Uticaj signalizacije na sigurnost prometa

1

UTICAJ SIGNALIZACIJE NA SIGURNOST PROMETA

INFLUENCES OF SIGNALING ONTO THE ROAD SAFFETY

Reuf Boračić, dipl. ing. saob. Javno preduzeće Direkcija cesta FBiH

Tel. 033-563 488; fax 033-250 401 e-mail: [email protected]

SAŽETAK

Sigurnost prometa je jedan od najvažnijih elemenata prometnog sistema kao cjeline. Opšte stanje sigurnosti cestovnog prometa u Bosni i Hercegovini je zabrinjavajuće. Broj prometnih nezgoda i veoma teških posljedica nastalih u njima devalviraju opšti značaj prometa. Na prostoru BiH godišnje smrtno nastrada približno 440 ljudi u prometnim nezgodama. Cestovna mreža, kao faktor sigurnosti prometa, sa različitim tehničkim rješenjima i izvedbama prometnica i prometnom signalizacijom znatno utječe na uvjete odvijanja prometa, te neposredno i posredno na sigurnost cestovnog prometa. U radu su prezentirani osnovni principi i zahtjevi vezani za prometnu signalizaciju, vidljivost i razumijevanje, te efikasnost prometne signalizacije. Posebno je obrađeno pitanje izbora lokacije i postavljanje signalizacije. Na kraju rada je obrađena putokazna signalizacija i vođenje prometa. Sva poglavlja su popraćena sa odgovarajućim slikama i fotografijama koje upotpunjuju tekst i prikazuju elemente neadekvatne i neusklađene signalizacije na cestama u okruženju. Ključne riječi: sigurnost prometa, prometna signalizacija, čitanje prometne signalizacije, putokazna signalizacija, vođenje prometa. SUMMARY

Traffic safety is one of the most important elements of the totality of traffic systems. General situation of traffic safety in B&H became very disqueting. The number of traffic accidents, and very hard consequences being result of them, devaluate one general importance that traffic has. In territory of B&H 440 persons per year die in traffic accidents. Road network, as traffic safety factor, together with its different technical solutions and carriageways and signaling performance, importantly influence conditions of traffic running as much as influence on both ways, directly and indirectly, traffic safety. This study presents some basic principles and requests related to the traffic signaling, its clearance and comprehensibility, and its efficacy as well. It was particulary elaborated question of site selection and installation of signaling. Within final pages one could find the elaborated path signaling and traffic running. All chapters have been equipped with adequate images and photos, fullfiling the textual part and presenting elements of non adequate and non adjusted signaling over the roads from the surrounding. Key- words: traffic safety, traffic signaling, traffic signs reading, path signaling, traffic running etc

2

UVOD Učesnike u prometu potrebno je informisati i upozoriti na opasnosti i smetnje na cestama, tj. na ograničenja, zabrane i obaveze, kako bi se promet odvijao što sigurnije. Za regulisanje kretanja na prometnoj mreži je neophodna kvalitetna signalizacija. Označavanje opasnih mjesta i upućivanje korisnika do željenih ciljeva putovanja ostvaruje se pomoću vertikalne prometne signalizacije. Podjela prometnih površina na smjerove kretanja, označavanje ivice kolovoza, vođenje prometa na prilazima raskrsnica se ostvaruje horizontalnom prometnom signalizacijom. Svjetlosni prometni signali omogućavaju bolju regulaciju, bržu protočnost i sigurnost prometa u gradovima. Vertikalna prometna signalizacija se može definisati kao skup posebno kodiranih oznaka namjenjenih učesnicima u prometu, koje se, u odnosu na prometne površine, lociraju u vertikalnoj ravni. Tako formiran skup oznaka prezentiran je učesnicima u prometu pomoću različitih prometnih znakova sa kojima se korisnicima prenose neophodne informacije o dozvoljenim brzinama, uslovima prioriteta i režimu kretanja na pojedinim segmentima prometne mreže. Francuski automobilski klub počinje 1900. godine rad na izradi međunarodnih pravila za vožnju automobilom. U Engleskoj se, 1904. godine, pojavljuje sistem prometnih znakova oblika kruga, trougla i četverougla, ali uglavnom sa tekstualnim porukama. Znakovi kakve danas poznajemo prvi put se pojavljuju 1909. godine i imali su međunarodni karakter. 1931. godine, 14 zemalja Evrope (tadašnja Jugoslavija je među njima) prihvata Konvekciju za unifikaciju prometne signalizacije, a 1968. godine donešena je prva Konvencija o drumskom prometu i Konvekcija o znakovima i signalima na cesti. Konvekcija je donešena u Beču, pa se često naziva i Bečkom konvekcijom. Posebno je interesantan Sporazum o prometnim znakovima, donjet u Ženevi 1971. godine, kada su prometni znakovi uglavnom dobili današnji oblik i sadržaj. Horizontalna prometna signalizacija se može definisati kao skup posebno oblikovanih geometrijskih elemenata (linija, figura i polja) i natpisa, čijim se kombinovanjem formiraju oznake na prometnim površinama. Semaforska signalizacija i svjetlosni uređaji imaju funkciju:

