duboke�i�iskrene,�i�kao�ēovjeka�posve�odanog�Crkvi.�Pamtit�đemo�ga�kao�jednog�od�najveđih�teologa�u�povijesti�Crkve.�Pamtit�đemo�ga�kao�Papu�kojeg�smo�voljeli�slušati� i�ēitati.�Pamtit�đemo�ga�kao�poniznog�i�vjernog�radnika�u�vinogradu�Gospodnjem.�
Naš� narod� pamtit� đe� ga� po� njegovoj� naklonosti� prema� nama� i� po�apostolskom� pohodu� kojim� je� obogatio� našu� domovinu� u� lipnju� 2011.�godine.� Pamtit� đemo� i� veliēanstveni� susret� s� njim� i� našim� mladim�vjernicima�na�Trgu�bana�Jelaēiđa.�Bio�je�to�susret�Neba�i�zemlje�ispunjen�predivnom,� glasnom� šutnjom� koja� se� i� Papi� Benediktu� XVI.� duboko�urezala�u�srce!�
U� svom� posljednjem� obrađanju� vjernicima,� kao� Vrhovni� poglavar�katoliēke�Crkve,�Sveti�Otac�Benedikt�XVI.�u�Castel�Gandolfu�je�rekao:�"Ja�sam� samo� putnik� koji� zapoēinje� posljednju� etapu� ovozemaljskog�putovanja,� ali� želim� i� nadalje� svojim� srcem,� ljubavlju,�molitvom,� svim�svojim�duhovnim�snagama�raditi�za�zajedniēko�dobro� i�za�dobro�Crkve� i�ēovjeēanstva."�
Fra�Bonaventura�Duda� jednom� reēe:� "Svi� smo�mi�pred�Bogom�mali.�A�jednom�u�nebu,�saznat�đemo�da� je�meĜu�nama�bilo� i�velikih."�Jedan�od�tih� velikih� s� kojima� smo� imali� ēast� i� radost� živjeti� istu� vjeru,� slaviti�Gospodina,�moliti� se� i�napredovati�u�dobru,�graditi�Kraljevstvo�Božje� � i�zvati�ga�svojim�Papom�(Ocem)�svakako�je�bio�i�Benedikt�XVI.!�Bogu�nek�je�
�
85��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
hvala� na� tom� velikom� daru� kojim� nas� je� blagoslovio!� � Mi� smo�blagoslovljeni�jer...živjeli�smo�u�vrijeme�Benedikta�XVI.!�
��s.�M.�Samuela�Grozaj�
�
Laku�nođ�Sveti�Oēe!��
Dok� sam� nijemo� i� sa� suͲzom�u�oēima,�gledala,�SveͲti�Oēe,� tvoj�odlazak� iz�VaͲtikana,� svijet� je� postao�tako� malen� pred� tim� još�njemu� nepoznatim� dogaͲĜajem.�Tvoj�zadnji�odlazak�iz� rezidencije� pastira� CrkͲve,� ispratilo� je� sunce� koje�je� bilo� veđ� na� zapadu,� na�zalazu�…� Zasigurno�njegoͲ
ve�zalaze�gledao�si�više�puta�sa�svoga�prozora�s�kojeg�si�blagoslivljao�tko�zna�koliko�puta�danju�i�nođu�cijeli�svijet,�Crkvu,�ēovjeēanstvo.�Ta�u�Rimu�su�najljepši�zalazi�sunca.�Na�Trg�Svetog�Petra�došli�su�mnogi�jer�su�željeli�još�jednom�mahnuti,�zahvaliti,�i�pomoliti�se�za�tebe.�Tek�je�samo�helikopͲter�kojim�si�bio�odvezen�u�Castelgandolfo�prošao�kao�sjena�uz�sam�trg� i�nije�te�nitko�mogao�više�vidjeti.��Oēi�svih�bile�su�uzdignute�k�plavom�neͲbu…�A�tko�to�ne�bi�prosuzio�…�I�ako�sam�bila�daleko�od�Rima�duhom�sam�te�pratila�na�putu�do�tvog�privremenog�boravišta.��
Sve� je�utihnulo.�Rim�se�ēinio� iz�perspektive�neba�kao�da�spava,� i�ako� je�bilo� tek�17� sati.�Ti� si� visoko,� letiš�nebom…�Ništa�neobiēno.�Ta� tvoja� je�duša� i�onako�uvijek�bila�uzdignuta�k�nebu,�boravištu�Oca…�Tvoje� tijelo�bilo� je�na�zemlji�a�duh� i�duša�s�Onim�koga�si�nam�dozivao�svojim�duboͲkom� rijeēima,�s�Kristom,�kome�pripada�nebo� i�zemlja.�Sada�pokušavam�razumjeti�tvoje�poruke�i�rijeēi�koje�su�izvor�duboke�meditacije�i�kontemͲplacije�Lica�s�kojim�se�svako�ljudsko�srce�želi�preobraziti.��Dugo�đu�išēitaͲvati� i�nadahnjivati�se�tim�porukama� i�pozivima�kojima�si�nas�pozivao�da�budemo�Kristovi.��
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������86�
I�dok�polagano�se�približavaš��svom�odredištu,�mrak�se�spušta�na�zemlju�a�s�njim�i�ti.�Stigao�si…�Sve�izgleda�jednostavno�i�tiho,�bez�posebnih�proͲtokola.� �Pomislih:�O�Bože� zar� je�moguđe�da� se� završava� sve� i�da�Crkva�nastavlja�novu�povijest?�Kod�tvog�privremenog�doma�ēekalo�te�mnoštvo�vjernika�koji�su�ti�željeli�još�jednom�ređi:�S�tobom�smo�Sveti�Oēe!�Pojavio�si�se�a�svi�su�ti�pljeskali,�kliktali:�Hvala�sveti�Oēe!�Volimo�te!�Uzvratio�si�im�uzdignutom� rukom�kojom�si�hrabrio,�blagoslivljao�svoje�stado,� i�blagim�oēinskim�osmjehom�na�licu,�kao�da�si�želio�i�ti�ređi:�“Niste�sami!��S�vama�je�Krist.“�Prozborio�si�svoje�zadnje�rijeēi:�„Dragi�prijatelji,�sretan�sam�što�sam� s� vama,� okružen� ljepotom� stvorenog� svijeta� i� vašom� simpatijom�koja�me�raduje.�Hvala�za�vaše�prijateljstvo� i�vašu� ljubav“�…�„Nisam�više�Papa,�bit�đu�Rimski�prvosveđenik�do�20�sati�veēeras,�i�više�to�neđu�biti“�…�„Ja�sam�samo�putnik�koji�zapoēinje�posljednju�etapu�ovozemaljskog�puͲtovanja�ali�želim�i�nadalje�svojim�srcem,�ljubavlju,�molitvom,�svim�svojim�duhovnim�snagama�raditi�za�zajedniēko�dobro� i�za�dobro�Crkve� i�ēovjeͲēanstva.� I� osjeđam�da�me�u� tome� snažno�podupire� vaše�prijateljstvo� i�vaša� ljubav“...� „Idemo� dalje� za� opđe� dobro�Crkve� i� svijeta.�Hvala,� laku�nođ.“
Sveti�Oēe! Posljednja�rijeē�koju�si�u�svom�pontifikatu�rekao,�bila�je:�„Laku�nođ!“�Nakon�tih�rijeēi,�pogledao�si�na�sve,�u�tom�pogledu�pozdravio�si� i�zagrlio�cijeli�svijet�i�otišao�…��
Od�tog�trenutka,�toēnije,�od�20�sati�Ͳ�28.�veljaēe�2013.��svoj�boravak�nazͲvao�si�„boravak�u�Petrovom�dvorištu“�a�sada�na�dva�mjeseca�boravit�đeš�u�„Petrovom�ljetnikovcu“.�Zaslužio�si�odmoriti�se�Sveti�Oēe,�i�ako�znamo�da� tvoja�briga� i� ljubav� za�Crvku�od� sada� đe�biti�u�drugoj�perspektivi,�u�dubokoj�molitvi�i�zajedništvu�s�Ocem�…��
Trg�ispred�tog�ljetnikovca�bio�je�još�dugo�u�nođ�pun�tvojih�odanih�prijateͲlja.�Rijeēi�su�još�odjekivale:�„S�Tobom�smo�Sveti�Oēe!�Volimo�te!”�Kako�je�ta�nođ�ulazila�u�svoju�tajnu,�utihnule�su�rijeēi�a� ljudska�srca�ostala�s�ToͲbom�u�molitvi�razmišljajuđi�o� tom�velikom�dogaĜaju�Crkve.�Vrata�su�se�zatvorila…� i�u�Vatikanu� i�u� ljetnikovcu.�Vojnici�su�to�sveēano� i�dostojanͲstveno�uēinili.�Vidjela�sam�taj�prizor�više�puta�ali�ovaj�put�bilo�je�to�druͲgaēije�…��
Kao�nikad�osjetila�sam�prazninu� i�nesigurnost�u�LaĜi�–� jer� je�ostala�bez�svog�Kormilara,�ali�vjerujem,�znam,� i�to�si�nam�toliko�puta�ponovio�ovih�dana,�da�je�Krist�onaj�koji�vodi�Crkvu,�On�je�njezin�Kormilar.�On�je�zavesͲ
�
87��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
lao�veēeras�i�stao�na�njezin�branik�–�vidljivo�–�jer�Crkva�je�Kristova�laĜa…�a�mi�smo�njegova�djeca…��
Tu�je�i�Pastir,�papa�u�miru,�Benedikt�XVI.��njemu�veēeras�želim�ređi:�Sveti�Oēe,� hvala� za� tvoje� upravljanje� laĜom�Crkve� tijekom� proteklih� godina.�Hvala�za�ēvrstinu�upravljanja�u�burama�i�olujama.�Hvala�za�ohrabrenje�da�putujem�pravim�putem,�pravom�cilju.�Hvala�za�razumijevanje,�praštanje,�ljubav.�Hvala�za�svjedoēenje.�Umoran�si…�Veēeras�se�odmori…�Spavaj�...�Krist�je�s�tobom�…�On�je�preuzeo�Kormilo�laĜe�i�uz�Njega�smo�veēeras,�mi�njegova�djeca,�…�više�nego�smo� to�bili�uz�Tebe�…�Zaboravili�smo� toliko�puta�…�Oprosti�nam�…�
Svijeđa�koju�sam�zapalila�moleđi�za�tebe�prije�dvije�veēeri,�gori�i�veēeras.�Gorjet�đe�dugo�u�nođ,�za�tebe,�za�Crkvu,�za�njezinog�novog�Pastira�…�
I�ako�je�zavladao�muk�nođi�želim�tiho�ti�ređi:��
Laku�nođ�Sveti�Oēe!�Laku�nođ�Pastiru�crkve!�Laku�nođ�Kristov�namjesniēe!�Laku�nođ�ēvrsta�Stijeno�Crkve!�Laku�nođ�Petre�naših�dana!�Laku�nođ�Prijatelju�Hrvatskog�naroda!�Laku�nođ�papa�Benedikte�XVI.!�Laku�nođ!�Hvala�Sveti�Oēe!��
s.�Ana�Marija�Kesten��
�
��
„Velika�nada�može�biti� samo�Bog�koji�obuhvađa� cjelokupnu� stvarnost� i�koji�nam�može�ponuditi� i�dati�ono� što� sami� svojim� silama,�ne�možemo�postiđi.�To�da�nam�se�ona�daje�kao�besplatan�i�nezaslužan�dar�spada�na�sastavni�dio�nade.�Ta�se�nada� temelji�na�Bogu� ...�koji� ima� ljudsko� lice� i�koji�nas� je�do�kraja� ljubio:�svakoga�od�nas�pojedinoga� i� ēovjeēanstvo�u�cjelini.“�
Benedikt�XVI.�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������88�
�
PASTORAL�MLADIH�I�PRIJATELJI�MALOGA�ISUSA�
��Slavonski�Brod�
„U�vjeri�hodimo“
U�subotu,�02.�ožujka�2013.�održan�je�IX.�Dekanatski�križni�put�mladih�„U�vjeri�hodimo“,�u�kojem�su�bili�ukljuēene�sve�župske�zajednice�na�podruēͲju�Slavonskog�Broda.�Ispred�našeg�samostana�bila�je�XII�postaja.�Pošto�se�u�pozdravnom�govoru�spominje�naš�Utemeljitelj�i�mislim�da�je�to�važno�i�za�nas�a�naravno�i�za�sve�BroĜane.�Hvala�ti!�
Poštovani�i�dragi�mladi�hodoēasnici�Križnoga�puta!�
Sve�Vas�od�srca�pozdravljam�u�ime�sestara�Služavki�Maloga�Isusa,�ispred�ēije�kuđe�se�nalazimo.�Sestre�ovdje�žive�i�djeluju�koliko�i�župna�zajednica.�Uskoro�ulazimo�u�20�godišnju�života�i�djelovanja.�Bogu�hvala�za�primljeͲne�milosti�kroz�to�razdoblje.�
Bogu� zahvaljujem� i�na�Vašoj�odvažnosti�da�budete� sljedbenici�Kristova�Križnoga�puta.�Smatram�to�velikom�milošđu�i�darom�za�Vas�osobno,�kao�i�za�mjesnu�i�opđu�Crkvu.��
Hvala�Vam�za�svjedoēanstvo�vjere�koje�dajete�svima�nama�koji�smo,�taͲkoĜer,�izabrali�Krsta�za�naš�Put,�Istinu�i�Život.��
Isus�na� jednom�mjestu�kaže:�"Tko�nije�spreman�uzeti�svoj�križ� i�pođi�za�mnom�nije�mene�dostojan."�Vi�nam�pokazujete� i� svjedoēite� spremnost�uzeti�i�nositi�s�Isusom�Križ�vlastitog�života�na�naēin�kako�ga�je�on�nosio.��
Nitko�od�nas�nije�pošteĜen�Križa,�samo�je�razlika�u�tome�kako�se�prema�Križu�odnosimo.�Da�li�ga�kao�ludost�odbacujemo�ili�ga�kao�djelo�spasenja�prihvađamo?� Za� sebe�možemo� ređi:�Mi,� sljedbenici� Križa� Kristova,� ne�odbacujemo�ga�kao�ludost,�nego�prihvađamo�i�nosimo�s�Kristom�za�vlasͲtito�djelo�spasenja�i�spasenja�svih�ljudi.��
�
89��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Danas�na�prvu�subotu,�kad�molimo�za�nova�duhovna�zvanja,�osobe�koje�đe�biti�spremne�Isusu�služiti�u�sveđeniēkom�i�redovniēkom�životu.�UkljuͲēujem� ih�u�ovu�molitvu�Križnoga�puta,�da� Isusu�mogu�odgovoriti:� "Evo�dolazim�Gospodine�vršiti�volju�tvoju".�Kao�što�su�to�mnogi�rekli�koji�su�u�Kristovoj�službi.�Mnogi�sveđenici,�sestre�Služavke�Maloga� Isusa� i�drugih�redovniēkih�Družbi�unutar�Crkve.�Ne�mogu�meĜu�njima�ne� spomenuti�broĜanina,�Slugu�Božjega�Josipa�Stadlera,�utemeljitelja�sestara�SMI.��
Neka�ovaj�Križni�put�bude�put�našeg� rasta�uvjeri,� te�nam�vjera�bude� "�...dragocjeno� blago�Božjih�milosti,� koje� nas� usređuju� u� životu� i� tješe� u�ēasu�smrti,�ēine�nas�blaženima�na�zemlji�i�u�vjeēnosti."�kako�je�rekao�sluͲga�Božji�Josip�Stadler.��
U�godini�170.�obljetnice�njegova�roĜenja� i�krštenja� Ͳ� ēovjeka�postojane�vjere� i�velikog�pouzdanja�u�Boga.�Preporuēujem�vaš�hod�Križnoga�puta�njegovu�zagovoru.�����Gospodine,�po�zagovoru�sluge�Božjega�Nadbiskupa�Stadlera� i�naša�srca� ispuni�darom�svete�vjere�kako�bi�naša�nastojanja� i�djelovanja�bila�usmjerena�prema�Tebi�i�za�Tebe.�
Neka�svaki�Vaš�daljni�korak�bude�blagoslovljen�i�voĜen�Kristovim�Duhom.�
Sestra��Kristina�AĜžamiđ��Omiš�
�Dijeliti�i�blagovati�Božju�Ljubav�
�Adventski�su�dani�vrijeme�priprave�za�Božiđ,�vrijeme�koje�nas�na�poseban�naēin�potiēe�na�bliskost�s�Bogom,�na�radost�susreta�s�Njim,�na�zahvalnost�za�Njegovu�milosnu� ljubav� i�puninu�Njegove�dobrote.�Prilika� je� to�da�u�ozraēju�božanske�ljubavi�i�nade�u�svojim�srcima�obnovimo�sliku�Božju,�da�mu� se� približimo�molitvom,� rastom� u� vjeri,� kako� bi� ispunjeni� snagom�Duha�Svetoga�ljubili�brata�ēovjeka.�To�je�zadađa�svakog�kršđanima,�uvijek�i�sada�biti�Kristovo�svjetlo,�dijeliti�sređu,�radost�koja�izvire�iz�srca,�dijeliti�i�blagovati�Božju�ljubav,�vjerovati�mu,�živjeti�vjeru�koja�je�ljubavlju�djelotͲvorna.��
Kad�se�srca�slože,�milost�Božja�ēudesno�djeluje� i�donosi�obilne�plodove.�Taj�divni�osjeđaj�radosti�ljubavi,�koja�se�ēudesno�umnažala,�osjetile�smo�i�mi�župljanke�omiške�župe�Sv.�Mihovila�ArkanĜela,�koje�smo�u�subotu�15.�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������90�
prosinca�2012.�upriliēile�susret�Prijatelja�Malog�Isusa�i�posjetile�štiđenike�o�kojima�u�svom�samostanu�skrbe�Sestre�Služavke�Maloga�Isusa�u�OmiͲšu.�U�veselom�druženju�s�našim�domađinima,�vrijednim�sestrama�i�njihoͲvim�štiđenicima,�uz�božiđne�pjesme�i�molitvu,�razgovor�ugodni�i�kolaēiđe�vrijeme�je�brzo�prolazilo.�
Svi�smo�bili�ispunjeni�milošđu�Kristove�ljubavi�koja�je�te��kišne�subote��na�poseban�naēin�zasjala�u�našim�srcima.�
Neka�svako�naše�srce�bude�kolijevka�ēista�i�bijela,�topla�i�ponizna,�uvijek�spremna�za�Malenog�Isusa!��
I�ne�zaboravimo�rijeēi�Sv.�Pavla�:�„Bog�nas�je�stvorio�za�dobra�djela�u�KrisͲtu�Isusu!“(�Ef�2,10)�
Živio�Mali�Isus!�
�Branka�Mlinar,�PMI�Omiš�
�Split�
Nikada�umorna�ljubav�–�Stadleru�za�170.�roĜendan��
U�organizaciji�Hrvatske�udruge�Benedikt,�u� ēetvrtak,� 24.� sijeēnja� 2013.�god.�u�knjižnici�Nadbiskupskog�sjemeništa�u�Splitu,�prof.�dr.�sc.�don.�Ivan�Bodrožiđ�predstavio�je�zbirku�pjesama�Nikada�umorna�ljubav,�mlade�auͲtorice,� ēlanice�PMI� iz�Omiša,�Branke�Mlinar�koja� je�stihove�posvetila�bl.�Ivanu�Pavlu�II.�i�svojoj�baki�Mariji�Lidiji�Lelas,�in�memoriam.�Prostor�knjiͲžnice�bio� je� ispunjen�veđ� i� prije� samog�poēetka�promocije�u�18,00�sati,�a��
datum� predstavljaͲnja� pomno� je� izabͲran�jer�je�na�taj�dan,�prije�170�godina,�24.�sijeēnja� 1843.� u� SlaͲvonskom� Brodu� roͲĜen� hrvatski� sveđeͲ
�
91��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
nik,� Vrhbosanski� nadbiskup� Josip� Stadler,� utemeljitelj� Družbe� Sestara�Služavki�Maloga�Isusa�kojima�je�autorica�ovom�prigodom�uputila�srdaēan�pozdrav,�naglašavajuđi�da�je�iznimno�sretna�jer�Stadlerov�roĜendan�prosͲlavljaju�na�predivan�naēin�Ͳ�pjesmom�združeni�u�Kristu.�
Svojom� su�nazoēnošđu�ovaj�dogaĜaj�uveliēale� sestre� splitske�provincije�Sv.�Josipa:�s.�Sandra�Midenjak,�provincijalna�glavarica,�s.�Krucifiksa� IveͲljiđ,�zamjenica,�s.�Jelena�Mareviđ,�tajnica,�s.�Maneta�Mijoē,�savjetnica,�s.�Dulcelina�Plavša,�s.�Flavija�Brstilo,�s.�Dolores�Brkiđ,�s.�Mirjana�Rojnica�i�s.�Terezija�Pervan�koja� je� �sudjelujuđi�u�programu�proēitala�pjesmu�U�srcu�Maloga�Isusa.��
Mladoj�su�pjesnikinji,�uz�brojne�poklonike�duhovne�poezije,�podršku�pruͲžili�i�njezini�profesori�s�Katoliēkog�bogoslovnog�fakulteta�u�Splitu:�recenͲzent� i�promotor�zbirke�prof.�dr.�sc.�don.�Ivan�Bodrožiđ,�prof.�dr,�sc.�MlaͲden� Parlov,� ravnatelj� Nadbiskupskog� sjemeništa� u� Splitu,� prof.� dr.� sc.�Ante�Mateljan,�dr.�sc.�Alojzije��ondiđ�i�dr.��
U�glazbenom�dijelu�programa�nastupili� su�VIS�Gospe�od�Zdravlja� SPLIT�DOBRI,�te�Mislav�Gogiđ�i�Ivana�Baliđ�koji�su�izveli�Schubertovu�Ave�Maria.�Uz�autoricu�stihove�su�kazivali:�Domogoj�Jelaēa,�s.�Terezija�Pervan,� Ines�Balajiđ�i�Kristina�Žura.�Program�predstavljanja�vodila�je�Ana�Kovaēeviđ,�a�pozdravne�rijeēi�u� ime�Hrvatske�udruge�Benedikt�uputio�je�Mario�PopoͲviđ.� � �Predstavljajuđi�svoju�knjigu�autorica� je�naglasila�kako�je�ova�zbirka�poezije�njezino� svjedoēanstvo� ljubavi� za�Krista,�da� joj� je� iznimno�drago�što�se�promovira�na�170.�godišnjicu�Stadlerova� roĜenja,�u�Godini�vjere�koju�je�proglasio�papa�Benedikt�XVI.,�te�da�stihovima�zahvaljuje�Bogu�za�ukazanu�milost.��
Svojim� objektivom� predstavljanje� je� zabilježio� Roko� Pavlinušiđ,� koji� je�uredio� i�naslovnicu�zbirke�Nikada�umorna� ljubav,�a�u�publici�smo�mogli��zamjetiti��glumca�Slavka�Sobina�i�dizajnericu�Riu�Devēiđ.���
Na�kraju�ove�lijepe�veēeri�osladili�smo�se�ukusnim�kolaēima�koje�je�pripͲremila�s.�Mirjana�Rojnica�i�PMI�iz�Velog�Varoša.�
„U�srcu�Maloga�Isusa,�naša�je�sređa�dragocjena!“�
Branka�Mlinar�PMI,�Omiš�
���
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������92�
Split�Živom�krunicom�od�Stadlera�do�Isusa�
�U�ovoj�Godini�vjere�na�170.�roĜendan�sluge�Božjeg�Josipa�Stadlera,�dakle�24.�1.2013.��bila�je�pokrenuta�devetnica�žive�krunice.�Ideja�i�organizacija�realizirala�se�kroz�24�sata�meĜu�Prijateljima�Malog�Isusa�Splitske�ProvinͲcije�zajedno�s�nekoliko�molitvenih�zajednica�diljem�Hrvatske.�Svaki�dan�devetnice�bio�je��organiziran�tako�da�dio�sudionika�sudjeluje�po�rasporeͲdu�kroz�post,�svetu�misu,�klanjanje�ili�meditacije�uz�film�(posebno�PMIͲa)�o�dr.�Josipu�Stadleru�''Velikan�vjere�u�hrvatskom�narodu''.�Stadler,�veliki�uzor�vjere,� je�bio�ēovjek�koji� je�s�povjerenjem�raēunao�s�Bogom� i�MariͲjom,�a�Bog� je� raēunao�s�njim.�Kroz� teška� i�burna�vremena�svojom�snaͲgom�vjere�u� Isusa� i�Mariju,�gledano� ljudski�u� ēesto�nemoguđe� situacije�unio�je�Boga�kroz�velika�djela.�Zato�je�govorio:�''Vjera�je�dragocjeno�blaͲgo!''�
Danas�nam� je�možda�više�nego� ikad�potrebno�to�blago.�U�ovim�burnim�vremenima� za�Crkvu,�naš�narod� i�nova� zvanja,�potrebna�nam� je� živa� i�ēvrsta�vjera,�kao�u�onim�prvim�stoljeđima�Crkve.�
Devetnica�je�bila�s�nakanom�za�prihvađanje�vrednota�vjere�i�EvanĜelja�u�hrvatskom�narodu,�posebno�najodgovornijima,�te�da�svjetlo�vjere�u�naͲma�bude�jasno,�vidljivo�i�prepoznatljivo.��
Na�BLAGDAN�SVIJE�NICE�2.�2.�2013.,�nakon�devetnice,�zahvalili�smo�BoͲgu�za�Bogu�posveđene�osobe�moleđi�za�nova�duhovna�zvanja,�za�dar�svjeͲtla,�vjere�u� Isusa�koji� je�rekao:� ''Ja�sam�svjetlo�svijeta,�tko� ide�za�mnom�neđe�hoditi�u�tami.''�jer�On�je�Svjetlo�za�prosvjetljenje�naroda.��
Osnaženi�kroz�devetnicu�s��psalmistom�pjevamo:��
''Tvojom�svjetlošđu�mi�đemo�svjetlo�vidjeti.“��
�������������������� � � ��������������s.�Dolores�Brkiđ,�proēelnica�PMIͲa�������������������������������������������������Mirjana�Zemunik,�animatorica�KriloͲJesenice�
�
�
�
�
93��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
POKOJNE�SESTRE��
s.�M.�Bogumila�(Marica)�Štengl�
(3.�08.�1923�–�19.01.2013)�
22.�Sijeēnja�2013.� sahranjena� je�na� samoborͲskom�groblju�+�s.�M.�Bogumila�Štengl.�SprovoͲdne� obrede� predvodio� je� vlē.� Vlado� Bogdan�samoborski� župnik,� vlē.� Ivica� Štengl� neđak,�mons.� Stanislav� Kovaēiđ� delniēki� župnik� i� vlē.�Branko�Picek.��Na�sprovodu�i�misi�zadušnici�za�našu�pokojnu�sestru,�sudjelovale�su�s.�M.�KaͲtarina� PeniđͲSirak� provincijalna� glavarica� sa�sestrama� iz� Nove� vesi,� Kraljevca,� Samobora,��Stenjevca,�Pitomaēe.�
S.�M.�Katarina�PeniđͲSirak�oprostila�se�od�pokojne�s.�Bogumile�ovim�rijeͲēima:�
Život�s.�M.�Bogumile�bio� je� ispunjen�ēvrstom�vjerom�koju� je�na�krštenju�primila�i�nenametljivo�ju��zraēila,�jer�je�znala�da�je�Isus�onaj�kome�je�povͲjerila�svoj�život.��
Marica,�s.�Bogumila�Štengl�roĜena�je�3.�08.�1923.�godine�od�oca�Alojza�i�Marije�r.�Kuhtiđ�u�Rudama�kraj�Samobora.�Sama�je�za�sebe�kazala�"imala�sam�zvanje�od�osnovne�škole�i�veselila�se�da�đu�kad�budem��imala�17�goͲdina�mođi�uđi�u�samostan."�To�joj�se�ipak�nije�ostvarilo�zbog�ratnih�prilika�i�u�samostan�ulazi�u�svojoj�24Ͳtoj�godini.�Nakon�kandidature�u�Sarajevu�ulazi�u�novicijat� i�na�blagdan�Velike�Gospe�1949.�godine�polaže�prve�reͲdovniēke�zavjete.��
Radosno�se�prepustila�služiti�Bogu,�tiho�i�nenametljivo.�Bila�je�jednostavͲna,�savjesna,�uporna�i�uzorna�redovnica.��
Svoj� redovniēki�život�zapoēela� je�u�župi�sv.� Jeronima�u�Zagrebu,�gdje� je�bila�godinu�dana,�a�zatim�u�našem�samostanu�u�Samoboru.�Deset�godina�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������94�
vršila�je�službu�sakristanke�u�župi�Svih�svetih�u�Podravskim�Sesvetama,�a�jednako� toliko� i�kod�otaca�kapucina�u�Varaždinu,�gdje� je�se� još� i�danas�sjeđaju�kako� je�tiho� i�povuēeno,�a�nadasve,�savjesno�uz�sakristanski�poͲsao�marljivo�radila�u�vrtu�i�drugim�kuđanskim�poslovima.�Krađe�je�vrijeme�boravila�u�Mrkoplju�i�kod�otaca�kapucina�u�Rijeci.�Najdulje�i�zadnje�mjesͲto�služenja�s.�Bogumile�bilo�je��na�župi�u�Delnicama�gdje�je�u�jednostavͲnim,�malim�ali�znaēajnim�poslovima�kroz�38�godina�marljivo�svojim� raͲdom�svjedoēila�svoju�odanost�Bogu.��
U�odreĜenom�trenutku�znala�je�prepoznati�potrebu�svojih�bližnjih.�Uvijek�je�išla�naprijed�i�nije�znala�za�umor�godina.�Nedavno�je�u�našem�samosͲtanu�Betlehem�na�Kraljevcu�izrazila�želju�da�ode�u�Delnice�oēistiti�snijeg.�Resilo� ju� je�bogoljublje� i�ēovjekoljublje.�Bila� je�dobronamjerna,�ponizna� i�prožeta�Božjim�duhom.�Bogu� je�povjerila�sve�svoje.�Njezin�nesebiēni�rad�je�bio�plod�njezine�predane�molitve�i�odanosti�Bogu.�Na�mnogo�je�naēina�iskazivala�ljubav�prema�Isusu,�u�predanom�radu�za�Božju�crkvu.�Znala�bi�ubrati�struēak�poljskog�cvijeđa� i� ređi:�"To� je�za�mog� Isusa!"� �Posebno� je�cijenila�sveđenike�i�majēinskom�brigom�se�odnosila�prema�njima.��
U� zadnjim�danima� života�naše� s.�Bogumile� Isus� ju� je�na�poseban�naēin�pohodio�i�darovao�križ�bolesti�i�nemođi.�Vjerujemo�da�je�u�tim�trenutcima�ēeznula�za�Njegovom�blizinom�u�vjeēnosti.���
S.�Bogumila�otišla� je�tiho�Bogu�kao�što� je� i�živjela�tiho,�a�otpratila�su� je�njezina� dobra� djela� koja� je� ēinila� cijelog� života,� trudeđi� se� da� drugima�bude�uz�nju�dobro�i�lijepo.�
s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak�provincijalna�glavarica�
�
�
���
�
�
95��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
S.�SOSTENIJA�(IVA)�MATELJAN�(5.�VII.�1939.�Ͳ�20.�II.�2013.)�
��
Na� splitskom� groblju� Lovrinac,� 22.� veljaēe� poͲkopana�je�naša�s.�Sostenija�(Iva)�Mateljan�koja�je�preminula�20.�veljaēe�2013.�u�74.�godini�živoͲta�i�55.�godini�redovništva.�
Euharistijsko�slavlje�kojim�smo�se�oprostili�od�s.�Sostenije�predvodio�je�mons.�Josip�Deliđ�u�konͲcelebraciji�s�dvadesetak�sveđenika�meĜu�kojima�je�bio� i�don�Ante�Mateljan,�neđak�s.�Sostenije.�Uz� s.� Sandru�Midenjak,�provincijalku,� s.�Vesnu�Mateljan,� zamjenicu�Vrhovne� glavarice� i�neđaͲkinju�s.�Sostenije,�bio�je�prisutan�veliki�broj�sesͲtara�naše�Provincije,�rodbina�i�prijatelji.�
Don�Ante�se�prigodnim�rijeēima�oprostio�od�s.�Sostenije,�tete�Ivke:�
Draga�tete�Ivka!�
Ljudi�se�boje�susreta�sa�smrđu.�I�ja�se�bojim�–�i�ne�bojim�se�to�priznati.�I�ti�si�se�bojala.�I�to�je�normalno,�jer�smrt�je�uvijek�tako�iznenaĜujuđa�i�bolna,�jer�je�rastanak�od�drage�osobe,�jer�kida�iznutra�i�odvaja�nas�od�onoga�što�nam� je�najvažnije,�najdragocjenije� i�najsvetije,�od�onih�koji�su�nam�tako�potrebni.�Pa�ipak,�sa�smrđu�nam�se�je�suoēiti.�Ne�tek�pomiriti,�nego�suoēiͲti.�Oēi�u�oēi.�I�zato�mi�je�drago�da�sam�mogao�makar�na�trenutak,�na�NeͲurologiji,�u�jedinici�intenzivnog�lijeēenja,�stati�uz�tvoj�krevet�i�suoēiti�se�sa�smrđu.�Sa�rastankom.�Gledajuđi�u�tvoje�smireno�lice,�bez�ikakve�bore,�bez�grēa,�bez�napetosti,�bez� straha,� s� rukom�na� tvojem� ēelu,�pomislio� sam�samo�jedno�–�Bože,�samo�ti�možeš�ovako�nenadanu�smrt�preobraziti�najͲprije�u�mir,�a�onda�sa�svoje�strane�u�život.�Život�vjeēni.�I�zato,�Bože,�hvala�ti!�Hvala�ti�za�ovaj�život�koji�se�je�ugasio,�a�zapravo�tek�zapoēeo,�hvala�ti�za�ovu�osobu,�za�svu�dobrotu�i�ljubav�koju�si�nam�preko�nje�iskazao.�
U�zaglavlju�tvoje�osmrtnice�stoji:�U�raj�poveli�te�anĜeli,�na�dolasku�tvome�primili� te�muēenici.�Rijeēi� su� to� iz� sprovodne�molitve�Crkve,� s� kojima�u�vjeri� i�nadi� isprađamo�svoje�pokojnike.�Ali�te�rijeēi,�draga�tete,� imaju�za�tebe�neusporedivo�dublje�znaēenje.�Mnogi�su�ti�govorili:�Ma�što�se�toliko�bojiš,�što�uvijek�strahuješ…�a�nisu�znali�koliko�si�toga�u�životu�pretrpjela,�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������96�
kolike�križeve�od�djetinjstva�nosila.�…�Svake�godine�oko�Svih�Svetih�željela�si�da�poĜemo�kuđi�i�da�obiĜemo�naša�groblja.�Redovito�bismo�pošli�preko�Vojniđa� i�pomolili�se�na�Jurēeviđa�grobu.�Pa�bismo�otišli�na�Trilj�pomoliti�se�i�upaliti�svijeđu�na�Mateljanovoj�grobnici�i�na�grobu�tetke��ule,�za�koji�se�jedva�više�i�zna.�A�onda�bismo�došli�na�naše�novo�groblje�u�Košutima.�Ti�sada�neđeš�više�obilaziti�ovozemaljska�poēivališta,�nego�đeš�licem�u�lice�gledati�one�koji�su�pred�tobom�otišli:�svoje�roditelje�Antu�i�Ivu,�brata�IvaͲna�i�nevjestu�Mariju,�i�mnoge,�mnoge�druge.�Baš�zato�–�radi�njih,�u�zagͲlavlju�tvoje�osmrtnice�stoji:�U�raj�poveli�te�anĜeli,�na�dolasku�tvome�priͲmili�te�muēenici…�
U� raj�poveli� te�anĜeli.�Ne�bilo�koji,�nego� tvoji�anĜeli.� Jer� tvoja� je�mater�rodila�osmoro�djece.�Tvoj�mali�brat�i�sestre�preminuli�su�kao�novoroĜenͲēad�i�u�dobi�od�nekoliko�mjeseci.�Tvoja�sestra�Ana�u�dobi�od�osam�godiͲna,� a� tvoja� sestra�AnĜa,� umrla� u� djevojaēkoj� dobi,� od� tada� neizljeēive�pleurite.�Zar�oni�nisu�anĜeli?��vrsto�vjerujem�da�đe�te�oni�raširenih�ruku�doēekati�na�pragu�doma�što�ga�je�Krist�pripremio�onima�koji�ga�ljube.�
Na�dolasku�tvome�primili�te�muēenici.�Ne�bilo�koji,�nego�tvoji�muēenici.�Tvoj�djed�i�tri�ujaka�ubijeni�na�pravdi�Boga�na�pragu�vlastite�kuđe�na�VojͲniđima.�Muēenici�iz�našega�sela,�a�posebno�tvoje�muž�i�sin�tete��ule,�ēija�si�mrtva�tijela�kao�dijete�gledala�u�Dodiga,�kad�su�ih�doveli�s�Kukuzovca.�Tvoj�stric�Nikola�kojemu�nikada�nismo�saznali�za�grob�u�tuĜemu�svijetu.�Sveto�pismo� veli�da�muēenici�prate�Krista�Gospodina,� jer� su�pridruženi�žrtvi�Neokaljanog�Jaganjca�za�spasenje�svijeta.�Tvoji�i�naši�muēenici�neka�te�prime�i�neka�te�povedu�u�Božji�grad,�nebeski�Jeruzalem.�
Svoj�si�život�posvetila�služenjem.�Doslovno,�bez�ikakvog�prenesenog�znaͲēenja,�bila�si�služavka,�sluškinja,�poslužiteljica�malog�Isusa.�Od�rane�mlaͲdosti�pa�sve�do�smrti.�Sa�nadasve�istaknutim�osjeđajem�odgovornosti�za�povjerenu�ti�službu.�U�vjernosti�i�odanosti�Kristu.�Zato�ēvrsto�vjerujem�da�đe�te�Gospodin�pridružiti�zboru�svojih�vjernih�i�svetih,�u�zajedništvu�s�blaͲgopokojnim�utemeljiteljem,�slugom�Božjim� Josipom�Stadlerom,�s�pokojͲnom�sestrom�Tugomilom�koju�si�s�tolikim�sestrama�slijedila�u�redovniēki�poziv�u�Družbi�sestara�Služavki�Malog� Isusa,�s�našim�Mateljanovim�ēasͲnima,� sa� sestrom�Martom� iz�Družbe� Kđeri�MilosrĜa� i� sestrom� Anitom,�milosrdnicom� sv.�Vinka,�koja� je�prošla� svoju�Kalvariju�u�komunistiēkom�zatvoru�u�Bosni.�
Blaženi�koji�umiru�u�Gospodinu!�Dan�prije�smrti,�posve�svjesna,�pomirena�sa�svojim�Bogom� i�bližnjima,�primila�si�Krista�u�euharistiji.�Pomazana�si�
�
97��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
svetim�uljem�pomazanja,�pred�svoj�odlazak,�kao�što� je�Krist�pomazan�u�Betaniji�i�na�Kalvariji.�Da,�posve�sam�siguran�da�znaš�koliko�nam�je�žao�i�koliko�smo�tužni.�Jer,�tvoja�brižnost�i�tvoja�ljubav�kojom�si�obilježila�živote�naših�obitelji,�svoje�sestre�Pave� i�svih�nas,�a�koja� je�mnogima�bila� tako�skrivena,�ostat� đe� trajno�urezana�u�naše� živote.� �vrsto� sam�uvjeren�da�ovo�govorim�i�u�ime�svih�s�kojima�si�živjela,�a�posebno�u�ime�naših�sestaͲra,�evo�sada�još�njih�sedam�Služavki�Malog�Isusa�iz�Mateljana.��
Blaženi�koji�umiru�u�Gospodinu…�Tako�veli�Sveto�pismo!�Slijedila�si�GosͲpodina�do� kraja,� i�preminula� si�u�Gospodinu,�On�neka� te�primi� k� sebi!�Neka�te�u�raj�dovedu�tvoji�anĜeli,�neka�te�na�dolasku�prime�tvoji�muēeniͲci�u�uvedu�te�u�vjeēnu�radost�tvoga�Zaruēnika�Krista,�kojemu�si�predano�i�vjerno�služila.�Draga�Ivka,�hvala�ti.�Poēivaj�u�miru�Božjemu.�Amen.�
Na�kraju�Euharistije�koju�su�svojim�pjevanjem�uzveliēale�sestre�pod�vodͲstvom�s.�Dulceline�Plavša,�s.�Sandra�Midenjak,�provincijalka,� iznijela� je�životni�put�naše�s.�Sostenije.�
Iva�s.�Sostenija�Mateljan�roĜena�je�5.�srpnja�1939.�u�Košutama,�u�uzorͲnoj�katoliēkoj�obitelji�Ante� i� Ive� roĜene� Jurēeviđ.�Krštena� je�13.� srpnja�1939.,�u�crkvi�sv.�Mihovila�u�Trilju.�Rasla� je� i�odgajala�se�u�teško�ratno� i�poratno�vrijeme.� �U�obitelji,�uz�dobre� i�pobožne�roditelje,�brata� Ivana� i�sestru�Pavicu,�usvajala�je�temeljne�ljudske�i�kršđanske�vrednote,.�OsnovͲnu�školu�pohaĜala�je�u�rodnom�mjestu.�Uz�vjerski�odgoj�u�obitelji,�živjela�je� i�duboki�kršđanski�život�u�župskoj�zajednici,�a�osobitu�pobožnost�njeͲgovala� je�prema�Blaženoj�Djevici�Mariji,� i�hodoēastila�u� svetište� �udotͲvorne�Gospe�Sinjske.��
Poput�mnogih�djevojaka�iz�cetinskog�kraja�i�ona�je�osjetila�želju�i�poziv�na�redovniēki� život.�Prigodom�proslave�50.�obljetnice� redovniēkih� zavjeta,�14.�kolovoza�2008.,�s.�Sostenija�nam�pripovijeda�i�svjedoēi:�˝Iz�naše�župe�Trilj,�veđ�u�vrijeme�mog�djetinjstva,�bilo�je�redovnica�u�raznim�redovniēͲkim�zajednicama.�U�samostan�sestara�Služavki�Malog�Isusa�veđ�su�pošle�i�moje�striēevke�s.�Katarina� i�njezina�sestra�s.�Ligorija.�Moja�obitelj�dobro�je� poznavala� našu� s.� Tugomilu� i� njezinu� sestru� s.� Elektu.�Dolazile� su� u�našu�obitelj�kad�bi�došle�kuđi�na�odmor.�Želju�da� i� ja�budem�redovnica�rekla�sam�župniku�don�Anti�Buđanu�i�s.�Tugomili.˝���
Blagoslovom�roditelja�s.�Sostenija�odlazi�u�samostan,�k�sestrama�SlužavͲkama�Malog�Isusa�13.�kolovoza�1955.�vlakom�iz��Splita�za�Zagreb,�zajedͲ
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������98�
no�s�još�ēetiri��djevojke�koje�su�takoĜer�išle�u�samostan,�a�to�su�naše�sesͲtre:�s.�Domitila.�s.�Arsenija,�s.�Tonka�i�sada�veđ�pokojna�s.�Božidara.��
U�kandidaturi�je�bila�u�Zagrebu,�Cerju�i�Samoboru.��
Pripremu� za�novicijat� je� imala� �u� generalnoj� kuđi�Družbe�u� Zagrebu,� a�godinu�novicijata� 1957.�obavila� je�u� samostanu�u� Samoboru�pod� vodͲstvom�magistre�s.�Genoveve,�uz�povremene�pouke�isusovca�patra�Juriđa�i�franjevca�o.�Ante�Antiđa.�Tu�je�s.�Sostenija�usvajala�temelje�redovniēkog�života.��
Privremene�redovniēke�zavjete�položila�je�15.�kolovoza�1958.,�a�doživotͲne�15.�kolovoza�1964.�u�Zagrebu�na�Kraljevcu.��
Nakon�položenih�privremenih�zavjeta,�odlazi�u�samostan�„Marijin�dom“�u�Vinkovce,�gdje�dvije�godine�obavlja�razne�kuđne�poslove.�Iz�Vinkovaca��1960.�god.�dolazi�u�samostan�franjevaca�tređoredaca�na�Ksaver,�u�ZagreͲbu.�God.�1961.�odlazi�u�Bosanski�Brod.�Ovdje�ureĜuje�župsku�crkvu,�vrši�službu�sakristanke�i�pomaže�u�kuđnim�poslovima.��
God.�1963.,�premještena� je�u�Split,�u�samostan�sv.�Ane,�za�rad�u�domu�na�Lovretu�za�stare� i�nemođne,�u�kojem�požrtvovnom� ljubavlju� radi�35�godina,�do�mirovine�1998.�godine.�Za�vrijeme� rada�u� staraēkom�domu�stanovala� je�u�samostanu�sv.�Ane,�a�od�1976.�do�1978.�u�samostanu�na�Strožancu,�te�od�1996.�do�2000.�u�samostanu�na�Šinama.�Kroz�to�vrijeme�imala�je�dvije�operacije,�te�je�od�tada�njezino�zdravlje�bilo�slabije.�Godine�2000.�ponovno�dolazi�u�obnovljeni�samostan�sv.�Ane,�u�kojem�ostaje�do�smrti.�Uz�molitveni�život,�pomaže�sestrama�u�raznim�kuđnim�poslovima,�sve�do�zadnjih�dvadesetak�dana.��
Tiha� i�samozatajna,�skromna� i�marljiva,�odgovorna� i�savjesna�u�povjereͲnim�dužnostima,� revna� i� toēna�u� vršenju� redovniēkih�obveza,�dnevnog�reda�i�zajedniēkog�života.�
Svoju�rodbinu� i�rodne�Košute,� istinski� je�voljela� i�za�njih�se�Bogu�molila.�Molitvom,�majēinskom� ljubavlju� i�brižnošđu�pratila� je�djecu�svoga�brata�Ivana�i�nevjeste�Marije,�i�njihovu�djecu.�Svakodnevno�ih�je�prinosila�Bogu�i�molila�Božju�milost�i�blagoslov�u��njihovim�potrebama.�I�oni�su�njoj�ljuͲbav� i� zahvalnost�uzvrađali,�ona� je� za�njih�uvijek�bila�˝dobra� teta� Ivka˝.�Doživjela� je�milost� i�radost�da� je� iz�obitelji�brata� Ivana�kđi�Ana�s.�Vesna�postala�dobra�redovnica,�a�sin�don�Ante�uzorni�sveđenik.���
�
99��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Prigodom�50.�godišnjice�zavjeta�s.�Sostenija�posvjedoēuje:�˝Osjeđam�se�sretnom� i�zadovoljnom.�Ništa�mi�nije�bilo�teško�ēiniti,�jer�sam� i�u�teškoͲđama� osjeđala� Božju� prisutnost� i� snagu,� pomođ�majke� Božje.� Zahvalna�sam�Bogu� što� sam�mogla�kroz� sve�ove�godine� raditi�Bogu�na� slavu,�na�dobro�zajednice.�Zahvalna�sam�Bogu�na�daru�vjernosti�i�ustrajnosti.˝�
Zadnji�mjesec�dana�zdravlje� joj�se�pogoršavalo.�Svjesno� i�u�vjeri�odano,�primila� je� sakramente� svete� vjere� � po� rukama� kapelana� don� Vedrana�Toriđa,�okružena� ljubavlju� i�molitvom�sestara.�Dana�20.�veljaēe�2013.,�u�popodnevnim�satima,�preselila�se�vjeēni�dom�Oca�nebeskoga.����
S�tugom�u�srcu�i�beskrajnom�zahvalnošđu�zahvaljujemo�Bogu�za�dar�živoͲta�naše�s.�Sostenije,�za�njezinu�vjernost�Bogu�kroz�evanĜeosko�služenje�u�našoj�Družbi,�za�sve�dobro� i�plemenito�koje� je�svojim�životom�utakla�u�život�naše�redovniēke�zajednice.���
Izražavamo� svoju� iskrenu�kršđansku� suđut� i�utjehu�vjere:�njezinoj� sestri�Pavici,�neđacima�don�Anti,�Joki�i�njegovoj�obitelji,�neđakinji�našoj�s.�VesͲni,� neđakinjama�Mari,�Neni� i� Snježani� i� njihovim� obiteljima,� te� ostaloj�rodbini.��
Draga�naša�s.�Sostenija!�Dobri�Bog�u�kojega�si�ēvrsto�vjerovala�i�kojemu�si�iskreno�služila�neka�ti�bude�vjeēna�nagrada�za�sve�dobro�koje�si�utkala�u�službu�predanja�Malom� Isusu� služeđi�bližnjima,� starima� � i�nemođnima.�Moli�Gospodina�da�nam�udijeli�nova�duhovna� �zvanja,�moli� i�za�nas�da�budemo�vjesnice� i� svjedokinje�Stadlerove� svetosti,� žene�vjere�potpuno�predane�Bogu,�u�potrebnima�ovog��vremenu.�
U�raj�poveli�te�anĜeli,�duša�ti�se�raja�nauživala,�radovala�se�sa�svima�svetima!��
Pogrebne�obrede�vodio�je�don�Ivan�Suēiđ,�župnik�sv.�Križa�u�Velom�VaroͲšu,�u�kojem� je�s.�Sostenija�provela�najveđi�dio�svog�redovniēkog�života.�Prije�obreda,�don�Ivan�je�izrekao�rijeēi�zahvale�s.�Sosteniji:�
Na�ovoj� �tužnoj� �stanici� �života,�gdje�staje�zadnji�korak,�opraštamo�se� iz�dana�u�dan�od�onih�koji�su�nam�u�srcu�i�onih�koji�su�nas�zadužili.�
Mudrost�Božja�veli:�„Kao�što�sunce�blista�na�planinama�Gospodnjim,�taͲko�i�ljepota�vrsne�žene�u�urednosti�kuđe�njezine.“S.�Sostenija�je�zadužila�našu�župu�sv.�Križa��u�Velom�Varošu,�jer�kroz�ovih�10Ͳ15��godina�brinula�se�velikom� ljubavlju� �za� liturgijsko�ruho.�Svaki�posjetitelj�naše�crkve�moͲ
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������100�
gao�je�primijetiti�ēistođu�oltarnika,�sveđeniēkih�albi�i�ministrantskih�haljiͲna.�Sve�je�to�prošlo�kroz�njene�marne�ruke.�
Hvala�Ti�za�sve�uštirkane�KORPORALE�NA�KOJE��JE�KRIST�SILAZIO��NA�NAŠ�OLTAR.�Hvala�za�ubruse�i�rupēiđe�za�koje�si�sestrama�govorila�da�ih��svaͲkodnevno�mijenjaju.�Hvala�za�sve�oltarnike� i�antipendije�na�našim�oltaͲrima,��koji�su�uvijek�bijeli�poput�snijega�ispeglani�Tvojim��rukama.�
Oprosti��nama�sveđenicima�i�ministrantima�kada�nismo�bili�dovoljno�obaͲzrivi�prema�našoj� liturgijskoj�odjeđi.�Bilo�da�smo� je�voskom�pokapali,� ili�zamazali,�uvijek�nakon�pranja�i�peglanja�ta�je�odjeđa�blistala�kao�nova.�
Draga�sestro�Sostenija!�
Potrošena� i� shrvana�patnjom,�pomirena� s�Ocem�nebeskim,� kao�mudra�djevica�stigla�si�na�gozbu�Jaganjēevu.�Poēivaj�u�miru�Božjem!�
�
��
�
����
�
101���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
�POKOJNA�RODBINA�
��SPLITSKA�PROVINCIJA���Naši�pokojnici:��
+�Matija��ondiđ,�majka�naše�s.�Davorke�
+�Branko�Mijoē,�brat�naše�s.�Manete����ZAHVALE:��Moja�draga�i�dobra�majka�Matija��ondiđ,�u�97.�godini�života,�okrijepͲljena� svetim� sakramentima,�3.� veljaēe�2013.�blaženo� je�preminula�u�Gospodinu.�Prigodom�njezine�smrti�od� srca� zahvaljujem� svim� sestraͲma� na� ēelu� s� provincijalkom� s.� Sandrom�Midenjak,� na�molitvama� i�izrazima� suđuti,� na� sestrinskoj� blizini� i� dostojanstvenom� isprađaju� u�rodnom�Svibu.�Gospodin�u�kojega�je�duboko�vjerovala,�te�vjeru�i�ljubav�prema�Isusu�prenosila�na�svoju�djecu�i�unuēad,�udijelio�joj�vjeēni�život�i�rajsku�slavu�u�nebeskom�kraljevstvu!��Hvala�svim�sestrama.�Zahvalna��s.�Davorka.��
�***�
�Prigodom�smrti�mog�dragog�i�plemenitog�brata�Branke�Mijoēa,�koji�se�preselio�Ocu�nebeskom� 17.� veljaēe� ove�godine,� od� srca� zahvaljujem�svim�sestrama�na�ēelu�s�ēasnom�Majkom�s.�Radoslavom�Radek�i�proͲvincijalkom� s.� Sandrom�Midenjak,� na�molitvama,� na� sestrinskoj� poͲmođi� i�pažnji,�na�usmenim� i�pismenim� izrazima� suđuti,�na�dostojanͲstvenom� isprađaju�na�njegovu� sprovodu�u� rodnom�Otoku.�Gospodin�mu�udijelio�vjeēnu�radost�u�nebeskom�kraljevstvu!�Hvala�svima�i�Mali�Isus�Vam�udijelio�svoj�blagoslov,�zahvalna�s.�Maneta.���
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������102�
�
SARAJEVSKA�PROVINCIJA��Naši�pokojnici:��†�SƟpo�Leko,�otac�s.�M.�Svjetlane�Leko�†�Marija�Cvitkušiđ�Biēviđ,�sestra�s.�M.�Jozefine�Biēviđ��
ZAHVALA:�
Drage�sestre!�
Od� srca�Vam� zahvaljujem� za�Vašu�molitvu� i�blizinu�koju� ste�mi� iskazali�prigodom�smrti�moga�dragog�oca�Stipe.�Gospodin�neka�Vam�uzvrati�svoͲjim�blagoslovom�a�njegovu�dušu�preporuēam�Gospodinu,�neka�mu�bude�blag�i�milosrdan�te�ga�primi�u�svoje�nebesko�Kraljevstvo.�
s.�Svjetlana�
�
ZAGREBA�KA�PROVINCIJA��
Naši�pokojnici:�
+�Mijo�Smolek,��otac�naše�s.�M.�Veronike�Smolek�
�
��
Pokoj�vjeēni�daruj�im�Gospodine!�
�
103���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
�PRIOP�ENJA�IZ�VRHOVNE�UPRAVE�
I�NAŠIH�PROVINCIJALATA��
VRHOVNA�UPRAVA
���
�Seminari� x 16� i�17.�Travnja�2013.�u�duhovnom�centru�„Marijin�dvor“�Lužnica,�
održat� đe� se�42.� vijeđanje� redovniēkih�odgojitelja� i�odgojiteljica�na�temu:�Zavjet�ēistođe�i�tjelesnost�–�življenje�u�današnjem�vremenu.�
x 18.�Travnja�2013.� �u�generalnoj�kuđi�u�Zagrebu,�održat�đe�se�susret�sestara�odgojiteljica�naše�Družbe.�
STATISTIKA�DRUŽBE��31.�12.�2012.��Ukupni�broj�sestara�u�Družbi��� �������������359�
�Doživotno�zavjetovanih�sestara�� � 355�Privremeno�zavjetovani�sestara�� � 4�Sestare�novakinje�II�godine�novicijata�� 1�Sestare�novakinje�I�godine�novicijata�� 4�Kandidatice�� � � � � 6�Družbu�napustile�sestre��� � � 1��Preminule�sestre� � � � 3�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������104�
x Od�2.�do�5.�svibnja�2013.�održat�đe�se�seminar�za�kuđne�poglavarice�i�sestre�u�Buškom�Blatu�kod�otaca�Karmeliđana.�Seminar�organizira�HKVRPP.�
x 10�i�11.�Svibnja�2013.�u�duhovnom�centru�Marijin�dvor�u�Lužnici,�u�organizaciji� �HKVRPP�održat�đe�se�seminar�za�sestre� juniorke�na�teͲmu:�Vjera� i�svjedoēanstvo�života�u�današnjim�svijetu,�voditelj�semiͲnara�je�dr.�Ivan�Bodružiđ.�
x 12.�Svibnja�2013.�u�generalnoj�kuđi�u�Zagrebu,�održat�đe�se�sastanak�sestara�juniorki�naše�Družbe.�
Godišnji�susreti�Prijatelja�Maloga�Isusa��x 20.� Travnja� 2013.� � Zagrebaēka� provincija� –� Slavonski� Brod� –� župa�
Gospe�Brze�Pomođi�
x 27.�Travnja�2013.��Sarajevska�provincija�–�Travnik�–�Sjemenište�
x 25.�Svibnja�2013.��Splitska�provincija�–�Split�–�Mejaši�
�Naša�izdanja��
��
Sestre� Služavke� Maloga� Isusa,� proͲvincije�Presvetog�Srca�Isusova�i�MariͲjina,�Zagreb,� izdale�su�komplet�kartiͲca�pod�nazivom:�„Kartice�s�ljubavlju,�odanošđu� i� zahvalnošđu� prema� o.�Utemeljitelju“,�prigodom�170.�obljeͲtnice�roĜenja�i�krštenja�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera�(1843.�–�2013.)��
� �
�
105���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Zahvala�ēasne�Majke�s.�M.�Radoslave�Radek�za�imendanske�ēestitke��
��SPLITSKA�PROVINCIJA��Obavijest�
��
�
XIV.�Redoviti�provincijalni�kapitulDružbe�sestara�Služavki�Malog�Isusa�PROVINCIJE�SVETOG�JOSIPA�–�SPLIT�
održat�đe�se��u�„Kuđi�Djeteta�Isusa�–�Žabljak,�Livno�od�1.�do�6.�srpnja�2013.�godine�
�Živio�Mali�Isus!�
�Drage�sestre!��Od� srca� Vam� zahvaljujem� na� molitvama� i� ēestitkama�koje�ste�mi�uputile�prigodom�mog� imendana.�Bogu�sam�zahvalna�da�možemo�i�na�ovaj�naēin�dijeliti��naše�sestrinͲsko�zajedništvo.�Neka�Gospodin�umnaža�u�našim�srcima�sve�veđu�sestrinsku� ljubav.�Za�svaku�sestru�molim� i�preͲporuēam�u�molitvu�služenje�koje�mi�je�Gospodin�povjerio.�Sve�Vas�toplo�pozdravljam,��s.�M.�Radoslava�Radek,�vrhovna�glavarica�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������106�
Sveēarice�za�Veliku�Gospu�u�2013.�g.���x 70.�OBLJETNICA�ZAVJETA�
s.�M.��Aleksandra�Žolo�
x 60.�OBLJETNICA�ZAVJETA�
s.�M.�Hijacinta�Vidoviđ�
s.�M.�Rafaela�Ivankoviđ�
x 50.�OBLJETNICA�ZAVJETA�
s.�M.�Branislava�Matijaševiđ�
s.�M.�Estera�Goiđ�
s.�M.�Alis�Lovriđ�
s.�M.�Bernardica��alo�
s.�M.�Zdenka�Tomas�
s.�M.�Agneta�Majiđ�
s.�M.�Zorislava�Vrnoga�
s.�M.�Simforoza�Projiđ�
s.�M.�Želimira�Peniđ�
s.�M.�Snježana�Grgurin�
s.�M.�Ernesta�Ereš�
x 25.�OBLJETNICA�ZAVJETA�
s.�M.�Terezija�Pervan�
�
107���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
ZAGREBA�KA�PROVINCIJA��
Obavijest�
�
�
Termini�Duhovnih�vježbi�
�
x Nova�ves� �od��1.�Ͳ��6.�srpnja�2013.�voditelj�fra�Vuk�Buljan�
x Kraljevec� �od��9.�–�15.�kolovoza�2013.�voditelj�fra�Vuk�Buljan�
�
�
XIV.�Redoviti�provincijalni�kapitul�Družbe�sestara�Služavki�Malog�Isusa�
PROVINCIJE��PRESVETOG�SRCA�ISUSOVA�I�MARIJINA��
ZAGREB�održat�đe�se��u��
„Provincijalnoj�kuđi�u�samostanu��Antunovac“,��Nova�ves�55,�u�Zagrebu��
od�26.�do�30.�lipanja�2013. Okvirna�tema�XIV.�Provincijskog�kapitula�je:�
�VJERA�SLUŽAVKE�MALOG�ISUSA��DANAS�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������108�
Sveēarice��u�Provinciji�za�Veliku�Gospu�2013.�
�
x �60.�obljetnica�redovniēkih�zavjeta����������
S.�M.��Florencija��Jug�
x 50.�obljetnica�redovniēkih�zavjeta�����
S.�M.��Dobroslava�Torbarac�
S.�M.��Lucija�Kneževiđ������������������
S.�M.��Monika�Novak����������������������
S.�M.��Simeona�Capan�
S.�M.��Vjera�Brunoviđ�
�
Ulazak�u�postulaturu�
2.�2.�2013.�god.�kandidatica��Monika�Maslađ�ušla�je�u�redovniēku�postuͲ
laturu.�
�
Imenovanja�
S.�M.�Bernardica�Galoviđ�imenovana�za�predstojnicu�u�sestrinskoj�zajedͲ
nici�sv.�Jeronim.�
�
�
�
�
�
�
�
�
109���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
�
SARAJEVSKA�PROVINCIJA�
Obljetnice�sveēarica�u�Provinciji�za�Veliku�Gospu�2013.��
�x 100.�roĜendan�s.�M.�Virgine�Niniđ�
x 80.�obljetnica�redovniēkih�zavjeta�
s.�M.�Virgina�Niniđ�
x 50.�obljetnica�redovniēkih�zavjeta�
s.�M.�Nevenka�Ivanēiđ�
s.�M.�Zlata�Kobaš�
x 25.�obljetnica�redovniēkih�zavjeta�
s.�M.�Kristina�Adžamiđ�
s.�M.�Olga�Kikiđ�
�
*** � 105�godina�djelovanja� sestara�u� samostanu�Doloroza�u� �ardaku�
(1908.)�
� 95�godina�djelovanja�sestara�u�samostanu�Presvetoga�Srca�IsusoͲva�u�Baru�(1918.)�
� 85�godina�djelovanja�sestara�u�Nadbiskupskom�ordinarijatu�VrhͲbosanske�nadbiskupije�(1928.)�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������110�
�
VIJESTI�OD�BROJA�DO�BROJA�
VRHOVNA�UPRAVA�I�GENERALNA�KU�A��
�Predstavljanje�Apostolskog�nuncija�u�RH�nadbiskupa� �Alessandra� �D'�Errico�u�župi�svetog�Franje�Ksaverskog��
Dana�3.�prosinca�2012.�u�župnoj�crkvi�svetog�Franje�Ksaverskog�sveēano�je�proͲslavljen�patron�župe.�Euharistijsko�slavlje�predvodio� je�Apostolski�nuncij�u�RH�Mons.�Alessandro�D'�Errico.�Tom�prigodom�predstavio� se� župnoj� zajednici�na�ēijem�teritoriju�se�nalazi�njegova�rezidencija.�Na�ovoj�župnoj�proslavi�nazoēila�je�ēasna�Majka�s.�M.�Radoslava�Radek�sa�sestrama.�
Isti� dan� je,� u� našoj� župi� na� Ksaveru,� zapoēela� priprema� za� Božiđ� slavljenjem�svetih�misa�zornica�na�kojima�su�sudjelovale�naše�sestre�iz�zajednice.�
Slavlje�Bezgrješnog�Zaēeđa�Blažene�Djevice�Marije��
Dana�8.�prosinca�2012.�proslavljen� je�blagdan�Bezgrešnog�zaēeđa�Blažene�DjeͲvice�Marije�u�katedrali�Presvetog�Srca�Isusova�u�Sarajevu,�gdje�su�bile�nazoēne�ēasna�Majka�s.�M.�Radoslava�Radek,�s.�Vesna�Mateljan�zamjenica�vrhovne�glaͲvarice�i�s.�Jadranka�Laciđ�savjetnica�i�ekonoma�Družbe.�Tada�je�ujedno�proslavͲljen�dan�Sarajevske�provincije�sestara�Služavki�Maloga�Isusa�kao�i�94.�obljetnica�smrti�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera� i�utemeljitelja�naše�Družbe.�Nakon�misnog�slavlja�pridružile�su�se�blagdanskom�slavlju�u�samostanu�Egipat,�a�na�povratku�iz�Sarajeva�posjetile�su�sestre�u�Domu�svetog�Josipa�u�Vitezu.��
Devetnica�za�Božiđ�
Za�Blagdan�Božiđa�pripremale�smo�se�devetnicom�koju�smo�zapoēele�17.�proͲsinca�2012.�Sestre� iz�zajednice�su�tijekom�cijeloga�vremena�došašđa� iskazivale��posebnu��ljubav�i�pažnju�našim�bolesnim�sestrama,�bolesnoj�rodbini�i�znancima�u�obiteljima,�domovima�i�bolnicama,�te�tako�Malom�Isusu�pripremile�dar�srca.��
Božiđno�primanje�zagrebaēkog�nadbiskupa�
Dana�20.�prosinaca�2012.�upriliēeno� je� tradicionalno�božiđno�primanje�predsͲtavnica�redovniēki�zajednica�grada�Zagreba�u�nadbiskupskom�dvoru�kod�zagreͲbaēkog�nadbiskupa� kardinala� Josipa�Bozaniđa.�Na�ovom�primanju�nazoēile� su�ēasna�Majka�i�njezina�zamjenica�s.�Vesna�Mateljan.�Božiđnu��estitku��Kardinalu�
�
111���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
uputila� je�s.� Jasna�Luēiđ�potpredsjednica�HKVRPP.�Tom�prigodom�zahvalila�na�njegovoj�brizi�koju�pruža�redovnicama�i�Crkvi�u�ovim�teškim�vremenima.�Sestre�su�predale�novēani�dar�Kardinalu�za�potrebe�Caritasa,�na�ēemu�im�je�on�zahvaͲlio� te� ih�potaknuo�da� šire� radost�Božiđa�u�ovom� svijetu�koji�nas�hođe�uvjeriti�kako�nije�ništa�dobro.�
Slavlje�Božiđa�2012.�
Božiđne�blagdane�provele�smo�u�radosti�susreta�s�Djetetom�Isusom�pokraj�betͲlehemskih�jaslica.�Radost�Božiđa�podijelile�smo�s�našim�sestrama�koje�su�posjeͲtile�našu�zajednicu� i�sestrama�kojima�smo� išle�u�pohode.�Posebno�smo�željele�obradovati�naše�bolesne�i�nemođne�sestre,�te�naše�najmlaĜe�sestre�novakinje.�Božiđnu� radost� smo� podijelile� i� pisanim� božiđnim� ēestitkama� upuđenim� svim�našim�sestrama,�biskupima�Crkve�u�Hrvatskoj� i�BiH,�redovniēkim�zajednicama,�sveđenicima,�dobroēiniteljima�i�prijateljima�Družbe.��
Svima�koji�su�našoj�zajednici�uputili�svoju�božiđnu� ēestitku�od�srca�zahvaljujeͲmo.�
Proslava�blagdana�Svete�Obitelji�
Na�blagdan�Svete�Obitelji�30.�prosinca�2012.�ēlanice�Vrhovne�uprave�sudjelovaͲle�su�na�euharistijskom�slavlju�u�10.30�sati�u�župi�Stenjevac�gdje�djeluju�naše�sestre.�Tom�prigodom�posjetile�su�i�pomolile�se�na�grobu�naših�pokojnih�sestaͲra.�Uz�upaljenu�svijeđu�na�grobu�sestara�naĜosmo�Betlehem�Ͳ�štalicu�koja�je�bila�pokrivena�snijegom.�Neobiēno�je�bilo�vidjeti�ju�na�groblju.�No,�ona�ima�i�poruku�koju� svatko�može� za� sebe� išēitati.�Sestre� su� se� zadržale�u� lijepom�božiđnom� i�obiteljskom�ozraēju�na�objedu�kod�svojih�sestara.��
Blagdan�Marije�Bogorodice�Ͳ�Nova�Godina�2013.�
Na�blagdan�Marije�Bogorodice�1.� sijeēnja�2013.�papa�Benedikt�XVI.�uputio� je�Crkvi�poruku�za�XLVI.�Svjetski�dan�mira.�U�svojoj�poruci�zaželio�je�„da�svi�postaͲnu�pravi�mirotvorci� i�graditelji�mira� �da�tako� ljudski�grad�raste�u�bratskoj�slozi,�napretku�i�miru.“�
Posjete�Vrhbosanskog�Kardinala�
Dana�3.�sijeēnja�2013.�našu�je�zajednicu�posjetio�Vrhbosanski�nadbiskup�kardiͲnal�Vinko�Puljiđ,�u�pratnji� tajnika�vlē.�Davora�Topiđa.� �estitao�nam� je�božiđne�blagdane�te�se�zadržao�na�ruēku�kod�nas.�
Prigodom� održavanja� pastoralnog� teološkog� tjedna� u� Zagrebu,� 21.� sijeēnja�2013.�pohodio�nas� je�Vrhbosanski�nadbiskup�kardinal�Vinko�Puljiđ.�Ovom�priͲgodom�ēasna�Majka�ēestitala�je�uzoritom�Kardinalu�Imendan.�
�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������112�
Bogojavljenje�
Na�blagdan�sveta�Tri�Kralja�6.�sijeēnja�2013.,�ēasna�Majka,�u�pratnji�sestre�VesͲne�Mateljan�nazoēila�je�proslavi�blagdana�kod�sestara�Franjevki�na�Prekrižju.��
Stadlerov�dan�
U�našoj�kapelici�8.�sijeēnja�2013.�slavljena� je�sveta�misa�za�proglašenje�BlažeͲnim�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera.�
Susreti�sa�sestrama�
Katehetska�zimska�škola,�na�temu�„Vjera�je�nada“�(Spe�salvi,�br.2),��održana�je�u�Zagrebu�od�9.�do�11.�sijeēnja��2013.�Tom�je�prigodom�10.�sijeēnja�ēasna�Majka�pozvala� sestre� katehistice� na� ruēak� u� generalnu� kuđu,� te� im� je� uputila� rijeēi�zahvale�za�svjedoēenje�vjere�i�nade�onima�kojima�su�poslane�Božjom�providnoͲšđu.�
Dana�11.� sijeēnja�2013.� �održan� je� susret� za� sestre�proēelnice�Društva�PMI�u�našoj�zajednici,�a�12.� sijeēnja�2013.� susret�za� sestre� ēlanice�uredniēkog�vijeđa�družbinog�vjesnika�U�Službi�maloga�Isusa.�
Svetkovina�Krštenja�Gospodinova�i�slavlje�Imendana�ēasne�Majke�
Na� svetkovinu� Krštenja� Gospodinova� 13.� sijeēnja� 2013.� Prigodom� imendana�ēasne�Majke�slavljena� je�sveta�misa�u�našoj�kapelici�koju� je�predvodio�vlē.�dr.�Stjepan�Baloban,�a�prikazao�ju�je�za�sveēaricu�ēasnu.�Slavlje�imendana�uzveliēaͲle�su�naše�sestre�i�prijatelji.�
Promocije�knjiga��
U� samostanu� sestara� Karmeliđanki� Božanskog� Srca� Isusova� na� Vrhovcu� � 17.�sijeēanja�o.g.�u�dvorani�Duhovnog�centra�bl.�Marije�Terezije�Tauscher�na�zagreͲbaēkom�Vrhovcu,�predstavljena� je� knjiga� "Dvije� ljubavi� u� jednom� imenu.� 100�godina�Karmela�BSI�u�Hrvatskoj�(1917.�–�2017.)"�koju�je�napisala�sestra�karmeͲliđanka�Maria�Assunta�Windisch.��
Dana�22.�sijeēnja�2013.�u�prostorijama�Tribine�Grada�Zagreba�(Kaptol�27.)�odrͲžana�je�promocija�triju�knjiga�sarajevskih�profesora�teologije.�Na�ovoj�promociji�predstavljene�su�knjige:�
x „Teologija�sakramenata� Ͳ�Goruđi�grm�sakramentalne�milosti“�prof.�dr.�sc.�Nike�Ikiđa�.�
x Zbornik�radova�„Tvoja�rijeē�nozi�mojoj�je�svjetiljka“�posveđen�prof.�mr.�sc.�Boži�Odobašiđu,�a�u�pvoodu�70�godina� života� i�32�njegova�profesorskog�djelovanja�na�sarajevskom�KBFͲu.�
x Knjiga� „Znanstveni� uvod� u� Bibliju“� Raymonda� E.� Browna,� Josepha� A.�Fitzmyera�i�Rolanda�E.�Murphya.�
�
113���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Povodom�obilježavanja� 30� obljetnice� osnutka�Vijeđa� franjevaēkih� zajednica� u�Zagrebu� 25.� sijeēnja� 2013.� u� dvorani� „Vijenac“� na� Kaptolu,� predstavljena� je�knjiga�„Franjevaēki�izvori“.�
Na�promociji�ovih�knjiga�nazoēila�je�ēasna�Majka�s.�M.�Radoslava�Radek�sa�sesͲtrama�iz�vrhovne�uprave.�
Proslavljena�170.�obljetnica�roĜenja�i�krštenja�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera�
U� ēetvrtak� �24.�sijeēnja2013.�u�župi�Gospe�Brze�Pomođi�u�Slavonskom�Brodu,�pod�motom��„Nasljedujmo�njegovu�vjeru�...“,��sveēano�je�proslavljena�170.�obͲljetnica� roĜenja� i� krštenja� sluge�Božjega� Josipa� Stadlera,�prvog� vrhbosanskog�nadbiskupa.�Euharistijsko�slavlje�predvodio� je�kardinal�Vinko�Puljiđ,�nadbiskup�metropolit�vrhbosanski.�Na�ovoj�proslavi�sudjelovala�je�vrhovna�glavarica�DružͲbe�s.�M.�Radoslava�Radek��sa�savjetnicom��s.�Jadrankom��Laciđ.�
Isti�dan�u�našoj�kuđnoj�kapelici�slavljena�je�sveta�misa�za�proglašenje�blaženim�Sluge�Božjega�Josipa�Stadlera�i�za�potrebe�Družbe.�
Poruke�Vrhovne�glavarice�sestrama�u�Družbi�
Dana�24.� sijeēnja�2013.� � ēasna�Majka� s.�M.�Radoslava�Radek,�prigodom�170.�obljetnice�roĜenja�i�krštenja�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera,�uputila�je�svoju�poͲruku�svim�sestrama�u�Družbi.� Isti�dan�uputila� je� i�poruku�sestrama�za�moguđͲnost�zadobivanja�potpunog�oprosta�u�Godini�vjere.�
Sahrana�s.�M.�Bogumile�Štengl�
Na�mjesnom�groblju�u� Samoboru�22.� sijeēnja�2013.� sahranjena� je�naša� s.�M.�Bogumila�Štengl.�Uz�veliki�broj�sestara�i�prijatelja,�na�vjeēni�poēinak�ispratile�su�ju�ēasna�Majka�sa�sestrama�iz�zajednice.�
Duhovna�obnova�u�Stenjevcu�za�PMI��
U�župi�Stenjevec,�gdje�djeluju�naše�sestre,�duhovnu�obnovu�za�PMI�održala�je�s.�Vesna�Mateljan�25.�sijeēnja�2013,�a�27.�sijeēnja�u� istoj�župi,�prilikom�slavljenja�svetih�misa,� �govorila� � je� �o�Sluzi�Božjem�Josipu�Stadleru�kao�svjedoku� i�uzoru�vjere.�
Sjednica�Vrhovnoga�vijeđa�
Dana�30.�sijeēnja�2013.�održana� je�redovita�sjednica�Vrhovnoga�vijeđa�u�geneͲralnoj�kuđi.�
Dan�posveđenog�životna��
Dan�posveđenog�života�u�Zagrebu�obilježen�je�Konferencijom�za�tisak�koju�je�u�svojim�prostorijama,�priredila�HKVRPP�na� temu�„Skrb� redovništva� i�svjetovnih�redova�za�beskuđnike� i�socijalno� iskljuēene“.� Isti�dan�2.�veljaēe�2013.�u�zagreͲ
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������114�
baēkoj�katedrali�sveēanu�svetu�misu�za�osobe�posveđenog�života�predvodio� je�pomođni�zagrebaēki�biskup�mons.�Valentin�Pozaiđ.��asna�Majka,�sa�sestrama�iz�zajednice,�nazoēila�je�na�Konferenciji�za�tisak�i�na�sv.�Misi.�
Stepinēevi�dani��
U�Nadbiskupijskome�pastoralnom�institutu�u�Zagrebu�na�Kaptolu,�u�spomen�na�hrvatsko�hodoēašđe�u�Svetu�zemlju�koje�je�1937.�godine,�u�povodu�1900.�obljeͲtnice�Kristove�muke�i�smrti,�predvodio�tadašnji�zagrebaēki�nadbiskup�koadjutor�Alojzije�Stepinac�otvorena�je�7.�veljaēe�2013.�izložba�"Stepinēevim�stazama�po�Svetoj�zemlji".,�a�8.�veljaēe�u�dvorani�"Vijenac"�Nadbiskupijskoga�pastoralnog�instituta� u� Zagrebu� predstavljena� je� knjiga� "Propovijedi� o� Deset� zapovijedi�Božjih"��bl.�Alojzija�Stepinca.��
U�Krašiđu�10.�veljaēe�2013.�proslavljeno�je�Stepinēevo�svetim�misnim�slavljem�u�u�11�sati,�a�središnje�misno�slavlje�u�19�sati�predvodio�je�zagrebaēki�nadbiskup�kardinal�Josip�Bozaniđ�u�zagrebaēkoj�prvostolnici.��
Na�ovim�dogaĜanjima� i�misnim� slavljima�nazoēile� su� s.�M.�Radoslava�Radek� i�sestre�iz�vrhovnoga�vijeđa.�
Proglas�o�odreknuđu�od�papinske�službe�
Papa�Benedikt�XVI.�je�na�blagdan�Gospe�Lurdske�11.�veljaēe2013.�objavio�progͲlas�o�svom�odreknuđu�od�papinske�službe�te�najavio�da�đe�28.�veljaēe�2013.�u�20�sati��stolica�Svetog�Petra�biti�upražnjena�i�morat�đe�se�sazvati�od�strane�onih�kojima�je�to�zadađa�–�konklave�za�izbor�novog�Pape.�Dekan�kardinalskog�zbora�Angelo�Sodano�obratio�se�Papi�neposredno�nakon�njegove� izjave.�Svoje�obraͲđanje�zakljuēio�rijeēima:�„Zvijezda�Vašeg�pontifikata�blistat�đe�uvijek�meĜu�naͲma.“��
Korizma�2013.�
U�Svetoj�Crkvi�je�13.�veljaēe�2013.�zapoēelo�liturgijsko�vrijeme�Korizme.�U�našoj�kapelici�smo�imale�zajedniēku�adoraciju�pred�Presvetim,�s�posebnom�molitvom�za�svetog�oca�Benedikta�XVI.�
Posjet� generalnog� vizitatora� franjevaca� tređoredaca� glagoljaša� generalnoj�upravi���
Dana�14.�veljaēe�2013.�našu�je�zajednicu�posjetio��generalni�vizitator�reda�FraͲnjevaca�tređoredaca�glagoljaša�fra�Jose�Martoreli,�u�pratnji�fra�Ike�Paponje�i�fra�Petra�Grubešiđa.��
Zahvalne�rijeēi�Vrhovne�glavarice�Družbe�Svetom�Ocu�Benediktu�XVI.��
Obitelji� zagrebaēke� nadbiskupije� koje� su� sudjelovale� u� pripremi� apostolskog�pohoda�Benedikta�XVI.�Hrvatskoj�u� lipnju�2011.g.� �pozvale�su�putem�elektronͲskih�medija�sve�vjernike�koji�žele,�da�upute�svoje�poruke�papi�Benendiktu�XVI.�
�
115���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Nositeljice�inicijative�„Hvala�Benedikt�XVI“,�kazale�su�kako�đe�primljene�poruke�biti�uvezane�u�knjigu�i�predane�Papi�27.�Veljaēe�u�Rimu�na�posljednjoj�generalͲnoj�audijenciji.� Iskoristile� smo�ovu� lijepu�prigodu�kako�bi� i�naše� rijeēi� zahvale�došle�do�Svetog�Oca.�Dana�23.�veljaēe�2013.�s.�M.�Radoslava�Radek,�vrhovna�glavarica�Družbe,� napisala� je� Svetom�Ocu� sljedeđe:� „Dragi� Sveti�Oēe!�U� ime�Družbe�sestara�Služavki�Maloga�Isusa�zahvaljujem�Vam�na�velikoj�ljubavi�koju�ste�podarili�Svetoj�Crkvi�služeđi�joj�neumorno�i�vjerno.�Sestre�Služavke�Maloga�Isusa�pratile�su�Vas�molitvom�od�poēetka�Vašeg�Pontifikata�što� đe�nastaviti�ēiniti� i� dalje.�Neka� Vas� dobri� Bog� nagradi� svojim� blagoslovom,� a� Kristovoj�crkvi�podari�svetog� i�mudrog�Kormilara.�Mole�vaš�apostolski�blagoslov,�zahͲvalne�i�odane�Svetoj�Crkvi�sestre�Služavke�Maloga�Isusa.“��Po�povratku�obitelji�iz�Rima,�dobile�smo�povratnu�informaciju�da�je�u�Castelgandolfu�predana�knjiga�poruka�i�zahvala�hrvatskih�vjernika�Svetome�Ocu.�
Tribina�o�sluzi�Božjem�Josipu�Stadleru�u�Varaždinu�
U�samostanu�Presvetog�Trojstva�i�župi�sv.�Vida�kod�otaca�kapucina�u�Varaždinu,�u�nizu� korizmenih� tribina�posveđenih�hrvatskim�uzorima� življene� vjere,� ēasna�Majka�s.�M.�Radoslava�Radek��održala�je�20.�veljaēe�2013.�tribinu�na�temu:�SluͲga�Božji�Josip�Stadler�–�život�i�djelo��
Zahvalna�sveta�misa�za�Svetog�Oca��
Dana�25.�veljaēe�2013.��svetu�misu�zahvalnicu�za�sv.�Oca�Benedikta�XVI.��u�našoj�kapelici�predvodio�Vojni�Ordinarij�mons.�Juraj�Jezerinac.�
Seminar�u�Buškom�Blatu�
HKVRPP�organizirala�je�od�26.�veljaēe�do�1.�ožujka�2013.�u�Buškom��Blatu�(BiH)�kod� otaca� karmeliđana� seminar� za� poglavarice� redovniēkih� zajednica.� Tema�seminara�je�bila:�„Identitet�redovništva�danas“.��Na�ovom�seminaru�sudjelovala�je�naša�ēasna�Majka�s.�M.�Radoslava�Radek.�
Odlazak�pape�Benedikta�XVI.�iz�Vatikana�
Papa�Benedikt�XVI.�završio�je�službu�Petrova�nasljednika�u�Vatikanu�28.�veljaēe�2013.�U�17�sati� isprađen� je� iz�Vatikana�u�Castelgandolfo.� �Na�opđoj�audijenciji�održanoj�na�trgu�sv.�Petra�27.�veljaēe�gdje�je�nazoēilo�više�od�150.000.�hodoēaͲsnika�papa� se�oprostio�od� Svete�Crkve.�Govor� koji� je�uputio� tada� vjernicima,�crkvi�i�svijetu�ostat�đe�zapamđen.��
��
���
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������116�
PROVINCIJA�SV.�JOSIPA,�SPLIT���Slavlje�Bezgrješnog�zaēeđa�Blažene�Djevice�Marije�
Dana�07.�prosinca�2012.�u�našem� samostanu� sv.�Ane� imali� smo�Euharistijsko�klanjanje�uoēi�proslave�Bezgrešnog�zaēeđa�BDM.�
Na�sam�blagdan�Bezgrješne�u�samostanu�sv.�Ane,�kao� i�u�svim�našim�zajedniͲcama,�sveēano� je�proslavljen�ovaj�blagdan�kojim�se�ujedno�prisjeđamo� i�blage�smrti�našeg�Utemeljitelja.�Ovaj�dan�smo�zapoēeli�Euharistijskim�slavljem�koje�je�predvodio�naš�duhovnik�don�Vjekoslav�Pavlinoviđ.�Blagdan�Bezgrešne�je�uvijek�prigoda�da�svaka�Služavka�dublje�uĜe�u�lik�i�osobnost�našeg�Utemeljitelja.�
Provincijalka�s.�Sandra�Midenjak,�s.�Krucifiksa�Iveliđ�i�s.�Jelena�Mareviđ�ēestitale�su� imendan�s.� Inviolati�Graēanin� i�ovom�prigodom�su�sestrama�na�Šinama�priͲkazale�igrani�film�o�životu�sv.�Faustine.�
Duhovne�obnove��
U�Solinu,�u�organizaciji�Vijeđa�za�trajni�odgoj�Provincije�sv.�Josipa�ovoga�DošašͲđa�u�Godini�vjere�bila� su�organizirana� tri� jednodnevna� seminara�za� sve� sestre�Provincije.� Termini� susreta� su�bili�10.,�12.� i�19.�prosinca�2012.�Okvirna� tema�seminara�bila�je�„Marijin�hod�vjere“,�a�predavaē�dr.�fra�Domagoj�Runje,�profeͲsor�biblijskih�znanosti�na�KBFͲu�u�Splitu.�
Dana�23.�prosinca�2012.�splitskoͲmakarski�nadbiskup�mons.�Marin�Barišiđ�odrͲžao�je�u�crkvi�Gospe�od�zdravlja�u�Splitu,�adventsku�duhovnu�obnovu�za�redovͲnice�grada�Splita�i�okolice.�Na�duhovnoj�obnovi�sudjelovalo�je�oko�180�redovniͲca� iz�4�provincije� i�15�zajednica�u�SplitskoͲmakarskoj�nadbiskupiji�te�nadbiskuͲpijski�delegat�fra�Petar�Lubina.��
Na�susretu�su�bile�i�sestre�iz�naših�zajednica�iz�grada�i�okolice.�
Javni�nastupi�naših�sestara�
Dana� 11.�prosinca� 2012.� s.�Maneta�Mijoē�na� radio�postaji� „Mir�MeĜugorje“,�govorila� je�o�samostanu�u�Metkoviđu,�životu� i�radu�sestara�u�tom�gradu,�UteͲmeljitelju�i�o�Družbi.�
Dana�6.� sijeēnja�2013.� s.�Maneta�Mijoē� je�na�poziv�voditeljice�dr.�Danijele�de�Micheli�Vitturi�na�„�Radio�Mariji“�sudjelovala�u�emisiji�„Živjeti�ljubav“.�Emisija�je�bila� povodom� simpozija� o� nadb.� Franiđu,� prigodom� 100.� godišnjice� njegova�roĜenja.�
�
�
�
117���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Sjednice�Provincijalne�uprave�
Dana�15.�prosinca�2012.�u�samostane�sv.�Ane�održana�je�sjednica�Provincijalne�uprave.�
Dana�16.�veljaēe�2013.�u�samostane�sv.�Ane�održana� je�sjednica�Provincijalne�uprave.�
Devetnica�za�Božiđ�
Dana�15.�Prosinca�2012.�u�župi�sv.�Križa,�Veli�Varoš�zapoēela�devetnica�Božiđu.�Sveēano�je�proslavljen�i�spomendan�Drinskih�muēenica,�kojem�su�prisutvovale�i�naše�sestre�iz�samostana�sv.�Ane.�
Slavlje�Božiđa�2012.�
Božiđ,�blagdan�roĜenja�Gospodinova,�proslavili�smo�Euharistijskim�slavljem�koje�je�predvodio�naš�duhovnik�don�Vijekoslav�Pavlinoviđ.��
Blagdan�Božiđa� je�za�svaku�Služavku�Malog�Isusa�poseban.�Na�Božiđ�se�u�duhu�poniznosti� sagibamo� pred�Malenim� Isusom,� pred� Ljubavi� koja� se� utjelovila� i�tako�nam�darovala�svoju�blizinu,�pozivajuđi�nas�na�služenje.�Ovih�Božiđnih�dana�dublje�razmišljamo�i�o�našoj�karizmi�po�kojoj�služimo�bližnjima�gledajuđi�u�njima�Malenog� Isusa� koji� je�potreban�nas,�našeg�duhovnog�majēinstva� koje�podiže�duhovno�dijete�u�svakom�ēovjeku�i�noseđi�ga�u�naruēju�ili�držeđi�za�ruku,�uēi�ga�hodati�prema�Onom�koji�je�Put,�Istina�i�Život.�
Cijeli�dan� smo�provele�u� zajedništvu� radujuđi� se� roĜenju� Isusovom,� � ēije� smo�Služavke.�
Blagdan�Marije�Bogorodice�–�Nova�Godina�2013.�
Uoēi�blagdana�Marije�Bogorodice� i�poēetka�nove� graĜanske� godine,�u� �našoj�zajednici�sv.�Ane�imali�smo�Euharistijsko�klanjanje�i�zahvala�za�sva�dobra�i�križeͲve�u�prošloj�godini,�a�na� sam�blagdan� i�poēetku�ove�Nove�2013.g.� imali� smo�Euharistijsko�slavlje� i�molitvu�Bogu�za�blagoslov� i�prihvađanje�Njegove�volje�u�ovoj�godini�koja�zapoēinje.�
Bogojavljenje�
Na�Bogojavljenje,�6.�sijeēnja�2013.�župnik�don�Ivan�Suēiđ�uz�kapelana�don�VedͲrana�Turiđa��blagoslovio�je�naš�samostan�sv.�Ane.�
Katehetska�zimska�škola�
Od�08.�do�11.�sijeēnja�2013.�održana�je�Katehetska�zimska�škola�u�MeĜubiskuͲpijskome�sjemeništu�na�zagrebaēkoj�Šalati�o�temi�»Vjera� i�nada� (Spe�salvi,�br.�2).�Uz�više�od�450�sudionika�bilo�je�prisutno�i�nekoliko�naših�sestara:�s.�DulceliͲna�Plavša,�s.�Dolores�Brkiđ,�s.�Roka��ubeliđ�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������118�
Proslavljena�170.�Obljetnica�roĜenja�i�krštenja�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera�
U� ēetvrtak�24.� sijeēnja�2013.�u�našem� samostanu� sv.�Ane�Euharistijskim� slavͲljem�proslavljen� je�dan�roĜenja� i�krštenja�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera,�prvog�vrhbosanskog�nadbiskupa,� koji� je� roĜen�u� Slavonskom�Brodu� i� kršten�u� crkvi�Gospe�od�Brze�Pomođi,�24.�sijeēnja�1843.�godine.��
Istoga� dana,� a� povodom� proslavljanja� ove� obljetnice,� u� organizaciji�Hrvatske�udruge� Benedikt,�u� knjižnici�Nadbiskupskog� sjemeništa� u� Splitu,� prof.� dr.� sc.�don.� Ivan�Bodrožiđ�predstavio� je�zbirku�pjesama�Nikada�umorna� ljubav,�mlade�autorice,�ēlanice�PMI�iz�Omiša,�Branke�Mlinar�koja�je�stihove�posvetila�bl.�Ivanu�Pavlu�II.�i�svojoj�baki�Mariji�Lidiji�Lelas,�in�memoriam.�
Ovom�dogaĜaju�prisustvovale�su�s.�Sandra�Midenjak,�provincijalna�glavarica,�s.�Krucifiksa�Iveljiđ,�s.�Jelena�Mareviđ,�s.�Maneta�Mijoē,�s.�Dulcelina�Plavša,�s.�FlaͲvija�Brstilo,�s.�Dolores�Brkiđ,�s.�Mirjana�Rojnica�i�s.�Terezija�Pervan.��
Priprema�i�proslava�Dana�posveđenog�života�
Dana� 27.� sijeēnja� 2013.� na� Trsteniku� u� franjevaēkom� klerikatu� održale� su� se�probe�pjevanja�za�Dan�posveđenog�života.�Na�probama�su�prisustvovale�sestre�i�pripravnice�ženskih� redova�koje�djeluju�na�podruēju�grada,�kao� i� franjevaēki� i�dijecezanski�bogoslovi� i� isusovaēki�novaci.�Nakon�proba,�u�zajedništvu�se�sveͲēano�molila�Veēernja,�a�nakon�molitve.�Zajedniēka�veēera.�
Na�ovom�zajedniēkom�susretu�i�molitvi�bile�su�prisutne�i�naše�sestre�i�kandidaͲtice.�
Na�sam�blagdan�Svijeđnice�i�Dan�posveđenog�života,�2.�veljaēe�2013.,�generalni�vikar�SplitskoͲmakarske�nadbiskupije�mons.�Ivan��ubeliđ�predvodio�je,�euharisͲtijsko�slavlje�u�splitskoj�prvostolnici�sv.�Dujma.�Misi�je�prethodio�blagoslov�sviͲjeđa�u�crkvi�sv.�Dominika� i�sveēana�procesija�sa�svijeđama�do�katedrale�u�kojoj�su�sudjelovali�brojni�sveđenici,�redovnici�i�redovnice,�bogoslovi�i�kandidatice�te�vjernici� laici.�Pjevanje� je�predvodio�zbor�redovnica� i�bogoslova�pod�ravnanjem�mo.�s.�Mirte�Škopljanac�Maēina.�
Bile�su�prisutne�i�naše�sestre�iz�grada�Splita�i�okolice.�
Mjeseēne�duhovne�obnove��
Dana�26.�sijeēnja�2013.,�kao�i�svake�zadnje�subote�u�mjesecu,�u�našem�samosͲtanu�sv.�Ane� imali�smo�duhovnu�obnovu� i�cjelodnevno�Euharistijsko�klanjanje.�Duhovnu�obnovu�na�temu�„Obrati�se�Bogu�svojemu“� imao� je�don�Ante�MateͲljan�koji�je�i�predslovio�Euharistijsko�slavlje�u�koncelebraciji�sa�don�Vjekoslavom�Pavlinoviđem,�našim�samostanskim�kapelanom.�
�
119���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
U�našoj�samostanskoj�kapeli�sv.�Ane�23.�veljaēe�2013.�služena�je�sv.�Misa�zaduͲšnica�za�s.�Sosteniju,�a�u�koncelebraciji�don�Vjekoslava�Pavlinoviđa,�predvodio�je�don�Ante�Mateljan,�koji�je�ujedno�imao�i�prigodnu�propovijed�za�našu�mjeseͲēnu�duhovnu�obnovu.�Nakon�sv.�Mise�bilo� je�cjelodnevno�Euharistijsko�klanjaͲnje.�
Posjete�zajednicama,�imenovanja�i�dekreti�sestrama��
Dana�24.� sijeēnja�2013.� s.� Sandra�Midenjak,�provincijalka� i� s.�Krucifiksa� Iveliđ�posjetile�su�našu�zajednicu�u�Omišu.��
S.�Merica� Lovriđ� se� vratila� iz� eksklaustracije� i�dobila� je�dekret� za� zajednicu�u�Sutivanu,�gdje�je�15.�veljaēe�2013.�otišla�u�pratnji�s.�Sandre�Midenjak,�provinciͲjalke.�
Dana�16.�veljaēe�s.�Sandra�Midenjak,�provincijalka�posjetila�je�sestre�u�Omišu�i�s.�Dujmu��ubeliđ�imenovala�na�II.�trogodište�za�predstojnicu�zajednice.�
S.�Sandra�Midenjak,�provincijalka,�23.�veljaēe,�posjetila� je�naše�sestre�u�ŠestaͲnovcu�i�imenovala�s.�Danku�Žaper�na�II.�trogodište�za�predstojnicu�zajednice�
Proslava�imendana�
Dana� 17.� veljaēe� 2013.�U� našem� samostanu� sv.� Ane,� Euharistijskim� slavljem�koje�je�predvodio�don�Dušan�Vukoviđ,�zahvalili�smo�Bogu�za�naše�sestre:�s.�SosͲteniju�Mateljan�i�s.�Manetu�Mijoē,�te�tako�proslavili�njihov�imendan.�
U�samostanu�sv.�Ane�u�Splitu�26.�veljaēe�2013.�proslavili�smo�imendan�provinciͲjalke�s.�Sandre�Midenjak.�Euharistijsko�slavlje�predvodio�je�don�Vijekoslav�PavͲlinoviđ.�U�zajedništvu�obiteljskog�stola�za�ruēak�nam�se�pridružila�i�ēasna�Majka�s.�Radoslava�Radek.�
Seminar�u�Buškom�Blatu�
U�organizaciji�HKVRPP�u�Buškom�Blatu�u�samostanu�otaca�karmeliđana�„Sv.�Ilija�u�Zidinama“,�od�26.�02.�do�01.�03.�2013.�održan�je�seminar�za�ēlanove�HKVRPP�na�temu:�„Identitet�redovništva�danas“,�koji�je�vodio�o.�Jakov�Mamiđ.�Seminaru�je�uz�ostale�ēlanove�HKVRPP,�kao�i�našu�ēasnu�Majku�s.�Radoslavu�Radek�sudjeͲlovala�i�s.�Sandra�Midenjak,�provincijalka.�
Pogrebi�naših�sestara,�ēlanova�obitelji�i�dobroēinitelja�
Dana�24.�prosinca�2012.�provincijalka�s.�Sandra�Midenjak�i�s.�Mariangela�Majiđ�bile�su�u�Omišu�na�pogrebu�Anke�Biliđ,�naše�dobroēiniteljice,�a�nakon�toga�posͲjetile�sestre�u�Omišu.�
U�Svibnju�je�5.�veljaēe�2013.�pokopana�Matija��ondiđ,�majka�naše�s.�Davorke.�U�zajedništvu� sveđenika,� sestara� i�vjernika� iz� župe,�pogrebu� je�prisustvovala� i� s.�Sandra�Midenjak,�provincijalka.�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������120�
Dana�18.�veljaēe�2013.�u�Rudi�je�pokopana�majka�don�Mirka�Bitunjca,�župnika�u�Dugopolju.�Pogrebu�je�prisustvovalo�desetak�naših�sestara,�kao�i�s.�Sandra�MiͲdenjak,�provincijalka.�
U�Otoku�kod�Sinja�19.�veljaēe�2013.�pokopan�je�Branko�Mijoē,�brat�naše�s.�MaͲnete.�U�zajedništvu�sveđenika,�sestara� i�vjernika� iz�župe,�pogrebu� je�prisustvoͲvala�i�s.�Sandra�Midenjak,�provincijalka.�
Dana�20.�veljaēe�u�16,00h�u�KBCͲu�Firule�preminula� je�naša�s.�Sostenija�MateͲljan,�koja�je�22.�Veljaēe�2013.�pokopana�na�splitskom�groblju�Lovrinac.�
��
PROVINCIJA�PRESVETOG�SRCA�ISUSOVA�I�MARIJINA,�ZAGREB�
��Kanonska�vizitacija�sestrama�u�Burgkirchenu�
Provincijalna�glavarica�s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak�posjetila�je�3.�12.�2012.�sestre�u�Burgkirchenu�i�obavila�kanonsku�vizitaciju.�
Duhovna�obnova�za�roditelje�djece�iz�vrtiđa���
U�samostanu�˝Antunovac˝�5.�12.�2012.�održana�je�adventska�duhovna�obnova�za� roditelje�djece� iz�Vrtiđa.�Voditelj�obnove� i� euharistijskog� slavlja�bio� je� vlē.�Robert�Šreter.�
Odrješenje�od�doživotnih�zavjeta�
Dana�7.�12.�2012�s.�Zrinka�Hržiđ�posjetila�je�Provincijalnu�upravu�i�u�nazoēnosti�provincijalne�glavarice�s.�M.�Katarine�PeniđͲSirak,�potpisala� je�dozvolu� �za�odrͲješenja�zavjeta.�
Proslavljen�dan�Utemeljiteljeve�smrti��
Sv.�Misom� i�zahvalnom�molitvom�8.�12.�2012.,�sestre�u�Provinciji�obilježile�su�dan�prijelaza�u�vjeēni�život�našeg�oca�Utemeljitelja.�
Promocija�diplome�
S.�M.� Katarina� PeniđͲSirak� i� s.�M.� Jelena� Buriđ� prisustvovale� su� na� promociji�diplome�s.�M.�Tihani�Strancariđ,�u�Hrvatskom�glazbenom�zavodu�u�Zagrebu.�
Imendansko�ēestitanje��
Na�blagdan�Bezgrješnog�Zaēeđa�BD�Marije,�8.12.2012.�S.�M.�Mirjam�Dediđ,�s.�M.�Imakulati� Lukaē� i� s.�Mariji�Kiš,�provincijalna� glavarica�M.�Katarina�PeniđͲSirak�ēestitala�je�imendan.��
�
121���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Adventski�sastanak�za�sveđenike�
U�samostanu�"Antunovac"�održan�je�10.�12.�2012.�adventski�sastanak�za�sveđeͲnike�gornjogradskog�Dekanata�pod�vodstvom�vlē.�Branka�Piceka,�župnika�župe�sv.�Ivana�Krstitelja.�
Spomen�na�Drinske�muēenice�
U�zagrebaēkoj�katedrali�na�Euharistijskom�slavlju�na�spomen�Drinskih�muēenica�15.�12.�2012.�sudjelovala�je�s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak�provincijalna�glavarica�sa�sestrama.�
Adventska�duhovna�obnova�za�redovnice�
U� Franjevaēkom� samostanu� na� Kaptolu� održana� je� 16.� 12.� 2012.� adventska�duhovna�obnova�za�redovnice�grada�Zagreba�pod�vodstvom�o.�Ante�Bobaša�na�kojoj�su�sudjelovale�sestre�naših�zajednica.�
Božiđno�ēestitanje�
Na� Kaptolu,� 20.� 12.� 2012.� na� božiđnom� ēestitanju� redovnica� grada� Zagreba�uzoritom�gospodinu�kardinalu�Josipu�Bozaniđu,�zagrebaēkom�nadbiskupu,�sudͲjelovala�je�provincijalna�glavarica�s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak.�
Božiđni�pohodi�zajednicama�
Dana�22.�12.�2012.�s.�Provincijalka�M.�Katarina�PeniđͲSirak�i�s.�M.�Jelenom�Buriđ�prigodom�blagdana�Božiđa,�posjetile�su�sestre�u�zajednicama�na�Kraljevcu,�sv.�Jeronimu,�Stenjevcu,�Samoboru,�Vojnom��Ordinarijatu�i�ēestitale�im�Božiđ.�
23.�12.�2012.�S.�Provincijalka�M.�Katarina�PeniđͲSirak�i�s.�M.�Jelena�Buriđ�posjetiͲle�su�sestre�u�Retkovcu.�
S.�M.�Katarina�PeniđͲSirak,�provincijalna�glavarica,�s.�M.�Jelena�Buriđ�i�s.�M.�PetͲra�Marjanoviđ�24.�12.�2012.� ēestitale� su�Božiđ� ē.�Majci� s.�M.�Radoslavi�Radek�vrhovnoj�poglavarici�i�sestrama�u�Vrhovnoj�Upravi.�
S.�M.�Katarina�PeniđͲSirak,�provincijalna�glavarica�sa�s.�M.�Martom�Vunak,�posͲjetila�je�28.�12.�2012.�sestre�u�Varaždinu,�Pitomaēi�i�Kloštru�Podravskom.�
Dana�29.�12.�2012.�s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak,�provincijalna�glavarica,�posjetila�je�s.�M.�Rufinu�Šimatiđ�u�Delnicama.�
31.�12.�2012.�s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak,�provincijalna�glavarica�i�s.�M.�Jelenom�Buriđ�posjetile�su�sestre�na�Kraljevcu.�
Božiđne�posjete�sestrama�u�samostanu�Antunovac��
Dana�23.�12.�2012.�S.�Valerija�i�s.�Matija,�Službenice�Kristove�iz�Brestja,�posjetile�su�prigodom�Božiđa�zajednicu�u�Novoj�vesi.�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������122�
Na�Blagdan�sv.�Stjepana�26.�12.�2012.�na�ēestitanju�blagdana�Božiđa�NovovešͲkoj�zajednici�bile�su�ē.�Majka�s.�M.�Radoslava�Radek,�s.�Marija�Baniđ�i�s.�M.�Ana�Marija�Kesten.�
Sestre�u�samostanu�"Antunovac"�posjetila�je��27.�12.�2012.�s.�M.�Ksaverija�Sršan�sa�s.�M.�Irenom�Olujeviđ.�
Kanonska�vizitacija�u�samostanu�Antunovac�
Dana�3.�–�6.�1.�2013.�u�samostanu��"Antunovac"�zapoēela�je�kanonska�vizitacija�sestara�pod�vodstvom�s.�M.�Katarine�PeniđͲSirak,�provincijalne�glavarice.�
Susret�djevojaka�iz�srednje�škole�
U� samostanu� "Antunovac"� �održan� je� 6.� 1.� 2013.� susret�djevojaka� iz� srednje�škole�koji�su�animirale�s.�M.�Emanuela�Peēnik�i�s.�M.�Jelena�Buriđ.�Na�susretu�je�sudjelovalo�12��djevojaka.�
Zimska�katehetska�škola�
9.,�10.�i�11.�1.�2013.�Održana�je�Zimska�katehetska�škola�na�kojoj�su�sudjelovale�katehistice�iz�Zagreba,�Pitomaēe�i�Kloštra�Podravskog.�
Susret�katehistica�i�proēelnica�PMI�
U�Novoj�vesi�održan�je�11.�1.�2013.�susret�katehistica�naše�Provincije�pod�vodͲstvom�s.�M.�Emanuele�Peēnik,�proēelnice�Vijeđa�za�zvanja� i�PMI.�Na�susretu� je�bila�nazoēna�s.�M.�Katarine�PeniđͲSirak,�provincijalna�glavarica.�
U�Vrhovnoj�upravi�održan�je�susret�Proēelnica�PMI�na�kojem�je�prisustvovala�s.�M.�Emanuela�Peēnik.�
Susret�sestara�uredniēkog�vijeđa�Družbe�
Dana�12.�1.�2013.�u�Vrhovnoj�upravi�održan�je�susret�sestara�koje�ureĜuju�DruͲžbin�Vjesnik,�pod�vodstvom�ē.�Majke�s.�M.�Radoslave�Radek�i�s.�M.�Ane�Marije�Kesten,�na�kojem�je�sudjelovala�s.�M.�Petra�Marjanoviđ.�
Slavlje�imendana�
Provincijalna�glavarica�s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak�sa�s.�M.�Jelenom�Buriđ,�s.�M.�Petrom�Marjanoviđ� i�s.�M.�Martinom�Vugrinec,�13.�1.�2013.�ēestitale�su� imenͲdan�ē.�Majci�s.�M.�Radoslavi�Radek,�vrhovnoj�glavarici.�
S.�M.�Katarina�PeniđͲSirak�provincijalna�glavarica�i�s.�M.�Jelena�Buriđ�ēestitale�su�imendan�s.�M.�Hilariji�Posavec�i�posjetile�sestre�na�Kraljevcu.�
Susret�odgojiteljica�vrtiđa�
U�"Marijinom�Domu"�u�Djeējem�vrtiđu�Cvjetnjak�u�Vinkovcima,�održan� je�19.� i�20.�1.�2013.�susret�odgojiteljica�vrtiđa� radi�prekida� radnog�odnosa�gĜe�Vlatke�
�
123���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Kraljeviđ.�Susretu� je�nazoēila�provincijalna�glavarica�s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak�koja�je�obavila�kanonsku�vizitaciju�sestara.�
Preminula�s.�M.�Bogumila�Štengl�
Dana�19.�1.�2013.�u�Vinogradskoj�bolnici�umrla�s.�M.�Bogumila�Štengl.�
Proslava�170.�obljetnice�roĜenja�i�krštenja�sluge�Božjega�dr.�Josipa�Stadlera�
U�Slavonskom�Brodu,�20.�1.�2013.�prigodom�proslave�170.�obljetnice�roĜenja�i�krštenja� sluge� Božjega� dr.� Josipa� Stadlera,�mladi� iz� župe� Sv.� Pavla� apostola,�Retkovec,�pod�vodstvom�s.�M.�Emanuele�Peēnik� izveli�su�scenski�prikaz�ODAZͲVAN�KRISTU.�
Sve�sestre�u�Provinciji�proslavile�su�24.�1.�2013.,�170.�obljetnicu�roĜenja�i�kršteͲnja�oca�Utemeljitelja.�Tom�prigodom� s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak,�provincijalna�glavarica�i�s.�M.�Jelena�Buriđ�sa�sestrama�iz�Vinkovaca,�sudjelovale�su�na�euhariͲstijskom�slavlju�u�Slavonskom�Brodu,�koje�je�predslavio�vrhbosanski�nadbiskup,�uzoriti�gospodin�kardinal�Vinko�Puljiđ.�
Sahrana�s.�M.�Bogumile�Štengl�
Dana�22.�1.�2013.�na�samoborskom�groblju�sprovodne�obrede�za�+.�M.�BogumiͲlu�Štengl,�predvodio� je�vlē.�Vlado�Bogdan� samoborski�župnik,�vlē.� Ivica�Štengl�neđak,�mons.�Stanislav�Kovaēiđ�delniēki�župnik�i�vlē.�Branko�Picek.��Na�sprovodu�i�misi� zadušnici� za� našu� pokojnu� sestru,� sudjelovale� su� s.�M.� Katarina� PeniđͲSirak� provincijalna� glavarica� sa� sestrama� iz� Nove� vesi,� Kraljevca,� Samobora,��Stenjevca,�Pitomaēe.�
Duhovna�obnova�u�samostanu�Antunovac�
U� samostanu� "Antunovac"� održana� je� 25.� 1.� 2013.� duhovna� obnova� koju� je�predvodio�o.�Antonio��irko,�karmeliđanin.��
Sastanak�Vijeđa�za�duhovnost�
U� samostanu�u� "Marijin�Dom"�u�Vinkovcima�održan� je�29.�1.�2013.� sastanak�Vijeđa� za� duhovnost� pod� vodstvom� s.�M.� Katarine� PeniđͲSirak,� provincijalne�glavarice�i�proēelnice�s.�M.�Mirjam�Dediđ.��
Kanonska�vizitacija�sestrama�u�zajednici�Retkovcu�
Dana� 31.� 1.� 2013.� u� zajednici� sestara� u� župi� Retkovec,� održana� je� kanonska�vizitacija�pod�vodstvom�s.�M.�Katarine�PeniđͲSirak,�provincijalne�glavarice.�
Ulazak�u�redovniēku�postulaturu�
U� samostanu� "Antunovac"� 2.� 2.� 2013.� kandidatica�Monika�Maslaē� ušla� je� u�redovniēku�postulaturu�naše�Provincije.�
�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������124�
Proslava�dana�posveđenog�života�
U� zagrebaēkoj�katedrali�na�euharistijskom� slavlju�prigodom�Dana�Posveđenog�života�2.2.2013.�sudjelovale�su�sestre�iz�Nove�vesi,�Kraljevca�i�obližnjih�zajedniͲca�grada�Zagreba.�
Sjednica�provincijalne�uprave�
Dana�4.�2.�2013.�u�Novoj�vesi�održana�je�sjednica�provincijalne�uprave.�
Izložba�fotografija�"Stepinēevim�stazama�po�Svetoj�Zemlji"�
Na�Kaptolu�7.�2.�2013.�u�prostorijama�Nadbiskupijskoga�pastoralnog� instituta,�otvorena� je� izložba�"Stepinēevim�stazama�po�Svetoj�Zemlji"�na�kojoj� je�prisusͲtvovala�provincijalna�glavarica�s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak�i�s.�M.�Marta�Vunak.�
Predavanje�o�Germanskoj�medicini�
U�samostanu�"Antunovac"�održano�je�8.�2.�2013.�predavanje�gosp�dr.�Saše�TeͲšiđa� koji� zastupa� novu� Germansku� medicinu� o� uzrocima� bolesti� i� oēuvanju�zdravlja.��
Susret�animatora�PMI��
U�Novoj�vesi�održan� je�9.�2.�2013.� susret�animatora�PMI,�kojeg� je�predvodila�proēelnica�s.�M.�Emanuela�Peēnik.�Susret�je�završio�euharistijskim�slavljem�koͲjeg�je�predslavio�vlē.�Tomislav�Kralj.�
Proslava�Stepinēeva�u�Zagrebaēkoj�katedrali�i�Krašiđu�
Dana�10.�2.�2013.�u�Zagrebaēkoj�prvostolnici�prigodom�godišnjice�smrti�blažeͲnog�kardinala�Alojzija�Stepinca,�na�Euharistijskom�slavlju�koje�je�proslavio�uzoriͲti�gospodin�kardinal� Josip�Bozaniđ,� zagrebaēki�nadbiskup,� sudjelovale� su�naše�sestre�i�novakinje.��
U�Krašiđu�na�euharistijskom�slavlju�koje�je�predslavio�mons.�Juraj�Batelja,�sudjeͲlovala�je�s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak,�provincijalna�glavarica�sa�s.�M.�Bogoljubom�Kos.�
Proslava�dana�bolesnika�
Euharistijskim�slavljem�kojeg�je�predslavio�vlē.�Antun�Toni�Štefan�u��samostanu�"Antunovac"�proslavljen�je�11.�2.�2013.�Dan�bolesnika�za�štiđenice�našeg�Doma.�Tom�prigodom�gospoĜe�su�primile�sakrament�bolesniēkog�pomazanja.�
Isti�dan�obavljena�je�kanonska�vizitacija�u�zajednici�sestara�u�župi�sv.�Jeronima�pod�vodstvom�s.�M.�Katarine�PeniđͲSirak,�provincijalne�glavarice.�
�
�
�
125���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Kanonska�vizitacija�u�zajednici�sestara�u��Varaždinu�
S.�M.�Katarina�PeniđͲSirak�provincijalna�glavarica�13.�2.�2013.�posjetila�je�sestre�u�Varaždinu�i�obavila�kanonsku�vizitaciju.�
Duhovne�vježbe�u�samostanu�Antunovac�
Od�18.�do�23.�2.�2013.�u�samostanu�"Antunovac"�održane�su�Duhovne�vježbe�koje�je�predvodio�fra�Vuk�Antun�Buljan.�
Sjednica�provincijalne�uprave�
Dana�22.�2.�2013.�održana�je�sjednica�provincijalne�uprave.�
Seminar�za�ēlanice�HKVRPP�
U�samostanu�otaca�karmeliđana�u�Buškom�Blatu�održan� je�od�26.�2.�do� �1.�3.�2013.�seminar�za�ēlanice�HKVRPP�na�kojem�je�sudjelovala�s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak,�provincijalna�glavarica.�
�
�
PROVINCIJA��
BEZGRJEŠNOG�ZA�E�A�BLAŽENE�DJEVICE�MARIJE,�SARAJEVO�
Predsjednik�Federacije�BiH�posjetio�SDDEͲa�
U�popodnevnim�satima�10.�prosinca�2012.�godine�Stadlerov�djeēji�dom�Egipat�posjetio�je�predsjednik�Federacije�BiH�–�gospodin�Živko�Budimir.�Djeca�SDDEͲa�pripremila�su�predsjedniku�Federacije�BiH�kratki�muziēki�program,�a�PredsjedͲnik�je�njih�obradovao�prigodnim�darovima.�
Sestre�sudjelovale�na�simpoziju�„Vjera�u�Bibliji“�
Na�Katoliēkom�bogoslovnom�fakultetu�u�Sarajevu�14.�i�15.�prosinca�2012.�godiͲne�održan�je�MeĜunarodni�simpozij�pod�nazivom�"Vjera�u�Bibliji“.�Uz�mnogobͲrojne�uzvanike�simpoziju�su�nazoēile�i�sestre�iz�samostana�Egipat.��
S.�M.�Jelena�Jovanoviđ�na�vježbi�apostolata�
Na�uoēnicu�devetice�malome�Isusu�15.�prosinca�2012.�godine�došla�je�u�samosͲtan�Egipat�novakinja�druge�godine�–� s.�M.� Jelena� Jovanoviđ�kako�bi� iz�bližega�upoznala�apostolat�naše�Provincije.�Pratimo�je�svojom�molitvom� i�sestrinskom�blizinom!�
�
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������126�
Kardinal�Puljiđ�posjetio�samostan�Egipat�
Na�dan�Božiđa,�25.�prosinca�2012.�godine,� samostan�Egipat� i� Stadlerov�djeēji�dom�Egipat�posjetio� je�nadbiskup�metropolit�vrhbosanski�–�kardinal�Vinko�PuͲljiđ�–�koji�je�izrazio�radost�da�–�poput�svoga�predšasnika,�našega�oca�UtemeljiteͲlja�–� sluge�Božjega�nadbiskupa�Stadlera�–�može�posjetiti�djecu� i� razveseliti� ih�svojim�darovima.�
Gospodin�Adelio�Bergamaschi�posjetio�sestre�u�Bosni�
Od�2.�do�4.�sijeēnja�2013.�godine�dragi�gost�u�samostanu�Egipat�i�u�drugim�zaͲjednicama�bio�je�dobroēinitelj�iz�Italije�–�gospodin�Adelio�Bergamaschi�sa�svoja�tri� sina� i� s�dvojicom�unuka.� Sve� su� sestre,� kako�u� samostanu�Egipat� tako� i�u�zajednicama� Viteza� i� Gromiljaka,� koje� je� posjetio� gospodin� Adelio,� uživale� u�svjedoēanstvu�i�životnom�iskustvu�gospodina�Adelia�koji�je�u�više�navrata�govoͲrio�o� svom� iskustvu�života�za�Boga,�Božju�Rijeē� i�Crkvu�u�Bosni� i�Hercegovini.�Zahvalne� smo�Bogu� za�ovakav� životni�primjer� i� za�pomođ�koju�nam� je�pružio�preko�obitelji�Bergamaschi.�
Sestre�se�ukljuēile�u�pripremu�misijskoga�ruēka�
Na�svetkovinu�Bogojavljenja�6.�sijeēnja�2013.�godine�Crkva�slavi�Dan�PapinskoͲga�misijskog�djela�Svetoga�Djetinjstva.�Time�se�želi�još�bolje,�više�i�žarēe�naglasiͲti�potrebu�misijske�svijesti�kako�kod�djece,�tako�i�kod�svih�ēlanova�Crkve.�KatedͲralni�župnik�–�preē.�Pavo�Šekerija�–�je�za�tu�prigodu�organizirao�„misijski�ruēak“.�Za�ruēak�je�bila�riža�s�povrđem�i�mesom,�te�grah�i�salata.�U�pripremu�ruēka�ukͲljuēila�se�naša�zajednica�iz�samostana�Egipat�skuhavši�rižu�i�grah�za�200�osoba.�Ruēak�je�organiziran�u�Napretkovu�klubu�Lira,�a�dobrovoljni�su�prilozi�skupljani�za�misije.�Uz�ostale�vjernike,�kao�i�uz�nazoēnost�kardinala�Vinka�Puljiđa,�na�ruēͲku�su�bile�i�sestre�iz�samostana�Egipat�s�djecom�SDDEͲa.�
Blagoslovljena�sestarska�kapelica�na�Gromiljaku�
U�popodnevnim�satima�6.�sijeēnja�2013.�godine�župnik�župe�Gromiljak�–�preē.�Marko�Periđ�–�imao�je�blagoslov�Kuđe�Navještenja�na�Gromiljaku.�Tom�je�prigoͲdom,� s�dozvolom�kardinala�Vinka�Puljiđa,�blagoslovio�novu� sestarsku�kapelicu�na�Gromiljaku.�Na�blagoslovu� i�sestarskom�druženju�bile�su�nazoēne�provincijͲska�glavarica�–�s.�Admirata�Luēiđ�–�i�s.�AnĜa�Vranješ.�
Duhovna�obnova�za�redovnice�
U�nedjelju�20.�sijeēnja�2013.�u�Vrhbosanskom�bogoslovnom�sjemeništu�u�SaraͲjevu�održana� je�duhovna�obnova�za� redovnice�na� temu� "Redovniēki�zavjeti� iz�vjere".�Predavanje� tijekom�duhovne�obnove�održao� je�dr.� fra� Ivan�Šarēeviđ�–�ēlan�Franjevaēke�provincije�Bosne�Srebrene�–�koji�je�nakon�predavanja�i�ispoviͲjedi�predslavio�misno�slavlje.�Duhovnoj�obnovi�su�nazoēile�sestre�iz�naših�saraͲjevskih�zajednica,�kao�i�sestre�iz�Gromiljaka.�
�
127���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Slavonski�Brod�–�Sarajevo:�Slavlje�u�povodu�Utemeljiteljeva�roĜendana�
Sveēana�proslava�170.�obljetnice�roĜenja�i�krštenja�našega�Utemeljitelja�–�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera�–�upriliēena� je�24.�sijeēnja�2013.�godine�u�župi�StadleͲrova�krštenja�–�župi�Gospe�Brze�Pomođi�u�Slavonskome�Brodu.�Geslo�ovogodišͲnje�proslave�bilo�je:�„Nasljedujmo�njegovu�vjeru...“.�Sveēano�euharistijsko�slavͲlje�predslavio�je�kardinal�Vinko�Puljiđ,�nadbiskup�metropolit�vrhbosanski�u�zajeͲdništvu�s�desetak�sveđenika,�meĜu�kojima�rektor�sjemeništa,�mons.�Ivan��uriđ,�domađi�župnik�Ivan�Leniđ�te�derventski�dekan�Marko�Hrskanoviđ.�Na�proslavi�je�sudjelovalo�ēetrdesetak�sestara�naše�Družbe�iz�Bosne�i�Hercegovine�i�Hrvatske�–�na� ēelu�sa�vrhovnom�glavaricom�s.�Radoslavom�Radek,� te�dvjema�provincijͲskim� glavaricama:� s.�Admiratom� Luēiđ� i� s.� Katarinom� PeniđͲSirak.� Prisutne� su�bile� i� redovnice�drugih�zajednica,�na� ēelu�s�provincijalkom�uršulinki�s.� Jasnom�Luēiđ,�te�predstavnici�društvenih�vlasti�Županije�Grada.�
U� veēernjim� satima� istoga� dana� u� sarajevskoj� je� prvostolnici� obilježena� 170.�obljetnica�Utemeljiteljeva� roĜenja� i� krštenja.� Slavlje� je� zapoēelo� jednosatnim�klanjanjem,� tijekom�kojega�smo� razmatrali�o�Utemeljiteljevu�životu.�Klanjanje�su�pripremile� sestre� iz� samostana�Egipat.�Nakon� klanjanja� je�uslijedilo�misno�slavlje�(u�18�sati),�koje�je�predslavio�katedralni�župnik�–�preē.�Pavo�Šekerija,�uz�suslavlje� preē.� Ilije� Orkiđa� –� kancelara� Vrhbosanske� nadbiskupije,� vlē.� Žarka�Ošapa�–�duhovnika�u�Vrhbosanskom�bogoslovnom�sjemeništu,� te�Ĝakona�vlē.�Marina�Mariđa.�Tijekom�klanjanja�i�misnoga�slavlja�svirali�su�i�pjevali�bogoslovi�Vrhbosanskoga� bogoslovnoga� sjemeništa.� Slavlju� su� nazoēile� sestre� iz� naših�sarajevskih�zajednica.�
Molitva�za�jedinstvo�kršđana�
Posljednjega�dana�Molitvene�osmine�za�jedinstvo�kršđana,�25.�sijeēnja�2013.,�u�staroj�pravoslavnoj�crkvi�sv.�Mihovila�i�Gabrijela�u�Sarajevu�je�upriliēena�zajedͲniēka�molitva� za� jedinstvo� kršđana,� koju� je� predvodio� protojerej� stavrofor� –�Milorad�Ljubinac�–�zajedno�s�protojerejom�stavroforom�–� Jadranom�DaniloviͲđem�–� i� jerejem�–�Miljanom�RaĜenoviđem�–� i�uz�asistenciju� Ĝakona�Nemanje��ureinoviđa.�Pravoslavnim�sveštenicima� i�vjernicima�u�molitvi�su�se�pridružili:�nadbiskup�metropolit�vrhbosanski�–�kardinal�Vinko�Puljiđ,�vojni�biskup�u�BiH�–�mons.�dr.�Tomo�Vukšiđ,�otpravnik�poslova�Apostolske�nuncijature�–�mons.� JoͲseph�Arshad,�veđi�broj�sveđenika� i� redovnica�naše� redovniēke�obitelji� i�drugih�družbi,�te�vjernici�Sarajeva.�
Vlē.�Miroslav�Agostini�posjetio�samostan�„Egipat“�
U� subotu� 26.� sijeēnja� 2013.� godine� samostan� Egipat� posjetio� je� umirovljeni�sveđenik�–�vlē.�Miroslav�Agostini,�koji�je�došao�u�pratnji�vlē.�Marjana�Kopiđa.�U�11:30�vlē.�Miroslav� i�vlē.�Marjan�slavili�su�svetu�misu�u�našoj�samostanskoj�kaͲpelici.�Na�poēetku�misnoga�slavlja�vlē.�Miroslav�je�najprije�progovorio�o�važnosͲ
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������128�
ti� susreta� s�Kristom,�a�onda� i�o�našim�susretima.�Kazao� je�zatim�da� je�ovo�za�njega�povijesni�dogaĜaj,�jer�je�sa�svojih�75�godina�života�i�50�godina�sveđeništva�prvi�puta�u�samostanu�Egipat.�Svoj�dolazak� i�misno�slavlje�povezao� je�s�obiljeͲžavanjem� 170.� obljetnice� Utemeljiteljeva� roĜenja,� molitvenom� osminom� za�jedinstvo�kršđana�i�molitvom�za�mir�u�BiH.�Nakon�misnoga�slavlja�vlē.�Miroslav�Agostini� se� pridružio� našem� obiteljskom� zajedništvu� kod� objeda,� dok� je� vlē.�Marjan�Kopiđ�–�zbog�obaveza�–�morao�pođi�dalje.�Tijekom�ruēka�vlē.�Miroslav�nam� je� ispripovijedao�mnoge� zanimljive� dogaĜaje� i� saznanja,� te� je� otpjevao�dosta�starih�pjesama,�od�kojih�smo�mu�se�samo�u�nekima�mogle�pridružiti.�NaͲkon�toga�smo�mu�pokazali�Stadlerov�muzej�koji�se�nalazi�u�potkrovlju�samostaͲna�Egipat.�Svoje�dojmove�vlē.�Miroslav�je�napisao�i�u�knjizi�dojmova,�a�i�usmeno�je� izrazio�radost�zbog�Stadlerova�muzeja� i�zbog�svega�što�sestre�ēine�za�dobro�drugih.�
Proslava�Dana�Bogu�posveđenog�života�
U�veēernjim� satima�uoēi�blagdana�Svijeđnice�1.�veljaēe�2013.�u�katedrali�Srca�Isusova� Sarajevu� slavljena� je� sveta�misa�uoēi�Dana�Bogu�posveđena� života,� a�prije�mise� je� upriliēeno� Euharistijsko� klanjanje� i� zajedniēka�molitva�Veēernje.�Tom�se�prigodom�okupio�veđi�broj�redovnika� i�redovnica�raznih�družbi,�meĜu�kojima� su� bile� sve� sestre� naših� zajednica� iz� Sarajeva.� Liturgijsko� su� pjevanje�animirali� bogoslovi� s� Franjevaēke� teologije� u� Sarajevu,� a� klanjanje� i�molitvu�veēernje�predvodili� su� Ĝakoni� s�Franjevaēke� teologije�u�Sarajevu.�U�18� sati� je�uslijedilo�misno�slavlje�koje�je�predvodio�pomođni�biskup�vrhbosanski�–�mons.�dr.� Pero� Sudar� –� uz� koncelebraciju� provincijala� Franjevaēke� provincije� Bosne�Srebrene�i�još�šestorice�sveđenika�te�uz�asistenciju�dvojice�franjevaēkih�Ĝakona.�U�prigodnoj�propovijedi�biskup�Sudar�se�osvrnuo�na�odlomak�iz�desetoga�pogͲlavlja�poslanice�Hebrejima,�u�kojemu�sveti�pisac�potiēe�vjerniēku�zajednicu�da�se�sjete�prvih�vremena�kada�su�povjerovali�i�da�iz�toga�crpe�snagu�i�nadahnuđe�kako�ne�bi�klonuli�u�svojoj�vjeri.�Stoga�je�potaknuo�sve�nas�da�se�sjetimo�prvoga�zanosa.�
Sutradan,�2.�veljaēe�2013.,�na�sam�blagdana�Svijeđnice,�u�katedrali�Srca�Isusova�u�Sarajevu�je�sveēano�proslavljen�Dan�posveđena�života.�Euharistiju�je�predslaͲvio�nadbiskup�metropolit�vrhbosanski�–�kardinal�Vinko�Puljiđ�–�uz�suslavlje�poͲmođnoga�biskupa�vrhbosanskoga�–�mons.�dr.�Pere�Sudara,�provincijala�FranjeͲvaēke�provincije�Bosne� Srebrene� –� fra� Lovre�Gavrana� –� i� još�23� sveđenika,� a�asistirala�su�dvojica�franjevaēkih�Ĝakona.�Na�misi�su�sudjelovale�brojne�redovͲnice�s�teritorija�Vrhbosanske�nadbiskupije,�meĜu�kojima�veđi�broj�sestara�naše�Provincije.�Na�poēetku�mise�kardinal�Puljiđ�je�blagoslovio�svijeđe,�nakon�ēega�je�uslijedila�procesija�oko�Katedrale,�uz�pjevanje�Šimunova�hvalospjeva.�Bilo�je�to�doista�lijepo�svjedoēanstvo�posveđenosti�Bogu.�GraĜani�grada�Sarajeva,�koji�su�se�našli�u�blizini�Katedrale,� zastali� su�da�bi� s�poštovanjem�pratili�procesiju.�U�svojoj� propovijedi� Kardinal� je� najprije� pojasnio� simboliku� blagoslova� svijeđa.�
�
129���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
Prisjetio�se�zatim�blaženoga�pape� Ivana�Pavla� II.�koji� je�uveo�Dan�Bogu�posveͲđena�života,� te�pri�kraju�propovijedi�progovorio�o�starici�Ani,�kazavši:�„Starica�Ana�hvalila� je�Boga� i�služila.�Što� je�život� jednog� redovnika� i� jedne� redovnice� i�svakog�kršđanina?�Hvaliti�Boga�i�svjedoēiti!�To�je�prvo,�to�je�naš�identitet�–�hvaͲliti�Boga�i�svjedoēiti.“�Nakon�misnoga�slavlja�svi�smo�pošli�na�zajedniēki�domjeͲnak,�koji�je�bio�pripremljen�u�Sveđeniēkom�domu.�Nakon�druženja�s�redovnicaͲma� i�redovnicima�drugih�družbi,�sestre�naše�Provincije�pošle�su�u�provincijsku�kuđu�–�u�samostan�Egipat�–�gdje�je�nastavljeno�naše�zajedniēko�druženje�i�slavͲlje�imendana�s.�Svjetlane�Leko.�
SDDE�dobio�najmlaĜu�stanovnicu�
U�prijepodnevnim�satima�4.�veljaēe�2013.�godine�Stadlerov�djeēji�dom�Egipat�dobio� je�najmlaĜu�stanovnicu�–�tromjeseēnu�Mateu�Nediđ.�U�pratnji�socijalne�službe�Mateu�je�u�našu�kuđu�dopratio�njezin�otac�–��uro�Nediđ.�Zahvalne�smo�Bogu�što�po�ovoj�ustanovi�i�našoj�redovniēkoj�zajednici�nastavlja�pružati�pomođ�najpotrebnijima.�
Stigao�novi�apostolski�nuncij�u�BiH�
Malo�poslije�podne�10.�veljaēe�2013.�u�sarajevskoj�zraēnoj�luci�prireĜen�je�srdaͲēni�doēek�novom�apostolskom�nunciju�u�Bosni�i�Hercegovini�i�Crnoj�Gori�–�nadͲbiskupu� Luigiju� Pezzutu� –� prigodom� njegova� dolaska� u�Bosnu� i�Hercegovinu.�Odmah� po� izlasku� iz� zrakoplova� rijeēi� dobrodošlice� su�mu� uputili� nadbiskup�metropolit�vrhbosanski�–�kardinal�Vinko�Puljiđ�–�i�predsjednik�Biskupske�konfeͲrencije�Bosne� i�Hercegovine�–�mons.�dr.� Franjo�Komarica�–� te�dosadašnji�otͲpravnik�poslova�Apostolske�nuncijature�–�mons.�Joseph�Arshad.�U�holu�zraēne�luke�doēekali� su�ga� redovniēki�poglavari� i�predstavnici� institucija�u�VrhbosanͲskoj�nadbiskupiji.�U� ime�naše�Provincije�dobrodošlicu�mu� je� iskazala�provincijͲska�glavarica�–�s.�M.�Admirata�Luēiđ�–�u�pratnji�s.�M.�Ljilje�Marinēiđ.�
U�subotu�16.�veljaēe�2013.�Biskupska�konferencija�Bosne�i�Hercegovine�organiͲzirala�je,�u�znak�dobrodošlice,�u�prostorijama�Sveđeniēkoga�doma�Vrhbosanske�nadbiskupije,� sveēano�primanje�u� ēast�novoga�apostolskoga�nuncija�u�Bosni� i�Hercegovini� i�u�Crnoj�Gori�–�nadbiskupa� Luigija�Pezzuta.�Primanju� su�nazoēili�predstavnici� raznih� razina� vlasti� te�predstavnici�diplomatskoga,�prosvjetnoga,�kulturnoga�i�društvenog�života�i�vojske�u�BiH�kao�i�biskupi,�redovniēki�poglavari�i�poglavarice,�te�predstavnici�raznih�crkvenih� institucija.�U� ime�naše�Provincije�nazoēila�je�provincijska�glavarica�–�s.�M.�Admirata�Luēiđ�–�u�pratnji�s.�M.�AnĜe�Vranješ.�
Sutradan,�17.�veljaēe�2013.,�novi� je�apostolski�nuncij�u�Bosni� i�Hercegovini� i�u�Crnoj�Gori�–�nadbiskup�Luigi�Pezzuto�–�predvodio�misno�slavlje�prve�korizmene�nedjelje�u�sarajevskoj�prvostolnici.�Tom�je�prigodom�uputio�svoju�rijeē�i�predsͲ
Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������130�
tavio� se�vjernicima.�Uz�mnogobrojne� redovnice� i�vjernike�misnome� su� slavlju�nazoēile�sestre�iz�naših�sarajevskih�zajednica.�
Sastanak�sestara�katehistica�i�animatora�Društva�PMI�
U�subotu,�16.�veljaēe�2013.,�u�Kuđi�Navještenja�na�Gromiljaku�održan�je�sastaͲnak�sestara�katehistica� i�vanjskih�suradnika�animatora�Društva�Prijatelja�MaloͲga�Isusa.�Susret�je�organizirala�s.�Ružica�Iviđ�–�proēelnica�DPMI�uz�suradnju�PovͲjerenstva�za�PMI,�a�tema�susreta�je�bila:�Animator�u�godini�vjere.��
Obilježavanje�Stadlerova�dana�u�sarajevskoj�prvostolnici�
Na� Stadlerov� dan,� 8.� sijeēnja� 2013.,� veēernje�misnim� slavljem� u� sarajevskoj�prvostolnici�predlavio�je�mons.�dr.�Pavo�Jurišiđ�–�postulator�kauze�za�proglašeͲnje�blaženim�sluge�Božjega�nadbiskupa�Stadlera�–�uz�koncelebraciju�preē.�Pave�Šekerije�–�katedralnog�župnika,�vlē.�Ive�Jezidžiđa�–�glavnog�urednika�i�ravnatelja�Radio�Marije�BiH,�preē.�Marka�Zubaka�–� rektora�Vrhbosanskoga�bogoslovnog�sjemeništa,�vlē.�Žarka�Ošapa�–�duhovnika�u�Vrhbosanskom�bogoslovnom� sjeͲmeništu,�vlē.�Marjana�Kopiđa�i�Ĝakona�vlē.�Marina�Mariđa.�Misno�slavlje�su�uveͲliēali� svojim� sviranjem� i� pjevanjem� bogoslovi� Vrhbosanskoga� bogoslovnoga�sjemeništa.�U�svojoj�propovijedi�mons.�Jurišiđ�je�progovorio�o�Isusovoj�reēenici�upuđenoj�apostolima�„Podajte� im�vi� jesti“,�a�potom�se�osvrnuo�na�život�sluge�Božjega�nadbiskupa�Stadlera�koji�je�u�sebi�ēuo�taj�isti�glas�i�svojim�životom�odͲgovorio�na�njega.�
Stadlerova�dana�–�8.�veljaēe�2013.�–�bilo�je�sveēano�u�Stadlerovoj�–�sarajevskoj�katedrali.�Misno�slavlje�predslavio� je�mons.�dr.�Pavo�Jurišiđ�–�postulator�kauze�za�proglašenje�blaženim�sluge�Božjega�nadbiskupa�Stadlera�–�uz�koncelebraciju�preē.�Pave�Šekerije�–�katedralnog�župnika,�vlē.�Davida�Lenin�Trujilo�Regaladoa�–�katedralnog�kapelana,�vlē.� Ive� Jezidžiđa�–�glavnog�urednika� i� ravnatelja�Radio�Marije�BiH,�preē.�Marka�Zubaka�–�rektora�Vrhbosanskoga�bogoslovnoga�sjemeͲništa,�vlē.�Damira� Ivanoviđa�–�ekonoma� i�prefekta�u�Vrhbosanskom�bogoslovͲnom� sjemeništu� i� Ĝakona� vlē.�Marina�Mariđa.� Svojim� sviranjem� i� pjevanjem�misno� slavlje� su�uveliēali�bogoslovi�Vrhbosanskoga�bogoslovnoga� sjemeništa.�Oslanjajuđi�se�na�misna�ēitanja,�mons.�Jurišiđ�je�najprije�istaknuo�važnost�gostoͲljubivosti,�a�onda�je�progovorio�o�Stadlerovoj�gostoljubivosti,�o�kojoj�su�svjedoͲēili�njegovi�suvremenici.�
�
131���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�
SADRŽAJ��
�
� Rijeē�uredništva�� � � � � � 2�
� Iz�života�Crkve�� � � � � � 3�
� Uskrsna�ēestitka��Vrhovne�glavarice��� � � 10�
� Uskrsne�ēestitke�sestara�Provincijalki� � � 13�
� Utemeljiteljeve�stranice� � � � � 17�
� Na�izvoru�duhovnosti���� � � � � 22�
� Iz�duhovne�riznice�sestara�SMI� � � � 24�
� Duhovna�obnova�u�Družbi���� � � � � 27�
� Sestrinsko�zajedništvo� � � � � 33�
� Karizmatsko�djelovanje�sestara�SMI� � � � 50�
� Svjedoēanstvo�u�Godini�vjere�� � � � 65�
� Odjeci�duše�� � � � � � � 73�
� �Pastoral�mladih�i�Prijatelji�Maloga�Isusa� � � 88�
� �Pokojne�sestre� � � � � � 93�
� �Pokojna�rodbina�� � � � � � 101�
� �Priopđenja�iz�Vrhovne�uprave�i�Provincijalata� � 103��
� Vijesti�od�broja�do�broja�� � � � � 110�
� Sadržaj��� � � � � � 131�
�
�
�
�
