POJAM POLITIKE Svjesna djelatnost kojom se neka drutvena skupina nastoji usmjeriti da bi se ostvarili odreeni ciljevi. Obuhvaa djelatnosti koje znae izbor ciljeva, a zatim traenje i izbor metoda da bi se ostvarili ti ciljevi. POJAM VLASTI Mogunost provedbe volje i unato otporu onoga ili onih prema kome je volja upuena. Niti politika nema apsolutnu vlast, odnosno totalnu mogunost nametanja volje. ODNOS USTAVNOG PRAVA I POLITIKIH ZNANOSTI Ustavnopravni propisi nikad ne normiraju sve elemente i svu dinamiku polikog sustava. Izvan ustavnih struktura ostaju i djeluju brojni razvijeni politiki odnosi i institucije (pol. stranke,interesne stranke...) te to izuavaju politike znanosti, pa se stoga ustavno pravo i politike znanosti meusobno dopunjuju. PREDMET USTAVNOG PRAVA To su sve politike institucije, dravni i nedravni politiki subjekti (tijela dravne vlasti, pol. stranke, vodee politike osobe i sl.) i sloen sustav njihovih povratnih meusobnih odnosa koje se kao kontinuirani proces u sklopu podruja odreene drave oblikuje i ostvaruje dravna politika. METODE USTAVNOG PRAVA 1. normativistika - prouavaju se i analiziraju ustavne pravne norme, objanjavale su se namjere ustavotvorca, traile su se praznine i neloginosti u ustavnim i zakonskim tekstovima, ispitivalo se i tumailo njihov sadraj, i na osnovi svega toga stvarani su odreeni zakljuci i teorije o potrebi njihove izmjene ili donoenju novih propisa. 2. usporedna (komparativna) metoda - usporeuju se politike institucije od njihova zaetka, kao politike ideje preko pravnih propisa do ostvarivanja u politikoj zbilji. 3. povijesna metoda - s pomou nje se prati razvojni put i mijenjanje pravnih propisa o odreenoj politikoj instituciji, danas se pak prati i prouava povijesni razvoj politikih institucija od zaetka u podruju politikih ideja preko ustavnih propisa do zbilje. Postoje i metode specifine politikim znanostima, a to su posredno promatranje, neposredno promatranje, promatranje i sudjelovanje i eksperimentalna metoda, a kao pomone metode su matematike i grafike metode SADRAJ USTAVNOG PRAVA Dijeli se na 3 skupine. U 1. skupini su norme kojima se ureuju meusobni odnosi ovjeka i graanine te drave. U 2. skupini su pravne norme kojima se ureuje organizacija dravne vlasti i djelovanje svih tijela dravne vlasti, a u 3. skupini su norme kojima se ureuje odnos izmeu nedravnih politikih subjekata kao to su interesne skupine i drave.

1

ODNOS USTAVNOG PRAVA I DRUGIH GRANA PRAVNOG SUSTAVA Dok je u ustavnom pravu pravna norma poetna i zavrna jer se u pravilu u njemu poblie ne razrauje, ona je unutar neke druge grane prava osnovna i poetna norma iz koje se razradom izvodi i oblikuje niz posebnih normi to je uvjet njezine primjene.

IZVORI USTAVNOG PRAVA Ustav pravni oblici u kojima se donose norme ustavnog prava nazivaju se izvorii ustavnog prava. U suvremenim dravama temeljni izvor ustavnog prava je pisani ustav koji je najvii opi pravni akt u kojem se nalazi preteit broj normi ustavnog prava. Norme ustavnog prava propisuju se u odreenoj mjeri i u zakonima i u podzakonskim opim aktima. Organski zakon Ustavni zakon samo onaj koji je kao takav definiran Ustavom te donesen po postupku predvienom za donoenje i pormjenu odredbi samog Ustava RH. To su Ustavni zakon o ustavnom sudu, Ustavni zakon za provedbu ustava RH. Niz ustavnih zakona u RH ustvari predstavlja organske zakone, kojima je iz politikih razloga, zbog vanosti materije koju ureuju, dat naziv ustavni zakon. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Zakoni izvori ustavnog prava su i oni zakoni ili dijelovi zakona, a i podzakonski opi akti, to sadre norme ustavnog prava. Ustav RH prihvaa kategoriju organskih zakona, pa se ostali zakoni praktiki ne mogu javiti kao izvori ustavnog prava. Podzakonski propisi izvori ustavnog prava u svim suvremenim dravama su poslovnici temeljnih dravnih tijela. Poslovnicima se razrauju ustavne norme o nainu rada dravnih tijela i utvruje postupak odluivanja unutar njih. U RH izvor ustavnog prava je Poslovnik Hrvatskog sabora, Poslovnik Vlade RH i poslovnik Ustavnog suda RH. Od podzakonskih akata se kao izvor ustavnog prava mogu javit uredbe koje se donose kad je onemogueno redovito djelovanje dravne vlasti. Predsjednik RH donosi uredbe iz nude sa zakonskom snagom za vrijeme trajanja ratnog stanja, na temelju i u okviru ovalsti koje je dobio od Hrvatskog sabora. Ako predsjednik RH donese uredbu ili uredbe kojima ureuje neko pitanje koje pripada u kategoriju organskih zakona te uredbe su izvor ustavnog prava. U ratno doba ili neposredne ugroenosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike mogu se ograniiti pojedine slobode i prava zajamene ustavom. U tom sluaju uredbe iz nude imaju ustavni sadraj i ustavnopravnu snagu i izvor su ustavnog prava. Ustavni obiaji ORGANSKI ZAKON Prema pravnoj snazi ispod Ustava, ali iznad ostalih zakona. To su zakoni kojima se ureuju nacionalna prava, a koje Sabor donosi dvotreinskom veinom glasova svih zastupnika te zakoni kojima se razrauju ustavom utvrena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i nain rada dravnih tijela te ustrojstvo lokalne i podrune samouprave. USTAVNI OBIAJI Nepisani izvori koji ne mogu mijenjati norme ureene ustavom ili drugim pisanim izvorom ustavnog prava, mogu samo nadopunjavati praznine u regulaciji pisanih izvora ustavnog prava i pruati rjeenja u sluajevima nejasnog ili vieznanog normiranja u ustavu ili drugom pisanom izvoru ustavnog prava.

2

MEUNARODNI UGOVORI KAO IZVOR USTAVNOG PRAVA Meunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, ine dio unutarnjeg pravnog poretka RH, po pravnoj snazi iznad zakona. Njihove odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete koji su u njima utvreni ili prema opim pravilima meunarodnog prava. USTAV U MATERIJALNOM I FORMALNOM SMISLU 1. Ustav u materijalnom smislu obuhvaa sve pravne izvore ustavnog prava u dravi, bez obzira na to je li rije o ustavu kao zasebnom opem pravnom aktu, organskom zakonu, zakonu, podzakonskom opem aktu ili ustavnom obiaju. 2. Ustav u formalnom smislu je jedinstveni pravni akt u kojem su skupljene sve temeljne i najvei broj pravnih normi koje ureuju ustavnu materiju, zbog ega se i naziva i kodificiranim ustavom. S obzirom na to ustav u formalnom smislu je i svojevrsni politiki akt ili dokument. PISANI I NEPISANI USTAV U svim suvremenim dravama formalni ustav i drugi izvori ustavnog prava ili ustava u materijalnom smislu je u pisanom obliku. Pisani ustav je temeljni oblik u kojem se u raznim vrstama opih pravnih akata nalaze norme ustavnog prava. Nepisani ustav je sinonim za sustav ustavnih obiaja to postoje u odreenoj dravi. Izraz nepisani ustav se koristi usporedno s izrazom realni ustav. Npr., V. Britanija nema pisani ustav (ustav u formalnom smislu), tj. nije nikada donijela pisani opi pravni akt s nazivom ustav. Unato tome to se u V. Britaniji vei broj normi ustavnog prava nalazi u obliku ustavnih obiaja i u njoj postoji niz pisanih opih pravnih akata (povelja, paktova i zakona), pa je tako dio i njezina ustavnog ureenja ili ustava u materijalnom smislu u pisanom obliku. KRUTI I MEKI USTAV Ustav, s obzirom na pravnu snagu, moe biti kruti i meki. Kroz povijest i danas, svi formalni ustavi su bili kruti, dok su meki ustavi iznimka i rijetkost. Kruti ustavi su oni koji se mogu revidirati samo na nain koji se razlikuje od naina donoenja i mijenjanja zakona. Njihove norme imaju nadzakonsku pravnu snagu, to uvjetuje da zakoni i svi drugi pravni propisi u dravi moraju i sadrajno i to se tie njihova donoenja i mijenjanja (materijalno i formalno) biti u skladu s normama krutog ustava. Meki ustavi se mogu revidirati na nain na koji se mijenjaju i zakoni. To znai da svaki zakon moe mijenjati bilo koju normu formalnog mekog ustava. U V. Britaniji, koja nema formalni, ve ustav u materijalnom smislu, zakon je pravno najvii izvor ustavnog prava kojim se mogu mijenjati norme svih ostalih izvora ustavnog prava. STUPNJEVI KRUTOSTI USTAVA Prvi, najvii stupanj teorijski mogue krutosti krutog ustava bio bi kad bi ustav sadravao opu zabranu da ga se mijenja, pa bi on bio vjean. Drugi stupanj je ako se ustavom zabrani njegovo mijenjanje u cijelosti na odreeno vrijeme. U povijesti je bilo takvih ustava. Npr., 1. francuski ustav iz 1791.g. Trei stupanj krutosti je kad ustav trajno zabranjuje mijenjaje, ali tono odreenih normi. Kroz povijest i danas je bilo takvih zabrana. Najee se odnose na promjenu ustavom

3

propisanog oblika vladavine. Npr, ustav francuske V. republike iz 1958.g. i grki ustav iz 1927. Postoje ustavi koji propisuju zabranu mijenjanja veeg broja svojih normi. etvrti, najmanji stupanj krutosti ustava postoji kad ustav doputa svoje mijenjanje u cijelosti i u dijelovima bez ogranienja, ali se to moe initi samo na nain koji ustav predvia, a koji je u veoj ili manjoj mjeri otean i razliit od naina donoenja i mijenjanja zakona. REVIZIJSKI SUSTAVI KRUTOG USTAVA (NAINI MIJENJANJA) Naini mijenjanja ili revizijski sustavi krutog ustava dijele se na dvije velike skupine: 1.svi oni naini mijenjanja, tj. revizijski sustavi prema kojima se za promjenu ustava, cjelovitu ili djelominu, trai neposredno sudjelovanje birakog tijela, tako da se ustav mijenja primjenom ustavotvornog referenduma 2.svi oni naini mijenjanja, tj. revizijski sustavi prema kojima o cjelovitoj ili djelominoj promjeni ustava odluuje neko predstavniko tijelo. Ustavotvorni referendum moe biti apsolutno obvezatan ako se za svaku promjenu ustava referendum mora raspisati. Moe biti i relativno obvezatan ako se raspisuje za mijenjanje samo unaprijed u ustavu odreenih normi. Suvremeni ustavi najee propisuju fakultativni ustavotvorni referendum kod kojeg se referendum moe raspisati za svaku izmjenu ustava, ali ne mora niti za jednu, a hoe li se raspisati ili ne, odluuje predstavniko tijelo koje odluuje o reviziji ustava. Kad ustav mijenja predstavniko tijelo, to moe biti ili ustavotvorna skuptina (konvent) ili redovito zakonodavno predstavniko tijelo. Kod ustavotvorne skuptine ili posebnog predstavnikog tijela koje se bira samo u svrhu donoenja ili mijenjanja ustava, a nakon obavljanja te zadae mu prestaje mandat ili se preobraava u redovito zakonodavno tijelo, birai kroz prikiriveni referendum mogu, poznavajui stavove kandidata za zastupnike i politikih stranaka, izborom zastupnika utjecati neposredno na sadraj ustavne revizije. Najvei broj suvremenih ustava propisuje da o njihovu mijenjanju odluuje redovito zakonodavno predstavniko tijelo koje donosi i zakon. 2 osnovne tehnike mijenjanja ustava: 1.tehnika Ustavnog zakona 2.tehnika ustavnih amandmana (dodataka, dopuna) Kod tehnike ustavnog zakona ustav se mijenja tako da se ukida lanak, odjeljak ili dio ustava koji se eli promijeniti i zamjenjuje novim normativnim tekstom. Kad se ustav dopunjuje takoer se mijenja na mjestu gdje sadrajno odreena dopuna pripada s obzirom na cjelinu ustavnog teksta. Ova tehnika je prikladnija u sluaju veeg broja izmjena, kad su one ee i kad se mijenja postojei tekst ustava. Kod tehnike ustavog amandmana prvobitni tekst ustava ostaje nepromijenjen pa se pri svakoj promjeni, bez obzira da li se mijenjanju postojee ustavne odredbe ili dodaju nove, na temeljni ustavni tekst dodaju nove norme u obliku amandmana. Prikladnija je kad se ustav samo dopunjuje dodavanjem novih odredbi. Prva promjena hr. Ustava iz 1990. obavljena u obliku ustavnog zakona, Hr. dravnog sabora od 18.12.1997. donoenjem Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustava RH. STRUKTURA USTAVA OPENITO I USTAVA RH Suvremeni ustavi imaju priblino slinu strukturu. Svaki ima normativni dio koji ine ustavne norme oblikovane u lancima koji su razvrstani u odjeljcima ili dijelovima. S obzirom na broj normi i koliinu teksta mogu biti vei ili manji. Suvremeni demokratski ustavi imaju najee izmeu 100 i 200 lanaka. Nwki ustavi na poetku imaju proslov ili preambulu koja