o uspostavljanja pravilnog i urednog toka prometa koji povećava propisnu moć ulica i raskrsnica;

o povećanja sigurnosti prometa;

o uspostavljanje približno kontinuiranog toka prometa s određenom brzinom – tečno odvijanje prometa;

o prekidanje prometa u ulicama s velikim opterećenjem radi prolaza pješaka i vozila iz ulice manjeg značaja;

o upućivanje prometa u određene pravce ili trake;

o upozoravanje vozača na opasnim mjestima (prijelazi preko pruge, blizina škole, izvođenje radova itd.).

1. OSNOVNI PRINCIPI I ZAHTJEVI VEZANI ZA PROMETNU SIGNALIZACIJU 1.1. Osnovni principi Signalizacija treba jasno i nedvosmisleno da ukaže korisnicima sistema kojim dijelom cestovne mreže mogu ili treba da se kreću kako bi došli do željenog cilja, koje manevre treba da izvrše da bi njihovo kretanje bilo efikasno i sigurno, odnosno osnovna namjena signalizacije se ogleda u slijedećem:

• signalizacija omogućava da se ostvare zahtjevi projektovane strategije regulisanja prometa;

• signalizacija ukazuje učesnicima u prometu na postupke i način ponašanju u cilju obavljanja sigurnog kretanja;

• signalizacija treba da omogući lahku i pravovremenu orjentaciju na mreži i svim manevarskim površinama, kao i lahko utvrđivanje položaja u odnosu na željeni pravac kretanja;

• signalizacija treba da doprinese stvaranju sigurnosti kretanja svih učesnika u prometu i stvaranje povjerenja u sistem regulisanja prometa.

Da bi signalizacija bila široko prihvaćena od korisnika prometnog sistema nužno je da bude realizovana prema slijedećim principima:

princip vrednovanja – proces kontakta korisnika i prometne signalizacije je kratkotrajan i realizuje se u samo nekoliko sekundi, a uključuje i vrednovanje svrsishodnosti ponuđenih informacija i naredbi;

princip koncentracije – sve informacije koje nosi signalizacija moraju biti funkcionalno razdvojene kako bi korisnik mogao da se koncentriše na poruku koja je za njega relevantna;

princip selekcije – efikasnost pojedinih podsistema, kao i cjelokupnog sistema prometne signalizacije, zavisi od selektivnosti. Pravilnim projektovanjem, izvođenjem i brižljivim postavljanjem svakog

3

elementa, nosioca informacije utiče se na njihovo brzo, pravovremeno i pravilno razumljevanje.

