Holon, 4(1):89-96, 2014., Zagreb Struni rad (7) UDK Primljeno: 7. 4. 2014.

551.583:314.7.045 Prihvaeno: 10. 6. 2014.

89

Neven Tandari

PRISILNE MIGRACIJE USLIJED KLIMATSKIH PROMJENA

Saetak

Posljedice klimatskih promjena postaju sve izraenije uzrokujui razliite okoline, ali i drutvene

promjene. Jedna od glavnih i globalno najuoljivijih promjena je intenzifikacija prisilnih migracija

izazvanih klimatskim promjenama. Takvi prisilni migranti, zbog meunarodne legislative koja nema

ugraene kriterije za reguliranje statusa izbjeglica nastalih uslijed okolinih razloga, ukljuujui i

klimatske promjene, ne mogu ostvariti navedeni status i predstavljaju problem itave meunarodne

zajednice dovodei do znaajnih socijalnih, ekonomskih, politikih i kulturnih promjena u globalnom

okviru.

Kljune rijei: klimatske promjene, klimatske izbjeglice, prisilne migracije

1. Uvod

U suvremeno doba klimatske promjene postaju jedan od kljunih faktora svjetskih migracija.

Brojne zemlje, posebice one slabije razvijene, zbog posljedica klimatskih promjena doivjet

e prisilno iseljavanje dijela ili itavog stanovnitva. Ti e iseljenici biti tzv. klimatske izbjeglice

i postat e globalni problem, a njegovo rjeavanje globalna odgovornost (Shamsuddoha i

Chowdhury, 2009). Izraelski geograf Nurit Kliot (2004) tvrdi da su masovne migracije

uzrokovane klimatskim promjenama ve postale vana tema meunarodne zajednice, a

oksfordski profesor Norman Myers (2005) tvrdi da bi do 2050. godine na svijetu moglo biti

200 milijuna klimatskih izbjeglica.

Zadarska 6, HR-10 000 Zagreb, neven.tandaric@gmail.com

Neven Tandari Holon, 4(1):89-96, 2014., Zagreb Prisilne migracije uslijed klimatskih

90

2. Klimatske promjene kao uzrok prisilne migracije

Osnovni su potencijalni uzroci klimatski uvjetovanih migracija prema Meuvladinom odboru

za klimatske promjene (Intergovernmental Panel on Climate Change, 2007b):

- porast uestalosti i intenziteta vremenskih nepogoda poput tropskih ciklona, obilnih

padalina i poplava;

- porast uestalosti sua i nestaica vode, te

- porast morske razine.

Osim teta na imovini koje mogu uzrokovati uestalije i intenzivnije vremenske nepogode,

one se kroz smanjenje plodnosti tla i dostupnosti pitke vode odraavaju i na poljoprivrednu

proizvodnju kao glavni izvor hrane u veini pogoenih zemalja (Drabo i Mbaye, 2011;

Shamsuddoha i Chowdhury, 2009). Osim toga, nestaica pitke vode mogla bi do 2050-ih

pogoditi vie od milijardu ljudi (Intergovernmental Panel on Climate Change, 2007a). Porast

morske razine smanjit e povrinu mnogih drava s niskim obalnim zonama, a mnoge otone

zemlje potpuno e nestati s karte svijeta to znai neminovno preseljavanje njihovih

stanovnika. Drugi teak problem je intruzija morske vode u kopnene vodonosnike to e

smanjiti dostupnost pitke vode i mogunosti poljoprivredne obrade zemlje (Biondi i dr.,

2000; Shamsuddoha i Chowdhury, 2009). S obzirom na to da je porast morske razine

dugoroan proces on ostavlja vee mogunosti za prilagodbu koja e ponajprije ovisiti o

socioekonomskom stupnju razvoja stanovnitva pogoenih podruja (McLeman, 2008).

Zbog geografskih uvjeta, slabih financijskih mogunosti i gospodarske ovisnosti o

poljoprivredi koja je izrazito osjetljiva na klimatske promjene, najvie e trpjeti slabije

razvijene zemlje i najsiromaniji graani (Shamsuddoha i Chowdhury, 2009). Drave s velikim

obalnim nizinama i niske otone drave (s nadmorskom visinom manjom od 10 metara)

najosjetljivije su na porast morske razine, a mnoge od njih su upravo slabije razvijene zemlje

sa stalno rastuom populacijom i demografskim pritiskom u priobalnim zonama. Naime, iako

ti dijelovi kopna obuhvaaju samo 2,2 % svjetskog kopna, na njima trenutno ivi 10,5 %

svjetske populacije, veina u Aziji, a gotovo polovica u najslabije razvijenim zemljama

Neven Tandari Holon, 4(1):89-96, 2014., Zagreb Prisilne migracije uslijed klimatskih

91

(Kolmannskog, 2008; McLeman, 2008). Do kraja ovog stoljea more e preplaviti desetke

tisua otoka niih od jednog metra (poput Maldiva, Tuvalua i Kiribatija) na kojima ivi ukupno

146 milijuna ljudi koji e ostati bez vlastite drave i biti prisiljeni migrirati (Piguet, 2008).

Slabije razvijene zemlje nai e se tako pod istodobnim pritiskom: rapidnog demografskog

rasta, potencijalne ugroenosti proizvodnje hrane, materijalnih gubitaka izazvanih sve eim

vremenskim nepogodama, ionako slabih financijskih mogunosti, te smanjenja teritorija,

prvenstveno onih dijelova koji su najgue naseljeni (Drabo i Mbaye, 2011), to e potaknuti

brojne iseljenike na migracije u potrazi za opstankom.

3. Karakterizacija klimatski uvjetovanih migracija

Migracije potaknute posljedicama klimatskih promjena mogu se diferencirati na unutarnje i

vanjske ili prekogranine (Anwer, 2012). Unutarnje migracije obuhvaaju preseljenja iz

pogoenih u manje pogoene dijelove drave, i najee su posljedica pomoi izbjeglicama

od strane rodbine i prijatelja koji ive u manje pogoenim dijelovima drave. esto su takve

unutarnje migracije usmjerene prema gradovima (McLeman, 2008) koji su takoer pogoeni

posljedicama klimatskih promjena to esto samo produljuje agoniju i na kraju dovodi do

prekograninih migracija. Kad su svi dijelovi teritorija pogoeni posljedicama klimatskih

promjena (npr. male otone drave), ili su uvjeti opstanka nepodnoljivi, izbjeglice migriraju

izvan vlastite drave.

Meunarodne klimatske izbjeglice najveim e dijelom potjecati iz slabo razvijenih zemalja

svijeta koje se zbog socioekonomskih uvjeta nisu mogle adekvatno prilagoditi klimatskim

promjenama i ublaiti njihove posljedice (McLeman, 2008). Takve migracije iz primarno

financijskih, a potom i kulturolokih, razloga veinom e biti usmjerene prema razvijenijim

zemljama u kojima e izbjeglice oekivati uvjete za opstanak, a najvie e izbjeglica pritjecati

u razvijenije zemlje pogoenih regija (McLeman, 2008): iz Oceanije i june Azije prema

Australiji i Novom Zelandu, iz Supsaharske Afrike prema Mediteranu i Europi, te s Kariba i

Srednje Amerike prema Angloamerici. Te zemlje morat e se pripremiti prihvatiti i osigurati

Neven Tandari Holon, 4(1):89-96, 2014., Zagreb Prisilne migracije uslijed klimatskih

92

smjetaj i ivotne uvjete za desetke tisua klimatskih izbjeglica, meutim veliko pitanje ostaje

jesu li razvijene zemlje spremne prihvatiti i udomiti te izbjeglice.

4. Pravna nepriznatost klimatskih izbjeglica

Veliki problem predstavlja jo uvijek nepostojanje meunarodnog priznanja izbjeglica koje

migriraju zbog klimatskih promjena. Prema pravnom okviru Visokog povjerenika Ujedinjenih

naroda za izbjeglice (UNHCR)1 i Meunarodne organizacije za migracije (IOM)2 pojmovi

klimatskih ili okolinih izbjeglica nemaju pravni temelj. Naime, izbjeglice su prema enevskoj

konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine definirane kao osobe (1) izvan svoje nacionalne

zemlje ili mjesta stanovanja koje (2) su izvrgnute progonu zbog rasnih, religijskih, politikih ili

etnikih razloga, pripadnosti odreenoj drutvenoj skupini ili politikom stavu, i koje (3) ne

mogu oekivati zatitu od vlastite drave zbog maltretiranja i strahova ili se ne mogu u nju

vratiti zbog straha od progona (Docherty i Giannini, 2009; Shamsuddoha i Chowdhury, 2009).

Klimatske izbjeglice ne zadovoljavaju te kriterije da bi se mogle smatrati izbjeglicama iz dva

osnovna razloga: prvo, jer klimatske izbjeglice veinom migriraju unutar dravnih granica

zbog ega ne zadovoljavaju prvi kriterij (prekogranini bijeg), i drugo, ak i one koje migriraju

preko dravnih granica, ne zadovoljavaju drugi kriterij (progon) (McLeman, 2008).

Migranti koji su prisiljeni napustiti mjesto stanovanja zbog razliitih okolinih razloga, koji

ukljuuju i klimatske promjene, u meunarodnom pravu su definirani kao raseljene osobe

unutar drave (engl. internally displaced persons) jer po definiciji ostaju unutar vlastite

drave. Stoga se oekuje da ih zatiti njihova vlastita drava (Shamsuddoha i Chowdhury,

2009). Dakle, u meunarodnom pravu ne postoji kategorija osoba koje su prisiljene zbog

razliitih okolinih (pa stoga i klimatskih) razloga napustiti dravu u kojoj stanuju. Prema

tome, stanovnike malih otonih drava koje e more do kraja stoljea preplaviti, iako su

prisiljeni migrirati iz vlastite drave iz razloga preivljavanja, Ujedinjeni narodi ne smatraju

1 The Office of the United Nations High Commissioner for Refugees 2 International Organization for Migration

Neven Tandari Holon, 4(1):89-96, 2014., Zagreb Prisilne migracije uslijed klimatskih

93

izbjeglicama i stoga ne mogu pruiti ivotne uvjete koje ostvaruju imigranti koji zadovoljavaju

kriterije za izbjeglice.

Docherty i Giannini (2009) predlau definiciju klimatskih izbjeglica kao osoba prisiljenih

migrirati izvan granica vlastite drave zbog klimatskih promjena i njihovih posljedica.

Shamsuddoha i Chowdhury (2009) pak trae da se uvede pravna kategorija klimatskih (i

okolinih) izbjeglica te da se one moraju tretirati kao trajni imigranti u dravi koja ih prihvati.

Do danas to pitanje, meutim, nije rijeeno.

5. Meunarodna nastojanja ublaavanja uzroka klimatski induciranih migracija

Meunarodna zajednica ima dvije mogunosti: otvoriti imigracijske kanale kroz pravno

prepoznavanje okolinih, pa tako i klimatskih, izbjeglica, ili pomoi ranjivijim dravama u

ublaavanju posljedica klimatskih promjena i njihovom prilagoavanju (Piguet, 2008).

Klimatske izbjeglice esto ne predstavljaju poeljne imigrante zbog svojih kulturolokih,

obrazovnih i ekonomskih karakteristika, stoga je prihvatnim dravama u cilju pomoi ranjivim

dravama u ublaavanju i prilagoavanju klimatskim promjenama jer e to u budunosti

doprinijeti smanjenju potrebe za prisilnom emigracijom. Izuzev sprjeavanja izbjeglikih

kriza, razlog je takoer i stabilnost trita budui da slabije razvijene zemlje izvoze sirovine i

poljoprivredne proizvode vane razvijenim zemljama (McLeman, 2008). Prema Sternu (2007)

financijski trokovi razvijenih zemalja za prevenciju klimatske katastrofe u slabije razvijenim

zemljama, koja bi sigurno uzrokovala prisilne migracijske tokove prema razvijenim zemljama,

prihvatljivi su i umjereni u odnosu na rizik nedjelovanja.