4

je razdvojena od normativnog dijela. Manji broj ustava ima i posebne dodatke (anekse) na koje se upuuje u normativnom dijelu ustava. U dravama u kojima se ustav mijenja tehnikom ustavnog amandmana, ustav ine uz osnovni tekst i kasnije prihvaeni amandmani. Ustav RH je donesen 22.12.1990. Prvi put je izmijenjen Ustavnim zakonom o izmjenama i dopunama Ustava RH od 18.12.1997. Nove izmjene uslijedile su 9.11.2000. a zatim u oujku 2001. nakon ega je objavljen proieni tekst Ustava i manji ispravak. U izvornom tekstu je obuhvaao 9 dijelova sa 142 lanka. Danas obuhvaa 9 dijelova (odjeljaka) sa 147 lanaka. Ustav prema broju lanaka, broju normi i koliini teksta pripada meu krae europske ustave. Dijelovi Ustava nose naslove: 1.Izvorine osnove, 2.Temeljne odredbe, 3.Zatita ljudskih prava i temeljnih sloboda, 4.Ustrojstvo dravne vlasti, 5.Ustavni sud RH, 6.mjesna, lokalna i podruna(regionalna) samouprava, 7.Meunarodni odnosi, 8.Promjena ustava, 9.Zavrne odredbe Ostali dijelovi se dijele na tematska podruja: 1.temeljne odredbe, 2.odredbe o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, 3.odredbe o ustrojstvu vlasti u irem smislu REVIZIJA USTAVA RH Ustav RH prihvaa za svoje mijenjanje sustav redovitog zakonodavnog predstavnikog tijela i fakultativni ustavotvorni referendum. Pravo da predloi promjenu Ustava (ustavotvornu inicijativu) ima najmanje 1/5 zastupnika u Saboru, predsjednik Republike i Vlada RH. Nakon to je promjena predloena slijedi odluivanje Sabora hoe li se pristupiti promjeni ustava. Tu odluku donosi Sabor veinom glasova svih zastupnika. Ako je prihvaena oblikuje se nacrt promjene, koji se utvruje veinom glasova svih zastupnika. Konanu odluku o promjeni ustava Sabor donosi 2/3-inskom veinom glasova svih zastupnika. Promjenu ustava proglaava Sabor. Ustav se moe mijenjati i odlukom biraa, odnosno ustavotvornim referendumom. Hoe li se raspisati, odluuje Sabor ili predsjednik Republike. Sabor odluuje o raspisivanju referenduma samostalno i za tu odluku Ustav ne propisuje posebnu veinu, to znai da se za odluku trai veina glasova nazonih zastupnika uz uvjet natpolovinog kvoruma. Predsjednik Republike moe raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava samo na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade. Na referendumu se o promjeni Ustava odluuje veinom biraa koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu priszupila veina od ukupnog broja biraa u Republici. Odluka donesena na referendumu je obvezatna.

USTAVNE PROMJENE OD 18. PROSINCA 1997. Hrvatski ustav iz 1990. upotpunosti je potvren, nije bilo potrebno promijeniti nijedan od ustavnih instituta ili odredbi. To je uinio hrvatski dravni sabor donosei ustavni zakon o izmjenama i dopunama ustava RH. Odnosno promijeniti samo one ustavne odredbe koje su bile uvjetovane time to je u trenutku proglaenje ustava 2. 12. 1990. hrvatska jo formalno pravno bila u sastavu bive SFRJ. l 140 propisuje da RH ostaje u sastav SFRJ do novog sporazuma jugoslavenskih republika ili dok sabor ne odlui drukiji. Hvatski dravni sabor donio 25. 6. 91. ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti, 8.10.91. ustavnu odlukuo raskidu svih dravnopravnih sveza RH s dotadanjom SFRJ.

5

l 141. 142. su trebali biti brisani odnosno ukinuti jer su i oni ispunivi svoju zadau konzumirani. Propisano i usuglaavanje hrvatskog sustava ustroja dravne vlasti i cjeline pravnog poretka utemejenog na zakonima s ustavnom 1990. Promijenjene ili brisati iz ustava sve one odredbe koje su se u pravo formalno, vrijednosnom, ili pak jezinom smislu pokazale ostacima biveg sustava. Narodna banka RH u Hrvatska narodna banka. Ustavnopravno i ustavno politiki najvanija i najbitnija promjena je dopuna lanka 135. kojim se zabranjuje pokretanje postupka udruvanja RH u saveze s drugim dravama u kojem bi udruvanje dovelo do obnvaljanja jugoslavenskog dravnog zajednitva, odnosno neke balkanske dravne sveze u bilo kojem obliku. Promjenu naziva sabor RH u Hrvatski dravni sabr, izmenjeno promjenama iz 2000. prihvaanjem naziva Hrvatski sabor. USTAVNE PROMJENE OD 9. STUDENOG 2000. Ustav RH donesen 1990. potvrdio se tijekom proteklog devetogodinjeg razdoblja svojim naelima i najveim dijelom svojih odredbama kao dobra osnovica pravnog i politikog susava. Osnovna deformacija koja se izrazila u funkcioniranju institucija dravne vlasti bila je pretjerana koncetracija ovlasti i moi u rukama predsjednika Hrvatske. Ovlastima koja je predsjedniku u odnosu na vladu osiguravao tzv. poluprijedsjedniki sustav. Ustavnim promjenama reformiran sustav ustrojstva vlasti RH. Parlamentarni sustava s neposrdno izabranim predsjednikom i posebno detaljnom regulacijom institucija kojima se sutavno razrauje naelo diobe vlasti. Zamijenjivanju polupredsjednikog istim parlamentarnim sustavom. Naziv sabora u Hrvatski sabor

USTAVNE PROMJENE OD 28. OUJKA 2001. Ustavnim promjenama iz oujka 2001. dovren proces velike ustavne reforme zapoet na proljee 2000.g. Dvije velike ustavne reforme, ona ustrojstva vlasti i ona kojom se naputa dvodomni sustavi. U svibnju 2001. morao biti objavljen ispravak teksta ustavnih promjene. Naputen je dvodomni sustav. Ukinut je upanijski dom hrvatskog sabora, prestao s djelovanjem stupanjem na snagu ovih ustavnih promjena. Radna skupina predsjenika RH predloila ukidanje upanijskog doma, ali je predloila da promjene stupe na snagu istekom mandata zastupnika. Radna skupina obrazloila razloge za svoj prijedlog o naputanju dvodomnog sustava. Glavni razlog za ukidanje upanijskog doma je potreba jaanja poloaja hrvatskog dravnog sabora u okviru sustava ustrojstva vlasti. Nije opravdan niti jedan od tradicinalnih teorijskih argumenata u prilog drugog doma u hrvatskom dravnom saboru. Uvoenje upanijskog doma bilo je u suprotnosti sa cjelinom koncepcije ustava i stajalitima iz javne rasprave o nacrtu ustava 90. godine. Djelovanje upanijskog doma ne opravdava njegovo ouvanje u sustavu ustrojstva vlasti. upanijski dom prestaje postojati istekom mandata sadanjeg sastava u veljai 2001.g DEMOKRATSKI USTAV I SVRHE USTAVA Ustav je navii i temeljni zakon u dravi. To je akt kojim se uspostavlja politiki i pravni poredak, pa s njime moraju biti usuglaeni svi akti i postupanja javne vlasti i graana. Njegova nadzakonska pravna snaga zasniva se na posebnom postupku donoenja i mijenjanja, te se razlikuje od postupka donoenja zakona i onda kad isto tijelo donosi oba akta. On je

6

zbog toga politiki, programski, a tek potom i pravni dokument. Bit ozbiljenja ustavne vladavine je da ustav postane pravni dokument, ije krenje je sankcionirano pravom. Ustav i zakoni moraju omoguiti uspostavljanje djelotvorne javne vlasti, ali je istodobno moraju ograniiti kako bi se sprijeile zloupotrebe. Bit ustava je u ograniavanju vlasti. Rije ustav u hr. jeziku znai branu ili prepreku. Ograniavanje mora biti takve prirode da omogui nuno potreban stupanj djelotvornosti vlasti, ali istodobno sprijei njezina presizanja u zatieno podruje graanskih sloboda i prava. Naziv ustava zasluuje samo demokratski ustav. Cilj i svrha donoenja ustava je uspostavljanje demokratskog ustavnog poretka. USTAVNA VLADAVINA Ustavna vladavina (constitutional governance) oznaava oblik ureenja politike zajednice u kojoj je vlast ograniena ustavom i pravom. Ideja ustavne vladavine odraava stari demokratski ideal po kojem se graani ne pokoravaju drugim ljudima, ve zakonima: non sub homine sed sub lege. Koncept ustavne vladavine utemeljen je na idejama vladavine prava i konstitucionalizma. CONSTITUTIO- u rimskom pravu oznaavala znaajnije propise to su ih donosili vladari glede dravnog ustroja i ovlasti pojedinih dravnih dunosnika. VLADAVINA PRAVA (RULE OF LAW) Vladavina prava oznaava sustav politike vlasti utemeljen na potivanju ustava, zakona i drugih propisa od strane graana (adresata pravnih normi) i nositelja dravne vlasti (adresanata pravnih normi). Svi zakoni, drugi propisi i postupci nositelja vlasti moraju biti utemeljeni na zakonu, tj. na zakonu utemeljenom propisu. To izraava ustavno naelo ustavnosti i zakonitosti. Vladavina prava zahtijeva i da ustav i zakoni imaju odreen sadraj, tako da slue zatiti ljudskih prava i sloboda u odnosima graana i tijela javne vlasti u okviru demokratskog politikog sustava. Jedino demokratski ustav moe osigurati ozbiljenje naela vladavine prava. Potivanje i provedba nedemokratskog ustava i zakona kojima se povreuju ljudska prava, suprotno je konceptu vladavine prava.

KONSTITUCIONALIZAM Skup politikih teorija koja je zajedniko to, polazei od naela narodnog suvereniteta, zahtijevaju da javna vlast u obnaanju svojih funkcija mora potivati ogranienja i pravne postupke to ih ureuje ustav i zakon te djelovati u interesu pojedinaca lanova politike zajednice Sustav ustavnih institucija usmjerenih na ozbiljenje ustavne vladavine, putem ograniavanja i uzajamnog nadzora svih nositelja vlasti u dravi, utemeljenih na primjeni naela diobe vlasti, neovisnosti sudbene vlasti, decentralizacije i lokalne samouprave, te ustavnim jamstvima zatite ljudskih prava i temeljnih sloboda Zbiljski demokratski politiki sustav (realni ili ivi ustav) koji djeluje sukladno naelima i u okviru iz njih izvedenih institucionalnih rjeenja. Vlast je utemeljena na povjerenju biraa, izraenom na izborima, i odgovorna pred narodom, odnosno predstavnikim tijelima. Graani imaju ustavno pravo i mogunost na opim izborima mirnim