1.2. Osnovni zahtjevi Osnovni zahtjevi koje signalizacija treba da ispuni mogu se sagledati ako analiziramo proces kroz koji korisnik prolazi dok je u kontaktu sa porukama koje signalizacija prenosi. Ukratko, korisnik koji prilazi nekom od znakova signalizacije trebao bi, bez smanjenja brzine kretanja, da prepozna informaciju prije nego što bude u stanju da pročita njenu poruku, da je zatim shvati i sa povjerenjem prihvati i da ima dovoljno vremena da donese odgovarajuću odluku i preduzme akciju prije no što stigne do mjesta na koje se poruka odnosi. Ovi zahtjevi mogu se definisati kao:

zahtjev čitljivosti – svi elementi signalizacije trebaju biti dobro i lahko čitljivi, što se ostvaruje primjenom adekvatnih projektanskih normativa;

zahtjev razumljivosti – prometna signalizacija treba da bude tako koncipirana i prezentirana učesnicima u prometu da je pojednako razumiju sve kategorije učesnika;

zahtjev jednoobraznosti – signalizacija treba da bude jednoobrazna, bez obzira na kom dijelu prometne mreže treba da funkcioniše;

zahtjev jednostavnosti – signalizacija treba da bude na onom nivou detaljnosti koji obezbjeđuje njunu efikasnost. Treba izbjegavati suptilne projektanske finese, jer ih korisnici u većini slučajeva ne mogu ni uočiti niti razumjeti;

zahtjev uniformnosti – sva mjesta koja imaju slična obilježja i funkcije trebaju da budu na isti način opremljena signalizacijom;

zahtjev uočljivosti – signalizacija treba da bude uočljiva ne samo u svim vremenskim uslovima, već i u uslovima svog neposrednog okruženja (drveće, stubovi rasvjete, razni objekti, druga signalizacija i sl.);

zahtjev kontinuiteta – podrazumljeva da učesnik u prometu treba biti kontinuirano informisan na svim dijelovima prometne mreže po kojoj se kreće;

zahtjev konstantnosti - sigurno je da je najznačajni zahtjev koji se postavlja pred prometnu signalizaciju da zadrži potpuno isti izgled što se tiče oblika, veličine i boje u dnevnim i noćnim uslovima.

U nastavku je dato nekoliko fotografija koje prikazuju primjere „različitosti“ i neusklađenosti vertikalne signalizacije na sličnim mjestima -

označavanja vrha prometnog razdjelnog ostrva, odnosno mjestima gdje nisu ispoštovani predmetni zahtjevi.

Fotografija 1 Označavanje prometnog razdjelnog ostrva


4







5


Fotografija 10 Označavanje prometnog razdjelnog ostrva Prikazani primjeri otežavaju vozaču da blagovremeno prepozna informaciju (stvara se određena zabuna), usporavaju shvatanje i uskraćuju vrijeme za donošenje adekvatne odluke. 2. VIDLJIVOST I RAZUMLJEVANJE PROMETNE SIGNALIZACIJE 2.1. Vid i percepcija Vid je najsavršenije i najosetljivije čulo. Prostorno shvatanje spoljnog svijeta i snalaženje je nezamislivo bez vidnih informacija. Pomoću vida se opažaju predmeti u spoljnoj sredini i njihove osobine kao što su oblik, veličina, boja, struktura i položaj u prostoru. Osim opažanja osobina predmeta, vidom se opaža kretanje predmeta u raznim ravninama. U prilagođavanju sredini vidne informacije najviše učestvuju.