Prema Kolmannskogu (2008) prilagodba najizloenijih i najranjivijih drava na klimatske

promjene i njihove posljedice mora biti meunarodni zadatak, a kao glavni razlog navodi

veu odgovornost razvijenih zemalja za takve promjene. Anwer (2012) izlae primjer kako

Banglade, iako izrazito malo pridonosi emisiji ugljika, plaa vrlo visoku cijenu za posljedice

globalne emisije ugljika. Naime, uslijed poveanja uestalosti tajfuna, poplava, intruzije

morske vode u vodonosnik te erozije rijenih terasa milijuni ljudi izloeni su materijalnim i

Neven Tandari Holon, 4(1):89-96, 2014., Zagreb Prisilne migracije uslijed klimatskih

94

financijskim gubicima. urkov i dr. (2012) pak za primjer daje Tuvalu koji se smatra jednom

od najslabije razvijenih zemalja svijeta s minimalnim udjelom u globalnoj emisiji ugljika, a

prema pojedinim hidroklimatskim modelima stanovnici Tuvalua e, najprije zbog nedostatka

pitke vode, a potom i poplavljivanja morem, do 2050. godine ostati bez vlastite zemlje i biti

prisiljeni emigrirati.

6. Zakljuak

Emigranti za ije su naputanje vlastitog doma krive posljedice klimatskih promjena prema

postojeim meunarodnim regulacijama ne zadovoljavaju kriterije za status izbjeglica zbog

ega ne mogu ostvariti imigracijska prava unato injenici da se njihova migracija realno

moe kategorizirati kao prisilna. Budui da e broj klimatskih izbjeglica u skoroj budunosti

rasti, Ujedinjeni narodi morat e uloiti napore u rjeavanje pitanja njihovih migracija koje e

imati utjecaja na socijalne, ekonomske, politike i kulturne promjene u itavom svijetu, a

prvenstveno u pogoenim regijama gdje e razvijenije zemlje biti temeljna meta prisilnih

imigracijskih tokova uzrokovanih posljedicama klimatskih promjena.

Literatura:

Anwer, Saudia (2012). Climate Refugees in Bangladesh: Understanding the Migration Process

at the Local Level, Stuttgart: Brot fr die Welt

Biondi, Boidar; Biondi, Ranko; Kapelj, Sanja (2000). Problem utjecaja mora na krke

vodonosnike u Hrvatskoj, u: Vlahovi, Igor; Biondi, Ranko (ur.). Zbornik radova 2. hrvatskog

geolokog kongresa, Zagreb: Institut za geoloka istraivanja, str. 531-538

Docherty, Bonnie; Giannini, Tyler (2009). Confronting a Rising Tide: A Proposal for a

Convention on Climate Change Refugees, Harvard Environmental Law Review, 33(2):349-403

Drabo, Alassane; Mbaye, Lingure (2011). Climate Change, Natural Disasters and Migration:

An Empirical Analysis in Developing Countries, Bonn: The Institute for the Study of Labor

urkov, Petra; Gromilova, Anna; Kiss, Barbara; Plaku, Megi (2012). Climate Refugees in the

21st Century, Prague: Regional Academy on the United Nations

Neven Tandari Holon, 4(1):89-96, 2014., Zagreb Prisilne migracije uslijed klimatskih

95

Intergovernmental Panel on Climate Change (2007a). Summary for Policymakers, u: Parry, L.

Martin; Canziani, F. Osvaldo; Palutikof, P. Jean; van der Linden, J. Paul; Hanson, E. Clair (eds.).

Climate Change 2007: Impacts, Adaptation and Vulnerability. Contribution of Working Group

II to the Fourth Assessment Report of the Intergovernmental Panel on Climate Change,

Cambridge: Cambridge University Press, pp. 7-22

Intergovernmental Panel on Climate Change (2007b). Summary for Policymakers, u: Solomon,

Susan; Qin, Dahe; Manning, Martin; Chen, Zhenlin; Marquis, Melinda; Averyt, B. Kristen;

Tignor, Melinda; Miller, L. Henry (eds.). Climate Change 2007: The Physical Science,

Cambridge: Cambridge University Press, pp. 1-18

Kliot, Nurit (2004). Environmentally Induced Population Movements: Their Complex Sources

and Consequences A Critical Review, u: Unruh, D. Jon; Krol, S. Maarten; Kliot, Nurit (eds.).

Environmental Change and Its Implications for Population Migration, Dordrecht: Kluwer, pp.

69-99

Kolmannskog, O. Vikram (2008). Future Floods of Refugees: A Comment on Climate Change,

Conflict and Forced Migration, Oslo: Norwegian Refugee Council

McLeman, Robert (2008). Climate Change Migration, Refugee Protection, and Adaptive

Capacity-Building, McGill International Journal of Sustainable Development Law and Policy, 4

(1):1-18

Myers, Norman (2005). Environmental Refugees, an Emergent Security Issue, u: Proceedings

of 13th Economic Forum, Prague, Czech Republic, May 2005, Prag, pp. 23-27

Piguet, Ettiene (2008). Climate Change and Forced Migration, Geneva: UNHCR

Shamsuddoha, Md; Chowdhury, K. Rezaul (2009). Climate Change Induced Forced Migrants: In

Need of Dignified Recognition Under a New Protocol, Dhaka: Campaign of Equity and Justice

Working Group Bangladesh

Stern, Nicholas (2007). The Economics of Climate Change: The Stern Review, Cambridge:

Cambridge University Press

Neven Tandari Holon, 4(1):89-96, 2014., Zagreb Prisilne migracije uslijed klimatskih

96

Neven Tandari

FORCED MIGRATIONS CAUSED BY CLIMATE CHANGE

Abstract

The consequences of climate change are becoming more and more pronounced, causing various

environmental and social changes. One of the major and globally most noticeable changes is the

intensification of forced migration caused by climate change. Such forced migrants, due to

international legislation that has no built-in criteria to regulate the status of refugees due to

environmental reasons and also climate change, cannot achieve this status and are becoming a

problem of the entire international community, leading to significant social, economic, political and

cultural changes at a global scale.