7

putem smijeniti nositelje vlasti minimalni uvjet da bi se neka drava mogla odrediti kao demokratska. PROVEDBA USTAVNIH NORMI Donoenjem ustava zapoinje proces njegove provedbe. U provedbi ustava kreativno sudjeluju dravna tijela, dunosnici i sami graani svojim tumaenjem (interpretacijom) ustavnih normi u konkretnim ivotnim situacijama. Ustavne se norme tumae i prilagoavaju ivotnim potrebama na svakoj od razini implementacije: Tijekom razrade u zakonodavstvu, Kroz pravorijek i nadzor ustavnosudbene vlasti u cjelini njezinih ovlasti, a posebice prilikom odluivanja o ustavnosti zakona i zatiti ljudskih sloboda i prava u postupcima u povodu ustavnih tubi, Kroz postupanje najviih dravnih tijela te lanova i dunosnika zakonodavne i izvrne vlasti te kroz postupanje tijela lokalne samouprave, Pravorijecima sudbene vlasti u sporovima meu graanima i pravnim osobama te u primjeni kaznenog zakonodavstva, Kroz postupanje upravnih tijela koja donose propise i neposredno odluuju o pravima i obvezama graana, putem utjecaja meunarodne zajednice, na prvom mjestu putem meunarodnopravnih instrumenata zatite ljudskih sloboda i prava ali i putem nadzora meunarodnih institucija i organizacija ili pak pojedinih drava, kroz postupke graana i njihovih udruga Na svim ravnima nabrojenim u ovom popisu, oko tumaenja smisla ustavnih odredbi dogaaju se sukobi i pogreke, zbog neznanja ili politike. Zato je potrebno da ustav bude dobro napisan i jasan, njegove odredbe realistiki razraene i usklaene te da bude stabilan kako bi ga graani mogli poznavati i pozivati se na njega. PRIRODNO PRAVO I USPOSTAVLJANJE USTAVNOG PORETKA Shvaanje da nositelji vlasti mogu vladati samo uz pristanak graana temelji se na teoriji o prirodnom pravu i drutvenom ugovoru. Prirodno pravo je skupina prava koja ljudsko bie stjee roenjem i koje je starije i nadreeno dravnom pravu jer proizlazi iz prirodnog reda stvari. Brojni politiki pisci i prije Huga Grotiusa(koji se smatra osnivaem kole prirodnog prava) nastojali su formulirati koja su to prava te odgovoriti na pitanje kako osigurati potivanje tih prava od strane vladara. Temeljem prirodnog prva graani imaju pravu sruiti vlast koja kri njihova prava. Teorija drutvenog ugovora polazi od odreenog shvaanja ljudske prirode i prirodnog stanja u kojem su ljudi ivjeli prije nastanka drave. Takvo stanje, po shvaanju Thomasa Hobbesa, zbog sebine i grabeljive ljudske prirode znai rat svih protiv svih. No, druga strana ljudske prirode je razboritija, pa zbog toga ljudi da bi ivjeli u miru uspostavljaju dravu i prenose na suverena svoja prirodna prava. Istodobno su postojale ideje o apsolutnoj vlasti koja mora biti iznad zakona i ne moe se drati odgovornom pred zakonom. Po takvim shvaanjima, zakon je volja suverena, bez obzira na pojedinca, kolektivno tijelo ili politikoj partiji na vlasti. Pravi sustav je sredstvo na raspolobi nositeljima vlasti koje oni koriste po svojoj volji.

RAZLIKOVANJE USTAVA PREMA STUPNJU OZBILJENJA Ameriki autor Carl Lowenstein uveo je podjelu ustava glede njihova odnosa prema ustavnoj vladavini. Tako razlikuje: normativni ustav, nominalni ustav, semantiki ustav Normativni ustav onaj koji zadovoljava zahtjeve ustavne vladavine i doista je ostvaren u ivotu, te usmjerava demokratski politiki proces u zemlji.

8

Nominalni ustav zadovoljava normativne zahtjeve sa stajalita naela ustavne vladavine, eli ga provesti, ali iz odreenih razloga nije u cijelosti ostvaren u ivotu. Semantiki ustav ili ustav po znaenju rijei bez obzira na normativne znaajke nije uope primijenjen u ivotu glede bitnih pitanja ustavne vladavine te slui iskljuivo prikrivanju zbiljskih odnosa i procesa u politikoj vlasti. NAELO DOBRE VLADAVINE Jo je antiki filozof Aristotel razmatrao pitanje to je to dobra vladavina. Dananji politiki teoretiari relativiziraju taj pojam i skloniji su govoriti o pristojnoj vladavini (decent governance). Objanjavajui to razlikovanje, mogli bismo kazati kako pristojna vladavina, kao i pristojan pojedinac, kontrolira, suzbija i prikriva primitivne nagone u drutvu kao i meu svojim pripadnicima i postupa sukladno pravilima modernog civiliziranog drutva. Europska komisija je 2001. usvojila sljedea naela dobre vladavine: 1. otvorenost (transparentnost) institucija 2. sudjelovanje (participacija) graana 3. odgovornost nositelja ovlasti 4. djelotvornost 5. usklaenost (koherentnost) politika Primjenu tih naela osnauje potivanje : 6.NAELA RAZMJERNOSTI(proporcionalnosti) i 7.NAELA SUPSIDIJARNOSTI. NAELO RAZMJERNOSTI ILI PROPORCIONALNOSTI Tvorci amerikog Ustava dravnu su prisilu smatrali sredstvima zla, koja se mogu uporabiti za postizanje dobra. Prisila se smije koristiti samo kada je to zaista nuno. Sukladno tome, ograniavanja slobode koritenja ustavom zajamenim pravima, koje je nuno radi zatite dobrobiti pojedinaca ali i same zajednice, ima biti propisano ustavom i zakonom i ogranieno na nunu potrebnu mjeru. Na temelju takva shvaanja, u sudskoj praksi formulirano je naelo proporcionalnosti ili razmjernosti, koje zahtjeva da ogranienja sloboda i prava budu u svakom pojedinom sluaju razmjerna naravi potreba za ogranienjem. Ovo pravilo je ope ustavno naelo koje je imanentno svim ustavnim odredbama o slobodama i pravima. Ustavni sud RH utvrdio ga je jo 1999. godine. NAELO SUPSIDIJARNOSTI Ono se odreuje kao naelo donoenja politikih odluka na razini najpogodnijoj sa stajalita racionalnosti i djelotvornosti odluivanja. U politikoj teoriji ono izraava zahtjev da se politike odluke donose na najnioj razini moguoj sa stajalita svrhe koja se eli postii. Jednostavno reeno, politike odluke donose se na najnioj moguoj razini s obzirom na samu narav odluke. Naelo je posebno naglaeno u okviru Europske Unije, gdje se zahtijeva da odluke prvenstveno donose nadlena tijela drava lanica; naelo u osnovi vai za sve federativne sustave; sadrano i u Ustavu SAD a.

9

NAINI USPOSTAVLJANJA USTAVNOG PORETKA Neki zapadni pisci, vie zbog razloga sistematizacije, ukazuju kako postoje tri temeljne mogunosti odnosno naina uspostave ustavnog poretka: sluajnost, nasilje i ustavni izbor. Sluajnost ovdje znai posebne zemljopisne, povijesne, kulturne i druge okolnosti koje su odredile ustavni razvitak neke zemlje.Nasilje znai unutarnje revolucionarne dogaaje, ili pak vanjski napadaj, kojima je manu militari nametnut odreeni ustav. Ustavni izbor pak znai svjesno stvaranje i ureenje sustava institucija koji e usmjeravati politiki razvitak u smjeru ustavne vladavine. Kao primjer prevage prvog naina uzima se Velika Britanija, za drugi Francuska, a za trei SAD. USPOSTAVA USTAVNOG PORETKA U SAD 13 amerikih kolonija na istonoj obali Sj. Amerike izborilo je nezavisnost od Velike Britanije revolucijom za nezavisnost. Nezadovoljne gospodarskim poloajem te svojim podreenim poloajem sazvale su II. Kontinentalni kongres koji je 1776. usvojio Deklaraciju nezavisnosti. Ona se temelji na Lockeovu shvaanju prirodnog prava, kao temeljnog prava na pobunu protiv vlasti. Autor deklaracije je Thomas Jefferson. Nakon deklaracije, drave su poele donositi ustave, uspostavljajui pravo glasa i jamei druga prava i slobode te republikanski oblik vladavine. Kongres je zatim pristupio izradi nacrta temeljnog akta konfederacije te je zatraena ratifikacija od drava. lanci su stupili na snagu 1781. kao meudravni ugovor o prijateljskom savezu suverenih drava. Usvojeni su i mogli su se mijenjati samo jednoglasnom odlukom drava lanica. Poslije rata voe revolucije, posebice iz industrijski i trgovaki orijentiranih sjevernih drava, smatrali su da bi osnivanjem vre unije, bio omoguen bri gospodarski razvitak. Tako je konvecnija u Philadelphiji usvojila ustavni tekst te je Ustav stupio na snagu 1789. Njime je razraena dioba vlasti, sudbeni nadzor, federalizam i lokalna samouprava. Postignut je i Veliki Kompromis izmeu federalista i antifederalista te tako nastaje dvodomna struktura zakonodavnog tijela: Zastupniki dom i Senat. Time je nastao ustavni model federativne drave.

THE FEDERALIST PAPERS Jedino vlast moe nadzirati i zaustavljati drugu vlast. Bit ove koncepcije objasnio je James Madison, jedan od najistaknutijih tvoraca amerikog Ustava u zbirci eseja Federalist, u kojoj su objanjena temeljna naela i ciljevi donoenja Ustava SAD a: Zbog toga je cilj odreene funkcije trajno razdijeliti i tako urediti kako bi svaka mogla nadzirati i koiti drugu. Ovaj, prema Madisonu mudri izum jednako je djelotvoran i primjenjiv na svima razinama ustrojstva vlasti. Dioba vlasti nuno je potrebna s motrita uspostave ustavne vladavine. Suprotstavljena teorija, tzv. demokratskog jedinstva vlasti pokazala se neuspjenom i neostvarivom. James Madison u Federalistu upozorava da, iako je svaki pojedinac najbolji sudac vlastita interesa, ne smije doi u poziciju da o tom interesu odluuje kada je u sukobu s interesima drugih pojedinaca. Ambicija mora biti suprotstavljena ambiciji, mo drugoj moi, kako bi vladavina prava mogla prevladati.

10

USPOSTAVA USTAVNOG PORETKA U VELIKOJ BRITANIJI VB nema ustav kao jedinstven sveano donesen dokument nadzakonske pravne snage. U Engleskoj se smatralo da se vladar mora pokoravati Bogu i zakonima koje je sam donosio. Ta je vladareva obveza potvrena Velikom poveljom slobode iz 1215. Protiv kraljeva apsolutizma borio se Parlament. Tako je sazvan i Ogledni parlament kojem uz plemie i crkvene dostojanstvenike sudjeluju i graani pa zbog toga ima dvodomnu strukutru: Gornji dom i Donji dom. U razdoblju revolucionarnih sukoba izmeu kralja i Parlamenta, pod Oliverom Cromwellom je uinjen pokuaj donoenja ustava koji nikad nije proveden. Od tada nikad nisu ponovno pokuali revolucijom uvesti novi ustavni sustav. Britanija nema pisani ustav u formalnom smislu, ali ima zbiljski ustav koje utvruje sustav vlasti i dravnih tijela, te ureuje odnose izmeu razliitih dravnih vlasti. Britanski ustav kao sustav pravila se izvodi iz etiri izvora: a) zakoni Parlamenta, b) obiajna pravila tj. sudske odluke, c) parlamentarni obiaji i pravila (common law) i d)ustavni obiaji te tumaenja znanstvenih autoriteta na podruju ustavnog prava. Obiajno pravo ureuje sve manji dio ustavne materije jer se zamjenjuje zakonima. Ustavne konvencije su osobitost britanskog ustavnog prava. USPOSTAVA USTAVNOG PORETKA U FRANCUSKOJ Nakon revolucije 1789., donesen je Ustav ograniene monarhije 1791. zatim nakon ruenja monarhije Montagnardski ustav 1793., nakon pada Jakobinaca Direktorijalni ustav 1795. Padom Napolena I. donesen je Ustav 1815., a zatim Ustav parlamentarne monarhije. No, tek je ustavnim zakonima iz 1875. uspostavljen relativno stabilan parlamentaran reim Tree Republike. Maurice Duverger ustavni razvitak Francuske dijeli u dva nejednaka vremenska razdoblja: razdoblje revolucionarnog udara 1789. 1799. (prekid sa starim reimom) i razdoblje traenja kompromisa 1799. 1958.(novi ustavnopravni sustav) HRVATSKA U JUGOSLAVIJI OD 1918. DO 1990. Hrvatska se u ovom razdoblju nalazi u sastavu jugoslavenske dravne tvorevine, koja je rezultat propasti Austro-ugarske monarhije i diktata pobjednika u 1.svjetskom ratu. U razdoblju ustavnih reformi federacije 1967.-1974. uinjen pokuaj ustavnog sustava na kvasifederativnim osnovama, od kojeg se oekivalo da, nakon odlaska velikih revolucionarnih voa, omogui postupni razvitak institucionalnog sustava koji bi, na naelima ravnopravnosti naroda i manjinama, bio dovoljno sloen i elastina za pomirenje suprotnosti i razdora koji su ideolokom i dravnom prisilom samo potisnuti. Meutim, Ustav SFRJ iz 1974 bio je vaan za osamostaljenje Slovenije, Hrvatske, jer je tijekom njegova vaenja uspostavljena ustavna osnova za suprostavljanje srpskoj i crnogorskoj agresiji. Kao drava, RH bila je u mogunosti 1991. organizirati djelotvornu obranu i postii pobjedu u ratu. Propast jugoslavenske federacije najizrazitiji je primjer neuspjeha socijalistikog sustava da ponudi rjeenja z akljune probleme politike zajednice, kao i nemoi federalistike teorije kada se njezina doktrina rjeenja primjenjuju na drutva koja ih, zbog svojih razliitih tradicija i politike kulture, nisu u stanju prihvatiti. Razdoblje izmeu dva svjetka rata - Hrvatska je po propasti Austro-ugarske monarhije, formalno u sastavu privremene, drave Slovenaca, Hrvata i Srba, ustanovljene u listopadu 1918. Ustavotvorna skuptina Kraljevine SHS, prihvatila je 28.lipnja 1921. Vidovdanski Ustav Kraljevine SHS. Po tom je Ustavu, nova drava ureena kao unitarna i visoko centralizirana drava pod monarhijom Karaorevia. Sukobi su kulminirali atentatom na hrvatske politike voe u Skuptini u lipnju 1928. Kralj je jednostranim aktom oktroirao novi Ustav Kraljevine Jugoslavije, ime je ojaao svoj poloaj. Uoi rata 1939. postignut je