Predmeti koji se opažaju prolaze kroz složen optički sistem oka prije što se njihova slika odrazi na mrežnjači. Zatezanjem i opuštanjem očnog sočiva izoštrava se slika koja pada na mrežnjaču. Slika predmeta koja pada na mrežnjaču je obrnuta i izokrenuta u odnosu na predmet. Predmeti se mogu jasno opaziti na različitom rastojanju od oka zato što se oko može prolagoditi za gledanje na blizinu i daljinu. Pri tome, dva predmeta različito udaljena od oka ne mogu se vidjeti istom jasnoćom pri jednovremenom posmatranju. Oči se mogu prilagoditi za viđenje pri različitom stepenu osvjetljenja. Predmeti se mogu vidjeti pri sunčevoj i mjesečevoj svjetlosti koja je nekoloko hiljada puta slabija. Prilagođavanje na svjetlost se izvrši najviše za pet minuta. Pri prelasku iz svjetlije u tamnu sredinu ili pri zasljepljivanju javlja se drugi, duži proces. Taj proces prilagođavanja na tamu traje deset do dvadeset minuta, a potpuno prilagođavanje javlja se tek poslije nekoliko sati. Uzrast i individualne razlike su u tijesnoj vezi sa sposobnošću prilagođavanja. S povećanjem uzrasta sposobnost prilagođavanja na tamu opada na dosta izražajan način. Granice dokle se može bez pomicanja očiju vidjeti određuju vidno polje. Vidno polje dva oka se u širem centralnom predjelu poklapa i u toj zoni opažanje predmeta je jasnije. Perimetrijskim ispitivanjem dobijaju se tačno granice vidnog polja koje se, kod osoba sa normalnim poljem vida, kreću bočno oko 90 stepeni, nizalno i na dolje oko 60 stepeni i na gore oko 50 stepeni. Za vozača je najznačajnije horizontalno vidno polje koje za oba oka iznosi oko 180-210 stepeni. Sa kojom jasnoćom će se predmet vidjeti, zavisi od osnovne na kojoj se predmet opaža. Kada su objektivne razlike predmeta i osnove veće, stepen kontrasta je veći. Vidljivost svjetlosne draži je određena i osobinama drugih draži koje su prisutne na podlozi, kao i jasnoćom granica između draži i osnove. Npr. sivi kvadrat na plavoj podlozi je svjetliji nego na bijeloj podlozi iako je potpuno iste svjetline.

Slika 1 Promjena svjetline kvadrata na različitoj podlozi Opažanje predmeta pretpostavlja opažanje osnovnih obilježja predmeta: oblika, boje, sastava, položaja i da li se predmet kreće. Pri posmatranju predmeta prvo se nameće forma predmeta, zatim boja i svjetlina, a tek poslije nastaje njihovo razvrstavanje i raspoznavanje. Nezavisno od rastojanja sa koga se posmatra, obično ono što je u periferijskom dijelu viđenja jeste osnova, a figura u centralnom dijelu.

6

Pri posmatranju predmeta na rastojanju, svi bliži i dalji predmeti koji se direktno ne posmatraju sačinjavaju osnovu. Predmeti se skoro uvijek opažaju kao da su postavljeni u pravouglom odnosu sa pravcem posmatranja iako oni mogu biti nakrivljeni u prostoru. Prometni znak kružnog oblika posmatran iz različite uglovne pozicije opaža se da je kružnog oblika iako je odražena slika na mrežnjači oka eliptične forme, kao što je na slijedećoj fotografiji.

Fotografija 11 Kružni prometni znak se opaža da je kružnog oblika iako se na mrežnjači najčešće odslikava u eliptičnom obliku

2.2. „Čitanje“ prometnih znakova U ukupnom vremenu vožnje, koje se uglavnom sastoji u kontrolisanju putanje kretanja vozila, signalizacija zauzima samo oko 10 % ukupne aktivnosti vozača. Zbog toga je vrlo važno da se ostvari kvalitetan kontakt između vozača i poruka koje prenosi signalizacija. Vidno polje vozača formira se na osnovu mreže fiksacionih tačaka i osnovna karakteristika mu je da se sa povećanjem brzine sužava, što znači da je sa većom brzinom pažnja vozača skoncentrisana na uže polje. Istraživanja polja pažnje pokazala su da se unutar polja pažnje mogu pojaviti zone sa gušćim rasporedom fiksacionih tačaka, čemu je sigurno uzrok neki prometni znak ili neki neubičajni elemenat puta. Na slijedećoj slici se vidi koliko vozač ima malo vidno polje kada „fiksira“ pogled, a to područje obuhvata samo dva stepena.