Keywords: climate change, climate refugees, forced migration

Zadarska 6, HR-10 000 Zagreb, neven.tandaric@gmail.com

Holonpostdisciplinaran znanstveno-struni asopis 4(1):1-175, Zagreb, 2014. UDK 001 ISSN 1848-3518 Holonpostdisciplinaran znanstveno-struni asopis Holonpostdisciplinary scientific-professional journalIzdava / Publisher:Glavni i odgovorni urednik / Editor-in-Chief: Vanja Bor (Zagreb, HRV)Uredniko vijee / Editorial Council: Dana R. Herrera (Moraga, USA), Irfan Hoi (Biha, BIH), Hajrudin Hromadi (Zagreb/Rijeka, HRV), Jessie Labov (Columbus, USA), Goranka Lugomer Armano (Zagreb, HRV), Martin Neumann (Koblenz, DEU), Barbara Pabjan (Wrocav, POL), Damir Smiljani (Novi Sad, SRB), Armano Srbljinovi (Zagreb, HRV)Znanstveno vijee / Scientific Council: Juraj Boievi (Zagreb, HRV), Ivan Cifri (Zagreb, HRV), Christopher R. Hallpike (Hamilton, CAN), elimir Jaki (Zagreb, HRV), Jasminka Paveli (Zagreb, HRV), Lino Veljak (Zagreb, HRV), Michael E. Zimmerman (Boulder, USA)Adresa urednitva / Editor's address: Hrvatsko drutvo za integralnost, Krianieva 9, 10 000 Zagreb, Hrvatska, hdi@hdi.hr asopis izlazi dva puta godinje / The journal is published twice a yearPrilozi objavljeni u asopisu referiraju se, izmeu ostalog, u / The journal is indexed (abstracted), among others, in: CEEOL, DOAJ, Google Scholar, HRAK, Index Copernicus, Ulrich's Periodicals Directory Korektura i redaktura / Proofreading and editing: Lovre ulina Prijevod na engleski jezik / English language translations: Anja oreviIzrada UDK / UDC codes: Jelena PauriDizajn i prijelom / Design and layout: VB Ilustracija na naslovnici / Ilustration on the front page: Promatrajui plavi brod (autorica / author: Sandra Radi Para)Bez obzira na to to podravamo razliitost miljenja i kritiki diskurs ipak elimo istaknuti kako miljenja i stavovi izneseni od strane autora/ica priloga u asopisu Holon ne moraju nuno biti i stavovi lanova/ica urednikog i znanstvenog vijea asopisa kao ni Hrvatskog drutva za integralnost. Autori/ce su odgovorni/e za sadraj svojih priloga. / Although we support diversity of opinion and critical discourse, we would nevertheless like to point out that the opinions and attitudes presented by authors of contributions published in Holon do not necessarily reflect those of the members of the journals Editorial and Scientific Council, nor of the Croatian Integral Society. The authors are solely responsible for the content of their contributions.Holonpostdisciplinaran znanstveno-struni asopis ISSN 1848-35184(1), 2014., STR. 1-175 ZAGREB, LIPANJ 2014.SADRAJUVODNA RIJE UREDNIKA..1SAMOPOMO KAO KULTURALNI FENOMEN: KONTEKSTUALNI ASPEKTI NASTANKA I RAZVOJA KNJIGA ZA SAMOPOMO I PSIHOTERAPIJSKOG DISKURZA........................................................5(Iva uri Jakovina) izvorni znanstveni radPROVJERA METRIJSKIH KARAKTERISTIKA SKALE TRANSCENDENTALNE BUDUNOSTI KAO VREMENSKE PERSPEKTIVE.................................................................................35(Selman Repiti) izvorni znanstveni rad NAELA ODRIVE GRADNJE U OBLIKOVANJU IVOTNOG PROSTORA: VIZUALNA UDOBNOST KAO ODREDNICA ODRIVE KVALITETE..58(Gregor ok) izvorni znanstveni radPRISILNE MIGRACIJE USLIJED KLIMATSKIH PROMJENA........89(Neven Tandari) struni radBRONISAW MALINOWSKI: DEUS EX MACHINA ANTROPOLOGIJE..97(Vanja Bor) struni radPJESNIKI KUTAK: VIE NE MOGU PODNOSITI, ITA SU ZA VAS MOLILA, CRKVENI E TORNJI..114(Vesna Krmpoti)LIKOVNI KUTAK: PLOVIMO ZAJEDNO, NA PLAVOM PLANETU, BLUE MOON, BRODI U PLAVOM, BROD U PLAVOM.......116(Sandra Radi Para)PRIJEVOD: O FILOZOFIJSKIM I RETORIKIM FIGURAMA (SALOMON MAIMON)....121(Ljudevit Fran Jei)POGOVOR: O MAIMONOVU IVOTU, DJELU I RASPRAVIO FILOZOFIJSKIM I RETORIKIM FIGURAMA....143(Ljudevit Fran Jei) PRIKAZ: KULTURA ANGAIRANE SOCIOLOGIJE (SAA POLJANEC BORI).161(Pero Desovi)STUDENTSKI KUTAK: IZVJETAJ O KOMPARATIVNOM ISTRAIVANJU ODNOSA AGRESIVNOG PONAANJA I SOCIJALNE STRUKTURE KOD PRIMATA.. 168(Lovre ulina)Holonpostdisciplinary scientific-professional journalISSN 1848-35184(1), 2014, 1-175 PP ZAGREB, JUNE 2014CONTENTSEDITOR'S FOREWORD...1SELF-HELP AS A CULTURAL PHENOMENON: CONTEXTUAL ASPECTS OF BIRTH AND DEVELOPMENT OF SELF-HELP BOOKS AND PSYCHOTHERAPEUTIC DISCOURSE...5(Iva uri Jakovina) original scientific paperA CHECK OF MEASUREMENT CHARACTERISTICS OF THETRANSCENDENTAL-FUTURE TIME PERSPECTIVE SCALE...35(Selman Repiti) original scientific paperPRINCIPLES OF SUSTAINABLE CONSTRUCTION WHEN DESIGNING A LIVING ENVIRONMENT: VISUAL COMFORT AS AN ELEMENT OF SUSTAINABLE QUALITY...58(Gregor ok) original scientific paperFORCED MIGRATIONS CAUSED BY CLIMATE CHANGE.....................89(Neven Tandari) professional paperBRONISAW MALINOWSKI: DEUS EX MACHINA OF ANTHROPOLOGY.97(Vanja Bor) professional paperPOETRY CORNER: I CANNOT STAND ANY MORE, WHEATS WERE PRAYING FOR YOU, CHURCH TOWERS WILL.................114(Vesna Krmpoti)ART CORNER: WE ARE SAILING TOGETHER, ON THE BLUE PLANET, BLUE MOON, A SHIPLET IN BLUE, A SHIP IN BLUE.116(Sandra Radi Para)TRANSLATION: ON PHILOSOPHICAL AND RHETORICAL FIGURES (SALOMON MAIMON)..........121(Ljudevit Fran Jei)AFTERWORD: ABOUT MAIMON'S LIFE, WORK AND THE TREATISE ON PHILOSOPHICAL AND RHETORICAL FIGURES...143(Ljudevit Fran Jei)REVIEW: CULTURE OF ENGAGED SOCIOLOGY (SAA POLJANEC BORI).161(Pero Desovi)STUDENT CORNER: REPORT ABOUT THE COMPARATIVE RESEARCH ON THE RELATIONSHIP BETWEEN AGGRESSIVEBEHAVIOR AND SOCIAL STRUCTURE IN PRIMATES........168(Lovre ulina)Potovani itateljice i itatelji,kao to to krajem lipnja sve ee biva, zadovoljstvo mi je predstaviti vam prvi ovogodinji broj Holona a to sadri podosta raznolikih i vrijednih priloga. No, posebno mi je zadovoljstvo navesti kako broj to je pred vama donosi nekoliko, za nae prilike, zaista inovativnih i/ili gotovo neobraivanih tema. To me veseli s obzirom na to da smo posebice otvoreni kvalitetnim kritikim radovima to se bave temama koje nisu dio znanstvenog establimenta, odnosno i onim radovima to na kvalitetan nain obrauju i tzv. rubne teme. Jedan takav rad to sadri u akademskim okvirima neobraivanu (gotovo i na razini svijeta) tematiku, samopomoi kao kulturalnog fenomena, prilae nam dr. sc. Iva uri Jakovina. S obzirom na to da je, posebice zapadnjaka, javnost sve intenzivnije, naroito zadnjih desetljea, izloena diskursu samopomoi, koji se podosta intenzivno i komercijalizira, kolegiina je analiza vrijedan doprinos to se nadam da moe potaknuti, i usmjeriti, ostale kolegice i kolege na ozbiljnije bavljenje ovom problematikom. Nadalje, iz Bosne i Hercegovine nezavisni nam istraiva, psiholog, Selman Repiti prilae rad u kojem prikazuje rezultate istraivanja valjanosti skale transcendentalne budunosti kao vremenske perspektive. Iako je u radu koriten prigodni uzorak, radi se o vrijednom i inovativnom prilogu, posebice stoga to obrauje zanimljivu i kod nas gotovo ne istraivanu tematiku. Prilika je navesti kako je konstrukt vremenske perspektive relativno noviji pristup amerikog psihologa i sveuilinog profesora (emeritusa) Philipa G. Zimbarda, moda najpoznatijeg po Stanfordskom zatvorskom pokusu. S druge strane, iz Slovenije nam se javlja dr. sc. Gregor ok s radom to se bavi vrlo aktualnom, i u Hrvatskoj slabo obraivanom, problematikom oblikovanja kvalitetnog ivotnog prostora ovjeka, i to u kontekstu odrive gradnje. U svom radu, koji je dijelom temeljen na rezultatima istraivanja u sklopu programa Kompetencijski centar za odrivo i inovativno graevinarstvo 2010.-2013., kolega navodi kako trenutno dominantne smjernice odrive gradnje potenciraju tehnoloke parametre, dok su antropoloki aspekti jo uvijek podosta zapostavljeni. Stoga, istie potrebu za sustavnijim i suptilnijim pristupom konceptu odrive gradnje. Takoer, geograf Neven Tandari pridruio nam se s prilogom o veoma znaajnoj, i u Hrvatskoj malo obraivanoj, ali zato sve aktualnijoj, i to u globalnim okvirima, problematici prisilnih migracija izazvanih klimatskim promjenama. U tom kontekstu kolega posebice usmjerava panju na vanost rjeavanja statusa tzv. klimatskih izbjeglica. I naposljetku, u cilju podsjeanja na 130 godina od njegova roenja, ali i zbog popularizacije same teme, prilaem i svoj rad o Bronisawu Malinowskom i njegovom temeljnom antropolokom djelovanju. Nadalje, zadovoljstvo mi je navesti kako nam se u Pjesnikom kutku ovaj put s pjesmama pridruila naa cijenjena i nagraivana knjievnica Vesna Krmpoti, a koju nam s nekoliko reenica pribliava dr. sc. Jasmina Boi: Vesna Krmpoti hrvatska je pjesnikinja, knjievnica i prevoditeljica (roena 1932. godine u Dubrovniku). Zavrila je studij psihologije i engleskog jezika na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. ivjela je na vie kontinenata, a s posebnim senzibilitetom pounutrila je kulturu, duhovnost i filozofiju Indije. Pripada pionirskim hrvatskim istraivaima i prevoditeljima indijske filozofske, knjievne i poetske batine. Objavila je preko 70 knjiga. Izabrane pjesme iz zbirke ,Stotinu i osam: Knjige br. 21 i 22 ukazuju na duboku isprepletenost stanja ljudskog duha i opeg stanja prirode koja ivo reagira na ljudske postupke, progovara i odgovara ovjeku. I u ovim pjesmama do izraaja dolazi pjesnikinjin jednostavan, ali profinjeni, tagoreovski stil, kojim majstorski ispreplie duhovne motive s nenametljivo, ali jasno iskazanom porukom, posve u skladu s aktualnim planetarnim ekolokim trenutkom.Nakon to smo, prije nekoliko brojeva, predstavili naeg proslavljenog dizajnera Borisa Ljubiia, u ovom broju ponovno predstavljamo likovne radove, i to u sklopu novouspostavljene rubrike Likovni kutak u kojoj emo, nadam se odsada redovito, objavljivati vrijedne radove likovnih stvaratelja/ica. U tom kontekstu, izabrah nekoliko radova, jedan od njih krasi i naslovnicu ovog broja Holona, talentirane akademske likovne umjetnice Sandre Radi Para, to nam ih (radove) kroz nekoliko nadahnutih reenica pribliava apsolvent antropologije i filozofije Damir irli. Tako, kolega irli navodi: U prezentiranim slikama trogirske umjetnice Sandre Radi Para nebo se izmijealo s podmorjem. To je susret u plavoj boji koja je obuhvatila sve stupnjeve topline i hladnoe stvarajui svijet u kojem se nijedna druga boja ne bori za mjesto. Taj susret daleko je od none more brodolomca, on je blagi san djeteta. Susret morske dubine i zvjezdanog prostora nije vrtlog opasnosti, stabilizira ga uspravno klizea barka koja plovi spokojno kao da bonaca jo uvijek savreno dijeli more od neba. Ona nije od ovog pitomo uskovitlanog svijeta i fungira kao njegovo uporite. Sainjavaju je predmeti sa zaboravljenih tavana, utaknuti u platno. Tu vidimo klju, znaku, plovak, komad nakita, kazaljku kako gotovo magijski poredani lebde kroz plavetnilo. Njihova prisnost ne trai tumaenje, ona poprima kozmike razmjere i daje znaaj uvijek prisutnim siluetama majke i djeteta koje bi se, iako svaki put daleko od lae, duboko u slici, bez nje rasplinule u modri eter. Dijete je zatieno majkom, barkom, puninom i snom, a naborani Mjesec, koji se na nekim slikama poput indijanskog hvataa snova rascvjetava s onu stranu platna, natrag u plavet struji svjetlost bistru poput djejeg pogleda. U svom tom stapanju daljin, blizina se apsolutizira, a pogled umjetnice ogolijeva se i dalje od djetinjeg unosei u sliku spokoj tii od djejeg sna: jedno davnije, mekano pretpostojanje takva je metafizika dimenzija ovih djel.Filozof i lingvist Ljudevit Fran Jei prilae nam vrijedan prijevod teksta, kod nas gotovo nepoznatog, i svakako do sada na hrvatski jezik nikada prevoenog, njemakog filozofa idovskog podrijetla Salomona ben Josue Maimona. Kolega je s njemakog jezika pomno preveo poglavlje O filozofijskim i retorikim figurama (Ueber die philosophischen und rhetorischen Figuren), kao i Maimonov pregled njegova sadraja, to se nalaze u sklopu Maimonove knjige (Salomon Maimon's Streifereien im Gebiethe der Philosophie), i to na stranicama 245 do 272, odnosno XXI i XXII, koju je 