11

sporazum izmeu hrvatskih i srpskih vladajuih elita, o davanju autonomije Hrvatskoj, to je provedeno Uredbom o Banovini Hrvatskoj. No daljnji razvitak hrvatske autonomije sprijeila je propast drave 1941. Razdoblje od 1945. do 1963. Zajednika drava obnovljena je odlukama II. zasjedanja Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije (AVNOJ). Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Hrvatske (ZAVNOH) je na sovjem III. zasjedanju prihvatilo odluke AVNOJ-a i uspostavilo temeljna tijela vlasti nove federativne jedinice u okviru nove federacije, republikanskog oblika vladavine. U sijenju 1946. donesen je prvi Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ). Narodna republika ili narodna demokracija bio je u to vrijeme uobiajen naziv za socijalistike drave pod dominacijom komunistikih partija. 1947. Ustav NR Hrvatske, koji odreuje ustrojstvo vlasti NRH kao federalne jedinice u sklopu NFRJ. Ustavnim zakonom 1953. pokualo se postaviti temelje socijalistikog sustava koji bi bio alternativa sovjetskom sustavu. Ustavom 1963. otilo se jo dalje u slabljenju poloaja republika u jugoslavenskoj federaciji. Temeljna federalistika rjeenja Ustava SFRJ iz 1974. odredio je socijalistike republike(Hrvatsku, BiH, Sloveniju, Srbiju, Makedoniju, Crnu Goru) kao drave, te zajamio status autonomnih pokrajina(Vojvodine i Kosova) u okviru federacije. Sva su koletivna tijela federacije bila utemeljena na ravnopravnoj zastupljenosti republika, odnosno odgovarajuoj zastupljenosti autonomnih pokrajina. Na temelju ustava iz 1974 omogueno je jaanje dravnosti i izgradnja institucija republika. Socijalistika Republika Hrvatska, prema svojem Ustavu iz 1974 ima Sabor, Izvrno vijee, Vrhovni sud i Ustavni sud.

USPOSTAVA DEMOKRATSKE VLASTI U HRVATSKOJ Gospodarska, drutvena i politika kriza ve je poetkom 80tih 20.stoljea pokazala da sustav samoupravnog socijalizma i dogovorne ekonomije predstavlja neuspjeh, jer u osnovi boluje od istih slabosti kao i drugi socijalistiki reimi. Nemogunost da se u sklopu Jugoslavije postigne sporazum o smjeru ekonomskih i politiih reformi, izraena je nizom neuspjenih politikih kompromisa. U Hrvatskoj kao i u Sloveniji, sazrijeva svijest da transformacija prema trinoj ekonomiji i politikoj demokraciji u okvirima jugoslavije nije mogua, jer na nju nee pristati Srbija i Crna Gora. Tijekom 1989 u Hrvatskoj se osnivaju prve politike udruge, kao temelj razvitka politikih stranaka, te poinju djelovati. Odluka o odravanju slobodnih viestranakih izbora u roku koji predvia Ustav, donesena je krajem prosinca 1989. Kljuno ivotno pitanje bilo je obraniti se od agresije, i uspostaviti samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku. DONOENJE BOINOG USTAVA 22.12.90. Nakon to je objavljen prijenos vlasti na pobjedniku stranku, Sabor je ubrzo, prema odredbama o revizijskom postupku, ve u srpnju 1990. donio amandmane na Ustav SRH iz 1974. Tim izmjenama izbaen naziv socijalistika iz naziva RH, promjenjen njezin grb i zastava, predsjednik Predsjednitva postao je predsjednikom Republike, a lanovi Predsjednitva potpredsjednicima, te omogueno Vladi poduzimanje potrebnih mjera u cilju ostvarivanja jedinstvenosti pravnog sustava u Republici.

12

Predsjednik Republike franjo tudzma je 25. Srpnja 1990. podnio Saboru formalnu inicijativu, da se pristupi radu na donoenju novog Ustava RH. Dokument pod naslovom Politika i metodologijska polazita te politiko-pravna naela za izradu Ustava RH. Temeljna metodologijska polazita bila su u tom dokumentu odreena na sljedei nain. Ustav RH mora slijediti pozitivnu hrvatsku dravno-pravnu tradiciju, Ustav ima osigurati povratak europskoj, uz oslonac na sjevernoameriku graansko-pravnu i ustavnu tradiciju, Ustav treba biti po mjeri obinog ovjeka, graanina naroda i Ustav treba biti trajnije vrijednosti. Iz toga se izvodi 10 politiko-pravnih naela za izradu Ustava 1. temeljno ishodite i cilj Ustva jesu ovjekova, ljudska i narodna prava, 2. Vrhovna vlast, suverenitet, izvire iz naroda i pripada narodu, 3. Zakonodavna vlast pripada Saboru, 4. Predstavnika demokracija i vladavina zakona, pravna drava, 5. Pravo na slobodno politiko, poduzetniko i drutveno udruivanje, 6. Pravo vlasnitva, trino gospodarstvo i slobodno poduzetnitvo, 7. Slobodno sindikalno organiziranje graana, radnika i poslodavaca, 8. Socijalna drava, jamstvo socijalnih prava, 9. Jamstvo narodnih prava i sloboda, 10. Osiguranje suverenosti hrvatske u odreivanju odnosa s drugim narodima i dravama. USPOSTAVA SAMOSTALNOSTI I SUVERENOSTI RH Odnosi u jugoslavenskoj federaciji su se zaotravali, a ugovor o stvaranju konfederacije je odbijen. Sabor 21.02.91. donio rezoluciju o kojoj se svi savezni zakoni proglaavaju nevaeim na teritoriju RH, ako nisu u suglasnosti s Ustavom republike. Zakone e utvrditi vlada. Predsjednik republike 25. 4. 1991. pozvao graane RH da se na opem referenumu izjasne da li se slau da RH, kao suverena i nezavisna drava, koja jami prava svim narodim u Hrvatskoj, moe stupiti u savez suverenih drava s drugim dravama, prema prijedlogu hrvatske i Slovenije ili da Hrvatska ostane u federativnoj Jugoslaviji, kao jedinstvenoj suverenoj dravi, prema prijedlog republike Srbije i Crne Gore. Na referendumu veina dala svoj glas za suverenu i nezavisnu Republiku Hvatsku.

DEKLARACIJA O PROGLAENJU SUVERENE I SAMOSTALNE RH 1. odjeljak kao temelj za objavu nezavisnosti naznaava povijesna hrvatska dravnopravna tradicija ouvana unato presizanjima sve do dananjih dana. 2. odjeljak izalau se razlozi zbog kojih Hrvatska zahtijeva razdruivanje federacije. U 3. odjeljku naglaavaju se jamstva ravnopravnosti i zatite prava svih dravljana RH bez obzira na njihovu vjersku, etniku ili rasnu pripadnosti. U 5. odjeljku Hrvatska pirznaje jednaka prava suvereniteta svim ostalim Republikama bive Jugoslavije, te predlae niz mjera u cilju mirnog razrjeenja meusobnih prava i obveza. 4. odjeljak je najvaaniji. RH je po tadanjim ustavima FNRJ i SFRJ imala pravo na samoodreenje ukljuujui i prava na odjecjepljenje. Proglaenje ustavne odluke o osamostaljenju RH tonije postupak razdruivanja od ostalih republika i SFRJ. Ustavnom odlukom sadanje granice RH postaju dravne granice prema drugim republikama i susjednim dravama dosadanje SFRJ. Na podruju RH vae samo zakoni koje je donio Sabor RH, a do okonanja razdruivanja i savezni propisi koji nisu stavljeni izvan snage.

13

USTAVNA ODLUKA RH O SAMOSTALNOSTI I SUVERENOSTI Ustavna odluka proglaena 25. 06. 1991. RH proglaava se suverenom i samostalnom dravnom, RH pokree postupak razdruivanja od drugih republika i SFRJ, pokree postupak za meunarodno priznanje. Meunarodni ugovori koje je sklopila i kojima je pristupil SFRJ primjenjivat e se u RH ako nisu u suprotnosti s ustavomi pravnim poretkom RH, na podruju RH vae samo oni zakoni koje je donio Sabor RH, a do okonanja razdruivanja i savezni propisi koji nisu stavljeni izvan snage. Dravne granice RH su meunarodno pirznate dravne granice dosadnje SFR u dijelu u kojem se odnose na RH, prihvaajui naela parike povelje, RH jami svim svojim dravljanima nacionalna i sva druga temeljna prava i slobode ovjeka i graanna, demokraski poredak, vladavinu prava, i sve ostale najvie vrednote svoga ustavnog i meunarodnog pravnog poretka. ODLUKA SABORA OD 8.10.1991. Sabor Republike Hrvatske je 8. Listopada 1991. na sjednici odranoj u Zagrebu, u tajnosti zbog opasnosti od zranog napada, usvojio Odluku o raskidanju svih dravno pravnih sveza na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadanju SFRJ. U skladu s neotuivim pravom Republike Hrvatske na samoodreenje, polazei od volje graana Republike Hrvatske iskazane na referendumu, polazei od Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i Deklaraciji o uspostavi samostalne i suverene RH, utvrujui da je tromjeseni rok o odgodi primjene Ustavne odluke koji je odreen brijunskom deklaracijom i da su u roku utvrenom Brijunskom deklaracijom pojaane agresivne akcije, utvrujui da Jugoslavija kao dravna zajednica vie ne postoji. Odlukom Sabor je ponovno potvrdio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti, zbog toga, s ustavnopravnog stajalita danom stjecaja suverenosti i neovisnosti RH valja smatrati 25. Lipnja 1991. MEUNARODNO PRIZNANJE RH I ODNOSI RH S EU Meunarodno priznanje RH uslijedilo je 15. sijenja 1992. Temeljem odluke zemalja lanica Europske zajednice, koju su zatim slijedile druge drave. U rujnu 1991. godine poela je u Den Haagu, temeljem suglasnosti svih sukobljenih strana, radom Konferencija o Jugoslaviji. Konferencija je imenovala Arbritrano povjerenstvo, koje je 10. prosinca 1991. i konstantiralo sljedee: da je SFRJ u procesu raspadanja, da republike trebaju rijeiti one probleme dravne sukcesije koji mogu poizii iz tog procesa, da republike koje ele mogu zajedniki djelovati na stvaranju nove asocijajacije, koja bi imala demokratske institucije po njihovu izboru. Vijee ministara EU objavilo je dokument pod naslovom Smjernice za priznavanje novih drava u Istonoj Europi i Sovjetskom savezu, kojim je utvrdilo niz kriterija, glede potivanja ljudskih prava, nepromjenjivosti granica i miroljubive politike kao uvjete priznanja novih drava. Temeljem tih kriterija RH je stekla meunarodno priznanje 15.01. 1992. LJUDSKA PRAVA DEFINICIJA, SVRHA I MATERIJALNI IZVORI Ljudska prava ine skup temeljnih ovlasti pojedinaca da zahtijevaju odreene postupke javnih vlasti, bilo da se radi o uzdravanju od presizanja u zatienu sferu pojedinca, kao kod osobnih i politikih sloboda i prava, ili pak o aktivnom djelovanju na ozbiljenju odreenih jamstava sloboda i prava, kao kod socijalnih, kulturnih i gospodarskih prava. Ona

14

su veim djelom sadrana u novijim ustavima demokratskih zemalja, kao povelja sloboda i prava(Bill of rights). U okvirima Europske Unije dokument pod nazivom Europska Povelja temeljnih prava, usvojen je na konvenciji u Nici 2000, ali nije prihvaen kao pravno obvezujui, ve politiko usmjeravajui dokument. Ona je ukljuena i u nacrt Ustavnog ugovora Europske unije. U RH primjenjuje se monistiko naelo odnosa meunarodnog i unutarnjeg prava, ovi su instrumenti zatite ljudskih prava i temeljnih sloboda dio unutarnjeg pravnog poretka sa nadzakonskom pravnom snagom. Neki ustavi govore o neotuivim i nepovredivim pravima ovjeka, odnosno nepovredivim pravima, ime se izraava stajalite da ljudska prava i temeljne slobode prethode dravi i ne mogu se trajno oduzeti. Drugi ostaju pri klasinoj terminologiji prava, temeljnih sloboda i prava, prava ovjeka. Ustavnim promjenama iz 2000. naziv Glave III. Ustava RH Slobode i prava ovjeka i graanina promijenjen je u Zatita ljudskih prava i temeljnih sloboda, ime je prihvaena suvremena terminologija Ope deklaracije OUN i Europske konvecije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. FRANCUSKA DEKLARACIJA O PRAVIMA OVJEKA I GRAANINA IZ 1789. Revolucionarna deklaracija o pravima ovjeka i graanina, prvi je takav dokument u Europi i proglaena je sastavnim dijelom francuskog Ustava iz 1971 kao i kasnijih Ustava. U deklaraciji se nabrajaju klasina prava ovjeka i graanina pravo na slobodu i jednakost u pravima, sloboda, vlasnitvo, sigurnost, suverenitet je utemeljen na narodu te nijedno tijelo niti pojedinac ne moe imati ovlasti koje ne proizlaze iz narodnog suvereniteta, slobodno je initi sve to nije zabranjeno zakonom i njime se mogu zabraniti samo injenja koja su tetna za zajdnicu, zakon je izraz ope volje i svi graani imaju pravo osobno, ili preko svojih zastupnika sudjelovi u njegovu donoenje, svatko se smatra nevinim sve dok nije zakonito oglaen krivim, javna vlast potrebna je da bi jamila i titila prava ovjeka i graanina, vlasnitvo je sveto i nepovredivo pravo, prirodno pravo na otpor tiraniji. FORMALNI IZVORI LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA U RH Ustav RH sadri ustavna jamstva sloboda i prava ovjeka i graanina nakon Proslova, Izvorinih osnova, i poglavlja koje sadri temeljne ustavne odredbe. Popis jamstava obuhvaa vie od treine ustavnog teksta. Podijeljen je u tri odjeljka zajednike odredbe, koje se odnose na sva posebna jamstva sloboda i prava te osobne i politike slobode i prava te gospodarska socijalna i kulturna prava. Zakoni kojima se razrauju ljudska prava i temeljne slobode spadaju u organske zakone i donose se kvalificiranom veinom u Hrvatskom saboru. Meunarodni dokumenti o ljudskim pravima: - Opa deklaracija o ljudskim pravima 10. prosinca 1949., Opa skuptina OUN - Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima, 1966. - Meunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, 1966. Europski sustav zatite prava pojedinca: 1. dunost izvjeivanja posebnih tijela za provedbu pojedinih konvencija, njihove preporuke vladama drava lanica, mogunost da putem posebnoh izvjestitelja izravno utvrde stanje u pojedinoj zemlji 2. prituba drave protiv druge drave 3. pravo pojedinca da se obrati Europskoj komisiji za prava ovjeka i preko nje Europskom sudu za prava ovjeka u Strassbourgu

15

NARATAJI LJUDSKIH PRAVA Razvoj na planu pravnog ureenja i zatite ljudskih prava i sloboda, najbolje moemo prikazati sluei se tradicionalnom povijesnom podjelom na tri narataja sloboda i prava. Prvi narataj: klasina prava ovjeka i graanina pojava prvih dokumenata kojima se jame slobode i prava pojedinaca vezana uz pojavu prvih ustavnih akata. Kao i sama pojava ustavnosti, jamstava ljudskih prava i sloboda imaju svoje korijene u povijesti britanske drave, u dokumentima kao, Magna Charta Libertatum, Bill of Rights, Habeas Corpus Act. Po kojima je suveren jamio graanima pravo na pobunu ako on tako zajamena prava bude krio. Virdinijska eklaracija Bill of Rights 1776. Utjecala na tvorce francuske Deklaracije o pravima ovjeka i graanina iz 1789. Francuska Deklaracija prvi takav dokument u Europi sastavni je dio francuskog ustava iz 1791. Drugi narataj: gospodarska, socijalna i kulturna prava Socijalna i gospodarska prava javljaju se u ustavima kao drugi narataj prava ovjeka i graanina, tek na poetku 20.st. Klasina, negativna prava, koja su usmjerena na zatitu privatne sfere pojedinca do djelovanja dravnih vlasti, unose i pozitivna prava, koja znae dunost drave da pojedincima osigura odreenu sigurnost ili ostvarivanje odreenih interesa. Nasuprot klasinim pravima, koja negiraju pravo dravi upletati se u tako ureene odnose meu graanima, ova prava znae pozitivan zahtjev prema dravi da svojim posredovanjem ispravlja ponekad nepoeljne uinke djelovanja mehanizama trinog gospodarstva. Pozitivna prava ne mogu se titi sudbenim putem, zbog ega ima mnogi uope odriu znaaj prava. To je dunost drave da sukladno mogunostima posveuje dunu skrb ovim ustavnim zahtjevima. Ustav RH utvruje Republiku kao jedinstvenu i nedjeljivu demokratsku i socijalnu dravu, te svim graanima a posebno zaposlenicima, jami niz gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava. Socijalna drava jami svojim graanima odreenu razinu socijalne sigurnosti i socijalnog osiguranja. Pri zakonskom ureivanju tih prava potrebno je voditi rauna o zbiljskim mogunostima da se graanima doista osiguraju ta prava. Preiroko ureivanje socijalno-ekonomskih prava zakonima, emu su mnoge drave sklone, ako nema gospodarskih mogunosti da se ona ostvare, ima za posljedicu jedino to da odredbe o socijalnoj dravi ostaju praznim papirnatim obeanjima, bez mogunosti realizacije i zatite zajamenih prava. Trei narataj: ekoloka i druga prava pravim treeg narataja smatraju se prava utemeljena na svijesti o potrebi zatite ovjekova prirodnog okolia, prava neroenih ljudi, prava ivotinja i biljnih vrsta na zatitu od ugroavanja njihova opstanka. Pravo ovjeka na zatitu privatne sfere ponaanja, obuhvaa i posebna jamstva zatite u sklopu razvijenih raunalnih sustava pohranjivanja i koritenja informacija Pridodaju se nova prava, pravo na mir, pravo na razvitak, pravo na humanitarnu pomo, pa se govori o etvrtom narataju prava ovjeka. Ova prava, dobrim dijelom ostaju u domeni progresivnih htijenja, ali najvei djelom nisu prava u klasinom smislu rijei. NAJVIE VREDNOTE USTAVNOG PORETKA Sloboda kao temeljno pravo svakog pojedinca u demokratskom politikom poretku, Jednakost kao jednakost svih ljudi pred zakonom u pogledu zatite njihovih sloboda i prava,Nacionalna ravnopravnost kao temelj demokratske nacionalne drave koja ne diskriminira,nego posebno titi nacionalne manjine, Ravnopravnost spolova kao ideal demokratskog poretka, koji jo uvijek nije u potpunosti ostvaren, Mirotvorstvo obrana od agresije ili sudjelovanje u meunarodnim akcijama uspostavljanja i ouvanja mira, Socijalna pravda kao temeljni ideal socijalne drave, koja osigurava odreene uvjete ivota svim svojim graanima, Potivanje prava ovjeka kao osnovicu djelovanja dravnih i drugih tijela, ali i

16

odnosa meu pojedincima u dravi, Nepovredivost vlasnitva kao temeljnog prava koje ini osnovica poduzetnike slobode i trinog gospodarstva, Ouvanje prirode i ovjekova okolia kao temelj odrivog razvoja u suvremenom svijetu, Vladavina prava kao ideal ideja konstitucionalizma i temeljno naelo odnosa izmeu vlasti i onih kojima ona vlada, Demokratski viestranaki poredak jamstvo slobode i realizacije temeljnih ustavnih naela

NAELO RAVNOPRAVNOSTI I ZABRANE DISKRIMINACIJE Temeljem lanka 14. svatko u RH ima prava i slobode neovisno o rasi, boji koe,spolu, jeziku,vjeri, politikom ili drugom uvjerenju,nacionalnom podrijetlu, imovinskom stanju, svi su pred zakonom jednaki. Graani i stranci imaju jednaka prava pred sudovima. Prava djece i maloljetnika razlikuju se od prava punoljetnih osoba, te stranaca i dravljana. Svi oni imaju pravo jednakosti pred zakonom i nitko od njih ne moe biti odveden u slabiji poloaj. RAVNOPRAVNOST SPOLOVA Ravnopravnost spolova znai da su ene i mukarci jednako prisutni u svim podrujima javnog i privatnog ivota te da imaju jednak status. Diskriminacija na temelju spola predstavlja svako normativno ili stvarno, izravno ili neizravno razlikovanje, iskljuivanje ili ogranienje temeljeno na spolu. Zabranjuje se diskriminacija na temelju branog ili obiteljskog statusa i spolne orijentacije. Izravna diskriminacija: ako se prema osobi postupa ili bi se moglo postupati nepovoljnije u odnosu prema osobi drugog spola. Neizravna diskriminacija: kada neutralna pravna norma u jednakim okolnostima stavlja osobu jednog spola u nepovoljniji poloaj u odnosu prema osobi drugog spola Spolno uznemiravanje je svako neeljeno verbalno ili neverbalno, fiziko ponaanje spolne naravi kojem je cilj povreda osobnog dostojanstva. NAELO JEDNAKOSTI PRED ZAKONOM Svatko je neduan i nitko ga ne moe smatrari krivim za kazneno djelo dok mu se pravomonom presudom ne utvrdi krivnja. Tek nakon pravomonosti sudske presude odreena se osoba moe smatrati krivcem za odreeno djelo. Do tada ona uiva punu pravnu zatitu i sva prava, bez obzira na teinu kaznenog djela. Nitko ne moe biti uhien ili pritvoren bez pismenog, sudbenog i na zakonu utemeljenog naloga. Takav nalog mora biti proitan i uruen uhieniku prilikom oduzimanja slobode. Redarstvo moe i bez sudbenog naloga uhititi osobu protiv koje postoji osnovna sumnja da je poinila kazneno djelo te ta osoba odmah mora biti predana sudu. Uhienoj se osobi na razumljiv nain mora objasniti o razlozima uhienja. Svaka osoba koja je uhiena ili pritvorena ima se pravo aliti nadlenom sudu. Sa svakim se uhienikom mora postupati ovjeno i potivati njegovo dostojanstvo. Svatko tko je pritvoren ima pravo u najkraem roku biti izveden pred sud. Uz zakonsko jamstvo moe biti putena da se brani sa slobode ili se utvruje novani iznos.

17

Kazneni postupak moe se pokrenuti samo pred sudom na zahtjev ovlatenog tuitelja. Osumnjieni moe uzeti branitelja i nesmetano uspostavljanje veze s braniteljem, ne smije se siliti da iskazujse protiv sebe ili da prizna krivnju. Dokazi koji su pribavljeni na nezakonit nain ne mogu se upotrijebiti. Osoba koja je osuena i izdrala svoju kaznu naelno se smatra jednakom drugima, ali u skladu sa zakonom ima za posljedicu gubitak steenih ili zabranu stjecanja nekih prava. Nitko ne moe biti kanjen za djelo koje prije nego je poinjeno nije bilo utvreno zakonom niti mu se moe izrei kazna koja nije bila odreena zakonom. Nitko ne moe biti osuen za djelo za koje je ve bio osuen. NACIONALNA PRAVA I ZATITA NACIONALNIH MANJINA Nacionalna manjina je skupina hrvatskim dravljana iji pripadnici su tradicionalno nastanjeni na teritoriju RH a njeni lanovi imaju etnika, jezina, kulturna obiljeja razliita od drugih graana. RH jami se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina. Pripadnicima svih nacionalnih manjina jami se: Sloboda izraavanja narodnosne pripadnosti, Slobodno sluenje svojim jezikom i pismom, Kulturna autonomija U RH je slubena upotreba hrvatskog jezika i latininog pisma, a uz iznimku dozvoljena je upotreba drugih jezika te irilino ili drugo pismo. Ustav zabranjuje na nacionalnu rasnu ili vjersku mrnju ili bilo koji oblik nesnoljivosti. Zastupnici nacionalnih manjina mogu sudjelovati u predstavnikim i drugim tijelima ovisno o njihovom udjelu u ukupnom broju stanovnika RH. Prava nacionalnih manjiha: sluenje svog jezika i pisma,u privatnoj javnoj i slubenoj upotrebi; odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se slue; razvoj i iskazivanje vlastite kulture te ouvanje i zatita svojih kulturnih dobara i tradicije; pravo na oitovanje svoje vjere te osnivanje vjerskih zajednica; zastupljenost u predstavnikim tijelima na dravnoj i lokalnoj razini. Savjet za nacionalne manjine imenuje Vlada na 4 godine, savjet ima nadzornu, inicijativnu i odluujuu ulogu. Vijee nacionalnih manjina biraju se neposrednim izborima u jedinicama samouprave gdje imaju udio od 1,5% GRANICE KORITENJA I UVJETI OGRANIENJA LJUDSKIH PRAVA Slobode i prava mogu se ograniiti samo zakonom da bi se zatitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ogranienje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ogranienjem u svakom pojedinom sluaju. U doba ratnog stanja, neposredne ugroenosti neovisnosti i jedinstvenosti drave, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamena Ustavom mogu se ograniiti. O tome odluuje Hrvatski sabor dvotreinskom veinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne moe sastati, ne prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik Republike. OSOBNA ODGOVORNOST ZA POVREDE SLOBODA I PRAVA Svatko tko se ogrijei o odredbe o temeljnim slobodama i pravima ovjeka i graanina osobno odgovara za taj in. Nitko ne moe podreenom naloiti da izvri kazneno djelo. Onaj tko izda takav nalog, osobno e odgovarati na temelju zapovjedne odgovornosti,al to ne oslobaa podreenog koji je nalog izvrio njegove odgovornosti. PRAVA ALBE I KONTROLA ZAKONITOSTI Pravo na albu protiv pojedinanih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlatenim tijelom. alba je temeljni pravni lijek u svim pravnim

18

postupcima. Ona ima devolutivni i odgodni uinak. Pravo na albu moe biti samo iznimno iskljueno u sluajevima odreenima zakonom ako je osigurana druga pravna zatita. Pojedinani akti moraju biti utemeljni na zakonu.