Slika 2 Promjena vidnog polja kada vozač fiksira pogled Ako se analizira kontakt vozača i elementa signalizacije (vertikalne), može se uočiti da je to proces koji se sastoji od šest faza:

uočavanje, predstavlja otkrivanje u kontaktu sa okolinom, znak treba da se ističe u odnosu na pozadinu;

prepoznavanje–identificiranje, predstavlja raspoznavanje znaka po boji i obliku, što omogućava da se prepozna vrsta poruke na koju se nailazi (opasnost, zabrana, obavještenje itd.);

čitanje, je najznačajniji dio procesa u kojem prometni znak, tekstom, numeričkim oznakama i simbolima prenosi unaprijed pripremljenu poruku vozaču;

tumačenje, sadržaj informacije na znaku treba razumjeti;

pamćenje, informacija treba da bude u „pamćenju“ i upotrebljiva određeno vrijeme;

poticaj na ponašanje i vladanje, informacija u određenoj mjeri dovodi do promjene ponašanja učesnika u prometu.

Efikasnost prometnog znaka može da se posmatra kroz ispunjenje nekoliko osnovnih zahtjeva:

• odgovarajuća veličina znaka i simbola, u direktnoj su zavisnosti od značaja ceste i brzine koja se ostvaruje na cesti;

• boja znaka, je bitna jer se njome definiše vrsta poruke koja se prenosi korisnicima;

• svjetlosni kontrast direktno utiče na čitljivost znaka i neophodno je da se uvijek ostvaruje maksimalna kontrast između boje podloge i boje elemenata na njoj;

• visina slova i simbola i razmak između njih imaju poseban uticaj na čitljivost znaka. Ovaj elemenat je predmet proračuna na bazi brzine kretanja vozila i uslova čitljivosti;

• broj informacija, znakovi sa velikim brojem informacija postaju nečitljivi, a time i nerazumljivi. Kao optimalan broj obično se

7

uzima 5-6 informacionih jedinica. Informacionu jedinicu predstavlja svaka unformacija koja se daje vozaču (strelica, natpis, broj ceste ...);

• osvjetljenost znaka, ostvaruje se primjenom visokokvalitetnih reflektirajućih materijala, ugradnjom svijetala na znaku i sl.;

• održavanje prometnog znaka, treba da se vrši redovno i kvalitetno.

Na osnovu provedenih istraživanja, u većem broju različitih zemalja, o „primjećenosti“ zadnjeg znaka kojeg su vozači prošli sa vozilom došlo se do zaključka da gotovo polovina vozača nije registrovala iste. U tabeli koja slijedi su dati rezultati istraživanja Juhansona i Rumara iz 1966. godine. Naziv prometnog znaka Procenat registrovanja Ograničenje brzine 78 % Policijska kontrola 63 % Divljač na cesti 62 % Opasnost na cesti 18 % Obilježeni pješački prijelaz 17 %

Tabela 1 Broj vozača koji je primjetio novopostavljeni znak

2.3. Reflektirajući prometni znakovi Reflektirajući prometni znakovi čine grupu znakova kod kojih je lice znaka izrađeno od posebnih retroreflektujućih materijala. Noću se predmeti mogu vidjeti ukoliko emituju ili reflektuju veću količinu svjetlosti i boje u odnosu na okruženje. U primjeni su tri tipa retroreflektirajućih materijala:

• Materijal klase I ; • Materijal klase II; • Materijal klase III.