1793. godine u Berlinu objavio Wilhelm Vieweg. Takoer, s obzirom na navedenu zapostavljenost ovog vrijednog i zanimljivog predstavnika njemakog klasinog idealizma, kolega je Jei pripremio i pogovor u kojem predstavlja Maimona i njegova najvanija djela, te se osvre na sam prijevod, a to svakako olakava razumijevanje teksta, ali, isto tako, moe predstavljati i dobar poticaj njegovu itanju. Prilogom nam se pridruio i mladi sociolog Pero Desovi, i to svojim prikazom, prema onome to je napisao, oito zanimljive i tematski vrlo aktualne knjige Kultura angairane sociologije domae sociologinje Sae Poljanec Bori.Posljednji nam tekst u ovom broju, i to u sklopu Studentskog kutka, prilae student antropologije i filozofije Lovre ulina. Kolega nam Lovre prua temeljne informacije, popraene vlastitim fotografijama, studentskog istraivakog projekta Komparativno istraivanje odnosa agresivnog ponaanja i socijalne strukture kod primata to ga je prole godine proveo u Zoolokom vrtu grada Zagreba.Naposljetku, uz podsjeanje kako sljedei broj Holona temeljno posveujemo Michelu Foucaultu, svima elim ugodno itanje.Vanja BorIva uri Jakovina(SAMOPOMO KAO KULTURALNI FENOMEN:KONTEKSTUALNI ASPEKTI NASTANKA I RAZVOJA KNJIGA ZA SAMOPOMO I PSIHOTERAPIJSKOG DISKURZASaetakU radu se analizira koncept samopomoi kao kulturalni fenomen. On se prouava kroz knjige za samopomo kao tekstove putem kojih se daju savjeti za gotovo sve aspekte ivota. S obzirom da se u 20. stoljeu zbiva hiperprodukcija i proliferacija diskurza samopomoi, ne samo kroz literaturu ve i putem institucija, u radu se prate uvjeti koji su omoguili nastanak i razvoj jednog takvog specifinog pogleda na ivot. Pokazuje se na koje naine je tradicija amerikog protestantizma krajem 15. te u 16. i 17. stoljeu udarila temelje kulture samopomoi. Razmatra se u kojoj su mjeri rad, upornost i posveenost Bogu korespondirali s nadolazeom etikom samopropitivanja i ustrajnosti. Kroz primjere se analiziraju naini na koje je institucionalizacija psihologijskog diskurza i kulturalnih praksi u 20. stoljeu sudjelovala u promociji popularne psihologije u svakodnevnom ivotu to je za posljedicu imalo uspostavu psihoterapijskog diskurza. Meutim, rad detektira paradoksalnost situacije, s jedne strane takve knjige se prodaju u vrlo velikom broju primjeraka, dok s druge strane ne postoji struna analiza naina na koje knjige za samopomo nalaze svoje mjesto u drutvu oblikujui percepciju stvarnosti, te se ovim radom eli svratiti pozornost na taj sveprisutan kulturalni fenomen.Kljune rijei: knjige za samopomo, popularna kultura, protestantizam, psihoanaliza,psihologijski diskurz, psihoterapijski diskurz1. UvodRad se obraa itateljima zainteresiranima kako za interdisciplinaran tako i za multidisciplinaran pristup problematici knjiga za samopomo. Obuhvaa znanja iz podruja filozofije, kulturalnih studija, sociologije, psihologije i psihoanalize (psihoterapije). Nakana ove sintetike poredbenosti jest stavljanje naglaska na nunost suradnje razliitih disciplina u pristupu temi analizi konteksta nastanka uvjeta za razvoj onoga to danas nazivamo knjige za samopomo.Jedno od pitanja koje se postavlja kada se kritiki pristupa ovoj problematici jest svakako pitanje konteksta u kojemu se oblikovao sadraj i struktura ideje samopomoi. S obzirom da danas svjedoimo svojevrsnom postojanom trendu neprestanog bujanja literature samopomoi, potrebno je sagledati uvjete koji su takvu literaturu omoguili. U radu e se pokazati na koje naine je tradicija amerikog protestantizma krajem 15. te u 16. i 17. stoljeu udarila temelje kulture samopomoi. Razmatrat e se u kojoj su mjeri rad, ustrajnost i posveenost Bogu korespondirali s nadolazeom etikom samopropitivanja i ustrajnosti. Posebno e se obratiti panja na razvoj psihologijskog i psihoterapijskog diskurza, te na razloge zbog kojih je psihologijski, odnosno psihoterapijski diskurz, uz diskurz samopomoi, postao dominantan nain govora o odnosu prema sebi i prema drugome. Metodologijski, u radu e se kritiki i metatekstualno analizirati tekstovi koji govore o samopomoi, prouavat e se drutvena uvjetovanost kako psihoanalize tako i popularne psihologije, te e se analizirati hrvatska psihologijska i dijelom psihoterapijska scena s fokusom na institucionalizaciju psihologijskog diskurza i ulogu kulturalnih praksi u promociji popularne psihologije u svakodnevnom ivotu.2. Paradoksalnost (re)produkcije knjiga za samopomo u HrvatskojPoticaj za bavljenje ovom temom lei u paradoksalnoj injenici: dok se o ovim tekstovima u naem akademskom i znanstvenom polju uti, na tritu je prisutno grananje razigranog mnotva praksi koje oblikuju njihovu recepciju. U domaoj znanstvenoj produkciji ne postoje radovi koji se kritiki bave problematikom popularnosti i sveprisutnosti knjiga za samopomo. To je s jedne strane oekivano, no s druge strane zapravo i neobino. Neobino je pogotovo ako uzmemo u obzir da je u Hrvatskoj u razdoblju izmeu 1998. i 2008. godine prodano oko 640 tisua primjeraka knjiga za samopomo (Jutarnji list, 2008). Taj paradoksalni uinak u ovom je radu detektiran kroz nekoliko simptomatskih mjesta iji je temelj u glavnom obiljeju knjiga za samopomo njihovoj popularnosti. Popularnost knjiga za samopomo pak i sama izaziva gotovo suprotne uinke. Izrazita dostupnost ovih knjiga, te jednostavan jezik kojim su pisane, pridonose njihovom smjetanju uz bok rubnih anrova poput ljubavnog romana ili krimia jednostavne strukture. To svakako pridonosi tomu da ih se ujedno prihvaa i odbacuje. ira populacija kojoj su one namijenjene njihov je zahvalan konzument. Istovremeno, moda upravo zbog iznimne popularnosti, akademska i znanstvena zajednica ih zaobilazi u irokom luku. U tom smislu popularnost knjiga za samopomo proizvodi dvostruke uinke prihvaanje i odbacivanje. No ta napetost koju izaziva istovremeno prihvaanje i odbacivanje knjiga za samopomo nije toliko jednostavna kako se na prvi pogled moe initi. Iako ovdje na djelu imamo znanstvenu i akademsku utnju po pitanju knjiga za samopomo, vjerojatno jer se takva literatura kroz njihovu prizmu doivljava kao banalna i neuinkovita kopija strunog psihologijskog i psihoterapijskog znanja, njihov popularno-znanstveni diskurz itekako pridonosi legitimaciji u onom dijelu publike koji oekuje upravo znanstvenu utemeljenost onoga to one nude. Za jedne je tako popularno-znanstveni diskurz nedovoljno struan, dok je za druge dobrodoao legitimacijski potez, to opet ukazuje na suprotne uinke. U toj je prizmi simptomatina injenica da su autori knjiga za samopomo mahom i sami strunjaci i znanstvenici. Pisanje takvih knjiga njima je usputni hobi i/ili promiljeni marketinko-financijski potez. Dakle ovdje imamo javno priznate strunjake koji piu popularno-znanstvene knjige za samopomo. Zanimljivo je, a moda i oekivano u postojeoj znanstvenoj hijerarhiji, da se autori/znanstvenici javno ne hvale svojom dopunskom djelatnou. Paradoksalno je pak da njihove popularne knjige itaju oni koji ne ele tvrdu znanost u svojim vitrinama, ve znanost prilagoenu njihovom obrazovanju i itateljskim afinitetima. Od nje, ini se, ipak oekuju da sadri onu dozu znanstvenosti koja legitimira sadraj, a to je u konanici sukladno s duhom vremena u kojem se pretendira na znanstvena objanjenja svega to nas okruuje. Sve ovo ukazuje kako napetost izmeu tzv. visoke i niske znanosti u kontekstu nastanka, promocije i konzumacije knjiga za samopomo zapravo proizvodi dobrodoao uinak sveprisutnosti i fleksibilnosti ovoga fenomena. U SAD-u, osim publicistikog booma, unutar akademske zajednice postoji mnotvo znanstvenih publikacija koje obrauju fenomen velike prisutnosti knjiga za samopomo na tritu. Kada se govori o razlozima za sveprisutnost knjiga za samopomo u suvremenoj kulturi, Steven Starker (2002) u svojoj knjizi Oracle at the Supermarket: The American Preoccupation With Self-Help Books navodi kako su one bitan element amerike popularne kulture jer daju savjete za gotovo sve aspekte ivota te su previe utjecajne da bi ih se ignoriralo. U njihovom obraanju masovnoj publici, nuenju izlaza iz svih ivotnih problema te njihovoj pozicioniranosti izvan mehanizama evaluacije i regulacije, Starker (2002) vidi bitan anr koji funkcionira gotovo kao novo proroanstvo. On takoer navodi etiri pragmatina faktora koji mogu objasniti iznimnu popularnost i komercijalnost knjiga za samopomo, a koji se takoer mogu odnositi na domae trite. Ona se odnose na cijenu, dostupnost, privatnost te na uzbuenje zbog dijeljena ideja i integracija u drutvene skupine. Cijena tih knjiga jedan je od elemenata koji pridonosi njihovoj popularnosti, jer je ona iznimno prihvatljiva, osobito u doba globalne ekonomske krize kada se kupovina knjiga smatra luksuzom. U SAD-u se neka izdanja knjiga za samopomo mogu nai i za 10 dolara, a kod nas je prosjena cijena takvih knjiga do 100 kuna, to je svakako jeftinije od prosjene cijene ostalih izdanja koja se kree izmeu 150 i 200 kuna. No cijenu knjiga za samopomo ne treba gledati samu po sebi, ve u odnosu prema cijeni psihoterapije u ordinaciji koja se kree od oko 150 do 300 kuna po seansi. Za nae prilike, cijena psihoterapije spada u domene luksuza onih koji si mogu priutiti rad na sebi. Takav rad se dakako ne odvija samo kroz jednu seansu, ve moe potrajati godinama, to dugorono financijski optereuje korisnike psihoterapije. Poto je McTerapija putem knjiga puno jeftinija i prihvatljivija, ne udi njezina rastua popularnost. Dakako, pritom treba imati na umu kako knjige za samopomo nikako ne mogu u potpunosti zamijeniti psihoterapiju, ve mogu funkcionirati kao njezin dodatak koji je dostupniji cijenom, a katkada naalost i kvalitetom. Dostupnost knjiga za samopomo po Starkeru (2002) druga je karakteristika zbog koje su one popularne. Osim to su lako dostupne, mogu se konzumirati u bilo koje vrijeme kada to itatelj poeli. Za razliku od potrage za psihoterapeutom koja moe potrajati i mjesecima, te koja se odvija samo u dogovoreno vrijeme, knjige za samopomo se danas kod nas mogu nai ak i u supermarketima uz voe i povre, u velikim shopping centrima na odjelima za opremanje doma, a u knjiarama su ve nekoliko godina stavljane u prve redove izloga, na istaknuto mjesto pod reflektorima. Privatnost je trei imbenik uspjenosti, to je jedan od najznaajnijih elemenata njihove hiperkonzumacije, jer omoguava osobi da prilikom rjeavanja svojih problema sauva prostor intimnosti. U naoj zemlji je psihoterapija jo uvijek zazorna djelatnost. Ljudi koji pohaaju terapiju esto nose stigmu ludosti i neprilagoenosti te se posezanje za privatnou prilikom itanja knjiga kod kue ini kao efikasan model zatite od javnosti. Uzbuenje zbog dijeljenja ideja i integracija u drutvene skupine navodi se kao zadnji element popularnosti tih knjiga u SAD-u. Kod nas ovaj model jo nije toliko zaivio, jer u naem drutvu razgovor o knjigama za samopomo zasada nije u domeni svakodnevne prakse i svakako nije uobiajena tema kojom se ljudi povezuju i predstavljaju drugima. To se moe objasniti injenicom da kod nas nema strune niti ikakve drugaije analize knjiga, niti se istiu pozitivni efekti njihove primjene. Sve to pridonosi njihovoj marginalizaciji. U Hrvatskoj jedina legitimacija knjiga za samopomo dolazi od strane trita, u smislu da trite hiperprodukcijom knjiga opskrbljuje itatelje koji ih potiho itaju kod kue. Neke izdavake kue u Hrvatskoj, kao to su V.B.Z., Profil International, IEP, Katarina Zrinski, Dvostruka Duga, poznate su po izdanjima iz podruja popularne psihologije, no njihova prisutnost na naem tritu nije dugo bila vidljiva. V.B.Z. i Profil International vodei su hrvatski izdavai i njihova izdanja knjiga za samopomo spadaju u najkomercijalnije prijevode stranih izdanja, to se vidi u poveanom broju izdanih knjiga posljednjih godina. Ostale navedene izdavake kue u sjeni su velikana iako dugi niz godina izdaju ovakve knjige, ukljuujui i vremena u kojima nisu bile toliko popularne. Zanimljivo je pritom kako je IEP izdavaka kua specijalizirana samo za izdanja iz podruja popularne psihologije, konkretno pozitivne psihologije koja je posljednjih godina u svijetu iznimno popularna, a vlasnice izdavake kue su poznate psihologinje Majda Rijavec i Dubravka Miljkovi. No usprkos ovakvoj legitimaciji od strane poznatih psihologinja, struka kod nas i dalje ignorira njihovo postojanje.U stranoj (poglavito amerikoj) literaturi knjige za samopomo se dominantno prouavaju s aspekta kulturalne i kritike teorije (Effing, 2009; Rimke, 2000; Zimmerman i sur., 2001; McGee, 2005 i drugi), dok se nekolicina bavi njima iz aspekta psihologije, prouavajui njihovu uinkovitost u postizanju emocionalnog zadovoljstva (Wilson i Cash, 2000; Starker, 2002; Bergsma, 2008). U Hrvatskoj kao da se akademska i struna psihologija odrie svoga razigranog djeteta koje svoj utjecaj iri u sve pore suvremenog drutvenog ivota osvajajui vee podruje djelovanja nego to to uspijeva struci. Zanimljivo je pritom kako su domai autori knjiga za samopomo mahom psiholozi, odnosno psihologinje (Mirjana Krizmani, Majda Rijavec, Dubravka Miljkovi, Ljubica Uvodi Vrani, Pavao Braja i dr.), dok je na amerikom tritu podruje self-help literature ve odavno postalo autorski razasuto meu pojedincima iz najrazliitijih struka. 