132
U SLUŽBI MALOGA ISUSA Vjesnik Družbe sestara Služavki Maloga Isusa Broj 1/369 Zagreb, ožujak, 2013. Godina Ͳ LVIII VJESNIK Za internu uporabu Nakladnik VRHOVNA UPRAVA DRUŽBE SESTARA SLUŽAVKI MALOGA ISUSA Zagreb, Naumovac 12 Odgovara s. M. Radoslava Radek vrhovna glavarica Glavna urednica s. M. Ana Marija Kesten Uredniēko vijeđe s. M. Petra Marjanoviđ s. M. Ljilja Marinēiđ s. M. Jelena Mareviđ Lektura – djelomiēno Omotnica O. Berberoviđ, akademski slikar Tisak „Naša djeca“, tiskara d.d., Zagreb Naklada 200 primjeraka

USLUŽBI MALOGA ISUSAssmi.hr/images/uploads/629/vjesnik_ssmi_0113_18032013.pdf · da blagoslovi mene: bit e to molitva naroda koji moli blagoslov za svog biskupa. U tišini molite

  • Upload
    others

  • View
    12

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

U�SLUŽBI�MALOGA�ISUSA�Vjesnik�Družbe�sestara�Služavki�Maloga�Isusa

Broj�1/369��Zagreb,�ožujak,�2013.�Godina�Ͳ�LVIII�

VJESNIK�Za�internu�uporabu�

�Nakladnik�

VRHOVNA�UPRAVA�DRUŽBE�SESTARA�SLUŽAVKI�MALOGA�ISUSA�Zagreb,�Naumovac�12�

��

Odgovara�s.�M.�Radoslava�Radek�vrhovna�glavarica�

��

Glavna�urednica�s.�M.�Ana�Marija�Kesten�

�Uredniēko�vijeđe�

s.�M.�Petra�Marjanoviđ�s.�M.�Ljilja�Marinēiđ�s.�M.�Jelena�Mareviđ�

�Lektura�–�djelomiēno��

�Omotnica�O.�Berberoviđ,�akademski�slikar�

��

Tisak�„Naša�djeca“,�tiskara�d.d.,�Zagreb�

Naklada�200�primjeraka�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������2�

�RIJE��UREDNIŠTVA�

�Drage�sestre�i�dragi�prijatelji!�

Poēetak�godine�2013.�uveo�nas� je�u�vrijeme� intenzivnog�živͲljenja�Godine�vjere�u�Crkvi.�S�velikim�zanimanjem�pratili�smo�programe,� apostolska� pisma,� kateheze� opđih� audijencija,�nedjeljne�poruke�kod�Angelusa�i�apele�pape�Benedikta�XVI.�U�njihovu� središtu� bio� je� navještaj� Božje� Rijeēi,� vjera� u� Isusa�Krista,�briga�za�ēovjeka�i�njegovo�spasenje.�U�svakoj�izreēenoj�i�pisanoj�poruci�koju�nam�je�Sveti�Otac�želio�podariti,�krije�se�duboko�iskustvo�njegovog�osobnog�života�s�Bogom.��

Dok�smo� iz�tih�poruka�crpili�snagu� i�nadahnuđa,�kušali� ih�stavljati�u�naše�progͲrame�kroz�Godinu�vjere,�svijetom�je�odjeknula�vijest�odreknuđa�pape�Benedikta�XVI.�od�papinske�službe.�Tom�odlukom�još�više�je�posvjedoēio�svoj�osobni�hod�s�Kristom.�Rijeēima�koje�nam� je�podario�na�kraju� svoga�pontifikata� to� svjedoēi:�„Uvijek�sam�znao�da�laĜa�Crkve�nije�moja,�nije�naša,�veđ�Njegova,�a�On�neđe�dopustiti�da�potone.“�On�odlazi,�ali�njegove�rijeēi� i�djela�ostaju�kao�zapaljena�svjetiljka�u�Crkvi.�

U�Apostolskom�pismu�Porta�Fidei,�pozvao�nas� je�da�u�Godini�vjere�nastojimo�više�upoznati�„Svece�sa�svoga�teritorija“,� jer�„oni�su�nam� istinski�svjedoci�vjeͲre.“�Njih�naziva�našim�„Suputnicima“,�te�nam�savjetuje�kako�bi�„svatko�trebao�imati�sveca�koji�mu�je�blizak,�da�ga�po�molitvi�i�zagovoru�osjeđa�uza�se,�ali�i�da�ga�nasljeduje.“��

Nadahnute�ovim�pozivom,�željele�smo�u��našem�novom�broju�vjesnika,�U�službi�Maloga�Isusa,�podariti�Vam�poruke,�dogaĜaje�i�iskustva�milosnog�hoda�sa�„SuͲputnicima“�koje�je�Gospodin�stavio�na�naš�hodoēasniēki�put.��Kao�nadahnuđa�s�prijeĜenog�puta� sa� „Suputnicima“�darujemo�Vam� �naša� razmišljanja� i� svjedoͲēanstva�koja�su�nastala�iz�„tišine�u�kojoj�Bog�može�govoriti.“�

Zahvalne� smo� Bogu� za� „Suputnike“� koje� je� podario� našoj�Družbi.�Molimo� ih�neka�usmjere�naše�korake,� i�povedu�nas�putem�kojim�kroēi�Uskrsli�Krist.�On,�naš�dobri�Pastir�neka�hodi�ispred�nas,�i�otvara�nam�nove�obzore�našeg�poslanja�u�Crkvi.��

Svim�našim�dragim�ēitateljima�želimo�Ͳ�Sretan�i�blagoslovljen�Uskrs!�Aleluja!�

Uredništvo�

3��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

�IZ�ŽIVOTA�CRKVE�

��

Papa�Franjo�I.�

Kardinal�Jorge�Mario�Bergoglio�novi�poglavar�Katoliēke�crkve��

13.ožujka� 2013.� prvi� kardinal� iz� reda� Ĝakona� JeanͲLouis� Tauran� oko�20.15.�pojavio�se�na�sveēanoj,�urešenoj� loži�vatikanske�bazilike� i�nakon�tradicionalne�objave�na� latinskom:�"Habemus�Papam!"�obznanio�da�su�kardinali�elektori�tog��dana�na�konklavama�izabrali�za�papu�argentinskog�kardinala�Bergoglia�koji�je�izabrao�ime�Franjo.�

Isusovac�Jorge�Mario�Bergoglio�(76),�nadbiskup�je�Buenos�Airesa,�ArgenͲtina.�Doktorirao� je�u�Njemaēkoj.� Ima� sveuēilišnog� iskustva� (rektor� filoͲzofskoͲteološkog� fakulteta� u� San�Miguelu).� Biskupom� postaje� 1992.,� a�1997.� imenovan� je� koadjutorom� nadbiskupom� Buenos� Airesa.� Bio� je�predsjednik�Argentinske�biskupske�konferencije�od�2005.�do�2011.�ImeͲnovan� kardinalom� 2001.� godine.� �lan� je� Kongregacije� za� bogoslužje� i�sakramente,�Kongregacije�za�kler,�Kongregacije�za� institute�posveđenog�života�i�družbe�apostolskog�života,�Papinskog�vijeđa�za�obitelj�i�Papinske�komisije�za�Latinsku�Ameriku.��

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������4�

Prvi�blagoslov�"Urbi�et�orbi"�pape�Franje�I.,�13.�ožujka�2013.��

Brađo�i�sestre,�dobra�veēer!�

Poznato�vam�je�da�je�dužnost�konklava�bila�Rimu�dati�biskupa.�Izgleda�da�su�ga�moja�brađa�kardinali�išla�potražiti�gotovo�na�kraj�svijeta…,�ali�evo�tu�smo.�Hvala�vam�na�doēeku.�Biskupijska�zajednica�Rima�ima�svog�biskupa:�hvala!�I�prije�svega,�želim�se�pomoliti�za�našeg�biskupa�u�miru,�Benedikta�XVI.�Molimo�svi�zajedno�za�njega,�da�ga�Gospodin�blagoslovi�i�da�ga�MajͲka�Božja�ēuva.�

[Papa�moli�s�vjernicima�na�Trgu�sv.�Petra�Oēe�naš,�Zdravo�Marijo�i�Slava�Ocu]�

A� sada� zapoēinjemo� taj�put:�biskup� i�narod.�Taj�put� rimske�Crkve� koja�predsjeda�u�ljubavi�svim�Crkvama.�Put�je�to�bratstva,�ljubavi�i�povjerenja�meĜu�nama.�Molimo�uvijek� za�nas:� jedan� za�drugoga.�Molimo� za� ēitav�svijet�da�vlada�veliko�bratstvo.�Želim�da�vam�ovaj�put�Crkve�koji�danas�zapoēinjemo� i�u�kojem�đe�mi�pomagati�moj�kardinal�vikar,�koji� je�ovdje�prisutan,�bude�plodonosan�za�evangelizaciju�ovog�tako�lijepog�grada!�

Sada� đu� podijeliti� blagoslov,� ali� prije� toga� vas�molim� za� jednu� uslugu:�prije�no�što�biskup�blagoslovi�narod,�molim�vas�da�vi�zamolite�Gospodina�da�blagoslovi�mene:�bit�đe�to�molitva�naroda�koji�moli�blagoslov�za�svog�biskupa.�U�tišini�molite�za�mene.�

[…]�

Sada� đu� udijeliti� blagoslov� vama� i� ēitavom� svijetu,� svim�muškarcima� i�ženama�dobre�volje.�

[Blagoslov]�

Brađo�i�sestre,�sada�vas�ostavljam.�Velika�vam�hvala�na�prihvađanju.�MoͲlite�za�mene�i�vidimo�se�uskoro.�Do�skorog�viĜenja:�sutra�đu�se�pođi�poͲmoliti�Majci�Božjoj,�da�ēuva�cijeli�Rim.�Laku�nođ�i�ugodan�odmor!��

5��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Papa�Benedikt�XVI.�najavio�odreknuđe�od�papinske�službe�

11.�Veljaēe�2013.�papa�Benedikt�XVI.�najavio�je�svoje�odreknuđe�od�služͲbe�rimskog�biskupa.�Uēinio� je�to�tijekom�konzistorija�povodom�triju�kaͲnonizacija.�Izjavu�Svetog�Oca�donosimo�u�cijelosti:�

"Draga�brađo,�sazvao�sam�vas�na�ovaj�konzistorij�ne�samo�zbog�triju�kaͲnonizacija,� veđ� i� zato� da� vam� priopđim� jednu� veoma� važnu� odluku� za�život�Crkve.�Nakon� što� sam� se� više�put�preispitao�pred�Bogom,�došao�sam�do�uvjerenja�da�mi�moje�snage,�zbog�poodmakle�dobi,�više�ne�doͲpuštaju�vršiti�na�prikladan�naēin�moju�papinsku�službu.�Veoma�sam�svjeͲstan� da� se� tu� službu,� zbog� njezine� duhovne� naravi,�mora� obnašati� ne�samo�djelima�i�rijeēima,�veđ�ništa�manje�patnjom�i�molitvom.��

No,� u� današnjem� svijetu,� izloženom� brzim� promjenama� i� potresanom�veoma�važnim�pitanjima�za�život�vjere,�za�upravljanje�laĜom�svetog�PetͲra�i�naviještanje�evanĜelja�potrebni�su�takoĜer�tjelesna�i�duševna�snaga,�koja�se,�posljednjih�mjeseci,�kod�mene�smanjila�tako�da�moram�priznati�da�nisam�više�sposoban�dobro�vršiti�povjerenu�mi�službu.��

Zbog�toga,�duboko�svjestan�težine�ovoga�ēina,�u�punoj�slobodi,� izjavljuͲjem� da� se� odriēem� službe� Rimskog� biskupa,� nasljednika� svetog� Petra,�koju�su�mi�19.�travnja�2005.�povjerili�kardinali,�tako�da�đe�od�28.�veljaēe�2013.,�u�20�sati,�stolica�Svetog�Petra�biti�upražnjena�i�morat�đe�se�sazvati�Ͳ�od�strane�onih�kojima�je�to�zadađa�Ͳ�konklave�za�izbor�novog�pape.��

Draga�brađo,�zahvaljujem�vam�od�sveg�srca�za�svu�ljubav�i�rad�kojima�ste�sa�mnom�nosili�teret�moje�službe�i�molim�oproštenje�za�sve�moje�pogreͲške.�Povjerimo,�sada,�svetu�Crkvu�brizi�Vrhovnog�Pastira,�Našega�GospoͲdina� Isusa�Krista� i�zazovimo�svetu�Majku�Mariju�da�svojom�majēinskom�dobrotom�bude�na�pomođ�ocima�kardinalima�u�izboru�novog�pape.��

Što� se�mene� osobno� tiēe,� želim� i� ubuduđe� služiti� svim� srcem,� ēitavim�životom�posveđenim�molitvi,�svetu�Crkvu�Božju",� rekao� je�Papa�u� izjavi�kojom�se�odriēe�papinske�službe.�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������6�

„Moje�je�srce�ispunjeno�zahvalnošđu�Bogu“��

��

Posljednja�kateheza�pape�Benedikta�XVI.�na�opđoj�audijenciji,��

srijeda�27.�veljaēe�2013.�

Draga�brađo�u�biskupstvu�i�sveđenstvu!�Uvaženi�predstavnici�vlasti!�

Draga�brađo�i�sestre!�

Hvala� vam� što� ste� se� okupili� u� tako� velikom� broju� na� ovoj� posljednjoj� opđoj�audijenciji�moga�pontifikata.�

Hvala�od�srca!�Doista�sam�dirnut!�Vidim�živu�Crkvu!�Mislim�da�moramo�zahvaliti�Stvoritelju�na�lijepom�vremenu�koje�nam�daje�sada�dok�još�zima�traje.�

Poput� svetog�apostola�Pavla�u�biblijskom� tekstu�koji� smo� ēuli,� i� ja�osjeđam�u�svome�srcu�da�moram�prije�svega�zahvaliti�Bogu,�koji�vodi�i�daje�rasti�Crkvi,�koji�sije�svoju�Rijeē�i�tako�jaēa�vjeru�u�svom�narodu.�U�ovom�ēasu�srce�mi�se�širi�i�grli�ēitavu�Crkvu�diljem�svijeta;�i�zahvaljujem�Bogu�za�"informacije"�koje�sam�u�ovim�godinama� petrovske� službe�mogao� primiti� o� vjeri� u� Gospodina� Isusa� Krista,�ljubavi�koja�stvarno�kola�u�tijelu�Crkve�i�daje�da�ona�živi�u�ljubavi�i�nadi�koja�nas�otvara�i�usmjerava�prema�životu�u�punini,�prema�Nebeskoj�domovini.�

Osjeđam�da,�u�sadašnjem�ēasu�koji� je�Gospodinov,�nosim�sve�u�svojoj�molitvi,�sve�susrete,�sva�putovanja,�svaki�pastoralni�pohod.�Sve�to�i�sve�zajedno�ukljuēuͲjem�u�molitvu�i�povjeravam�Gospodinu:�jer�imamo�punu�svijest�o�njegovoj�volji,�

7��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

sa� svakom�mudrošđu� i� duhovnim� spoznanjem,� i� da� se�možemo� ponašati� na�naēin�dostojan�njega,�njegove�ljubavi,�plodni�svakim�dobrim�djelom�(usp.�Kol�1,�9Ͳ10).�

U�ovom�trenutku,�u�srcu�gajim�veliko�pouzdanje,�jer�znam,�znamo�to�svi�mi,�da�Rijeē�istine�evanĜelja�je�snaga�Crkve,�ona�je�njezin�život.�EvanĜelje�ēisti�i�obnavͲlja,� donosi� plod,� gdjegod� zajednica� vjernika� sluša� evanĜelje� i� prihvađa� Božju�milost�u�istini�i�živi�u�ljubavi.�To�je�moje�pouzdanje,�to�je�moja�radost.�

Kada� sam�19.� travnja�prije� gotovo�osam� godina�prihvatio�preuzeti�petrovsku�službu,�imao�sam�ēvrstu�sigurnost�koje�me�je�uvijek�pratila:�ta�sigurnost�da�CrkͲva�živi�od�Božje�rijeēi.�U�tome�trenutku,�kao�što�sam�veđ�više�put�rekao,�u�srcu�su�mi�odzvanjale�rijeēi:�Gospodine,�što�tražiš�od�mene?�Velik�je�to�teret�što�mi�ga�stavljaš�na�pleđa,�ali�ako�ti�to�tražiš�od�mene,�na�tvoju�rijeē�bacit�đu�mreže,�siguran�da�đeš�me�ti�voditi,� i�sa�svim�mojim�slabostima.� I�osam�godina�poslije�mogu� ređi�da�me�Gospodin�doista�vodio,�bio�mi� je�blizu,�mogao�sam�svakodͲnevno� zamijetiti�njegovu�prisutnost.�Bila� je� to� jedna�dionica�povijesnog�puta�Crkve�koja� je� imala�trenutke�radosti� i�svjetla,�ali� i�teške�trenutke;�osjeđao�sam�se�poput�svetog�Petra�i�apostola�na�laĜi�na�Galilejskom�jezeru:�Gospodin�nam�je�dao�mnogo�sunēanih�dana� i� laganog�povjetarca,�dana�kada� je�ulov�bio�obilan;�bilo� je�meĜutim� i� trenutaka�u� kojima� se�more�uzburkalo� i� zapuhao�protivan�vjetar,� kao�u� ēitavoj�povijesti�Crkve,� i� ēinilo� se�da�Gospodin� spava.�Ali�uvijek�sam�znao�da� je�u�toj� laĜi�Gospodin� i�uvijek�sam�znao�da� laĜa�Crkve�nije�moja,�nije�naša,�veđ� je�njegova�a�on�neđe�dopustiti�da�potone;�on� je�taj�koji� je�vodi,�zasigurno� takoĜer�uz�pomođ� ljudi�koje� je� izabrao,� jer� je� tako�htio.�To� je�bila� i�jest� jedna�sigurnost,�koju�ništa�ne�može�potamniti.� I�zbog�toga� je�danas�moje�srce� ispunjeno� zahvalnošđu�Bogu� jer�nikada�nije�uskratio� ēitavoj�Crkvi� i�meni�samom�svoju�utjehu,�svoje�svjetlo,�svoju�ljubav.�

Nalazimo�se�u�Godini�vjere,�koju�sam�proglasio�zato�da�uēvrstim�upravo�našu�vjeru�u�Boga�u�okruženju�koje�kao�da�ga�sve�više�potiskuje�u�drugi�plan.�PoziͲvam�sve�da�obnove�ēvrstu�vjeru�u�Gospodina,�da�se�pouzdajemo�poput�djece�u�Božje�ruke,�sigurni�da�nas�te�ruke�uvijek�drže�i�omoguđuju�nam�da�kroēimo�svaͲkoga�dana,�i�onda�kada�nas�snaĜu�nevolje.�Želim�da�se�svi�osjete�da�ih�ljubi�onaj�Bog�koji�je�dao�svoga�Sina�za�nas�i�koji�nam�je�pokazao�svoju�beskrajnu�ljubav.�Želim�da�svi�osjete� radost�što�su�kršđani.�U� jednoj� lijepoj�molitvi�koja�se�moli�svakoga�jutra�kaže�se:�"Klanjam�ti�se,�moj�Bože,�i�ljubim�te�svim�srcem.�ZahvaͲljujem� ti�što�si�me�stvorio,�što�sam�kršđanin…".�Dà,�zadovoljni�smo�zbog�dara�vjere;� to� je� najdragocjenije� dobro,� koje� nitko� ne�može� oduzeti!� Zahvaljujmo�Gospodinu�za�to�svaki�dan,�molitvom�i�dosljednim�kršđanskim�životom.�Bog�nas�ljubi,�ali�oēekuje�da�i�mi�njega�ljubimo!�

Ali�u�ovim� trenucima�ne� želim� zahvaliti� samo�Bogu.�Papa�nije�nikada� sam� za�kormilom�Petrove�laĜe,�premda�je�za�nju�najodgovorniji.�Nikada�nisam�osjeđao�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������8�

osamljenim�u�nošenju�radosti� i�tereta�petrovske�službe;�Gospodin�mi� je�stavio�blizu�mnoge� osobe� koje� su,� s� velikodušnošđu� i� ljubavlju� prema� Bogu� i� Crkvi,�pomagali� i�bili�mi�blizu.�To�ste�prije�svega�vi,�draga�brađo�kardinali:�vaša�mudͲrost,�vaši�savjeti,�vaše�prijateljstvo,�bili�su�za�mene�dragocjeni;�zatim�moji�suraͲdnici,�poēevši�od�moga�državnog�tajnika�koji�je�bio�moj�vjerni�pratilac�ovih�goͲdina;�Državno� tajništvo� i� ēitava�Rimska�kurija,�kao� i� svi�oni�koji� su,�na� raznim�podruējima,�stavljeni�u�službu�Svete�Stolice:�mnogo�je�onih�koji�se�ne�vide,�koji�ostaju�u�sjeni,�ali�upravo�u� tišini,�u�svakodnevnom�predanju,�s�duhom�vjere� i�poniznosti�bili�su�za�mene�siguran�i�pouzdan�oslonac.�Posebnu�misao�upuđujem�Crkvi�u�Rimu,�mojoj�biskupiji!�Ne�mogu�zaboraviti�brađu�u�biskupstvu�i�sveđenͲstvu,�posveđene�osobe�i�ēitav�Božji�narod:�u�svojim�pastoralnim�pohodima�uviͲjek�sam�osjeđao�veliku�pažnju�i�duboku�ljubav;�a�i�ja�sam�volio�sve�i�svakoga,�bez�razlika,�onom�pastoralnom� ljubavlju�koja� je�srce�svakoga�pastira,�napose�RimͲskoga�biskupa,�nasljednika�apostola�Petra.�Svakoga�sam�dana�nosio�svakoga�od�vas�u�svojoj�molitvi,�oēinskim�srcem.�

Želim�da�moj�pozdrav� i�moja�zahvala�dopru�do�svih:�srce� jednog�pape�se�širi� i�proteže�na� ēitav� svijet.� Želim� izraziti� svoju� zahvalnost� takoĜer�Diplomatskom�zboru�pri�Svetoj�Stolici,�koji�uprisutnjuje�veliku�obitelj�narodâ.�Tu�mislim�takoͲĜer�na�one� koji� rade� za�dobru� komunikaciju� i� kojima� zahvaljujem� za�njihovu�važnu�službu.�

Želim�sada�od�sveg�srca�zahvaliti�i�svim�onim�brojnim�osobama�u�ēitavom�svijeͲtu� koje� su�mi� posljednjih� tjedana� slale� dirljive� znakove� pažnje,� prijateljstva� i�molitve.�Dà,�papa�nije�nikada�sam,�sada�sam�to�doživio�još�jednom�na�tako�velik�naēin�da�mi� to�dira�srce.�Papa�pripada�svima� i�mnogi�se�osjeđaju�veoma�blizu�njemu.� Istina� je�da�primam�pisma�od�svjetskih�velikana�–�državnih�poglavara,�vjerskih�voĜa,�predstavnika�svijeta�kulture� itd.�Ali�primam� i�veoma�mnogo�piͲsama�od�obiēnih� ljudi�koji�mi�pišu� jednostavno�ono�što� im� je�na�srcu� i�daju�mi�osjetiti�svoju�ljubav,�koja�izvire�iz�našega�zajedništva�sa�Isusom�Kristom,�u�Crkvi.�Te�mi�osobe�ne�pišu�kako�se�piše�primjerice�nekom�knezu� ili�velikanu�kojeg�se�ne�poznaje.�Pišu�mi�kao�brađa� i�sestre� ili�kao�kđeri� i�sinovi,�obrađaju�mi�se�kao�ēlanu�obitelji�s�kojim�su�posebno�bliski.�Tu�se�može�rukom�dotaknuti�što�je�CrkͲva�–�ne�neka�organizacija,�ne�neka�udruga�s�vjerskim�ili�humanitarnim�ciljevima,�veđ�živo�tijelo,�zajednica�brađe�i�sestara�u�Tijelu�Isusa�Krista,�koja�nas�sve�ujediͲnjuje.�Doživljavati�Crkvu�na�taj�naēin� i�mođi�malne�rukom�dotađi�snagu�njezine�istine� i�njezine� ljubavi� ispunja�ēovjeka�radošđu,�u�vremenu�u�kojem�mnogi�goͲvore�da�te�radosti�nestaje.�Ali�vidimo�kako�je�Crkva�danas�itekako�živa!�

Posljednjih�sam�mjeseci�osjetio�da�su�mi�snage�oslabile,�i�tražio�sam�ustrajno�od�Boga,�u�molitvi,�da�me�prosvijetli�svojim�svjetlom�i�pomogne�mi�donijeti�odluku�koja�je�najispravnija�ne�za�moje�dobro,�veđ�za�dobro�Crkve.�Uēinio�sam�taj�korak�u�punoj�svijesti�o�njegovoj�ozbiljnosti�kao�i�novosti,�ali�s�dubokim�mirom�u�duši.�

9��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Ljubiti�Crkvu�znaēi�takoĜer�imati�hrabrosti�donijeti�teške,�bolne�odluke,�imajuđi�uvijek�pred�oēima�dobro�Crkve�a�ne�nas�samih.�

Dopustite�mi�sada�da�se� još� jednom�vratim�na�19.� travnja�2005.�Ta� je�odluka�bila�teška�upravo�zbog�ēinjenice�da�me�od�toga�trenutka�nadalje�Gospodin�obͲvezao� trajno� i� zauvijek.� Trajno,� jer�onaj� koji�preuzima�papinsku� službu�nema�više�nikakve�privatnosti.�Pripada�uvijek�i�posvuda�svima,�ēitavoj�Crkvi.�Njegovu�je�životu,�tako�ređi,�potpuno�oduzeta�privatna�dimenzija.�Mogao�sam�iskusiti,�i�osjeđam�to�jasno�i�sada,�da�ēovjek�prima�život�upravo�kada�daruje.�Ranije�sam�rekao�da�mnoge�osobe�koje�vole�Gospodina�vole� i�nasljednika� svetog�Petra� i�privržene� su�mu;�da�papa� ima�doista�brađu� i� sestre,� sinove� i� kđeri�u� ēitavom�svijetu,� i�da�se�osjeđa�sigurnim�u�zagrljaju�svoje�zajednice;� jer�ne�pripada�više�samome�sebi,�pripada�svima�i�svi�pripadaju�njemu.�

"Trajno"�je�takoĜer�"zauvijek"�Ͳ�nema�više�vrađanja�u�privatnost.�Mojom�odluͲkom�da�se�odreknem�aktivnog�vršenja�službe� to�se�ne�opoziva.�Ne�vrađam�se�privatnom�životu,�putovanjima,�susretima,�primanjima,�predavanjima�i�sliēnom.�Ne�ostavljam�križa,�veđ�ostajem�na�nov�naēin�uz�Gospodina�Raspetog.�Ne�obnaͲšam� više� službenu� vlast� upravljanja� Crkvom,� nego� u� službi�molitve� ostajem,�tako� ređi,� u� dvorištu� svetog� Petra.� Sveti� Benedikt,� ēije� ime� nosim� kao� papa,�uvijek�đe�mi�biti�primjer�u�tome.�On�nam�je�pokazao�put�prema�životu�koji,�bio�on�aktivan�ili�pasivan,�potpuno�pripada�Božjem�djelu.�

Zahvaljujem� svima� i� svakome� takoĜer�za�poštivanje� i� razumijevanje�kojim� ste�prihvatili�tu�tako�važnu�odluku.�Nastavit�đu�pratiti�Crkvu�na�njezinom�putu�moliͲtvom�i�razmatranjem,�onom�predanošđu�Gospodinu�i�njegovoj�Zaruēnici�u�kojoj�sam�nastojao�živjeti�sve�do�sada�svakoga�dana�i�u�kojoj�želim�uvijek�živjeti.�MoͲlim�vas�da�me�se�sjetite�pred�Gospodinom�i�prije�svega�da�molite�za�kardinale,�koji�su�pozvani�na�tako�važnu�zadađu,�i�za�novog�nasljednika�apostola�Petra:�da�ga�Gospodin�prati�svjetlom�i�snagom�svoga�Duha.�

Zazovimo�majēinski�zagovor�Blažene�Djevice�Marije,�Majke�Božje�i�Majke�Crkve,�da�prati�svakog�od�nas�i�ēitavu�crkvenu�zajednicu;�njoj�se�povjeravamo,�s�duboͲkim�pouzdanjem.�

Dragi� prijatelji!� Bog� vodi� svoju� Crkvu,� uvijek� je� podupire� a� osobito� u� teškim�trenucima.�Ne�gubimo�nikada�taj�pogled�vjere,�to�je�jedini�pravi�pogled�na�CrkͲvu� i�svijet�na�njihovu�povijesnom�putu.�Neka�u�našem�srcu,�u�srcu�svakog�od�nas,�bude�uvijek�radosna�sigurnost�da� je�Gospodin�uz�nas,�da�nas�ne�napušta,�da�nam�je�blizu�i�grli�nas�svojom�ljubavlju.�Hvala!�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������10�

�USKRSNA��ESTITKA�VRHOVNE�GLAVARICE�

Uskrs,�2013.��

�„Želim�da�svi�osjete�radost�što�su�kršđani“�

�Benedikt�XVI.�

Drage�sestre!�

�Poēetak�liturgijskog�vremena�korizme�uvelike�je�obilježio�dogaĜaj�odrekͲnuđa�pape�Benedikta�XVI.,�od�službe�rimskog�biskupa�i�Kristovog�namjeͲsnika�na�zemlji.�Ta�vijest�u�trenu�prošla� je�svijetom.�Svi�smo� ju�primili�s�velikim�iznenaĜenjem.�O�odluci�koju�je�Papa�donio�nakon�duge�molitve�i�ispitivanja� savjesti� pred� Bogom,�mnogi� su� išēitali� duboki� ēin� njegovog�poniznog�srca�pred�tako�velikom�zadađom�koju� je�Krist�povjerio�u�Crkvi�svojim�nasljednicima.�Utješne�su�njegove�oēinske�rijeēi�koje�nam�je�želio�ređi� zadnjih�dana� svoga�pontifikata,� stoga�drage� sestre,� samo�neke�od�njih�želim�podariti�svakoj�od�Vas�kao�duhovni�dar�za�blagdan�Uskrsa.��

11��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Oproštajni�govor�kojeg�je�papa�Benedikt�XVI.�uputio�sa�trga�Svetog�Petra�Crkvi�i�svijetu,�ostaje�zapažen�kao�sinonim�Isusovom�oproštajnom�govoͲru�na�posljednjoj�veēeri.�Izreēeni�su�u�vremenskom�razdoblju�od�20�stoͲljeđa,�ali�su�vrlo�bliski�po�svom�znaēenju� i�sadržaju.� �Svoj�sinovski�odnos�prema�Bogu�i�oēinski�prema�vjernicima,�Petar�naših�dana�posvjedoēio�je�ovim�rijeēima:�„Hvala�Vam�što�ste�se�okupili�u�tako�velikom�broju�na�ovoj�posljednjoj� opđoj� audijenciji.� Hvala� od� srca!� Doista� sam� dirnut!� Vidim�živu�Crkvu.�…�U�ovom�ēasu�srce�mi�se�širi�i�grlim�ēitavu�Crkvu�diljem�svijeͲta�i�zahvaljujem�Bogu.�…U�srcu�gajim�veliko�pouzdanje,�jer�znam,�znamo�to� svi�mi,�da�Rijeē� istine�EvanĜelja� je� snaga�Crkve,�ona� je�njezin� život.�EvanĜelje�ēisti� i�obnavlja,�donosi�plod,�gdje�god�zajednica�vjernika�sluša�evanĜelje�i�prihvađa�Božju�milost�u�istini�i�živi�u�ljubavi.�To�je�moje�pouzͲdanje,�to�je�moja�radost.�…�Imao�sam�ēvrstu�sigurnost�koja�me�je�uvijek�pratila:�ta�sigurnost�je�da�Crkva�živi�od�Božje�Rijeēi.�…�Znao�sam�da�laĜa�Crkve�nije�moja,�nije�naša,�veđ�je�njegova�i�on�neđe�dopustiti�da�potone.�…�To�je�bila�i�jest�jedina�sigurnost,�koju�ništa�ne�može�potamniti.�I�zbog�toga�moje� je� srce� ispunjeno� zahvalnošđu�Bogu� jer�nije�uskratio� ēitavoj�crkvi� i�meni�samom�svoju�utjehu,�svoje�svjetlo,�svoju� ljubav.�…�Želim�da�svi�osjete�da�ih�ljubi�onaj�Bog�koji�je�dao�svoga�Sina�za�nas�i�koji�nam�je�pokazao�svoju�beskrajnu�ljubav.�Želim�da�svi�osjete�radost�što�su�kršđani.�…�Ljubiti�crkvu�znaēi�takoĜer�donijeti�teške,�bolne�odluke,�imajuđi�uvijek�pred�oēima�dobro�Crkve�a�ne�nas�samih.�…�Ne�ostavljam�križa,�veđ�ostaͲjem�na�nov�naēin�uz�Gospodina�raspetog�…�Bog�vodi�svoju�crkvu,�uvijek�je�podupire�a�osobito�u�teškim�trenucima.�Ne�gubimo�nikada�taj�pogled�vjere.�To� je� jedini�pravi�pogled�na�crkvu� i� svijet�na�njihovu�povijesnom�putu.�Neka�u�našem�srcu�bude�uvijek�radosna�sigurnost�da� je�Gospodin�uz�nas,�da�nas�ne�napušta,�da�nam�je�blizu�i�grli�nas�svojom�ljubavlju.“���

S�ovim�rijeēima�završio�je�svoj�pontifikat�papa�Benedikt�XVI.�a�nama�poͲdario�poruku�vjere,�nade�i�ljubavi�za�dane�u�kojima�na�osobit�naēin�praͲtimo�Gospodina�na�križnome�putu,�molimo�za�Crkvu,�za�novog�njezinog�Pastira� i� išēekujemo�blagoslovljene�dane�Vazma,�dane�Kristova� svjetla.�No,�nemojmo� zaboraviti�da� su� tim�dogaĜajima�prethodili�dani�Kristove�pustinje,� trenuci� samođe,� vrijeme�molitve,� žrtva� odricanja� od� vlastite�volje� i�potpunog�predanja�Ocu�nebeskom.�U�maslinskom�vrtu�proživljaͲvajuđi�smrtnu�agoniju�moli:�„Oēe�moj!�Ako�je�moguđe�neka�me�mimoiĜe�ovaj�kalež!�Ali�neka�ne�bude�moja�nego�tvoja�volja!“�(Mt�26,�39)�U�tom�žrtvenom� ēinu�Kristovog�potpunog�odricanja� i�prihvađanja�Oēeve�volje,�Otac�ulazi�u�dovršenje�svog�zapoēetog�otkupiteljskog�djela.�Ta�žrtva�Sina�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������12�

postala�je�uvjet�kako�bi�s�ljudskog�lica�Otac�obrisao�svaku�suzu�i�bol.�PoͲbijedio�grijeh,�tamu,�smrt�i�Uskrisio�svoga�Sina�Isusa�Krista�radi�nas�i�naͲšega�spasenja.�Upravo�„Otajstvo�otkupljenja�svijeta� ēudesno� je�ukorijeͲnjeno�u�patnji�a�ona�u�njemu�nalazi�svoj�najviši�i�najsigurniji�domet.“�

Po� primjeru� Kristova� predanja� u� volju�Oēevu� i�mi� smo� pozvane� drage�sestre� u� Kristovoj� otkupiteljskoj� patnji� sve� više� otkrivati� jedinu� Ljubav�koja�ga�je�dovela�na�križ.�Pred�svetim�znakom�Križa�iz�kojeg�izvire�snaga�Kristove�ljubavi�prema�Ocu,�zaustavimo�se�i�mi.�U�molitvi�i�klanjanju�moͲlimo�drage�sestre�da�uskrsne�u�našim�srcima�Kristova�ljubav�koja�đe�nam�biti�izvor�nove�snage�u�navještaju�Radosne�vijesti.�Molimo�da�u�srcu�svaͲke�od�nas�uskrsne�predanje�naše�volje�u�volju�Oēevu.�Molimo�da�uz�KrisͲtov�križ�možemo�hrabro�stajati,�promatrati�njegovu�tajnu�i�otkrivati�ju�u�licu�svakog�ēovjeka.�Neka�dogaĜaj�koji�je�Uskrsnuo�iz�tajne�Otkupiteljeva�križa�doživi�cijelo�ēovjeēanstvo.�„Uskrsli�Isus�želi�biti�blizu�ljudima�cijeloͲga�svijeta�i�donijeti�mu�radost.“�On�je�prvi�došao�na�mjesto�svoga�ukopa.�Krenuo�u� susret� ženama� koje� su�došle� i�našle�prazan� grob.�Ukazao� se�njima� i�pozvao� ih�da� radost�Uskrsnuđa�podijele� s�brađom� i� sestrama,� s�onima�koji�su�Njemu�bili�najbliži.�On�želi�da�radost�Uskrsa�–�tu�najveđu�Radosnu� vijest,� priopđimo� drugima,� kako� bi� se� radovali� svjetlu� koje� je�zasjalo�u�Uskrsnom�jutru.��

Poruku�Uskrsne�radosti�želja�bih�podijeliti�sa�svakom�od�Vas�drage�sestre�Provincijalke:� s.� Sandra,� s.�Admirata� i� s� Katarina,� s�Vama� drage� sestre�koje�ste�u�svojoj�bolesti�i�nemođi�ovog�Uskrsa�posebno�sudionice�KristoͲva�otkupiteljskog�djela.�S�Vama�drage�sestre�koje�ste�u�službi�našeg�kariͲzmatskog�poslanja�u�Svetoj�Crkvi.�S�Vama�drage�sestre�novakinje,�s�ToͲbom�draga�postulantice� i� s�Vama�drage�kandidatice.�Molim�da�nas� sve�zajedno�Uskrsli�Gospodin�susretne�kod�svog�prebivališta.�Neka�svaka�od�nas�doživi�osobni�susret�s�Njim,�primi�Navještaj�i�posvjedoēi�tamo�gdje�ju�šalje,�da� je�On�živ.�Ne�bojmo�se!�On�đe�stati�na�Kormilo�Crkve� i�povesti�svoj�Otkupljeni�narod�novim�putevima,�iđi�đe�pred�nama�u�Galileju�…�

Drage�sestre,�s�ovim�mislima�u�zajedništvu�s�ēlanicama�vrhovnog�vijeđa,�želim�Vam�radostan�i�blagoslovljen�Uskrs.��

s.�M.�Radoslava�Radek��

vrhovna�glavarica��

13��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

USKRSNE��ESTITKE�SESTARA�PROVINCIJALKI�

Split� �

�ALELUJA!�

USKRSNU�KAKO�JE�REKAO!��

Hvala�ti�Isuse�što�si�za�nas�postao�ēovjek,��roĜen�od�Marije�Djevice.��

Hvala�ti�što�si�za�nas�umro�i�uskrsnuo.��Hvala�ti�za�dar�vjere��

kojom�nas�ispunjaš�radošđu�našeg�uskrsnuđa�i�vjeēnog�života�s�tobom,�jer�si�rekao:�

„Tkogod�živi�i�vjeruje�u�mene,�živjet�đe�uvijeke.“�

�ALELUJA!��

SRETAN�USKRS!��

Sretan�Uskrs�ēasnoj�majci�s.�Radoslavi�Radek,��provincijalkama�s.�Admirati�Luēiđ�i�s.�Katarini�Peniđ�ͲSirak,��

svim�sestrama,�novakinjama�i�kandidaticama,�svim�Prijateljima�Malog�Isusa��i�svim�našim�dobroēiniteljima.���

Neka�uskrsno�jutro�svima�napuni�srca�radošđu�da�živimo�kao�sretnici��

i�radosni�vjesnici�uskrsnuđa�Gospodnjega.���

To�od�srca�želi��s.�Sandra�Midenjak,�provincijalna�glavarica,�

s�provincijalnim�vijeđem,�Služavke�Malog�Isusa�Ͳ�Split���

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������14�

Zagreb�

��

Uskrs,��2013.��

Drage�sestre!��

Oslonjene�na�Boga�i�nošene�vjerom,��radosno�slavimo�Isusovo�uskrsnuđe��

kao�pobjedu�nad�svim�životnim�nevoljama�i�sumnjama.�Kao�vjernici�u�Isusovu�uskrsnuđu�otkrivamo�vrhunac�ljubavi��

u�Njegovom�položenom�životu�za�svakog�ēovjeka.�Po�Njegovoj�muci,�križu�i�smrti�

zadobili�smo�zalog�vjeēnog�spasenja.�Uskrs�potvrĜuje�našu�vjeru�i�daje�smisao�našem�trpljenju.�

Sav�naš�život�i�djelovanje��neka�bude�odraz�Kristova�života�i�djelovanja�u�nama,���

kako�bismo�nakon�životnog�ēišđenja��kroz�tijesak�svoje�muke,�

�mogle�postati�dionice�vjeēnoga�života�u�Bogu.��

S�tim�mislima,�želim�Vam��SRETAN�USKRS!��

s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak�provincijalna�glavarica�

15��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Sarajevo�

��

Vjerujem�u�Isusa�Krista�koji�je�uskrsnuo�od�mrtvih��

Drage�sestre!��Danas�je�osmi�ožujka.�Vratila�sam�se�iz�katedrale.�Bile�smo�na�slavlju�sveͲte�Mise� i�zajedno�sa�sveđenicima� i�vjernicima�molile�za�milost�da�slugu�Božjeg�Josipa�Stadlera�Crkva�podigne�na�ēast�oltara.�On�je�u�našim�živoͲtima� i�našim�srcima�svet.�Duh�Sveti� je�u�njemu� izveo�divno�djelo�karizͲmatske� ljubavi�prema�nemođnima,�patnicima,�podario�novi�zamah�u�žiͲvotu�crkve.�Živio�je�izvanredne�vrline�i�herojske�kreposti,�osobito�krepost�vjere.�Sveta�Crkva�nam�dariva�ovu�godinu�kao�Godinu�vjere.�Upravo�u�njoj�obilježavanjem�170.�obljetnicu� roĜenja� i�krštenja� �našega�oca�UteͲmeljitelja.�Uveden�je�na�„vrata�vjere“,�a�onda�je�do�kraja�života�je�ta�vraͲta�otvarao�drugima.�Njegov�životni�put�preko�praga�tih�vrata� � je�snažan�izazov� �za�vjeru,�osobito�za�vjeru�sestre�SMI.�U�njegovoj�vjeri�smo� i�mi�pomilovane.��

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������16�

Kada�god�doĜem�u�našu�katedralu� „vidim“�Slugu�Božjeg�Stadlera�kako�kleēi�pred�Raspelom,�a�zatim��jednako�tako�i�pred�praznim�Isusovim�groͲbom.�Moli�za�vjeru��svoga�puka,�sveđenika�i�sestara.�Razmišljam�o�misijͲskom�duhu�koji�ga� je�nezaustavljivo�poticao� i�vodio�u�pothvate�kako�bi�svaki�ēovjek�upoznao��Oca�u�Isusovu�milosrdnome,�spasiteljskome�licu��i�kako�bi�vjerovao�da�je�Isus��pobijedio�svako�zlo��pa�i�samu�smrt.�Divno�je�razmatrati� sveto� pashalno� otajstvo� u� svjetlu�Utemeljiteljeva� života,� na�podlozi�njegovih�molitava� i� kazivanja�u�poslanicama.�On� je� vjerovao�u�Uskrslog�Krista!�Ta�ga� je�vjera�nosila�kroz�sva�trpljenja,�osmišljavala�mu��je�svaki�napor�u�ostvarenju�Božjeg�djela�na�zemlji.��

Želja�mi� je� i� žarka�molitva,�drage� sestre,�da� svaku�od�nas� ispuni� snaga�vjere�u�pobjedu�ljubavi,�istine�i�života�kojom�je�bio�opeēađen�naš�UtemeͲljitelj,� sluga� Božji� Stadler.� Svete� žene� su�Uskrslog� prve� ugledale� i� prve�povjerovale,� prve� su� kazale� kako� su� vidjele� Gospodina.� Uporno� su� ga�tražile�i�on�im�je�pokazao�svoje�lice�Ͳ�lice�Pobjednika�smrti,�lice�ēovjekoͲvoga�suputnika�i�izbavitelja�iz�svake�nevolje.�Koje�li�sređe:�mođi�ga�prepoͲznati�–�vidjeti�Njegovo�lice!�

Ujedinjene�u�velikim�dogaĜajima�u�Crkvi�srcem�ēestitam�sveti�Uskrs�naͲšoj� ēasnoj� majci� Radoslavi,� dragim� sestrama� provincijalkama� Sandri� i�Katarini,�svim�sestrama,�novakinjama� i�pripravnicama.� �Prenesite,�drage�sestre,�naše�ēestitke� i�sjedinjenost�u�molitvi�prijateljima�Družbe� i�svima�za�koje,��i�s�kojima,��radimo�na�puēini�života.��

U�ime�sestara�Sarajevske�provincije�osobito�mojih�suradnica�u�upravi�i�u�povjerenstvima��Ͳ��vaša�po�Djetetu�Isusu�

�sestra�M.�Admirata�Luēiđ�

„Vjera� se� raĜa� iz�osobnog� susreta� s�uskrsnulim�Kristom� i�pretvara� se�u�polet�hrabrosti�i�slobode�zbog�kojega�se�svijetu�dovikuje:�Isus�je�Uskrsnuo�i�živi�zauvijek.“�

Benedikt�XVI.�

17��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

�UTEMELJITELJEVE�STRANICE�

„Manet�et�manebit“�

Život�našeg�Utemeljitelja,�koji�u� sebi� sadrži�neprocͲjenjivo�blago�vjere,� životne�mudrosti,� znanja,�požrtͲvovne� ljubavi,� nošenja� križa� i� spremnosti� darivanja�sebe� za�Boga,�Crkvu� i� svoga�bližnjega� sve�do� smrti,�može�nas�nadahnjivati�da�ga�u�mnogo� ēemu�nasljeͲdujemo.�

Slijedio� je�svoga�Uēitelja� Isusa�u�poniznosti� i�spremͲnosti� u� svemu� vršiti� volju� Božju� uz� cijenu� da� bude�prezren,� ponižen,� obezvrijeĜen,� popljuvan,� krivo�optužen,�prognan.�

Ove�godine�sjeđamo�se�vrlo�važnog�ēina�koji�je�povijest�zabilježila�Ͳ�kada�je�Sveti�Otac�Pio�X� izrekao�one�znakovite�rijeēi�za�nadbiskupa�Stadlera�„Manet�et�maͲnebit“�Ostaje�i�ostat�đe.��

Na�nama�je�da�se�znademo�time�obogatiti.�

Živimo�u�bremenitom�povijesnom�trenutku�kada� je�odlazak�Svetog�Oca�BeneͲdikta�XVI�iznenadio,�šokirao�cijeli�svijet.�Mogli�smo�slušati�i�promišljati�razliēite�poglede�na�ovaj�ēin�o�kojemu�se�još�uvijek�govori�i��nagaĜa,�a�najmanje�misli�da�Bog�izvodi�svoje�djelo.��

Sto� godina�unazad� takoĜer� se�pisala�povijesna� stranica� koja� � za�naš�hrvatski�narod� ima� svoju� težinu,� posebno� za�Vrhbosansku� nadbiskupiju,� jer� se� radi� o�njezinom�prvom�nadbiskupu� i�našem�Utemeljitelju,� �Sluzi�Božjem�nadbiskupu�Josipu�Stadleru.�

Podsjetimo�se�još�jednom�na�te�dogaĜaje,�kojih�opis�donosim� iz� lista�dr.�Ivana�Dujmušiđa,�prelata,�iz�kojeg�je�vidljivo�da�je�sv.�Otac�odluēio�Stadlera�ukloniti�s�njegove�biskupske�stolice.�Evo�kako�on�to�opisuje:�»Na�povratku�s� Istoka�stigͲnem�preko�Trsta�u�Dubrovnik�u�nedjelju�u�jutro�19.� listopada�1913.�Pošto�sam�od�prije�poznavao�Dr.�Marēeliđa,�biskupa,�odluēim�ga�pohoditi�i�pozdraviti.�Kad�sam�stupio�u�sobu,�njegov�pogled�vrlo�me�iznenadi;�nikad�ni�prije�ni�poslije�nije�me�ozbiljnie�primio.�Ni�upita�za�zdravlje,�ni�za�cilj�putovanja,�nego�đe�s�mjesta:��

»Kad�đete�u�Sarajevo?«�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������18�

»Mislim�sutra�naveēer,�a�u�utorak�u�jutro�osvanuti�u�Sarajevu:«�

»Dobro,� idite,�ne�kasnite� i�odmah�pohodite�nadbiskupa�Stadlera,� izruēite�mu�moj�pozdrav,�ali�najvažnije,�kažite�mu�ovo:�»Ja�sam�se�neki�dan�vratio�iz�Rima;�kad� sam� bio� kod� sv.�Oca,� došao� razgovor� o� glagolici� u� našim� biskupijama� u�Dalmaciji,�pa� sam�dometnuo:� Sveti�Oēe,� imate�delegata�u� Sarajevu,�ovlastite�ga,�neka�on�osobno�sve�izvidi,�pa�izvjesti�sv.�Stolicu!«.�–�Na�to�mi�reēe�sv.�Otac:�»Hođe�li�trebati�i�ondje�kojega�biskupa�skinuti,�kao�što�đemo�skinuti�nadbiskupa�Stadlera�u�Sarajevu?«�

„Na�ove�rijeēi�sv.�Oca“�(nastavio�je�dalje�biskup�Marēeliđ)�„stao�sam�kao�nijem,�ali�sam�se�brzo�snašao,�ustao�sam�sa�stolice�i�dugo�sam�govorio�sv.�Ocu�o�StadͲleru� i�njegovim�djelima,�a�poēeo�sam:�Sv.�Oēe,�ako�hođete�skinuti�nadbiskupa�Stadlera,�onda�najprije�skinite�sve�nas�hrvatske�biskupe,�a�Stadlera�skinite�posͲljednjega.� Sv.�Otac�me� je�mirno� i� pozorno� slušao.�Nato� zakljuēi:� »Kažite� ovo�nadbiskupu�Stadleru,�neka�zna�kako�stoji�u�Rimu.«�

Pa�što�je�drugo�mogao�ređi?�Stadler�je��radio�samo�ono�što�i��namjesnik�Kristov:�branio�istinu�i�pravdu,�držao�se�savjesno�naredaba�njegovih�i�njegovih�predšasͲnika.�Radi�i�toga�je�puno�trpio,�bio�progonjen,�krivo�optužen,�za�Božju�stvar�bio�spreman�i�u�smrt�pođi.�

G.�Dr.�I.�Dujmušiđ�zakljuēuje�svoj�list:�»U�koliko�i�kako�je��biskup�Marēeliđ�ovom�preokretu� sv.�Oca� doprinio,� ostalo� je� tajnom,� koju� đemo� saznati� na� drugom�svijetu.«��

Puno� toga� se� sruēilo�na�Stadlera,�ali�nije�klonuo� � jer� se�potpuno�oslanjao�na�Boga.���

Na�sjednici�duhovnoga�stola�odluēiše�da�Stadler�odmah�poĜe�najprije�u�Beē,�a�nakon�toga�u�Rim�uz�pratnju� �pomođnoga�biskupa�dr.� Ivana�Šariđa� i�novosaraͲjevskog�župnika�A.�Alaupoviđa�po�Stadlerovoj�želji.� �Stadlerov�tajnik�Cankar� iza�te�sjednice�rekao�je��pom.�biskupu�dr.�Ivanu�Šariđu:�»Vi��kao�domađi�sveđenik�i�biskup�pozvani�ste�da�ustanete�u�obranu�svoga�natpastira.“��

„I�Stadler�se�je�snabdio�neprobojnim�oružjem:�ēistom�savješđu,�granitnim�pouͲzdanjem� u� Boga,� nepokolebivom� vjerom� u� pravdu� Božju.“(� usp.� TvrtkoviđͲBuljan�str.�146)�

Pošao� je�Stadler�u�Beē�stigavši�tamo� �24.�X.�1913.�Odsjeo�je�kod�otaca�redemͲptorista.� Još� iste� veēeri� pratioci� Stadlerovi� pošli� su� do� zajedniēkoga�ministra�financija��da�se�informiraju,�kad�bi�mogli�biti�primljeni�kod�njega�u�audijenciju.�Reēeno� im� je�da�radi�hitnođe�sluēaja�mogu� iste�veēeri�u�6�h�pohoditi�ministra.�Audijencija�potraje�duže�od�sat�vremena.�Za�vrijeme�razgovora�vidjeli�su�veliku�neskolonost�ministra�prema�Stadleru.�»Sudbina�Stadlera�ulazi�u�završnu�fazu«�reēe�ministar.�Rekao� je�da�on�nema�osobno�ništa�proti�Stadlera,�ali�da� je�kljuē�

19��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

sudbine�Stadlerove�u� rukama�cara,�vanjske�diplomacije� i� sv.�Stolice.�»U�ostaͲlom,� svrgnuđe� Stadlerovo� je� zakljuēeno� u� Vatikanu«.� Nakon� ovog� razgovora�pratioci�Stadlerovi�vidješe�da� je�svaka�obrana�Stadlerove�nevinosti� ljudski�neͲmoguđa.������

Pošto�je�Stadler�bio�pravi�tajni�carski�savjetnik�imao�je�pravo�u�svako�doba�dođi�u�audijenciju,� zato� zamoliše�ministra�da� što�prije� izmoli�audijenciju�kod� cara.�Njihova�molba�bila�je�prihvađena.�Teško�su�im�pale�ministrove�rijeēi�u�vezi�StadͲlera�i�stalno�su�se�vrtile�u�njihovim�mislima�i�bile�su�predmet�njihova�razgovora:�»U�ostalom,�svrgnuđe�Stadlerovo�je�zakljuēeno�u�Vatikanu«.���

Licemjerne�su�bile�tvrdnje�ministrove,�da�on�osobno�nema�ništa�proti�Stadleru,�jer�se�1910�god.�zauzimao�kod�austrijskog�poslanika�Seēenija�u�Vatikanu�da�se�zauzme��kod�sv.�Oca,�kad�su�išli�tužiti�Stadlera,�što�se�može�isēitat�iz�izjave�karͲdinala�Merryja�Vala,�koliko�vrijedi�njegova�isprika.��

Kad�su�se�vratili�Stadlerovi�pratioci,�saopđe�mu�rijeēi�Bilinskoga.�»Kljuē�sudbine�Stadlerove�imadu�diplomate«�za�Stadlera�je�to�bilo�kao�kad�je�Pilat�rekao�Isusu:�»Ne�znaš�li�da�imam�vlast�da�te�pustim�i�da�imam�vlast�da�te�razapnem?«�(Iv�19�,10)�

Kad�je�stupio�pred�cara,�iznenadi�ga�strogo�njegovo�držanje,�mrko�lice,�munjeviͲti�pogled.�Niti�mu�pruži�na�pozdrav�ruku,�niti�davši�dozvolu,�da�sjedne,�nego�đe�gnjevno�doēekati�Stadlera:�„Zašto�vi�gazite,�ekcelenco,�moje�zakone,�koje�sam�ja�potpisao?“�Stadler�znajuđi�da�car�aludira�na�zakone�o�prelazu�vjere,�odgovori�mu�mirno,�dostojanstveno� i�neustrašivo:�„Ja�ne�mogu,�ne�smijem�se�držati�zaͲkona,�koje�je�moja�najviša�crkvena�vlast�zabacila,�osudila.�„Što?“�Ͳ�upade�car�–�„zar�nije�taj�zakon�izdan�u�prethodnom�sporazumu�sa�sv.�Stolicom?“��

Ne�veliēanstvo!�Sv.�Stolica�ga�je�nazvala�abominalis�lex,�prokletim�zakonom.�On�je�uzrokom�neprestanim�konfliktima�izmeĜu�mene�i�vlasti,�izmeĜu�eksekutivne�vlasti�i�moje�savjesti.�Moj�je�položaj�stoga�neizdrživ.��

Ove� rijeēi� Stadlerove� uēiniše� na� cara� snažan� dojam.� Znao� je� da� je� savjestan,�uzoran,� svet�biskup.�Sad�upoznade� jasno,�da� je�on� žrtva�neprijatelja� i�mržnje�onih,�koji�ga�njemu�zlobno�u�crnom�svijetlu�prikazaše.�Zato�preĜe�preko�ostalih�tužbi�s�prezirom.�Pogleda�nadbiskupa�i�njegov�svetaēki�izgled�proizvede�na�njeͲga� dubok� dojam,� i� izazva� ēustvo� neodoljiva� poēitanja� spram� Stadlera.�Nasta�potpun�preokret�u�duši�carevoj,�Stadler�ne�bi�više�krivcem,�nego�kao�prijatelj�cara.�Stoga� i� izvanjski�oēitova�posvemašnu�promjenu�suda�o�Stadleru,�kad�mu�blago� i�u�prijateljskom� tonu�opraštajuđi�se�s�njim� reēe:�„Ta�znam� ja,�da�ste�vi�meni�vjeran� i�savjestan�biskup“,� i�ostade�u� intimnom� razgovoru�sa�Stadlerom�još�pola�sata.�(usp.�TvrtkoviđͲBuljan�str.�145�i�146)�

Kad�je�Stadler�pošao�u�Rim�spreman�je�bio�na�sve.�Svakako,�želio�je�iznijeti�SveͲtom�Ocu� istinu�o�cjelokupnom�životu� i�radu�u�njegovoj�nadbiskupiji,�u�Bosni� i�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������20�

Hercegovini,�kao� i�o�svim�borbama� i�napadima,�mukama� i�teškođama,�zavjeraͲma�i�svakovrsnim�spletkama,�ne�optužujuđi�nikoga.�

U�svom�srcu�nosio�je�jednu�želju�koju�je�otkrio�Svetom�Ocu:�»Sveti�Oēe,�moja�bi�bila�još�jedina�želja�da�ostatak�svoga�života�žrtvujem�u�radu�za�Boga�i�duhovno�dobro�svoga�stada«.��

�Iznio�je�to�Svetom�Ocu�kojega�je�sinovski�ljubio,�poštivao�i�slušao,�a�sve���ostalo�je�stavio�u�ruke�Onoga�koji�poznaje�srca�i�bubrege�i�kojemu�ništa�nije�skriveno.��Stadler�se�nikad�nije�štedio�kad�su�u�pitanju�duše�i�djelo�Božje�pa�tako�želi�i�do�smrti.�

Nakon�nadbiskupa�Stadlera�kod��sv.�Oca�ušao�je�pomođni�biskup�Šariđ.�Njega,�a�i�mnoge�zanimalo�je�kakvo�đe�stajalište�prema�Stadleru�zauzeti�sv.�Otac.�Hođe�li�ga�ostaviti�u�službi� ili�đe�njegovim�neprijateljima�uspjeti�da�ga�maknu.�Na�njeͲgov�upit,�što�kani�Njegova�Svetost�s�nadbiskupom�Stadlerom,�odvrati�nemalo�zaēuĜen� radi� takova� upita:� »Pa� Stadler� jest� nadbiskup� i� kao� takav� ostaje.«��»Manet�et�manebit.«�

Ove�rijeēi�Vrhovnog�Sveđenika�velikom�brzinom�došle�su�do�svih�koji�su� išēekiͲvali�ishod�ovog�sluēaja,��kako�do�vjernika�koji�su�s�njim�suosjeđali�i�molili,�tako�i�do�onih�koji�su�želili�da�se�Stadler�makne�sa�biskupske�stolice�kako�bi�oni�ostvaͲrili��svoje�prizemne�planove.�

Stadlerovi�neprijatelji�ovu�vijest�primili�su�s�nevjericom,�bili�su�ojaĜeni,�zapreͲpašteni,� a� kod� iskrenih� katolika� i� Stadlerovih� istomišljenika� vladalo� je� pravo�oduševljenje,� iskrena� radost� i�zahvalnost�Bogu�koji�svoje�provodi�kroz�kušnje,�ali�ih�nikada�ne�ostavlja.�Zbog�tolikih�laži,�kleveta,��raznih�optužbi�i�organizirane�mreže�zla,�pravi�i�iskreni�vjernici�pa�ni�sam�Stadler�nisu�vjerovali�u�ovakav�ishod.��

MeĜutim,�Pijo�X�–�svetac,�prepoznao�je�Sveca�i�osokolivši�i�ohrabrivši�ga�obdari�ga�na�rastanku�nadasve�vrijednim�darom:�mođima�sv.� Ivana�Nepomuka�u�zlatͲnom�mođniku.�U�Sarajevu�je�Stadler�od�mnoštva�vjernika�doēekan�s�oduševljeͲnjem.�

Mođi�Svetog�Ivana�Nepomuka�sutradan�su�odmah�u�sveēanoj�procesiji�od�nadͲbiskupova�stana�prenesene�u�katedralu.��

Najsnažniji�dokazi�ljubavi�i�osobitog�štovanja�sv.�Oca�prema�Stadleru,�potvrĜuju�nam�i��sljedeđih�retci�koje�je�zapisao�svjedok�pater�Petar�Herman�D.I�

Polažuđi�nadb.�Stadler�raēun�o�svojem�djelovanju�u�nadbiskupiji,�dokaze�da�se�je�borio�neustrašivo�za�ēistođu�katoliēkih�principa�u�okviru�papinih�okružnica�i�u�svojoj�obrani�pobi�stavku�po�stavku�krive� tvrdnje�protivnika.�Tada�se�sv.�Otac�potpuno�uvjeri�o�njegovu�radu� i�objektivnosti�navoda�te�sveēano� izjavi:�»Bene�fecisti!«�Da� sveti�Otac� udari� peēat� svoje� oēinske� ljubavi,� svoga� udivljenja� za�njegova�slavna�djela,�a� i� junaēke�patnje,�odlikova�ga� javno�posebnim� i�neobiēͲ

21��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

nim� darom;� svojom� velikom� fotografijom� i� vlastoruēnom� posvetom� na� njoj.�Odmah�iza�odlaska�iz�Rima�sjeda�sv.�Otac�šalje�za�njim�dirljive�rijeēi�kao�utjehu�i�zadovoljštinu�za�nevino�pretrpljene�muke,�koje�u�latinskom�originalu�glase�ovaͲko:� � »Venerabili� fratri� Josepho� Stadler,� Archiepiscopo� Vrhbosnensi,� Bosniae�Metropolitae,�cujus�praeclara� in�Eclesiam�merita�Nobis�sunt�probe�perspecta,�fausta� quaecque� et� felicia� a� Domino� adprecantes� praecipuae� benevolenciae�Nostrae� testem�Apostolicam� benedictionem� permanenter� impertimus,� quam�quidem�dilecto�Clero�et�Populo�eius�curae�concredito�extendimus.�

Ex�aedibus�Vaticanis�die�7.�Novembris�1913.�

U�hrvatskom�prevodu:� � �

»�asnom�bratu�Josipu�Stadleru,�Nadbiskupu�Vrhbsanskom,�Metropoliti�BosanͲskom,�ēije�sjajne�po�crkvu�zasluge�Nama�su�dobro�poznate,�želimo�od�Gospoda�svaku� sređu� i�blagoslov,�koji�protežemo� i�na� ljubljeni�kler� i�puk�njegovoj�brizi�povjeren.�

Iz�Vatikana�dne�7.�studenog�1913.�

� � � � � Pijo�P.P.X*�

(usp.�TvrtkoviđͲBuljan�str.�153)�

Spoēitavali�su�Papi�Piju�X,�spoēitavali�su�Stadleru�da�nije�bio�nikakav�diplomata.�Onima�koji�žive�za�Istinu�i�koji�svjedoēe�za�Istinu�i�koji�žive�od�Istine�ovo�je�poͲtvrda�da�slijede�onoga�koji�je�Put,�Istina�i�Život.�I�takav�ostaje�i�ostat�đe.�

S.�M.�Mirjam�Dediđ�

�„U�traganju�za�istinom�dolazimo�do�toga�da�živimo�na�osnovi�vjere�jer�u�

konaēnici�istina�je�osoba:�Isus�Krist.“�

Benedikt�XVI.�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������22�

�NA�IZVORU�DUHOVNOSTI�

��

Vlastitosti�Sestre�Služavke�Maloga�Isusa��

Možda� ste�nekad�poželjeli�proboraviti� koji� trenutak� s�našim�prvim� sestrama.�Pokušat�đu�vam�to�doēarati�ovim�tekstom.�Ako�dopustite,�povest�đu�vas�u�njiͲhove�živote�i�priuštiti�vam�da�upoznate�njihova�životna�stajališta.�Nakon�što�se�s�njima�susretnemo,�pođi� đemo�korak�dalje� i�„ogledati“�se�u�„ogledalu“�njihova�života�da�vidimo�koliko�mi�sliēimo�„originalu“.�

Pišuđi� o� našim� prvim� kandidaticama,�mons.� Tomo� Igrc� kaže:� To� su� bile� prve�kandidatice�Družbe,�koje�su�poēele�provoditi�svrhu�Družbe�na�dan�sv.�ArhanĜela�RAFAELA,�t.j.�na�24.�listopada�1890.�god.�…1�Zanimljivo�je�zapaziti�da�su�postavͲši�kandidaticama�veđ�poēele�provoditi�svrhu�Družbe.�Nije�tu�bilo�ēekanja,�neozͲbiljnosti,�kolebanja,� ili�nutarnje�podijeljenosti.�Nije�bilo� izgovora,�kao:�mi�smo�tek�kandidatice.�Odmah�su�bile�svjesne�tko�su,�što�su� i�kome�pripadaju.�To�su�naše� predšasnice.� To� su� naši� uzori.� Iz� ovoga� išēitavamo� važnu� karakteristiku�SMIͲa,�a�to�je�ozbiljnost.�Razumije�se�da�se�tu�ne�misli�toliko�na�ozbiljnost�lica,�koliko�na�ozbiljan�pristup�životu.�Kad�je�sama�i�kad�nije�sama,�kad�je�netko�vidi�i�kad� je�ne�vidi,�Služavka�Maloga� Isusa�zna�tko� je,�što� je� i�kome�pripada.�U�svaͲkom�trenutku�života�je�svjesna�da�je�Isusova�zaruēnica!�

Sljedeđe�na�što�mons.�Igrca,�dugogodišnji�duhovnik�naše�Družbe,�stavlja�naglaͲsak�jeste�težnja�ka�savršenosti.�On�piše:�Istina,�Sv.�Pismo�govori�(Mat.�5,48),�da�su�svi�kršđani�dužni�težiti�za�savršenošđu,�ali�po�nauci�crkvenih�i�duhovnih�uēiteͲlja� (n.� pr.� sv.�Alfonza)� redovnici� i� redovnice,� stupajuđi� po� svojim� zavjetima� u�redovniēki� stalež,� koji� je� stalež� savršenosti,� preuzimaju� time� na� sebe� upravo�posebnu�obvezu� i�dužnost,�da�đe�težiti�za�savršenošđu� i�u�savršenosti�napredoͲvati.2�O�toj�težnji�k�savršenosti�i�svetosti�govori�i�ēl.�1.�naših�konstitucija.�Mons.�Igrc�napisa�da�to�uzmemo�„živo�k�srcu“�naglašavajuđi�da�đe�one�koje�ne�budu�težile�prema�savršenosti,�biti�bez�nutarnje�utjehe,�bit�đe�nemirne�u�srcu� i�mlaͲke.�Naš� prvotni� poziv� jeste� da� nasljedujemo� Isusa,� a� nasljedujuđi�Ga,� ēinimo�onako�kao�što� je�On� ēinio,� tj.�pomažemo�siromasima,�ostavljenima� i�nevoljniͲma.�Stoga� je�prvotno�uēiniti�sve�da�sliēimo�na�Onoga�koga�slijedimo,�da�uvijek�gledamo�u�Njega.�Kad�gledamo� siromaha,�mi�u�njemu�vidimo� Isusa,�ali� i�kad�

1 Msgr. Tomo Igrc, Tumaþ Ustanova i obiþaji, str. 7. 2 Isto, str. 8.

23��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

gledamo�svoju�susestru,�ili�bilo�koga�drugoga,�mi�i�u�njima�vidimo�Isusa.�PogleͲdajmo�starozavjetni�primjer�Joba�koji�kaže:�„Sa�svojim�oēima�savez�sam�sklopio�da�pogledat�ne�đu�nijednu�djevicu.“�(Job�31,1)�Job�se�zakleo�da�ne�đe�ni�pogleͲdat�djevicu�koja�se�posvetila�Bogu;�ne�đe�je�pogledati,�a�kamoli�da�bi�je�navodio�na�grijeh.�Danas�se�mnogi�izvlaēe�na�svoju�savjest,�kažu:�ja�radim�po�svojoj�savͲjesti,� i�tu�bi�razgovor�trebao�završiti.�U�Svetom�Pismu� i�Konstitucijama�mi� imaͲmo�zapisano�kako�izgleda�savršena�redovnica�SMIͲa.�Ne�može�se�proglasiti�sveͲtim�ono�što�nije�sveto.�Ako�se�nešto�ne�slaže�s�Isusovim�naukom�i�s�našim�konͲstitucijama,�to�za�SMI�nije�sveto!�Treba�uvijek�pogledati�slaže�li�se�to�što�mislim�s�Isusovim�naukom,�bi�li�tako�uēinio�Isus,�i�odmah�đemo�znati�je�li�to�korak�koji�nas�vodi�k�Bogu�ili�nas�odvodi�od�Njega�i�od�puta�savršenosti.�

Ono�po�ēemu�smo�mi� izvana�prepoznatljive,�svakako�su�naše�redovniēke�haljiͲne.� Kada� govori� o� redovniēkim� haljinama,�mons.� Igrc� kaže:� Služavke�Maloga�Isusa�neka�cijene�svoje�haljine�i�neka�ih�drže�kao�jednu�svoju�svetinju.�[…]�Neka�znadu,� da� su� to� haljine� Isusove� zaruēnice.�Mi� svojom� redovniēkom� odorom�pokazujemo�kome�pripadamo.�Ne�mora�netko�s�nama�priēati�da�bi�saznao�koͲme�pripada�naše�srce,�tijelo�i�sve�što�je�u�nama�i�na�nama.�Tko�god�nas�pogleda,�jasno�mu�je�veđ�po�redovniēkim�haljinama�kome�pripadamo.�No,�to�što�se�vidi�po� redovniēkoj�odjeđi� treba�biti�oēito�po�našim� rijeēima� i� životu.�Naše� rijeēi,�život,�držanje�i�redovniēko�odijelo�trebaju�biti�usklaĜeni�i�jedinstveni.�Sve�što�je�u�nama�i�na�nama�treba�svjedoēiti�da�pripadamo�Isusu�i�da�smo�njegove�zaruēͲnice.�Stoga�nas�drugi�mogu�poimati�samo�kao�sestre,�a�mi�njih�kao�brađu.�Jako�je�važno�da�sve�u�potpunosti�pripada�Isusu.�Potrebno�je�da�sebi�posvješđujemo�svakodnevno:�moj�pogled�pripada�Isus;�moja�misao�pripada�Isusu;�moje�tijelo�i�duša�pripadaju�Isusu.�…�Igrc�tumaēi�što�znaēi�koji�dio�uniforme,�tako:�Crna�haͲljina�znaēi�mrtvljenje�tijela� i�sjetila�[…];�pojas�znaēi�ono,�što�sveđenik�kod�oblaͲēenja�za�misu,�kad�se�paše�cingulom,�moli�govoređi:�Opaši�me,�Gospodine,�paͲsom�ēistođe� i�utrni�u�meni�požudu,�da�ostane�u�meni�krjepost�ēistođe� i�uzdržljiͲvosti.�Koprena�[šlajer]�znaēi,�da�se�redovnica�odrekla�svijeta�i�više�ga�ne�gleda.�[…]�Prsten�živo�sjeđa�služavku�Maloga�Isusa�na�njezinu�nepokolebljivu�zaruēniēͲku�ljubav�i�vjernost�prema�nebeskom�Zaruēniku.3�

� � � � � s.�M.�Ljilja�Marinēiđ�

(Nastavlja�se)��

3 Isto, str. 14-15.

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������24�

IZ�DUHOVNE�RIZNICE�SESTARA��SLUŽAVKI�MALOGA�ISUSA�

Krašiđ�u�tuzi�za�svojim�Nadpastirom����

Kad� je� u� srijedu,� 10.II.� 1960.� u� 2�¼�zvono� krašiđke� crkve� oglasilo� tužnu�vijest,� da� je� ljubljeni� naš� Kardinal� i�Nadbiskup� preminuo,� uzdrhtalo� je�svako�srce�i�orosile�oēi.�I�ona�najmaͲnja�školska�djeca�glasno�su�plakala� i�jedno� preko� drugoga� trēala� prema�

župnom�dvoru,�ne�pazeđi�na� vrata,� veđ�preko�ograde.�Za�onaj� ēas�nije�bilo�dopušteno�ni�u�dvorište,�a�kamo�li�u�kuđu.�Mi�smo�sestre�ostale�nepͲrekidno�uz�dragog�pokojnika�moleđi�sv.�krunicu.�Od�vanjskih� ljudi�mogli�su�uđi�u�kuđu�jedino�brata�i�sestra�našeg�nadbiskupa�–�pokojnika�i�vrijedͲni�zvonar,�koji�je�preē.�g.�Župniku�pomogao�obuđi�Eminenciju.��

Predveēer�je�došao�preuz.�G.�nadbiskup�–�koadjutor,�da�isprati�tijelo�draͲgog�pokojnika�u�Zagreb�na�obdukciju� i�balzamiranje.�Reēeno�nam� je,�da�Eminenciju� neđemo� više� vidjeti,� jer� đe� nam� ga� vratiti� u� zatvorenom� i�plombiranom�lijesu.�S�goruđim�svijeđama�pratile�smo�mrtvo�tijelo,�kad�su�ga�nešto� iza�osam� sati�uveēer� iznosili� iz� kuđe.�Kleēale� smo�na�dvorištu�pred� župnim�dvorom,� te�molitvom� i�glasnim� jecajem� žalosno�gledale�u�pravcu� Zagreba� još� i� onda� kad� se� ispred� naših� oēiju� izgubio� auto,� koji�nam� je�odvezao�mrtva�onoga,�s�kojim�smo� još�prije�nekoliko�sati�razgoͲvarale.�Bez�rijeēi�vratile�smo�se�u�praznu�kuđu.�

Preē.�g.�Župnik�ostao� je�s�nama�do� jedanaest�sati,�da�se�malo�smirimo� i�saberemo,�jer�nas�je�sutra�dan�ēekao�veliki�posao.�Prva�briga�Preēasnoga�bila�je�da�se�iskopa�grobnica�pred�glavnim�oltarom.�

25��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Rano�ujutro�veđ�u�4�½�s.�auto�je�našeg�dragog�Eminenciju�dovezao�natrag�u�otvorenom�lijesu�na�veliku�utjehu�nama�i�svim�župljanima.�Bio�je�obuͲēen�samo�u�reverendu.�Preē.�g.�Župnik� i�veleuēeni�nad.�Tajnik�obukli�su�Eminenciju�u�misno� ruho� ljubiēaste�boje.�Na�glavu� su�mu� stavili�mitru,�dar�rodne�mu�župe�Krašiđ�prigodom�20�–�godišnjice�biskupskog�posveđeͲnja.�Veđ�prije�svete�mise�Eminencija�je�bilo�izložen�na�odru�nasred�crkve.�Kroz�ēitav�dan�Krašiđanci�su�posjeđivali�svog� ljubljenog�Natpastira.�Dugo�su�ostajali�u�molitvi� sa� suzama�u�oēima.�Milo� je�bilo� gledati�one�male�djevojēice� s� crnim� rupcima�na� glavi,� kako� sklopljenim� ruēicama�dugo� i�tužno�gledaju�svoga�dobrog�prijatelja.�Nema�više�njegovog�blagog�oēinͲskog�pogleda.�Zatvorena�su�usta,�koja�su�imala�rijeēi�za�svakoga�koji�mu�se�približio.�Ganutljivo� je�bilo�takoĜer�gledati�tu�malu�djeēicu� iz�susjedͲstva�kako�prinašaju�cigle,�koje�su�bile�potrebne�za�grobnicu�u�crkvi.��itav�dan�u� ēetvrtak� i�nođ� ljudi�su� radili� i� lijepo�svršili�grobnicu.�Crkva� je�bila�otvorena�i�preko�nođi�jer�je�stalno�netko�uz�lijes�molio.��

U�petak�smo�prireĜivale�crkvu�i�kuđu�za�sutrašnji�Requiem�i�sahranu.�Uz�preuzvišenog�g.�Nadbiskupa�–�koadjutora�trebali�su�dođi�i�ēlanovi�ZagreͲbaēkog�Kaptola�i�30�bogoslova,�i�to�kao�pjevaēi�i�asistencija.�Kada�su�sve�pripreme�bile�uglavnom�gotove,�saznali�smo�oko�2�½�s.�poslijepodne�od�stranih�novinara,�da�đe�veēeras�otpremiti�pokojnika�u�Zagreb,�da�sutraͲdan�bude�sahranjen�u�prvostolnoj�crkvi.�Brzo�se�proēula�ova�vijest.�Ljudi�su�na�poljima�i�vinogradima�ostavljali�svoje�poslove,�te�upravo�trēali�kuͲđama,�da�se�spreme�što�prije�u�crkvu.�U�6�sati�crkva�je�bila�puna.�Mi�smo�sestre�predmolile�sva�tri�djela�sv.�krunice.�Kroz�to�vrijeme�strani�novinari�snimali�su�za�televiziju.�U�7�sati�došao�je�zadnji�–�bolni�ēas�rastanka.�NaͲkon� kratkog� govora,� što� ga� je� preuz.� g.�Nadbiskup� upravio� prisutnima�lijes� je�bio�zatvoren.� �U� taj� ēas�nastao� je�sveopđi�plaē,�s�kojim�su�KrašiͲđanci� ispratili� svog�najdražeg� i�najveđeg� sina�na�glavna�crkvena�vrata�u�auto.�Pristni�stranci�–�novinari�izjavili�su�da�sliēnoga�prizora�još�nikad�nisu�doživjeli.�Nođno�kišovito�vrijeme�još�je�više�djelovalo�na�potištene�duše.��

Sutra�dan�–�u�subotu�–�obavljen� je�sveēani�Requiem� i�sahrana�u�zagreͲbaēkoj� katedrali.�U� isto� vrijeme� veliki�broj�Krašiđanaca,� koji�nisu�mogli�dođi�u�Zagreb,�sabralo�se�u�svojoj�crkvi,�te�izmolili�sva�tri�djela�sv.�KruniͲce.�Neki� ljudi� iz�okolice,�koji�nisu�mogli�preko�nođi�saznati,�da�su�mrtvo�tjelo�Kardinalovo�odvezli�u�Zagreb,�došli�su�na�sahranu.�Kad�su�našli�praͲzan�grob,�kazali�su:�„Eto,�došli�smo�kao�ono�apostoli�tređi�dan�na�Isusov�grob,�a�on�je�prazan.“�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������26�

Ovu�veliku�prazninu�osjeđaju�svi�vjernici�krašiđke�župe.�Kad�doĜu�nedjeͲljom�u�crkvu,�ne�vide�više�svoga�Nadbiskupa,�ne�ēuju�ga,�nema�ga.�

A�krašiđka�djeca�svakodnevni�posjetioci�Eminencije�bila�su�desetak�dan�kao�izgubljena.�Zavirivali�su�u�prazno�dvorište�i�žalosni�bi�se�vratili,�da�im�nije�preē.�g.�Župnik�znao�s�Eminencijsko�prozora�baciti�šaku�bonbona�od�preostale� zalihe,�da� tako�donekle�nadoknadi�veliki�gubitak.� Jedna�mala�djevojēica�rekla�je�kod�kuđe�svojoj�mami:�„Mama,�preuzvišeni�je�ostavio�u�oporuci,�da�se�na�farofu�budu�i�dalje�dijelili�bonboni.“�Odakle�joj�to�ne�znamo.�

Prazan�grob,�koji�je�sada�zatvoren�posjeđuju�domađi�i�strani�ljudi.�Tu�kleͲēe,�mole�i�plaēu.�

Lijepo�je�i�utješljivo�netko�rekao:�„U�Zagrebu�je�kardinalovo�tijelo,�a�duša�mu�je�ovdje�u�Krašiđu.“�

�Sestre�Krašiđ�

�Iz�Družbinog�vjesnika�„U�službi�maloga� Isusa“,�(Uvez�1960.,�str.�86Ͳ88.);�God.�V,�prepisala:�s.�Ana�Marija�Kesten��

�„Glas�velikih�vrjednota�upisan�je�u�naše�biđe�i�ēovjekova�je�veliēina�upraͲvo�u�tome�da�nije�zatvoren�u�sebe,�nije�sveden�na�materijalne,�mjerljive�stvari,�nego�posjeduje�unutarnju�otvorenost�za�bitne�stvari,�sposobnost�slušanja.�...�Slušati�glas�samoga�Stvoritelja�tako�se�dolazi�do�spoznaje�što�je�dobro,�a�što�zlo.“�

Benedikt�XVI.�

27��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

DUHOVNA�OBNOVA�U�DRUŽBI��

Travanj,�2013.�

�Rastimo�u�vjeri�slavljenjem�sakramenata�

Vjerovati,�prema�KKC�143,�znaēi�potpuno�podložiti�Bogu�svoj�razum�i�svoju�voͲlju�te,�prema�KKC�150,�osobno�prianjati�uz�Boga;�ona�je�slobodni�pristanak�uza�svu�istinu�što�ju�je�Bog�objavio.�Vjera�je�milost�i�da�bismo�u�vjeri�mogli�ustrajati,�moramo�se�hraniti�rijeēju�Božjom�i�moliti�da�nam�Gospodin�umnoži�vjeru.�„MoͲlitva� je�uzdignuđe�duše� k�Bogu� ili� traženje�primjerenih�dobara�od�Boga� (KKC�2559).� �Izvor� i�vrhunac�svega�kršđanskog�života� je�Euharistija.�“Molitva�pounuͲtarnjuje� i�usvaja� liturgiju�za�vrijeme� i�poslije�njezina�slavlja“� (KKC�2655),�dakle�bez�duboke� i� iskrene�molitve� i�razmatranja�nema�ni�pravog�slavlja�Euharistije.�Da�bismo�mogli�u�punini�moliti� i�slaviti�Euharistiju�moramo�živjeti�u�Božjoj�priͲsutnosti�i�bratskom�zajedništvu�s�ljudima,�a�to�ne�možemo�ako�smo�opteređeni�grijehom.�Sakrament�Pokore�u�nama�ponovno�budi�Božju�milost�i�s�Bogom�nas�sjedinjuje�dubokom�ljubavlju�te�popravlja�ili�ponovno�uspostavlja�bratsko�zajeͲdništvo.�

Papa�Benedikt�XVI.�nas�u�svojem�apostolskom�pismu�Porta�Fidei�poziva�na�slavͲlje�vjere�kroz�molitvu�i�Euharistiju�te�kroz�iskren�i�trajan�rad�na�obrađenju.�„ŽeͲlimo�da�ova�Godina�pobudi�u�svim�vjernicima�nadahnuđe�da�ispovijedaju�vjeru�u�punini�i�s�obnovljenim�uvjerenjem,�s�pouzdanjem�i�nadom.�Bit�đe�to�takoĜer�dobra�prigoda�za� intenzivnije�slavljenje�vjere�u� liturgiji,� i�na�osobit�naēin�u�euͲharistiji,�koja�je�»vrhunac�kojemu�teži�djelovanje�Crkve�i�ujedno…�vrelo�iz�kojeͲga�struji�sva�njezina�snaga«.�(…)�Ponovno�otkriti�sadržaje�vjere�koju�se�ispovijeͲda,�slavi,�živi�i�moli�te�razmišljati�o�samom�ēinu�vjere,�zadađa�je�koju�svaki�vjerͲnik�mora�osobno� ispuniti,�osobito�u�ovoj�Godini“� (PF�9).�„Tijekom�ove�Godine�bit� đe� presudno� vratiti� se� povijesnim� tragovima� naše� vjere� koja� je� oznaēena�nedokuēivim�misterijem�isprepletenosti�svetosti�i�grijeha.�Dok�prvo�jasno�pokaͲzuje�velik�doprinos�koji�su�muškarci�i�žene�davali�rastu�i�razvoju�zajednice�vlastiͲtim� životnim� svjedoēenjem,� drugo�mora� u� svakom� od� nas� potaknuti� iskren� i�trajan�rad�na�obrađenju�da�bismo�iskusili�milosrĜe�Oca,�koji�svima�ide�ususret“�(PF�13).�

Govoređi�o�sakramentu�Euharistije�naš�Otac�Utemeljitelj�nas�podsjeđa�na�važͲnost�svakodnevnog�priēešđivanja�i�navodi:�„Duša�upravo�onako�ne�može�bez�sv.�Priēesti�ustrajati�u�milosti,� kao� što� tijelo�bez�hrane�ne�može�ustrajati�u� živoͲ

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������28�

tu“(Stadler,� 2001,� 674).� Blagovanje� Kristova� Tijela� je� vrhunac� euharistijskog�slavlja.�Samo�po�priēesti�možemo�saēuvati�vrhunaravni�život�koji�nam�je�dan�po�krštenju,� jer� nas� svakodnevno� priēešđivanje� štiti� od� smrtnoga� grijeha.� Osim�posveđujuđe�milosti�za�priēest� je�potrebna� i�dobra�nakana,�piše�Utemeljitelj.�„�Dobru�nakanu�pak�ima�svatko,�koji�god�k�sv.�priēesti�pristupi�ne�od�obiēaja�ili�od�taštine�ili�iz�ljudskog�obzira,�nego�zato,�da�Bogu�ugodi,�da�se�po�ljubavi�s�Njime�uže� sjedini� ter� se� pomođu� toga� nebeskoga� lijeka� svojih� slabođa� i� pogrješaka�oslobodi�(Stadler,�2001,�675).�Gospodin�nam�je�darovao�sva�potrebna�sredstva�za�rast�u�vjeri�i�milosti.�Ustrajnost�u�svakodnevnom�slavlju�Euharistije�i�svakodͲnevnoj� sv.� priēesti� pomaže� nam� razvijati� duhovni� život� u� nama,� krijepi� našu�molitvu� i� jaēa�našu�vjeru.�Ojaēane� tom�hranom�sposobne�smo� i�za�sestrinsko�zajedništvo�i�ljubav�prema�svim�ljudima.��esto�se�ne�osjeđamo�dostojne,�ali�đe�nam�Gospodin�kao� i�sv.�Katarini�Sijenskoj�odgovoriti:�„To� je� istina,�kđeri�moja;�ali� ja�sam�dostojan,�da�ti�se�dadem“�(Stadler,�2001,�676).�Zato� je�bolje,�uz�sve�naše�slabosti� i�nesavršenosti,� iđi�na�sv.�priēest,�nego� je�propustiti.�Utemeljitelj�važnost�svakodnevne�svete�priēesti�usporeĜuje�s�važnošđu�svakodnevnog� jela:�„Tko�svaki�dan�ne�jede,�može�se�više�ili�manje�dana�vuđi�da�svoj�život�kukavno�uzdrži,�ali�ako�se�takav�naēin�života�produlji,�ēovjek�oslabi,�postaje�nesposoban�za� rad� i� za� borbu,� ne�može� odoljeti� bolesti� i� napokon� umre“� (Stadler,� 2001,�677).�

Kako�bismo�ēista�srca�mogli�pristupati�Stolu�Gospodnjemu�darovan�nam�je�sakͲramenat� pokore� kojemu�mi� Služavke�Malog� Isusa� pristupamo� prema� ēl.� 113�Konstitucija,�svakih�14�dana,�a�prema�potrebi� i�ēešđe.�Naš�Utemeljitelj�za�sakͲramenat� pokore� kaže:� „Taj� sakrament� ēini,� da� pokornik� stane� drugēe�misliti,�drugēe�suditi,�nego�prije;�da�poēne�ljubiti�na�što�je�mrzio,�a�mrziti�što�je�ljubio,�da�poēme�nadati,�gdje�je�veđ�blizu�bio�do�oēaja;�da�se�poēne�radovati�i�veseliti�onomu,�što�mu�je�prije�služilo�na�žalost� i�ogorēenost“�(Stadler,�2001,�23).�PotͲrebno�nam� je�trajno�obrađenje�srca,� jer�samo�ako�ponizno�priznajemo�vlastite�grijehe� i�slabosti,�možemo�se�otvoriti�milosrdnoj�Božjoj� ljubavi�koja�svima� ide�ususret� i�svima�prašta� i�dopustiti�Bogu�da�naše�srce�oblikuje�po�modelu�svoje�ljubavi.�Iskreno� i�ponizno�srce�potrebno� je�Božje�blizine�u�molitvi� i�svakodnevͲnog�sjedinjenja�s�Gospodinom�u�Euharistiji�te�njegova�vjera�iz�dana�u�dan�raste.�Sva�su�nam�sredstva�za�rast�u�vjeri�darovana,�na�nama�je�samo�da�ih�s�ljubavlju�primimo.�Naše�nam�zajednice�omoguđuju�vrijeme�za�molitvu,�Euharistiju�i�sakͲrament�pokore,�ali�je�na�svakoj�od�nas�odgovornost�kako�đe�se�tim�vremenom�služiti.��esto�se,�poput�sv.�Marte,�brinemo�i�uznemiravamo�oko�mnogoēega,�ali�ovo�je�najpotrebnije.�Rast�u�vjeri�postojanošđu�i�ustrajnošđu�u�molitvi�i�slavljeͲnju�sakramenata�osposobit�đe�nas�za�svako�poslanje�koje�nam�je�Gospodin�naͲmijenio�i�pomođi�nam�da�u�svakom�trenu�možemo�vršiti�Njegovu�volju.�

s.�M.�Jasmina�Kokotiđ�

29��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Svibanj,�2013.�

Rastimo�u�vjeri�srcem�ēistim,�ēestitim�i�radosnim�

Govor�o�vjeri�potiēe�nas�da�zavirimo�u�Sveto�pismo�i�ponovno�ustvrdimo�da�se�Bog�objavio�ēovjeku,�došao�ēovjeku�u�susret� i� �ponudio�mu�svoje�zajedništvo.�Boga� ne�možemo� posve� shvatiti� a� ni� posjedovati� kao� predmet.�Možemo� se�osloniti�na�rijeē�Božjeg�obeđanja�kao�što�je�to�uēinio�Abraham�ili�Blažena�DjeviͲca�Marija,�kao�i�mnogi�drugi�biblijski�likovi.�Vjera�je�dar�od�Boga�koji�ēovjek�sloͲbodno�prihvađa� ili�ne�prihvađa.�To� je� iskustvo�koje� se�ne�postiže�nego�prima.�Vjerom�smo�ēvrsto�oslonjeni�na�Boga�i�s�njim�raēunamo�u�životu.�Benedikt�XVI�nam�govori�da�„samo�kad�se�vjeruje,�dakle,�vjera�raste�i�jaēa�se;�ako�želi�posjeͲdovati�sigurnost�u�pogledu�vlastitog�života,�ēovjeku�nema�druge�veđ�se�prepušͲtati,�svakog�dana�sve�više,�u�ruke�ljubavi�koja�se�doima�kao�da�sve�više�raste�jer�ima�svoj�izvor�u�Bogu“�(Porta�fidei,7).�Za�vjeru�treba�moliti�i�za�dar�vjere�trebaͲmo� zahvaljivati�Bogu.�Ne� zaboravimo�da�dugujemo� zahvalnost� i� svima�onima�koji�su�nas�pratili�i�pomagali�nam�na�putu�odrastanja�u�vjeri.�

�U� godini� vjere�dobro� je� propitati,�utvrditi� i� produbiti� svoj�osobni� stav� vjere.�Prihvatimo�ovu�godinu�kao�izazov�za�osobni�rast�u�vjeri�napuštajuđi�osrednjost�i�mlakost�u�življenju�i�svjedoēenju�vjere.�Provjerimo�svaka�za�sebe�ali�i�zajedniēki�što� i� kome� vjerujem,� što�mi� vjera� znaēi� u� konkretnosti� � redovniēkog� života?�Dobro�bi�došla�i�provjera�što�znam,�što�osjeđam�i�na�što�me�u�savjesti�obvezuje�pojedini�ēlanak�vjere?�Znamo�da�vjera�ne�znaēi�skup� istina� i�tvrdnji,�nego�novi�stil�života�usklaĜen�s��evanĜeljem.��Da�smo�osobe�vjere,�da�vjera��izvire�iz�ēistog�i�radosnog�srca�bit�đe��prepoznatljivo�u�konkretnom�životu.���

Prema�Svetom�pismu�srce� ja�središte�svega�nutarnjeg�života� ili� jezgra�ēovjeka.�Nije� samo� simbol� osobnosti,� osjeđaja� ili� ljubavi.�U� toj� jezgri,� u� tom� središtu,�ēovjek�doživljava�sebe�i�Boga�kao�jedinstvenu�i�neponovljivu�stvarnost.�On,�Bog,�je�„okrilje�srca�moga“�(Ps�73,�26).�Istinski�susret�s�Bogom�dogaĜa�se�u�srcu�koje�vjeruje� i� ljubi.�Sv.�Pavao�nam�u�Rim�10,10�poruēuje�da�ēovjek�srcem�vjeruje�a�rijeēju�ispovijeda�ono�što�se�u�njegovu�biđu�dogaĜa.�Tako�je�srce�simbol�za�um,�volju,�razmišljanje.�Bog�je�ljudima�dao�srce�da�razmišljaju,�kaže�mudri�Sirah�(Sir�17,6).�Srcem�vjerovati�znaēi�voljom,�umom�i�osjeđajima�pristati�uz�vjeru�u�Isusa�Krista.�Katekizam�Katoliēke�Crkve�naglašava:�„U�ēinu�vjere�ljudski�razum�i�volja�sudjeluju�s�božanskom�milošđu“,�i�nastavlja�rijeēima�sv.�Tome�Akvinskog:�„Vjera�je�ēin�razuma�koji�na�zapovijed�volje�koju�pokređe�Bog�milošđu�daje�pristanak�božanskoj�istini.“�(KKC155)�Možemo�ređi,�vjera�mora�biti�duboko�ukorijenjena�u�naše�osjeđaje,�misli� i�razumijevanje�same�sebe� i�to�znaēi�„srcem�vjerovati“.�To�je�vjera�koja�nam�donosi�opravdanje� i� spasenje,� to� je�vjera�koja�budi� život�u�nama,�omoguđuje�nam�da�u�punini�živimo�svoj�krsni�savez�s�Bogom�i�svoje�posͲveđenje�po�zavjetima.�To�je�vjera�koja�nas�veže�uz�Isusa�i�Crkvu.��

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������30�

�Samo�srce�koje�vjeruje�i�nesebiēno�ljubi�može�nas�voditi�kroz�život.�To�je�obraͲđeno,�ēisto�srce�koje�uživa�u�Božjoj�ljubavi.�Takvo�srce�je�blizu�Isusovu�srcu,�ono�može�osjetiti�božansku�snagu� i�milost�koja� lijeēi�dušu� i� tijelo.�Naš�Utemeljitelj�kaže,�naša� je�prava�sređa�u� Isusu.�Podižimo�zato�svoje�oēi�gore�k� Isusu,�k�tom�središtu�naše�vjere,�k�tom�suncu�naše�pravde,�k�tom�poēetniku�našeg�posveđeͲnja� i�našeg�spasenja.�Ono�u�sebi�skriva�puninu�blagoslova�Božjega,�ono�svaēije�srce� napunja� svetim� oduševljenjem� i� pravom� duhovnom� radošđu� (usp.� Josip�Stadler,�„Pod�zastavom�Srca�Isusova“,�str.414).�

�Ne�osjeđamo�se�uvijek�spremne�svjedoēiti�da�imamo�srce�koje�zna�i�hođe�voljeͲti,�koje�zna�plakati�i�koje�se�zna�iskreno�radovati.�„Radujte�se�s�radosnima,�plaͲēite� sa�zaplakanima!“� (Rim�12,�15),�poruēuje�nam� sv.�Pavao.�Samo�nesebiēna�ljubav�može�izgarati�za�Boga�i�bližnjega.�Blaženi�Ivan�Pavao�II�govorio�je�da�„se�darivanjem�jaēa�vjera“.�Oduševljenje,�gorljivost,�radost�i�ēestitost�zraēe�iz�ēistog�srca�koje�je�sjedinjeno�s�Bogom.�Srce�puno�ljubavi�pali�druga�srca�i�u�tami�ovoga�svijeta�osvjetljuje�put�do�pravoga�Boga.�Dobro�je�u�ovom�kontekstu��ponavljati�sa�psalmistom:�„�isto�srce�stvori�mi�Bože,� i�duh�postojan�obnovi�u�meni!“� (Ps�51,12).�Naše� odgovorno� služenje� i� brižno� vršenje� dužnosti� ēini� nas� ponekad�ozbiljnima,�nervoznima�i�zabrinutima�gdje�radost,�iskreni�osjeđaj�sređe�i�iskreni�smijeh�izostaju.�Smijeh�koji�izvire�iz�ēistog�i�djetinje�vedrog�srca��oslobaĜajuđi�je��smijeh.�Takav�smijeh�nas�ēini�slobodnima�da�ne�mjerimo�sve�oko�sebe�po�svojoj�mjeri�nego�u�ljubavi,�srcem�ēistim�i�iskrenim.�Znamo�da�„�Bog�ne�gleda�kao�što�gleda�ēovjek;�ēovjek�gleda�na�oēi,�a�Bog�gleda�što�je�u�srcu“�(1�Sam16,�7).�Isus�je��„krotka� i�ponizna�srca“� (Mt�11,�29).�Poruka� je� to� i�nama,�da�samo�oni�koji�su�krotka�i�ponizna�srca�mogu�biti�istinski�Isusovi�nasljedovatelji.��������������

�Utemeljitelj�nam�preporuēa�da�prije�svakog�djela�kažemo�srcem:�Isuse�tebi�za�ljubav!��Nauēimo�se�u�napasti,�nevolji,�nesređi�oēi�i�svoj�pogled�podiđi�k�Isusu�i�ređi:�Isuse,�pomozi�nam�i�oslobodi�nas�radi�imena�tvojega!�Nauēimo�se�zazivati��presveto�ime�u�svakoj�nevolji,�hvaliti�ga�za�sva�dobroēinstva,�slaviti�ga�u�svemu,�govoređi:�Oslobodi�nas,�spasi�nas,�oživi�nas�slatki� Isuse!�Hvalimo� te,�zazivamo�te,�klanjamo�ti�se,�slatki�Isuse!�Tako�đe�nam�Isus�biti�uvijek�u�srcu,�na�usnama,�neprekidno�kroz�cijeli�život�(usp.�Josip�Stadler�„Pod�zastavom�Srca�Isusova“,�str.�419,�420).�

U�konkretnosti�našega�života� i�poteškođa�koje�nas�svakodnevno�sustižu� trudiͲmo�se�dođi�do�radosti�i�istinske�sređe�koja�ima�svoj�izvor�i�oslonac�u�Bogu.�PokuͲšajmo�u�ovoj�godini�vjere�odgovoriti�na�izazov�koji��je�stavljen�pred�nas�te�veliͲkodušno,�odvažno� i�radosno�grijmo,�osvježavajmo� i�uēvršđujmo�svoju�vjeru�na�vjeri�svoje�susestre,�na�vjeri�svoje�zajednice.� �Pokušajmo� tako�živjeti�da� i�naši�bližnji��na�našoj�vjeri�mogu�ugrijati�i�uēvrstiti�svoju�vjeru.�

��s.�Marija�Kiš�

31��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Lipanj,�2013.�

Rastimo�u�vjeri�ustrajnošđu�i�postojanošđu�u�molitvi� "Ima�jedan�posao�meĜu�svima�najvažniji�za�svaku�napose�i�za�sve�zajedno,�poͲsao�o�kojem�svi�ostali�ovise,�posao�o�kojem�ovisi�spasenje�duša�vaših.�Budete�li�taj�posao�dobro�obavljale,�obavljat� đete� i� sve�druge�dobro� i� spasit� đete�duše�svoje.�Zanemarite� li�taj�glavni�svoj�posao,�ne�đete� imati�blagoslova�ni�za�obavͲljanje�drugih�poslova,�a�svakako�đete�izgubiti�i�duše�svoje.�Koji�je�to�tako�važan�posao?�Molitva,� taj� sveti�prijateljski� i�djetinji� razgovor� sa� samim�Gospodinom�Bogom�i�najveđim�dobroēiniteljem�našim."�J.�Stadler�

Na� samim�našim�poēecima�otac�Utemeljitelj�na� srce�nam� stavlja�molitvu�kao�najvažniji�posao…�Molitvu� taj�"intimni�prijateljski�odnos�s�Bogom,�neprestano�zadržavanje�u�ēetiri�oka�s�Onim�za�koga�znamo�da�nas� ljubi"�(sv.�Terezija�AvilͲska).�U�molitvi� ēovjek� želi�ostvariti� svoje� intimnije� sjedinjenje� s�Bogom:� sjediͲnjenje� koje�možemo�nazvati� roĜenjem�Boga�u� ēovjeku� i� � ēovjeka�u�Bogu.�To�sjedinjenje�s�Bogom�je�izvor�radosti�koji�potiēe�ēovjeka�da�misli�kao�Bog�(vjera),�da�želi�kao�Bog�(ufanje)�i�da�ljubi�kao�Bog�(ljubav).�Molitva,�dakle,�stvara�novog�ēovjeka,�ēovjeka��koji�naprijed�nosi�novi�život:�život�vjernika!�

Promatrajuđi�evanĜeoske�epizode,�možemo�zakljuēiti�da�su�apostoli�više�puta�mogli� zateđi� Isusa�u�molitvi.�Vidjeli� su�njegovu� sabranost� i�potpuno�predanje�Ocu.�To� je�probudilo�u�njima�želju�za�molitvom.�Zato�mole:�"Gospodine�nauēi�nas�moliti."�(Lk�11)�

Isus�dobro�pozna� ljudski�mentalitet� i�krhkost.�On�pozna�do�srži�svoje�uēenike.�Isus�poznaje�i�mene.�On�zna�da�želim�moliti�ali�ne�uspijevam.�Bojim�se�da�moja�molitva�neđe�biti�uslišana.� Isus�sve�to�zna.�On� je�pravi�odgojitelj.�Zato�obeđaje�svojim�apostolima�da� ih�neđe�ostaviti�siroēad.�To�obeđanje�vrijedi� i�za�nas�koji�smo�na�njihovu�rijeē�povjerovali.�Isus�pouēava�svoje�uēenike�na�to�kako�đe�posͲlije� njegovog� � uzašašđa� osjetiti� njegovu� prisutnost� � i� uživati� plodove� njegove�muke,�smrti�i�uskrsnuđa�Ͳ�po�sakramentima�vjere,�po�vidljivim�znakovima�neizͲrecive�prisutnosti�Krista�Spasitelja�u�životu�Crkve�i�u�životu�svakog�kršđanina!��

Svi�sakramenti,�ako�su�pravilno�shvađeni� i�ako�se�po�njima�živi,�odgovor�su�na�iskonske�ljudske�potrebe�i�ēežnju�za�životnom�sređom.�Iako�svi�sakramenti�imaͲju� zajedniēki� cilj� jer� svi� služe� ēovjekovu� spasenju� i� sređi,� ipak� svaki�od�njih� to�ostvaruje�na�poseban,�sebi�svojstven�naēin.�Crkva�pak�sakramentalni�život�vjerͲnika�smatra�najidealnijim�naēinom�pobožanstvenja�ēovjeka�i�najsigurnijim�sredͲstvom�njegova�spasenja.�Prema�tome,�sakramenti�nisu�ništa�drugo�doli�veoma�znakovit,�vidljiv� i� ljudskom�oku� i�srcu�najbliži�naēin�priopđavanja�Boga�ēovjeku.�Zapravo�sakramenti�su�mjesto�susreta�Boga�i�ēovjeka.�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������32�

Zato�nas��Isus�hrabri�i�poziva�na�ustrajnost�u�molitvi�i�slavljenju�sakramenata.�

�Ustrajnost�se�povezuje�s�vjerom.�Otac�Utemeljitelj�ēesto�sestrama�preporuēuje�molitvu:��ustrajno�molite�i�dat�đe�vam�se!�Tražite�i�nađi�đete!�Kucajte�i�otvorit�đe�vam�se!�(Lk�11,�9).�Kucanje�na�vrata�u�biblijskom�jeziku�oznaēava�poziv�na�vjeru.�Kucam�toliko�dugo�jer�znam�da�je�tu�netko�tko�đe�mi�otvoriti�vrata.�To�znaēi�da�vjerujemo.�Naša�molitva�mora�biti�u�skladu�s�našim�životom.�Ne�mogu�za�jedno�moliti,�a�drugo� živjeti.� Isto� je� i� sa� sakramentima…,�da�bi� se�otajstvo� spasenja�uistinu�ostvarilo�u�onima�koji�primaju�sakramente,�potrebno�je�po�njima�i�živjeͲti.�Svaki�sakramentalni�susret�s�Kristom�zahtjeva�od�ēovjeka�da�živi�u�ljubavi�i�u�milosti�Božjoj.�

Molitva� i� slavljenje� sakramenata� su� kljuē,� a� vjera� je� ruka� koja� stavlja� kljuē� u�bravu�i�otkljuēava.�

s.�M.�Rebeka�Gaēiđ�

„Zašto�neki�vide�i�nalaze,�a�drugi�ne?�Što�otvara�oēi�i�srce?�Što�nedostaje�onima�koji�pokazuju�put,�ali�se�ne�pokređu?� ...�Nedostaje� istinska�ponizͲnost�koja�se�zna�podložiti�onome�što�je�veđe,�koja�dovodi�do�vjerovanja�u�ono�što�je�zaista�veliko,�makar�se�oēitovalo�u�jednom�bespomođnom�DjeͲtetu.�Nedostaje�evanĜeoska�sposobnost�da�se�u�srcu�bude�dijete,�da�se�zadivi,�da� se� iziĜe� iz� sebe� i� krene�putem� koji�pokazuje� zvijezda,�putem�Božjim.“�

�Benedikt�XVI.�

33��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

SESTRINSKO�ZAJEDNIŠTVO���

�Split�

„Svjetlo�istinsko�koje�prosvjetljuje�svakog�ēovjeka“�(Iv�1,�9)��

SplitskoͲmakarski�nadbiskup�Marin�Barišiđ�održao� je�u�nedjelju�23.�prosinca�u�crkvi�Gospe�od�Zdravlja�u�Splitu�adventsku�duhovnu�obnovu�za�redovnice�grada�Splita� i� okolice.�Na� duhovnoj� obnovi� sudjelovalo� je� oko� 180� redovnica� iz� 15�zajednica�u�SplitskoͲmakarskoj�nadbiskupiji� te�njihov�nadbiskupski�delegat� fra�Petar�Lubina,�koji�je�na�poēetku�pozdravio�o.�Nadbiskupa�i�sestre,�a�zatim�rekao�„Evo�nas�ponovno�zajedno�pred� još� jedan�Božiđ�kako�bismo�se,�kao�pripadnici�mjesne�Crkve,�zajedniēki�pripravili�za�blagdan�RoĜenja�Gospodnjega.�Živimo�u�vremenu� u� kojemu� i� našu� domovinu� sve� više� zahvađa� svjetovni� duh,� na� koji�Crkva� odgovara� pozivom� na� novi� navještaj� evanĜelja.� Redovnici� i� redovnice�imaju� u� tomu� posebnu� ulogu,� jer� je� nužna� ponovna� potvrda� naših� posebnih�poslanja�u�novim�uvjetima�života�i�rada.�Stoga�smo�pozvani�iznova�promišljati�i�djelotvorno�promicati�moguđnosti�naših�redovniēkih�karizmi�radi�prikladnijega�naviještanja�evanĜelja.�Godina�vjere� za�nas� je� tako�prigoda,�da�nas,�koliko� je�moguđe�više,�zahvati�radosna�vijest�„Svjetla�istinskoga�koje�prosvjetljuje�svakog�ēovjeka“�(Iv�1,�9),�da�radosni�s�njegovim�blagoslovom�mognemo�živjeti�pribroͲjeni�„onima�koji�ga�primiše“,�kojima�„podade�mođ�da�postanu�djeca�Božja“�(Iv�1,�12).�Put�vjere� i�redovniēki�život�pozivaju�nas�da�budemo� još�snažnije�zahvaͲđeni�duhom�evanĜelja� i�da�njega�navješđujemo�kuda�god�se�kređemo.�Buduđi�da� smo� se�Bogu� stavili�na� raspolaganje,� rasvijetljeni�darom� vjere� i�ohrabreni�svojim� redovniēkim� zavjetima,� pozvani� smo� živjeti� i� svjedoēiti� istinske� vrijedͲnosti,�što�nam�ih�veđ�po�svom�naravnom�dostojanstvu�otkriva�ljudsko�biđe�koje�još� više� sjaji,�otkada� je� u� Kristu�Bog�postao� ēovjekom.�Dok�u� svijet�unosimo�Isusove,�evanĜeoske�ideale,�treba�nas�veseliti�svako�djelo�koje�pomaže�da�ēovͲjek�napreduje�na�putu�dobra�duha�i�tijela.�Bog�naime�oēekuje�od�nas�da�ovdje�i�sada�budemo�svjedoci�njegove�nazoēnosti,�više�životom�negoli�rijeēima.�ZausͲtavimo�se�zato�na� trenutak�u� tišini�moleđi�da� još�više�uzrastemo�u�evanĜeosͲkom�duhu�kako�bismo�se� i�ovogodišnjim�Božiđem�Bogu� još�više�približili“.�PoͲtom�je�izrekao�molitvu:�„Sine�Božji,�VoĜo�i�Uēitelju�naš!�Pozvao�si�nas�da�te�po�evanĜeoskim�savjetima�slijedimo�u�veđoj�slobodi� i�tako�te� izrazitije�nasljedujeͲmo.�Molimo�te,�daj�da�sve�više�živimo�Kristu�i�njegovoj�Crkvi�te�iskusimo�da�nas�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������34�

od�grijeha�oslobaĜa�ona�milost�po�kojoj�si� i�sam�postao�nama�sliēan�u�svemu�osim�u�grijehu.�Koji�živiš�i�kraljuješ�u�vijeke�vjekova.“�Na�poēetku�nagovora�o.�Nadbiskup� je�pozdravio�sve�provincijalke� i�sestre�svih�redovniēkih�zajednica� i�kazao�kako� je�ovo�prigoda�za�osobni�poticaj�na�razmišͲljanje� o� otajstvu� Božiđa� kao� i� poticaj� za� razmišljanje� zajednice.� Kroz� vrijeme�adventa�posebno�dolaze�do�izražaja�dvije�žene�–�Elizabeta�i�Marija,�rekao�je�o.�Nadbiskup,� i� nastavio� kako� ih� redovnice�mogu� bolje� razumjeti� jer� su� žene� i,�drugo,� jer� su�osobe�posveđenog� života.� Te�dvije� žene� su� vodiēi�prema�betleͲhemskom� djetetu.�Osim� njih,� tu� je� i� Ivan� Krstitelj� koji� daje� upute� da� svojim�primjerom�života�možemo�nekoga�približiti�ili�udaljiti�od�betlehemskog�Djeteta.�Na�Ivanovo�pitanje�'Što�nam�je�ēiniti?'�o.�Nadbiskup�je�rekao�da�traženje�sebe�i�osiguravanje�sebe�kroz�individualizam�i�sebiēnost�ne�ostvaruje�ēovjeka�nego�ga�ostavlja�u�pustinji.��ovjek�se�ostvaruje�kad�radi�protiv�sebe,�kad�radi�za�drugoͲga.�U�tom�kontekstu�je�spomenuo�slavlje�misa�zornica�naglasivši�kako�je�svatko�mogao�spavati�barem�sat�vremena�duže,�ali�je�ēovjek�radio�protiv�sebe.�MeĜuͲtim,�kroz�zornice� ēovjek� je�osjetio�sređu� i�zadovoljstvo�usprkos�krađem�spavaͲnju.�Mise�zornice�su�ēišđenje�terena�izdaljega.�Citirajuđi�proroka�Miheja�i�AugusͲtina�o.�Nadbiskup�je�naglasio�da�veliki,�mođni�i�umišljeni�jer�su�dostatni�samima�sebi�ne�dolaze�do�Boga,�a� ēovjek� s�dubokim� korijenima� je�ponizan� i�onda� se�dogaĜaju�velika�i�znaēajna�djela�kao�što�se�dogodilo�i�u�malom�Betlehemu.�Marija,� zajedno� s� Elizabetom,� približava� nas� otajstvu� Božiđa.� Iz� evanĜeoskih�tekstova�vidimo�da�njih�dvije�razgovaraju�o�iskustvu�vjere�za�razliku�od�mnogih�danas�koji�razgovaraju�o�svemu� i�svaēemu,�ali�ne� i�o� iskustvu�vjere,�o�vjeri�su�nijemi.�Elizabeta�je�svjesna�i�osjeđa�kako�je�teško�vjerovati�i�povjerovati.�Upravo�zbog� Marijine� vjere� Elizabeta� nju� proglašava� blaženom� 'Blažena� ti� što�povjerova'.�Marijine�rijeēi�'neka�mi�bude�po�rijeēi�tvojoj'�postaju�model�i�primͲjer�vjere.�Te�nam� rijeēi� trebaju�osobito�biti�na� srcu�kroz�ovu�Godinu�vjere� jer�nas�vjera�stavlja�u�stanje�blagoslovljenosti,�vjera�daje�novi�plod,�novi�život,�reͲkao� je�Barišiđ,� i�nadodao�kako�su�oni�koji�slušaju� i�vrše�rijeē�Božju� još�blaženiji�citirajuđi�svetopisamske�rijeēi.�Nažalost,�danas�se�sve�dogaĜa�kao�na�traci�i�proͲblem�je�vremena,�a�otajstvo�Božiđa�traži�susret�u�kojem�đe�se�skinuti�sve�maske�i�priznati�pogreške.�Bez�susreta�s�Isusom�Kristom�teško�je�ostvariti�rijeēi�iz�posͲlanice�Hebrejima�„Evo�dolazim�vršiti,�Bože,�volju�tvoju“.�Božiđ�za�osobu�posveͲđenog� života� jest�obnova� redovniēkih� zavjeta,�bilo�privremenih�bilo� sveēanih,�jer�po�otajstvu�Božiđa�osoba�priznaje�da�želi�vršiti�volju�Božju� i�uskladiti�svoju�volju�s�njegovom.�Upravo�u�Godini�vjere�svatko�bi�trebao�poput�Marije�'ustati�i�pohititi'�iz�okvira�svoje�sebiēnosti�i�tolerancije.�Na�kraju�je�o.�Nadbiskup�izrazio�želju�da�svatko�poraste�s�Božiđem� jer� je�smisao�Božiđa� 'lijepo� ime�ēovjek'� i�naͲdodao�kako�je�još�ljepše�'osoba�posveđenog�života'.�Prije�ēestitanja�fra�Petar�Lubina�je�rekao:�„Na�blagdan�Božiđa�sam�se�Bog�daroͲvao�ēovjeku�zaodijevajuđi�se�u�ljudsko�tijelo�i�raĜajuđi�se�od�Djevice.�To�je�potiͲ

35��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

caj�i�nama�da�najprije�sami�sebe�Njemu�darujemo,�a�onda�da�ovih�svetih�dana�pohodimo�i�druge�i�njih�darujemo:�da�s�njima�podijelimo�svoju�božiđnu�radost,�da� im�darujemo�dio� svoga� vremena,� svoje� sposobnosti...� i�na� taj�naēin� jedni�drugima�ēestitamo�Isusov�roĜendan.�O.�Nadbiskupu�to�đe,�u�ime�svih�nas,�ovog�puta�uēiniti�sestre�Družbe�Kraljice�Svijeta�i�uruēiti�mu�simboliēan�dar.“�Sestra�Družbe�Kraljice�Svijeta�izrazila�je�svoju�ēestitku�o.�Nadbiskupu�uime�svih�redovniēkih�zajednica�zaželjevši�mu�blagoslovljen�Božiđ�i�Novu�2013.�godinu.�Prije�blagoslova�fra�Petar� je�rekao:�„O.�Nadbiskupe,�zahvalni�smo�Vam�na�vreͲmenu�koje�nam�darivate,�na�zajedniēkim�susretima,�na�euharistijskim�slavljima�tijekom�godine�u�kojima�se�možemo�nađi�zajedno,�na�Vašim�rijeēima�ohrabreͲnja,�na�izrazima�ljubavi�i�podrške.�I�dok�ēestitam�Božiđ,�božiđne�blagdane�i�novu�godinu� Vama,� o.�Nadbiskupe,� i� nazoēnim� sestrama,�molim� da� nam� na� kraju�podijelite�svoj�blagoslov.“�O.�Nadbiskup� je�zahvalio�na�ēestitkama,�molitvama� i�daru�a�potom�udijeli�blaͲgoslov.�Pjevanje�je�predvodila�s.�Mirta�Škopljanac�Maēina.�

Silvana�Buriloviđ�

Zagreb�

Katehetska�zimska�škola�u�Zagrebu��U�organizacije�Nacionalnog�katehetskog�ureda�Hrvatske�biskupske�konferencije�i�Agencije�za�odgoj�i�obrazovanje,�Ministarstva�znanosti�i�sporta�RH�održana�je�ZKŠͲa�u�Zagrebu�od�9.�do�11.�sijeēnja�2013.�

Naše� sestre�katehistice� iz� cijele�Družbe�10.� sijeēnja� imale� su� susret� s� ēasnom�Majkom�Radoslavom��Radek�i�njezinim�savjetnicama�u�generalnoj�kuđi.�Uz�opuͲšteno�druženje�na�ruēku�izmjenile�su�svoja�iskustva�u�radu,�nade�i�perspektive,�ali�i�mnoštvo�pitanja�kroz�aktualnu�problematiku�u�obrazovanju.�

Predavanja� koja� su�nam�bila�ponuĜena�na�ZKŠ�dokaz� su�da�nada�ne�pripada�samo�kršđanskom�jeziku,�te�da�je�ukorijenjena�u�srcu�svakog�ēovjeka,�pa�je�ona�prag� s�kojega� se�kređe�u�kršđanskoj�nadi.�Naslovi�predavanja�koje� smo�mogli�participirati�nadajuđi�se�od�nade�k�Nadi:�

1. Teologija�nade:�protiv�beznaĜa�i�umišljenosti�2. Obrazovanje:�proces�ispunjen�nadom�3. Perspektiva�nade�unutar�katoliēkog�vjeronauka�u�školi�4. Rad�i�trpljenje�kao�mjesto�odgoja�za�nadu�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������36�

5. Kršđanska�nada�u�kulturi�ironije.�Misao� dr.� Balabana� postavila� nam� je� pitanje� ne� samo� sad,� nego� kroz� trajno�preispitivanje:�mjera�ēovjeēnosti�odreĜuje�se�na�osnovi�odnosa�prema�trpljenju�i�onima�koji�trpe.�To�vrijedi�za�pojedince�i�društvo.�

Postavljajuđi�pitanja�o�nadi�najēešđe�se�pitamo:�Postoji�li�nada?��emu�se�nadaͲmo?�Imali�smisla�nadati�se?�Koja�je�razlika�izmeĜu�nade�i�optimizma?��

Nada�je�nada�vjere;�nada�definira�vjeru,�a�ne�obratno.�

Uz�predavanja�odvijale�su�se�tri�tematske�radionice:��

1. Molitva�kao�škola�nade�2. Otkrivanje� smisla� nade� i� strpljivosti� u� svakodnevnom� odgojnoͲ

obrazovnom�radu.�3. Nada�u�pokretnim�slikama�(�stvaranje�filmova�na�temu�nade)�

Nema� kvalitetnog,� dobrog� vjeronauka� bez� kvalitetnih� vjerouēitelja.� Kvaliteta�molitvenog�i�duhovnog�života�raĜa�dobrog�vjerouēitelja.�Kvalitetom�rada,�struͲkom� i�ozbiljnošđu�afirmirati�vjeronauk�koji� ima�važnu�ulogu�u�školstvu.�Zato� je�biskup��uro�Hraniđ�rekao:�«�Vjeronauk�je�Božji�blagoslov�za�hrvatsko�školstvo.»�

«�Držati�nam� se�zajedno�u�nadi,�a�bez�Boga�nema�nade.»�uputio� je�dr.�Tonđi�Matuliđ� i�uvjerljivo� izrekao:�»�Dati�se�ponijeti�NADOM� � i�biti�RADOSNI�NAVJESͲTITELJI.�Obratimo�se�ponovno�Gospodinu�u�Godini�vjere.»�

s.�Dolores�Brkiđ�

Proslavljena�170.�obljetnica�roĜenja�i�krštenja�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera�

Slavonski�Brod���

„Nasljedujmo�njegovu�vjeru�...“�

U� ēetvrtak,�24.� sijeēnja�2013.�u� župi�Gospe�Brze�Pomođi�u�Slavonskom�Brodu,� sveēano� je�proslavljena�170.�obljetnica� roĜenja� i� krštenja� sluge�Božjega� Josipa� Stadlera,� prvog� vrhbosanskog� nadbiskupa.� Euharistijsko�slavlje�predslavio� je�kardinal�Vinko�Puljiđ,�nadbiskup�metropolit�vrhboͲsanski�u�zajedništvu�sa�župnikom� Ivanom�Leniđ� i� još�desetak�sveđenika.�Na�proslavi� je� sudjelovalo� ēetrdesetak� sestara�Služavki�Maloga� Isusa� iz�Bosne� i�Hercegovine� i�Hrvatske�na� ēelu� sa� vrhovnom� glavaricom� s.�M.�

37��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Radoslavom�Radek,�te�provincijalkama�s.�Admiratom�Luēiđ�� iz�Sarajeva� i�s.�Katarinom�PeniđͲSirak�iz�Zagreba.�Prisutne�su�bile�i�redovnice�iz�drugih�redovniēkih�zajednica�koje�djeluju�u�Slavonskom�Brodu.�

Euharistijskom�slavlju�prethodila�je�procesija�od�župne�crkve�do�trga�JoͲsipa�Stadlera�gdje� su� svi�okupljeni�vjernici�predvoĜeni�kardinalom�VinͲkom�Puljiđem�položili�cvijeđe,�upalili�svijeđe�i�molili�za�proglašenje�blažeͲnim�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera.��

U� svojoj� homiliji� karͲdinal�Puljiđ� je�zahvalio�Gradu� Brodu� i� župi�Gospe� Brze� Pomođi�što�ēuvaju�uspomene�i�istinski� prenose� vredͲnote� sluge� Božjega�Josipa�Stadlera,�koji� je�u� njihovu� gradu� prije�170� godina� ugledao� i�svjetlo� dana� i� svjetlo�vjere.�

Upozorio�je�na�opasnost�da�mi�Hrvati�ēesto�zaboravljamo�svoje�velikane.�„To� je� jedna�ēudna�pojava�u�povijesti.�Gotovo�nema�velikana�da�ga�nisͲmo�oblatili.� Zato� je� važno,� kako� je�u�pozdravnom� govoru� župnik� Leniđ�naglasio,�da�prepoznamo�korijene�one�baštine�iz�koje�mi�danas�živimo“,�rekao� je�kardinal�Puljiđ.�Ocrtavajuđi�Stadlerov� život�naglasio� je�kako� se�unatoē� teškođama�u�djetinjstvu,�a� i�daljnjem� životu�Stadler�nikada�nije�žalio:�„Bio�je�ēovjek�koji�je�na�Boga�raēunao,�rastao�je�s�Bogom,�zrio�je�s�Bogom� i�zato�ga�je�Bog�mogao�upotrijebiti�za�velike�stvari.�Ne�samo�što�je�postao� sveđenik,�profesor�u�Zagrebu,�nadbiskup�u�Sarajevu,�nego� je�bio�suradnik�Božji�u�tako�teškim�vremenima.�Nedostaje�nam�to�povjereͲnje�u�Boga“�naglasio�je�kardinal�Puljiđ�zapitavši�se�gdje�je�naše�pouzdanje�u�Boga.�

Ukazavši�na�vrijednost�života�podsjetio�je�na�55�milijuna�abortirane�djeͲce�u�Americi,�zbog�ēega�su�biskupi�pozvali�vjernike�da�ēine�pokoru.�„Što�mislite�da� se�Stadler�nije� rodio?�Niti�bi�bilo� tako�uspješno�organizirane�Crkve�u�Sarajevu,�niti�bi�bilo�ēasnih�sestara,�niti�toliko�ostvarenih�dobrih�djela.�Zato�želim�u�ovoj�Godini�vjere�u�nama�probuditi�povjerenje�u�Boga�i�vrednovati�život,�kao�Božji�dar.�Mi�vjerujemo�u�Boga,�ali�nemamo�doͲ

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������38�

voljno�povjerenja�u�njega.�Danas�je�više�nego�ikada�potrebno�svoju�vjeru,�uvjerenje�utkati�u�svekoliki�život,�da�jednostavno�zraēimo“,�rekao�je�karͲdinal�Puljiđ�i�na�poseban�naēin�zahvalio�Služavkama�Maloga�Isusa,�koje�je�nadbiskup�Stadler�utemeljio:�„Nemojte,�sestre,�dozvoliti�da�ovaj�sekulaͲrizam� niti� agresivni� relativizam� uguše� radost� vaše� vjere.�Neka� u� vama�ljudi�ēitaju�da�se�isplati�živjeti�životom�vjere,�isplati�voljeti�Isusa,�ne�zbog�koristi�ovozemaljske,�nego�da�otkrijemo�smisao�života,�nadu�život,�da�se�ne�bojimo“.�

Prisjetivši�se�pak�svoga�djetinjstva�kada�svojih� roditelja�nikada�nije� ēuo�upit:�„Kako�đemo,�nego�dat�đe�Bog!“,�roditeljima� je�poruēio:�„Prenosite�svojoj�djeci�sigurnost�vjere,�pouzdanja�u�Boga,�da�djeca�radosno�rastu�da�se�ne�boje�života.�Ma,�nije�niēija�do�zore,�Božja�je�zadnja!“�

Dok� je�kardinal�Puljiđ�pri�kraju�Mise�kleēao� ispred�Stadlerove�slike�posͲtavljene�pored�oltara�župni�zbor�predvoĜen�s.�Monikom�Zvonarek,�kao�molitvu�za�proglašenje�blaženim�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera,�otpjevao�je�pjesmu�„Slugo�Božji�Josipe“,�koju� je�napisala�župljanka�Nedjeljka�AnͲdriđͲNovinc.�

U�pozdravnoj� rijeēi� župnik�Leniđ�naglasio� je�kako�u�Godini�vjere�budeđi�spomen�na�Stadlerovo�i�vlastito�krštenje�želimo�ispovijedati�vjeru�u�KrisͲta�svjedoēeđi�je�novim�naraštajima,�a�posebno�obitelji�u�ovom�izazovnom�vremenu.�O�tijeku�daljnjih�dogaĜanja�u�Godini�vjere�vezanim�uz�StadleͲrov� lik,�pak� je�kao�spomen�na�Stadlerovo�krštenje,�najavio�postavljanje�spomenͲploēe�u�župnoj�crkvi�te�hodoēašđe�BroĜana�u�Sarajevo.�

Molitvenu�pripravu�u�župnoj� je�crkvi�prije�Mise�predvodila�provincijska�glavarica� s.�Admirata,�kojom� je� zapoēela�devetnica�Božanskom�Djetetu�Isus�za�rast�i�cjeloviti�odgoj�djece�i�mladih�u�našim�obiteljima.��

(kta/b.l./am)��

�Slavonski�Brod�

Želimo�te�slijediti,�dobro�Brodsko�dijete�

Slaveđi�170.�roĜendan�sluge�Božjega�nadbiskupa�Stadlera,�dragoga�nam�brodskoga�djeteta,�njegov�sadašnji�nasljednik,�uzoriti�kardinal�Vinko�PuͲljiđ,�nadbiskup�vrhbosanski,�24.�1.�2013.�godine�pohodio�je�duhovne�kđeͲri�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera,�sestre�Služavke�Maloga�Isusa�–�na�ēelu�s�

39��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

provincijskom�glavaricom�–�s.M.�Admiratom�Luēiđ�–�i�župnika�Pavla�MaͲdžareviđa�s�ēlanovima�Ekonomskoga�vijeđa�u�Brodskom�Vinogorju.���

U�znak�sjeđanja�na�darove�koje�su�primili�od�sluge�Božjeg�Stadlera,�rodno�mjesto�i�Vrhbosanska�nadbiskupija,�župnik�Pavao�Madžareviđ�je�darovao�uzoritom� kardinalu� Vinku� kopiju�Gospine� slike� koju� je,� nekada� davno,�sluga�Božji�Stadler�darovao� za� svoju�krsnu�crkvu,� te�obnovljenu�verziju�dokumentarnoga�filma�Život�i�djelo�Sluge�Božjega�Josipa�Stadlera.��

Sestre�Služavke�Maloga�Isusa�u�znak�duhovnog�zajedništva�i�povezanosti�sa�svojim�utemeljiteljem�–�slugom�Božjim�nadbiskupom�Stadlerom,�daͲrovale�su�uzoritom�Kardinalu�Vinku�misno�vino�koje�dolazi� iz�vinograda�Stadlerove�rodne�nadbiskupije.��Želja�im�je�da�njihov�dar�bude�na�oltaru,�u�kapelici�Nadbiskupije,�u�kojoj� je�sluga�Božji�Stadler�služio�svete�mise� i�molio,�a�sada�to�ēini�uzoriti�kardinal�Vinko.��

Slavlje�170.�obljetnice�roĜenja�sluge�Božjeg�Stadlera�odžavalo�se�na�dvije�lokacije,�u�rodnoj�župi�i�krsnoj�crkvi�–�Gospe�od�brze�pomođi�s�poēetkom�u�16,45�sati�i�u�Brodskom�Vinogorju�Ͳ�župi�u�kojoj�žive�i�djeluju�duhovne�kđeri�sluge�Božjeg�Stadlera�Ͳ�sestre�Služavke�Maloga�Isusa.�

S�vjernicima�iz�Brodskoga�Vinogorja,�koji�nisu�bili�u�moguđnosti�pridružiti�se� euharistijskom� slavlju� –� kojem� je� predsjedao� uzoriti� kardinal� Vinko�Puljiđ,�u�crkvi�krštenja�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera�služio�je�svetu�misu�za�proglaženje�blaženim�sluge�Božjeg�Stadlera�–�župnik�Pavao�MadžareͲviđ.��

�Prije�svete�mise�u�župnoj�dvorani�u�17�sati�prikazana�je��obnovljena�verͲzija�dokumentarnoga�filma�Život�i�djelo�Sluge�Božjega�Josipa�Stadlera.�

��Župnik� Pavao�Madžareviđ� je� oduševio� nazoēne� govorom� o� „zlatnom�djeēaku“�Slavonskoga�Broda,�koji�i�danas�ima�što�ređi.�U�godini�170.�obͲljetnice�roĜenja� i�krštenja,�u�Godini�vjere,�posebno�želimo� išēitavati�goͲvor�njegova�djetinjstva�–�rekao�je�župnik�Madžareviđ.��

Sluga�Božji�Stadler�bio�je�dijete�vjere,�molitve�i�pouzdanja�u�Boga�i�Božje�planove.� Život�mu� je�bio�molitva� koja� se�pretaēe�u� rijeēi�psalma:� „Evo�dolazim,�Gospodine,� vršiti� volju� tvoju.“�Na� njegovim� putovima� od� SlaͲvonskog�Broda,�Požege,�Zagreba,�Rima,�do�Sarajeva� i�putovima�svakodͲnevnoga�života�išēitavamo�molitvu�navedenoga�psalma.��

Župa�Gospina�uznesenja�u�Brodskom�Vinogorju,�s�dragim�Brodskim�djeͲtetom�upoznala�se�u�vremenu�osnutka,� �dolaskom�sestara�Služavki�MaͲ

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������40�

loga�Isusa�1994.�godine.�Od�tada�se�u�župi�slave�njegovi�roĜendani.�Ovo�je�19.�

Šira�duhovna�priprava� vjernika� i� sestara� Služavki�Maloga� Isusa� za�170.�obljetnicu� roĜenja� sluge�Božjeg� Josipa� Sradlera� zapoēela� je�u�došašđu,�pod�geslom:� „Došašđe� sa� slugom�Božjim� Josipom� Stadlerom“,�da�bi� se�nastavila� tijekom� godine,� svakodnevnom�molitvom�pred�euharistijskim�Isusom.� Poseban� dan� �molitve� za� proglašenje� blaženim� sluge� Božjega�Josipa�Stadlera�u�župi�Brodsko�Vinogorje,�jest�svaki�24.�u�mjesecu.�Tada�se� sjeđamo� roĜenja� sluge�Božjeg� Stadlera,�utemeljenja�Družbe� sestara�Služavki�Maloga� Isusa,� i�otajstva� Isusova�utjelovljenja� i� roĜenja� koje� je�povezalo�njihove�živote.��

Mi,�koji� smo�u� rodnome�gradu� sluge�Božjega�Stadlera� i�na�brežuljcima�nekadašnjih�vinograda�Ͳ�koje�je�volio,�i�iz�Rima�slao�uzorke�crteža�talijanͲskih�vinograda,�po�kojima�bi�bilo�dobro�urediti�vinograde�Brodskoga�BrͲda�–�na�dan�Njegova�170.�roĜendana,�radosna�srca�kliēemo�rijeēima�pjeͲsme��s.�M.�Virgine�Niniđ:�„Želimo�te�slijediti,�dobro�brodsko�dijete“.�

s.�M.�Kristina�Adžamiđ� Sarajevo�

Proslavljen�170.�roĜendan�usluge�Božjega�Josipa�Stadlera�

Dvadeset� ēetvrti�sijeēanj� je�dan�kada�se�Družba�sestara�Služavki�Maloga� Isusa�prisjeđa�i�obilježava�roĜendan�svoga�utemeljitelja�–�nadbiskupa�J.�Stadlera.�Ove�godine�u�Stadlerovoj�katedrali�Srca�Isusova�u�Sarajevu,�zajedno�sa�sveđenicima,�bogoslovima,�sestrama�drugih�redovniēkih�zajednica�i�vjernim�pukom,�obilježile�smo� 170.� roĜendan� nadbiskupa� Stadlera� zahvalnom� adoracijom�Gospodinu� i�misnim�slavljem.�

U�meditativnom�ozraēju�prebirali�smo�Stadlerov�život� i�Božje�djelo�koje� je�po�njemu�izveo,�moleđi�Gospodina�da�i�nama�dadne�milost�predanosti�i�ustrajnosti�u� ljubavi� prema� Bogu� i� bližnjima.�Nakon� blagoslova� s� Presvetim� uslijedilo� je�misno�slavlje�što�ga�je�predslavio�katedralni�župnik�–�vlē.�Pavo�Šekerija,�uz�susͲlavlje�vlē.�Ilije�Orkiđa�–�kancelara�Vrhbosanske�nadbiskupije,�vlē.�V.�Žarka�Ošapa�–�duhovnika�na�Vrhbosanskom�bogoslovnom�sjemeništu�i�Ĝakona�–�vlē.�Marina�Mariđa.�

Na�poēetku�misnoga�slavlja�vlē.�Pavo�je�izrazio�radost�i�zahvalnost�za�dar�StadleͲrova�života�našoj�nadbiskupiji�i�Crkvi.�Tijekom�propovijedi�istaknuo�je�kako�je�u�Stadlerovu� životu�oēita�Božja� ruka� koja� je� vodila�njegovu�povijest.� Svatko�od�

41��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

nas� ima�svoju�povijest�u�kojoj�trebamo�prepoznavati�Boga� i�otvarati�život�njeͲgovom�vodstvu,�naglasio�je�župnik.�Zatim�se�osvrnuo�na�Stadlerovu�ljubav�preͲma�Euharistiji�i�njegovo�poticanje�na�svagdanje�primanje�toga�presvetoga�otajͲstva�kao�izvora�života�i�svetosti.�Tom�prigodom�vlē.�Pavo�se�prisjetio�svjedoēanͲstva�jednog�biskupa�koji�je,�pohodeđi�crkvu�u�Irskoj�(koja�je�tada�bila�u�pravom�procvatu)�otkrio�da�život�i�snaga�te�crkve�dolazi�upravo�od�svagdanje�Sv.�priēesͲti.�Na�kraju�se�župnik�osvrnuo�na��neka�djela�koja�nam�je�Stadler�ostavio�u�bašͲtinu,�te�dodao�da�je�samo�jedno�od�svega�toga�Stadler�uēinio,�bilo�bi�dosta.�

Ova�veēer�je�pokazala�da�se�Stadler�budi�u�srcu�svog�naroda,�a�da�uslišava�njeͲgove�molitve,�posvjedoēila�nam� je� i�nova� zahvalna�ploēica�na�Njegovu�grobu�kojom�R.I.�zahvaljuje�nadbiskupu�za�udjeljene� joj�milosti�tijekom�2012.�godine�te�i�dalje�moli�njegov�zagovor.��

Svima�koji�su�s�nama�dijelili�radost�Utemeljiteljeva�roĜendana�–�zahvaljujemo,�a�Gospodina�molimo�da�nas�sve�uskoro�obraduje�uzdignuđem�nadbiskupa�StadleͲra�na�ēast�oltara.�

� � � � � s.�M.�Jelena�Jovanoviđ,�novakinja�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������42�

Dubrovnik�

"U��Godini��vjere�Ͳ�redovnici��i��redovnice�svjedoci�vjere"�

Kako�se�u�Dubrovniku,�radi�feste�sv.�Vlaha,� �Redovniēki�dan�ne�može�proslaviti�na�Svijeđnicu,�taj�dan�ove�godine�radosno�je��proslavljen��u�subotu,�26.�sijeēnja�2013.g.�

U�dvorani�Ivana�Pavla�II,�u�10:00�sati�okupilo�se�oko�150�redovnica�i�redovnika,�moleđi�Tređi�ēas.�MeĜu�njima�bio�je� i�mons.�Mate�Uziniđ,�dubrovaēki�biskup;� �don�Petar�Paliđ,�generalni�vikar�i�još�nekoliko�sveđenika.��

Nakon�molitve�ēasa,�fra�Ivan�Dugandžiđ,�održao� je�predavanje�na�temu:��"Redovnici�� i�� redovnice� svjedoci� vjere�� u��Godini�� vjere".�Predavanje� je�bilo�zanimljivo�i�pouēno.�Fra�Ivan�je�govorio�otvoreno,�sa�srcem.�Naglasio�je�kako�se�nalazimo�se�u�Godini�vjere,�pa�bi�bilo�dobro�da�se�upitamo:�koliko�su�se� ispunila�naša�oēekivanja?�Ako�naš�redovniēki�život�ne�odiše�EvanĜeljem,�onda�nismo�ni�potrebni�ovom�svijetu.�Dao�nam�je�sv.�Pavla�za�primjer.�"Sebe�uēinih�slugom,�da�ih�što�više�steknem...�Svima�bijah�sve�da�neke�spasim"� (1�Kor�9,�19Ͳ23).�„Znanje��nadima,� ljubav� izgraĜuje,� �a�vjera�se�raĜa��svjedoēenjem!“,��istako�je�fra�Ivan.�

U�11:30� sati,�u� crkvi� sv.�Vlaha,�mons.�Mate�Uziniđ,�dubrovaēki�biskup,�blagoslovio� je�svijeđe,�nakon� ēega� je�uslijedila�sveēana�procesija�s�upaͲljenim�svijeđama�prema�katedrali.���

Sveēano� Euharistijsko� slavlje� u� dubrovaēkoj� prvostolnici� predvodio� je�mons.�Mate�Uziniđ�u�koncelebraciji�s� još�20Ͳtak�sveđenika.�U�svojoj�proͲpovijedi�mons.�Uziniđ�naglasio� je�da�se�svi�možemo�prepoznati�u�Pavlu,�Titu� i�72Ͳdvojici� iz�EvanĜelja� i�svatko�može�živjeti�onako�kako�EvanĜelje�savjetuje�kroz�tri�zavjeta,�te�kako�u�zajedništvu�s�biskupima,�sveđenicima�i�svim�vjernicima� redovnici� i� redovnice�cjelovito�trebaju�odgovoriti�potͲrebama�vremena.�

Pjevanje�su�predvodile�sestre�Dominikanke�s�Korēule.�

�Ovaj� Redovniēki� dan�molitve� i� zajedništva,� kojemu� su� prisustvovale� i�sestre�Služavke�Malog�

Isusa�iz�Dubrovnika�i�Mandaljene,�završio�je�zajedniēkim�objedom�u�resͲtoranu�"Klarisa"!�

s.�Magna��Borovac��

43��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Split�

„Naše�prvo�zvanje�je�Gospodinov�poziv�na�put�vjere“��

Na�blagdan�Svijeđnice,�Prikazanja�Gospodinova� i�Dana�posveđenoga�života,��za�redovnike�i�redovnice�na�podruēju�SplitskoͲmakarske�nadbiskupije,�u�subotu,�2.�veljaēe� 2013.� godine,� generalni� vikar� SplitskoͲmakarske� nadbiskupije� mons.�Ivan� �ubeliđ�predvodio� je�slavlje�u� splitskoj�prvostolnici.�U� slavlje� je�uveo� fra�Petar�Lubina,�nadbiskupski�delegat�za�redovnice�i�urednik�lista�Marija.�Fra�Petar�Lubina,�nadbiskupski�delegat�za�redovnice�i�urednik�lista�Marija,�uvoͲdeđi�sve�u�slavlje�naglasio� je�svjedoēanstvo�vjere�u�Godini�vjere,�rekavši:�„Evo�nas�zajedno�40�dana�nakon�Božiđa.�Slavimo�blagdan�Gospodinova�prikazanja�u�Hramu� ili� Svijeđnicu.� Spominjemo� se�mlade�majke,�bl.�Djevice�Marija,� koja�u�svom� zanosu�hita�u�Hram�Bogu�posvetiti� svoga�PrvoroĜenca.�Po� sakramentu�krštenja� svi� smo�mi�Bogu�posveđeni,�a�mi� redovnici,�koji� smo� se�na�Božji� zov�posebno�odazvali�zavjetujuđi�evanĜeoske� savjete�poslušnosti,�djeviēanske� ēisͲtođe� i� siromaštva� to� smo�na�poseban�naēin.�Danas� je�naš�dan:�po�nama� koji�smo�izabrali�život�po�evanĜeoskim�savjetima�vjernici�se�mogu�upoznati�s�Božjim�darom�Crkvi,�a�nama�je�pružena�zgoda�za�obnovu�osjeđaja�darivanja�i�nakana.�U�Godini�smo�vjere�kad�smo�pozvani�Boga� iznova�susresti,�obnoviti�svoju�vjeru,�zaživjeti�evanĜelje,�a�onda�svjedoēanstvom�vlastitoga�života�u�vjeri�utvrĜivati�i�druge�oko�sebe.�Drugi�vatikanski�sabor�i�dokumenti�crkvenog�uēiteljstva�kao��najuēinkovitije�sredstvo�za�to� istiēu�upravo�svjedoēenje�kršđanske�vjere�vlastiͲtim� životom.�Do�prihvađanja� vjere,�naime,�neđe�dovesti�neēije�dokazivanje� ili�mudrovanje,� niti� napori� da� se� dokaže�Božja� opstojnost� i� njegovo� djelovanje,�kao�ni�povijesni�dokazi�tko�je�bio�Isus�i�što�je�on�sve�htio.�U�doba�žestoko�supͲrotstavljenih�mišljenja� i�uvjerenja,�kad� se� svaki�govor�doēekuje� sa� sumnjom� i�nevjericom,�a�ēesto�i�s�pravim�cinizmom,�snagu�uvjerljivosti�ima�još�jedino�svjeͲdoēanstvo�života.�To�znaēi�da�novi�navještaj�evanĜelja�danas�nije�moguđ�prepͲriēavanjem�onoga�što�su�ēinili�i�govorili�prvi�svjedoci�evanĜelja�i�naši�utemeljiteͲlji,�ma�kako�to�mudro�i�vješto�ēinili,�nego�je�njih�potrebno�nasljedovati,�što�znaēi�iz�ljubavi�prema�Kristu�nepodijeljenim�životom�služiti�evanĜelju,�ljubeđi�istodoͲbno�svoj�redovniēki�poziv�i�prepoznajuđi�potrebu�današnjeg�ēovjeka�za�Bogom.�Svjedoēenje� je�zapravo�temelj�našega�redovniēkog�poslanja.�Pitanje�naše�vjerͲnosti�našem�poslanju�u�Crkvi� i�pitanje�snage�našega�svjedoēenja�važnije� je�od�pitanja�hođe�li�naše�redovniēke�zajednice�preživjeti�sve�oēitiju�krizu�zvanja�ili�đe�nestati.�Ako�naš�Bogu�posveđeni�život,�naime,�ne�odiše�radosnim�svjedoēenjem�evanĜelja,�nameđe�se�pitanje,�zbog�ēega�smo�uopđe�potrebni�Crkvi� i�svijetu�u�kojemu�živimo.�S�tim�mislima,�želim�vam�svima�blagoslovljen�Dan�posveđenoga�života“,�završio�je�fra�Petar�Lubina.�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������44�

Nakon�toga�generalni�vikar�SplitskoͲmakarske�nadbiskupije�mons.�Ivan��ubeliđ�predvodio�je�obred�blagoslova�svijeđa�u�crkvi�sv.�Dominika,�procesiju�do�katedͲrale�sv.�Dujma,�molitvu�Veēernje�i�euharistijsko�slavlje�u�18�sati�u�splitskoj�prvoͲstolnici.�Mons.� Ivan� �ubeliđ� u� propovijedi� je� rekao:� „Draga� brađo� i� sestre,� posveđeni�evanĜeoskim� savjetima� siromaštva,� ēistođe� i� posluha,� Prikazanje� Isusovo� u�Hramu�okupilo�nas� i� je�ove�godine�u�našoj�katedralnoj�crkvi.�Posebni�znak�daͲnašnje� liturgije� jest�blagoslov� i�paljenje� svijeđa,�koje� svaki�od�nas�nosi�u� ruci.�Vosak� koji� gori� i� troši� se� dok� oko� sebe� dariva� svijetlo� i� toplinu,� znak� je� vaͲšeg/našeg�posveđenja� Kristu� i�njegovoj�Crkvi.� To� je�ono�uzvišeno� zvanje� radi�kojeg�smo�pozvani�na�svijet:�Potrošiti�se�u�ljubavi�ēistoj,�siromašnoj�i�poslušnoj�za�Isusa�i�za�svoga�bližnjega.�Baš�kao�i�dvoje�svetih�staraca�iz�današnjeg�evanĜeͲlja,�Šimun�i�Ana,�koji�su�danonođno�služili�Bogu�postom�i�molitvom.�Plamen�naše�osobne�posveđenosti�dobiva�svoju�snagu�od�mnogo�veđeg�ognja,�a�to� je�vatra�naše�vjere.�Bez�žive�vjere�nema�posveđenosti�u�Crkvi.�A�kad�se,�ne�daj�Bože,�ohladi� vjera� život�posveđene�osobe� riskira�da�postane� tek�navika� i�traženje�osobne�promocije.�Samim�time�što�smo�zareĜeni� ili�zavjetovani� Ͳ�nije�zajamēeno�trajanje�osobne�vjere�i�vjernosti.�Misliti�da�smo�vjernici�samim�time�što�obuēemo�redovniēko�ili�sveđeniēko�odijelo�Ͳ�može�za�nas�biti�najveđa�napast�Zloga.�Baš�zato�nam�liturgija�danas�stavlja�u�ruke�upaljenu�svijeđu,�simbol�našeͲga�svakodnevnog�napora�da�uvijek�ponovno�rasplamsamo�žar�vjere�i�povjerenje�u�Gospodina�Isusa.�Ova� nas� godina� posebno� potiēe� na� iskustvo� vjere:� Papa� Benedikt� sve� nas� je�pozvao� da� s� ostalim� vjernicima� osvježimo� svoju� vjeru� uz� 50.� obljetniͲcu�II.�vatikanskog� sabora� i� uz� 20.� obljetnicu� proglašenja� Katekizma� Katoliēke�crkve.�To�su�dva�veoma�važna�dogaĜaja�za�život�Crkve�u�našem�vremenu.�SvoͲjim�apostolskim�pismom�Porta�fidei�Papa�nas�poziva�na�obnovu�vjerniēkog�iskuͲstva,�ovim�rijeēima:�Vjerom�su�toliki�muškarci� i�žene�svoj�život�posvetili�Kristu,�ostavljajuđi� sve�da�bi�živjeli� jednostavnost�evanĜeoskog�posluha,� siromaštva� i�ēistođe,� kao� svjedoēanstvo� išēekivanja�Gospodina� koji� neđe� zakasniti.� To� je� i�naša�prvotna� zadađa:�Oduševljeno�pokazati�da� se� samo� s� vjerom�može� ēitav�život�predati�Kristu,�pa�imati�mir�veđi�nego�što�ga�nude�sve�ljudske,�materijalne�i�osjeđajne�sigurnosti.�U�vjeri�se�može�doživjeti�najveđa�sloboda:� izgubiti�život�za�Krista�oēekujuđi�da�nam�samo�on�ponovno�sve�daruje�u�trenutku�konaēnog�susreta.�Papino�pismo�nosi�naslov�Vrata�vjere,�a�on�sam� tumaēi�ga�ovako:�Prođi�vrata�vjere�znaēi�uputiti�se�na�putovanje�koje�traje�ēitav�život.�Ono�zapoēinje�kršteͲnjem�Ͳ�po�kojem�Boga�možemo�zvati�svojim�Ocem�Ͳ�a�završava�prelaskom�praga�smrti�u�vjeēni�život,�koji� je�plod�Gospodinova�uskrsnuđa.�Darom�Duha�Svetoga�sve�koji�mu�vjeruju�On�prikljuēuje�svojoj�slavi.�A�toliko� je�osoba�koje� i�mi�pozͲnamo�da�nikad�ne�uspiju�prijeđi�prag�vjere.�Premda�su�primili�krštenje,�a�možda�

45��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

i�druge� sakramente,� ipak�ostaju� s�ove� strane� vrata� vjere� i�nikad�ne�ugledaju�božanske�horizonte�radosti�i�nade�koji�se�otvaraju�pred�onima�koji�prolaze�kroz�ta�vrata.�Sto�je�još�žalosnije,�mnogi�uopđe�ne�poznaju�ili�ne�mare�za�ta�vrata;�nego�tako�žive�svoje�dane�kao�da�svi�horizonti�završavaju�smrđu,�kao�da� je� jedino�važno�ono�što�vide� tjelesne�oēi� i�dohvađaju�naše�ruke.�Osjeđamo� li�da�smo�poslani� i�darovani� baš� njima� da� bismo� ovom� svijetu,� po� iskustvu� svoje� žive� i� radosne�vjere,�posvjedoēili�vjeēni�smisao�života�kako�bi�i�oni�stvarno�otkrili�novu�nadu�za�svoje�ēesto�muēne�dane.�Posveđeni�su�pozvani�ostvarivati�tu�novu�evangelizaciͲju�prosvjetljenja�i�povjerenja�u�vjeri.�A�baš�to,�iskustvo�vjere,�neophodna�je�duhovna�hrana�na�putu�iskustva�vjernosͲti.�Naše�prvo�zvanje�je�Gospodinov�poziv�na�put�vjere.�Baš�to�zvanje,�oēitovano�u� krsnim� obeđanjima,� od� svakog� ēovjeka� zahtjeva� trajno� nasljedovanje� Isusa�Krista� i�bezuvjetnu�pripadnost�njemu.�Nitko�ne�može� zanemariti� svoju� krsnu�zadađu.�A� toj� vjernosti�potrebni� su�ustrajnost� i�postojanost,� kao� i�motivirana�predanost�u�posveđenosti�Kristu.�To�je�naš�odgovor�na�nove�izazove�u�razliēitim�fazama�ljudske�povijesti�i�našeg�života.�Svoju�posveđenost,�stoga,�nismo�pozvaͲni�živjeti�i�svjedoēiti�samo�u�zajednicama�koje�su�nas�odgojile�u�vjeri,�kao�što�su�obitelj,�župa�ili�redovniēka�zajednica.�Vjernost�Bogu�ukljuēuje�i�našu�sposobnost�da�se�osjeđamo�aktivni�ēlanovi�svoje�mjesne�Crkve� i�svog�naroda.�Posveđenost�Kristu� po� specifiēnim� karizmama� ne� dopušta� da� ostanemo� ravnodušni� pred�suvremenim� izazovima� i�poteškođama.�Uz� to,�vjera� i�vjernost�Stvoritelju� i�Ocu�svijeta�obvezuje�nas�da�budemo�na�visini�zadatka�i�službe�koja�nam�je�povjereͲna,�kroz�trajno� intelektualno�obrazovanje�a� još�više�kroz�rast�u�nesebiēnoj� ljuͲbavi:�ēista�srca,�ponizne�poslušnosti�i�slobodnog�siromaštva.�Konkretan�naēin�svjedoēenja�nudi�nam�upravo�proēitana�poslanica�Hebrejima.�Predstavljen�nam� je�naš�božanski�Uēitelj�u�njegovoj� solidarnosti� s� ljudima�po�iskustvu� kušnje� koju� je� osobno� podnosio,� u� skladu� s� rijeēima� davnoga� Joba:��ovjekov� je�život�na�zemlji�kušnja� i�borba.�A�Bog�koji� je�patio�dobro�poznaje� i�naše�boli�te� je�spreman�pomođi�ēovjeku.�Kako�reēe�Bonhoeffer:�Kršđanski�Bog�nije� bezosjeđajni� bog� filozofa,� nego� je� Bog� ljubavi,� koji� se� nadasve� oēituje� u�onima�koji�pate�s�Njim� i�poradi�Njega.� Isus�nije�odglumio�da�pati� i�umire�pod�krvavim�znojem.� I�nije�došao�da�spašava�pravednike�nego�nas�grešnike.�A�to� i�jest�naš�put:�solidarnost�sa�svima�koji�pate�pod�teretom�života�i�grijeha.�SjeđaͲmo�se�kako�piše�sv.�Pavao�da�nas�je�Bog�spasio�i�uzljubio�još�dok�smo�bili�grešͲnici.�To�znaēi�da�nas�Bog�ne�ljubi�zato�što�smo�veđ�dovoljno�dobri,�nego�nas�ēini�dobrima�zato�što�nas�ljubi.�Starac�Šimun,�koji�u�naruēju�drži�dijete�Isusa,�daruje�nam�prekrasnu�molitvu�Sad�otpuštaš�slugu�svoga,�Gospodine.�Tu�molitvu,�kao�uzor�dubokog�zajedništva�s�Bogom,�ponavljamo�svake�veēeri,�kad�na�završetku�dana�Božanskom�srcu�povjeravamo�svoje�trpljenje,�neuspjehe,�samođu� i�grešͲnost,�zahvaljujuđi�mu�za�ono�malo�dobra�koje�je�po�nama�On�uēinio.�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������46�

Posveđene�osobe� imaju�posebnu�pastoralnu�ulogu�u�Crkvi.�Naime,� samo�nasͲljedovanje�Krista�po�ēistođi,�siromaštvu� i�posluhu�samo� je�po�sebi� jako�svjedoͲēanstvo� snage� EvanĜelja� koja� humanizira� osobni� i� društveni� život.� U� Godini�vjere�svi�su�kršđani�pozvani�vjeru�bolje�upoznati� i�svjedoēiti� je.�No,�apstraktni�govor�o�EvanĜelju�nema�uēinka.�Snaga�Radosne�vijesti�je�u�potpunom�prianjaͲnju�uz�osobu�Isusa�Krista�i�uz�njegovu�nazoēnost�u�Svetom�Pismu,�u�sakramenͲtima� i�u�bratskoj� ljubavi�crkvenog�zajedništva.�Vaš�posveđeni�život�u�redovniēͲkom�zajedništvu,�trebao�bi�biti�izazov�suvremenom�individualizmu�koji�uništava�društveno� zajedništvo,�a� ljude� vodi�u� apatiju� i�beznadnost.�Neka�ova�Godina�vjere�vaše�svakodnevne�aktivnosti�pretvori�u�božansku� liturgiju�molitve,�pa�da�vam�postanu�oltari�svi�školski�razredi�u�kojima�pouēavate�vjeronauk,�bolesniēke�sobe�i�staraēki�domovi�u�kojima�njegujete�nemođne,�djeēji�vrtiđi�gdje�se�posveͲđujete� nevinim� dušama� kao� i� tihi� hodnici� samostanskih� klauzura.� Neka� nam�svako�mjesto�služenja�istodobno�bude�i�oltar�na�kojem�se�Bogu�prinosimo�kao�žrtve�ljubavi�i�zahvalnosti.�Drage�posveđene�sestre�i�brađo!�Isus�prikazan�u�Hramu�na�ruke�starca�Šimuna,�predstavljen� je�kao�znak�osporavan�da�se�razotkriju�namjere�mnogih�srdaca.� I�danas�je�Isus�znak�osporavan�za�one�koji�odbacuju�njegovu�poruku,�kao�i�za�one�koji�su� je� iznevjerili.�Stoga� je�potrebno�da�naš�molitveni�život,�naše�kršđansko�svjedoēenje� i�sva�duhovnost�uvijek�govori�o�Bogu,�o�njegovoj�dobroti� i�milosrͲĜu.�Ako�govorimo� samo� svoje� ideje,� svoje�planove� i� inicijative...�možda� đemo�dotaknuti�pamet�nekih�osoba.�Ako,�pak,�govorimo�o�Bogu�i�o�njemu�svjedoēimo�svojim�pothvatima,�sigurno�đemo�dotaknuti�njihova�srca.�Neka�Blažena�Djevica�Marija�svojim�zagovorom�prati�svaki�govor�našeg�života�i�svako�svjedoēanstvo�naše�ljubavi...�kako�bismo�dotaknuli�srca�onih�koji�se�nadaͲju�i�koji�strepe,�koji�pate�i�koji�ljube,�koji�se�raĜaju�i�koji�umiru“,�završio�je�mons.�Ivan��ubeliđ,�generalni�vikar�SplitskoͲmakarske�nadbiskupije.�Na�završetku�slavlja�mons.� Ivan��ubeliđ� je�zahvalio�svim�organizatorima,�a�poͲsebno�s.�Mirti�Škopljanac�Maēina�na�uloženu�trudu�i�ljubavi�prema�pjevanju�da�uveliēa�ovo�slavlje.�Pod�vodstvom�s.�Mirte�za�vrijeme�cijelog�slavlja�pjevali�su�sestre�i�bogoslovi.�

Silvana�Burilovi�������

47��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Zagreb��

Ulazak�u�postulaturu��

U� samostanu� "AnͲtunovac"�u�Zagrebu,�na�blagdan�SvijeđniͲce� ili�Prikazanja�GoͲspodinova� u�Hramu�kada� slavimo� Dan�posveđenog� života,�2.� veljaēe,� naša�kandidatica� Monika�Maslađ� ušla� je� u�redovniēku� postulaͲturu� naše� ProvinciͲje.�Kroz� vrijeme�poͲsulature,� produbit�

đe�znanje�o�istinama�svete�vjere,�upoznat�đe�dublje�život�zajednice�i�tako�se� pripremiti� za� ulazak� u� novicijat.�Monika� se� ovim� svojim� predanjem�prikazala�Bogu�jer�je�On�svjetlo�njenog�života.�U�radosti�zajedništva,�ēesͲtitamo�našoj�Moniki�na�odvažnosti�i�želimo�joj�plodan�život�u�Gospodinu.�Zahvalni� smo� za�dar�Njenog�poziva� i�podržavamo� ju�na�putu.�Kroz�ovu�molitvu�Monika�je�izrekla�svoje�predanje�Bogu.�

�Gospodine�Isuse�Kriste,�

ti�si�se�za�nas�prvi�i�potpunu�predao,��jer�si�nas�ljubio�dokraja,�do�smrti�na�križu.�

Ti�si�s�nama�ostao�trajno�prisutan�u�sve�dane�do�svršetka�svijeta�u�sakramentima�ljubavi.�

I�ja�se�danas�tebi�potpuno�predajem.�Hvala�ti�za�život.�Prihvađam�ga�kao�dar�iz�tvoje�ruke.�

Radi�sa�mnom�što�hođeš!�Stvorio�si�me�za�sebe.�Odriēem�se�svakog�nepovjerenja�prema�sebi���

i�prema�životu�koji�si�mi�podario.�Želim�živjeti�hrabro�i�predano�na�dobro�svojih�bližnjih�

i�na�slavu�tvoga�Imena.�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������48�

Živjet�đu�svjesno�i�velikodušno,�i�širit�đu�svijetom�slavu�i�blagoslov�tvog�Imena.��

Radosno�i�zahvalno�priznajem�Boga�svojim�Ocem�i�svjedoēit�đu�slobodu�djece�Božje.�

Potpuno�ti�se�dajem�na�raspolaganje.�Ostvaruj�sa�mnom�svoje�planove.�

Žrtvujem�ti�svoje�želje,�svoje�slabosti,�svoje�planove,�svoje�sklonosti�što�me�udaljuju�od�tebe�

i�opet�me�vrađaju�sebi.�Željela�bih�biti�ono�što�se�tebi�sviĜa�i�sve�što�želiš�napraviti�od�mene.�

Ne�kažem:�iđi�đu�za�tobom�kamo�god�poĜeš,�jer�sam�slaba.�Ali�predajem�se�tebi�da�me�voliš.�

Daj�da�poput�Blažene�Djevice�Marije�i�ja�budem�vjerna�službenica�te�se�tako�jednom�svi�naĜemo,�skupa�s�tobom�u�kraljevstvu�tome�

gdje�đemo�te�hvalit�i�slavit�u�vijeke�vjekova.�Amen.�sestra�

�Zagreb�

Gospodine,�Ti�moju�pustinju�poznaješ��

Prvi�ovogodišnji� turnus�duhovnih�vježbi�u�ZagreͲbaēkoj� Provinciji� održan� je� od� 18.� Ͳ� 23.� veljaēe�2013.�godine�u�samostanu�"Antunovac"�u�Novoj�Vesi.�Voditelj�duhovnih�vježbi�bio�je�fra�Vuk�Ante�Buljan,�OFM� Splitske�provincije,�a� sudjelovalo� je�17�sestara.�

Duhovne� vježbe� su� poseban� duhovni� doživljaj� i�iskustvo.� Kad� se� one� održavaju� u� korizmenom�vremenu,�tada�sestra�koja�u�njima�sudjeluje,�nasͲtoji� se� s� Isusa� povuđi� u� pustinju� i� susresti� se� s�Bogom.�

Kroz�molitvu�i�duhovne�nagovore�fra�Vuka�Ante� i�u�tišini�vlastitog�srca,�sestre�su�se�pripremale�za�daljnje�životne�izazove.�NastoͲjale�su� �sagledati�svoj�dosadašnje�djelovanje�te�stvoriti�odluke�za�Bogu�odaniji�život.��

Sestre�su�zahvalne�za�dane�susreta,�te�na�fra�Antinim�poticajima�i�primjeru�poͲkorniēkog�života.�Ovaj�"boravak�u�bogatoj�pustinji"�za�sve�je�bio�milosni�dar!�

s.�M.�Samuela�Grozaj�

49��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Brodsko�Vinogorje�

Molitveno�–�meditativni�susret�u�župi��U�nedjelju�24.�veljaēe�2013.�godine�održan�je�molitvenoͲmeditativni�susͲret�u�župi�Brod.�Vinogorja,�u�godini�obilježavanja�170.obljetnice�roĜenja�Sluge�Božjega�Nadbiskupa�Josipa�Stdlera�i�pozivom�na�molitvu�njegovog�proglašenja�Blaženim.�

Susret�su�organizirale�Sestre�Služavke�Maloga� Isusa�koje�djeluju�u�našoj�župi�i�ponosno�promiēu�svoga�utemeljitelja�Nadbiskupa�Stadlera.�

Unatoē�hladnom,�kišovitom�nedjeljnom�poslijepodnevu,�susretu�se�odaͲzvao�znatan�broj�molitelja�naše�župe,�uz�nekolicina�vjernika�drugih�župa�i�prisutnost� grupe� ovogodišnjih� krizmanika,� tako� da� se� župna� kapelica�brzo�popunila.�

Molitvu�su�priredile�naše�sestre,�s.�Kristina�AĜžamiđ,�s.�Paskvalina�Santro�i�s.�MariaͲAna�Kustura� i�drugi�ēlanovi�molitvene�grupe�vjernika,�uz� izloͲženi�Presveti�Sakramenat.�

Uz�tihi�zvuk�glazbe� izmjenjivale�se�molitve�sa�krađom�meditacijom� i�pjeͲsmama��posveđenima�Euharistiji� i�Slugi�Božjem�Stadleru.�Nakon�molitve�Veēernje�uslijedila�je�molitva�za�sv.�Oca�Benedikta�XVI.�i�sretan�izbor�noͲvog�Pape,�kako�bi�cijela�Crkva�oēuvala�vjernost�izboru�nasljedniku�PetroͲve�Stolice�u�ovom�izazovnom�vremenu.�Pri�kraju�susreta�uslijedio�je�blaͲgoslov�i�divnoj�dakle.�

Prisutnima� su� sestre� podijelile� tiskanu� molitvu� sa� slikom� Nadbiskupa�Stadlera,� kako�bi�okupljeni�u� svojim�obiteljima�molili� zajedno,� te�bi� se�broj�molitelja�poveđao,�a�prošnje�bile�uslišane.�

Sestre� su� se� srdaēno� zahvalile� svim� sudionicima� i�pozvale� ih�na� kratko�druženje�u�župnu�blagovaonicu.�Uz� topli� ēaj� i�slatkiše�nastavilo�se�pjesͲmom�posveđene�Nadbiskupu�Stadleru,�Sluzi�Božjem.�

Naše�drage�sestre�bile�su�oduševljene� i�zraēile�sređom,�a�na�radost�nas�svih�prisutnih.�

Zahvaljujuđi� brižnom� zalaganju� sestara,� zajedno� sa� gospodinom� župniͲkom�Preē.�Pavom�MaĜareviđem,�u�našoj�župi�raste�sve�veđi�broj�štovateͲlja,� sluge� Božjega� Stadlera,� te� se� nadamo� da� đe� uskoro� biti� proglašen�Blaženim.�Dao�Bog!�

Župljanka�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������50�

KARIZMATSKO�POSLANJE�SLUŽAVKI�MALOGA�ISUSA�

Solin�

Sveti�Nikola�u�Domu�sv.�Rafaela�u�Solinu��

Dana�6.�prosinca�2012.� štiđenike�doma� Sv.�Rafaela�posjetila� je� s.�Roka��ubeliđ�sa�djecom� iz�osnovne�škole�„Kraljice� Jelene“� iz�Solina.�Djeca�su�imala�� prigodni� program� kojim� su� obradovala� štiđenike� i� ispunili� Dom�pjesmom,�plesom�i�radošđu.��Tom�prigodom�upriliēen�je�posjet�sv.�Nikola�koji� je�sve�blagoslovio� i�darivao.�Bilo� je�posebno�vidjeti�radost�na� licima�štiđenika�dok�su�primali�darove� i�zahvaljivali�sv.�Nikoli�što� je�prepoznao�njihovu�dobrotu�kroz�proteklu�godinu,�te� ih�nije�zaboravio,�nego�nagraͲdio.�Oni�su�na�svoj�naēin� izrazili�zahvalnost�sv.�Nikoli� i�obeđali�da�đe� i�u�narednoj�godini�biti�dobri� i�poslušni�kako�bi�sv.�Nikola�opet�došao�u�njiͲhov�Dom.�Ovom�susretu�su�prisustvovale�sestre�i�skupa�sa�štiđenicima�su�se� radovale.� Štiđenici� su� radosni� i� zahvalni� za� svaki�posjet�onih� koji� im�dolaze�otvorena�srca.��

Sestara�

Sarajevo�Ͳ�Egipat�

Korak�po�korak�do�Djeteta�Isusa��

Približilo�nam�se�i�naše�najdraže�vrijeme�u�godini�–�vrijeme�došašđa.�VriͲjeme�u�kojemu�se�na�poseban�naēin�pripremamo� �za�roĜendan�dragog�nam�Maloga�Isusa�i�s�velikim�nestrpljenjem�išēekujemo�taj�dna�...�Njegov�roĜendan.�

Naš�hod�do��roĜendana�Djeteta�Isusa�bio�je�korak�po�korak.�

PRVI�KORAK�bio�je�izvuđi�jednoga�papirnatoga�anĜelēiđa�meĜu�mnogima�na�kojem� je�pisalo� ime� sestre� ili�djeteta� ..,�a�osoba�koju�smo� izvukli�za�koju�đemo�moliti�bila�je�naša�tajna�do�samoga�Božiđa.��

51��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

U�vremenu�došašđa�svaki�dan�smo�se�molili�za�tu�osobu,�prikazivali�svoje�male�žrtvice,�te�mislili�s�ēime�obdariti�tu�osobu�za�Božiđ...��

Posebno�mjesto�u�našoj� kuđi� je�PROSTOR� ISUͲSOVA� DJETINJSTVA,� gdje� su� bile� pripremljene�vređice� za� kroz� svaki� dan� za� naš� hod� u� susret�NovoroĜenomu,�i�to�po�nadnevcima...�Svaki�dan�je� imao�svoju�vređicu�u�koju�smo�rado�ubacivali�ispisane� naše� molitvice� za� naše� drage� sestre�koje�nas�ēuvaju,�skrbe�o�nama� i�s�nama�žive,�za�naše�roditelje,�rodbinu,�prijatelje,�dobroēinitelje�i� sve� drage� nam� ljude,� a� napose� za� svu� djecu�svijeta�kako�bi� i�njima�Mali� Isus�poslao�nekoga�da� –� poput� nas� –�mogu� osjetiti� ljubav,� brigu,�

prihvađenost,�zagrljaj,�podršku...�I�tako�svaki�naš�dan�bio�je�NOVI�KORAK�kojim�smo�se�približavali�Božiđu...�

Približavajuđi� se�Božiđu,�došli� smo� i�do�Devetnice�Malome� Isusu,� koju�smo�nazvali�U�susret�Božiđu,�i�to�sa�simbolima/figurama�jaslica�koje�smo�izraĜivali�od�papira�u�boji.�U�našoj�kapeli�smo�joj�našli�centralno�mjesto�ispred�oltara,�gdje�smo�na�hamerͲpapiru�napravili�Štalicu�od�papira,�naͲpisali�naziv�naše�devetnice�U�susret�Božiđu�i�tako�dan�za�danom�krenuli�u�susret�Božiđu� praveđi� figurice� od� papira� i� razmišljajuđi� o� njihovoj� ulozi�prigodom�Isusova�roĜenja�pitajuđi�se�što�mi�možemo�od�njih�nauēiti...��

Prvi� dan� smo� krenuli� sa� simbolom� tame� i� svijetla;� drugi� dan� –� jaslice,�tređi�dan�–� vol,� ēetvrtog�dana�–�magarac,�petog�dana�–�ovce,� šestoga�dana�–�anĜeli,� sedmoga�dana�–�pastiri,�osmoga�dana�–� Josip� i�Marija;�devetoga�dana�–�zvijezda�repatica�i�mali�Isus..��

Zadnji�dan�devetnice�–�Badnjak,�svi�(sestre�i�djeca)�smo�se�okupili�ispred�dvorane�te�u�procesiji�krenuli�prema�samostanskoj�kapeli�u�Egiptu�noseđi�u�rukama�vređice�s�molitvama� i�željama�koje�smo�kroz�došašđe�pisali,�a�naša�Danica�Puljiđ� je�ponijela�maloga� Isusa.�Prema�kapeli�smo�krenuli�s�pjesmom�na�usnama,�te�vesela�i�otvorena�srca�kako�bismo�u�jaslice�najͲprije� položili� vređice� sa� željama� i�molitvama,� te� na� njih� stavili�maloga�Isusa.�Ovim�molitvama�i�željama�trudili�smo�se�Isusu�stvoriti�tople�jaslice�ispunjene� ljubavlju...� jer�smo�upravo�u� jaslice�stavili�naše�srce.�Radosni�smo�da�nam�se�mali�Isus�rodio�i�ovog�Božiđa.�Nakon�procesije�slijedila�je�sveēana�molitva� veēernje� i� sveēana� veēera�djece� i� sestara�u� sestarskoj�blagovaonici.�Nakon�veēere�djeca� su� se� spremala� za�djeēju�polnođku�u�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������52�

Katedralu,�gdje�su�pod�sv.�misom�pjevali�zajedno�sa�sestrama�i�kandidaͲticama,�a�svirala�nam� je�naša�s.�Lucija�Blaževiđ.�Radosni�smo�da�smo�u�Stadlerovoj�katedrali�mogli� svojom�pjesmom�uljepšati�dolazak�NovoroͲĜenoga�kralja.�Radosti�našega�srca�doprinijela�je�lijepo�okiđena�katedraͲla,�borovi�koji�su�svjetlucali,�zelena�pšenica�ispred�oltara,�i�lijepo�napravͲljene� jaslice�kojima� smo�hodoēastili�nakon� sv.�mise.�Tom�ugodnom�ozͲraēju�doprinijela� je� i�obnovljena�katedrala�s�novim�svjetlima.�U�pjesmi� i�radosnom�klicanju�vratili�smo�se�kuđi�išēekujuđi�sutrašnji�dan.�

Božiđ!�RoĜendan�maloga�Isusa!�Dugo�veđ�nismo�imali�ljepšega�buĜenja�negoli�za�Božiđ.�Bilo�je�to�jutarnje�buĜenje�uz�božiđne�pjesme�na�našem�razglasu…božiđna�pjesma�koja�probudila�srce�i�dušu,�te�nas�tako�pozvala�da�slavimo�roĜendan�našega�maloga�Kralja.�Nakon�ovog�lijepog�buĜenja�uslijedila�je�sveēana�molitva,�a�iza�toga�doruēak�i�odlazak�u�Katedralu�na�sv.�misu.��

Sestre�su,�zajedno�sa�djecom,�sudjelovale�na�sv.�misi�koju� je�predvodio�naš�uzoriti�Vinko�kardinal�Puljiđ.�Nakon�sv.�mise�djeca�su�hitroga�koraka�žurila�kuđi�kako�bi�svoje�darove�mogla�staviti�pod�bor�i�biti�na�sveēanome�ruēku�zajedno�sa�sestrama.�Ovaj�ruēak�je� i�najišēekivaniji�trenutak�u�goͲdini,� jer� je�upravo�danas�meĜusobno�darivanje�djece� i�sestara.�Prije�saͲmoga�darivanja�za�ovaj�dan�smo�se�pripremali�duhovno;�molitvom�smo�pratili�osobu�koju�smo�izvukli�na�poēetku�adventa.��

Uz� lijepo�okiđeni�bor,� ispod�kojeg�se�nalazilo�mnoštvo�darova,�zavladala�je�nestrpljivost�djece�da�podijele�svoje�darove,�te�vide�tko�je�za�koga�moͲlio.�Trenutak�darivanja� izazvao� je�puno�radosti,�osmijeha,�vedrih� i�znatiͲželjnih�pogleda,� toplih� i�ohrabrujuđih� zagrljaja…Kroz�ove�naše� susrete� i�zajedništvo�doživi�se�radost,�ona�radost�koja�se�rodila�u�našim�srcima.�

U� poslijepodnevnim� satima� našu� radost� uveliēao� je� dolazak� uzoritoga�Vinka�kardinala�Puljiđa,�koji�nam�u�pohod�dolazi�kao�i�sam�naš�UtemeljiͲtelj,�sluga�Božji�Josip�Stadler.�S�Uzoritim�smo�se,�uz�pjesmu,�uputili�preͲma�jaslicama�malog�Isusa�i�Uzoritom�ispriēali�našu�pripravu�kroz�advenat�i�jaslice�koje�smo�napravili�od�naših�želja�i�molitava,�s�vjerom�i�nadom�da�đe�ugrijati�Malenoga�i�da�đe�On�naše�molitve�i�želje�ispuniti.�Nakon�pozͲdrava�malenome�Isusu,�svi�smo�se�uputili�u�dvoranu,�gdje�su�djeca�–�uz�kratki�program�–� izrazila� svoju� ēestitku�Uzoritom.�Nakon�kratkog�progͲrama�uslijedilo� je�zajedniēko�druženje�u�sestarskoj�blagovaonici.�NajdirͲljiviji�trenutak� je�bio�kada�su�na�ēelo�stola�uz�Uzoritoga�sjela�naša�djeca�

53��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Lucija�Maliēeviđ�i�Anto�Pecirep,�ēijim�se�oēima�i�ozarenim�licima�odražaͲvala�velika�radost�i�ponos�što�se�nalaze�uz�Uzoritoga.��

Maleni,�hvala�Ti�što�si�se�i�ovoga�Božiđa�rodio�u�našim�srcima,�te�u�našu�svakodnevnicu�donio�puno�radosti�i�ljubavi.�Živio�nam,�naš�maleni�Isuse,�u�našim�srcima�uvijek!�

s.�Ana�Uložnik�

Gromiljak�

Da�svi��imaju�kruh�svagdanji�

U�organizaciji� sestara� Služavki�Maloga�Isusa�i�Prijatelja�Maloga�Isusa�otvorena�je�15.�prosinca�2012.�u�Kuđi�NavješteͲnja� u� Gromiljaku� misijska� prodajna�izložba� koja� se� održava� pod� motom:�Da�svi��imaju�kruh�svagdanji.�Velik�broj�ljudi� se� odazvalo� pozivu� na� otvorenje�izložbe,�na� kojoj� su�mogli� kupiti�origiͲnalne� i� vrijedne� božiđne� darove,� kao�

što� su� božiđne� ikebane,� božiđni� kolaēiđi,� igraēke,� rukotvorine,� ukrasne�svijeđe,�svijeđnjaci,�odjeđa,�obuđa�...�Sva�sredstva�prikupljena�od�prodaje�namijenjena� su� za� nastavak�misijskoga� djela� pokojne� sestre� Lukrecije�Mamiđ�–�Pomođ�izgladnjeloj�djecu�u�misiji�Butare�–�Ruanda.�

Sveēanost� otvaranja� misijske� izložbe� poprađena� je� prigodnim� prograͲmom,�što�su�ga�izveli�Prijatelji�Maloga�Isusa�iz�župe�Gromiljak,�pod�vodͲstvom�s.�Marinele�Zeko.�Zbor�mladih�nastupio� je�pjesmom�„Maleni� IsuͲse“� Ͳ� te�djeca� s�dramskim�prikazom,�u� kojemu� su�prikazali� kako�djeca�koja�sve�imaju�mogu�birati�što�žele,�a�ona�koja�nemaju�ništa�–�kao�djeca�u�Africi,�zadovoljna�su�i�s�najmanjim.�Oni�zapravo�kao�da�i�ne�smiju�ništa�željeti�doli� to�da� jedva�prežive.�U�okviru�programa�nastupio� je� i� gosp.�Anto�Staniđ,�pjesnik� iz�Kreševa,�recitirajuđi�svoje�pjesme:�„Isuse,�doĜi�u�Kreševo“�i�„Josipu�Stadleru“.�Program�je�izvrsno�vodila�Branka�Jukiđ,�noͲvinarka�RTV�Kiseljak,�u�nazoēnosti�velikog�broja�prijatelja�i�dobroēinitelja�misija,�meĜu� kojima� je� bio� i�mons.� Joseph� Arshad,� otpravnik� poslova�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������54�

Apostolske�nuncijature�u�Sarajevu,�te�sestara�Služavki�Maloga�Isusa,�PriͲjatelja�Maloga�Isusa,�sestara�franjevki�i�ostalih�iz�svih�okolnih�župa.�Svi�su�došli� da� svojim� darom� posvjedoēe�milosrĜe� prema� izgladnjeloj� djeci� u�dalekoj�Africi.��

Na�poēetku�nazoēne� je�posjetitelje�pozdravila� srdaēnim� rijeēima� sestra�Admirata�Luēiđ,�provincijska�glavarica�sestara�Služavki�Maloga�Isusa�saraͲjevske�Provincije�BZBDMͲa.� Istaknula� je�veliēinu�dara� ljubavi� i�milosrĜa�kojima�je�bila�obdarena�s.�Lukrecija�Mamiđ,�a�mi�ovim�dogaĜajem�želimo�doliti�kap�naše�žrtve�na�njezinu�neizmjernu� ljubav� i�dati�potporu�onima�koje� je�ona�voljela,�rekla� je�s.�Admirata.�Zahvalila� je�sestrama,�PrijateljiͲma�Maloga�Isusa�i�svima�koji�su�pomagali�u�organizaciji�plemenite�akcije,�naglasivši�kako�je�divno�kršđanstvo�i�osobe�koje�su�opeēađene�ljubavlju�i�samilošđu�prema�onima�koji�su�mnogima�tako�daleko...�

Uslijedilo� je�otvorenje� izložbe� rijeēima�don� Ivana� Štironje,�nacionalnog�ravnatelja� PMDͲa� u� BiH:� „..Ova� je�misijska� izložba,� slobodno�možemo�ređi�–�naše�zajedniēko�klanjanje�Isusu,�naš�radosni�poklon�Božiđu.�Zaista�nema�ljepše�priprave�na��Božiđ�od�ove:�misliti�na�brađu�i�sestre�u�potrebi,�misliti�na�male� Isusove�prijatelje� tamo�u�dalekoj�Africi.“�Uz� to� je� iznio� i�porazan�podatak�da� je�prema�statistikama�Svjetske�zdravstvene�organiͲzacije�–�jedna�tređina�svijeta�uhranjena,�jedna�pak�pothranjena�dok�tređa�tređina�doslovce�skapava�od�gladi.�Toēnije,�svaki�3,6�sekundi� jedan�ēovͲjek� umre� od� gladi.� „Strašna� je� statistika� koja� kaže� da� sve� higijenskoͲprehrambene�potrebe� cijeloga� svijeta�koštaju�onoliko�koliko� stanovnici�Europe�i�SADͲa�potroše�na�parfeme“,�rekao�je�don�Štironja.�U�ime�PapinͲskih�misijskih�djela,�misionara� i�misionarki� zahvalio� je� sestrama�SlužavͲkama�Maloga� Isusa,�Prijateljima�Maloga� Isusa� i� svim�prijateljima�misija�na�zauzetosti�koju�iskazuju�najpotrebnijima�u�nevolji.��

Sestra�Lukrecija�Mamiđ�redovnica�je�Družbe�sestara�Službenica�milosrĜa,�Hrvatske�provincije�sa�sjedištem�u�Splitu.�RoĜena�je�2.�rujna�1948.�godiͲne�u�Zidinama�kod�Tomislavgrada.�Djelovala�je�kao�misionarka�15�godina�u�južnoameriēkoj�državi�Ekvador,�potom�u�Burundiji,�misiji�Kiremba,�gdje�je�ubijena�27.�studenoga�2011.�godine.�Plemenito�djelo�sestre�Lukrecije�nastavile�su�njezine�sestre�u�misiji�ButareͲRuanda,�kojima� je�posveđena�ova�misijska�izložba.�

s.�M.�Genoveva�Raji�

55��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Metkoviđ�“Isus�u�vrtiđu”�

U�petak,�21.�prosinca�2012.,�u�Djeējem�vrtiđu�“Mali� Isus”�–�podružnica�Metkoviđ,�održana�je�božiđna�priredba.�Nastupila�su�djeca,�polaznici�vrtiͲđa�u�dobi�od�tri�do�šest�godina.�Program�je�zapoēeo�pjesmom�“Kad�Isus�dolazi”.�Slijedio� je� igrokaz� “Isus�u�vrtiđu”,�koji� su� izvela�mlaĜa�djeca� te�pjesma�“Djetešce�nam�se�rodilo”.�Tako�su�naš�vrtiđ�pohodili�sveta�Obitelj�i�sveta�tri�kralja.�Predškolci�su�nastupili�s�igrokazom�“Najmanji�–�najmiliͲji”.�Radosno�i�gromoglasno�zaželjeli�su�roditeljima�i�rodbini�sretan�Božiđ,�a�na�kraju�su�svi�zajedno�otpjevali�“Radujte�se�narodi”.��

Nakon� toga� je�uslijedila�podjela�darova� i� zajedniēko� fotografiranje,�a�u�prostorijama� vrtiđa� nastavljeno� je� radosno� druženje� djece,� roditelja� i�teta.�

s.�Lucija�Jaganjac�

��

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������56�

Dubrovnik�Euharistijsko�slavlje�za�štiđenice�doma�

�U�srijedu,�26.�prosinca�2012,�na�blagdan�sv.�Stjepana,�imali�smo�EuharisͲtijsko�slavlje�za�gospoĜe�u�našem�Domu�u�Dubrovniku.�U�Domu�sestre�brinu�za�18�starijih� i�nemođnih�gospoĜa�u�visokoj�životnoj�dobi.�Misu�u�16�sati,�predslavio�je�kapucin�fra�Stanko�Dodig.�U�propovijedi�se�osvrnuo�na�život�i�smrt�sv.�Stjepana,�prvomuēenika.�Kad�su�sv.�Stjepana�kamenoͲvali,�on� je�svima�oprostio� i�zazivao:�„Oēe,�oprosti� im� jer�ne�znaju�što�ēiͲne“.�

�Uz�prisutne�štiđenice�–�gospoĜe� iz�Doma,�na�misi�su�bile� i�sestre� iz�saͲmostana,�te�u�radosnom�zajedništvu�slavile�su�Gospodina�moleđi�i�pjevaͲjuđi�božiđne�pjesme.�

�Na�kraju,�fra�Stanko�je�pohvalio�sestre�koje�rade�teški�posao�u�Domu,�te�im�zaželio�puno�ljubavi�i�snage�za�rad�koje�obavljaju,�a�kojeg�sigurno�ne�bi�mogle�obavljati�bez�ljubavi�i�Božje�pomođi.�

Štiđenice� su�posebno�bile� radosne� i� sretne� i� zahvalile� se� fra� Stanku� za�ovaj�susret�na�sv.�Misi�i�blagoslovu.�

�Neka�i�nama�svima�u�Godini�vjere,�pomogne�primjer�sv.�Stjepana,�da�se�osnažimo�u�vjeri�i�predanju�za�Boga�i�svoje��bližnje.�

�s.�Magna��Borovac�

��

57��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Košute�

Božiđ�u�vrtiđu�"Mali�Isus"��Prigodom�Božiđa,� tete� i�djeca� su�pripremili� roditeljima� iz�djeējeg�vrtiđa�"Mali�Isus"�božiđnu�priredbu.�

Vesela� i�razdragana�djeca�su�u�prisutnosti�roditelja� izvela� igrokaz�"SnjeͲguljica�i�sedam�patuljaka",�božiđne�recitacije�i�pjesme.��

��

S�djecom�i�roditeljima�održana�je�božiđna�humanitarna�radionica�na�kojoj�su�izraĜivali�božiđne�ukrase�i�ikebane,�koje�smo�prodavali�ispred�crkve�u�Košutama.�

Dobiveni�prilog�smo�darovali�najpotrebnijima.�

�s.�Marina�Žuljeviđ�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������58�

Sarajevo�Ͳ�Egipat�

Nevina�djeēica�u�Egiptu��

Osvanuo�je�prohladan�i�kišovit�dan.�Sestre�iz�obližnjih�zajednica�su�poēeͲle�pristizati,�a�mi�smo�nestrpljivo�išēekivali�trenutak�kada�đe�dođi�župnik�i�poēeti�blagoslov�naše�kuđe.�

Kad�smo�napokon�to�doēekali,�pošli�smo�iz�kapelice,�preko�vrtiđa�da�bisͲmo� stigli� u� naše� prostorije.� Potom� je� uslijedio� onaj� najzanimljiviji� dio.�Krenuli�smo�prema�sobama�naših�sestara;�djeca�su�bila�toliko�znatiželjna,�da� su� zavirila�u� sobu� svake� sestre,�a�mi� sestre� smo� ih�pratile�pjevajuđi�božiđne�pjesme.��

Bili�smo� i�u�sestarskoj�klauzuri,�pa�ēak� i�tamo�gdje�se�sestre�odmaraju�u�ugodnom�razgovoru.�

Ipak�nam�je�najzanimljivije�bilo�kod�Sestre�provincijalke�–�Admirate.�A�to�se�i�vidi,�zar�ne?!�

Kada� smo�obišli�cijelu�kuđu,�otišli� smo�u�kapelicu� zahvaliti�Bogu� za� sve�primljene�milosti�i�radosti�koje�smo�doživjeli�kroz�proteklu�godinu.�Hvala�Ti,�mali� Isuse,�za�ovu�preveliku�radost� i�darežljivost�dobrih� ljudi,�koji�su�nam� i�ovaj�put�darovali�da�možemo�pogostiti�naše�uzvanike� i�skupiti� ih�oko�zajedniēkoga�stola.�Hvala�ti�za�gosp.�Grizelja,�blagoslovi�njegovu�obiͲtelj�i�cijelo�njegovo�djelovanje�u�našemu�i�tvomu�Sarajevu.�

�s.�Klara�Jerkoviđ�

Sarajevo��

Što�smo�nauēili�o�nadbiskupu�Josipu�Stadleru�…�

Putem�ovoga�Intervjua�pokušat�đemo�vam�prenijeti�barem�malo�od�onoga�što�smo�mi�u�Stadlerovu�djeējem�domu�Egipat�nauēili�i�znamo�o�Stadleru�i�našemu�naēinu�pripreme�za�njegov�roĜendan.��

1. Koji�Stadlerov�roĜendan�smo�proslavili?� Antonio�(14):�Slavili�smo�Njegov�170.�roĜendan.��

2. Kako�ste�se�vi�pripremali�za�taj�roĜendan?�

59��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Katarina�(15):��itali�smo�o�Stadleru,�o�njegovim�djelima�i�životu�–�s�Kartica�().�Potom�smo�ono�najznaēajnije�za�Njega�pisali�na�male�papiriđe�i�tako�lijepili�na�naš�plakat.��

Toni(14):�Ove�godine�smo�napravili�poseban�plakat�u�povodu�Stadlerova�170.�roĜendana.�izraĜivali�smo�ga�tijekom�devet�dana�uoēi�Njegova�roĜenͲdana.�Ovo�je�bila�naša�devetnica�kroz�molitvu�i�misli�o�Stadleru!�Tako�smo�se�svakoga�dana�devetnice�sjetili�Stadlerova�života�i�nauēili�nešto�novo�o�njeͲmu,�i�to�unijeli�u�naš�plakat.�

Ivica(7):�Lijepili�smo�na�plakat�ono�što�smo�nauēili�o�Stadleru.� Anita(11):�Išli�smo�i�na�Stadlerov�grob�i�molili�se.� Marija(10):�Pisali�smo�o�Stadlerovim�osobinama.� Tatjana(13):�Sjetili�se�njegovih�djela…�

3. Gdje�i�kako�ste�proslavili�roĜendan�nadbiskupa�Stadlera?� Anita(11):�U�katedrali,�na�Stadlrovu�grobu.�Najprije�smo�kupili�cvijeđe�od�nas�djece�koje�smo�stavili�na�Stadlerov�grob,�pomolili�se�i�sudjelovali�na�klanjaͲnju�i�sv.�misi.�Poslije�toga�smo�se�svi�zajedno�pomolili�na�grobu.�

4. Što�ste�sve�nauēili�i�što�znate�o�Stadleru?�Stadler�je…� Anto(10):�Napravio�je�ovu�kuđu�(Egipat),�bio�je�siroēe;�svaki�dan�je�išao�u�crkvu;��

Marija(10):�RoĜen��je�24.�1.1843.�u�Slavonskome�Brodu;�jako�je�volio�djecu�i�pomagao�svima;�

Ana�P.�(8):�Molio�je�puno,�volio�je�šalu;� Ivica(7):�Sagradio�je�Katedralu,�naš�Egipat,�umrli�su�mu�mama�i�tata�kad�je�bio�jako�mali;�preveo�je�EvanĜelja;�

Marko(11):�Sagradio�je�bogosloviju,�umro�je�8.�12.�1918.�u�Sarajevu,�postao�je�nadbiskup�u�37.�godini�života.�Osnovo�je�Služavke�Maloga�Isusa;�

Antonio�(14):�Rekao�jednom�djetetu��„Sinko,�ja�Tebe�ne�bih�dao�za�cijelo�Sarajevo“,�a�poslije�toga�i�svoj�drugoj�djeci�koja�su�bila�oko�njega�u�Egiptu:�„a�vas�ne�bih�dao�ni�za�cijeli�svijet.“�Sagradio�je�sjemenište�u�Travniku,�bio�je�prvi�vrhbosanski�nadbiskup;�

Ivana�(12):�Bio�je�uēitelj;� Lucija�(9):�volio�je�šale;� Ana�Marija�(5):�Grob�mu�je�u�Katedrali,�gdje�se�zajedno�molimo�svake�nedjeͲlje,�tamo�gdje�mu�stavimo�cvijeđe.�

Ana�M�(9):�Sagradio�je�Egipat,�Betlehem.�Pružio�je�svoju�ljubav�djeci.�Volio�je�puno�Služavke�Maloga�Isusa;�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������60�

Anita�(11):�Bio�je�revan,�vedar,�veliki�pastir;�Jako�je�štovao�Mariju;� Katarina�(15):�Štovao�je�Presveto�srce�Isusovo,�posebno�se�molio�malenome�Isusu,�a�najviše�je�volio�sirotinju;�

Tatjana�(13):�Dijelio�je�kruh�sa�siromašnima;�bio�je�profesor�u�Zagrebu;� Sandra�(13):�Bio�je�veliki�molitelj;�volio�je�Isusa;� Marica�(15):�Imao�je�snažnu�vjeru;�bio�je�ponizan�i�radostan;� Marko�(11):�Pisao�je�duhovne�spise,�bio�uzdržavatelj;� Ivica�(7):�Studirao�je�u�Rimu,�imao�je�veliku�vjeru.�

5. Koja�vam�je�najdraža�Stadlerova�osobina?� Katarina�(15):�Dobrota;� Ana�P.(8):�Vjera;� Antonio�(14):�Pametan,�ima�dobre�izreke;� Ana�Marija�(5):�Ponizan;� Sandra�(13):��ovjek�ljubavi;� Lucija�(9):�Voli�je�puno�Isusa;� Marko�(11):�Pobožan.�

6. Zašto�je�Stadler�bitan/važan�u�vašem�životu?� Ana�Marija(5):�Zato�što�je�svet!� Katarina(15):�Zato�što�mi�živimo�u�domu�što�ga�je�On�podigao�i�što�nas�ēuvaͲju�njegove�sestre�koje�je�ustanovio�kako�bi�se�mogle�brinuti�za�djecu;�

Sandra(13):�Osnovo�je�Služavke�Maloga�Isusa;� Marko(11):�Zato�što�molimo�Boga�u�katedrali�koju�je�on�sagradio;�

Ivica(7):�Zato�što�je�pomagao�svima,�a�posebno�siromašniͲma,�kojima�je�sve�dijelio;�

Tatjana(13):�Da�nije�bilo�Njega�ne�bismo�ni�mi�danas�mogli�biti�ovdje�gdje�jesmo;�

Ana�P.(9)�i�Ana�Marija�(5):�Volio�je�djecu.�

S�djecom�razgovarala:�s.�Ana�Uložnik�

���

61��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Zagreb,�samostan�Antunovac�

„I�koji�bi�Ga�se�god�dotakli,�ozdravljali�bi.“�(Mk�6,�56)�

Na�blagdan�Gospe�Lurdske,�11.�veljaēe�2013.�godine,�za�štiđenice�doma�u�samostanu�„Antunovac“�u�Novoj�vesi�obilježen�je�Svjetski�dan�bolesnika.�

Održana� je�Sveta�misa�koju� je�u�samostanskoj�kapeli�predvodio�vlē.�AnͲtun�Štefan.�Veleēasni�je�ohrabrio�sve�štiđenice�i�potaknuo�ih�da�radosno�žive�svoju�starost�uzdajuđi�se�u�Gospodinovu�pomođ.�Pozvao� ih� je�da� iz�dana�u�dan�predaju�sve�svoje�poteškođe�Gospodinu� i�pogledom�upereͲnim�prema�Njemu�veselo� žive� svoje�dane� jer�On� ih� je� stvorio� i�htio�da�budu�baš�takve�kakve�jesu�i�kao�takve�dio�su�Njegova�plana�i�On�ih�ljubi.��

Nakon� prigodne� propoͲvijedi,� podijeljen� je� sakͲrament� bolesniēkog�pomazanja� štiđenicama�doma�kao� i�starijim�sesͲtrama� koje� su� nam� se�pridružile�na�Svetoj�misi.��

Povodom� Svjetskog� DaͲna� Bolesnika� štiđenice�su� posjetile� i� tri� matuͲrantice� VII.� gimnazije� u�Zagrebu:� Rita�Guiđ,�Ana�

Gotovina� i� Lucija�Nevistiđ� koje� su� tom� prigodom� odluēile� posjetiti� naš�dom� i� razveseliti� štiđenice� svojom� radošđu,�pjesmom,�mladošđu� i�daroͲvima.�Djevojke�su�nam�se�pridružile�i�na�Svetoj�misi�te�zajedniēkom�blaͲgovanju�u�samostanu.��

Svojom�posjetom,�štiđenice� je�razveselila� i�darivala�naša��.�Majka�s.�M.�Radoslava� Radek,� a� na� Svetoj�misi,� uz� sestre� samostana� „Antunovac“,�pridružile�su�nam�se�i�provincijalna�glavarica�s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak�i�kuđna�predstojnica�s.�M.�Jelena�Buriđ.��

Sve�štiđenice�su�sa�ovog�radosnog�susreta�ponijele� lijepa�sjeđanja� te�sa�novim�poletom�nastavile�svoj�životni�put.��

s.�M.�Martina�Vugrinec

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������62�

Sarajevo�

Bolesnici�sa�sestrama�Služavkama�Maloga�Isusa��

na�dan�Marije�Lurdske�

Stadlerovim�je�duhovnim�kđerima�–�sestrama�Služavkama�Maloga�Isusa�–�susret� s�bolesnicima� svakodnevica.�Ostavio� im� je� to�u�duhovnu�baštinu�otac�Utemeljitelj�–� sluga�Božji�nadbiskup�Stadler�–�koji� je�bio� ēest�gost�bolesnih,� siromašnih� i� nemođnih.� Tako� i� sestre� po� Stadlerovu� primjeru�idu�u�susret�bolesnima.�Svakodnevno�možemo�susresti�neku�od�Njegovih�duhovnih�kđeri�kako�s�torbom�u�ruci�obilaze�Isusove�i�Stadlerove�miljeniͲke�–�siromahe�i�nemođne.�

U�danu�kada�Crkva�slavi�Svjetski�dan�bolesnika�sestre�prireĜuju�duhovnu�i�tjelesnu�okrjepu�bolesnicima.�Tako�je�bilo�i�ove�godine�11.�veljaēe�2013.�u�mjestima�gdje�sestre�djeluju.�

�U� sarajevskom� samostanu� Egipat� slavlje� Svjetskoga� dana� bolesnika� je�zapoēelo�u�popodnevnim�satima�zajedniēkim�susretom� i�duhovnom�obͲnovom�Prijatelja�Maloga�Isusa.�Susret�je�vodila�s.�M.�Lucija�Blaževiđ.�NaͲ

63��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

kon�susreta�uslijedio�je�program�za�sve�sudionike,�a�pripremila�su�ga�djeͲca�Stadlerova�djeējega�doma�Egipat�potpomognuta�sestrama�odgojiteljiͲcama.�Na�poēetku�programa�u�ime�provincijske�glavarice�–�s.�M.�AdmiraͲte�Luēiđ�–�nazoēne�je�pozdravila�s.�M.�Ljilja�Marinēiđ.�U�svome�govoru�s.�Ljilja�je�kazala�kako�im�na�Dan�bolesnika�zajednica�želi�iskazati�molitvenu�i�sestrinsku�blizinu,� te� im�u� ime�Crkve�ređi�da�nisu�sami,�ni�napušteni,�ni�beskorisni.�Potaknula�ih�je�na�strpljivo�nošenje�križa,�jer�njihovo�trpljenje�ima�smisla�ako�ga�prikažu�Bogu�za�dobro�Crkve.�Sestra�Ljilja�je�progovoriͲla�o�trpljenju�kao�pozivu,� jer�nasljedovati�trpeđega� Isusa�nije�kazna,�veđ�povlastica.�Podsjetila� ih� je�da�su�pozvani�slijediti� Isusa�u�Njegovoj�muci,�te�nas�svojim�bolima�podsjeđati�na�Isusovu�bol.�

Uslijedio� je�program� što� su�ga� izvodila�djeca�Stadlerova�djeējega�doma�Egipat.�Djeēji�zbor�je,�pod�ravnanjem�s.�M.�Lucije�Blaževiđ,�najprije�otpjeͲvao�pjesmu�Vjera,�potom�je�uslijedila�poticajna�recitacija�Za�života�brate,�za�života,�zatim�pjesma�Svanuo�je�divan�novi�dan�koju�su�djeca� izvela�uz�pokrete.�Slijedila�je�pjesma�Majci�Mariji�Kao�Marija,�nakon�koje�su�svojim�pokretima�djeca�razveselila�nazoēne�pjesmom�Mi�želimo�uzdiđ'�Isusa.�Na�kraju�programa�svi�su�otpjevali�pjesmu�Sred�te�se�peđine�Marija�javi.�SlavͲlje�se�nastavilo�u�zajedniēkom�razgovoru�i�ēašđenju,�nakon�kojega�je�usliͲjedilo�pokorniēko�bogoslužje�i�sveta�ispovijed,�a�nakon�toga�misno�slavlje�što�ga�je�predslavio�katedralni�župnik�–�preē.�Pavo�Šekerija.�U�svojoj�proͲpovijedi�preē.�Pavo�je�priopđio�poruku�pape�Benedikta�XVI�za�21.�Svjetski�dan� bolesnika.� Papine�poticajne� rijeēi� župnik� je� popratio� primjerima� iz�života.�

Istoga�je�dana�bilo�sveēano�u�Domu�sv.�Josipa�u�Vitezu,�gdje�se�veđ�tradiͲcionalno�obilježava�dan�bolesnika.�Dom�sv.�Josipa� je�toga�dana�bio�preͲpun,�ne�samo�stalnih�stanovnika�Doma,�veđ� i�starih� i�bolesnih� iz�susjedͲstva.�Uz�stare� i�nemođne�slavlju� je�nazoēilo�osoblje�Doma,�a�nazoēna�su�bila�trojica�sveđenika:�mons.�Mijo�Periđ�–�duhovnik�Doma�sv.�Josipa,�vlē.�Anto�Dominkoviđ�–�predvoditelj�misnoga�slavlja,�vlē.� Jakov�Kajiniđ�–�duͲhovnik�u�Nadbiskupijskom� sjemeništu�„Petar�Barbariđ“�u�Travniku� i� ĜaͲkon�–�vlē.�Branko� Juriđ.�Sve� je�zapoēelo�pokorniēkim�bogoslužjem� i�sakͲramentom� ispovijedi.�Za�sakrament� ispovijedi�strpljivo�se�ēekalo�na�red,�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������64�

za�koje�su�vrijeme�se�pjevale�Marijanske�pjesme�i�molila�krunica.�U�svojoj�propovijedi� vlē.�Anto� je�pozvao� sve�da� svojom� šutnjom� svjedoēe�Božju�ljubav�i�dobrotu,�po�primjeru�Isusa�Krista�koji�je�na�križu�svojom�šutnjom�i�ljubavlju�najviše�govorio.�Na�kraju�mise�podijeljeno�je�bolesniēko�pomaͲzanje�kako�onima�koji�su�bili�u�kapelici,�tako� i�starima�koji�se�nisu�mogli�pomaknuti� iz�svoje�postelje.�Nakon�misnog�slavlja�slijedio� je�sveēani�ruͲēak�za�sve�stare�i�bolesne.�Tijekom�ruēka�sveđenici,�sestre�i�osoblje�poraͲzgovarali�su�sa�starima.�Tako�su�–�uz�tjelesnu�okrjepu�–�bolesnici�dobili� i�duhovnu.�

U�Kuđi�Navještenja�na�Gromiljaku�proslava�Dana�bolesnika�upriliēena�je�u�subotu�9.�veljaēe�2013.�Misnom�slavlju�i�zajedniēkom�druženju�nazoēio�je�veđi�broj�bolesnika� i�njihovih�najbližih�koji� su� im� svakodnevna�pomođ� i�podrška.��Zahvalne�smo�Bogu�za�Dan�bolesnika,�u�kojemu�imamo�moguđnost�javno�posvjedoēiti�svoju�blizinu�i�ljubav�bolesnima�i�nemođnima.�Neka�im�BožͲjom�milošđu�ovaj�njihov�dan�bude�duhovna,� ljudska� i�svaka�druga�okrjeͲpa.�

s.�M.�Ljilja�Marinēiđ�

��

„Gospodin� pokazuje� koji� stav� svaki� njegov� uēenik�mora� zauzeti� prema�drugima,� navlastito� prema� onima� koji� su� u� potrebi.� Iz� beskrajne� Božje�ljubavi,�kroz�snažnu�povezanost�s�njim�u�molitvi,�moramo�crpiti�snagu�da�svakoga�dana� iskazujemo� stvarnu�brigu,�po�uzoru�na�dobroga� SamariͲjanca,�za�one�koji�su�ranjeni�u�tijelu� i�duhu,�za�one�koji�traže�pomođ,�pa�bili�oni�nepoznati�i�ma�koliko�siromašni�bili.“�

Benedikt�XVI.�

65��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

SVJEDO�ANSTVO�ŽIVOTA�U�GODINI�VJERE��

Vitez�

�„Isuse,�tko�može�mene�više�ljubiti�nego�Ti!“�

Intervju�sa�stogodišnjakinjom�–�s.�M.�Virginom�Niniđ�

SMI:�Sjeđate�li�se�svojih�prvih�moliͲtava?�Koliko�ste�tada�imali�godina�i�što�ste�najradije�molili?�Tko�Vas� je�uēio�moliti� i� s� kime� ste� najradije�molili?�

S.�Virgina:�Prva�molitva�mi� je�bila�križanje,�zatim�Zdravo�Marijo�i�Oēe�naš.� „Bog� sve� vidi,�Bog� sve� ēuje� i�zna“�–�to�mi�je�mama�stalno�govoͲrila.� Osobito� je� jako� pazila� na� isͲkrenost,� da� budemo� iskreni,� a� ja�sam�bila�prvo�dijete.�Dragi�Bog�sve�znade,� ne� trebaš� ništa� kriti,� na�sudnjem�danu�đe�se�sve�znati,�pa�onda�bolje�da�si�sada�iskrena�–�tako�mi�je� govorila�mama.�Roditelji� su�uvijek� zajedno�molili�naveēer� i� kod� jela.�Tako�smo�i�mi�djeca�nauēili.�Vidjela�sam�kako�mama�moli�krunicu�i�molila�je�da�i�mene�nauēi.�Rekla�mi�je,�da�molim�pedeset�puta�Zdravo�Marijo�i�ja�sam�dosta�dugo�molila�pedeset�Zdravo�Marija�na�prste,�i�to�hodajuđi,�jer�sam�vidjela�da�tako�rade�ēasne�sestre.�Rado�sam�molila�sama.�Tata�nam�je�nabavio� kravicu,� kako�bi�djeca� imala�mlijeka.�Onda� sam� ja,� ēim� sam�mogla�stati�uz�kravu,�ēuvala�je.�Kravica�je�bila�tako�dobra�da�sam�bila�uvͲjerenja:�ona�nas�voljela.�Znala�sam�je�zagrliti�oko�vrata,�dok�je�ona�pasla�pokraj�mojih�nogu.�I�tako�sam�znala�hodati�i�moliti�Zdravo�Marijo.�Sestre�su� imale� imanje� iznad�traēnica,�a�uz�traēnice�je�bila�mala�škarpa.�Ja�sam�tuda�napasala� kravu.�Naša� kuđa� je�bila�preko�puta� samostana,� tako�da�sam�sestre�pratila,�gledala�i�imala�ih�uvijek�pred�oēima.�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������66�

SMI:�S�koliko�godina�ste�ušli�u�samostan?�

S.�Virgina:�Kad�me�mama�prvi�put�povela�u�crkvu�i�kad�sam�vidjela�kako�su�sestre�na�svoj�naēin�neobiēne,�tj.�da�su�drugaēije�obuēene�nego�druge�žene,� spoznala� sam� da� su� drugaēije� od� drugih� teta:� one� pale� svijeđe� i�pomažu�sveđeniku.�Tu�je�tada�bila�kapela�drvenjara.�Tu�smo�išli�na�misu.�Vidjevši�sestru�kako�pali�svijeđe�i�radi�oko�oltara,�upitala�sam�mamu�koje�su�to�žene�i�kako�su�onako�obuēene?�Kad�mi�je�mama�rekla�da�su�to�ēasͲne� sestre,�onako� spontano� sam� rekla:� ja� đu�biti� ēasna� sestra.� �im� smo�stigle�kuđi,� svima� sam�govorila:� ja� đu�biti� ēasna� sestra!�Tada� sam� imala�oko� tri�godine.�To� sam� ēesto�govorila� ,�na� to�bi� se� svi�nasmijali.�Kad� je�došlo�vrijeme�za�školu,�govorila�sam�da�đu�biti�ēasna�sestra.�Kad�sam�svrͲšila� ēetvrti� razred� osnovne� škole,� odluēno� sam� rekla� smami:� ja� đu� biti�ēasna�sestra�i�ništa�drugo.�Kad�je�ona�to�rekla�tati�on�je�to�prešutio.�Onda�mi�je�mama�priznala�da�je�i�sama�željela�biti�ēasna�sestra,�ali�da�joj�tata�to�nije�dopustio.�No,�ubrzo�odemo�mi�kod� ēasnih� sestara,�kojima� je� tada,�ako�se�dobro�sjeđam,�bila�predstojnica�s.�Anuncijata.�U�to�su�vrijeme�djeͲca� iz�Egipta�bila�u�Vitezu�na� školskim�praznicima.�Pošto� je�predstojnica�razgovarala�sa�Majkom�Krescencijom,��asna�Majka�mi�poruēi�da�doĜem�do�njih.� I�danas�mi� je� živo� sjeđanje�na�majku�Krescenciju.�U� samostan�sam�ušla�u�svojoj�12Ͳoj�godini,�i�to�meĜu�djecu�u�Veliki�muzeum,�dok�su�ona�mlaĜa�bila�u�Manjem�muzeumu.�U�Malom�muzeumu�su�bila�djeca�do�ēetvrtog�razreda,�dok�smo�mi�iz�Velikog�muzeuma�išli�u�graĜansku�školu.�Kad�mi�je�bilo�15�godina,�primili�su�me�u�kandidaturu.�

Djeca�iz�Egipta�su�svake�godine�dolazila�za�školskih�praznika�u�Vitez.�SjeͲđam�se�ēesto�i�ove�scene:�kad�sam�imala�ēetiri�ili�pet�godina�i�vidjela�kako�ēasna�sestra�tetoši�jednu�curicu,�rekoh�mami:�ono�je�sigurno�njezina�seͲka.�Mama�mi�na�to�odgovori:�„�asne�sestre�nemaju�svoje�djece.“�Pošto�je�ēudeđi�se�upitah:�Kako�to?,�mama�odgovori:�„To�su�djeca�kojima�je�mama�umrla�i�ēasne�se�sada�brinu�za�tu�djecu.“�

Sjeđam� se� još� jednog�dogaĜaja� iz�djetinjstva.�Moglo�mi� je� tada�biti�pet�godina�kad�sam�vidjela�crnu�zastavu� izvješenu�na�tornju�naše�drvenjare.�Stoga�upitah�mamu:�Zašto� je� izvješena�crna�zastava?�„Rekla�mi� je� jedna�ēasna� sestra�da� je�umro�njihov�otac.“�–�odgovori�mama.�Bila� sam� jako�ganuta,�jer�sam�osjeđala�koliko�je�mene�tata�volio.�

SMI:�Što�Vas�je�privuklo�da�postanete�ēlanica�Družbe�sestara�SMIͲa?�

67��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

S.�Virgina:�Veđ� sam� spomenula�da�me�privukao� opđi� izgled� redovnice.�Kada�sam�ih�prvi�put�vidjela�u�drugaēijem�odjelu�kako�služe�oltaru,�snažͲno�sam� ih�zavoljela� i�osjetila�žarku�želju�da� i� ja�budem�to�što�su�one.�To�sam�rekla�mami�i�svima�sam�oko�sebe�i�svi�su�mi�se�smijali.�Tada�sam�moͲgla�imati�oko�tri�godine.�

SMI:.�Što�Vam�je�pomoglo�da�postanete�i�ostanete�prava�Stadlerova�duͲhovna�kđer?�

S.�Virgina:�Pomogla�mi� je�milost�Božja.� Jer,�stanovali�smo�blizu�sestara,�ēesto�sam�ih�viĜala.�Pratila�sam�raznovrsni�njihov�rad�u�kuđi,�na�polju,�rad�s�djecom�koja�su�dolazila� iz�sirotišta�Egipat�preko�školskih�ferja.�Gledala�sam� ih� i� ēula� kako�mole.�To�me� sve�njima�privlaēilo.�Mogu� ređi�da�me�zapravo�milost�Božja�najsnažnije�privukla.�Bila�sam�kao�i�ostala�djeca�koja�su�s�mamama� išla�u�crkvu,�No,�niti� jedno�dijete� iz�moje�sredine� to�nije�osjetilo.� Ja,�sređom,� jesam.�Sigurno� je�djelovala�milost�Božja�preko�maͲme,�da�se�ostvari�ono�što�je� i�moja�mama�žarko�željela�–�da�bude�ēasna�sestra.�No�otac�joj�to�nije�dao.�Naprotiv,�želio�je�da�se�ona�uda.�U�osamͲnaestoj�godini�se�i�udala,�a�u�devetnaestoj�me�rodila.�No,�živjela�je�s�tom�željom.�Ja�mislim�da�je�to�sve�povezano.�Dragi�Bog�joj�je�mojim�izborom�to�nadoknadio.��

SMI:� Sjeđate� li� se� kako� su� intenzivno� živjele� svoju� vjeru� sestre� koje� ste�tijekom�svoga�života�susretali?��

S.�Virgina:�Kad� sam�bila� kod�djece,�prefekta�nam� je�bila� s.�Vjekoslava.�Podrijetlom�Slovenka,�u�zadnjim�je�danima�dvorila�Utemeljitelja,�jako�ga�poštujuđi.�S�pobožnošđu�ga�je�uvijek�spominjala�i�ēesto�nam�je�govorila�o�Njemu.�Kad�bi�nam�nešto�htjela� ređi,�uvijek�bi�poēimala�s�uobiēajenim:�Naš�blagopokojni�Utemeljitelj�rekao� je�to,�želio� je�to� i�to…�potom� i�ovo:�Naš�blagopokojni�Utemeljitelj� rekao� je:�„Brate�moj,� ja� sam�Hrvat,� i�kao�Hrvat�zovem�se�Stadler,�a�ne�Štadler.“�To�su�njezini�rijeēi.�Ona�bi�nas�tako�uvijek� ispravljala.�Kako�smo�tada�u�graĜanskoj�školi�uēili�njemaēki,�ēesto�nam�se�dogaĜalo�da�na�njemaēki�naēin�izgovaramo�i�njegovo�prezime.�

U�kandidaturi�sam�se�više�susretala�sa�sestrama.�Sve�su�one�spominjale�Utemeljitelja.�U�prvo� vrijeme,� kada� sam�došla�u� samostan,�u�njemu� je�vladala�besprijekorna�tišina.�Tišina�svugdje,�osobito�po�hodnicima.�Sestre�su�me�voljele,�osobito�s.�Berthmana�koja� je�radila�na�porti.�Kad�god�bih�prolazila,�rukom�bi�mi�dala�znak�da�doĜem,�ponekad�bi�me�na�nešto�upoͲzorila� ili�bi�me�u�neēemu�posavjetovala,�a�koji�put�zamolila�da� joj�nešto�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������68�

donesem.� Sestre� su� ēesto� s� poštovanjem� spominjale� ime� našeg� Oca�Utemeljitelja�(Sada�se�to�rijetko�ēuje!)�

U�samostanu�se�održavala�disciplina� i�opđa�šutnja,�posebno�po�hodniciͲma.�Mnogo� kasnije� smo� u� tomu� donekle� popustile.� Zato�me� ovaj� naš�kutiđ�ovdje�podsjeđa�na�Betlehem.�Ja�sve�držim�da�je�to�kapelica.�NastoͲjim� da� na� hodniku� bude� tišina.� Premda� je� kapela� uvijek� otvorena,� ja�znam�šetati�po�hodniku� i�moliti�krunicu.�Mogu�ređi�da�mi�nedostaje�ona�šutnja,�kakva�je�nekada�vladala�u�samostanu.�Kad�smo�pri�ruēku,�volim�da�sestre�priēaju� i�da�se�smiju.� I�sama�se�rado�nasmijem�s�njima.�Kad�sam�bila�u�Zagrebu,�došla�mi�je�u�posjet�jedna�moja�bivša�pjevaēica�iz�Rijeke,�koja�mi�naglasi:�„Kako�je�lijepo�dođi�u�vašu�kuđu,�tišina�je,�osjeti�se�da�je�Bog�tu.“�

Kad� sam� susretala� ē.�M.�Krescenciju,� imala� sam�osjeđaj�da�vidim�pravu�sveticu,�po�njezinom�držanju,�pogledu� i�osmijehu.�Rijetko� je�govorila,�a�na�mene�je�svetaēki�djelovala.�Tako�mi�je�drago�da�me�je�upravo�ona�priͲmila.�Kad�su�roditelji�željeli�da�za�Božiđ�doĜem�kuđi,�uvijek�bih� išla�pozͲdraviti��asnu�Majku.�Ništa�mi�nije�posebno�govorila,�ali�je�djelovala�sveͲtaēki.�

SMI:�Što�Vam�je�kroz�život�znaēila�vjera?�

S.�Virgina:�Bila�mi�je�vodilja�kroz�sav�život,�od�poēetka�do�dana�današnjeͲga.�Vjera�je�uistinu�dar�Božji.�Ne�može�se�bez�nje.�

SMI:�Nakon�dugogodišnjeg�redovniēkog� iskustva,�što�biste�rekli,�kako�se�najbolje�svjedoēi�vjera?�

S.�Virgina:�Za�mene�je�najbolje�svjedoēanstvo�vjere�primjeran�život�i�moͲlitva.�

SMI:�Što�biste�preporuēili�mlaĜim�naraštajima?�

S.�Virgina:� Preporuēila� bih� im� vjeru,� pouzdanje� i� ljubav.� Iznad� svega� –�molitvu!�Molitva�je�iskustvo�Boga.�Kad�molite,�Vi�iskusite�da�je�Bog�tu,�da�je�s�Vama�i�u�Vama.�Preporuēila�bih�svima�kontemplativnu�molitvu.�Mene�je�dugo�zanimalo:�što�je�to�kontemplativna�molitva.�Kasnije�sam�spoznala�da�ona�znaēi�biti�neprestano�u�prisutnosti�Božjoj.�Što�god�radite,�radite�s�Bogom.�Kad�osjeđate�prisutnost�Božju,�Bog�živi�u�Vama� i�Vi�s�njim.�KonͲtemplacija,� rad� i�djelovanje� sve� je� to�molitva!�Mladima�bih�preporuēila�upravo�kontemplaciju.�Molitva�nije� samo� to�–�da� se�moli.�Molitvom� se�doživljava�Boga.�I�kad�Ga�doživite,�Vi�možete�raditi�i�kretati�se,�jer�je�Bog�

69��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

svuda.�Molitva�–�to� je�najbitnije!�Njemu�pripadamo,�pogotovo�po�zavjeͲtima.�

SMI:�Sjeđate�li�se�situacija�u�kojima�Vas�je�držala�samo�vjera�u�Boga?�MoͲžete�li�s�nama�podijeliti�nekoliko�takvih�životnih�iskustava?�

S.�Virgina:�Bila� sam� svjesna,�da� se�u�Nebo�ne�može�bez� trpljenja,�a� za�Nebo�smo�stvoreni.�Kad�su�1941.�i�1942.�godine�partizani�okupirali�VrgoͲrac,�uēinili�su�što�su�htjeli.�I�na�mene�su�raēunali,�a�imala�sam�oko�30�goͲdina.�Odmah�su�me�imenovali�sekretaricom�AFŽͲa.�Možete�sebi�zamisliti�kako� je�meni� bilo.� Pjevaēice� su� postale� skojovke,�morale� su,� jer� nema�druge.�Tako�je�prestalo�zabavište,�nemaš�više�kontakta�sa�djecom.�Kako�je�jedna�pjevaēica�–�Marica�–�bila�sklona�meni,�što�su�oni�dobro�znali,�željeli�su�po�njoj�izvuđi�me�iz�samostana.�Po�njoj�su�slali�poruke,�pa�ēak�i�odijela.�Ja�sam�bila�odluēna:�Marice�moja,�vrati�to�natrag.�Jednom�sam�joj�rekla:�Što�bi�ti�kad�bi�vidjela�da�više�nisam�ēasna�sestra?�Odgovorila�mi� je:�„Ja�Vas�ne�bih�mogla�poštivati� kao� što�Vas� sada�poštujem!“�Oni� su� i�dalje�preko�nje�komunicirali�sa�mnom,�i�uvijek�me�zvala�gdje�god�da�sam�bila.�Ona�je�puno�zbog�toga�istrpjela,�ne�mogavši�se�riješiti.�Obje�smo�zbog�tog�odnosa�bile�u�opasnosti.�Za�mene�je�to�bila�velika�borba.�Vjera�po�molitvi�dala�mi�je�takvu�snagu�da�sam�se�riješila�održati�im�predavanje�i�predoēiti�im�moju� situaciju.�Kazala� sam� im�da�kao� redovnica�ne�mogu�prihvađati�nikakve�druge�dužnosti.�Uz�to�sam�rekla�da�se�ne�mogu�složiti�s�time�što�su�nam�ukinuli�dolazak�djece�u�zabavište,�buduđi�je�odgoj�za�njih�veoma�važan.�Naglasila�sam� i�to�da�ne�mogu�drugaēije�na�djecu�djelovati�nego�onako�kao�što�sam�nauēila.�Uvažili�su�mi�to,�držeđi�me�i�dalje�na�oku.�Tako�su�skojevci�išli�u�Metkoviđ�na�miting,�roditelji�nisu�dali�svojim�kđerima�da�idu�bez�ēasne�sestre.�Došli�su�po�mene�i�rekli�da�mame�ne�daju�djevojēiͲcama�bez�ēasne.�Na�to�sam�im�odgovorila�da�ja�ne�mogu�bez�pitanja.�Na�upit�koga�trebam�pitati,�odgovorih:�„Biskupa!“�Oni�bez�rijeēi�odoše�teleͲfonom�pitati�biskupa.�Pokojni�biskup�Franiđ�mi�je�poslije�rekao:�„Što�sam�mogao�drugo�nego� im�ređi�da� idete.“�Znate,�onda� je�bilo�opasno�za�svaͲkoga.�Tako�sam�dan� i�nođ�bila�s�njima.�Prije�ulaska�u�mjesto� izlazili�bi�u�povorci,�ali�ja�sam� išla�trotoarom,�samo�da�ne�budem�s�njima.�U�našem�samostanu�u�Metkoviđu�s.�Ljudevita�je�ostala�sama,�jer�se�sve�ostalo�razͲbježalo.�Kako�Samostan�nije�bio�daleko�od�mjesta�gdje�smo�se�smjestili,�stigla�sam�ju�i�posjetiti.�Sutradan�sam�se�vratila�u�Vrgorac.�Bog�me�je�ljuͲbomorno�ēuvao!�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������70�

Iza� toga� sam� išla�na�duhovne� vježbe�u� Sarajevo.�Majka� Flavija�me�nije�više�vrađala�natrag,�nego�me�poslala�u�Samobor�da�zamijenim�s.�Silviju�koja�je�veđ�bila�u�zatvoru.�Nekako�sam�se�nadala�tome�premještaju.�Kako�je�situacija�vezana�uza�me�bila�veđ�poznata�cijeloj�Družbi,�mnoge�sestre�su�mislile�da� izlazim� iz� samostana.�Poslana�od�majke�Flavije,� zamijenila�sam� jedno�vrijeme�s.�Silviju,�a�poslije�sam�poslana�u�Doboj.�Partizani�su�me�uvijek�pratili,�toēno�znajuđi�gdje�sam.�Pa�i�kad�sam�imenovana�u�VijeͲđe� i�došla�u�Zagreb,� zvali� su�me�na� saslušavanja.� Ispitivala�me� je� jedna�ženska�i�vidjela�da�nemam�ništa�sporno.�U�Rijeci�su�me�zvali�pokušavajuđi�me�izvuđi�iz�službe.��ak�su�mi�rekli�da�se�sutra�do�10�sati�odluēim,�kako�bi�mi�priredili�„radno“�mjesto.�Te�veēeri� je�bila� ispovijed�kod�kapucina.� JeͲdan�Slovenac,�bio�Biskupov�tajnik,�bio�nam�je�ispovjednikom.�Na�sređu�te�veēeri�je�bio�u�ispovjedaonici.�Prigodom�ispovijedi�rekoh�u�kakvoj�se�situͲaciji�nalazim.�On�mi�na�to�reēe:�„Pa,�i�u�svijetu�treba�dobro�ēiniti.“�Svoju�sam�muku� rekla� i� tadašnjem� gvardijanu,� pokojnom�Alojziju,� koji� je� bio�jako�dobar�sveđenik.�Odmah� je�reagirao�tako�što�se�zauzeo�za�mene�kaͲzavši�da�oni�za�svoju�crkvu�moraju� imati�sviraēicu,�bez�koje�osobe�crkva�ne�može.�Kako�mi�gvardijan�o�tome�ništa�nije�otvoreno�rekao,�veđ�sutraͲdan�sam�u�10�sati�prilikom�razgovora�s�nekim�službenikom�ēula�odluku:�„Slobodno�se�vratite�na�svoj�posao!“�Bila�sam�sretna.�Gvardijan�je,�dakle,�sve�uredio.�Ovo� spominjem� samo� zato�da� vidite�u� kakvoj� sam� situaciji�bila,�kako�su�me�vrebali�i�kako�su�vodili�raēuna�o�meni.�

Drugi�jak�udarac�za�mene�je�bilo�cijepanje�Družbe,�u�ēemu�uopđe�nisam�sudjelovala.�U�svojoj�borbi�s�partizanima�reagirala�sam�na�razne�naēine,�ovisno�o�situaciji,�ali�cijepanje�Družbe�je�na�mene�tako�snažno�djelovalo�da�sam�samo�plakala�i�molila.�Dakako�da�su�i�u�ovom�sluēaju�sestre�suosͲjeđale�sa�mnom.�No,�nikome�ništa�nisam�govorila,�jer�sam�voljela�trpjeti�sama.�Nikome� se� nisam� povjeravala.� Sestre� su� to� zapažale� i� sa�mnom�trpjele�–�bojeđi�se�za�moje�zvanje.�Nikada�se�nisam�nikome�požalila.�Spas�sam�nalazila�samo�u�molitvi.�

SMI:�Znamo�da�i�redovniēki�život�ima�svoje�križeve.�Što�Vam�je�pomoglo�da� ih�nadvladate� i�da,�unatoē�svemu,�ostanete�vedra� i�radosna�redovniͲca?�

S.�Virgina:�Doživljavala� sam�mođ�molitve,�po� kojoj� sam�osjetila�da�me�Bog�neizmjerno�ljubi.�Put�križa�bila�mi�je�najdraža�molitva.�Posebno�dok�sam�bila�u�Vrgorcu,�najradije�sam�molila�Put�križa.�Rekla�sam�Isusu:�„IsuͲ

71��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

se,�tko�može�mene�više�ljubiti�nego�Ti!“�Spasila�me�je�samo�molitva!�ImaͲla�sam�veliko�iskustvo�mođi�molitve.�

SMI:�Možete� li�nam�ređi�što� je,�po�Vašem�mišljenju,�najvažnije�u�redovͲniēkom�životu?�

S.�Virgina:�U�redovniēkom�je�životu�najvažnija�vjera,�pouzdanje�i�ljubav.�I,�ništa�bez�molitve!�Vjera� je�veliki�dar�Božji.� Iz�toga�se�raĜa�pouzdanje.�A�ljubav�je�takva�mođ�koja�je�povezana�s�Bogom�i�s�bližnjima.�Kad�nas�Bog�ljubi�–�bez�obzira� kakvi� smo,�onda� i�mi�moramo� ljubiti� sve�u�Bogu,� jer�smo� svi� djeca� Božja.�Danas� je� ta� ljubav� nekako� splasnula.� Svatko� ljubi�onoga�od�koga�ima�nešto.�A�Božja�ljubav�nije�takva.�Bog�nas�ljubi�sve�jedͲnako,�kakve� jesmo.�On�nas� ljubi�snagom� istinskoga�oca.�Danas�se�u�sve�uvlaēi� interes,� takav�da�moramo�uzvratiti.�Ali�kad� ti�daješ�ne�raēunajuđi�ništa�za�uzvrat,�to�je�ljubav!�

SMI:�Veđ� ste� 80� godina� ēlanica� naše� redovniēke� obitelji.�Na� što� bi,� po�Vašem�mišljenju,�danas�trebalo�staviti�naglasak?�Na�ēemu�bi�trebalo�poͲraditi?�

S.�Virgina:�Kroz�mojih�80�godina�zavjetovana�života�mentalitet�se�vidno�promijenio.�No,�pri�svemu�moramo�imati�na�pameti,�da�je�Bog�uvijek�naš�dobri�Otac,� isti� i�njegov�Sin�Isus,�koji� je�za�nas,� iz� ljubavi,�dao�život,�pozͲvao�nas�na�suradnju�za�spasenje�svijeta.�Mi�mu�uzvrađamo�svoju� ljubav�polaganjem�zavjeta.�U�današnjem�mentalitetu�to�je�otežano.�Uživimo�se�u�Božju�ljubav.�On�je�naš�život�i�naše�sve.�S�njim�možemo�sve!�S�njim�moͲžemo�ljubiti�i�onoga�tko�nije�dostojan�ljubavi.�

Bilo�bi�dobro�poraditi�na�svjedoēenju!�Primjerice,�mladima�treba�pristuͲpati�s�ljubavlju�i�povjerenjem�da�lakše�upoznaju�naše�svjedoēenje.�A�to�je�opet�vjera,�pouzdanje�i�ljubav,�da�time�svjedoēimo.�Držim�da�je�to�najvaͲžnije.�Mladima�treba�molitva�i�primjer.�Ako�se�netko�zanima�za�samostan,�a�ne�vidi�primjer,�to�je�naš�nedostatak.�Mi�ne�možemo�drugaēije�poraditi�nego� svojim�vlastitim� svjedoēanstvom.�A�kako�moraš� svjedoēiti?�Moraš�svjedoēiti� ljubav!�Prema�svakome�biti�blaga,�ne�osorna,�a�nikako�–�kako�smo�se�nauēili�–�odbrusiti.�Mnogo�toga�treba�prešutjeti!�Što�imaš�od�toga�kad�odgovoriš?�Kako�đe�mlada�osoba�shvatiti�naš�redovniēki�život�ako�vidi�na�meni�da�reagiram�nepromišljeno?�Dakle,�osobni�primjer�svjedoēenja�i�ljubav!� Ljubav� treba� pokazati� osobito� danas,� jer� je� današnji�mentalitet�drugaēiji�nego�u�moje�vrijeme.�Nas�su�roditelji�drugaēije�odgajali�nego�što�roditelji� danas� odgajaju� svoju� djecu.� Redovnica�mora� pokazati� ono� što�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������72�

jest!�Mora� pokazati� strpljivost,� ljubav,� suosjeđanje.�Mi�moramo� paziti�kako�đemo�mladima�nešto�ređi.�Najbolje� je�preporuēiti�se�Bogu,�moleđi:�Gospodine,�molim�Te�djeluj�na�svaku�dušu!�A�ako�Gospodin�hođe�preko�mene�djelovati,�onda�On�najprije�djeluje�na�mene.�U�današnje�vrijeme� i�ne�možemo�na�drugi�naēin�djelovati�nego�s�ljubavlju�i�strpljivošđu,�s�vjeͲrom,�pouzdanjem,�ljubavlju�i�molitvom.�Najvažnija�je�molitva!�Jer�po�moͲlitvi�spoznajemo�Boga�i�doživljavamo�Ga.�

SMI:�Kako�vidite�življenje�vjere�danas?�

S.�Virgina:�Snaga�naše�vjere�je�u� ljubavi�prema�Bogu� i�bližnjemu.�Na�žaͲlost,� ljubav� prema� bližnjemu� je� zakazala.� Volimo� više� onoga� od� koga�imamo�profit,�a�Bog�nas�ljubi�sve�–�bez�razlike,�dobre�i�zle.�Ja�znam�da�me�dragi�Bog�voli,�osjeđam�to.�Željela�bih�svima�ređi�da�se�ne�boje�zavjetovaͲnja;�neka�se�ne�boje� ljubavi�Božje!�Dragi�Bog�nas� ljubi�trajno� i�neizmjerͲno.�Voljela�bih�da� shvatimo� tu� ljubav�Božju.�Više�puta�mi�doĜe�da�bih�plakala�od�sređe.�Svaki�dan�oēekujem�Gospodina�da�me�zovne.�I�po�nođi�kad�ne�mogu�spavati,�sjetim�se�svega�što�sam�proživjela�i�šapnem:�„GosͲpodine,�divan�li�si!�Život�je�uistinu�Tvoj�dar!�“�Ovo�što�sada�osjeđam,�poͲsebna�je�milost.�Ne�znam�zašto�me�dragi�Bog�ne�zovne.�Pomislim,�najstaͲrija�Stadlerovka�–�Služavka�Maloga� Isusa.�Uistinu�sam�sretna.�Jedino�mi�bude�teško�kada�se�u�Crkvi�ne�spominje�Stadlera.�Teško�mi�je�to,�jer�je�on�velik!�Ja�se�Utemeljitelju�svaki�dan�pomolim�svojom�„devetnicom“:�devet�Oēe�naša.�Zdravo�Marija�i�Slava�Ocu!�

Razgovarala:�s.�M.�Ljilja�Marinēiđ�

��

„Kako�navijestiti�nadu�mladim� ljudima?�Mi�znamo�da�samo�u�Bogu�ēovͲjek�nalazi�svoje�istinsko�ostvarenje.�Prvenstvena�obveza�koja�se�tiēe�svih�nas� jest� zato� nova� evangelizacija� koja� pomaže� novim� naraštajima� da�ponovno�otkriju�pravo�lice�Boga�koji�je�ljubav.“�

Benedikt�XVI.�

73��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

ODJECI�DUŠE�...��

Uloga�Crkve�u�suvremenom�svijetu��

Obnovljena�Duhom�Svetim�Crkva�prihvađa�Kristov�poziv�da�baci�mreže�u�vjeri�i�otisne� se�na�otvoreno�more,� slušajuđi�glas�Duha.�Ukorijenjena�u�povijest� ima�duhovnu� i�pastoralnu�zadađu,�pozvana� je�kroēiti�u�vremenu,�biti�proroēki�glas�ka�buduđnosti.� Ljudi�našega�vremena� traže� i�oēekuju�od�nas�kao�kršđana�biti�svjedocima.�Uloga�Crkve� je�biti�Kristovo� svijetlo�u� svakoj� Epohi.�U�Kristovom�licu�možemo�kontemplirati�pravo�lice�ēovjeka,�prigrliti�Križ�ali�i�Uskrsnuđe�Nade�da�bismo�navijestili�onoga�koji�je�uvijek� isti,�juēer,�danas� i�uvijek.�Ali�nismo�saͲmi,�Njegov�Duh�je�s�nama.��

Kako�odgovoriti�na�velike�izazove�vremena?�

Napast�je�misliti��da�sve�ovisi�o�našem�programiranju�i�sposobnostima.�Istina�je�da�Bog�oēekuje�našu�suradnju�ali�s�Njegovom�Milošđu.�Bez�Krista�ne�možemo�ništa�uēiniti.�Molitva�nam�pomaže�prepoznati�ovu� istinu� i�podsjeđa�nas�da� je�primat�svega�odnos�sa�Bogom,��tj.�duhovni�život�i�svjedoēanstvo.�Bez�ovog�naͲēela�pastoralni�projekti��su�neuspjeh�a�u�duši�se�raĜa�frustracija�i�razoēarenje.�U�susretu� s�Njim� i�Njegovom�Rijeēju�možemo�pronađi�povjerenje� i�hrabrost�da�naviještamo�EvanĜelje�današnjem�društvu,�te�obnovimo�naše�misionarske�obͲveze.�Zadađa�naših�pastoralnih�pothvata�treba�se�inspirirati�na�zapovijedi�ljubaͲvi,�jer�ako�ljubavi�ponestane,�sve�je�uzaludno.�Ako�uistinu�kontempliramo�KrisͲtovo�lice,��onda�moramo�opaziti�lice�onih�s�kojima�se�Krist�sam�htio�identificirati�(Usp.�Mt.�25,�35Ͳ36),� lice�onih�koji�žive�osjetljiviju� i�ranjiviju�stranu�života.�Ova�usporedba�prema�dokumentu�"Pastiri�Stada"�bl.�Ivana�Pavla�II,�nisu�samo�poziv�na�ljubav�veđ�i�Kristologija��po�kojoj�se�mjeri��vjernost�Kristu�zaruēniku.�

Ono�što�smo�uistinu�u�našem�služenju;��izražava��se�u�našoj�postojanosti�i�ljubaͲvi.��

EvanĜeoska� ljubav� je�kriterij�naše�vjere.�Prisutnost�Duha�Svetog�nas�podsjeđa�da�naviještamo�Isusa�Krista,�a�ne�nas�same.��

Putujuđi�i�pitajuđi�se�o�"Kristovom�danas,“�o�moguđnostima�i�problemima�danaͲšnjice,�koji�su�stavljeni�pred�Crkvu� i�njezinu�misiju,� �bitno� je�obratiti�pažnju�na�sljedeđe:�

1. Slušati��najintimnija�oēekivanja�naših�suvremenika,�uzeti�za�ozbiljno�njiͲhove�potražnje.�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������74�

2. Kao�slušatelji�Rijeēi�Božje�prenijeti�evanĜelje�u�naše�vrijeme.�

Važne�prigode� za�nove�horizonte� su:�dijalog,�utjeha� i� suradnja,� iskustva�koja�pomažu�razumjeti� izazove,�te� �srce�naših�suvremenika.�TakoĜer�kršđanin�sebe�ne�pita�tko�je�njegov�bližnji,�veđ�on�sam�postaje�bližnji�prepoznavajuđi�i�ljubeđi�u�njemu�Kristovo��lice.�

Kako�prepoznati�znakove�vremena?�

II�Vatikanski�koncil�opominje�nas�da�Crkva� ima�stalnu�ulogu� ispitivati�znakove�vremena.�Oni� su�dogaĜaji�u�povijesti� �u�kojoj� smo� �pozvani�prenijeti� �poruku�Božju.��

Znakovi� vremena� tjeraju� u� akciju.� Znakovi� u� kojima� smo� pozvani� � razumjeti�svijet�u�kojem�živimo�te�usmjeriti�naše�djelovanje.��

Kljuēne�rijeēi�raĜaju�se�u�sadašnjem�trenutku�i�dio�su�ovog�trenutka,�ne�juēeraͲšnjeg�ili�buduđeg.�To�hođe�ređi�da�znakovi�vremena�dolaze�i�prolaze,�raĜaju�se�i�umiru,�rijeē�je�o�jednom�prirodnom�procesu�koji� �takoĜer�odreĜuje� i�opstanak�redovniēkih� zajednica�u�Crkvi.�Zato� je�važno�osluhnuti�koje� su�potrebe�ovoga�trenutka� i�odgovoriti�na�njih�u�duhu� �vlastite�karizme,�poštujuđi�darove�svojih�ēlanova�po�kojima� ih�Duh�Sveti�poziva�da�ostvare�svoje�poslanje�unutar�Crkve.�To� je�važno�svjedoēanstvo�za�ēovjeka�današnjice.�Plodovi�takvog�djelovanja�su�blagoslov�za�Crkvu� i�redovniēke�ustanove�koje� đe�svojim�radom� i�djelovanjem�privuđi�mnoge�duše�za�Kraljevstvo�Nebesko.�Povijesna�situacija�koja�se�dogaĜa�"ovdje� i� sada"� �u� zajednici� vjernika�postaje� "teološko�mjesto"� jer�manifestira�"Vijest�Spasenja"�u�danoj� situaciji.�Naglasak�nije�stavljen�na� to�što�Crkva� jest,��veđ�na�to�što�"ona� � izražava�svoju�bit�u�povijesti"�tj.�koje� lice�pokazuje.� Jedan�model��Crkve�koji��je�danas�potreban�prema�Avery��Duelles��je��"Crkva��koja�služi�i�ozdravlja".�Primarna�zadađa�današnjeg�Pastorala��trebala�bi�biti�skrb�za�osobe�sa�posebnim�potrebama;�ēijem�se�zaēeđu�i�pripadnosti�ljudskom�društvu�protiͲve�neke� teorije�moderne� znanosti,� starije� i�nemođne�osobe,�palijativna� skrb,�pastoral�obitelji,�te�obilježene�i�ranjene�osobe�koje�su�zbog�teških�životnih�situͲacija�upale�u�ropstvo�droge�i�prostitucije;�jer�oni�su�sami�i�nemaju�nikoga�da�im�pomogne�otvoriti�novu��i�željenu�stranicu�života.�

�Rijeē�je�o�novim�horizontima�na�koje�smo�pozvani��usmjeriti�svoje�djelovanje�u�Crkvi.��

Prema�knjizi��L.�Sandrin��„Lo�sguardo�della�Teologia�Pastorale“�

��������������������������������������������������������������������Priredila:���s.�M.�Rafaela��Nikiđ�

��

75��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Dan�za�siromahe�…��

Nedjelja�je!�Ustao�je�sa�znakom�križa,�a�sunce�još�ne�bijaše�na�njegovom�prozoru.�Ide�do�kapelice�pozdraviti�Onoga�koji�mu�daje�snagu�i�danas�živjeti.�Uz�svoga�Boga�i�Bezgrješnu�tiho�i�polako�zapoēinje�dan.�Danas�je�odluēio�biti�sa�siromasima.�To�đe�danas�biti�Njegova�molitva�i�hrana…�I�da�…�Dolazili�su�njemu�svi�u�potrebi�tražeđi�njegovu�dobrotu�..�Davao�je�…�Davao�je�sve�što�je�imao,�davao�je�dio�sebe�…�On�je�sivilu�dao�boju,�on�je�muku�dao�smijeh,�životu�smisao�…�I�sve�to�za�svoju�sirotinju�…�Dan�mu�je�prošao�brzo�…�Umoran,�ali�radostan�otišao�je�u�kapelicu�…�Pustivši�suzu�radosnicu,�zahvalio�je�Gospodinu�za�današnji�dan�…�Usnuo�je�sa�znakom�križa�misleđi�na�svoje�siromahe,�išēekujuđi�ponovni�susret�s�njima�…��

s.�Ana�Prkiđ,�novakinja��

�Taj�sveti�dnevni�red�…�

�Opet�sam�ēula�da�je�kasno�zaspao.�A�vatra�koja�mora�gorjeti�još�prije�zore�osviͲjetlila�mu�je�vrata�kapelice�–�išao�je�moliti.�„Bez�molitve�n�možemo�se�spasiti.“�

Dok�nije�trebao�ustati�da�se�pripremi�za�jutarnju�misu,�nije�se�odvajao�od�klecaͲla,�a�i�poslije�mise�bi�obiēavao�zadržati�se�tek'�koji�tren.�Sigurno�je�zahvaljivao.�„Najbolji� i�najkrađi�put,� kojim� se�postiže� spasenje�duše,� jest� svakidanja� sveta�priēest.“�

Volio�je�doruēkovati.�Možda�je�tom�obroku�davao�najviše�vremena�i�moguđnosͲti�da�prizalogaji�malo�više.�A�možda�i�zato�jer�nije�imao�prilike�tako�rano�susresti�ni�jednog�siromaha�jer�bi�mu,�sigurna�sam,�dao�cijeli�svoj�doruēak.�„Imaj�prema�Bogu�srce�djetinje,�prema�bližnjem�srce�materinje,�prema�sebi�srce�sudaēko.“�

Njegovo� radno�vrijeme�bilo� je�–�uvijek.�Za�Boga� i� sirotinju.�Zato� je�posvetivši�svoje� vrijeme� siromasima� znao� zakasniti� na� dogovorene� dopodneve� –� zbog�kojih�su�nastala�velika�djela�koja�je�ēinio.�„Dobrota�je�dragovoljna�ljubav.“�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������76�

Usput�bi�nešto� i�stavio�u�usta�pa� je�najēešđe�preskakao�ruēak� ili�naredio�da�ga�podjeli�prvim�siromasima�kraj�vrata�njegove�nadbiskupije.�„Post�je�mati�zdravͲlja,�kao�što�je�ugodan�život�mati�bolesti.“�

Onda�se�volio�povuđi.�Nije�to�bio� još� jedan�poslijepodnevni�odmor,�nego� iznoͲšenje�svojih�planova�Providnosti�Božjoj.�To�je�ēinio�na�klecalu�u�svojoj�sobi�pred�slikom�Gospe�od�Škrpjela.�„Isus�se�ni�u�ēijem�srcu�bez�Blažene�Djevice�ne�raĜa.“�

Ako� bi� ga� prekinuo� poziv� ili� posjet� još� jednog� siromaha� rado� bi� se� vratio� na�„svoje�mjesto“.�„Bolje� je�pomođi� i�desetorici�nevrijednih�negoli�odbiti� i� jednog�pravog�siromaha.“�

Znao� je� i�pisati� sve� što�mu� je�na� srcu.�Najēešđe� su� to�bile� zahvale� i�molbe� za�donaciju.�Tako�su�nastajale� i�poslanice,�propovijedi,�pisma�njegovim�služavkaͲma�…�

Volio� je�odmoriti�od�pera�pa� je�odlazak�u�vizitaciju�koje�manje� župe� smatrao�odmorom.�(Za�veđu�župu�uzeo�bi�cijeli�dan,�a�ne�dio�poslijepodneva.)�„Svemu�se�nadaj,�a�sam�se�nikakva�truda�ne�boj.“�

Putem�je�molio�krunicu�i�planirao.�„Krunica�je�uzvišena,�a�ujedno�i�jednostavna�molitva.�Puna�je�ona�najdubljih�istina�naše�svete�vjere,�te�ih�nikada�ni�najuēeniji�neđe�mođi�iscrpiti,�a�opet�jednostavna,�te�je�i�najprostiji�mogu�shvatiti�koliko�im�je�do�potrebe.“�

Njegov�povratak�smješten� je�u�predveēerje,�veēer,�kako�kada.�Po�dolasku,�najͲprije�bi�posjetio� kapelicu,�moleđi� za�providnost� i� zahvaljujuđi� za� primljeno.�A�onda�bi�okupio�kanonike,�ili�prijatelje,�ili�ugostio�neke�velike�ljude.�Uz�skromnije�veēere�dogovarali�bi�vizitacije,�nove�projekte,�ēitali�preporuke,�izvješđa�…�A�sve�to�prisutnošđu�Duha� Svetog.� „Duh� Sveti� je� kako� za� Isusa�Krista� tako� i� za�nas�vrutak�i�poēetnik�života.“�

Ponođ�je�bila�njegov�poēetak�i�kraj.�Poēetak�još�jednog�susreta�sa�svojim�Bogom�uz�Sveto�Pismo,�a�kraj�još�jednog�dana�koji�ga�je�približio�Bogu.�Jer,�svakim�daͲnom�bivao�mu�je�sve�bliže.�Prije�nego�zazori,�ponovno�bi�on�u�svoju�kapelicu�…�

(Ispovijest�služavke�koja�je�u�mislima�provela�dan�sa�svojim�Utemeljiteljem)�

�s.�Kristina�Maslađ,�novakinja�

��

���

77��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Dan�jednog�velikana��Zora� se�crvena� tek�nazire,�a� sjena� jednog� ēovjeka�veđ�poēiva�pred�Presvetim.�Veliki� Josip� veđ� sada�hvalu�daje� svom�Gospodinu� za�novi�dan�–�novu�priliku.�Minute�pokraj�njega�prolaze�u�vjeēnost,�a�biđe�mu�se�otvara�za�nove�poticaje�i�susrete…�

Usred�doruēka,�netko�lagano,�ali�ustrajno�kuca�na�vratima�mladom�nadbiskupu.�On�otvara,�a�kad�ono�sirota�žena�ovijena�u�crno,�u�ruci� joj�suzama�natopljena�maramica.� Sagne� se,�desnom� joj� rukom�obriše� suzu� i�ponudi�da�uĜe�u� kuđu.�Blagim�pogledom�smiri�joj�dušu,�a�ona�odgovara�rjeēnikom�svoje�boli.�Ne�treba�mu�puno�da�ju�razumije,�veđ�sprema�odgovor�poput�onog:�Uzdajmo�se�pouzdaͲno,�da�nas�ovo�prevjerno�srce�neđe�nikada�prevariti�ni�zapustiti�…“�Svaka�suza�otrta� je�s�njenog� lica,�ali�ne� i�srca,�premda�se�sada�ponovno�usudi�nadati�–�ne�zato�što�je�izgovorio�tu�utjehu,�nego�zato�što�ju�i�živi.�

Isprativši�svog�Prijatelja�Krista�u�sirotici,�vrađa�se� jutarnjoj�okrjepi.�Svjestan� je�da� je�ovo�važan�dan� za�njegovo� stado�–� kao� i� svaki�drugi�u� kojem�upoznaje,�potiēe,�zove,�gradi,�upuđuje,�daje�od�sebe�…�

Nakon�rješavanja�nekih�papira,�kojih�mu�hvala�Bogu�ne�nedostaje,�priprema�se�za�sveēani�ruēak�sa�svojim�kolegama�sveđenicima.�Kao�najveđi�po�službi�meĜu�njima,�pripala�mu�je�ēast�da�bude�upravo�najmanji.�Tu�ēast�veđ�na�samom�poͲēetku�ruēka�rado�prihvađa�i�provodi�je�u�djelo.�Svima�na�iznenaĜenje�ispala�mu�je�ēaša� iz�ruke,�a�crveno�vino�uresilo� je�snježno�bijeli�stolnjak.�Nakon�trenutka�zbunjenosti,�smijeh�je�proletio�blagovaonom�…�nakon�stvorenog�ozraēja�radosti�i�bliskosti�nije� izostala�ni� toliko�važna� tema�dragog�mu�stada�koje� trpi�mnoge�nevolje.�Poziva�na�ozbiljnost�i�sabranost,�na�otvorenost�svakom�rješenju,�svakoj�pomođi�koja�se�može�ostvariti.�Što�znaēi�„koja�se�može�ostvariti“?�MeĜu�pukom�je�veđ�poznat�kao�onaj�koji�vjeruje�u�Providnost,� i�više�od� toga�–�koji� živi�po�Providnosti�…�

Ruēak�se�malo�odužio,�ali�ni�jedna�sekunda�dana�nije�izgubljena.�Vrijeme�je�da�se�krene�u�realizaciju�izreēenog.�Veđ�posjeđuje�zemlju,�traži�sredstva.�U�mislima�je�sve�veđ�namješteno,�ureĜeno,�srca�namirena.�U�oēima�prolaznika�ēita�potreͲbu,�smišlja�planove�i�naēine,�a�realizaciju�prepušta�snažnoj�Ruci.�

Nakon�mnoštva� susreta� –�ugodnih� i�neugodnih,� lijepih� i� teških,�upeēatljivih� i�onih�neznatnijih�–�vrađa� se�na�najugodnije�klecalo.�Na�klecalo�na�kojem� trnu�koljena,�a�duša�leti�u�visine.�U�tom�položaju�ostaje�dugo�…�vrlo�dugo�…�nekima�neshvatljivo� dugo.� Umor�mu� nestaje� iz� oēiju,� ali� premoreno� tijelo� ipak� traži�poēinak�…�Razigranog�srca�zaspao�je�kasno�u�nođ.�

s.�Margareta�Ružman,�novakinja��

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������78�

Utemeljiteljev�„Plan�rada“��PoĜoh�danas�nakon�dnevnih�obveza�u�našu� staru�knjižnicu.�Tražila� sam�neke�stare�spise�koji�se�tiēu�povijesti�naše�Družbe.�U�knjižnici�je�sve�mirisalo�po�ostarͲjelosti�–�mnoštvu�starih�knjiga,�pergamena,�svezaka,�listova�…�sve�je�to�odavalo�jedno�davno,�prošlo,�ali�za�nas�vrlo�dragocjeno�vrijeme.�Prebiruđi� tako� sve� te�stare� stvari�pogled�mi� zastade�na� jednom�papiru�–�u� tom� trenutku� taj�mi� se�ēinio�potpuno�drukēijim�od�svih�ostalih,�kao�da�je�poseban,�kao�da�mi�može�ređi�više�nego�svi�drugi�koji�su�se�tu�nalazili.�Na�njemu�je�pisalo�sljedeđe:��17.�4.�1913.�2:00�–�Služba�ēitanja�5:00�–�Ustajanje�5:30�–�Jutarnja�molitva�6:00�–�Sv.�Misa�6:30�–�Zajutrak�8:00�–�11:00�–�Obveze�(Napisati�ēasnoj�majci�Krescenciji;�dođi�đe�onaj�siromah�kojem�sam�obeđao�dati�sat;�napisati�propovijed;�…)�11:00�–�Razmatranje�(Lk.�2,�1Ͳ20)�12:00�–�Molitva�–�(AnĜeo�Gospodnji,�Srednji�ēas)�13:00�–�Ruēak�sa�si�(tu� je�tinta�bila�razmazana,�ali�nije�bilo�teško�pretpostaviti�da�đe�i�danas�svoj�ruēak�podijeliti�sa�siromasima�u�onoj�svojoj�maloj�baraci)�15:00�–�Šetnja�uz�Miljacku�(iđi�đe�sa�mnom�g.�Buljan)�16:00�–��itanje�Sv.�Pisma�17:00�–�Molitva:�krunica�(zahvala�mojoj�Majci�za�njezin�zagovor�i�pomođ�u�mom�životu)�18:00�–�Veēernja�molitva�Crkve�18:30�–�Veēera�

I�onda�opet�vremenom�nagrižen�papir�ne�otkri�mi�daljnje�informacije.�

Nakon�proēitanog�teksta�možete�zamisliti�izgled�mog�lica,�moje�duše.�Naravno!�Osjeđala�sam�se�najbogatijom�SMI�u�tom�trenutku� jer�odmah�sam�prepoznala�Utemeljiteljev�rukopis.�O�Bože!�Pa�on�je�molio�Službu�ēitanja�baš�kako�i�molimo�s�cijelom�Crkvom:�

„U�nođi�mi�se�budimo�da�slavimo�te�molitvom“1.��ili�„Sa�postelje�se�dižemo�za�nođnog�doba�gluhoga,�od�tebe�prosit�idemo�da�sve�nam�rane�iscijeliš.“2.�

79��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

No,�nije�me�to�puno� iznenadilo� jer�sam�znala�da� je�taj�svetac�samo� iz�molitve�crpio�svu�snagu�za�svoj�život,�rad,�dobra�djela!�Nego,�nešto�drugo�mi�je�„zapelo�za� oēi“.� Razmatranje!� Taj� dan� je� razmatrao� otajstvo� premilog� Djeteta� Isusa.�zato�je�i�nama�ostavio�u�baštinu�da�razmatramo,�izmeĜu�ostalog,�otajstva�NavͲještenja,�RoĜenja� i�Objavljenja� jer� je�uvidio�kolike�milosti�za�život� tu�možemo�crpsti.� Utemeljitelju� hvala� ti� na� tom� velikodušnom� savjetu.� Iz� tog� „Dnevnog�reda“��ili�„Plana�rada“�vidjela�sam�da�je�Utemeljitelj�zaista�puno�radio,�ali�da�je�puno� i�molio.�I�to� istinski.�Pa�znamo�da� je�molio�sva�otajstva�krunice,�da� je�sv.�Pismo�ēitao�kleēeđi�…�taj�je�ēovjek�jedino�u�Bogu�gledao�sve!�

Žao�mi� je�što�nisam�uspjela�doznati�kada� je� išao�na�poēinak,� jer� tu� je�vrijeme�uēinilo�svoje�–�naime�papira� je� tu�nedostajalo,� tinta� je�bila� razmazana,�sve� je�bilo� toliko�neēitljivo�da� nisam�uspjela� niti�nazrijeti� što� je� tu� pisalo.�Ali�mogu�samo�nagaĜati,�no�nije�to�važno!�Važna�je�poruka.�A�koja�bi�to�mogla�biti?!?�Ne�znam�…�Možda�:�

„Isplaniraj�si�dan,� iskoristi�darovano�vrijeme�…“�ma�ne“�To� je�previše�površan�zakljuēak�…�Tek�nakon�dugog�razmišljanja�dosjetih�se�da�je�ljubav�prema�Bogu�i�bližnjemu� ta�koja� je�pokretala�Utemeljitelja,�a�koja�bi� i�mene�pokretala� samo�ako� joj� se�potpuno�predam�poput�njega.� Tek�bi� tako� ispunila� volju�mog�Oca�svakog�dana.�Zato�sam�nakon�toga�odluēila�otiđi�u�kapelicu�i�pomoliti�se!�Molila�sam�Utemeljitelja�da�mi� isprosi�milost�Boga:�da� ga� ljubim� svim� srcem,�da� se�svaki�dan�odriēem�sebe�kako�bi�prihvatila�Njegovu�volju�i�tako�ispunila�poslanje�na�ovome�svijetu!�

(�asoslov�III.,�1.�str,�Ͳ�663�i��2.�–�str.�698)��

s.�Sandra�Kapetanoviđ,�novakinja����

Pisma�ocu�Utemeljitelju�

Nakon� trodnevne�duhovne�obnove� tijekom�koje� su� se�kandidatice� sarajevske�provincije�nadahnjivale�Utemeljiteljevim�pismima,�te�životima�naših�prvih�sesͲtara,�uslijedio�je�njihov�odgovor�u�obliku�pisma�ocu�Utemeljitelju.�

Dragi�oēe�Utemeljitelju!�

�itajuđi�Tvoja�pisma�upuđena�sestrama,�zaželjeh�napisati�Ti�par� rijeēi.�Svjesna�sam�da�ono�što�si�pisao�nije�baš�lagano,�ali�znam�da�svatko�na�sebe�treba�uzeti�odgovornost�i�svoj�križ.�Ja�spremno�uzimam�svoj�križ,�nosit�đu�ga�i�cvjetati�tamo�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������80�

gdje�sam�posijana�živeđi�krotko,�ponizno�i�skromno.�Oplemenjivat�đu�druge�oko�sebe�živeđi�tako�da�ja�budem�ono�što�je�Bog�sa�mnom�naumio.�

Željela�bih�da�moja�duša�bude�oaza�mira� i� ljubavi�za�mene,�za�druge� i�za�moju�zajednicu.�Teško�je�nekad�biti�tiha�i�radina.�Teško�je�biti�revna�u�molitvi,�no�uz�Božju�pomođ�od�danas�obeđavam�biti�milosrdna� i�ponizna� srca,� lijepe� i�blage�naravi.�Iz�ljubavi�prema�Isusu�dat�đu�sve�za�zajednicu.�Volim�Isusa�i�predat�đu�se�Njemu.� Bit� đu�marljiva,� požrtvovna,� dobra,� bezazlena,� prijazna� i� ljubazna� sa�svakim,�vršeđi�savjesno�sve�svoje�obveze.�Ne�želim�da�mi�duša�bude�kao�pustiͲnja,�puna�sumnje�i�nemira.�

Oēe�Utemeljitelju,�danas�pred�Tobom�želim�ređi�Isusu:�Isuse,�raēunaj�na�mene!�Hođu�srcem�cijelim�da�se�nastaniš�u�mome�srcu�i�mojoj�nutrini,�da�moja�ljubav�bude�sva�za�Tebe,�Isuse,�za�moju�zajednicu�i�za�one�najpotrebnije.�Znam�da�đe�moje�srce�biti�nježno� i�blago� tek�onda�kada�Ti�u�njega�usadiš�poniznost� i�blaͲgost.�Oēe�Utemeljitelju,�pomozi�mi�da�u�meni�trajno�prevladava�vedrina,�ēedͲnost�i�poslušnost,�ti�uresi�Tvojih�duhovnih�kđeri.�Voli�Te�i�Tvoj�zagovor�moli,��

Tvoja�Valentina�Šunjiđ�

Dragi�oēe�Utemeljitelju!�

Drago�mi�je�da�sam�se�tijekom�ove�duhovne�obnove�mogla�intenzivnije�družiti�s�Tobom� i�Tvojim�pismima�upuđenim�sestrama.�Ovih�sam�dana�s�Tvojom�rijeēju�ulazila�u�svoju�nutrinu� i�puštala�da�Tvoja�rijeē�odjekne�u�mojoj�nutrini.�Raduje�me�da�si�uvijek�uza�me.�Hvala�Ti�za�sve�blage�i�tople�rijeēi�koje�sam�mogla�išēitaͲti�iz�Tvojih�pisama.�Znam�da�još�uvijek�nisam�onakva�kakvu�bi�me�Ti�želio�gledati�meĜu� svojim�duhovnim�kđerima,�ali�obeđavam�da� đu� se�od�danas�više� truditi�biti�što�bolja,�kako�bi�rekla�naša�prefekta�–�s.�Lucija�Blaževiđ:�„Dat�đu�se�lomiti.“�

Želim�biti�Tvoja�duhovna�kđer,�Tvoja�blaga�kđer�na�koju�đeš�uvijek�biti�ponosan.�Dragi�oēe�Utemeljitelju,�potpuno�sam�sigurna�da�želim�slijediti� Isusa,�za�Njega�živjeti� i� svojim� radom� Njega� pokazivati� svim� ljudima.� Da,� oēe� Utemeljitelju,�želim�biti�Tvoja�krotka�kđer,�a�Isusova�zaruēnica�koja�đe�uvijek�ukazivati�na�svoͲga�Zaruēnika.�Spremna�sam�svoj�križ�nositi�do�kraja,�s�Tvojom�pomođi� i�zaštiͲtom,�

� � � � Tvoja�Nikolina�Džaviđ�

��

81��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

�������������

STADLERU��Došao�si,�otkud?�Junaēko�srce�što�si�okrenuo,��Povijest�velikim,�silnim�djelima.��Znamo!��Hrvatska�Te�dala,�rodila�Te�u�patnji,��Tebe�patnika.�Krstila�Te�duhom�herojstva,�uēila�Te:�''Žrtvom�ljubavi,�žrtvom�boli!''��Shvatio�si�dobro�kao�genij�svijeta,�i�poēeo�si�paleđi�na�lomaēi�Bosni�veliku�žrtvu�ljubavi:�da�ogrije�mrzle�rane,��da�zgrušana�krv�nestane,�da�se�Bosni�svane.��O,�veliki�Stadleru,��sa�pastirskim�štapom�u�ruci,�plovio�si�smjelo�u�buci,�ēineđi�Mojsijevska�djela,�u�opasnoj�oluji�Hrvatskog�naroda.��Sve�si�svoje�dao,�a�to�si�i�htio,�zatresle�se�planine�Bosne�pod�herojskom�nogom,�kad�si�na�njih�stao.��Ispucana�zemlja�od�bijede�i�boli,�oživnu,�zazeleni�se,�rascvjeta�

i�meka�posta,��jer�Tvoj�znoj�i�krv,�bio�je�dosta.��I�tad�orat�si�poēeo�sijuđi�nauku�neba,�da�svjetlo�s�ljubavlju�zablista,�da�BosnaͲHrvati�osjete�radost�Otkupitelja�Krista.��Srce�ljudsko�nijemo�ostati�nije�moglo,�uēeđi�od�tebe�što�se�žrtvom�radi,�što�se�žrtvom�može,�što�iz�žrtve�niēe.��Žrtva�je�ljubav�pokrenule�su�Bosnu�cijelu,�koja�tada�poĜe�naprijed�u�bijelom�velu.��Za�tobom�stado�je�pošlo,�i�ko�Pastir�pravi�svojih�Služavki�Mali,�s�njima�si�bioͲ�a�Vjeēnost�Te�pozvala�da�ti�rekne�svoj�rajski�''Hvala!''��Hvala!�Kliēu�Ti�Tvoja�djeca,�Tebi,�ēovjeku�hrvatske�Golgote,�Ocu�ljubavi.�Dobrote�djelitelju,�svom�dragomͲ�Ocu�Utemeljitelju!�

����s.Dolores�Brkiđ������������������������������������������������������������NovakinjaͲDubrovnik�1974.�Iz�arhiva�naših�Vjesnika…�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������82�

Nositi�križ��

�Križ�svaki�dan�nositi�teško�je�i�nije�lako,�ali�nositi�ga�s�Isusom�uvijek�je�lakše.�

Križ�imati,�nositi,�milovati,�cjelivati,�

ali�nikada�ne�pokleknuti�pod�težinom�svoga�križa.�

Nositi�ga�kroz�život�i�bolest,�sve�do�kraja�života�svoga,�

do�Vjeēnosti!�„Jer�tko�ne�nosi�svoga�križa�

i�ne�poĜe�za�mnom,�nije�mene�dostojan“�

rekao�je�Isus!��(Mt�10,38).��

Ne�možemo�iako�bi�ponekad�htjeli�

pobjeđi�od�križa,�ali�on�je�neminovan�

za�naš�kršđanski,�redovniēki�život,�i�za�naše�vjeēno�spasenje.�I�sam�Isus�Krist�nosio�je�križ�

sve�do�Kalvarije�za�sve�ljude�svijeta�

i�bio�na�njemu�raspet.��

I�mi�smo�dužni�svaki�dan�po�uzoru�na�Isusa,�

koji�je�dao�svoj�život�za�nas,�i�naše�spasenje�i�otkupljenje,�

hrabro�nositi�svoj�križ�do�kraja�života.�

I�blago�onome�tko�zna�s�ljubavlju�trpjeti�za�Isusa,�

i�svaki�dan�strpljivo�nositi��svoj�križ�za�sebe�i�druge!�

�s.�Magna�Borovac�

83��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Korizma�u�Betlehemu���Kako�sve�više�prolaze�dani�ovoga�milosnoga�vremena�–�korizme,�u�meni�sve�više�raste�želja�da�bar�nešto�malo�više�saznam�o�korizmi�u�BetleheͲmu.�esto�zastanem�na�trenutak�u�mislima,�ali�mi�jaka�buka� i�gužva�preͲkinu�moje�druženje�sa�sestrama.� Iako� ih�ne�vidim,�njihovu�duhovnu�priͲsutnost�osjeđam.�Ima�li�što�bolje�od�toga�nego�da�znaš�da�đe�te�netko�na�vratima�Betlehema�uvijek�doēekati� i�poželjetiti�blagoslovljen�dan.�OboͲgađena�i�radosna�srca�vrađam�se�svaki�dan�u�vjeri�i�nadi�da�đu�ih�ponovno�sresti.�Svaki�me�dan�iznova�i�ponovno�nešto�vrađa�na�izvor�ljubavi,�u�moj�Betlehem.�Ponekad�je�jako�teško�svijetliti�tamo�gdje�si�poslan,�jer�živimo�u�svijetu�gdje�je�zlo�prisutno�i�koliko�god�nastojali�biti�jaki�i�boriti�se�proͲtiv�zla,�padnemo,�izgubimo�borbu,�jer�su�nam�zavodljivosti�ovoga�svijeta�prava�napast� i�kušnja.�Mi�smo�samo� ljudi�te�kao� i�svi�drugi� imamo�palu�narav,�ali�nas�snaga�smrti�i�uskrsnuđa�Kristova�oslobaĜa�od�sile�zla�i�mraͲka�ovoga�suvremenoga�svijeta���

Iako�baš�sada�u�školi�nema�puno�toga�što�bi�posvjedoēilo�da�je�to�bio�naš�samostan,�ali�nam�i�ne�treba�ništa�više�od�samoga�zdanja�koje�puno�više�svjedoēi� i�ponosno�ēeka�dan�kada� đe�se�u�njemu�osjetiti�toplina�sestarͲskoga�ozraēja.�Stoga�ponosno�ēekamo�da�jednoga�dana�živimo�korizmu�i�Uskrsnuđe�u�Betlehemu.�ALELUJA!�

� � � � � � Valentina�Šunjiđ,�kandidatica��

Odlazak��s�porukom��

Odlazak� s� porukom...� Tako� bismo�mogli� opisati� dogaĜaje� kojima� smo�svjedoci� ovih� dana,� a� zaista� su� to� situacije� kojima� su� ljudi� svjedoēili�rijetko.�Odreknuđe�Svetog�Oca�pape�Benedikta�XVI.�od�službe�Petrovog�nasljednika�sve�nas�je�jako�iznenadilo�i�izazvalo�u�nama,�vjernicima,�puno�pitanja.�I�crkvenoj�hijerarhiji�trebalo�je�vremena�da�se�snaĜe.�

I�ovim� ēinom�Papa�nas� je�uēvrstio�u�vjeri� jer� sve� što�on� ēini� ima� za�cilj�približiti� naša� srca� Bogu� i� uēiniti� nas� istinskim� Božjim� svjedocima� i�prijateljima.� Benedikt� XVI.� je� izjavio:� "Nakon� što� sam� se� više� puta�preispitao�pred�Bogom,�došao�sam�do�uvjerenja�da�mi�moje�snage,�zbog�poodmakle� dobi,� više� ne� dopuštaju� vršiti� na� prikladan� naēin� moju�papinsku� službu."�Papa� je�naglasio�da� je� svoju�odluku�donio�u� slobodi,�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������84�

svjestan�težine�tog�ēina�i�suvremenih�okolnosti�u�kojima�živi�crkva.�

Papa�Benedikt�XVI,�krsnim�imenom�Joseph�Ratzinger,�roĜen�je�na�Veliku�subotu� 16.travnja� 1927.godine� u� gradu�Marktl� am� Inn� u� Njemaēkoj� i�istog� je�dana�kršten.�Živio� je�u�zdravoj,�vjerniēkoj,�katoliēkoj�obitelji.�Od�1946.do1951.� studirao� je� filozofiju� i� teologiju.� Po� završetku� studija�zareĜen� je� za� sveđenika.� Kao� vrstan� teolog,� predavao� je� na� brojnim�sveuēilištima.� Sudjelovao� je� i� kao� teolog� struēnjak� na� Drugom�vatikanskom� koncilu.� U� listopadu� 1978.� sudjelovao� je� na� konklavi� na�kojoj� je� izabran� Ivan� Pavao� II.� za� Petrovog� nasljednika� koji� ga� je�imenovao�i�Prefektom�Kongregacije�za�nauk�vjere.�

Kardinal� Joseph�Ratzinger� izabran� je�za�nasljednika�pape� Ivana�Pavla� II.�na� konklavi� 19.� travnja� 2005.� godine.� � Za� vrijeme� svog� pontifikata�ostvario�je�24�inozemna�putovanja�i�objavio�3�enciklike.��Kao�265.�papa�u�povijesti,�Crkvu�je�vodio�7�godina,�10�mjeseci�i�9�dana.�

Po� ēemu� đemo�pamtiti�Svetog�Oca�Benedikta�XVI.?�Prije� svega,�pamtit�đemo�ga�kao�ēovjeka�vjere,�duboke�i�iskrene,�i�kao�ēovjeka�posve�odanog�Crkvi.�Pamtit�đemo�ga�kao�jednog�od�najveđih�teologa�u�povijesti�Crkve.�Pamtit�đemo�ga�kao�Papu�kojeg�smo�voljeli�slušati� i�ēitati.�Pamtit�đemo�ga�kao�poniznog�i�vjernog�radnika�u�vinogradu�Gospodnjem.�

Naš� narod� pamtit� đe� ga� po� njegovoj� naklonosti� prema� nama� i� po�apostolskom� pohodu� kojim� je� obogatio� našu� domovinu� u� lipnju� 2011.�godine.� Pamtit� đemo� i� veliēanstveni� susret� s� njim� i� našim� mladim�vjernicima�na�Trgu�bana�Jelaēiđa.�Bio�je�to�susret�Neba�i�zemlje�ispunjen�predivnom,� glasnom� šutnjom� koja� se� i� Papi� Benediktu� XVI.� duboko�urezala�u�srce!�

U� svom� posljednjem� obrađanju� vjernicima,� kao� Vrhovni� poglavar�katoliēke�Crkve,�Sveti�Otac�Benedikt�XVI.�u�Castel�Gandolfu�je�rekao:�"Ja�sam� samo� putnik� koji� zapoēinje� posljednju� etapu� ovozemaljskog�putovanja,� ali� želim� i� nadalje� svojim� srcem,� ljubavlju,�molitvom,� svim�svojim�duhovnim�snagama�raditi�za�zajedniēko�dobro� i�za�dobro�Crkve� i�ēovjeēanstva."�

Fra�Bonaventura�Duda� jednom� reēe:� "Svi� smo�mi�pred�Bogom�mali.�A�jednom�u�nebu,�saznat�đemo�da� je�meĜu�nama�bilo� i�velikih."�Jedan�od�tih� velikih� s� kojima� smo� imali� ēast� i� radost� živjeti� istu� vjeru,� slaviti�Gospodina,�moliti� se� i�napredovati�u�dobru,�graditi�Kraljevstvo�Božje� � i�zvati�ga�svojim�Papom�(Ocem)�svakako�je�bio�i�Benedikt�XVI.!�Bogu�nek�je�

85��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

hvala� na� tom� velikom� daru� kojim� nas� je� blagoslovio!� � Mi� smo�blagoslovljeni�jer...živjeli�smo�u�vrijeme�Benedikta�XVI.!�

��s.�M.�Samuela�Grozaj�

Laku�nođ�Sveti�Oēe!��

Dok� sam� nijemo� i� sa� suͲzom�u�oēima,�gledala,�SveͲti�Oēe,� tvoj�odlazak� iz�VaͲtikana,� svijet� je� postao�tako� malen� pred� tim� još�njemu� nepoznatim� dogaͲĜajem.�Tvoj�zadnji�odlazak�iz� rezidencije� pastira� CrkͲve,� ispratilo� je� sunce� koje�je� bilo� veđ� na� zapadu,� na�zalazu�…� Zasigurno�njegoͲ

ve�zalaze�gledao�si�više�puta�sa�svoga�prozora�s�kojeg�si�blagoslivljao�tko�zna�koliko�puta�danju�i�nođu�cijeli�svijet,�Crkvu,�ēovjeēanstvo.�Ta�u�Rimu�su�najljepši�zalazi�sunca.�Na�Trg�Svetog�Petra�došli�su�mnogi�jer�su�željeli�još�jednom�mahnuti,�zahvaliti,�i�pomoliti�se�za�tebe.�Tek�je�samo�helikopͲter�kojim�si�bio�odvezen�u�Castelgandolfo�prošao�kao�sjena�uz�sam�trg� i�nije�te�nitko�mogao�više�vidjeti.��Oēi�svih�bile�su�uzdignute�k�plavom�neͲbu…�A�tko�to�ne�bi�prosuzio�…�I�ako�sam�bila�daleko�od�Rima�duhom�sam�te�pratila�na�putu�do�tvog�privremenog�boravišta.��

Sve� je�utihnulo.�Rim�se�ēinio� iz�perspektive�neba�kao�da�spava,� i�ako� je�bilo� tek�17� sati.�Ti� si� visoko,� letiš�nebom…�Ništa�neobiēno.�Ta� tvoja� je�duša� i�onako�uvijek�bila�uzdignuta�k�nebu,�boravištu�Oca…�Tvoje� tijelo�bilo� je�na�zemlji�a�duh� i�duša�s�Onim�koga�si�nam�dozivao�svojim�duboͲkom� rijeēima,�s�Kristom,�kome�pripada�nebo� i�zemlja.�Sada�pokušavam�razumjeti�tvoje�poruke�i�rijeēi�koje�su�izvor�duboke�meditacije�i�kontemͲplacije�Lica�s�kojim�se�svako�ljudsko�srce�želi�preobraziti.��Dugo�đu�išēitaͲvati� i�nadahnjivati�se�tim�porukama� i�pozivima�kojima�si�nas�pozivao�da�budemo�Kristovi.��

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������86�

I�dok�polagano�se�približavaš��svom�odredištu,�mrak�se�spušta�na�zemlju�a�s�njim�i�ti.�Stigao�si…�Sve�izgleda�jednostavno�i�tiho,�bez�posebnih�proͲtokola.� �Pomislih:�O�Bože� zar� je�moguđe�da� se� završava� sve� i�da�Crkva�nastavlja�novu�povijest?�Kod�tvog�privremenog�doma�ēekalo�te�mnoštvo�vjernika�koji�su�ti�željeli�još�jednom�ređi:�S�tobom�smo�Sveti�Oēe!�Pojavio�si�se�a�svi�su�ti�pljeskali,�kliktali:�Hvala�sveti�Oēe!�Volimo�te!�Uzvratio�si�im�uzdignutom� rukom�kojom�si�hrabrio,�blagoslivljao�svoje�stado,� i�blagim�oēinskim�osmjehom�na�licu,�kao�da�si�želio�i�ti�ređi:�“Niste�sami!��S�vama�je�Krist.“�Prozborio�si�svoje�zadnje�rijeēi:�„Dragi�prijatelji,�sretan�sam�što�sam� s� vama,� okružen� ljepotom� stvorenog� svijeta� i� vašom� simpatijom�koja�me�raduje.�Hvala�za�vaše�prijateljstvo� i�vašu� ljubav“�…�„Nisam�više�Papa,�bit�đu�Rimski�prvosveđenik�do�20�sati�veēeras,�i�više�to�neđu�biti“�…�„Ja�sam�samo�putnik�koji�zapoēinje�posljednju�etapu�ovozemaljskog�puͲtovanja�ali�želim�i�nadalje�svojim�srcem,�ljubavlju,�molitvom,�svim�svojim�duhovnim�snagama�raditi�za�zajedniēko�dobro� i�za�dobro�Crkve� i�ēovjeͲēanstva.� I� osjeđam�da�me�u� tome� snažno�podupire� vaše�prijateljstvo� i�vaša� ljubav“...� „Idemo� dalje� za� opđe� dobro�Crkve� i� svijeta.�Hvala,� laku�nođ.“

Sveti�Oēe! Posljednja�rijeē�koju�si�u�svom�pontifikatu�rekao,�bila�je:�„Laku�nođ!“�Nakon�tih�rijeēi,�pogledao�si�na�sve,�u�tom�pogledu�pozdravio�si� i�zagrlio�cijeli�svijet�i�otišao�…��

Od�tog�trenutka,�toēnije,�od�20�sati�Ͳ�28.�veljaēe�2013.��svoj�boravak�nazͲvao�si�„boravak�u�Petrovom�dvorištu“�a�sada�na�dva�mjeseca�boravit�đeš�u�„Petrovom�ljetnikovcu“.�Zaslužio�si�odmoriti�se�Sveti�Oēe,�i�ako�znamo�da� tvoja�briga� i� ljubav� za�Crvku�od� sada� đe�biti�u�drugoj�perspektivi,�u�dubokoj�molitvi�i�zajedništvu�s�Ocem�…��

Trg�ispred�tog�ljetnikovca�bio�je�još�dugo�u�nođ�pun�tvojih�odanih�prijateͲlja.�Rijeēi�su�još�odjekivale:�„S�Tobom�smo�Sveti�Oēe!�Volimo�te!”�Kako�je�ta�nođ�ulazila�u�svoju�tajnu,�utihnule�su�rijeēi�a� ljudska�srca�ostala�s�ToͲbom�u�molitvi�razmišljajuđi�o� tom�velikom�dogaĜaju�Crkve.�Vrata�su�se�zatvorila…� i�u�Vatikanu� i�u� ljetnikovcu.�Vojnici�su�to�sveēano� i�dostojanͲstveno�uēinili.�Vidjela�sam�taj�prizor�više�puta�ali�ovaj�put�bilo�je�to�druͲgaēije�…��

Kao�nikad�osjetila�sam�prazninu� i�nesigurnost�u�LaĜi�–� jer� je�ostala�bez�svog�Kormilara,�ali�vjerujem,�znam,� i�to�si�nam�toliko�puta�ponovio�ovih�dana,�da�je�Krist�onaj�koji�vodi�Crkvu,�On�je�njezin�Kormilar.�On�je�zavesͲ

87��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

lao�veēeras�i�stao�na�njezin�branik�–�vidljivo�–�jer�Crkva�je�Kristova�laĜa…�a�mi�smo�njegova�djeca…��

Tu�je�i�Pastir,�papa�u�miru,�Benedikt�XVI.��njemu�veēeras�želim�ređi:�Sveti�Oēe,� hvala� za� tvoje� upravljanje� laĜom�Crkve� tijekom� proteklih� godina.�Hvala�za�ēvrstinu�upravljanja�u�burama�i�olujama.�Hvala�za�ohrabrenje�da�putujem�pravim�putem,�pravom�cilju.�Hvala�za�razumijevanje,�praštanje,�ljubav.�Hvala�za�svjedoēenje.�Umoran�si…�Veēeras�se�odmori…�Spavaj�...�Krist�je�s�tobom�…�On�je�preuzeo�Kormilo�laĜe�i�uz�Njega�smo�veēeras,�mi�njegova�djeca,�…�više�nego�smo� to�bili�uz�Tebe�…�Zaboravili�smo� toliko�puta�…�Oprosti�nam�…�

Svijeđa�koju�sam�zapalila�moleđi�za�tebe�prije�dvije�veēeri,�gori�i�veēeras.�Gorjet�đe�dugo�u�nođ,�za�tebe,�za�Crkvu,�za�njezinog�novog�Pastira�…�

I�ako�je�zavladao�muk�nođi�želim�tiho�ti�ređi:��

Laku�nođ�Sveti�Oēe!�Laku�nođ�Pastiru�crkve!�Laku�nođ�Kristov�namjesniēe!�Laku�nođ�ēvrsta�Stijeno�Crkve!�Laku�nođ�Petre�naših�dana!�Laku�nođ�Prijatelju�Hrvatskog�naroda!�Laku�nođ�papa�Benedikte�XVI.!�Laku�nođ!�Hvala�Sveti�Oēe!��

s.�Ana�Marija�Kesten��

��

„Velika�nada�može�biti� samo�Bog�koji�obuhvađa� cjelokupnu� stvarnost� i�koji�nam�može�ponuditi� i�dati�ono� što� sami� svojim� silama,�ne�možemo�postiđi.�To�da�nam�se�ona�daje�kao�besplatan�i�nezaslužan�dar�spada�na�sastavni�dio�nade.�Ta�se�nada� temelji�na�Bogu� ...�koji� ima� ljudsko� lice� i�koji�nas� je�do�kraja� ljubio:�svakoga�od�nas�pojedinoga� i� ēovjeēanstvo�u�cjelini.“�

Benedikt�XVI.�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������88�

PASTORAL�MLADIH�I�PRIJATELJI�MALOGA�ISUSA�

��Slavonski�Brod�

„U�vjeri�hodimo“

U�subotu,�02.�ožujka�2013.�održan�je�IX.�Dekanatski�križni�put�mladih�„U�vjeri�hodimo“,�u�kojem�su�bili�ukljuēene�sve�župske�zajednice�na�podruēͲju�Slavonskog�Broda.�Ispred�našeg�samostana�bila�je�XII�postaja.�Pošto�se�u�pozdravnom�govoru�spominje�naš�Utemeljitelj�i�mislim�da�je�to�važno�i�za�nas�a�naravno�i�za�sve�BroĜane.�Hvala�ti!�

Poštovani�i�dragi�mladi�hodoēasnici�Križnoga�puta!�

Sve�Vas�od�srca�pozdravljam�u�ime�sestara�Služavki�Maloga�Isusa,�ispred�ēije�kuđe�se�nalazimo.�Sestre�ovdje�žive�i�djeluju�koliko�i�župna�zajednica.�Uskoro�ulazimo�u�20�godišnju�života�i�djelovanja.�Bogu�hvala�za�primljeͲne�milosti�kroz�to�razdoblje.�

Bogu� zahvaljujem� i�na�Vašoj�odvažnosti�da�budete� sljedbenici�Kristova�Križnoga�puta.�Smatram�to�velikom�milošđu�i�darom�za�Vas�osobno,�kao�i�za�mjesnu�i�opđu�Crkvu.��

Hvala�Vam�za�svjedoēanstvo�vjere�koje�dajete�svima�nama�koji�smo,�taͲkoĜer,�izabrali�Krsta�za�naš�Put,�Istinu�i�Život.��

Isus�na� jednom�mjestu�kaže:�"Tko�nije�spreman�uzeti�svoj�križ� i�pođi�za�mnom�nije�mene�dostojan."�Vi�nam�pokazujete� i� svjedoēite� spremnost�uzeti�i�nositi�s�Isusom�Križ�vlastitog�života�na�naēin�kako�ga�je�on�nosio.��

Nitko�od�nas�nije�pošteĜen�Križa,�samo�je�razlika�u�tome�kako�se�prema�Križu�odnosimo.�Da�li�ga�kao�ludost�odbacujemo�ili�ga�kao�djelo�spasenja�prihvađamo?� Za� sebe�možemo� ređi:�Mi,� sljedbenici� Križa� Kristova,� ne�odbacujemo�ga�kao�ludost,�nego�prihvađamo�i�nosimo�s�Kristom�za�vlasͲtito�djelo�spasenja�i�spasenja�svih�ljudi.��

89��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Danas�na�prvu�subotu,�kad�molimo�za�nova�duhovna�zvanja,�osobe�koje�đe�biti�spremne�Isusu�služiti�u�sveđeniēkom�i�redovniēkom�životu.�UkljuͲēujem� ih�u�ovu�molitvu�Križnoga�puta,�da� Isusu�mogu�odgovoriti:� "Evo�dolazim�Gospodine�vršiti�volju�tvoju".�Kao�što�su�to�mnogi�rekli�koji�su�u�Kristovoj�službi.�Mnogi�sveđenici,�sestre�Služavke�Maloga� Isusa� i�drugih�redovniēkih�Družbi�unutar�Crkve.�Ne�mogu�meĜu�njima�ne� spomenuti�broĜanina,�Slugu�Božjega�Josipa�Stadlera,�utemeljitelja�sestara�SMI.��

Neka�ovaj�Križni�put�bude�put�našeg� rasta�uvjeri,� te�nam�vjera�bude� "�...dragocjeno� blago�Božjih�milosti,� koje� nas� usređuju� u� životu� i� tješe� u�ēasu�smrti,�ēine�nas�blaženima�na�zemlji�i�u�vjeēnosti."�kako�je�rekao�sluͲga�Božji�Josip�Stadler.��

U�godini�170.�obljetnice�njegova�roĜenja� i�krštenja� Ͳ� ēovjeka�postojane�vjere� i�velikog�pouzdanja�u�Boga.�Preporuēujem�vaš�hod�Križnoga�puta�njegovu�zagovoru.�����Gospodine,�po�zagovoru�sluge�Božjega�Nadbiskupa�Stadlera� i�naša�srca� ispuni�darom�svete�vjere�kako�bi�naša�nastojanja� i�djelovanja�bila�usmjerena�prema�Tebi�i�za�Tebe.�

Neka�svaki�Vaš�daljni�korak�bude�blagoslovljen�i�voĜen�Kristovim�Duhom.�

Sestra��Kristina�AĜžamiđ��Omiš�

�Dijeliti�i�blagovati�Božju�Ljubav�

�Adventski�su�dani�vrijeme�priprave�za�Božiđ,�vrijeme�koje�nas�na�poseban�naēin�potiēe�na�bliskost�s�Bogom,�na�radost�susreta�s�Njim,�na�zahvalnost�za�Njegovu�milosnu� ljubav� i�puninu�Njegove�dobrote.�Prilika� je� to�da�u�ozraēju�božanske�ljubavi�i�nade�u�svojim�srcima�obnovimo�sliku�Božju,�da�mu� se� približimo�molitvom,� rastom� u� vjeri,� kako� bi� ispunjeni� snagom�Duha�Svetoga�ljubili�brata�ēovjeka.�To�je�zadađa�svakog�kršđanima,�uvijek�i�sada�biti�Kristovo�svjetlo,�dijeliti�sređu,�radost�koja�izvire�iz�srca,�dijeliti�i�blagovati�Božju�ljubav,�vjerovati�mu,�živjeti�vjeru�koja�je�ljubavlju�djelotͲvorna.��

Kad�se�srca�slože,�milost�Božja�ēudesno�djeluje� i�donosi�obilne�plodove.�Taj�divni�osjeđaj�radosti�ljubavi,�koja�se�ēudesno�umnažala,�osjetile�smo�i�mi�župljanke�omiške�župe�Sv.�Mihovila�ArkanĜela,�koje�smo�u�subotu�15.�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������90�

prosinca�2012.�upriliēile�susret�Prijatelja�Malog�Isusa�i�posjetile�štiđenike�o�kojima�u�svom�samostanu�skrbe�Sestre�Služavke�Maloga�Isusa�u�OmiͲšu.�U�veselom�druženju�s�našim�domađinima,�vrijednim�sestrama�i�njihoͲvim�štiđenicima,�uz�božiđne�pjesme�i�molitvu,�razgovor�ugodni�i�kolaēiđe�vrijeme�je�brzo�prolazilo.�

Svi�smo�bili�ispunjeni�milošđu�Kristove�ljubavi�koja�je�te��kišne�subote��na�poseban�naēin�zasjala�u�našim�srcima.�

Neka�svako�naše�srce�bude�kolijevka�ēista�i�bijela,�topla�i�ponizna,�uvijek�spremna�za�Malenog�Isusa!��

I�ne�zaboravimo�rijeēi�Sv.�Pavla�:�„Bog�nas�je�stvorio�za�dobra�djela�u�KrisͲtu�Isusu!“(�Ef�2,10)�

Živio�Mali�Isus!�

�Branka�Mlinar,�PMI�Omiš�

�Split�

Nikada�umorna�ljubav�–�Stadleru�za�170.�roĜendan��

U�organizaciji�Hrvatske�udruge�Benedikt,�u� ēetvrtak,� 24.� sijeēnja� 2013.�god.�u�knjižnici�Nadbiskupskog�sjemeništa�u�Splitu,�prof.�dr.�sc.�don.�Ivan�Bodrožiđ�predstavio�je�zbirku�pjesama�Nikada�umorna�ljubav,�mlade�auͲtorice,� ēlanice�PMI� iz�Omiša,�Branke�Mlinar�koja� je�stihove�posvetila�bl.�Ivanu�Pavlu�II.�i�svojoj�baki�Mariji�Lidiji�Lelas,�in�memoriam.�Prostor�knjiͲžnice�bio� je� ispunjen�veđ� i� prije� samog�poēetka�promocije�u�18,00�sati,�a��

datum� predstavljaͲnja� pomno� je� izabͲran�jer�je�na�taj�dan,�prije�170�godina,�24.�sijeēnja� 1843.� u� SlaͲvonskom� Brodu� roͲĜen� hrvatski� sveđeͲ

91��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

nik,� Vrhbosanski� nadbiskup� Josip� Stadler,� utemeljitelj� Družbe� Sestara�Služavki�Maloga�Isusa�kojima�je�autorica�ovom�prigodom�uputila�srdaēan�pozdrav,�naglašavajuđi�da�je�iznimno�sretna�jer�Stadlerov�roĜendan�prosͲlavljaju�na�predivan�naēin�Ͳ�pjesmom�združeni�u�Kristu.�

Svojom� su�nazoēnošđu�ovaj�dogaĜaj�uveliēale� sestre� splitske�provincije�Sv.�Josipa:�s.�Sandra�Midenjak,�provincijalna�glavarica,�s.�Krucifiksa� IveͲljiđ,�zamjenica,�s.�Jelena�Mareviđ,�tajnica,�s.�Maneta�Mijoē,�savjetnica,�s.�Dulcelina�Plavša,�s.�Flavija�Brstilo,�s.�Dolores�Brkiđ,�s.�Mirjana�Rojnica�i�s.�Terezija�Pervan�koja� je� �sudjelujuđi�u�programu�proēitala�pjesmu�U�srcu�Maloga�Isusa.��

Mladoj�su�pjesnikinji,�uz�brojne�poklonike�duhovne�poezije,�podršku�pruͲžili�i�njezini�profesori�s�Katoliēkog�bogoslovnog�fakulteta�u�Splitu:�recenͲzent� i�promotor�zbirke�prof.�dr.�sc.�don.�Ivan�Bodrožiđ,�prof.�dr,�sc.�MlaͲden� Parlov,� ravnatelj� Nadbiskupskog� sjemeništa� u� Splitu,� prof.� dr.� sc.�Ante�Mateljan,�dr.�sc.�Alojzije��ondiđ�i�dr.��

U�glazbenom�dijelu�programa�nastupili� su�VIS�Gospe�od�Zdravlja� SPLIT�DOBRI,�te�Mislav�Gogiđ�i�Ivana�Baliđ�koji�su�izveli�Schubertovu�Ave�Maria.�Uz�autoricu�stihove�su�kazivali:�Domogoj�Jelaēa,�s.�Terezija�Pervan,� Ines�Balajiđ�i�Kristina�Žura.�Program�predstavljanja�vodila�je�Ana�Kovaēeviđ,�a�pozdravne�rijeēi�u� ime�Hrvatske�udruge�Benedikt�uputio�je�Mario�PopoͲviđ.� � �Predstavljajuđi�svoju�knjigu�autorica� je�naglasila�kako�je�ova�zbirka�poezije�njezino� svjedoēanstvo� ljubavi� za�Krista,�da� joj� je� iznimno�drago�što�se�promovira�na�170.�godišnjicu�Stadlerova� roĜenja,�u�Godini�vjere�koju�je�proglasio�papa�Benedikt�XVI.,�te�da�stihovima�zahvaljuje�Bogu�za�ukazanu�milost.��

Svojim� objektivom� predstavljanje� je� zabilježio� Roko� Pavlinušiđ,� koji� je�uredio� i�naslovnicu�zbirke�Nikada�umorna� ljubav,�a�u�publici�smo�mogli��zamjetiti��glumca�Slavka�Sobina�i�dizajnericu�Riu�Devēiđ.���

Na�kraju�ove�lijepe�veēeri�osladili�smo�se�ukusnim�kolaēima�koje�je�pripͲremila�s.�Mirjana�Rojnica�i�PMI�iz�Velog�Varoša.�

„U�srcu�Maloga�Isusa,�naša�je�sređa�dragocjena!“�

Branka�Mlinar�PMI,�Omiš�

���

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������92�

Split�Živom�krunicom�od�Stadlera�do�Isusa�

�U�ovoj�Godini�vjere�na�170.�roĜendan�sluge�Božjeg�Josipa�Stadlera,�dakle�24.�1.2013.��bila�je�pokrenuta�devetnica�žive�krunice.�Ideja�i�organizacija�realizirala�se�kroz�24�sata�meĜu�Prijateljima�Malog�Isusa�Splitske�ProvinͲcije�zajedno�s�nekoliko�molitvenih�zajednica�diljem�Hrvatske.�Svaki�dan�devetnice�bio�je��organiziran�tako�da�dio�sudionika�sudjeluje�po�rasporeͲdu�kroz�post,�svetu�misu,�klanjanje�ili�meditacije�uz�film�(posebno�PMIͲa)�o�dr.�Josipu�Stadleru�''Velikan�vjere�u�hrvatskom�narodu''.�Stadler,�veliki�uzor�vjere,� je�bio�ēovjek�koji� je�s�povjerenjem�raēunao�s�Bogom� i�MariͲjom,�a�Bog� je� raēunao�s�njim.�Kroz� teška� i�burna�vremena�svojom�snaͲgom�vjere�u� Isusa� i�Mariju,�gledano� ljudski�u� ēesto�nemoguđe� situacije�unio�je�Boga�kroz�velika�djela.�Zato�je�govorio:�''Vjera�je�dragocjeno�blaͲgo!''�

Danas�nam� je�možda�više�nego� ikad�potrebno�to�blago.�U�ovim�burnim�vremenima� za�Crkvu,�naš�narod� i�nova� zvanja,�potrebna�nam� je� živa� i�ēvrsta�vjera,�kao�u�onim�prvim�stoljeđima�Crkve.�

Devetnica�je�bila�s�nakanom�za�prihvađanje�vrednota�vjere�i�EvanĜelja�u�hrvatskom�narodu,�posebno�najodgovornijima,�te�da�svjetlo�vjere�u�naͲma�bude�jasno,�vidljivo�i�prepoznatljivo.��

Na�BLAGDAN�SVIJE�NICE�2.�2.�2013.,�nakon�devetnice,�zahvalili�smo�BoͲgu�za�Bogu�posveđene�osobe�moleđi�za�nova�duhovna�zvanja,�za�dar�svjeͲtla,�vjere�u� Isusa�koji� je�rekao:� ''Ja�sam�svjetlo�svijeta,�tko� ide�za�mnom�neđe�hoditi�u�tami.''�jer�On�je�Svjetlo�za�prosvjetljenje�naroda.��

Osnaženi�kroz�devetnicu�s��psalmistom�pjevamo:��

''Tvojom�svjetlošđu�mi�đemo�svjetlo�vidjeti.“��

�������������������� � � ��������������s.�Dolores�Brkiđ,�proēelnica�PMIͲa�������������������������������������������������Mirjana�Zemunik,�animatorica�KriloͲJesenice�

93��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

POKOJNE�SESTRE��

s.�M.�Bogumila�(Marica)�Štengl�

(3.�08.�1923�–�19.01.2013)�

22.�Sijeēnja�2013.� sahranjena� je�na� samoborͲskom�groblju�+�s.�M.�Bogumila�Štengl.�SprovoͲdne� obrede� predvodio� je� vlē.� Vlado� Bogdan�samoborski� župnik,� vlē.� Ivica� Štengl� neđak,�mons.� Stanislav� Kovaēiđ� delniēki� župnik� i� vlē.�Branko�Picek.��Na�sprovodu�i�misi�zadušnici�za�našu�pokojnu�sestru,�sudjelovale�su�s.�M.�KaͲtarina� PeniđͲSirak� provincijalna� glavarica� sa�sestrama� iz� Nove� vesi,� Kraljevca,� Samobora,��Stenjevca,�Pitomaēe.�

S.�M.�Katarina�PeniđͲSirak�oprostila�se�od�pokojne�s.�Bogumile�ovim�rijeͲēima:�

Život�s.�M.�Bogumile�bio� je� ispunjen�ēvrstom�vjerom�koju� je�na�krštenju�primila�i�nenametljivo�ju��zraēila,�jer�je�znala�da�je�Isus�onaj�kome�je�povͲjerila�svoj�život.��

Marica,�s.�Bogumila�Štengl�roĜena�je�3.�08.�1923.�godine�od�oca�Alojza�i�Marije�r.�Kuhtiđ�u�Rudama�kraj�Samobora.�Sama�je�za�sebe�kazala�"imala�sam�zvanje�od�osnovne�škole�i�veselila�se�da�đu�kad�budem��imala�17�goͲdina�mođi�uđi�u�samostan."�To�joj�se�ipak�nije�ostvarilo�zbog�ratnih�prilika�i�u�samostan�ulazi�u�svojoj�24Ͳtoj�godini.�Nakon�kandidature�u�Sarajevu�ulazi�u�novicijat� i�na�blagdan�Velike�Gospe�1949.�godine�polaže�prve�reͲdovniēke�zavjete.��

Radosno�se�prepustila�služiti�Bogu,�tiho�i�nenametljivo.�Bila�je�jednostavͲna,�savjesna,�uporna�i�uzorna�redovnica.��

Svoj� redovniēki�život�zapoēela� je�u�župi�sv.� Jeronima�u�Zagrebu,�gdje� je�bila�godinu�dana,�a�zatim�u�našem�samostanu�u�Samoboru.�Deset�godina�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������94�

vršila�je�službu�sakristanke�u�župi�Svih�svetih�u�Podravskim�Sesvetama,�a�jednako� toliko� i�kod�otaca�kapucina�u�Varaždinu,�gdje� je�se� još� i�danas�sjeđaju�kako� je�tiho� i�povuēeno,�a�nadasve,�savjesno�uz�sakristanski�poͲsao�marljivo�radila�u�vrtu�i�drugim�kuđanskim�poslovima.�Krađe�je�vrijeme�boravila�u�Mrkoplju�i�kod�otaca�kapucina�u�Rijeci.�Najdulje�i�zadnje�mjesͲto�služenja�s.�Bogumile�bilo�je��na�župi�u�Delnicama�gdje�je�u�jednostavͲnim,�malim�ali�znaēajnim�poslovima�kroz�38�godina�marljivo�svojim� raͲdom�svjedoēila�svoju�odanost�Bogu.��

U�odreĜenom�trenutku�znala�je�prepoznati�potrebu�svojih�bližnjih.�Uvijek�je�išla�naprijed�i�nije�znala�za�umor�godina.�Nedavno�je�u�našem�samosͲtanu�Betlehem�na�Kraljevcu�izrazila�želju�da�ode�u�Delnice�oēistiti�snijeg.�Resilo� ju� je�bogoljublje� i�ēovjekoljublje.�Bila� je�dobronamjerna,�ponizna� i�prožeta�Božjim�duhom.�Bogu� je�povjerila�sve�svoje.�Njezin�nesebiēni�rad�je�bio�plod�njezine�predane�molitve�i�odanosti�Bogu.�Na�mnogo�je�naēina�iskazivala�ljubav�prema�Isusu,�u�predanom�radu�za�Božju�crkvu.�Znala�bi�ubrati�struēak�poljskog�cvijeđa� i� ređi:�"To� je�za�mog� Isusa!"� �Posebno� je�cijenila�sveđenike�i�majēinskom�brigom�se�odnosila�prema�njima.��

U� zadnjim�danima� života�naše� s.�Bogumile� Isus� ju� je�na�poseban�naēin�pohodio�i�darovao�križ�bolesti�i�nemođi.�Vjerujemo�da�je�u�tim�trenutcima�ēeznula�za�Njegovom�blizinom�u�vjeēnosti.���

S.�Bogumila�otišla� je�tiho�Bogu�kao�što� je� i�živjela�tiho,�a�otpratila�su� je�njezina� dobra� djela� koja� je� ēinila� cijelog� života,� trudeđi� se� da� drugima�bude�uz�nju�dobro�i�lijepo.�

s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak�provincijalna�glavarica�

���

95��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

S.�SOSTENIJA�(IVA)�MATELJAN�(5.�VII.�1939.�Ͳ�20.�II.�2013.)�

��

Na� splitskom� groblju� Lovrinac,� 22.� veljaēe� poͲkopana�je�naša�s.�Sostenija�(Iva)�Mateljan�koja�je�preminula�20.�veljaēe�2013.�u�74.�godini�živoͲta�i�55.�godini�redovništva.�

Euharistijsko�slavlje�kojim�smo�se�oprostili�od�s.�Sostenije�predvodio�je�mons.�Josip�Deliđ�u�konͲcelebraciji�s�dvadesetak�sveđenika�meĜu�kojima�je�bio� i�don�Ante�Mateljan,�neđak�s.�Sostenije.�Uz� s.� Sandru�Midenjak,�provincijalku,� s.�Vesnu�Mateljan,� zamjenicu�Vrhovne� glavarice� i�neđaͲkinju�s.�Sostenije,�bio�je�prisutan�veliki�broj�sesͲtara�naše�Provincije,�rodbina�i�prijatelji.�

Don�Ante�se�prigodnim�rijeēima�oprostio�od�s.�Sostenije,�tete�Ivke:�

Draga�tete�Ivka!�

Ljudi�se�boje�susreta�sa�smrđu.�I�ja�se�bojim�–�i�ne�bojim�se�to�priznati.�I�ti�si�se�bojala.�I�to�je�normalno,�jer�smrt�je�uvijek�tako�iznenaĜujuđa�i�bolna,�jer�je�rastanak�od�drage�osobe,�jer�kida�iznutra�i�odvaja�nas�od�onoga�što�nam� je�najvažnije,�najdragocjenije� i�najsvetije,�od�onih�koji�su�nam�tako�potrebni.�Pa�ipak,�sa�smrđu�nam�se�je�suoēiti.�Ne�tek�pomiriti,�nego�suoēiͲti.�Oēi�u�oēi.�I�zato�mi�je�drago�da�sam�mogao�makar�na�trenutak,�na�NeͲurologiji,�u�jedinici�intenzivnog�lijeēenja,�stati�uz�tvoj�krevet�i�suoēiti�se�sa�smrđu.�Sa�rastankom.�Gledajuđi�u�tvoje�smireno�lice,�bez�ikakve�bore,�bez�grēa,�bez�napetosti,�bez� straha,� s� rukom�na� tvojem� ēelu,�pomislio� sam�samo�jedno�–�Bože,�samo�ti�možeš�ovako�nenadanu�smrt�preobraziti�najͲprije�u�mir,�a�onda�sa�svoje�strane�u�život.�Život�vjeēni.�I�zato,�Bože,�hvala�ti!�Hvala�ti�za�ovaj�život�koji�se�je�ugasio,�a�zapravo�tek�zapoēeo,�hvala�ti�za�ovu�osobu,�za�svu�dobrotu�i�ljubav�koju�si�nam�preko�nje�iskazao.�

U�zaglavlju�tvoje�osmrtnice�stoji:�U�raj�poveli�te�anĜeli,�na�dolasku�tvome�primili� te�muēenici.�Rijeēi� su� to� iz� sprovodne�molitve�Crkve,� s� kojima�u�vjeri� i�nadi� isprađamo�svoje�pokojnike.�Ali�te�rijeēi,�draga�tete,� imaju�za�tebe�neusporedivo�dublje�znaēenje.�Mnogi�su�ti�govorili:�Ma�što�se�toliko�bojiš,�što�uvijek�strahuješ…�a�nisu�znali�koliko�si�toga�u�životu�pretrpjela,�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������96�

kolike�križeve�od�djetinjstva�nosila.�…�Svake�godine�oko�Svih�Svetih�željela�si�da�poĜemo�kuđi�i�da�obiĜemo�naša�groblja.�Redovito�bismo�pošli�preko�Vojniđa� i�pomolili�se�na�Jurēeviđa�grobu.�Pa�bismo�otišli�na�Trilj�pomoliti�se�i�upaliti�svijeđu�na�Mateljanovoj�grobnici�i�na�grobu�tetke��ule,�za�koji�se�jedva�više�i�zna.�A�onda�bismo�došli�na�naše�novo�groblje�u�Košutima.�Ti�sada�neđeš�više�obilaziti�ovozemaljska�poēivališta,�nego�đeš�licem�u�lice�gledati�one�koji�su�pred�tobom�otišli:�svoje�roditelje�Antu�i�Ivu,�brata�IvaͲna�i�nevjestu�Mariju,�i�mnoge,�mnoge�druge.�Baš�zato�–�radi�njih,�u�zagͲlavlju�tvoje�osmrtnice�stoji:�U�raj�poveli�te�anĜeli,�na�dolasku�tvome�priͲmili�te�muēenici…�

U� raj�poveli� te�anĜeli.�Ne�bilo�koji,�nego� tvoji�anĜeli.� Jer� tvoja� je�mater�rodila�osmoro�djece.�Tvoj�mali�brat�i�sestre�preminuli�su�kao�novoroĜenͲēad�i�u�dobi�od�nekoliko�mjeseci.�Tvoja�sestra�Ana�u�dobi�od�osam�godiͲna,� a� tvoja� sestra�AnĜa,� umrla� u� djevojaēkoj� dobi,� od� tada� neizljeēive�pleurite.�Zar�oni�nisu�anĜeli?��vrsto�vjerujem�da�đe�te�oni�raširenih�ruku�doēekati�na�pragu�doma�što�ga�je�Krist�pripremio�onima�koji�ga�ljube.�

Na�dolasku�tvome�primili�te�muēenici.�Ne�bilo�koji,�nego�tvoji�muēenici.�Tvoj�djed�i�tri�ujaka�ubijeni�na�pravdi�Boga�na�pragu�vlastite�kuđe�na�VojͲniđima.�Muēenici�iz�našega�sela,�a�posebno�tvoje�muž�i�sin�tete��ule,�ēija�si�mrtva�tijela�kao�dijete�gledala�u�Dodiga,�kad�su�ih�doveli�s�Kukuzovca.�Tvoj�stric�Nikola�kojemu�nikada�nismo�saznali�za�grob�u�tuĜemu�svijetu.�Sveto�pismo� veli�da�muēenici�prate�Krista�Gospodina,� jer� su�pridruženi�žrtvi�Neokaljanog�Jaganjca�za�spasenje�svijeta.�Tvoji�i�naši�muēenici�neka�te�prime�i�neka�te�povedu�u�Božji�grad,�nebeski�Jeruzalem.�

Svoj�si�život�posvetila�služenjem.�Doslovno,�bez�ikakvog�prenesenog�znaͲēenja,�bila�si�služavka,�sluškinja,�poslužiteljica�malog�Isusa.�Od�rane�mlaͲdosti�pa�sve�do�smrti.�Sa�nadasve�istaknutim�osjeđajem�odgovornosti�za�povjerenu�ti�službu.�U�vjernosti�i�odanosti�Kristu.�Zato�ēvrsto�vjerujem�da�đe�te�Gospodin�pridružiti�zboru�svojih�vjernih�i�svetih,�u�zajedništvu�s�blaͲgopokojnim�utemeljiteljem,�slugom�Božjim� Josipom�Stadlerom,�s�pokojͲnom�sestrom�Tugomilom�koju�si�s�tolikim�sestrama�slijedila�u�redovniēki�poziv�u�Družbi�sestara�Služavki�Malog� Isusa,�s�našim�Mateljanovim�ēasͲnima,� sa� sestrom�Martom� iz�Družbe� Kđeri�MilosrĜa� i� sestrom� Anitom,�milosrdnicom� sv.�Vinka,�koja� je�prošla� svoju�Kalvariju�u�komunistiēkom�zatvoru�u�Bosni.�

Blaženi�koji�umiru�u�Gospodinu!�Dan�prije�smrti,�posve�svjesna,�pomirena�sa�svojim�Bogom� i�bližnjima,�primila�si�Krista�u�euharistiji.�Pomazana�si�

97��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

svetim�uljem�pomazanja,�pred�svoj�odlazak,�kao�što� je�Krist�pomazan�u�Betaniji�i�na�Kalvariji.�Da,�posve�sam�siguran�da�znaš�koliko�nam�je�žao�i�koliko�smo�tužni.�Jer,�tvoja�brižnost�i�tvoja�ljubav�kojom�si�obilježila�živote�naših�obitelji,�svoje�sestre�Pave� i�svih�nas,�a�koja� je�mnogima�bila� tako�skrivena,�ostat� đe� trajno�urezana�u�naše� živote.� �vrsto� sam�uvjeren�da�ovo�govorim�i�u�ime�svih�s�kojima�si�živjela,�a�posebno�u�ime�naših�sestaͲra,�evo�sada�još�njih�sedam�Služavki�Malog�Isusa�iz�Mateljana.��

Blaženi�koji�umiru�u�Gospodinu…�Tako�veli�Sveto�pismo!�Slijedila�si�GosͲpodina�do� kraja,� i�preminula� si�u�Gospodinu,�On�neka� te�primi� k� sebi!�Neka�te�u�raj�dovedu�tvoji�anĜeli,�neka�te�na�dolasku�prime�tvoji�muēeniͲci�u�uvedu�te�u�vjeēnu�radost�tvoga�Zaruēnika�Krista,�kojemu�si�predano�i�vjerno�služila.�Draga�Ivka,�hvala�ti.�Poēivaj�u�miru�Božjemu.�Amen.�

Na�kraju�Euharistije�koju�su�svojim�pjevanjem�uzveliēale�sestre�pod�vodͲstvom�s.�Dulceline�Plavša,�s.�Sandra�Midenjak,�provincijalka,� iznijela� je�životni�put�naše�s.�Sostenije.�

Iva�s.�Sostenija�Mateljan�roĜena�je�5.�srpnja�1939.�u�Košutama,�u�uzorͲnoj�katoliēkoj�obitelji�Ante� i� Ive� roĜene� Jurēeviđ.�Krštena� je�13.� srpnja�1939.,�u�crkvi�sv.�Mihovila�u�Trilju.�Rasla� je� i�odgajala�se�u�teško�ratno� i�poratno�vrijeme.� �U�obitelji,�uz�dobre� i�pobožne�roditelje,�brata� Ivana� i�sestru�Pavicu,�usvajala�je�temeljne�ljudske�i�kršđanske�vrednote,.�OsnovͲnu�školu�pohaĜala�je�u�rodnom�mjestu.�Uz�vjerski�odgoj�u�obitelji,�živjela�je� i�duboki�kršđanski�život�u�župskoj�zajednici,�a�osobitu�pobožnost�njeͲgovala� je�prema�Blaženoj�Djevici�Mariji,� i�hodoēastila�u� svetište� �udotͲvorne�Gospe�Sinjske.��

Poput�mnogih�djevojaka�iz�cetinskog�kraja�i�ona�je�osjetila�želju�i�poziv�na�redovniēki� život.�Prigodom�proslave�50.�obljetnice� redovniēkih� zavjeta,�14.�kolovoza�2008.,�s.�Sostenija�nam�pripovijeda�i�svjedoēi:�˝Iz�naše�župe�Trilj,�veđ�u�vrijeme�mog�djetinjstva,�bilo�je�redovnica�u�raznim�redovniēͲkim�zajednicama.�U�samostan�sestara�Služavki�Malog�Isusa�veđ�su�pošle�i�moje�striēevke�s.�Katarina� i�njezina�sestra�s.�Ligorija.�Moja�obitelj�dobro�je� poznavala� našu� s.� Tugomilu� i� njezinu� sestru� s.� Elektu.�Dolazile� su� u�našu�obitelj�kad�bi�došle�kuđi�na�odmor.�Želju�da� i� ja�budem�redovnica�rekla�sam�župniku�don�Anti�Buđanu�i�s.�Tugomili.˝���

Blagoslovom�roditelja�s.�Sostenija�odlazi�u�samostan,�k�sestrama�SlužavͲkama�Malog�Isusa�13.�kolovoza�1955.�vlakom�iz��Splita�za�Zagreb,�zajedͲ

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������98�

no�s�još�ēetiri��djevojke�koje�su�takoĜer�išle�u�samostan,�a�to�su�naše�sesͲtre:�s.�Domitila.�s.�Arsenija,�s.�Tonka�i�sada�veđ�pokojna�s.�Božidara.��

U�kandidaturi�je�bila�u�Zagrebu,�Cerju�i�Samoboru.��

Pripremu� za�novicijat� je� imala� �u� generalnoj� kuđi�Družbe�u� Zagrebu,� a�godinu�novicijata� 1957.�obavila� je�u� samostanu�u� Samoboru�pod� vodͲstvom�magistre�s.�Genoveve,�uz�povremene�pouke�isusovca�patra�Juriđa�i�franjevca�o.�Ante�Antiđa.�Tu�je�s.�Sostenija�usvajala�temelje�redovniēkog�života.��

Privremene�redovniēke�zavjete�položila�je�15.�kolovoza�1958.,�a�doživotͲne�15.�kolovoza�1964.�u�Zagrebu�na�Kraljevcu.��

Nakon�položenih�privremenih�zavjeta,�odlazi�u�samostan�„Marijin�dom“�u�Vinkovce,�gdje�dvije�godine�obavlja�razne�kuđne�poslove.�Iz�Vinkovaca��1960.�god.�dolazi�u�samostan�franjevaca�tređoredaca�na�Ksaver,�u�ZagreͲbu.�God.�1961.�odlazi�u�Bosanski�Brod.�Ovdje�ureĜuje�župsku�crkvu,�vrši�službu�sakristanke�i�pomaže�u�kuđnim�poslovima.��

God.�1963.,�premještena� je�u�Split,�u�samostan�sv.�Ane,�za�rad�u�domu�na�Lovretu�za�stare� i�nemođne,�u�kojem�požrtvovnom� ljubavlju� radi�35�godina,�do�mirovine�1998.�godine.�Za�vrijeme� rada�u� staraēkom�domu�stanovala� je�u�samostanu�sv.�Ane,�a�od�1976.�do�1978.�u�samostanu�na�Strožancu,�te�od�1996.�do�2000.�u�samostanu�na�Šinama.�Kroz�to�vrijeme�imala�je�dvije�operacije,�te�je�od�tada�njezino�zdravlje�bilo�slabije.�Godine�2000.�ponovno�dolazi�u�obnovljeni�samostan�sv.�Ane,�u�kojem�ostaje�do�smrti.�Uz�molitveni�život,�pomaže�sestrama�u�raznim�kuđnim�poslovima,�sve�do�zadnjih�dvadesetak�dana.��

Tiha� i�samozatajna,�skromna� i�marljiva,�odgovorna� i�savjesna�u�povjereͲnim�dužnostima,� revna� i� toēna�u� vršenju� redovniēkih�obveza,�dnevnog�reda�i�zajedniēkog�života.�

Svoju�rodbinu� i�rodne�Košute,� istinski� je�voljela� i�za�njih�se�Bogu�molila.�Molitvom,�majēinskom� ljubavlju� i�brižnošđu�pratila� je�djecu�svoga�brata�Ivana�i�nevjeste�Marije,�i�njihovu�djecu.�Svakodnevno�ih�je�prinosila�Bogu�i�molila�Božju�milost�i�blagoslov�u��njihovim�potrebama.�I�oni�su�njoj�ljuͲbav� i� zahvalnost�uzvrađali,�ona� je� za�njih�uvijek�bila�˝dobra� teta� Ivka˝.�Doživjela� je�milost� i�radost�da� je� iz�obitelji�brata� Ivana�kđi�Ana�s.�Vesna�postala�dobra�redovnica,�a�sin�don�Ante�uzorni�sveđenik.���

99��� ������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Prigodom�50.�godišnjice�zavjeta�s.�Sostenija�posvjedoēuje:�˝Osjeđam�se�sretnom� i�zadovoljnom.�Ništa�mi�nije�bilo�teško�ēiniti,�jer�sam� i�u�teškoͲđama� osjeđala� Božju� prisutnost� i� snagu,� pomođ�majke� Božje.� Zahvalna�sam�Bogu� što� sam�mogla�kroz� sve�ove�godine� raditi�Bogu�na� slavu,�na�dobro�zajednice.�Zahvalna�sam�Bogu�na�daru�vjernosti�i�ustrajnosti.˝�

Zadnji�mjesec�dana�zdravlje� joj�se�pogoršavalo.�Svjesno� i�u�vjeri�odano,�primila� je� sakramente� svete� vjere� � po� rukama� kapelana� don� Vedrana�Toriđa,�okružena� ljubavlju� i�molitvom�sestara.�Dana�20.�veljaēe�2013.,�u�popodnevnim�satima,�preselila�se�vjeēni�dom�Oca�nebeskoga.����

S�tugom�u�srcu�i�beskrajnom�zahvalnošđu�zahvaljujemo�Bogu�za�dar�živoͲta�naše�s.�Sostenije,�za�njezinu�vjernost�Bogu�kroz�evanĜeosko�služenje�u�našoj�Družbi,�za�sve�dobro� i�plemenito�koje� je�svojim�životom�utakla�u�život�naše�redovniēke�zajednice.���

Izražavamo� svoju� iskrenu�kršđansku� suđut� i�utjehu�vjere:�njezinoj� sestri�Pavici,�neđacima�don�Anti,�Joki�i�njegovoj�obitelji,�neđakinji�našoj�s.�VesͲni,� neđakinjama�Mari,�Neni� i� Snježani� i� njihovim� obiteljima,� te� ostaloj�rodbini.��

Draga�naša�s.�Sostenija!�Dobri�Bog�u�kojega�si�ēvrsto�vjerovala�i�kojemu�si�iskreno�služila�neka�ti�bude�vjeēna�nagrada�za�sve�dobro�koje�si�utkala�u�službu�predanja�Malom� Isusu� služeđi�bližnjima,� starima� � i�nemođnima.�Moli�Gospodina�da�nam�udijeli�nova�duhovna� �zvanja,�moli� i�za�nas�da�budemo�vjesnice� i� svjedokinje�Stadlerove� svetosti,� žene�vjere�potpuno�predane�Bogu,�u�potrebnima�ovog��vremenu.�

U�raj�poveli�te�anĜeli,�duša�ti�se�raja�nauživala,�radovala�se�sa�svima�svetima!��

Pogrebne�obrede�vodio�je�don�Ivan�Suēiđ,�župnik�sv.�Križa�u�Velom�VaroͲšu,�u�kojem� je�s.�Sostenija�provela�najveđi�dio�svog�redovniēkog�života.�Prije�obreda,�don�Ivan�je�izrekao�rijeēi�zahvale�s.�Sosteniji:�

Na�ovoj� �tužnoj� �stanici� �života,�gdje�staje�zadnji�korak,�opraštamo�se� iz�dana�u�dan�od�onih�koji�su�nam�u�srcu�i�onih�koji�su�nas�zadužili.�

Mudrost�Božja�veli:�„Kao�što�sunce�blista�na�planinama�Gospodnjim,�taͲko�i�ljepota�vrsne�žene�u�urednosti�kuđe�njezine.“S.�Sostenija�je�zadužila�našu�župu�sv.�Križa��u�Velom�Varošu,�jer�kroz�ovih�10Ͳ15��godina�brinula�se�velikom� ljubavlju� �za� liturgijsko�ruho.�Svaki�posjetitelj�naše�crkve�moͲ

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������100�

gao�je�primijetiti�ēistođu�oltarnika,�sveđeniēkih�albi�i�ministrantskih�haljiͲna.�Sve�je�to�prošlo�kroz�njene�marne�ruke.�

Hvala�Ti�za�sve�uštirkane�KORPORALE�NA�KOJE��JE�KRIST�SILAZIO��NA�NAŠ�OLTAR.�Hvala�za�ubruse�i�rupēiđe�za�koje�si�sestrama�govorila�da�ih��svaͲkodnevno�mijenjaju.�Hvala�za�sve�oltarnike� i�antipendije�na�našim�oltaͲrima,��koji�su�uvijek�bijeli�poput�snijega�ispeglani�Tvojim��rukama.�

Oprosti��nama�sveđenicima�i�ministrantima�kada�nismo�bili�dovoljno�obaͲzrivi�prema�našoj� liturgijskoj�odjeđi.�Bilo�da�smo� je�voskom�pokapali,� ili�zamazali,�uvijek�nakon�pranja�i�peglanja�ta�je�odjeđa�blistala�kao�nova.�

Draga�sestro�Sostenija!�

Potrošena� i� shrvana�patnjom,�pomirena� s�Ocem�nebeskim,� kao�mudra�djevica�stigla�si�na�gozbu�Jaganjēevu.�Poēivaj�u�miru�Božjem!�

��

����

101���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

�POKOJNA�RODBINA�

��SPLITSKA�PROVINCIJA���Naši�pokojnici:��

+�Matija��ondiđ,�majka�naše�s.�Davorke�

+�Branko�Mijoē,�brat�naše�s.�Manete����ZAHVALE:��Moja�draga�i�dobra�majka�Matija��ondiđ,�u�97.�godini�života,�okrijepͲljena� svetim� sakramentima,�3.� veljaēe�2013.�blaženo� je�preminula�u�Gospodinu.�Prigodom�njezine�smrti�od� srca� zahvaljujem� svim� sestraͲma� na� ēelu� s� provincijalkom� s.� Sandrom�Midenjak,� na�molitvama� i�izrazima� suđuti,� na� sestrinskoj� blizini� i� dostojanstvenom� isprađaju� u�rodnom�Svibu.�Gospodin�u�kojega�je�duboko�vjerovala,�te�vjeru�i�ljubav�prema�Isusu�prenosila�na�svoju�djecu�i�unuēad,�udijelio�joj�vjeēni�život�i�rajsku�slavu�u�nebeskom�kraljevstvu!��Hvala�svim�sestrama.�Zahvalna��s.�Davorka.��

�***�

�Prigodom�smrti�mog�dragog�i�plemenitog�brata�Branke�Mijoēa,�koji�se�preselio�Ocu�nebeskom� 17.� veljaēe� ove�godine,� od� srca� zahvaljujem�svim�sestrama�na�ēelu�s�ēasnom�Majkom�s.�Radoslavom�Radek�i�proͲvincijalkom� s.� Sandrom�Midenjak,� na�molitvama,� na� sestrinskoj� poͲmođi� i�pažnji,�na�usmenim� i�pismenim� izrazima� suđuti,�na�dostojanͲstvenom� isprađaju�na�njegovu� sprovodu�u� rodnom�Otoku.�Gospodin�mu�udijelio�vjeēnu�radost�u�nebeskom�kraljevstvu!�Hvala�svima�i�Mali�Isus�Vam�udijelio�svoj�blagoslov,�zahvalna�s.�Maneta.���

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������102�

SARAJEVSKA�PROVINCIJA��Naši�pokojnici:��†�SƟpo�Leko,�otac�s.�M.�Svjetlane�Leko�†�Marija�Cvitkušiđ�Biēviđ,�sestra�s.�M.�Jozefine�Biēviđ��

ZAHVALA:�

Drage�sestre!�

Od� srca�Vam� zahvaljujem� za�Vašu�molitvu� i�blizinu�koju� ste�mi� iskazali�prigodom�smrti�moga�dragog�oca�Stipe.�Gospodin�neka�Vam�uzvrati�svoͲjim�blagoslovom�a�njegovu�dušu�preporuēam�Gospodinu,�neka�mu�bude�blag�i�milosrdan�te�ga�primi�u�svoje�nebesko�Kraljevstvo.�

s.�Svjetlana�

ZAGREBA�KA�PROVINCIJA��

Naši�pokojnici:�

+�Mijo�Smolek,��otac�naše�s.�M.�Veronike�Smolek�

��

Pokoj�vjeēni�daruj�im�Gospodine!�

103���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

�PRIOP�ENJA�IZ�VRHOVNE�UPRAVE�

I�NAŠIH�PROVINCIJALATA��

VRHOVNA�UPRAVA

���

�Seminari� x 16� i�17.�Travnja�2013.�u�duhovnom�centru�„Marijin�dvor“�Lužnica,�

održat� đe� se�42.� vijeđanje� redovniēkih�odgojitelja� i�odgojiteljica�na�temu:�Zavjet�ēistođe�i�tjelesnost�–�življenje�u�današnjem�vremenu.�

x 18.�Travnja�2013.� �u�generalnoj�kuđi�u�Zagrebu,�održat�đe�se�susret�sestara�odgojiteljica�naše�Družbe.�

STATISTIKA�DRUŽBE��31.�12.�2012.��Ukupni�broj�sestara�u�Družbi��� �������������359�

�Doživotno�zavjetovanih�sestara�� � 355�Privremeno�zavjetovani�sestara�� � 4�Sestare�novakinje�II�godine�novicijata�� 1�Sestare�novakinje�I�godine�novicijata�� 4�Kandidatice�� � � � � 6�Družbu�napustile�sestre��� � � 1��Preminule�sestre� � � � 3�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������104�

x Od�2.�do�5.�svibnja�2013.�održat�đe�se�seminar�za�kuđne�poglavarice�i�sestre�u�Buškom�Blatu�kod�otaca�Karmeliđana.�Seminar�organizira�HKVRPP.�

x 10�i�11.�Svibnja�2013.�u�duhovnom�centru�Marijin�dvor�u�Lužnici,�u�organizaciji� �HKVRPP�održat�đe�se�seminar�za�sestre� juniorke�na�teͲmu:�Vjera� i�svjedoēanstvo�života�u�današnjim�svijetu,�voditelj�semiͲnara�je�dr.�Ivan�Bodružiđ.�

x 12.�Svibnja�2013.�u�generalnoj�kuđi�u�Zagrebu,�održat�đe�se�sastanak�sestara�juniorki�naše�Družbe.�

Godišnji�susreti�Prijatelja�Maloga�Isusa��x 20.� Travnja� 2013.� � Zagrebaēka� provincija� –� Slavonski� Brod� –� župa�

Gospe�Brze�Pomođi�

x 27.�Travnja�2013.��Sarajevska�provincija�–�Travnik�–�Sjemenište�

x 25.�Svibnja�2013.��Splitska�provincija�–�Split�–�Mejaši�

�Naša�izdanja��

��

Sestre� Služavke� Maloga� Isusa,� proͲvincije�Presvetog�Srca�Isusova�i�MariͲjina,�Zagreb,� izdale�su�komplet�kartiͲca�pod�nazivom:�„Kartice�s�ljubavlju,�odanošđu� i� zahvalnošđu� prema� o.�Utemeljitelju“,�prigodom�170.�obljeͲtnice�roĜenja�i�krštenja�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera�(1843.�–�2013.)��

� �

105���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Zahvala�ēasne�Majke�s.�M.�Radoslave�Radek�za�imendanske�ēestitke��

��SPLITSKA�PROVINCIJA��Obavijest�

��

XIV.�Redoviti�provincijalni�kapitulDružbe�sestara�Služavki�Malog�Isusa�PROVINCIJE�SVETOG�JOSIPA�–�SPLIT�

održat�đe�se��u�„Kuđi�Djeteta�Isusa�–�Žabljak,�Livno�od�1.�do�6.�srpnja�2013.�godine�

�Živio�Mali�Isus!�

�Drage�sestre!��Od� srca� Vam� zahvaljujem� na� molitvama� i� ēestitkama�koje�ste�mi�uputile�prigodom�mog� imendana.�Bogu�sam�zahvalna�da�možemo�i�na�ovaj�naēin�dijeliti��naše�sestrinͲsko�zajedništvo.�Neka�Gospodin�umnaža�u�našim�srcima�sve�veđu�sestrinsku� ljubav.�Za�svaku�sestru�molim� i�preͲporuēam�u�molitvu�služenje�koje�mi�je�Gospodin�povjerio.�Sve�Vas�toplo�pozdravljam,��s.�M.�Radoslava�Radek,�vrhovna�glavarica�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������106�

Sveēarice�za�Veliku�Gospu�u�2013.�g.���x 70.�OBLJETNICA�ZAVJETA�

s.�M.��Aleksandra�Žolo�

x 60.�OBLJETNICA�ZAVJETA�

s.�M.�Hijacinta�Vidoviđ�

s.�M.�Rafaela�Ivankoviđ�

x 50.�OBLJETNICA�ZAVJETA�

s.�M.�Branislava�Matijaševiđ�

s.�M.�Estera�Goiđ�

s.�M.�Alis�Lovriđ�

s.�M.�Bernardica��alo�

s.�M.�Zdenka�Tomas�

s.�M.�Agneta�Majiđ�

s.�M.�Zorislava�Vrnoga�

s.�M.�Simforoza�Projiđ�

s.�M.�Želimira�Peniđ�

s.�M.�Snježana�Grgurin�

s.�M.�Ernesta�Ereš�

x 25.�OBLJETNICA�ZAVJETA�

s.�M.�Terezija�Pervan�

107���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

ZAGREBA�KA�PROVINCIJA��

Obavijest�

Termini�Duhovnih�vježbi�

x Nova�ves� �od��1.�Ͳ��6.�srpnja�2013.�voditelj�fra�Vuk�Buljan�

x Kraljevec� �od��9.�–�15.�kolovoza�2013.�voditelj�fra�Vuk�Buljan�

XIV.�Redoviti�provincijalni�kapitul�Družbe�sestara�Služavki�Malog�Isusa�

PROVINCIJE��PRESVETOG�SRCA�ISUSOVA�I�MARIJINA��

ZAGREB�održat�đe�se��u��

„Provincijalnoj�kuđi�u�samostanu��Antunovac“,��Nova�ves�55,�u�Zagrebu��

od�26.�do�30.�lipanja�2013. Okvirna�tema�XIV.�Provincijskog�kapitula�je:�

�VJERA�SLUŽAVKE�MALOG�ISUSA��DANAS�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������108�

Sveēarice��u�Provinciji�za�Veliku�Gospu�2013.�

x �60.�obljetnica�redovniēkih�zavjeta����������

S.�M.��Florencija��Jug�

x 50.�obljetnica�redovniēkih�zavjeta�����

S.�M.��Dobroslava�Torbarac�

S.�M.��Lucija�Kneževiđ������������������

S.�M.��Monika�Novak����������������������

S.�M.��Simeona�Capan�

S.�M.��Vjera�Brunoviđ�

Ulazak�u�postulaturu�

2.�2.�2013.�god.�kandidatica��Monika�Maslađ�ušla�je�u�redovniēku�postuͲ

laturu.�

Imenovanja�

S.�M.�Bernardica�Galoviđ�imenovana�za�predstojnicu�u�sestrinskoj�zajedͲ

nici�sv.�Jeronim.�

109���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

SARAJEVSKA�PROVINCIJA�

Obljetnice�sveēarica�u�Provinciji�za�Veliku�Gospu�2013.��

�x 100.�roĜendan�s.�M.�Virgine�Niniđ�

x 80.�obljetnica�redovniēkih�zavjeta�

s.�M.�Virgina�Niniđ�

x 50.�obljetnica�redovniēkih�zavjeta�

s.�M.�Nevenka�Ivanēiđ�

s.�M.�Zlata�Kobaš�

x 25.�obljetnica�redovniēkih�zavjeta�

s.�M.�Kristina�Adžamiđ�

s.�M.�Olga�Kikiđ�

*** � 105�godina�djelovanja� sestara�u� samostanu�Doloroza�u� �ardaku�

(1908.)�

� 95�godina�djelovanja�sestara�u�samostanu�Presvetoga�Srca�IsusoͲva�u�Baru�(1918.)�

� 85�godina�djelovanja�sestara�u�Nadbiskupskom�ordinarijatu�VrhͲbosanske�nadbiskupije�(1928.)�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������110�

VIJESTI�OD�BROJA�DO�BROJA�

VRHOVNA�UPRAVA�I�GENERALNA�KU�A��

�Predstavljanje�Apostolskog�nuncija�u�RH�nadbiskupa� �Alessandra� �D'�Errico�u�župi�svetog�Franje�Ksaverskog��

Dana�3.�prosinca�2012.�u�župnoj�crkvi�svetog�Franje�Ksaverskog�sveēano�je�proͲslavljen�patron�župe.�Euharistijsko�slavlje�predvodio� je�Apostolski�nuncij�u�RH�Mons.�Alessandro�D'�Errico.�Tom�prigodom�predstavio� se� župnoj� zajednici�na�ēijem�teritoriju�se�nalazi�njegova�rezidencija.�Na�ovoj�župnoj�proslavi�nazoēila�je�ēasna�Majka�s.�M.�Radoslava�Radek�sa�sestrama.�

Isti� dan� je,� u� našoj� župi� na� Ksaveru,� zapoēela� priprema� za� Božiđ� slavljenjem�svetih�misa�zornica�na�kojima�su�sudjelovale�naše�sestre�iz�zajednice.�

Slavlje�Bezgrješnog�Zaēeđa�Blažene�Djevice�Marije��

Dana�8.�prosinca�2012.�proslavljen� je�blagdan�Bezgrešnog�zaēeđa�Blažene�DjeͲvice�Marije�u�katedrali�Presvetog�Srca�Isusova�u�Sarajevu,�gdje�su�bile�nazoēne�ēasna�Majka�s.�M.�Radoslava�Radek,�s.�Vesna�Mateljan�zamjenica�vrhovne�glaͲvarice�i�s.�Jadranka�Laciđ�savjetnica�i�ekonoma�Družbe.�Tada�je�ujedno�proslavͲljen�dan�Sarajevske�provincije�sestara�Služavki�Maloga�Isusa�kao�i�94.�obljetnica�smrti�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera� i�utemeljitelja�naše�Družbe.�Nakon�misnog�slavlja�pridružile�su�se�blagdanskom�slavlju�u�samostanu�Egipat,�a�na�povratku�iz�Sarajeva�posjetile�su�sestre�u�Domu�svetog�Josipa�u�Vitezu.��

Devetnica�za�Božiđ�

Za�Blagdan�Božiđa�pripremale�smo�se�devetnicom�koju�smo�zapoēele�17.�proͲsinca�2012.�Sestre� iz�zajednice�su�tijekom�cijeloga�vremena�došašđa� iskazivale��posebnu��ljubav�i�pažnju�našim�bolesnim�sestrama,�bolesnoj�rodbini�i�znancima�u�obiteljima,�domovima�i�bolnicama,�te�tako�Malom�Isusu�pripremile�dar�srca.��

Božiđno�primanje�zagrebaēkog�nadbiskupa�

Dana�20.�prosinaca�2012.�upriliēeno� je� tradicionalno�božiđno�primanje�predsͲtavnica�redovniēki�zajednica�grada�Zagreba�u�nadbiskupskom�dvoru�kod�zagreͲbaēkog�nadbiskupa� kardinala� Josipa�Bozaniđa.�Na�ovom�primanju�nazoēile� su�ēasna�Majka�i�njezina�zamjenica�s.�Vesna�Mateljan.�Božiđnu��estitku��Kardinalu�

111���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

uputila� je�s.� Jasna�Luēiđ�potpredsjednica�HKVRPP.�Tom�prigodom�zahvalila�na�njegovoj�brizi�koju�pruža�redovnicama�i�Crkvi�u�ovim�teškim�vremenima.�Sestre�su�predale�novēani�dar�Kardinalu�za�potrebe�Caritasa,�na�ēemu�im�je�on�zahvaͲlio� te� ih�potaknuo�da� šire� radost�Božiđa�u�ovom� svijetu�koji�nas�hođe�uvjeriti�kako�nije�ništa�dobro.�

Slavlje�Božiđa�2012.�

Božiđne�blagdane�provele�smo�u�radosti�susreta�s�Djetetom�Isusom�pokraj�betͲlehemskih�jaslica.�Radost�Božiđa�podijelile�smo�s�našim�sestrama�koje�su�posjeͲtile�našu�zajednicu� i�sestrama�kojima�smo� išle�u�pohode.�Posebno�smo�željele�obradovati�naše�bolesne�i�nemođne�sestre,�te�naše�najmlaĜe�sestre�novakinje.�Božiđnu� radost� smo� podijelile� i� pisanim� božiđnim� ēestitkama� upuđenim� svim�našim�sestrama,�biskupima�Crkve�u�Hrvatskoj� i�BiH,�redovniēkim�zajednicama,�sveđenicima,�dobroēiniteljima�i�prijateljima�Družbe.��

Svima�koji�su�našoj�zajednici�uputili�svoju�božiđnu� ēestitku�od�srca�zahvaljujeͲmo.�

Proslava�blagdana�Svete�Obitelji�

Na�blagdan�Svete�Obitelji�30.�prosinca�2012.�ēlanice�Vrhovne�uprave�sudjelovaͲle�su�na�euharistijskom�slavlju�u�10.30�sati�u�župi�Stenjevac�gdje�djeluju�naše�sestre.�Tom�prigodom�posjetile�su�i�pomolile�se�na�grobu�naših�pokojnih�sestaͲra.�Uz�upaljenu�svijeđu�na�grobu�sestara�naĜosmo�Betlehem�Ͳ�štalicu�koja�je�bila�pokrivena�snijegom.�Neobiēno�je�bilo�vidjeti�ju�na�groblju.�No,�ona�ima�i�poruku�koju� svatko�može� za� sebe� išēitati.�Sestre� su� se� zadržale�u� lijepom�božiđnom� i�obiteljskom�ozraēju�na�objedu�kod�svojih�sestara.��

Blagdan�Marije�Bogorodice�Ͳ�Nova�Godina�2013.�

Na�blagdan�Marije�Bogorodice�1.� sijeēnja�2013.�papa�Benedikt�XVI.�uputio� je�Crkvi�poruku�za�XLVI.�Svjetski�dan�mira.�U�svojoj�poruci�zaželio�je�„da�svi�postaͲnu�pravi�mirotvorci� i�graditelji�mira� �da�tako� ljudski�grad�raste�u�bratskoj�slozi,�napretku�i�miru.“�

Posjete�Vrhbosanskog�Kardinala�

Dana�3.�sijeēnja�2013.�našu�je�zajednicu�posjetio�Vrhbosanski�nadbiskup�kardiͲnal�Vinko�Puljiđ,�u�pratnji� tajnika�vlē.�Davora�Topiđa.� �estitao�nam� je�božiđne�blagdane�te�se�zadržao�na�ruēku�kod�nas.�

Prigodom� održavanja� pastoralnog� teološkog� tjedna� u� Zagrebu,� 21.� sijeēnja�2013.�pohodio�nas� je�Vrhbosanski�nadbiskup�kardinal�Vinko�Puljiđ.�Ovom�priͲgodom�ēasna�Majka�ēestitala�je�uzoritom�Kardinalu�Imendan.�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������112�

Bogojavljenje�

Na�blagdan�sveta�Tri�Kralja�6.�sijeēnja�2013.,�ēasna�Majka,�u�pratnji�sestre�VesͲne�Mateljan�nazoēila�je�proslavi�blagdana�kod�sestara�Franjevki�na�Prekrižju.��

Stadlerov�dan�

U�našoj�kapelici�8.�sijeēnja�2013.�slavljena� je�sveta�misa�za�proglašenje�BlažeͲnim�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera.�

Susreti�sa�sestrama�

Katehetska�zimska�škola,�na�temu�„Vjera�je�nada“�(Spe�salvi,�br.2),��održana�je�u�Zagrebu�od�9.�do�11.�sijeēnja��2013.�Tom�je�prigodom�10.�sijeēnja�ēasna�Majka�pozvala� sestre� katehistice� na� ruēak� u� generalnu� kuđu,� te� im� je� uputila� rijeēi�zahvale�za�svjedoēenje�vjere�i�nade�onima�kojima�su�poslane�Božjom�providnoͲšđu.�

Dana�11.� sijeēnja�2013.� �održan� je� susret� za� sestre�proēelnice�Društva�PMI�u�našoj�zajednici,�a�12.� sijeēnja�2013.� susret�za� sestre� ēlanice�uredniēkog�vijeđa�družbinog�vjesnika�U�Službi�maloga�Isusa.�

Svetkovina�Krštenja�Gospodinova�i�slavlje�Imendana�ēasne�Majke�

Na� svetkovinu� Krštenja� Gospodinova� 13.� sijeēnja� 2013.� Prigodom� imendana�ēasne�Majke�slavljena� je�sveta�misa�u�našoj�kapelici�koju� je�predvodio�vlē.�dr.�Stjepan�Baloban,�a�prikazao�ju�je�za�sveēaricu�ēasnu.�Slavlje�imendana�uzveliēaͲle�su�naše�sestre�i�prijatelji.�

Promocije�knjiga��

U� samostanu� sestara� Karmeliđanki� Božanskog� Srca� Isusova� na� Vrhovcu� � 17.�sijeēanja�o.g.�u�dvorani�Duhovnog�centra�bl.�Marije�Terezije�Tauscher�na�zagreͲbaēkom�Vrhovcu,�predstavljena� je� knjiga� "Dvije� ljubavi� u� jednom� imenu.� 100�godina�Karmela�BSI�u�Hrvatskoj�(1917.�–�2017.)"�koju�je�napisala�sestra�karmeͲliđanka�Maria�Assunta�Windisch.��

Dana�22.�sijeēnja�2013.�u�prostorijama�Tribine�Grada�Zagreba�(Kaptol�27.)�odrͲžana�je�promocija�triju�knjiga�sarajevskih�profesora�teologije.�Na�ovoj�promociji�predstavljene�su�knjige:�

x „Teologija�sakramenata� Ͳ�Goruđi�grm�sakramentalne�milosti“�prof.�dr.�sc.�Nike�Ikiđa�.�

x Zbornik�radova�„Tvoja�rijeē�nozi�mojoj�je�svjetiljka“�posveđen�prof.�mr.�sc.�Boži�Odobašiđu,�a�u�pvoodu�70�godina� života� i�32�njegova�profesorskog�djelovanja�na�sarajevskom�KBFͲu.�

x Knjiga� „Znanstveni� uvod� u� Bibliju“� Raymonda� E.� Browna,� Josepha� A.�Fitzmyera�i�Rolanda�E.�Murphya.�

113���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Povodom�obilježavanja� 30� obljetnice� osnutka�Vijeđa� franjevaēkih� zajednica� u�Zagrebu� 25.� sijeēnja� 2013.� u� dvorani� „Vijenac“� na� Kaptolu,� predstavljena� je�knjiga�„Franjevaēki�izvori“.�

Na�promociji�ovih�knjiga�nazoēila�je�ēasna�Majka�s.�M.�Radoslava�Radek�sa�sesͲtrama�iz�vrhovne�uprave.�

Proslavljena�170.�obljetnica�roĜenja�i�krštenja�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera�

U� ēetvrtak� �24.�sijeēnja2013.�u�župi�Gospe�Brze�Pomođi�u�Slavonskom�Brodu,�pod�motom��„Nasljedujmo�njegovu�vjeru�...“,��sveēano�je�proslavljena�170.�obͲljetnica� roĜenja� i� krštenja� sluge�Božjega� Josipa� Stadlera,�prvog� vrhbosanskog�nadbiskupa.�Euharistijsko�slavlje�predvodio� je�kardinal�Vinko�Puljiđ,�nadbiskup�metropolit�vrhbosanski.�Na�ovoj�proslavi�sudjelovala�je�vrhovna�glavarica�DružͲbe�s.�M.�Radoslava�Radek��sa�savjetnicom��s.�Jadrankom��Laciđ.�

Isti�dan�u�našoj�kuđnoj�kapelici�slavljena�je�sveta�misa�za�proglašenje�blaženim�Sluge�Božjega�Josipa�Stadlera�i�za�potrebe�Družbe.�

Poruke�Vrhovne�glavarice�sestrama�u�Družbi�

Dana�24.� sijeēnja�2013.� � ēasna�Majka� s.�M.�Radoslava�Radek,�prigodom�170.�obljetnice�roĜenja�i�krštenja�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera,�uputila�je�svoju�poͲruku�svim�sestrama�u�Družbi.� Isti�dan�uputila� je� i�poruku�sestrama�za�moguđͲnost�zadobivanja�potpunog�oprosta�u�Godini�vjere.�

Sahrana�s.�M.�Bogumile�Štengl�

Na�mjesnom�groblju�u� Samoboru�22.� sijeēnja�2013.� sahranjena� je�naša� s.�M.�Bogumila�Štengl.�Uz�veliki�broj�sestara�i�prijatelja,�na�vjeēni�poēinak�ispratile�su�ju�ēasna�Majka�sa�sestrama�iz�zajednice.�

Duhovna�obnova�u�Stenjevcu�za�PMI��

U�župi�Stenjevec,�gdje�djeluju�naše�sestre,�duhovnu�obnovu�za�PMI�održala�je�s.�Vesna�Mateljan�25.�sijeēnja�2013,�a�27.�sijeēnja�u� istoj�župi,�prilikom�slavljenja�svetih�misa,� �govorila� � je� �o�Sluzi�Božjem�Josipu�Stadleru�kao�svjedoku� i�uzoru�vjere.�

Sjednica�Vrhovnoga�vijeđa�

Dana�30.�sijeēnja�2013.�održana� je�redovita�sjednica�Vrhovnoga�vijeđa�u�geneͲralnoj�kuđi.�

Dan�posveđenog�životna��

Dan�posveđenog�života�u�Zagrebu�obilježen�je�Konferencijom�za�tisak�koju�je�u�svojim�prostorijama,�priredila�HKVRPP�na� temu�„Skrb� redovništva� i�svjetovnih�redova�za�beskuđnike� i�socijalno� iskljuēene“.� Isti�dan�2.�veljaēe�2013.�u�zagreͲ

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������114�

baēkoj�katedrali�sveēanu�svetu�misu�za�osobe�posveđenog�života�predvodio� je�pomođni�zagrebaēki�biskup�mons.�Valentin�Pozaiđ.��asna�Majka,�sa�sestrama�iz�zajednice,�nazoēila�je�na�Konferenciji�za�tisak�i�na�sv.�Misi.�

Stepinēevi�dani��

U�Nadbiskupijskome�pastoralnom�institutu�u�Zagrebu�na�Kaptolu,�u�spomen�na�hrvatsko�hodoēašđe�u�Svetu�zemlju�koje�je�1937.�godine,�u�povodu�1900.�obljeͲtnice�Kristove�muke�i�smrti,�predvodio�tadašnji�zagrebaēki�nadbiskup�koadjutor�Alojzije�Stepinac�otvorena�je�7.�veljaēe�2013.�izložba�"Stepinēevim�stazama�po�Svetoj�zemlji".,�a�8.�veljaēe�u�dvorani�"Vijenac"�Nadbiskupijskoga�pastoralnog�instituta� u� Zagrebu� predstavljena� je� knjiga� "Propovijedi� o� Deset� zapovijedi�Božjih"��bl.�Alojzija�Stepinca.��

U�Krašiđu�10.�veljaēe�2013.�proslavljeno�je�Stepinēevo�svetim�misnim�slavljem�u�u�11�sati,�a�središnje�misno�slavlje�u�19�sati�predvodio�je�zagrebaēki�nadbiskup�kardinal�Josip�Bozaniđ�u�zagrebaēkoj�prvostolnici.��

Na�ovim�dogaĜanjima� i�misnim� slavljima�nazoēile� su� s.�M.�Radoslava�Radek� i�sestre�iz�vrhovnoga�vijeđa.�

Proglas�o�odreknuđu�od�papinske�službe�

Papa�Benedikt�XVI.�je�na�blagdan�Gospe�Lurdske�11.�veljaēe2013.�objavio�progͲlas�o�svom�odreknuđu�od�papinske�službe�te�najavio�da�đe�28.�veljaēe�2013.�u�20�sati��stolica�Svetog�Petra�biti�upražnjena�i�morat�đe�se�sazvati�od�strane�onih�kojima�je�to�zadađa�–�konklave�za�izbor�novog�Pape.�Dekan�kardinalskog�zbora�Angelo�Sodano�obratio�se�Papi�neposredno�nakon�njegove� izjave.�Svoje�obraͲđanje�zakljuēio�rijeēima:�„Zvijezda�Vašeg�pontifikata�blistat�đe�uvijek�meĜu�naͲma.“��

Korizma�2013.�

U�Svetoj�Crkvi�je�13.�veljaēe�2013.�zapoēelo�liturgijsko�vrijeme�Korizme.�U�našoj�kapelici�smo�imale�zajedniēku�adoraciju�pred�Presvetim,�s�posebnom�molitvom�za�svetog�oca�Benedikta�XVI.�

Posjet� generalnog� vizitatora� franjevaca� tređoredaca� glagoljaša� generalnoj�upravi���

Dana�14.�veljaēe�2013.�našu�je�zajednicu�posjetio��generalni�vizitator�reda�FraͲnjevaca�tređoredaca�glagoljaša�fra�Jose�Martoreli,�u�pratnji�fra�Ike�Paponje�i�fra�Petra�Grubešiđa.��

Zahvalne�rijeēi�Vrhovne�glavarice�Družbe�Svetom�Ocu�Benediktu�XVI.��

Obitelji� zagrebaēke� nadbiskupije� koje� su� sudjelovale� u� pripremi� apostolskog�pohoda�Benedikta�XVI.�Hrvatskoj�u� lipnju�2011.g.� �pozvale�su�putem�elektronͲskih�medija�sve�vjernike�koji�žele,�da�upute�svoje�poruke�papi�Benendiktu�XVI.�

115���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Nositeljice�inicijative�„Hvala�Benedikt�XVI“,�kazale�su�kako�đe�primljene�poruke�biti�uvezane�u�knjigu�i�predane�Papi�27.�Veljaēe�u�Rimu�na�posljednjoj�generalͲnoj�audijenciji.� Iskoristile� smo�ovu� lijepu�prigodu�kako�bi� i�naše� rijeēi� zahvale�došle�do�Svetog�Oca.�Dana�23.�veljaēe�2013.�s.�M.�Radoslava�Radek,�vrhovna�glavarica�Družbe,� napisala� je� Svetom�Ocu� sljedeđe:� „Dragi� Sveti�Oēe!�U� ime�Družbe�sestara�Služavki�Maloga�Isusa�zahvaljujem�Vam�na�velikoj�ljubavi�koju�ste�podarili�Svetoj�Crkvi�služeđi�joj�neumorno�i�vjerno.�Sestre�Služavke�Maloga�Isusa�pratile�su�Vas�molitvom�od�poēetka�Vašeg�Pontifikata�što� đe�nastaviti�ēiniti� i� dalje.�Neka� Vas� dobri� Bog� nagradi� svojim� blagoslovom,� a� Kristovoj�crkvi�podari�svetog� i�mudrog�Kormilara.�Mole�vaš�apostolski�blagoslov,�zahͲvalne�i�odane�Svetoj�Crkvi�sestre�Služavke�Maloga�Isusa.“��Po�povratku�obitelji�iz�Rima,�dobile�smo�povratnu�informaciju�da�je�u�Castelgandolfu�predana�knjiga�poruka�i�zahvala�hrvatskih�vjernika�Svetome�Ocu.�

Tribina�o�sluzi�Božjem�Josipu�Stadleru�u�Varaždinu�

U�samostanu�Presvetog�Trojstva�i�župi�sv.�Vida�kod�otaca�kapucina�u�Varaždinu,�u�nizu� korizmenih� tribina�posveđenih�hrvatskim�uzorima� življene� vjere,� ēasna�Majka�s.�M.�Radoslava�Radek��održala�je�20.�veljaēe�2013.�tribinu�na�temu:�SluͲga�Božji�Josip�Stadler�–�život�i�djelo��

Zahvalna�sveta�misa�za�Svetog�Oca��

Dana�25.�veljaēe�2013.��svetu�misu�zahvalnicu�za�sv.�Oca�Benedikta�XVI.��u�našoj�kapelici�predvodio�Vojni�Ordinarij�mons.�Juraj�Jezerinac.�

Seminar�u�Buškom�Blatu�

HKVRPP�organizirala�je�od�26.�veljaēe�do�1.�ožujka�2013.�u�Buškom��Blatu�(BiH)�kod� otaca� karmeliđana� seminar� za� poglavarice� redovniēkih� zajednica.� Tema�seminara�je�bila:�„Identitet�redovništva�danas“.��Na�ovom�seminaru�sudjelovala�je�naša�ēasna�Majka�s.�M.�Radoslava�Radek.�

Odlazak�pape�Benedikta�XVI.�iz�Vatikana�

Papa�Benedikt�XVI.�završio�je�službu�Petrova�nasljednika�u�Vatikanu�28.�veljaēe�2013.�U�17�sati� isprađen� je� iz�Vatikana�u�Castelgandolfo.� �Na�opđoj�audijenciji�održanoj�na�trgu�sv.�Petra�27.�veljaēe�gdje�je�nazoēilo�više�od�150.000.�hodoēaͲsnika�papa� se�oprostio�od� Svete�Crkve.�Govor� koji� je�uputio� tada� vjernicima,�crkvi�i�svijetu�ostat�đe�zapamđen.��

��

���

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������116�

PROVINCIJA�SV.�JOSIPA,�SPLIT���Slavlje�Bezgrješnog�zaēeđa�Blažene�Djevice�Marije�

Dana�07.�prosinca�2012.�u�našem� samostanu� sv.�Ane� imali� smo�Euharistijsko�klanjanje�uoēi�proslave�Bezgrešnog�zaēeđa�BDM.�

Na�sam�blagdan�Bezgrješne�u�samostanu�sv.�Ane,�kao� i�u�svim�našim�zajedniͲcama,�sveēano� je�proslavljen�ovaj�blagdan�kojim�se�ujedno�prisjeđamo� i�blage�smrti�našeg�Utemeljitelja.�Ovaj�dan�smo�zapoēeli�Euharistijskim�slavljem�koje�je�predvodio�naš�duhovnik�don�Vjekoslav�Pavlinoviđ.�Blagdan�Bezgrešne�je�uvijek�prigoda�da�svaka�Služavka�dublje�uĜe�u�lik�i�osobnost�našeg�Utemeljitelja.�

Provincijalka�s.�Sandra�Midenjak,�s.�Krucifiksa�Iveliđ�i�s.�Jelena�Mareviđ�ēestitale�su� imendan�s.� Inviolati�Graēanin� i�ovom�prigodom�su�sestrama�na�Šinama�priͲkazale�igrani�film�o�životu�sv.�Faustine.�

Duhovne�obnove��

U�Solinu,�u�organizaciji�Vijeđa�za�trajni�odgoj�Provincije�sv.�Josipa�ovoga�DošašͲđa�u�Godini�vjere�bila� su�organizirana� tri� jednodnevna� seminara�za� sve� sestre�Provincije.� Termini� susreta� su�bili�10.,�12.� i�19.�prosinca�2012.�Okvirna� tema�seminara�bila�je�„Marijin�hod�vjere“,�a�predavaē�dr.�fra�Domagoj�Runje,�profeͲsor�biblijskih�znanosti�na�KBFͲu�u�Splitu.�

Dana�23.�prosinca�2012.�splitskoͲmakarski�nadbiskup�mons.�Marin�Barišiđ�odrͲžao�je�u�crkvi�Gospe�od�zdravlja�u�Splitu,�adventsku�duhovnu�obnovu�za�redovͲnice�grada�Splita�i�okolice.�Na�duhovnoj�obnovi�sudjelovalo�je�oko�180�redovniͲca� iz�4�provincije� i�15�zajednica�u�SplitskoͲmakarskoj�nadbiskupiji�te�nadbiskuͲpijski�delegat�fra�Petar�Lubina.��

Na�susretu�su�bile�i�sestre�iz�naših�zajednica�iz�grada�i�okolice.�

Javni�nastupi�naših�sestara�

Dana� 11.�prosinca� 2012.� s.�Maneta�Mijoē�na� radio�postaji� „Mir�MeĜugorje“,�govorila� je�o�samostanu�u�Metkoviđu,�životu� i�radu�sestara�u�tom�gradu,�UteͲmeljitelju�i�o�Družbi.�

Dana�6.� sijeēnja�2013.� s.�Maneta�Mijoē� je�na�poziv�voditeljice�dr.�Danijele�de�Micheli�Vitturi�na�„�Radio�Mariji“�sudjelovala�u�emisiji�„Živjeti�ljubav“.�Emisija�je�bila� povodom� simpozija� o� nadb.� Franiđu,� prigodom� 100.� godišnjice� njegova�roĜenja.�

117���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Sjednice�Provincijalne�uprave�

Dana�15.�prosinca�2012.�u�samostane�sv.�Ane�održana�je�sjednica�Provincijalne�uprave.�

Dana�16.�veljaēe�2013.�u�samostane�sv.�Ane�održana� je�sjednica�Provincijalne�uprave.�

Devetnica�za�Božiđ�

Dana�15.�Prosinca�2012.�u�župi�sv.�Križa,�Veli�Varoš�zapoēela�devetnica�Božiđu.�Sveēano�je�proslavljen�i�spomendan�Drinskih�muēenica,�kojem�su�prisutvovale�i�naše�sestre�iz�samostana�sv.�Ane.�

Slavlje�Božiđa�2012.�

Božiđ,�blagdan�roĜenja�Gospodinova,�proslavili�smo�Euharistijskim�slavljem�koje�je�predvodio�naš�duhovnik�don�Vijekoslav�Pavlinoviđ.��

Blagdan�Božiđa� je�za�svaku�Služavku�Malog�Isusa�poseban.�Na�Božiđ�se�u�duhu�poniznosti� sagibamo� pred�Malenim� Isusom,� pred� Ljubavi� koja� se� utjelovila� i�tako�nam�darovala�svoju�blizinu,�pozivajuđi�nas�na�služenje.�Ovih�Božiđnih�dana�dublje�razmišljamo�i�o�našoj�karizmi�po�kojoj�služimo�bližnjima�gledajuđi�u�njima�Malenog� Isusa� koji� je�potreban�nas,�našeg�duhovnog�majēinstva� koje�podiže�duhovno�dijete�u�svakom�ēovjeku�i�noseđi�ga�u�naruēju�ili�držeđi�za�ruku,�uēi�ga�hodati�prema�Onom�koji�je�Put,�Istina�i�Život.�

Cijeli�dan� smo�provele�u� zajedništvu� radujuđi� se� roĜenju� Isusovom,� � ēije� smo�Služavke.�

Blagdan�Marije�Bogorodice�–�Nova�Godina�2013.�

Uoēi�blagdana�Marije�Bogorodice� i�poēetka�nove� graĜanske� godine,�u� �našoj�zajednici�sv.�Ane�imali�smo�Euharistijsko�klanjanje�i�zahvala�za�sva�dobra�i�križeͲve�u�prošloj�godini,�a�na� sam�blagdan� i�poēetku�ove�Nove�2013.g.� imali� smo�Euharistijsko�slavlje� i�molitvu�Bogu�za�blagoslov� i�prihvađanje�Njegove�volje�u�ovoj�godini�koja�zapoēinje.�

Bogojavljenje�

Na�Bogojavljenje,�6.�sijeēnja�2013.�župnik�don�Ivan�Suēiđ�uz�kapelana�don�VedͲrana�Turiđa��blagoslovio�je�naš�samostan�sv.�Ane.�

Katehetska�zimska�škola�

Od�08.�do�11.�sijeēnja�2013.�održana�je�Katehetska�zimska�škola�u�MeĜubiskuͲpijskome�sjemeništu�na�zagrebaēkoj�Šalati�o�temi�»Vjera� i�nada� (Spe�salvi,�br.�2).�Uz�više�od�450�sudionika�bilo�je�prisutno�i�nekoliko�naših�sestara:�s.�DulceliͲna�Plavša,�s.�Dolores�Brkiđ,�s.�Roka��ubeliđ�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������118�

Proslavljena�170.�Obljetnica�roĜenja�i�krštenja�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera�

U� ēetvrtak�24.� sijeēnja�2013.�u�našem� samostanu� sv.�Ane�Euharistijskim� slavͲljem�proslavljen� je�dan�roĜenja� i�krštenja�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera,�prvog�vrhbosanskog�nadbiskupa,� koji� je� roĜen�u� Slavonskom�Brodu� i� kršten�u� crkvi�Gospe�od�Brze�Pomođi,�24.�sijeēnja�1843.�godine.��

Istoga� dana,� a� povodom� proslavljanja� ove� obljetnice,� u� organizaciji�Hrvatske�udruge� Benedikt,�u� knjižnici�Nadbiskupskog� sjemeništa� u� Splitu,� prof.� dr.� sc.�don.� Ivan�Bodrožiđ�predstavio� je�zbirku�pjesama�Nikada�umorna� ljubav,�mlade�autorice,�ēlanice�PMI�iz�Omiša,�Branke�Mlinar�koja�je�stihove�posvetila�bl.�Ivanu�Pavlu�II.�i�svojoj�baki�Mariji�Lidiji�Lelas,�in�memoriam.�

Ovom�dogaĜaju�prisustvovale�su�s.�Sandra�Midenjak,�provincijalna�glavarica,�s.�Krucifiksa�Iveljiđ,�s.�Jelena�Mareviđ,�s.�Maneta�Mijoē,�s.�Dulcelina�Plavša,�s.�FlaͲvija�Brstilo,�s.�Dolores�Brkiđ,�s.�Mirjana�Rojnica�i�s.�Terezija�Pervan.��

Priprema�i�proslava�Dana�posveđenog�života�

Dana� 27.� sijeēnja� 2013.� na� Trsteniku� u� franjevaēkom� klerikatu� održale� su� se�probe�pjevanja�za�Dan�posveđenog�života.�Na�probama�su�prisustvovale�sestre�i�pripravnice�ženskih� redova�koje�djeluju�na�podruēju�grada,�kao� i� franjevaēki� i�dijecezanski�bogoslovi� i� isusovaēki�novaci.�Nakon�proba,�u�zajedništvu�se�sveͲēano�molila�Veēernja,�a�nakon�molitve.�Zajedniēka�veēera.�

Na�ovom�zajedniēkom�susretu�i�molitvi�bile�su�prisutne�i�naše�sestre�i�kandidaͲtice.�

Na�sam�blagdan�Svijeđnice�i�Dan�posveđenog�života,�2.�veljaēe�2013.,�generalni�vikar�SplitskoͲmakarske�nadbiskupije�mons.�Ivan��ubeliđ�predvodio�je,�euharisͲtijsko�slavlje�u�splitskoj�prvostolnici�sv.�Dujma.�Misi�je�prethodio�blagoslov�sviͲjeđa�u�crkvi�sv.�Dominika� i�sveēana�procesija�sa�svijeđama�do�katedrale�u�kojoj�su�sudjelovali�brojni�sveđenici,�redovnici�i�redovnice,�bogoslovi�i�kandidatice�te�vjernici� laici.�Pjevanje� je�predvodio�zbor�redovnica� i�bogoslova�pod�ravnanjem�mo.�s.�Mirte�Škopljanac�Maēina.�

Bile�su�prisutne�i�naše�sestre�iz�grada�Splita�i�okolice.�

Mjeseēne�duhovne�obnove��

Dana�26.�sijeēnja�2013.,�kao�i�svake�zadnje�subote�u�mjesecu,�u�našem�samosͲtanu�sv.�Ane� imali�smo�duhovnu�obnovu� i�cjelodnevno�Euharistijsko�klanjanje.�Duhovnu�obnovu�na�temu�„Obrati�se�Bogu�svojemu“� imao� je�don�Ante�MateͲljan�koji�je�i�predslovio�Euharistijsko�slavlje�u�koncelebraciji�sa�don�Vjekoslavom�Pavlinoviđem,�našim�samostanskim�kapelanom.�

119���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

U�našoj�samostanskoj�kapeli�sv.�Ane�23.�veljaēe�2013.�služena�je�sv.�Misa�zaduͲšnica�za�s.�Sosteniju,�a�u�koncelebraciji�don�Vjekoslava�Pavlinoviđa,�predvodio�je�don�Ante�Mateljan,�koji�je�ujedno�imao�i�prigodnu�propovijed�za�našu�mjeseͲēnu�duhovnu�obnovu.�Nakon�sv.�Mise�bilo� je�cjelodnevno�Euharistijsko�klanjaͲnje.�

Posjete�zajednicama,�imenovanja�i�dekreti�sestrama��

Dana�24.� sijeēnja�2013.� s.� Sandra�Midenjak,�provincijalka� i� s.�Krucifiksa� Iveliđ�posjetile�su�našu�zajednicu�u�Omišu.��

S.�Merica� Lovriđ� se� vratila� iz� eksklaustracije� i�dobila� je�dekret� za� zajednicu�u�Sutivanu,�gdje�je�15.�veljaēe�2013.�otišla�u�pratnji�s.�Sandre�Midenjak,�provinciͲjalke.�

Dana�16.�veljaēe�s.�Sandra�Midenjak,�provincijalka�posjetila�je�sestre�u�Omišu�i�s.�Dujmu��ubeliđ�imenovala�na�II.�trogodište�za�predstojnicu�zajednice.�

S.�Sandra�Midenjak,�provincijalka,�23.�veljaēe,�posjetila� je�naše�sestre�u�ŠestaͲnovcu�i�imenovala�s.�Danku�Žaper�na�II.�trogodište�za�predstojnicu�zajednice�

Proslava�imendana�

Dana� 17.� veljaēe� 2013.�U� našem� samostanu� sv.� Ane,� Euharistijskim� slavljem�koje�je�predvodio�don�Dušan�Vukoviđ,�zahvalili�smo�Bogu�za�naše�sestre:�s.�SosͲteniju�Mateljan�i�s.�Manetu�Mijoē,�te�tako�proslavili�njihov�imendan.�

U�samostanu�sv.�Ane�u�Splitu�26.�veljaēe�2013.�proslavili�smo�imendan�provinciͲjalke�s.�Sandre�Midenjak.�Euharistijsko�slavlje�predvodio�je�don�Vijekoslav�PavͲlinoviđ.�U�zajedništvu�obiteljskog�stola�za�ruēak�nam�se�pridružila�i�ēasna�Majka�s.�Radoslava�Radek.�

Seminar�u�Buškom�Blatu�

U�organizaciji�HKVRPP�u�Buškom�Blatu�u�samostanu�otaca�karmeliđana�„Sv.�Ilija�u�Zidinama“,�od�26.�02.�do�01.�03.�2013.�održan�je�seminar�za�ēlanove�HKVRPP�na�temu:�„Identitet�redovništva�danas“,�koji�je�vodio�o.�Jakov�Mamiđ.�Seminaru�je�uz�ostale�ēlanove�HKVRPP,�kao�i�našu�ēasnu�Majku�s.�Radoslavu�Radek�sudjeͲlovala�i�s.�Sandra�Midenjak,�provincijalka.�

Pogrebi�naših�sestara,�ēlanova�obitelji�i�dobroēinitelja�

Dana�24.�prosinca�2012.�provincijalka�s.�Sandra�Midenjak�i�s.�Mariangela�Majiđ�bile�su�u�Omišu�na�pogrebu�Anke�Biliđ,�naše�dobroēiniteljice,�a�nakon�toga�posͲjetile�sestre�u�Omišu.�

U�Svibnju�je�5.�veljaēe�2013.�pokopana�Matija��ondiđ,�majka�naše�s.�Davorke.�U�zajedništvu� sveđenika,� sestara� i�vjernika� iz� župe,�pogrebu� je�prisustvovala� i� s.�Sandra�Midenjak,�provincijalka.�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������120�

Dana�18.�veljaēe�2013.�u�Rudi�je�pokopana�majka�don�Mirka�Bitunjca,�župnika�u�Dugopolju.�Pogrebu�je�prisustvovalo�desetak�naših�sestara,�kao�i�s.�Sandra�MiͲdenjak,�provincijalka.�

U�Otoku�kod�Sinja�19.�veljaēe�2013.�pokopan�je�Branko�Mijoē,�brat�naše�s.�MaͲnete.�U�zajedništvu�sveđenika,�sestara� i�vjernika� iz�župe,�pogrebu� je�prisustvoͲvala�i�s.�Sandra�Midenjak,�provincijalka.�

Dana�20.�veljaēe�u�16,00h�u�KBCͲu�Firule�preminula� je�naša�s.�Sostenija�MateͲljan,�koja�je�22.�Veljaēe�2013.�pokopana�na�splitskom�groblju�Lovrinac.�

��

PROVINCIJA�PRESVETOG�SRCA�ISUSOVA�I�MARIJINA,�ZAGREB�

��Kanonska�vizitacija�sestrama�u�Burgkirchenu�

Provincijalna�glavarica�s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak�posjetila�je�3.�12.�2012.�sestre�u�Burgkirchenu�i�obavila�kanonsku�vizitaciju.�

Duhovna�obnova�za�roditelje�djece�iz�vrtiđa���

U�samostanu�˝Antunovac˝�5.�12.�2012.�održana�je�adventska�duhovna�obnova�za� roditelje�djece� iz�Vrtiđa.�Voditelj�obnove� i� euharistijskog� slavlja�bio� je� vlē.�Robert�Šreter.�

Odrješenje�od�doživotnih�zavjeta�

Dana�7.�12.�2012�s.�Zrinka�Hržiđ�posjetila�je�Provincijalnu�upravu�i�u�nazoēnosti�provincijalne�glavarice�s.�M.�Katarine�PeniđͲSirak,�potpisala� je�dozvolu� �za�odrͲješenja�zavjeta.�

Proslavljen�dan�Utemeljiteljeve�smrti��

Sv.�Misom� i�zahvalnom�molitvom�8.�12.�2012.,�sestre�u�Provinciji�obilježile�su�dan�prijelaza�u�vjeēni�život�našeg�oca�Utemeljitelja.�

Promocija�diplome�

S.�M.� Katarina� PeniđͲSirak� i� s.�M.� Jelena� Buriđ� prisustvovale� su� na� promociji�diplome�s.�M.�Tihani�Strancariđ,�u�Hrvatskom�glazbenom�zavodu�u�Zagrebu.�

Imendansko�ēestitanje��

Na�blagdan�Bezgrješnog�Zaēeđa�BD�Marije,�8.12.2012.�S.�M.�Mirjam�Dediđ,�s.�M.�Imakulati� Lukaē� i� s.�Mariji�Kiš,�provincijalna� glavarica�M.�Katarina�PeniđͲSirak�ēestitala�je�imendan.��

121���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Adventski�sastanak�za�sveđenike�

U�samostanu�"Antunovac"�održan�je�10.�12.�2012.�adventski�sastanak�za�sveđeͲnike�gornjogradskog�Dekanata�pod�vodstvom�vlē.�Branka�Piceka,�župnika�župe�sv.�Ivana�Krstitelja.�

Spomen�na�Drinske�muēenice�

U�zagrebaēkoj�katedrali�na�Euharistijskom�slavlju�na�spomen�Drinskih�muēenica�15.�12.�2012.�sudjelovala�je�s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak�provincijalna�glavarica�sa�sestrama.�

Adventska�duhovna�obnova�za�redovnice�

U� Franjevaēkom� samostanu� na� Kaptolu� održana� je� 16.� 12.� 2012.� adventska�duhovna�obnova�za�redovnice�grada�Zagreba�pod�vodstvom�o.�Ante�Bobaša�na�kojoj�su�sudjelovale�sestre�naših�zajednica.�

Božiđno�ēestitanje�

Na� Kaptolu,� 20.� 12.� 2012.� na� božiđnom� ēestitanju� redovnica� grada� Zagreba�uzoritom�gospodinu�kardinalu�Josipu�Bozaniđu,�zagrebaēkom�nadbiskupu,�sudͲjelovala�je�provincijalna�glavarica�s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak.�

Božiđni�pohodi�zajednicama�

Dana�22.�12.�2012.�s.�Provincijalka�M.�Katarina�PeniđͲSirak�i�s.�M.�Jelenom�Buriđ�prigodom�blagdana�Božiđa,�posjetile�su�sestre�u�zajednicama�na�Kraljevcu,�sv.�Jeronimu,�Stenjevcu,�Samoboru,�Vojnom��Ordinarijatu�i�ēestitale�im�Božiđ.�

23.�12.�2012.�S.�Provincijalka�M.�Katarina�PeniđͲSirak�i�s.�M.�Jelena�Buriđ�posjetiͲle�su�sestre�u�Retkovcu.�

S.�M.�Katarina�PeniđͲSirak,�provincijalna�glavarica,�s.�M.�Jelena�Buriđ�i�s.�M.�PetͲra�Marjanoviđ�24.�12.�2012.� ēestitale� su�Božiđ� ē.�Majci� s.�M.�Radoslavi�Radek�vrhovnoj�poglavarici�i�sestrama�u�Vrhovnoj�Upravi.�

S.�M.�Katarina�PeniđͲSirak,�provincijalna�glavarica�sa�s.�M.�Martom�Vunak,�posͲjetila�je�28.�12.�2012.�sestre�u�Varaždinu,�Pitomaēi�i�Kloštru�Podravskom.�

Dana�29.�12.�2012.�s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak,�provincijalna�glavarica,�posjetila�je�s.�M.�Rufinu�Šimatiđ�u�Delnicama.�

31.�12.�2012.�s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak,�provincijalna�glavarica�i�s.�M.�Jelenom�Buriđ�posjetile�su�sestre�na�Kraljevcu.�

Božiđne�posjete�sestrama�u�samostanu�Antunovac��

Dana�23.�12.�2012.�S.�Valerija�i�s.�Matija,�Službenice�Kristove�iz�Brestja,�posjetile�su�prigodom�Božiđa�zajednicu�u�Novoj�vesi.�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������122�

Na�Blagdan�sv.�Stjepana�26.�12.�2012.�na�ēestitanju�blagdana�Božiđa�NovovešͲkoj�zajednici�bile�su�ē.�Majka�s.�M.�Radoslava�Radek,�s.�Marija�Baniđ�i�s.�M.�Ana�Marija�Kesten.�

Sestre�u�samostanu�"Antunovac"�posjetila�je��27.�12.�2012.�s.�M.�Ksaverija�Sršan�sa�s.�M.�Irenom�Olujeviđ.�

Kanonska�vizitacija�u�samostanu�Antunovac�

Dana�3.�–�6.�1.�2013.�u�samostanu��"Antunovac"�zapoēela�je�kanonska�vizitacija�sestara�pod�vodstvom�s.�M.�Katarine�PeniđͲSirak,�provincijalne�glavarice.�

Susret�djevojaka�iz�srednje�škole�

U� samostanu� "Antunovac"� �održan� je� 6.� 1.� 2013.� susret�djevojaka� iz� srednje�škole�koji�su�animirale�s.�M.�Emanuela�Peēnik�i�s.�M.�Jelena�Buriđ.�Na�susretu�je�sudjelovalo�12��djevojaka.�

Zimska�katehetska�škola�

9.,�10.�i�11.�1.�2013.�Održana�je�Zimska�katehetska�škola�na�kojoj�su�sudjelovale�katehistice�iz�Zagreba,�Pitomaēe�i�Kloštra�Podravskog.�

Susret�katehistica�i�proēelnica�PMI�

U�Novoj�vesi�održan�je�11.�1.�2013.�susret�katehistica�naše�Provincije�pod�vodͲstvom�s.�M.�Emanuele�Peēnik,�proēelnice�Vijeđa�za�zvanja� i�PMI.�Na�susretu� je�bila�nazoēna�s.�M.�Katarine�PeniđͲSirak,�provincijalna�glavarica.�

U�Vrhovnoj�upravi�održan�je�susret�Proēelnica�PMI�na�kojem�je�prisustvovala�s.�M.�Emanuela�Peēnik.�

Susret�sestara�uredniēkog�vijeđa�Družbe�

Dana�12.�1.�2013.�u�Vrhovnoj�upravi�održan�je�susret�sestara�koje�ureĜuju�DruͲžbin�Vjesnik,�pod�vodstvom�ē.�Majke�s.�M.�Radoslave�Radek�i�s.�M.�Ane�Marije�Kesten,�na�kojem�je�sudjelovala�s.�M.�Petra�Marjanoviđ.�

Slavlje�imendana�

Provincijalna�glavarica�s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak�sa�s.�M.�Jelenom�Buriđ,�s.�M.�Petrom�Marjanoviđ� i�s.�M.�Martinom�Vugrinec,�13.�1.�2013.�ēestitale�su� imenͲdan�ē.�Majci�s.�M.�Radoslavi�Radek,�vrhovnoj�glavarici.�

S.�M.�Katarina�PeniđͲSirak�provincijalna�glavarica�i�s.�M.�Jelena�Buriđ�ēestitale�su�imendan�s.�M.�Hilariji�Posavec�i�posjetile�sestre�na�Kraljevcu.�

Susret�odgojiteljica�vrtiđa�

U�"Marijinom�Domu"�u�Djeējem�vrtiđu�Cvjetnjak�u�Vinkovcima,�održan� je�19.� i�20.�1.�2013.�susret�odgojiteljica�vrtiđa� radi�prekida� radnog�odnosa�gĜe�Vlatke�

123���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Kraljeviđ.�Susretu� je�nazoēila�provincijalna�glavarica�s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak�koja�je�obavila�kanonsku�vizitaciju�sestara.�

Preminula�s.�M.�Bogumila�Štengl�

Dana�19.�1.�2013.�u�Vinogradskoj�bolnici�umrla�s.�M.�Bogumila�Štengl.�

Proslava�170.�obljetnice�roĜenja�i�krštenja�sluge�Božjega�dr.�Josipa�Stadlera�

U�Slavonskom�Brodu,�20.�1.�2013.�prigodom�proslave�170.�obljetnice�roĜenja�i�krštenja� sluge� Božjega� dr.� Josipa� Stadlera,�mladi� iz� župe� Sv.� Pavla� apostola,�Retkovec,�pod�vodstvom�s.�M.�Emanuele�Peēnik� izveli�su�scenski�prikaz�ODAZͲVAN�KRISTU.�

Sve�sestre�u�Provinciji�proslavile�su�24.�1.�2013.,�170.�obljetnicu�roĜenja�i�kršteͲnja�oca�Utemeljitelja.�Tom�prigodom� s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak,�provincijalna�glavarica�i�s.�M.�Jelena�Buriđ�sa�sestrama�iz�Vinkovaca,�sudjelovale�su�na�euhariͲstijskom�slavlju�u�Slavonskom�Brodu,�koje�je�predslavio�vrhbosanski�nadbiskup,�uzoriti�gospodin�kardinal�Vinko�Puljiđ.�

Sahrana�s.�M.�Bogumile�Štengl�

Dana�22.�1.�2013.�na�samoborskom�groblju�sprovodne�obrede�za�+.�M.�BogumiͲlu�Štengl,�predvodio� je�vlē.�Vlado�Bogdan� samoborski�župnik,�vlē.� Ivica�Štengl�neđak,�mons.�Stanislav�Kovaēiđ�delniēki�župnik�i�vlē.�Branko�Picek.��Na�sprovodu�i�misi� zadušnici� za� našu� pokojnu� sestru,� sudjelovale� su� s.�M.� Katarina� PeniđͲSirak� provincijalna� glavarica� sa� sestrama� iz� Nove� vesi,� Kraljevca,� Samobora,��Stenjevca,�Pitomaēe.�

Duhovna�obnova�u�samostanu�Antunovac�

U� samostanu� "Antunovac"� održana� je� 25.� 1.� 2013.� duhovna� obnova� koju� je�predvodio�o.�Antonio��irko,�karmeliđanin.��

Sastanak�Vijeđa�za�duhovnost�

U� samostanu�u� "Marijin�Dom"�u�Vinkovcima�održan� je�29.�1.�2013.� sastanak�Vijeđa� za� duhovnost� pod� vodstvom� s.�M.� Katarine� PeniđͲSirak,� provincijalne�glavarice�i�proēelnice�s.�M.�Mirjam�Dediđ.��

Kanonska�vizitacija�sestrama�u�zajednici�Retkovcu�

Dana� 31.� 1.� 2013.� u� zajednici� sestara� u� župi� Retkovec,� održana� je� kanonska�vizitacija�pod�vodstvom�s.�M.�Katarine�PeniđͲSirak,�provincijalne�glavarice.�

Ulazak�u�redovniēku�postulaturu�

U� samostanu� "Antunovac"� 2.� 2.� 2013.� kandidatica�Monika�Maslaē� ušla� je� u�redovniēku�postulaturu�naše�Provincije.�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������124�

Proslava�dana�posveđenog�života�

U� zagrebaēkoj�katedrali�na�euharistijskom� slavlju�prigodom�Dana�Posveđenog�života�2.2.2013.�sudjelovale�su�sestre�iz�Nove�vesi,�Kraljevca�i�obližnjih�zajedniͲca�grada�Zagreba.�

Sjednica�provincijalne�uprave�

Dana�4.�2.�2013.�u�Novoj�vesi�održana�je�sjednica�provincijalne�uprave.�

Izložba�fotografija�"Stepinēevim�stazama�po�Svetoj�Zemlji"�

Na�Kaptolu�7.�2.�2013.�u�prostorijama�Nadbiskupijskoga�pastoralnog� instituta,�otvorena� je� izložba�"Stepinēevim�stazama�po�Svetoj�Zemlji"�na�kojoj� je�prisusͲtvovala�provincijalna�glavarica�s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak�i�s.�M.�Marta�Vunak.�

Predavanje�o�Germanskoj�medicini�

U�samostanu�"Antunovac"�održano�je�8.�2.�2013.�predavanje�gosp�dr.�Saše�TeͲšiđa� koji� zastupa� novu� Germansku� medicinu� o� uzrocima� bolesti� i� oēuvanju�zdravlja.��

Susret�animatora�PMI��

U�Novoj�vesi�održan� je�9.�2.�2013.� susret�animatora�PMI,�kojeg� je�predvodila�proēelnica�s.�M.�Emanuela�Peēnik.�Susret�je�završio�euharistijskim�slavljem�koͲjeg�je�predslavio�vlē.�Tomislav�Kralj.�

Proslava�Stepinēeva�u�Zagrebaēkoj�katedrali�i�Krašiđu�

Dana�10.�2.�2013.�u�Zagrebaēkoj�prvostolnici�prigodom�godišnjice�smrti�blažeͲnog�kardinala�Alojzija�Stepinca,�na�Euharistijskom�slavlju�koje�je�proslavio�uzoriͲti�gospodin�kardinal� Josip�Bozaniđ,� zagrebaēki�nadbiskup,� sudjelovale� su�naše�sestre�i�novakinje.��

U�Krašiđu�na�euharistijskom�slavlju�koje�je�predslavio�mons.�Juraj�Batelja,�sudjeͲlovala�je�s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak,�provincijalna�glavarica�sa�s.�M.�Bogoljubom�Kos.�

Proslava�dana�bolesnika�

Euharistijskim�slavljem�kojeg�je�predslavio�vlē.�Antun�Toni�Štefan�u��samostanu�"Antunovac"�proslavljen�je�11.�2.�2013.�Dan�bolesnika�za�štiđenice�našeg�Doma.�Tom�prigodom�gospoĜe�su�primile�sakrament�bolesniēkog�pomazanja.�

Isti�dan�obavljena�je�kanonska�vizitacija�u�zajednici�sestara�u�župi�sv.�Jeronima�pod�vodstvom�s.�M.�Katarine�PeniđͲSirak,�provincijalne�glavarice.�

125���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Kanonska�vizitacija�u�zajednici�sestara�u��Varaždinu�

S.�M.�Katarina�PeniđͲSirak�provincijalna�glavarica�13.�2.�2013.�posjetila�je�sestre�u�Varaždinu�i�obavila�kanonsku�vizitaciju.�

Duhovne�vježbe�u�samostanu�Antunovac�

Od�18.�do�23.�2.�2013.�u�samostanu�"Antunovac"�održane�su�Duhovne�vježbe�koje�je�predvodio�fra�Vuk�Antun�Buljan.�

Sjednica�provincijalne�uprave�

Dana�22.�2.�2013.�održana�je�sjednica�provincijalne�uprave.�

Seminar�za�ēlanice�HKVRPP�

U�samostanu�otaca�karmeliđana�u�Buškom�Blatu�održan� je�od�26.�2.�do� �1.�3.�2013.�seminar�za�ēlanice�HKVRPP�na�kojem�je�sudjelovala�s.�M.�Katarina�PeniđͲSirak,�provincijalna�glavarica.�

PROVINCIJA��

BEZGRJEŠNOG�ZA�E�A�BLAŽENE�DJEVICE�MARIJE,�SARAJEVO�

Predsjednik�Federacije�BiH�posjetio�SDDEͲa�

U�popodnevnim�satima�10.�prosinca�2012.�godine�Stadlerov�djeēji�dom�Egipat�posjetio�je�predsjednik�Federacije�BiH�–�gospodin�Živko�Budimir.�Djeca�SDDEͲa�pripremila�su�predsjedniku�Federacije�BiH�kratki�muziēki�program,�a�PredsjedͲnik�je�njih�obradovao�prigodnim�darovima.�

Sestre�sudjelovale�na�simpoziju�„Vjera�u�Bibliji“�

Na�Katoliēkom�bogoslovnom�fakultetu�u�Sarajevu�14.�i�15.�prosinca�2012.�godiͲne�održan�je�MeĜunarodni�simpozij�pod�nazivom�"Vjera�u�Bibliji“.�Uz�mnogobͲrojne�uzvanike�simpoziju�su�nazoēile�i�sestre�iz�samostana�Egipat.��

S.�M.�Jelena�Jovanoviđ�na�vježbi�apostolata�

Na�uoēnicu�devetice�malome�Isusu�15.�prosinca�2012.�godine�došla�je�u�samosͲtan�Egipat�novakinja�druge�godine�–� s.�M.� Jelena� Jovanoviđ�kako�bi� iz�bližega�upoznala�apostolat�naše�Provincije.�Pratimo�je�svojom�molitvom� i�sestrinskom�blizinom!�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������126�

Kardinal�Puljiđ�posjetio�samostan�Egipat�

Na�dan�Božiđa,�25.�prosinca�2012.�godine,� samostan�Egipat� i� Stadlerov�djeēji�dom�Egipat�posjetio� je�nadbiskup�metropolit�vrhbosanski�–�kardinal�Vinko�PuͲljiđ�–�koji�je�izrazio�radost�da�–�poput�svoga�predšasnika,�našega�oca�UtemeljiteͲlja�–� sluge�Božjega�nadbiskupa�Stadlera�–�može�posjetiti�djecu� i� razveseliti� ih�svojim�darovima.�

Gospodin�Adelio�Bergamaschi�posjetio�sestre�u�Bosni�

Od�2.�do�4.�sijeēnja�2013.�godine�dragi�gost�u�samostanu�Egipat�i�u�drugim�zaͲjednicama�bio�je�dobroēinitelj�iz�Italije�–�gospodin�Adelio�Bergamaschi�sa�svoja�tri� sina� i� s�dvojicom�unuka.� Sve� su� sestre,� kako�u� samostanu�Egipat� tako� i�u�zajednicama� Viteza� i� Gromiljaka,� koje� je� posjetio� gospodin� Adelio,� uživale� u�svjedoēanstvu�i�životnom�iskustvu�gospodina�Adelia�koji�je�u�više�navrata�govoͲrio�o� svom� iskustvu�života�za�Boga,�Božju�Rijeē� i�Crkvu�u�Bosni� i�Hercegovini.�Zahvalne� smo�Bogu� za�ovakav� životni�primjer� i� za�pomođ�koju�nam� je�pružio�preko�obitelji�Bergamaschi.�

Sestre�se�ukljuēile�u�pripremu�misijskoga�ruēka�

Na�svetkovinu�Bogojavljenja�6.�sijeēnja�2013.�godine�Crkva�slavi�Dan�PapinskoͲga�misijskog�djela�Svetoga�Djetinjstva.�Time�se�želi�još�bolje,�više�i�žarēe�naglasiͲti�potrebu�misijske�svijesti�kako�kod�djece,�tako�i�kod�svih�ēlanova�Crkve.�KatedͲralni�župnik�–�preē.�Pavo�Šekerija�–�je�za�tu�prigodu�organizirao�„misijski�ruēak“.�Za�ruēak�je�bila�riža�s�povrđem�i�mesom,�te�grah�i�salata.�U�pripremu�ruēka�ukͲljuēila�se�naša�zajednica�iz�samostana�Egipat�skuhavši�rižu�i�grah�za�200�osoba.�Ruēak�je�organiziran�u�Napretkovu�klubu�Lira,�a�dobrovoljni�su�prilozi�skupljani�za�misije.�Uz�ostale�vjernike,�kao�i�uz�nazoēnost�kardinala�Vinka�Puljiđa,�na�ruēͲku�su�bile�i�sestre�iz�samostana�Egipat�s�djecom�SDDEͲa.�

Blagoslovljena�sestarska�kapelica�na�Gromiljaku�

U�popodnevnim�satima�6.�sijeēnja�2013.�godine�župnik�župe�Gromiljak�–�preē.�Marko�Periđ�–�imao�je�blagoslov�Kuđe�Navještenja�na�Gromiljaku.�Tom�je�prigoͲdom,� s�dozvolom�kardinala�Vinka�Puljiđa,�blagoslovio�novu� sestarsku�kapelicu�na�Gromiljaku.�Na�blagoslovu� i�sestarskom�druženju�bile�su�nazoēne�provincijͲska�glavarica�–�s.�Admirata�Luēiđ�–�i�s.�AnĜa�Vranješ.�

Duhovna�obnova�za�redovnice�

U�nedjelju�20.�sijeēnja�2013.�u�Vrhbosanskom�bogoslovnom�sjemeništu�u�SaraͲjevu�održana� je�duhovna�obnova�za� redovnice�na� temu� "Redovniēki�zavjeti� iz�vjere".�Predavanje� tijekom�duhovne�obnove�održao� je�dr.� fra� Ivan�Šarēeviđ�–�ēlan�Franjevaēke�provincije�Bosne�Srebrene�–�koji�je�nakon�predavanja�i�ispoviͲjedi�predslavio�misno�slavlje.�Duhovnoj�obnovi�su�nazoēile�sestre�iz�naših�saraͲjevskih�zajednica,�kao�i�sestre�iz�Gromiljaka.�

127���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Slavonski�Brod�–�Sarajevo:�Slavlje�u�povodu�Utemeljiteljeva�roĜendana�

Sveēana�proslava�170.�obljetnice�roĜenja�i�krštenja�našega�Utemeljitelja�–�sluge�Božjega�Josipa�Stadlera�–�upriliēena� je�24.�sijeēnja�2013.�godine�u�župi�StadleͲrova�krštenja�–�župi�Gospe�Brze�Pomođi�u�Slavonskome�Brodu.�Geslo�ovogodišͲnje�proslave�bilo�je:�„Nasljedujmo�njegovu�vjeru...“.�Sveēano�euharistijsko�slavͲlje�predslavio�je�kardinal�Vinko�Puljiđ,�nadbiskup�metropolit�vrhbosanski�u�zajeͲdništvu�s�desetak�sveđenika,�meĜu�kojima�rektor�sjemeništa,�mons.�Ivan��uriđ,�domađi�župnik�Ivan�Leniđ�te�derventski�dekan�Marko�Hrskanoviđ.�Na�proslavi�je�sudjelovalo�ēetrdesetak�sestara�naše�Družbe�iz�Bosne�i�Hercegovine�i�Hrvatske�–�na� ēelu�sa�vrhovnom�glavaricom�s.�Radoslavom�Radek,� te�dvjema�provincijͲskim� glavaricama:� s.�Admiratom� Luēiđ� i� s.� Katarinom� PeniđͲSirak.� Prisutne� su�bile� i� redovnice�drugih�zajednica,�na� ēelu�s�provincijalkom�uršulinki�s.� Jasnom�Luēiđ,�te�predstavnici�društvenih�vlasti�Županije�Grada.�

U� veēernjim� satima� istoga� dana� u� sarajevskoj� je� prvostolnici� obilježena� 170.�obljetnica�Utemeljiteljeva� roĜenja� i� krštenja.� Slavlje� je� zapoēelo� jednosatnim�klanjanjem,� tijekom�kojega�smo� razmatrali�o�Utemeljiteljevu�životu.�Klanjanje�su�pripremile� sestre� iz� samostana�Egipat.�Nakon� klanjanja� je�uslijedilo�misno�slavlje�(u�18�sati),�koje�je�predslavio�katedralni�župnik�–�preē.�Pavo�Šekerija,�uz�suslavlje� preē.� Ilije� Orkiđa� –� kancelara� Vrhbosanske� nadbiskupije,� vlē.� Žarka�Ošapa�–�duhovnika�u�Vrhbosanskom�bogoslovnom�sjemeništu,� te�Ĝakona�vlē.�Marina�Mariđa.�Tijekom�klanjanja�i�misnoga�slavlja�svirali�su�i�pjevali�bogoslovi�Vrhbosanskoga� bogoslovnoga� sjemeništa.� Slavlju� su� nazoēile� sestre� iz� naših�sarajevskih�zajednica.�

Molitva�za�jedinstvo�kršđana�

Posljednjega�dana�Molitvene�osmine�za�jedinstvo�kršđana,�25.�sijeēnja�2013.,�u�staroj�pravoslavnoj�crkvi�sv.�Mihovila�i�Gabrijela�u�Sarajevu�je�upriliēena�zajedͲniēka�molitva� za� jedinstvo� kršđana,� koju� je� predvodio� protojerej� stavrofor� –�Milorad�Ljubinac�–�zajedno�s�protojerejom�stavroforom�–� Jadranom�DaniloviͲđem�–� i� jerejem�–�Miljanom�RaĜenoviđem�–� i�uz�asistenciju� Ĝakona�Nemanje��ureinoviđa.�Pravoslavnim�sveštenicima� i�vjernicima�u�molitvi�su�se�pridružili:�nadbiskup�metropolit�vrhbosanski�–�kardinal�Vinko�Puljiđ,�vojni�biskup�u�BiH�–�mons.�dr.�Tomo�Vukšiđ,�otpravnik�poslova�Apostolske�nuncijature�–�mons.� JoͲseph�Arshad,�veđi�broj�sveđenika� i� redovnica�naše� redovniēke�obitelji� i�drugih�družbi,�te�vjernici�Sarajeva.�

Vlē.�Miroslav�Agostini�posjetio�samostan�„Egipat“�

U� subotu� 26.� sijeēnja� 2013.� godine� samostan� Egipat� posjetio� je� umirovljeni�sveđenik�–�vlē.�Miroslav�Agostini,�koji�je�došao�u�pratnji�vlē.�Marjana�Kopiđa.�U�11:30�vlē.�Miroslav� i�vlē.�Marjan�slavili�su�svetu�misu�u�našoj�samostanskoj�kaͲpelici.�Na�poēetku�misnoga�slavlja�vlē.�Miroslav�je�najprije�progovorio�o�važnosͲ

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������128�

ti� susreta� s�Kristom,�a�onda� i�o�našim�susretima.�Kazao� je�zatim�da� je�ovo�za�njega�povijesni�dogaĜaj,�jer�je�sa�svojih�75�godina�života�i�50�godina�sveđeništva�prvi�puta�u�samostanu�Egipat.�Svoj�dolazak� i�misno�slavlje�povezao� je�s�obiljeͲžavanjem� 170.� obljetnice� Utemeljiteljeva� roĜenja,� molitvenom� osminom� za�jedinstvo�kršđana�i�molitvom�za�mir�u�BiH.�Nakon�misnoga�slavlja�vlē.�Miroslav�Agostini� se� pridružio� našem� obiteljskom� zajedništvu� kod� objeda,� dok� je� vlē.�Marjan�Kopiđ�–�zbog�obaveza�–�morao�pođi�dalje.�Tijekom�ruēka�vlē.�Miroslav�nam� je� ispripovijedao�mnoge� zanimljive� dogaĜaje� i� saznanja,� te� je� otpjevao�dosta�starih�pjesama,�od�kojih�smo�mu�se�samo�u�nekima�mogle�pridružiti.�NaͲkon�toga�smo�mu�pokazali�Stadlerov�muzej�koji�se�nalazi�u�potkrovlju�samostaͲna�Egipat.�Svoje�dojmove�vlē.�Miroslav�je�napisao�i�u�knjizi�dojmova,�a�i�usmeno�je� izrazio�radost�zbog�Stadlerova�muzeja� i�zbog�svega�što�sestre�ēine�za�dobro�drugih.�

Proslava�Dana�Bogu�posveđenog�života�

U�veēernjim� satima�uoēi�blagdana�Svijeđnice�1.�veljaēe�2013.�u�katedrali�Srca�Isusova� Sarajevu� slavljena� je� sveta�misa�uoēi�Dana�Bogu�posveđena� života,� a�prije�mise� je� upriliēeno� Euharistijsko� klanjanje� i� zajedniēka�molitva�Veēernje.�Tom�se�prigodom�okupio�veđi�broj�redovnika� i�redovnica�raznih�družbi,�meĜu�kojima� su� bile� sve� sestre� naših� zajednica� iz� Sarajeva.� Liturgijsko� su� pjevanje�animirali� bogoslovi� s� Franjevaēke� teologije� u� Sarajevu,� a� klanjanje� i�molitvu�veēernje�predvodili� su� Ĝakoni� s�Franjevaēke� teologije�u�Sarajevu.�U�18� sati� je�uslijedilo�misno�slavlje�koje�je�predvodio�pomođni�biskup�vrhbosanski�–�mons.�dr.� Pero� Sudar� –� uz� koncelebraciju� provincijala� Franjevaēke� provincije� Bosne�Srebrene�i�još�šestorice�sveđenika�te�uz�asistenciju�dvojice�franjevaēkih�Ĝakona.�U�prigodnoj�propovijedi�biskup�Sudar�se�osvrnuo�na�odlomak�iz�desetoga�pogͲlavlja�poslanice�Hebrejima,�u�kojemu�sveti�pisac�potiēe�vjerniēku�zajednicu�da�se�sjete�prvih�vremena�kada�su�povjerovali�i�da�iz�toga�crpe�snagu�i�nadahnuđe�kako�ne�bi�klonuli�u�svojoj�vjeri.�Stoga�je�potaknuo�sve�nas�da�se�sjetimo�prvoga�zanosa.�

Sutradan,�2.�veljaēe�2013.,�na�sam�blagdana�Svijeđnice,�u�katedrali�Srca�Isusova�u�Sarajevu�je�sveēano�proslavljen�Dan�posveđena�života.�Euharistiju�je�predslaͲvio�nadbiskup�metropolit�vrhbosanski�–�kardinal�Vinko�Puljiđ�–�uz�suslavlje�poͲmođnoga�biskupa�vrhbosanskoga�–�mons.�dr.�Pere�Sudara,�provincijala�FranjeͲvaēke�provincije�Bosne� Srebrene� –� fra� Lovre�Gavrana� –� i� još�23� sveđenika,� a�asistirala�su�dvojica�franjevaēkih�Ĝakona.�Na�misi�su�sudjelovale�brojne�redovͲnice�s�teritorija�Vrhbosanske�nadbiskupije,�meĜu�kojima�veđi�broj�sestara�naše�Provincije.�Na�poēetku�mise�kardinal�Puljiđ�je�blagoslovio�svijeđe,�nakon�ēega�je�uslijedila�procesija�oko�Katedrale,�uz�pjevanje�Šimunova�hvalospjeva.�Bilo�je�to�doista�lijepo�svjedoēanstvo�posveđenosti�Bogu.�GraĜani�grada�Sarajeva,�koji�su�se�našli�u�blizini�Katedrale,� zastali� su�da�bi� s�poštovanjem�pratili�procesiju.�U�svojoj� propovijedi� Kardinal� je� najprije� pojasnio� simboliku� blagoslova� svijeđa.�

129���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

Prisjetio�se�zatim�blaženoga�pape� Ivana�Pavla� II.�koji� je�uveo�Dan�Bogu�posveͲđena�života,� te�pri�kraju�propovijedi�progovorio�o�starici�Ani,�kazavši:�„Starica�Ana�hvalila� je�Boga� i�služila.�Što� je�život� jednog� redovnika� i� jedne� redovnice� i�svakog�kršđanina?�Hvaliti�Boga�i�svjedoēiti!�To�je�prvo,�to�je�naš�identitet�–�hvaͲliti�Boga�i�svjedoēiti.“�Nakon�misnoga�slavlja�svi�smo�pošli�na�zajedniēki�domjeͲnak,�koji�je�bio�pripremljen�u�Sveđeniēkom�domu.�Nakon�druženja�s�redovnicaͲma� i�redovnicima�drugih�družbi,�sestre�naše�Provincije�pošle�su�u�provincijsku�kuđu�–�u�samostan�Egipat�–�gdje�je�nastavljeno�naše�zajedniēko�druženje�i�slavͲlje�imendana�s.�Svjetlane�Leko.�

SDDE�dobio�najmlaĜu�stanovnicu�

U�prijepodnevnim�satima�4.�veljaēe�2013.�godine�Stadlerov�djeēji�dom�Egipat�dobio� je�najmlaĜu�stanovnicu�–�tromjeseēnu�Mateu�Nediđ.�U�pratnji�socijalne�službe�Mateu�je�u�našu�kuđu�dopratio�njezin�otac�–��uro�Nediđ.�Zahvalne�smo�Bogu�što�po�ovoj�ustanovi�i�našoj�redovniēkoj�zajednici�nastavlja�pružati�pomođ�najpotrebnijima.�

Stigao�novi�apostolski�nuncij�u�BiH�

Malo�poslije�podne�10.�veljaēe�2013.�u�sarajevskoj�zraēnoj�luci�prireĜen�je�srdaͲēni�doēek�novom�apostolskom�nunciju�u�Bosni�i�Hercegovini�i�Crnoj�Gori�–�nadͲbiskupu� Luigiju� Pezzutu� –� prigodom� njegova� dolaska� u�Bosnu� i�Hercegovinu.�Odmah� po� izlasku� iz� zrakoplova� rijeēi� dobrodošlice� su�mu� uputili� nadbiskup�metropolit�vrhbosanski�–�kardinal�Vinko�Puljiđ�–�i�predsjednik�Biskupske�konfeͲrencije�Bosne� i�Hercegovine�–�mons.�dr.� Franjo�Komarica�–� te�dosadašnji�otͲpravnik�poslova�Apostolske�nuncijature�–�mons.�Joseph�Arshad.�U�holu�zraēne�luke�doēekali� su�ga� redovniēki�poglavari� i�predstavnici� institucija�u�VrhbosanͲskoj�nadbiskupiji.�U� ime�naše�Provincije�dobrodošlicu�mu� je� iskazala�provincijͲska�glavarica�–�s.�M.�Admirata�Luēiđ�–�u�pratnji�s.�M.�Ljilje�Marinēiđ.�

U�subotu�16.�veljaēe�2013.�Biskupska�konferencija�Bosne�i�Hercegovine�organiͲzirala�je,�u�znak�dobrodošlice,�u�prostorijama�Sveđeniēkoga�doma�Vrhbosanske�nadbiskupije,� sveēano�primanje�u� ēast�novoga�apostolskoga�nuncija�u�Bosni� i�Hercegovini� i�u�Crnoj�Gori�–�nadbiskupa� Luigija�Pezzuta.�Primanju� su�nazoēili�predstavnici� raznih� razina� vlasti� te�predstavnici�diplomatskoga,�prosvjetnoga,�kulturnoga�i�društvenog�života�i�vojske�u�BiH�kao�i�biskupi,�redovniēki�poglavari�i�poglavarice,�te�predstavnici�raznih�crkvenih� institucija.�U� ime�naše�Provincije�nazoēila�je�provincijska�glavarica�–�s.�M.�Admirata�Luēiđ�–�u�pratnji�s.�M.�AnĜe�Vranješ.�

Sutradan,�17.�veljaēe�2013.,�novi� je�apostolski�nuncij�u�Bosni� i�Hercegovini� i�u�Crnoj�Gori�–�nadbiskup�Luigi�Pezzuto�–�predvodio�misno�slavlje�prve�korizmene�nedjelje�u�sarajevskoj�prvostolnici.�Tom�je�prigodom�uputio�svoju�rijeē�i�predsͲ

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������130�

tavio� se�vjernicima.�Uz�mnogobrojne� redovnice� i�vjernike�misnome� su� slavlju�nazoēile�sestre�iz�naših�sarajevskih�zajednica.�

Sastanak�sestara�katehistica�i�animatora�Društva�PMI�

U�subotu,�16.�veljaēe�2013.,�u�Kuđi�Navještenja�na�Gromiljaku�održan�je�sastaͲnak�sestara�katehistica� i�vanjskih�suradnika�animatora�Društva�Prijatelja�MaloͲga�Isusa.�Susret�je�organizirala�s.�Ružica�Iviđ�–�proēelnica�DPMI�uz�suradnju�PovͲjerenstva�za�PMI,�a�tema�susreta�je�bila:�Animator�u�godini�vjere.��

Obilježavanje�Stadlerova�dana�u�sarajevskoj�prvostolnici�

Na� Stadlerov� dan,� 8.� sijeēnja� 2013.,� veēernje�misnim� slavljem� u� sarajevskoj�prvostolnici�predlavio�je�mons.�dr.�Pavo�Jurišiđ�–�postulator�kauze�za�proglašeͲnje�blaženim�sluge�Božjega�nadbiskupa�Stadlera�–�uz�koncelebraciju�preē.�Pave�Šekerije�–�katedralnog�župnika,�vlē.�Ive�Jezidžiđa�–�glavnog�urednika�i�ravnatelja�Radio�Marije�BiH,�preē.�Marka�Zubaka�–� rektora�Vrhbosanskoga�bogoslovnog�sjemeništa,�vlē.�Žarka�Ošapa�–�duhovnika�u�Vrhbosanskom�bogoslovnom� sjeͲmeništu,�vlē.�Marjana�Kopiđa�i�Ĝakona�vlē.�Marina�Mariđa.�Misno�slavlje�su�uveͲliēali� svojim� sviranjem� i� pjevanjem� bogoslovi� Vrhbosanskoga� bogoslovnoga�sjemeništa.�U�svojoj�propovijedi�mons.�Jurišiđ�je�progovorio�o�Isusovoj�reēenici�upuđenoj�apostolima�„Podajte� im�vi� jesti“,�a�potom�se�osvrnuo�na�život�sluge�Božjega�nadbiskupa�Stadlera�koji�je�u�sebi�ēuo�taj�isti�glas�i�svojim�životom�odͲgovorio�na�njega.�

Stadlerova�dana�–�8.�veljaēe�2013.�–�bilo�je�sveēano�u�Stadlerovoj�–�sarajevskoj�katedrali.�Misno�slavlje�predslavio� je�mons.�dr.�Pavo�Jurišiđ�–�postulator�kauze�za�proglašenje�blaženim�sluge�Božjega�nadbiskupa�Stadlera�–�uz�koncelebraciju�preē.�Pave�Šekerije�–�katedralnog�župnika,�vlē.�Davida�Lenin�Trujilo�Regaladoa�–�katedralnog�kapelana,�vlē.� Ive� Jezidžiđa�–�glavnog�urednika� i� ravnatelja�Radio�Marije�BiH,�preē.�Marka�Zubaka�–�rektora�Vrhbosanskoga�bogoslovnoga�sjemeͲništa,�vlē.�Damira� Ivanoviđa�–�ekonoma� i�prefekta�u�Vrhbosanskom�bogoslovͲnom� sjemeništu� i� Ĝakona� vlē.�Marina�Mariđa.� Svojim� sviranjem� i� pjevanjem�misno� slavlje� su�uveliēali�bogoslovi�Vrhbosanskoga�bogoslovnoga� sjemeništa.�Oslanjajuđi�se�na�misna�ēitanja,�mons.�Jurišiđ�je�najprije�istaknuo�važnost�gostoͲljubivosti,�a�onda�je�progovorio�o�Stadlerovoj�gostoljubivosti,�o�kojoj�su�svjedoͲēili�njegovi�suvremenici.�

131���������������������������������������������������������������������������Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.�

SADRŽAJ��

� Rijeē�uredništva�� � � � � � 2�

� Iz�života�Crkve�� � � � � � 3�

� Uskrsna�ēestitka��Vrhovne�glavarice��� � � 10�

� Uskrsne�ēestitke�sestara�Provincijalki� � � 13�

� Utemeljiteljeve�stranice� � � � � 17�

� Na�izvoru�duhovnosti���� � � � � 22�

� Iz�duhovne�riznice�sestara�SMI� � � � 24�

� Duhovna�obnova�u�Družbi���� � � � � 27�

� Sestrinsko�zajedništvo� � � � � 33�

� Karizmatsko�djelovanje�sestara�SMI� � � � 50�

� Svjedoēanstvo�u�Godini�vjere�� � � � 65�

� Odjeci�duše�� � � � � � � 73�

� �Pastoral�mladih�i�Prijatelji�Maloga�Isusa� � � 88�

� �Pokojne�sestre� � � � � � 93�

� �Pokojna�rodbina�� � � � � � 101�

� �Priopđenja�iz�Vrhovne�uprave�i�Provincijalata� � 103��

� Vijesti�od�broja�do�broja�� � � � � 110�

� Sadržaj��� � � � � � 131�

Vjesnik�|�U��službi��Malog��Isusa��|�1/2013.��������������������������������������������������������������������������132