POLITIKA PRAVA I SLOBODE U RH Graani imaju pravo na slobodno udruivanje radi zatite njihovih interesa, zauzimanja za socijalna, gospodarska, politika, nacionalna i druga prava. Graani mogu slobodno osnivati politike stranke, sindikate. Pravo slobodnog udruivanja ogranieno je zabranom nasilnog ugroavanja demokratskog ustavnog poretka, te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti RH.

OSOBNE SLOBODE I PRAVA U RH Svatko ivo bie ima pravo na ivot. U Hrvatskoj nema smrtne kazne. Nikome se ne smije oduzeti ili ograniiti sloboda, osim kada je to odreeno zakonom o emu odluuje sud. Svatko je neduan i nitko ga ne moe smatrari krivim za kazneno djelo dok mu se pravomonom presudom ne utvrdi krivnja. Tek nakon pravomonosti sudske presude odreena se osoba moe smatrati krivcem za odreeno djelo. Do tada ona uiva punu pravnu zatitu i sva prava, bez obzira na teinu kaznenog djela. Nitko ne moe biti uhien ili pritvoren bez pismenog, sudbenog i na zakonu utemeljenog naloga. Takav nalog mora biti proitan i uruen uhieniku prilikom oduzimanja slobode. Redarstvo moe i bez sudbenog naloga uhititi osobu protiv koje postoji osnovna sumnja da je poinila kazneno djelo te ta osoba odmah mora biti predana sudu. Uhienoj se osobi na razumljiv nain mora objasniti o razlozima uhienja. Svaka osoba koja je uhiena ili pritvorena ima se pravo aliti nadlenom sudu. Sa svakim se uhienikom mora postupati ovjeno i potivati njegovo dostojanstvo. Svatko tko je pritvoren ima pravo u najkraem roku biti izveden pred sud. Uz zakonsko jamstvo moe biti putena da se brani sa slobode ili se utvruje novani iznos. Kazneni postupak moe se pokrenuti samo pred sudom na zahtjev ovlatenog tuitelja. Osumnjieni moe uzeti branitelja i nesmetano uspostavljanje veze s braniteljem, ne smije se siliti da iskazujse protiv sebe ili da prizna krivnju. Dokazi koji su pribavljeni na nezakonit nain ne mogu se upotrijebiti. Osoba koja je osuena i izdrala svoju kaznu naelno se smatra jednakom drugima, ali u skladu sa zakonom ima za posljedicu gubitak steenih ili zabranu stjecanja nekih prava. Nitko ne moe biti kanjen za djelo koje prije nego je poinjeno nije bilo utvreno zakonom niti mu se moe izrei kazna koja nije bila odreena zakonom. Nitko ne moe biti osuen za djelo za koje je ve bio osuen. Svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju RH ima pravo slobodno se kretati i birati boravite. Svaki graanin ima pravo u bilo koje doba napustiti teritorij drave i naseliti se trajno ili privremeno u inozemstvo. Azil: strani dravljani bez dravljanstva mogu dobiti utiite u RH. Prua se utoite osobama progonjenim zbog politikih optubi koje domaa drava zatiuje kao izbjeglice i odbija ih uruiti. Dravljanin ne moe biti prognan niti izruen stranoj dravi niti mu se moe oduzeti dravljanstvo. Dom je nepovrediv, nitko ne moe ui u neiji stan. Potrebe kaznenog postupka mogu nalagati da se stan pretrai, oduzmu pojedini predmeti bez ikakvog naloga.Samo sud moze

19

obrazloenim nalogom odrediti da se dom pretrai. Prilikom pretresa moraju biti prisutna dva svjedoka. Redarstvo moe bez sudskog naloga ui u dom ako je to nuno radi izvrenja naloga za uhienje, radi hvatanja poinitelja kaznenog djela ili otklanjanje ozbiljne opasnosti po ivot i zdravlje ljudi. Svakome se jami sigurnost i tajnost osobnih podataka. Posebno je osjetljivo pitanje tajnog prikupljanja podataka, praenja i prislukivanja graana izvan kaznenog postupka. Sloboda misli: Sloboda tiska i drugih sredstava priopavanja, sloboda govora i javnog nastupa, sloboda osnivanja svih ustanova javnog priopavanja. Zabranjena je cenzura, cenzura moe biti nadomjetena neformalnom autocenzurom. Svatko kome je javnom vijeu povrijeeno Ustavno pravo zajameno je pravo na ispravak. Sloboda izraavanja misli ima svoje granice (svatko pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja). Jami se sloboda izraavanja i sloboda medija. Sloboda medija je ograniena samo kada je i koliko je to nuno u demokratskom drutvu radi interesa nacionalne sigurnosti, zatita zdravlja i morala, zatita ugleda. Svaka osoba ima pravo na zatitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i asti. Osoba koja obavlja javnu slubu ili dunost ima pravo na zatitu privatnosti. Nema povrede rava na zatitu privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani javni interes. Pravo na slobodno oitovanje vjere ili drugog uvjerenja. Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od drave. One su slobodne, mogu osnivati kole, uilita...

POLITIKE STRANKE I PERIODINA SMJENA VLASTI Politike stranke su organizacije graana koje se osnivaju radi sudjelovanja u politikom ivotu i demokratske borbe za osvajanje politike vlasti na izborima. Nuan je pluralizam politikih stranaka. L. Quermonne je formulirao tri uvjeta za uspostavljanje periodine smjene vlasti: jamstvo povratne karte , suglasje o institucionalnom sustavu i suzdranost pri obavljanju vlasti. Ustav jami slobodno osnivanje politikih stranaka. Unutarnje ustrojstvo mora biti sukladno temeljnim ustavnim demokratskim nalelima. Stranka mora javno polagati raun o porijeklu svojih sredstava i imovine. Nasilno djelovanje, pa i samo pozivanje na nasilje, granica je tolerancije demokratskog politikog sustava. Takvu stranku Ustavni sud moe zabraniti. Uspostava nadzora nad cijelim dravnim aparatom od strane jedne stranke. sustav plijena stranka koja je pobijedila na izborima ima pravo popuniti sve javne slube svojim djelatnicima. Nasuprot tome stoji kriterij strunosti i zasluga koji osigurava ravnopravnost graana u pristupu javnim funkcijama i javnim slubama. Vlada u roku od 60 dana od stupanja na dunost donosi odluku, odnosno o ponovnom imenovanju. Pojedinci imaju pravo na javno okupljanje, izraavati svoja stajalita putem manifesta, zborovanja, javnih okupljanja....Mirno okupljanje i javni prosvjed moe se odravati na svakom za to prikladnom prostoru, ali postoje i iznimke. (u blizini bolnica, djejih vrtia i osnovnih kola, nacionalnih parkova, spomenika kulture nulte kategorije, auto cestama i magistralnim cestama.) Ministar unutarnji poslova moe zabraniti javno okupljanje ako: nije pravodobno i uredno prijavljeno ili ako je prijavljeno okupljanje na prostorima kojima je zabranjeno, ciljevi usmjereni na pozivanje i poticanje na rat ili uporabu nasilja ili ako bi odravanje dovelo do izravne i zbiljske pogibelji. Rjeenje o zabrani moe se donijeti najkasnije 24 sata prije okupljanja. Protiv ovog rjeenja organizator moe u roku od 3 dana od dostave rjeenja podnijeti tubu Upravnom

20

sudu. Zabranjeno je svako javno okupljanje i miran prosvjed a mjestima najmanje 100 metara od Hrvatskog sabora, Predsjednika RH, Vlade RH i Ustavnog suda. Birako pravo imaju hrv. dravljani s navrenih 18 godina; neposredno i tajno je glasovanje. Dravljani RH koji se u vrijeme izbora nalaze izvan granica RH mogu glasovati u dravama u kojima se nalaze. Glasovanje u inozemstvu: u diplomatskim i konzularnim zastupnitvima te putem pote. Pravo peticije ima svatko, graanin ili stranac, fizika ili pravna osoba koja moe slati predstavke i pritube. Podnoenje peticije nema za posljedicu obvezu tih tijela. Podnositelj ima pravo oekivati odgovor tijela kojem je podnio peticiju. Politika nae drave mora biti miroljubiva i usmjerena na uzdravanje od koritenja oruane sile. Drava mora imati oruane snage. Sabor je tijelo koji odluuje o ratu i miru. Oruane snage RH tite suverenitet i neovisnost te brane njezinu teritorijalnu cjelovitost. One mogu prijei granicu samo na temelju prethodne odluke Hrv sabora. Iznimku predstavljaju vjebe ili u sluaju nude (l. 17 i 100). Vojna obveza dunost je svih sposobnih dravljana. GOSPODARSKA PRAVA I SLOBODE U RH Jami se pravo vlasnitva. S problemom privatizacije susreu sve bive socijalistike drave. U drutvenom vlasnitvu nije postojao nositelj prava na stvarima u drutvenom vlasnitvu. Drugi problem je reprivatizacije tj vraanje imovine oduzete revolucioniranim mjerama zahvata u vlasnike odnose njihovim prijanjim vlasnicima. Vlasnitvo nije samo pravo raspolagati svojom imovinom nego i dunost pridonositi opem dobru razmjerno obujmu te imovine. Stvarne osoba mogu stjecati pravo vlasnitva, ali uz posebne uvjete odreene zakonom. Poduzetnika i trina sloboda temelj su gospodarskog ustrojstva RH. Drava osigurava svim poduzetnicima jednak pravni poloaj na tritu. Drava potie gospodarski napradak i socijalno blagostajne graana. Prava steena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktima. Inozemnom ulagau jami se slobodno iznoenje dobiti i uloenog kapitala. Nepriznavanje trinih zakonitosti je unitavanje motivacije za poduzetnito. Drava mora osigurati da se u trinoj utakmici izmeu subjekata potuju pravila ponaanja tako da su svi poduzetnici na tritu u jednakom poloaju. Prava steena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti niti zakonom Svatko je duan u podmirenju javnih trokova (poreza). More, morska obala, otoci, vode, zrani prostor, rudno blago, zemljite, ume, biljni i ivotinjski svijet, nekretnine sve su to dobra od interesa za RH. SOCIJALNA PRAVA I SLOBODE U USTAVU RH Pravo na rad i sloboda rada ustav je sukladno meunarodnim dokumentima, utvrdio da svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dunost. Pravo na rad ne znai jamstvo zaposlenja. Zabranje je svaki prisilni i obvezatni rad. Pravedna naknada za rad i uvjeti rada svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom moe osigurati sebi i obitelji dostojan ivot. Najdue radno vrijeme odreuje se zakonom. Svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaeni godinji odmor i ovih se prava ne moe odrei. Socijalna sigurnost pravo zaposlenih i lanova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje ureuje se zakonom i kolektivnim ugovorom. Kolektivni ugovor je specifina ustanova radnog prava nastala i razvijena u trinim privredama, kojeg meusobno ga zakljuuju sindikalna organizacija kao zastupnik zaposlenih u odreenim privrednim granama te organizacija poslodavaca, a njima se ureuju konkretna prava i uvjeti

21

rada u okvirima odreenim zakonom. Ustav odreuje da slabim, nemonim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim graanima drava osigurava pravo na pomo za podmirenje osnovnih ivotnih potreba. Sindikalno organiziranje i pravo na trajk radi zatite svojih gospodarskih i socijalnih interesa, svi zaposleni i poslodavci imaju pravo osnivati sindikate. U ustavu je zajameno pravo na trajk, kao neogranieno pravo zaposlenih, osim u oruanim snagama, redarstvu, dravnoj upravi i odreenim javnim slubama gdje se moe zakonom ograniiti. Zatita obitelji obitelj je pod osobitom zatitom Republike. Brak i pravni odnosi u braku, izvanbranoj zajednici i obitelji ureuju se zakonom. Republika titi materinstvo, djecu i mlade. Roditelji su duni odgajati, uzdravati i kolovati djecu te imaju pravo i slobodu samostalno odluiti o odgoju djece. Djeca su duna skrbiti za stare i nemone roditelje. Tjelesno i duevno oteeno i socijalno zaputeno dijete ima pravo na osobitu njegu, obrazovanje i skrb. KULTURNA PRAVA I SLOBODE U USTAVU RH Pravo na kolovanje osnovno je kolovanje obvezno i besplatno. Srednjokolko i visokokolsko obrazovanje dostupno je svakomu pod jednakim uvjetima. Autonomija sveuilita ustav jami autonomiju sveuilita te odreuje da sveuilite samostalno odluuje o svom ustrojstvu i djelovanju u skladu sa zakonom. Jami se sloboda znanstvenog, kulturnog i umjetnikog stvaralatva. Drava potie i pomae razvitak znanosti, kulture i umjetnosti i titi znanstvena, kulturna i umjetnika dobra kao duhovne narodne vrednote. Drava pomae i potie skrb o tjelesnoj kulturi i sportu. EKOLOKA PRAVA Ustav propisuje da svatko ima pravo na zdrav ivot. Drava osigurava pravo graana na zdrav okoli. EUROPSKA KONVENCIJA ZA ZATITU LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA EU konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda usvojena je 1950. a stupila na snagu 1953.