3. Kontekstualni aspekti nastanka i razvoja knjiga za samopomo i psihoterapijskog diskurzaU narednim potpoglavljima analizirat e se kontekstualni, odnosno drutveni, religijski, politiki i kulturalni aspekti nastanka knjiga za samopomo. Kroz utjecaj religije, popularizacije znanosti i popularizacije psihoanalize pokazat e se linija nastanka fenomena samopomoi kako bi se ukazalo na njegov razvoj koji je poprimio obrise popularnog anra u 20. stoljeu. Takoer, analizirat e se i nastanak psihoterapijskog diskurza kao dominantnog govora o sebi i drutvu. 3.1. Odnos religije i kulture samopomoiZa poetak treba svratiti pogled na povijesni razvoj ovog fenomena na amerikom tlu i ulogu koju je pritom odigrala religija. Na tom podruju vrlo rano su se javili tragovi onoga to e se kasnije zvati samopomo te se tamo ujedno moe pratiti i hiperprodukcija takvih knjiga tijekom cijelog povijesnog razvoja. Oko povijesnih dokumenata koji bi mogli posluiti kao zaetak razvoja knjiga za samopomo ima mnogo metodolokih meandara. Ako se krene gledati daleko u prolost, pogled moe dosegnuti sve do Biblije, pa i prije, do egipatskih dokumenata o interpretaciji snova (Starker, 2002). Biblija bi sigurno mogla posluiti kao utjecajan zaetnik fenomena samopomoi, sa svojim uputama kako biti bolji i voditi ispunjeniji ivot. Meutim, u ovom radu se nee ii toliko daleko u prolost, jer se konture zaetaka anra jasnije vide tek kasnije, u tradiciji protestantizma u ranim danima uspostave SAD-a. Takva polazina toka direktnije i cjelovitije ukazuje na zaetke onoga to e se dogoditi u 20. stoljeu kada se zbiva procvat knjiga za samopomo. Idejne zaetke onoga to e se kasnije nazvati diskurzom samopomoi mogu se nai u jakoj tradiciji protestantizma kod prvih doseljenika u Ameriku tijekom 15. i 16. stoljea, o emu i Steven Starker raspravlja u ranije navedenoj knjizi znakovitog naslova Oracle at the Supermarket: The American Preoccupation of Self-Help Books (2002). On tako navodi kako je 85 % crkava u prvih 13 kolonija bilo puritansko. Gajile su uvjerenje da ako ive u skladu s Bojim oekivanjima, mogu oekivati njegovu milost. U skladu s time su puritanski voe nainili smjernice o tome kako voditi to posveeniji ivot blizak Bojem naumu. Rad i ustrajnost temelji su tih savjeta, to korespondira s nadolazeom protestantskom etikom. Teoretiar Tom Butler-Bowdon (2003) smatra kako pretea knjiga za samopomo datira od objave Autobiografije Benjamina Franklina, amerikog dravnika i jednog od autora Deklaracije neovisnosti. Butler-Bowdon (2003) smatra da Franklin u svojoj knjizi Autobiografija iz 1788. godine propagira pravdu, slobodu i jednakost kao ideale ljudske racionalnosti koja je zajednika svim ljudima i temelj za uspjeh svih ljudi bez izuzetaka. On je prepoznat po tomu to je inspirirao mnoge u njihovim nastojanjima da rade na osobnom napretku. Gledao je na ovjeka kao da je inherentno dobar i da je, uz pomo puritanske tehnike samopropitivanja kao temelja u ivotu svakog ovjeka, u stanju postati jo bolji. Samopropitivanje vodi do usavravanja vrlina koje je elio dovesti do savrenstva, jer je pretpostavljao kako je tenja za osobnim napretkom preduvjet za sretan i ispunjen ivot. Kako bi prikazao put do sree, Franklin se u Autobiografiji sluio metodom koju kasnije koriste knjige za samopomo, to se vidi u njegovom obraanju potencijalnim itateljima na nain da im daje savjete i upute kako postii zadane ciljeve pratei vlastiti napredak na dnevnoj bazi. Temeljni pokreta za stjecanje bogatstva i uspjeha u to vrijeme proistekao je iz protestantske etike napornog rada i odricanja koji se povezao s individualnim stremljenjima ka uspjehu. Odatle i korijeni ideje o samopomoi kojoj je baza u oslanjanju na vlastite snage i rad na sebi. Pratei dalje kontekstualne uvjete za nastanak fenomena samopomoi, moe se vidjeti kako se sredinom 19. stoljea u Novoj Engleskoj javlja transcendentalizam, pokret koji je utjelovio viziju samorealizacije kroz zahtjev da se ide vlastitim putem, bez obzira na zahtjeve galopirajue industrijalizacije drutva. Na taj nain je transcendentalizam zapravo bio romantiarska reakcija na rastue industrijsko drutvo te pokret protiv novog ekonomskog poretka. On se takoer postavio u opreku prema ortodoksnom kalvinizmu jer je zagovarao ljudsko nastojanje i trud, a ne ljudsku nemoralnost. Takoer je naglaavao jedinstvo s Bogom, prije nego Boje trojstvo, to ih je dovelo u vezu s unitarizmom. Unitaristi su vjerovali da ljudi mogu postati slini Bogu, da u svakome od nas ima neto boansko, ime su se priklanjali transcendentalisti. No transcendentalisti su s druge strane bili i religijski skeptici, osobito to se tie dokazivanja Bojeg postojanja. Na tragu filozofa Davida Humea, smatrali su da za to nema empirijskog dokaza. O tome je pisao i Ralph Waldo Emerson, jedan od glavnih predstavnika transcendentalizma: Mi nemamo nikakvog iskustva o Stvoritelju (Emerson, 1960:161). On je zagovarao potragu za vlastitim talentima ne marei za zahtjeve koje drutvo stavlja pred osobu. U svom eseju Self-Reliance iz 1841. godine itatelju govori neka uvijek inzistira na svojim zamislima, bez imitiranja drugoga, jer se prava istina ve nalazi u nama (Emerson, 1960). Vidljivo je kako su transcendentalizam i kultura samopomoi povezani na nain da oboje govore o tenji da se ide vlastitim, individualnim putem bez oslanjanja na drutvene resurse. Zbog toga na udi da Tatjana Divjak, autorica knjige za samopomo Kako ojaati samopouzdanje u 7 dana (2008) u poglavlju Sedmi dan koristi pregrt motivirajuih Emersonovih citata.Jo jedan transcendentalist, ameriki pisac i filozof Henry David Thoreau, suvremenik R. W. Emersona, odluio je poduzeti eksperiment povukavi se iz civilizacije, te je dvije godine, dva mjeseca i dva dana ivio u umi na obali jezera Walden. Nakon toga on se vraa obiteljskom ivotu i o svom iskustvu izolacije na jezeru pie u djelu Walden. To je djelo radikalno odjeknulo i postalo polazitem za anarhistike i ekoloke pokrete dvadesetog stoljea. Zapretan zakonima bujajue industrijalizacije i upitne pratee civilizacije, izgradivi malu drvenu kuicu na obali jezera u umi, Thoreau odlaskom u prirodu proglaava osobnu nezavisnost od drutva. Vrijeme je provodio uzgajajui povre, prouavajui prirodu i itajui knjige, istovremeno pravei biljeke za svoje budue djelo. Povezanost s prirodom i odsustvo civilizacijskih tekovina zamiljao je kao preduvjet ovjekova vraanja sebi jer, smatrao je, zametnuli smo sebe u bespotrebnim repetitivnim radnjama i zakonima svakodnevnog ivota. Razloge za odlazak iz drutva opisuje rijeima:Otiao sam u umu jer sam htio ivjeti promiljeno, suoiti se samo s bitnim injenicama ivota i vidjeti mogu li nauiti ono emu me ima poduiti, a ne da na pragu smrti otkrijem kako nisam ivio. elio sam ivjeti duboko i isisati sr ivota, ivjeti tako jedro i spartanski da satrem sve to nije ivot, kositi irokim zamasima i biti za dlaku od ruba, satjerati ivot u kut i svesti ga na najniu vrijednost (Thoreau, 2006:98).Emerson i Thoreau, svaki na svoj nain, jedan inzistirajui na oslanjanju na vlastite snage, a drugi na povezivanje s prirodom, naglaavaju vanost posveenja sebi, potrage za unutarnjim istinama, odgovorima i snagama, to se dalje nastavilo kroz kulturu samopomoi. Ideja samopomoi konkretizirana je otprilike u isto vrijeme, kada su puritanski ideali napornog rada, samopropitivanja i discipline bili nerazdvojni pojmovi na putu za osobni napredak. To je osobito vidljivo u knjizi Self-Help (1882) autora Samuela Smilesa, u kojoj je autor meu prvima upotrijebio pojam samopomoi. Smiles u knjizi prenosi biografije mukaraca koji su se iz nesree i siromatva, vlastitom voljom, napornim radom i upornou izdigli do bogatstva. Knjiga odie viktorijanskim vrijednostima individualne odgovornosti, karakteristinim optimizmom i vjerom u progres 19. stoljea (Illouz, 2008). Poetkom 20. st. dolazi do zaokreta. Naglasak se vie ne stavlja na naporan rad i trud oko izgradnje sepstva. Samodisciplinu i naporan posao zamijenila je snaga uma. Religijski utjecaj slabi, a koncentracija na prave misli i pozitivno miljenje dolazi u prvi plan. Treba naglasiti kako puritanska tradicija nije samo odjednom nestala poetkom 20. stoljea iz knjiga za samopomo, ve se ona u tragovima zadrala sve do danas. Jedan od najprepoznatljivijih primjera puritanizma unutar samopomoi nalazimo u knjizi Put kojim se rjee ide (1978/2003) Morgana Scotta Pecka koji govori o religiji i milosti te o lijenosti kao temeljnom grijehu. Kranske teme u ovoj knjizi zaslune su za njezinu iznimnu popularnost meu evangelicima, ime bi se ona zbog prisutnosti duhovnih poruka mogla smjestiti unutar anra duhovnih knjiga samopomoi. Nakon drugoga svjetskog rata potreba za brzim bogaenjem postaje imperativ te se objavljuju tzv. how to books, knjige koje nude brza rjeenja za postizanje bogatstva, moi, ostvarivanja ciljeva, postizanja poslovnih uspjeha i dr. Takve knjige fokusiraju se na cilj i uzimaju se kao instant paketi vrlo esto upitnog sadraja i djelovanja. Sredinom 20. stoljea objavljena je knjiga Normana Vincenta Pealea Mo pozitivnog miljenja (1957/1996) koja je prepoznata u kulturi samopomoi kao duhovna pomo u vremenu kada stres postaje sve vea prijetnja ljudskom integritetu i srei. Prodana u svijetu u vie od 20 milijuna primjeraka, ova knjiga je kombinacija duhovne pomoi i naglaska na snagu uma, to je bila dobitna kombinacija za njezin iznimno velik uspjeh kod prezaposlenih ljudi i onih koji trae zadovoljstvo na osobnom planu (Bori, 2007). Pealova knjiga zasluna je za uvoenje tradicije lijeenja psihe u mainstream ameriku kulturu sredinom 20. stoljea (Effing, 2009). Mo pozitivnog miljenja odlino je prihvaena i na naem tritu, dodue tek vie desetljea kasnije. Zanimljivo je vidjeti koji elementi su se pokazali interesantnima na hrvatskoj drutveno politikoj pozornici. Novinar Stanko Bori je u tjedniku Nacional 2007. godine objavio lanak u kojem govori o spomenutoj Pealovoj knjizi kao o Bibliji HDZ-a. U lanku se navodi kako su se mnogi ministri i ugledni lanovi vladajue stranke HDZ-a ugledali na knjigu Mo pozitivnog miljenja jer im ona pomae da zadre pozitivan stav i samouvjerenost unato problemima na koje nailaze u svom politikom djelovanju. Treba spomenuti kako je osnovna misao knjige da svaki ovjek moe prevladati sve prepreke ako ima pozitivan stav i ako zaista vjeruje u ono to radi. Iz lanka se dodue moe zakljuiti kako uvjeravanje sebe i drugih u pozitivne ishode moe posluiti takoer i kao dio politike demagogije, to bi ovu knjigu moglo staviti u vrh alata kojima se to moe postii.Od sredine pa do posljednjih desetljea 20. stoljea knjige za samopomo fokusiraju se na istonjake vrijednosti. Nezadovoljstvo rastuim konzumerizmom i orijentiranost zapadne kulture na poslovni uspjeh dovelo je do svraanja pogleda prema istonjakim vrijednostima koje propagiraju nezainteresiranost za materijalna postignua te sklad duha i tijela kao osnovnog preduvjeta za sretan ivot (Effing, 2009). Utjecaj istonjake filozofije i duhovnosti vidi se u prodoru yoge, meditacije, zen budizma, borilakih vjetina i drugih alata u sva podruja zapadnjakog ivota. Na taj nain se istonjaka praksa prilagoava Zapadu ija se hibridizacija moe ogledati kroz gotovo sve aspekte ljudskog djelovanja. Tako se primjerice u poslu preporuuje yoga za zdravlje kraljenice, kreativna vizualizacija za ostvarenje ivotnih ciljeva, a za ozdravljenje se preporuuju akupunktura i ayurvedska medicina. Prostor za prodor istonjake mudrosti u podruje knjiga za samopomo utemeljen je na ideji, konceptu i praksi poredbene kulturne i kognitivne inkluzivnosti. Primjer za tu praksu zastupljen je kod autora kao to su Deepak Chopra, Eckhart Tolle i tek u 20. stoljeu aktualnog kineskog vojnog stratega Sun Tzua. Njima je zajedniko to to smatraju kako nema razlike izmeu nas i drugih ljudi, imaginacije i stvarnosti te gaje uvjerenje da sve to bilo tko od nas ini utjee na sve druge ljude. Nadalje, mir i srea se nalaze u svakome od nas, samo treba posegnuti za njima. Metode kojima se to postie ukljuuju meditaciju, vizualizaciju, promatranje vlastitih misli i prisutnost u sadanjem trenutku, gdje se vidi promjena naglaska s religije i postignua na kontrolu misli i prisutnost. Istovremeno moemo uoiti pojavu strunijih popularno znanstvenih psihologijskih knjiga koje nude istraivanja i upute koje nisu upuene samo akademski obrazovanim graanima, ve i irem puku. U njima se navode istraivanja i studije kojima se potkrjepljuju savjeti iz podruja samopomoi, kako bi se potvrdila znanstvenost pristupa kao legitimacija diskurza samopomoi i terapijskog uinka koji se u takvim knjigama namee. 3.2. Popularizacija psihoanalize i uloga popularne psihologijePopularizacija psihoanalize i psihologije s poetkom 20. stoljea dovela je do mnotva praksi koje su nastavile razvijati ideju samopomoi, te su istovremeno utjecale na nastanak psihologijskog odnosno psihoterapijskog diskurza. Psihologijski diskurz se u 20. stoljeu institucionalizirao kroz razliite drutvene prakse. On je, s jedne strane, prisutan kroz tekstove i teorije koje nastaju u institucijama (sveuilita, instituti, struni asopisi, strukovne udruge i dr.), a s druge strane prisutan je i u svakodnevici kroz razne mehanizme kulturalne industrije (knjige za samopomo, radionice za rad na sebi, skupine podrke, talk show, radio programe, tribine, filmove, serije, romane, asopise i dr.). Prema tomu, psihologijski diskurz ima dvostruki status profesionalni i popularni te se moe vidjeti kako se zbiva difuzija profesionalnog psihologijskog diskurza od institucija prema popularnoj kulturi i natrag. Granica izmeu profesionalnog psihologijskog znanja i popularne psihologije je porozna, jer oba diskurza koriste sline metafore i narative. Primjerice Irvin Yalom, ugledni ameriki psihijatar i psihoterapeut, istovremeno pie strunu literaturu iz psihoterapije za strunjake i psihoterapijske romane za iru publiku, u kojima koristi gotovo isti psihologijski diskurz, naravno, prezentiran na razliit nain.Potrebno je i korisno u kontekstu ovoga rada istraiti uvjete nastanka tog diskurza i razloge za njegovo jaanje u zapadnom drutvu. Kada govorimo o psihologijskom diskurzu, bitno je napomenuti da se on najvie odnosi na nain govora o psihologijskim procesima, dostignuima, otkriima pa ak i problemima, a koji se proteu kroz mreu drutvenih praksi. Sadrajno, u ovome segmentu teksta, naglasak je na specifinim vrstama psihologijskog diskurza psihoterapijskom diskurzu i diskurzu samopomoi koji su meusobno isprepleteni i koji su prisutni u svakodnevnim drutvenim i kulturalnim zbivanjima. Oni su nam ovdje bitni jer su to mehanizmi pomou kojih se zbiva popularizacija psihologije u suvremenom drutvu, osobito zapadnom, i to posljednjih stotinjak godina. Kako bi se shvatio iri okvir u kojem su se pojavile knjige za samopomo i psihoterapijski romani, ovdje e se (kroz diskurz samopomoi i terapijski diskurz) analizirati razlozi i drutveno povijesni kontekst pojave popularizacije psihologije. Popularizacija psihologije odvijala se usporedno s razvojem i popularizacijom psihoanalize u SAD-u, o emu govori poznata sociologinja i kulturalna teoretiarka Eva Illouz, koja u svojoj knjizi Saving the Modern Soul: Therapy, Emotions, and the Culture of Self-Help (2008) razmatra razloge i naine na koje su Sigmund Freud i njegova teorija i praksa psihoanalize postali dio popularne kulture. Ona istrauje uvjete koji su trebali biti zadovoljeni kako bi poduhvat jedne osobe, Sigmunda Freuda, mogao biti prihvaen od irokog broja ljudi, osobito u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Kao jednu od bitnih znaajki koja je doprinijela irenju psihoanalize izvan okvira Freudovog psihoanalitikog kruga u Beu navodi Freudovu karizmu. Freudovoj karizmi je prethodio svojevrstan ustroj nove discipline jer je on od poetaka svojeg djelovanja zahtijevao strogo potivanje njega i njegove psihoanalize te su obvezatna lojalnost i jaka disciplinarna pravila nalikovala na osnivanje nove religije (Illouz, 2008). Osim karizme, psihoanaliza je bila prvenstveno fokusirana na lijeenje ljudske patnje koja je opeljudsko iskustvo i injenica koja je dovela psihoanalizu u arite interesa. Meutim, karizma i opeljudski problemi nisu mogli biti dovoljni za intenzivno irenje Freudovog uenja. Organizacijski i institucionalni uvjeti, kao trei i moda najbitniji moment za Illouz (2008), trebali su takoer biti zadovoljeni kako bi se psihoanaliza utaborila kao glavna metoda lijeenja ljudske due. Freud je bio spretan organizator i znao je kako institucionalno utemeljiti vlastite ideje, tvrdi Illouz (2008). Pritom su tri elementa bila kljuna za taj poduhvat: 1) vrsta kohezija lanova okupljenih oko Freuda, 2) njegovo neslaganje s kljunim lanovima njegove skupine, te 3) internacionalna organizacija psihoanalize. Freud je 1902. zapoeo irenje psihoanalize na nain da se rad njegove male skupine u Beu, preko njegovih sljedbenika, prenosio u druge zemlje. To je rezultiralo osnivanjem Bekog psihoanalitikog drutva 1928. godine. Nakon toga se odvijaju intenzivni internacionalni kongresi koji vode osnivanju udruenja pod nazivom International Psychoanalytical Association (IPA). Osnovna zadaa IPA-e bila je difuzija znanja iz psihoanalize koja se provodila estim i intenzivnim sastancima psihoanalitikih ogranaka, njihovom uestalom komunikacijom i irenjem iskustava bivih pacijenata preko poznanika. Poznati psihoanalitiari Alfred Adler i Carl Gustav Jung bili su Freudovi prominentni uenici koji su se zbog neslaganja s Freudom odvojili od njega, no koji su ipak nastavili irenje psihoanalitikog uenja, jer su im kljuni koncepti u prvo vrijeme bili zajedniki. Sve ovo samo je pridonijelo daljnjem irenju psihoanalize (Illouz, 2008).Meutim, postavlja se pitanje kako to da je Freud bio tako dobro prihvaen u SAD-u, odnosno koji uvjeti su omoguili da se psihoanaliza tamo proiri mnogo bre nego u Europi? Illouz smatra da prilikom odgovora na to pitanje treba uzeti u obzir nekoliko faktora: drutvenu organizaciju medicine u SAD-u; njezin odnos prema psihoterapiji; skupine i mree koje su irile psihoanalizu, te samu narav psihoanalitikih ideja (Illouz, 2008:29). Ona nalazi da je na prijelazu stoljea psihologija bila prilino uspjeno institucionalizirana akademska disciplina te da je amerika medicina bila otvorena za prihvaanje psihoterapijskih znanja. U to vrijeme, pa i prije dolaska psihoanalize, u medicinskim krugovima u SAD-u je ve bilo prisutno i dobro prihvaeno lijeenje putem uma (Illouz, 2008:30). Za to je lijeenje od osobite vanosti nastojanje da se izbavi duevne bolesnike iz ruku klera i samoprozvanih spasitelja. Dolazak Freuda samo je ojaao njihove tenje i na neki nain potvrdio njihova nastojanja da lijeenje duevnih bolesti pripadne domeni medicine. Freud je odrao seriju predavanja u SAD-u 1909., poznatih kao Clark Lectures. U auditoriju je bila brojna zainteresirana drutvena elita koja je imala legitimaciju i autoritet, te je na taj nain, za razliku od njemakih kolega koji su u to vrijeme ignorirali i odbacivali njegove ideje, dodatno potvrdila njihovu u Europi jo uvijek sumnjivu vrijednost. Freudov posjet vrlo brzo je rezultirao osnivanjem udruenja New York Psychoanalytic Society, da bi ubrzo potom bio osnovan i ameriki pandan europskom psihoanalitikom udruenju American Psychoanalytic Association. U SAD-u je institucionalizacija i integracija psihoanalitiara bila efikasnija. Ameriki psihoanalitiari bre su nego njihove europske kolege uspostavili drutveni i politiki utjecaj osnivanjem strunih psihoanalitikih asopisa. Psihoanaliza se u SAD-u pokazala uspjenom u lijeenju ratnih trauma za vrijeme i nakon 1. svjetskog rata, dok je 2. svjetski rat omoguio irenje psihologije. Tada je jedan od modela ekspanzije i konane institucionalizacije psihologije kao discipline bilo zapoljavanje psihologa u podrujima ljudskih resursa, propagande, morala i mentalnog zdravlja (Illouz, 2008).Nadalje, ukljuivanje psihologije u akademski sustav u SAD-u omoguilo je uspostavu psihologa kao profesionalne skupine strunjaka to je rezultiralo standardizacijom i legitimacijom psihologijskog znanja. Na taj nain su psihoanaliza i psihologija zajednikim snagama pronalazile put do ire javnosti, osobito zbog toga jer je psihologija bila popularnija meu publikom od ostalih drutvenih i prirodnih znanosti (Illouz, 2008). Meutim, Illouz (2008) smatra kako Freudova karizma i institucionalno zalee nisu mogli biti dovoljni za toliku popularnost njegovih ideja, ve ukazuje na vanost kulturalnog znaenja psihoanalize. Kulturalno znaenje psihoanalize od osobite je vanosti za ovaj rad. Ono je bitno utoliko to kultura stvara znaenja i interpretacije koje ljudi koriste u svakodnevnom ivotu i pomou kojih vanim dogaajima iz ivota daju znaenje. U tom smislu je Freud na podruju kulturalnog znaenja psihoanalize uinio bitnu stvar jer je psihoanaliza formulirala nove kulturalne kodove i okvire koji su mogli objasniti promjene unutar obitelji, seksualnosti i rodnih odnosa koje su se zbile krajem 19. stoljea. Jezik njegove psihologije sadravao je razliite diskurze koji su kombinirali popularne naine lijeenja s legitimirajuim jezikom medicine i znanstvene racionalnosti. Illouz (2008) smatra kako su predavanja koja je Freud odabrao za popularizaciju psihoanalize u SAD-u odigrala kljunu ulogu u irenju psihoanalize meu publikom. Kroz analizu tih tekstova Illouz (2008) je ukazala na pet kljunih elementa Freudovih tekstova koji su formirali nove kulturalne obrasce o tome kako pojedinci shvaaju sebe i druge. Prvi element se odnosi na fokus na svakodnevni ivot, gdje je Freud kroz svoj poznati koncept omake u govoru svratio pozornost na svakodnevicu kao prostor ispunjen znaenjem gdje jezik svakodnevice otkriva nesvjesne sadraje o nama samima i svijetu oko nas. Svakodnevno na taj nain postaje vano za promatranje ono postaje mjestom stvaranja novih znaenja koja nam mogu pomoi da sebe i druge pogledamo na drugaiji nain, to je razliito od dotadanjeg pogleda da je svakodnevica nezanimljiva za istraivanje. Drugi element odnosi se na fokus na obitelj, koja tada postaje mjesto roenja sepstva, odnosno mjesto gdje se formira linost. Fokus na obitelj omoguio je psihoanalizi da kroz ideju Edipovog kompleksa opie trolanu strukturu amerike obitelji srednje klase u kojoj se mijea emocionalnost s kompetitivnou otaca i sinova u svjetlu ekonomskih promjena. Na taj nain je Freudov pogled na obitelj