NAELO USTAVNOSTI U MATERIJALNOM I FORMALNOM SMISLU Naelo ustavnosti u uem i pravnom smislu zahtjeva da se zakoni donose u skladu s razdiobom vlasti utvrneom ustavom, da zakonodavac pri donoenju zakona strogo potuje za to ustavom predvien postupak, da zakoni i drugi propisi sadrajno budu u skladu s odredbama ustava, da ustav uspostavi djelotvoran sustav nadzora nad potivanjem ovih zahtjeva Samo akt kojeg je donijelo nadleno zakonodavno tijelo po predvienom postupku i u skladu sa sadrajem ustavnih normi zadovoljava zahtjeve naela ustavnosti u formalnom i u materijalnom smislu. NAELO ZAKONITOSTI U MATERIJALNOM I FORMALNOM SMISLU Zakon je poslije ustava, najvaniji pravni akt. Svaki akt javne vlasti mora biti utemeljen na zakonu i provoditi se u skladu s odredbama zakona. Zakonom se razrauju

22

odredbe ustava, a i nain koritenja zajamenih sloboda i prava na temelju izriite ovalsti zakonodavcu koje daje ustav Naelo zakonitosti zahtijeva da propisi budu u suglasnosti s opim pravnim aktima vee pravne snage te da se zasnivaju na zakonu i to u: Formalnom smislu djelokrug i ovlasti za donoenje te oblika u kojem se donose i materijalnom smislu da se sadrajno temelje na odredbama propisa vee pravne snage. INSTITUCIJE ZA NADZOR USTAVNOSTI I ZAKONITOSTI Sustav nadzora nad ostvarivanjem ustavnosti i zakonitosti u cjelini obuhvaa: Nadzor usavnosti i zakonitosti zakona i drugih propisa (nadzor ustavnosti zakona i nadzor ustavnosti i zakonitosti podzakonskih pravnih akata) Nadzor zakonitosti pojedinanih pravnih akata, u albenom postupku i u upravnom sporu pred Upravnim sudom Ustavnosudski nadzor ustavnosti pojedinanih pravnih akata u povodu ustavne tube. POSREDNO I NEPOSREDNO ODLUIVANJE O USTAVNOSTI Nadzor ustavnosti zakona moe biti organiziran kao posredno ili neposredno odluivanjem o ustavnosti. Kod posrednog ili akcesornog ocjenjivanja ustavnosti zakona pitanje ustavnosti nije bit sudskog postupanja. Ono se javlja kao prethodno pitanje koje treba rijeiti kako bi se mogao rijeiti sam predmet sudbenog spora. Zbog toga odluka suda ima uinak samo u odnosu na konkretan predmet u kojem se zakon izuzima od primjene. Sustav se naziva i difuznim ili decentraliziranim jer o ustavnosti zakona odluuju svi sudovi. (danska, vedska, norveka) Kod neposrednog ili apstraktnog odluivanja o ustavnosti zakona pitanje sukladnosti zakona s ustavom predstavlja bit spora koji sud mora rijeiti, tako da se njegova zadaa sastoji u usporedbi i ocjeni zakona, bez obzira na konkretni sluaj. Sustav se naziva i centraliziranim jer o ustavnosti zakona odluuje ustavni sud (njemaka,italija, austrija, tranzicijske zemlje) Neke zemlje (portugal, grka) primjenjuju mjeoviti sustav centraliziranog nadzora od strane Vrhovnih sudova. Poseban sustav primjenjuje Francuska, gdje nadzor u posebnom obliku povjeren Ustavnom savjetu. PRETHODNI I NAKNADNI NADZOR USTAVNOSTI ZAKONA Veina drava primjenjuje sustav naknadnog nadzora ustavnosti zakona, koji se provodi nakod to je zakon objavljen i stupio na snagu. Prethodnim nadzorom se spirjeava pirmjena neustavnog zakona i nastupanje tetnih posljedica po slobode i prava graana uzrokovanih takvom primjenom, ali se tek u provedbi zakona moe uoiti neustavnost neke od njegovih odredbi. U hrvatskoj pravnoj teoriji se ispituje mogunost uvoenja mjeovitog sustava koji bi posotjeem sustavu naknadnog nadzora pridodao i mogunost prethodnog nadzora i time objedinio prednosti jednog i drugog sustava.

23

TEMELJNE KARAKTERISTIKE AMER I KONTEUROPSKOG SUSTAVA NADZORA USTAVNOSTI I ZAKONA Temeljne znaajke amerikog sustava nadzora ustavnosti zakona su: Sud se u ispitivanju ustavnosti zakona nikada ne uputa po slubenoj dunosti, ve samo kada to zahtijeva jedna od stanaka u sporu, Uinak odluke odnosi se samo na konkretan sudski sluaj i nema posljedica na vaenje zakona ije su odredbe oglaene neustavnim, Odluka nije formalno obvezatna za druge sudove, niti za sud koji ju je donio, te on u svakom slijedeem istovrsnom sluaju, ako postoji incijativa stranke, ponovno ispituje ustavnost zakona Odluka Vrhovnog suda SAD moe biti obesnaena ako Kongres donose ustavni amandman Europski sustav nadzora ustavnosti zakona: Ustavni suci imaju zajamenu stabilnost poloaja to je nuno za obavljanje njihove funkcije. Nezavisni su od parlamenta, vlade i sudbenih vlasti. Ustavni sudovi ispituju ustavnost zakona neovisno o konkretnom pravnom predmetu ili sporu. Zakon ili njegove odredbe za koje ustavni sud zakljui da su protuustavne ponitavaju ili ukidaju. IZBOR SUDACA USTAVNOG SUDA 13 sudaca koje iz reda istaknutih pravnika bira Sabor na vrijeme od 8 godina, bez ogranienja ponovnog izbora. Uvjeti: hrvatski dravljanin, diplomirani pravnik s najmanje 15 g. radnog iskustva, istaknuo u struci znanstvenim ili strunim radom ili javnim djelovanjem, ne smije pripadati nijednoj politikoj stranci niti obavljati nikakvu drugu javnu ni profesionalnu dunost. Suci izmeu sebe biraju predsjednika suda na rok od 4 godine. Odbor Hrvatskog sabora nadlean za Ustav zapoinje postupak objavljivanjem u NN poziva pravosudnim institucijama,pravnim fakultetima, odvjetnikoj komori za isticanje kandidata za jednog ili vie sudaca Ustavnog suda. Odbor obavlja sa svakim kandidatom za kojeg utvrdi da ispunjava propisene uvjete javni razgovor. Sastavlja listu kandidata koji ulaze u ui izbor. Zastupnici Hrvatskog sabora glasuju pojedinano o svakom predloenom kandidatu. Za izbor je potrebna veina ukupnog broja zastupnika Hrvatskog sabora. JAMSTVA NEOVISNOSTI SUDA I SUDACA USTAVNOG SUDA Sucima ustavnog suda zajamen je stabilan i nezavisan poloaj. Razlog zbog kojih ustavni sudac jedino moe biti razrijeen dunosti prije isteka vremena na koje je izabran Ako to sudac sam zatrai. Predsjednik Ustavnog suda o tome obavjetava Hrvatski sabor. Ako bude osuen na zatvorsku kaznu. Sud koji je izrekao zatvorsku kaznu sucu Ustavnog suda, duan je bez odgode dostaviti pravomonu presudu Ustavnom sudu te ako trajno izgubi sposobnost obavljati svoju dunost. Prijedlog podnosi ustavnom sudu predsjednik suda. Izvan tih razloga nema pravne mogunosti da se sudac ukloni sa dunosti. IMUNITET SUDACA USTAVNOG SUDA RH Prema lanku 4. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, ustavnog suca titi kaznenopravni imunitet, na nain jednak kao i kod saborskih zastupnika. Imunitet neodgovornosti sudac ni u kojem sluaju ne moe biti pozvan na odgovornost za izraeno miljenje ili glasovanje u Ustavnom sudu. To se naziva materijalnopravni imunitet, jer omoguuje sucu obavljanje njegove funkcije, titi ga apsolutno i bez vremenskog ogranienja.

24

Imunitet nepovredivosti sudac uiva taj imunitet postupovnopravne prirode, te on ne moe biti uhien niti se protiv njega moe pokrenuti postupak bez odobrenja Ustavnog suda. Ovaj imunitet moe ukljuiti iznimku. Kad je sudac zateen u izravnom injenju kanjivog djela tee prirode, moe ga se pritvoriti uz obvezu da se o tome odmah obavijesti Ustavni sud. Teim dijelom smatra se djelo kod kojega je takva kazna vea od pet godina strogog zatvora. Ustavni sud moe za vrijeme suenja okrivljenika udaljiti s dunosti dok traje postupak.

DJELOKRUG USTAVNOG SUDA RH Djelokrug odreuje Ustav i Ustavni zakon o Ustavnom sudu. Osnovni djelokrug Ustavnog suda ureen je lankom 128. Ustava i ine ga ove nadlenosti: odluuje o nadlenosti zakona s Ustavom; odluuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom; moe ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali vaiti ako od tog prestanka do podnoenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prolo vie od godinu dana; odluuje povodom ustavnih tubi protiv pojedinanih odluka dravnih tijela; prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti, o pojavama neustavnosti izvjeuje Hrvatski sabor; rjeava sukob nadlenosti izmeu tijela zakonodavne, izvrne i sudske vlasti; odluuje o odgovornosti Predsjednike Republike u skladu s Ustavom; nadzire ustavnost i zakonitost izbora i dravnog referenduma i rjeava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova. Ostale nadlenosti odreene Ustavom prema odredbi lanka 128. alineja 10. : opi nadzor nad donoenjem provedbenih propisa od strane Vlade i drugih nadlenih tijela; primanje sveane prisege Predsjednike Republike; odluka o postojanju okolnosti kada je Predsjednik sprijeen obavljati svoju dunost zbog bolesti ili nesposobnosti, kada to obavljanje preuzima Hrvatski sabor; odluka o nastupanju okolnosti, kao to je smrt, ostavka ili odluka Ustavnog suda o odgovornosti Predsjednika za povredu Ustava, ime prestaje mandat Predsjednika; prethodno odobrenje o pritvoru ili pokretanju kaznenog postupka protiv Predsjednika; odluka o albi razrijeenog suca protiv odluke o razrijeenju; odluka o albi protiv odluke Dravnog sudbenog vijea o stegovnoj odgovornosti suca; odluivanje o ustavnosti pitanja o kojem se putem narodne inicijative zahtijeva raspisivanje referenduma. AKTI USTAVNOG SUDA RH Ustavni sud donosi odluke i rjeenja. Odluka se donosi o meritumu stvari o kojoj se sud izjanjava, u svim ostalim sluajevima donosi rjeenje. Odluke poput rjeenja mora imati: uvod, izreku i obrazloenje. Izreka je najvaniji dio. U obrazloenju se izlau razlozi zbog kojih je odlueno kao u izreci i time omoguava prosudba pravnog rezoniranja sudaca koji su donijeli odluku. Uvod, sadri i imena sudaca koji su sudjelovali u odluivanju. Vrste izdvojenih miljenja razvijene u praksi ustavnog sudovanja: a) kada sucac prihvaa odluku veine o meritumu, ali nije suglasan s razlozima na kojima je utemeljena; b) kada se sudac protivi odluci o meritumu kao i obrazloenju. Odluke i vanija rjeenja objavljuju se u Narodnim novinama, slubenom glasilu RH, a odluka koja se odnosi na ocjenu nekog propisa, i u slubenom glasilu, na isti nain na koji je taj propis bio objavljen. Odluke i rjeenja Ustavnog suda obvezatni su i duna ih je potovati svaka fizika i pravna osoba, sva tijela dravne vlasti i lokalne i podrune samouprave duna su u okviru svog djelokruga ( ustavnog i zakonskog) provoditi odluke i rjeenja Ustavnog suda. Vlada RH osigurava provedbu odluka i rjeenja Ustavnog suda.