adekvatno reflektirao i opisao promjene koje su se zbile na planu obiteljskih odnosa i povezao ih u ire okvire. Trei element odnosi se na psihoanalitiki diskurz spasenja koji je povezan sa zapadnim narativom spasenja utjelovljenim kroz protestantizam, o emu je ranije bilo govora. etvrti element odnosi se na Freudovo problematiziranje granica izmeu normalnosti i nenormalnosti, gdje je naglaavao da su svi ljudi pomalo neurotini, ime je uinio normalno i patoloko stanjima koja postoje jedno uz drugo u svakome od nas, difuznih granica, to je bilo razliito od miljenja koje je vladalo u 19. stoljeu koje je strogo odvajalo normalna ponaanja od nenormalnih. Peti element odnosi se na Freudovu tenju da ljudi kroz psihoanalizu mogu pronai svoje izgubljeno sepstvo i ostvariti sebe, to je korespondiralo s amerikom tenjom za uspjehom i samoostvarenjem i to se efikasno povezalo s tenjom za napredovanjem u drutvu kao konzekvenci naglaene tenje za uspjehom to bi zauzvrat reflektiralo zrelost i pronalaenje sebe. esti element odnosi se na Freudovo naglaavanje znaaja seksualnosti u ovjekovom ivotu, koje je kod njega osloboeno od iskljuivo reproduktivne uloge te je stavljeno u domenu uitka, to je, oslobodivi seksualnost od rigidne distinkcije reprodukcija/uitak, proirilo mogunosti za razliite seksualne prakse. Sedmi element se odnosi na racionalnost Freudove metode jer omoguuje egu da ponovno stvori kontrolu nad iracionalnim dijelovima sepstva, pomirujui na taj nain napetosti koje postoje u ovjeku a i u irem drutvenom miljeu. Illouz (2008) smatra kako je ovaj sedmi element Freudove psihoanalize vrlo bitan jer je pokazao put za mirenje drutvenih napetosti na racionalan nain, to ona smatra jednim od kljunih elemenata zbog kojih kulturalne ideje postaju popularne meu irom populacijom. Osim psihoanalize, psihologija je u to vrijeme bila kljuan element za otvaranje prostora za prodor u podruje popularne kulture i time popularizaciju novog i drugaijeg pogleda na ovjeka. Ona je to inila putem tri kljuna mehanizma: kroz savjetodavnu literaturu, film i oglaavanje (Illouz, 2008). Kada spominje savjetodavnu literaturu Illouz (2008) tvrdi kako su psiholozi dobili autoritet da daju savjete o gotovo svim aspektima ljudskog ivota to je rezultiralo njihovim okupiranjem dvije sfere drutva institucionalne i popularne. 1920-ih savjetodavna je literatura postala rastua kulturalna industrija to je omoguilo difuziju psihologijskih znanja na iru publiku. Takva literatura je bila generalizirajua jer je govorila o univerzalnim zakonima ljudske psihe. Zbog toga se mogla primijeniti na iri kontekst. Budui da je imala neutralan stav spram seksa, bila je izvan morala i kredibilna jer je pruala legitimitet znanosti. Osim savjetodavne literature, koja e kasnije biti prepoznata kao tzv. self-help literatura, Hollywood je bio centralni element za propagiranje slike psihologa, koncepata psihoanalize i terapijskih narativa (Illouz, 2008). Hollywoodski redatelji i producenti su bili jako zainteresirani za psihoanalizu, pa su ak i sami ili na terapiju. No Illouz (2008) tvrdi kako je pravi razlog za uvoenje psihologije i psihoanalize na film imao veze sa tenjom filmske industrije da dopre do emocija gledatelja. Razlog za to bio je naravno merkantilistiki poveanje gledanosti i time jaanje filmske industrije. Psiholozi i psihoterapeuti su zbog toga bili angairani oko samog procesa nastanka filma. Na podruju reklamiranja psiholozi su pak bili angairani kako bi se eljeni proizvod mogao to bolje prodati. Proizvoai propagandnih poruka koristili su psiholoke teme kako bi promovirali svoje proizvode.Iz reenoga je vidljivo kako su psiholozi prikazani kao reprezenti specifine skupine koja u sebi ukljuuje razliite uloge, od znanstvenika koji posjeduju autoritet institucije i ekonomske moi (akademija i instituti), preko predstavnika forme znanja koje je inkorporirano u zahtjeve drave (propagandna industrija) pa sve do popularnih voa koji tvrde da posjeduju naine za lijeenje due i postizanja osobnog ostvarenja (psihoterapeuti i pisci knjiga za samopomo). Zbog svih tih razloga je psihologijski diskurz postao drutvena i kulturalna forma organiziranja znanja o sebi, pa i o drutvenim odnosima. Djelovanje psihologa bilo je intenzivno i uinkovito jer je poetak 20. stoljea bilo nemirno razdoblje zbog ega se javila osobna nesigurnost, drutvena tjeskoba pa i neizvjesnost cijelog drutvenog poretka, zbog ega su pojedinci traili nove naine definiranja stvarnosti. A to su im psiholozi i psihoterapeuti svesrdno i omoguili. 3.3. Uspostava psihologijskog i psihoterapijskog diskurza u 20-om stoljeuKako bi se ukazalo na kljuna mjesta fenomena samopomoi potrebno je detaljnije razmotriti razloge zbog kojih je psihologijski, odnosno psihoterapijski diskurz postao dominantan nain govora o odnosu prema sebi i prema drugome. Psihoterapijski diskurz spojio se s kljunim kategorijama amerike popularne kulture 20-og stoljea, kao to je potraga za sreom, oslanjanje na vlastite snage i vjera u savrenstvo sepstva. Na taj nain se ostvarila brana veza izmeu psihologijskog diskurza i diskurza samopomoi to je rezultiralo transformacijom narativa o sepstvu, odnosno drugaijim govorom o identitetu. Psihologijski diskurz, posebice terapijski, ulazi u gotovo sve pore amerikog drutva irei se na razliita podruja ljudskog ivota pokuavajui ih objasniti. Takav diskurz koristi sintagme poput rad na sebi, osobni rast i osnaivanje, briga o sebi i sl. Osobito je bitno ovdje istraiti razloge i naine na koji je psihologijski diskurz postao dominantna kulturalna paradigma miljenja o vlastitom identitetu i odnosu prema drugima. To se dogodilo zahvaljujui brojnim drutvenim faktorima, kao to su unutarnje promjene u psihologijskoj teoriji, institucionalizacija terapijskog diskurza, rastui drutveni autoritet psihologa, uloga osiguravateljskih drutava i farmaceutske industrije u regulaciji patologije i terapije, te primjena psihologije od strane raznih aktera u civilnom drutvu (Illouz, 2008). S obzirom da je jedna od namjera rada da ukae na politike i drutvene uvjete popularizacije diskurza samopomoi i psihoterapijskog diskurza, institucionalizacija terapijskog diskurza jedan je od bitnih faktora u njihovoj uspostavi. to se tie institucionalnog zalea, drava se brinula oko drutvene prilagodbe, mentalnog zdravlja i uspostave blagostanja u poslijeratnom periodu (Illouz, 2006). Tako je 1946. godine u SAD-u osnovan Nacionalni institut mentalnog zdravlja koji je raspolagao velikim budetom, pridajui veliku vanost psiholozima i njihovim istraivanjima to je pak rezultiralo trostrukim poveanjem broja klinikih psihologa u periodu izmeu 1968. i 1983.Takoer bitan element jest i Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, poznat u svijetu i kod nas kao DSM, te objavljen od strane Amerikog psihijatrijskog udruenja. Ovaj prirunik funkcionira kao enciklopedija, ako ne i kao svojevrsna Biblija, za klasifikaciju psihikih poremeaja i bolesti te shodno tome za davanje dijagnoza te naina lijeenja. Kritiari tzv. psihijatrijskog lobija, a ponekad i sami psihijatri/psihoterapeuti, smatraju kako je DSM pridonio patologizaciji psihikih stanja koja su se ranije razumijevala naprosto kao lagana odstupanja, a ne kao bolesti (npr. Van Nuys, 2012). Smatra se da se njihovim uvoenjem u DSM klasifikaciju, pod odreenom ifrom, otvara mogunost k patologizaciji velikog broja lagano odstupajuih ponaanja te posljedino i njihovoj farmakoterapiji, to stvara zatvoreni krug i hranidbeni lanac izmeu tzv. bolesnika, psihologa/psihijatara te farmaceutske industrije. 3. 4. Popularizacija psihologije i uspostava psihologijskog diskurza u HrvatskojU zadnjih desetak godina u Hrvatskoj se pojavilo mnotvo popularno psihologijskih praksi kojima se promovira struka psihologije. One se provode du cijele linije koja s jedne strane ukljuuje institucijski okvir, dok se na drugom kraju smjetaju privatne psihologijske prakse. Ako se krene odozgo, od kuda i kree difuzija psihologijskog diskurza, da bi se potom u promijenjenom obliku vratila natrag, moe se vidjeti kako se tamo nalazi niz vrlo strukturiranih aktivnosti koje promoviraju psihologijski diskurz. Tako se psihologijski diskurz, putem aktivnosti koje organiziraju sveuilita, promovira pod okriljem institucije. To se prvenstveno odnosi na prakse koje provode odsjeci za psihologiju diljem Hrvatske. Primjerice, za vrijeme Tjedna psihologije, kojeg organiziraju Hrvatsko psiholoko drutvo i Hrvatska psiholoka komora, i koji se ve zadnjih pet godina jednom godinje odrava u cijeloj Hrvatskoj, odsjeci za psihologiju imaju dane otvorenih vrata to ukljuuje promociju djelovanja psihologa za zainteresirano graanstvo, gdje bilo tko moe doi i informirati se o radu psihologa, posjetiti demonstracijske radionice i informirati se to studij psihologije nudi buduim studentima. Takoer, dani otvorenih vrata odravaju se i u drugim institucijama, kao to su kole, djeji vrtii, centri za socijalnu skrb, domovi za starije osobe, obiteljski centri i savjetovalita, gdje se takoer zbiva promoviranje struke psihologa. Za vrijeme Tjedna psihologije odravaju se i promocije strunih psihologijskih asopisa, primjerice Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Rijeci organizira promociju svog znanstvenog asopisa u Gradskoj vijenici, ime tzv. visoka znanost izlazi iz struktura institucije i prenosi se u domenu koja je graanstvu blia nego sveuilite. Postavlja se pitanje zbog ega ba Gradska vijenica? Moda se sputanjem znanja iz visoke znanosti u domenu kulture i javnog diskurza, dakle u Gradsku vijenicu, postie eljeno spajanje znanstvene i kulturalne sfere kako bi se zbila popularizacija znanosti, u ovome sluaju popularizacija psihologije, ime se zapravo psihologijski diskurz prenosi u domenu svakodnevnog. To je uostalom i deklarativna namjera Tjedna psihologije, jer se na promotivnim letcima vezanih za Rijeku u sklopu 5. Tjedna psihologije navodi kako je Cilj projekta popularizacija psihologije i promicanje njenog znaaja u drutvu kroz organizaciju popularnih predavanja, radionica, promocija, debata, tribina, izlobi i znanstvenih kafia na razliitim lokacijama u gradu Rijeci. Tjedan psihologije manifestacija je koja osim to sudjeluje u prenoenju psihologijskog znanja iz domene institucije u kulturu, takoer sadri raznolike aktivnosti kojima se generalno popularizira psihologija, ukljuujui sve njezine manifestacije. Tako u sklopu Tjedna psihologije graani mogu sudjelovati na besplatnim radionicama i predavanjima gdje mogu nauiti nove vjetine vezane uz roditeljstvo, saznati kako izgleda psihoterapija kod psihologa, vidjeti to radi kolski psiholog, mogu istraiti vlastitu kreativnost, saznati koje su uinkovite tehnike uenja, nauiti kako razgovarati sa efovima i sl. U sklopu tog tjedna, koji se svake godine odrava u veljai, i privatni i dravni psihologijski sektor sudjeluju u promociji psihologijskog diskurza i zbog toga ta manifestacija na najefikasniji nain objedinjuje razliite modele psihologijskog znanja (Tjedan psihologije). U Hrvatskoj osim institucijske sfere u kojoj i iz koje se iri psihologijsko znanje postoji i niz privatnih skupina, udruga i aktivnosti koje su direktno usmjerene ka graanima. To se svakako odnosi na rastui broj psiholokih centara, udruga za osobni rast i razvoj a 2011. godine po prvi je puta odran i festival popularne psihologije u Hrvatskoj pod nazivom Psihofest. Ovaj festival, u organizaciji Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, sadravao je aktivnosti koje su bile vrlo sline onima s Tjedna psihologije, s dodatnim naglaskom na popularnu psihologiju. Aktivnosti s Psihofesta mogu se dovesti u vezu s popularnom kulturom, odnosno s predodbama o psihologiji kakve postoje u popularnoj kulturi. Primjerice, odrano je predavanje pod naslovom Je li mama kriva za sve? koje svakako aludira na frojdistiki lajtmotiv o kljunoj ulozi majke u ivotu svakog ovjeka. Predavanje Psihologija i film spojilo je pak dvije sfere ljudskog poimanja stvarnosti kroz popularnu znanost i ovdje se odigrao idealan spoj dvaju fenomena popularne kulture koji zajedno sudjeluju u promociji psihologijskog diskurza. O spajanju psihoterapije i filma pak svjedoi edukacija iz terapije filmom koja se 2011. godine odrala u Zagrebu, koja je spojila povjesniara filma i psihoterapeutkinju u zajedniki projekt. No popularizacija psihologije dovela je i do parodiranja njenih mehanizama pa se na internetu moe nai i stranica za psiholoku pomo koja svoje djelovanje opisuje ovako: Online psiholoko savjetovalite je tu za vas. Na cilj je vaa srea. Nije strano ako vam je potrebna psiholoka pomo, strano je to danas nije lako nai potenog momka, posao, djevojku koja razvlai kore i guta. Depresija se iri. Tu uskaemo mi i poturamo nae virtualno rame, nudimo besplatne psiholoke savjete, pomo, besplatnu, najboljih psihologa i dopisnika dermatologa, urologa, automehaniara i ta sve ne. Sve zarad vaeg psihikog zdravlja. Mi smo protivnici zla, psiholokih problema, radikalnog islamizma, pranja ruku poslije pianja i nadasve malijeh sisa (Psiholog online- savjeti, odgovori i pomoi psihologa).Parodija se javlja kada je drutvo zasieno odreenim proizvodom, diskurzom ili svjetonazorom, odnosno dominantnom kulturalnom praksom, a moe se rei da je psihologijski diskurz u svijetu a i kod nas postao jedan od dominantnih naina na koje se posreduje doivljaj o sebi i drugima. Utoliko parodija psihologijskog diskurza moe funkcionirati kao subverzija ili naprosto kao elja za propitivanjem znanja i naela koja nudi psihoterapijski diskurz i popularna psihologija, a koja su kroz parodiju dovedena do groteske.4. ZakljuakAnaliza kontekstualnih aspekata nastanka i razvoja knjiga za samopomo omoguila nam je da iz ire perspektive promotrimo koji su sve mehanizmi sudjelovali u generiranju jednog takvog fenomena te je pritom bilo vano analizirati ulogu koju je religija odigrala u formiranju kulture samopomoi kroz protestantsku etiku odricanja, napornog rada i posveenosti Bogu. Takoer, pokret transcendentalizma koji je zagovarao individualizam i svojevrsni eskapizam, nastavio je u istom smjeru poticati nagovor na samopomo.Kao posljedice, ali i kao elementi difuzije popularnog psihologijskog znanja, svakako su psihologijski i psihoterapijski diskurz koji su utkani u popularnoj kulturi i kulturi svakodnevice 20. i 21. stoljea. Knjige za samopomo tekstovi su putem kojih psihologijski i psihoterapijski diskurz dolazi do najire populacije stvarajui naine na koje doivljavamo sebe, druge pa i svijet u kojemu ivimo. Jedan je od kljunih poteza u ovome radu ukazivanje je na irinu primjene i uestalost koritenja diskurza samopomoi i psihoterapijskog diskurza kao dvije vrste diskurza kojima se objanjava kako privatni svijet tako i javni svijet pojedinaca i drutva. Konkretnije, napetost izmeu individualnog i drutvenog kao da je u drutvu razrijeena primjenom ova dva tipa diskurza na nain da se drutvo poinje doivljavati kao, uvjetno reeno, izolirani svijet s kojim se pojedinci nose posredno, putem rjeavanja osobnih problema.Analiza uvjeta nastanka i irenja diskurza samopomoi direktno potee pitanje odnosa knjiga za samopomo i psihoterapije. U naoj zemlji je psihoterapija jo uvijek zazorna djelatnost. Ljudi koji pohaaju psihoterapiju esto nose stigmu ludosti i neprilagoenosti te se posezanje za privatnou prilikom itanja knjiga za samopomo kod kue ini kao efikasan model zatite od javnosti. Potreba za privatnou prilikom itanja knjiga za samopomo svakako je u korelaciji s jo uvijek stigmatiziranom psihoterapijom i zbog toga je kod nas odlazak psihoterapeutu jo uvijek problematina djelatnost. U tom meuodnosu knjiga za samopomo i psihoterapije, knjige za samopomo su napravile barem jedan pomak uinile su vidljivom potrebu pojedinca za specifinom vrstom pomoi, bilo onom putem knjiga u obliku samopomoi ili putem psihoterapije uz pomo strune osobe. No trini moment, jednako kao i visoka isplativost izdavanja knjiga za samopomo, pospjeili su kod nas bujanje knjiga za samopomo u odnosu na psihoterapiju, to je pak omeilo dosege reprezentacije psihoterapije o kojoj se i dalje javno ne govori. S druge strane, o knjigama za samopomo se govori, no samo u kontekstu impozantnog broja prodanih primjeraka i o njihovoj velikoj trinoj isplativosti, bez da ih se sustavno i kritiki propita te ukae na konkretne pozitivne ili negativne aspekte njihova diskurza. Dokle god neki tekstovi barataju kategorijama osobnog napretka, postizanjem sree, ostvarivanjem boljeg ivota, a ovi to ine, treba se sistematinije pozabaviti njihovim diskurzom. Konkretna i podrobnija analiza sadraja knjiga za samopomo svakako bi bio korak dalje u istraivanju fenomena samopomoi. ini se kako drutveno-humanistika akademska zajednica u Hrvatskoj, pa i javna sfera, za sada proputaju uhvatiti analitiki potencijal takvih knjiga. Stoga je jedan od ciljeva ovoga rada da poslui kao smjernica k daljnjem prouavanju knjiga za samopomo kao simptomatinih elemenata suvremenog drutva i kulture.Literatura:Bergsma, Ad (2008). Do Self Help Books Help?, Journal of Happines Studies, 9(3):341-360Bori, Stanko (2007). Biblija HDZ-a, Nacional, (588), 20. 2. 2007., http://www.nacional.hr/clanak/31736/biblija-hdz-a, (6. 2. 2014.)Butler-Bowdon, Tom (2003). 50 Self-Help Classics: 50 inspirational books to transform your life, London: Nicholas Brealey PublishingChopra, Deepak (2004a). Put do ljubavi, akovec: Dvostruka DugaChopra, Deepak (2004b). Sedam duhovnih zakona uspjeha: praktini vodi za ostvarenje vaih snova, akovec: Dvostruka DugaChopra, Deepak (2006). Savreno zdravlje: cjelovit vodi za duh i tijelo, akovec: Dvostruka DugaDivjak, Tatjana (2008). Kako ojaati samopouzdanje u 7 dana: alati za stjecanje i odravanje pozitivne slike o sebi, Zagreb: Profil InternationalEffing, Merc Mur (2009). The Origin and Development of Self-Help Literature in the United States: The Concept of Success and Happiness, ATLANTIS: Journal of the Spanish Association of Anglo-American Studies, 31(2):125-141Emerson, Ralph Waldo (1960). The Journals and Miscellaneous Notebooks of Ralph Waldo Emerson, Gilman, H. William; Ferguson, F. Alfred; Davies, R. Merrell; Sealts, M. Merton; Harison, Hayford (eds.), Cambridge, MA: Harvard University PressIllouz, Eva (2008). Saving the modern soul: therapy, emotions, and the culture ofself-help, Berkeley: University of California PressJutarnji list (2008). Hrvatska industrija sree, 6. 9. 2008., http://www.jutarnji.hr/hrvatska-industrija-srece/258366/, (4. 4. 2014.)McGee, Micki (2005). Self-Help, Inc.: Makeover Culture in American Life, New York: Oxford University PressNolan, L. James (1998). The Therapeutic State: Justifying Government at Centurys End, New York: New York University PressPeale, Norman Vincent (1996). Mo pozitivnoga miljenja, Zagreb: BarkaPeck, Morgan Scott (2003). Put kojim se rjee ide, Split: Marjan TisakPsiholog online- savjeti, odgovori i pomoi psihologa, http://psiholoskisavjeti.blogspot.com/, (17. 3. 2014.)Rimke, Heidi Marie (2000). Govering Citizens Through Self Help Literature, Cultural Studies, 14(1):61-78Robinson, Daniel (2004). Marketing Gum, Making Meanings: Wrigley in North America, 18901930, Enterprise and Society, 5(1):4-44Smiles, Samuel (1882). Self-Help, London: John MurrayStarker, Steven (2002). Oracle at the Supermarket: The American Preoccupation With Self Help Books, New Brunswick, New Jersey: Transaction PublishersThoreau, Henry David (2006). Walden, Zagreb: DAF Tjedan psihologije, Hrvatsko psiholoko drutvo, http://www.psihologija.hr/tjedan-psihologije.html, (15. 2. 2013.)Tolle, Eckhart (2003). Mo sadanjeg trenutka: vodi prema duhovnom prosvjetljenju, Zagreb: V.B.ZTolle, Eckhart (2008). Nova zemlja: osvjeivanje ivotne svrhe, Zagreb: V.B.Z.Tzu, Sun (2007). Umijee ratovanja, Zagreb: PlanetopijaVan Nuys, David (2012). An Interview with Gregory Murray, Ph.D. on the Diagnostic and Statistical Manual (DSM), MentalHelp.net, http://www.mentalhelp.net/poc/view_doc.php?type=doc&id=45613&cn=145, (6. 2. 2014.)Williams, Raymond (2003). Kultura, K. asopis za knjievnost, knjievnu i kulturnu teoriju, 1(1):7-15 Williams, Raymond (2006). Analiza kulture, u: Duda, Dean (ur.). Politika teorije: zbornik rasprava iz kulturalnih studija, Zagreb: Disput d.o.o., str. 35-58Wilson, M. Dawn; Cash, F. Thomas (2000). Who Reads Self-Help Books?: Development and Validation of the Self-Help Reading Attitudes Survey, Personality and Individual Differences, 29(1):119-129Zimmerman, Toni Schindler; Holm, E. Kristen; Haddock, A. Shelley (2001). A Decade of Advice for Women and Men in the Best-Selling Self-Help literature, Family Relations, 50(2):122-133Iva uri Jakovina(SELF-HELP AS A CULTURAL PHENOMENON:AbstractThis paper analyses the concept of self-help as a cultural phenomenon. It is studied through self-help books as texts that give advices for almost every aspects of life. Considering there is a hiperproduction and proliferation of the self-help discourse, not just in literature but also through institutions, this paper analyses conditions that enabled birth and development of such a specific outlook on life. This paper demonstrates the ways in which the tradition of American Protestantism from the late 15th and in the 16th and 17th centuries laid the foundations of the culture of self-help. It examines the extent to which work, persistence and dedication to God corresponded to the impending ethics of self-reflection and perseverance. Examples show ways in which the institutionalization of psychological discourse and cultural practices in the 20th century participated in the promotion of popular psychology in everyday life which resulted in the establishment of psychotherapeutic discourse. However, there is a paradoxical situation - on the one hand such texts are sold in very large numbers of copies, while on the other hand there is no expert analysis of the ways in which self-help books find their place in society by shaping the perception of reality. Therefore, this paper aims to draw attention to this ubiquitous cultural phenomenon.Key words: popular culture, Protestanism, psychoanalysis, psychological discourse, psychotherapeutic discourse, self-help booksSelman Repiti(PROVJERA METRIJSKIH KARAKTERISTIKA SKALE TRANSCENDENTALNE BUDUNOSTI KAO VREMENSKE PERSPEKTIVESaetakParadigma vremenskih perspektiva novi je pristup, baziran na jedinstvenom spoju koncepcija o vremenu u oblasti psihologije, antropologije i sociologije. Postulirano je da svaka osoba moe interpretirati osobna iskustva i ponaati se u skladu sa est temporalnih stilova: pozitivna prolost, negativna prolost, hedonistika sadanjost, fatalistika sadanjost, budunost i transcendentalna budunost. Kako je posljednja vremenska perspektiva nedovoljno istraena, u ovom je radu provjeravana faktorska validnost njene operacionalizacije (Skale transcendentalne budunosti kao vremenske perspektive TFTPS). Drugi je cilj ovoga rada ispitivanje povezanosti rezultata na spomenutoj skali sa: generalnim zadovoljstvom ivotom, otvorenou prema iskustvima i subjektivnom procjenom religioznosti. Prikupljen je prigodni uzorak, koji je inilo 178 sudionika, dobi od 18 do 59 godina. Koriten je sljedei instrumentarij: TFTPS, tvrdnja o subjektivnoj procjeni opeg zadovoljstva ivotom, tvrdnja o subjektivnoj procjeni religioznosti, te niz tvrdnji koje se odnose na mjerenje otvorenosti prema iskustvu, iz Internacionalnog skupa estica linosti (IPIP). Instrumentarij je distribuiran putem jednog od online servera, koji se inae koristi u ove svrhe. Rezultati ukazuju na relativno zadovoljavajuu konstruktnu valjanost TFTPS-a, pri emu su predloene odreene modifikacije njenoga sadraja. Rezultati na Skali transcendentalne budunosti kao vremenske perspektive nisu u statistiki