25

OCJENA USTAVNOSTI ZAKONA I USTAVNOSTI I ZAKONITOSTI PROPISA U svezi s pokretanjem postupka pred Ustavnim sudom u cilju ocjene ustavnosti zakona ili ocjene ustavnosti i zakonitosti drugog propisa razlikuju se tri situacije: a) prijedlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti, b) odluku samog Ustavnog suda i c) zahtjev ovlatenog tijela. 1) Svatko ima pravo predloiti pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti zakona ili ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa. Takva inicijativa ne obvezuje Ustavni sud koji e sam odluiti o tome hoe li u povodu prijedloga pokrenuti postupak, ali je taj postupak oduivanja duan zapoeti najkasnije godinu dana nakon podnoenja prijedloga. 2) Ustavni sud moe sam pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti. Sud nije niim ogranien, te se na vlastitu inicijativu moe upustiti u ocjenu ustavnosti svakog zakona, odnosno ustavnosti i zakonitosti drugog propisa. 3) Na zahtjev ovlatenih tijela Ustavni sud je duan provesti postupak ocjene ustavnosti i zakonitosti, te donijeti odluku. Taj zahtjev mogu podnijeti: petina zastupnika sabora; radno tijelo sabora; predsjednik RH; Vlada; Vrhovni sud ili drugi sud; puki pravobranitelj; predstavnika tijela jedinica lokalne i podrune samouprave. Postupanje Ustavnog suda postupak se smatra pokrenutim na dan primitka zahtjeva u Ustavnom sudu, tj. na dan predaje zahtjeva poti. Ustavni sud prvo ispituje doputenost podneska. Postupak vodi sudac Ustavnog suda. Suca izvjestitelja, koji priprema predmet za odluivanje na sjednici suda, imenuje predsjednik Ustavnog suda. U postupku Ustavni sud primjenjuje odredbe odgovarajuih postupovnih zakona, ali tek posredno ako samim Ustavnim zakonom nije drukije odreeno. Ustavni sud raspravlja na sjednici, a moe odluiti da odri savjetodavnu ili javnu raspravu. Djelovanje Ustavnog suda je javno. Kad je postupak pokrenut, Ustavni sud moe odluiti da, do donoenja odluke, privremeno obustavi izvrenje pojedinanih akata ili radnji koje se poduzimaju na temelju zakona ili drugog propisa ija se ustavnost ocjenjuje. Odluke i rjeenja Ustavni sud donosi veinom glasova svih sudaca, ako Ustavom i Ustavnim zakonom nije drukije odreeno. Ukidanje ili ponitavanje propisa Utvrdi li nesuglasnost zakona s Ustavom, Ustavni sud e ukinuti zakon, odnosno pojedine odredbe. Drugi (podzakonski) propis ili pojedine njegove odredbe, osim zakona, Ustavni sud e ukinuti ili ponititi, ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom, odnosno sa zakonom. Sud je obvezan ponititi propis: ako se njime vrijeaju ljudska prava i temeljne slobode, i ako se njime neki pojedinci, skupine ili udruge neosnovano stavljaju u povoljniji ili nepovoljniji poloaj. POSLJEDICE ODLUKA USTAVNOG SUDA RH O NEUSTAVNOSTI ZAKONA I NEUSTAVNOSTI ILI NEZAKONITOSTI PROPISA U sluaju ponitavanja nekog propisa, odnosno pojedinih njihovih odredbi, svatko kome je povrijeeno neko pravo pravomonim pojedinanim aktom donesenim na temelju ponitenog zakona ili drugog propisa ima pravo traiti od nadlenog tijela izmjenu tog pojedinanog akta putem ponavljanja postupka. U sluaju ukidanja zakona ili dr. propisa, odnosno pojedinih njihovih odredbi, samo ona osoba koja je podnijela prijedlog za ocjenu ustavnosti, odnosno ustavnosti ili zakonitosti, ima pravo zahtijevati od nadlenog tijela promjenu pojedinanog akta kojom je povrijeeno neko pravo putem ponavljanja postupka. Izmjenom Ustavnog zakona znatno je suen krug osoba ovlatenih da zahtijevaju ponavljanje postupka u sluajevima kada su pojedinani akti doneseni na temelju ukinutih odredbi zakona, odnosno drugih propisa.

26

Rokova i ogranienja nema kad je u pitanju osuda za kazneno djelo. Pravomona osuda za kazneno djelo, utemeljena na zakonskoj odredbi koja je ukinuta zbog nesuglasnosti s Ustavom, ne proizvodi uinke i moe se izmijeniti u ponovljenom kaznenom postupku. Ukinute tj. ponitene odredbe nee se pirmjenjivati od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda. USTAVNA TUBA Ustavni zakon odreuje ustavnu tubu na slijedei nain: Svatko moe podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tubu ako smatra da mu je pojedinanim aktom tijela dravne vlasti, tijela jedinice lokalne i podrune samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlueno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optubi zbog kanjivog djela, povrijeeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamena Ustavom, odnosno Ustavom zajameno pravo na lokalnu i podrunu samoupravu. a) Ovlatenik na podnoenje ustavne tube ustavnu tubu moe podnijeti svatko b) Razlog za podnoenje ustavne tube zbog povrede ustavnog prava, tj. ljudskog prava ili temeljne slobode zajamene Ustavom c) Predmet ustavne tube povreda mora biti uinjena pojedinanim pravnim aktom, takvi su akti na prvom mjestu sudska presuda i rjeenje upravnog tijela, a moe se raditi i o drugim pojedinanim aktima d) Donositelji pobijanog akta neije ustavno pravo mogu svojim aktom povrijediti dravna tijela ili druga tijela koja imaju javne ovlasti odluivati o pravima i slobodama. e) Iscrpljen redovni pravni put ustavni zakon predvia iznimku od naela po kojem redovni pravni put mora biti iscrpljen odreuje: Ustavni sud e pokrenuti postupak po ustavnoj tubi i prije no to je iscrpljen pravni put, u sluaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optubi zbog kanjivog djela nije u razumnom roku odluio sud ili u sluaju kad se osporenim pojedinanim aktom grubo vrijeaju ustavna prava, a potpuno je razvidno da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka za podnositelja ustavne tube mogle nastati teke i nepopravljive posljedice. f) Rok za podnoenje ustavne tube moe se podnijeti u roku od 30 dana raunajui do dana primitka konane odluke. Postoji iznimka osobi koja iz opravdanih razloga propusti rok za podnoenje ustavne tube, sud e dopustiti povrat u prijanje stanje ako ona u roku od 15 dana nakon prestanka razloga koji je prouzroio proputanje podnese prijedlog za povrat u prijanje stanje i ako istodobno s prijedlogom podnese i ustavnu tubu . g) Odgoda izvrenja osporavanog akta na prijedlog podnositelja ustavne tube Ustavni sud moe odgoditi ovrhu do donoenja odluke, ako bi ovrha prouzroila podnositelju tube tetu koja bi se teko mogla popraviti, a odgoda nije suprotna javnom interesu niti bi se odgodom nanijela nekome vea teta. h) Postupanje Ustavnog suda postupak vodi sudac izvjestitelj, koji priprema predmet za odluivanje u Vijeu i predlae nacrt odluke. O ustavnoj tubi odluuje vijee sastavljeno od est sudaca. Vijee moe odluivati samo jednoglasno i u punom sastavu. i) Razlozi za odbacivanje ustavne tube Ustavni sud e rjeenjem odbaciti tub ako nije nadlean, ako je tuba nepravodobna, nepotpuna, nerazumljiva ili nedoputena. j) Odluka Ustavnog suda Ustavni sud odluuje o ustavnoj tubi odlukom, kojom se tuba usvaja ili odbija kao neosnovana. k) Obvezatnost pravnih stajalita Ustavnog suda Kada tubu usvoji i osporeni akt ukine sud u obrazloenju navodi koje je ustavno pravo povrijeeno i u emu se povreda sastoji. Pri donoenju novog akta, nadleno tijelo duno je potivati pravna stajalita Ustavnog suda izraena u odluci o ukidanju.

27

l) Trokovi postupka Ustavni sud moe narediti da podnositelj tube koji nije uspio s tubom, naknadi trokove postupka pred Ustavnim sudom, ako ih je prouzroio svojom krivnjom. SPOROVI O NADLENOSTI Ustavni sud RH rjeava sukob o nadlenosti izmeu tijela zakonodavne, izvrne i sudbene vlasti. Sukob nadlenosti je situacija u kojoj dolazi do neslaganja izmeu dravnih tijela ili vlasti, o tome u ijem se djelokrugu po Ustavu i zakonu, nalazi odluivanje u odreenoj stvari ili predmetu. Sukob se pojavljuje u dva oblika: pozitivan sukob i negativan sukob nadlenosti. a) Pozitivan sukob nastaje kada dva ili vie dravnih tijela istodobno smatraju da su ovlatena odluiti u odreenoj stvari. Ona svojataju predmet i ne mogu se suglasiti kome on po Ustavu pripada. b) Negativan sukob nastaje kada odreena dravna tijela smatraju dan isu ovlatena odluiti u odreenoj stvari, tako da nijedno od njih ne eli prihvatiti odluivanje u odreenoj pravnoj stvari. Ovdje pak nitko ne eli uzeti odreeni predmet u rjeavanje. ODGOVORNOST PREDSJEDNIKA RH Prema l.104. odgovoran je za povredu Ustava koju poini u obavljanju svojih dunosti. Postupak za utvrivanje posebne odgovornosti predsjednika moe pokrenuti Hrvatski sabor, na temelju odluke donesene 2/3 veinom glasova svih zastupnika. O njegovoj odgovornosti odluuje Ustavni sud, 2/3 veinom glasova svih sudaca. Ako Ustavni sud utvrdi odgovornost, predsjedniku prestaje dunost po sili Ustava. U suprotnom, Ustavni sud e odbiti zahtjev Hrvatskog sabora. Ustavni sud je duan pribaviti stajalite Predsjednika o zahtjevu sabora, te omoguiti mu sudjelovanje u postupku. NADZOR NAD USTAVNOU PROGRAMA I DJELOVANJA POLITIKIH STRANAKA l. 6.st.4. URH odreuje: Protuustavne su politike stranke koje svojim programom ili nasilnim djelovanjem smjeraju podrivanju slobodnoga demokratskoga poretka ili ugroavaju opstojnost RH. O protuustavnosti odluuje Ustavni sud. l.39. zabranjeno je i kanjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu sile, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mrnju, bilo koji oblik nesnoljivosti. Zahtjev za zabranu rada politike stranke moe podnijeti: predsjednik RH; sabor; Vlada; Vrhovni sud; tijelo nadleno za registraciju politikih stranaka; dravni odvjetnik i puki pravobranitelj. NADZOR IZBORA I DRAVNOG REFERENDUMA, TE IZBORNI SPOROVI U ovoj funkciji Ustavni sud: a) nadzire ustavnost i zakonitost izbora; b) nadzire ustavnost i zakonitost dravnog referenduma; c) rjeava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova, u povodu albi na rjeenja nadlenih izbornih povjerenstava 1) Nadzor ustavnosti i zakonitosti izbora postupak, odnosno poduzimanje odgovarajuih mjera zbog nezakonitih ili neustavnih postupaka u tijeku provoenja izbora moe zahtijevati: svaka politika stranka, svaki kandidat, najmanje 100 biraa, ili najmanje 5 posto biraa izborne jedinice. 2) Nadzor ustavnosti i zakonitosti referenduma Ustavni sud, u sluaju kada 10% biraa zahtijeva raspisivanje referenduma o nekom pitanju, na temelju l.86.st.1.i 3. Ustava,

28

na zahtjev sabora, donosi odluku o dva pitanja: prvo, jesu li ispunjene pretpostavke za raspisivanje referenduma koje propisuje Ustav, te drugo, je li sadraj referendumskog pitanja u skladu s Ustavom. 3) Izborni sporovi protiv odluka nadlenog izbornog povjerenstva u zatiti izbornog prava, politike stranke, kandidati i birai mogu podnijeti albu Ustavnom sudu u roku od 48 sati od dana kada je primljeno pobijano rjeenje. Ustavni sud ima odluiti u urnom postupku, u roku od 48 sati do dana primitka albe. alba nema suspenzivno djelovanje, tj. ne odgaa obavljanje izbornih radnji propisanih izbornim zakonom. Podnoenje albe iskljuuje pravo kasnijeg podnoenja ustavne tube. 4) Odluivanje u nadzoru izbora i referenduma Ustavni sud odluuje na sjednici. Odluuje u vijeu od tri suca, koje imenuje Ustavni sud na prijedlog svog predsjednika. Vijee odluku donosi samo jednoglasno. U suprotnom ona se donosi na sjednici Ustavnog suda. PUKI PRAVOBRANITELJ ( OMBUDSMAN ) Uspostavljen je URH-om, kao zasebna parlamentarna institucija izvansudske zatite ljudskih prava i