Materijal klase I poznat je još i kao materijal sa ulivenim sočivima, jer su mu reflektori (staklene kuglice) zalivene u transparetnu plastiku. Jačina retrorefleksije iznosi oko 70 cd/lux/m2 (mjereno na srebreno-bijelom materijalu). Materijal klase II poznat je još i kao materijal sa sočivima u kapsuli. Sočiva su nalijepljena na plastični nosač, a njihov gornji dio se nalazi u vazduhom napunjenoj kapsuli koja je zatvorena transparetnim plastičnim zaštitnim slojem. Pored toga, površina materijala zaštićena je posebnim slojem („top coat“) koji materijal štiti od štetnih uticaja sunca, atmosferija i sl. Jačina retrorefleksije iznosi oko 250 cd/lux/m2 (mjereno na srebreno-bijelom materijalu).

Materijal klase III je prizmatični reflektirajući materijal predviđen za izradu prometnih znakova koji moraju biti uočljivi sa velikog rastojanja. Vrijednost retrorefleksije mu je vrlo visoka i iznosi oko 800 cd/lux/m2 (mjereno na srebreno-bijelom materijalu). 2.4. Osvjetljenost prometnih znakova Prometni znakovi trebaju biti približno identično vidljivi i danju i noću, te ravnomjerno osvjetljeni na cijeloj površini. Potrebno je da prometni znakovi budu dobro osvjetljeni da bi bili identični danju i noću u pogledu boje, oblika i veličine. Vidljivost prometnih znakova i ostale njihove perfomanse u noćnim uslovima mogu da dođu do izražaja samo ukoliko dobiju dovoljnu količinu svijetla od prednjih svjetala vozila, kada automobil prilazi znaku. Prednja svijetla vozila projektovana su tako da najveći dio svjetlosti dobijaju znakovi na desnoj strani ceste. Daleko manje svjetlosti dobijaju znakovi na lijevoj bankini ili oni koji su postavljeni iznad kolovoza, na portalu. Na slijedećoj slici je data distribucija svjetlosti prednjih svjetala na prometne znakove.

Slika 3 Distribucija svjetlosti prednjih svjetala vozila

Istraživanja su pokazula da znak na lijevoj bankini dobije nešto više od 1/5 (oko 22 %) svjetlosti koju dobije znak na desnoj bankini. Znak iznad kolovoza, iznad desne trake 1/6 (oko 17 %), dok znak iznad lijeve trake dobije samo 1/7 (14 %) svjetlosti. Osvjetljavanje prometnih znakova predstavlja vrlo značajnu komponentu u uočljivosti, vidljivosti i razumljivosti istih. Za vozače je od najveće važnosti da jasno uočavaju sve potrebne detalje, te da mogu sa sigurnošću i dovoljno brzo utvrditi njihovo mjesto i raspored, a naročito je važno da mogu dobro pratiti trasu kolovoza (pravac, ivičnjake i signalizaciju). Znatan dio prometa (oko 25 %) odvija se noću, a rezultati statističkih proučavanja ukazuju da je potencijalni rizik prometne nezgode po jedinici vozilo-km za približno 60 % veći noću nego danju.

8

Sigurno je da ćemo dobrom izvedbom javne rasvjete smanjiti broj prometnih nesreća za približno 30 %. 3. EFIKASNOST PROMETNE

SIGNALIZACIJE Efikasnost prometne signalizacije može se ocjeniti kao zbir efikasnosti pojedinih njenih elemenata. Efikasnost znaka zavisi, prije svega, od kvaliteta čitljivosti. Na to utiču: veličina površine znaka, boja osnove i stepen kontrasta između boje osnove znaka i okruženja. Faktori koji utiču na efikasnost komponenti prometne signalizacije su dati na slijedećem blok dijagramu (slika 4 ) , a koji u pojedinim trenucima mogu da imaju znatan uticaj u procesu uočavanja, identifikacije i čitanja signalizacije.

OBILJEŽJAPROMETNICA

- nagibi- zakrivljenost- dimenzije kolovoza- stanje kolovoza- rang prometnice- stanje bankina- ...

OBILJEŽJA ZNAKOVA- oblik- vrsta simbola- dimenzije elemenata- kontrast- refleksija- osvjetljenost- održavanje- starost

OBILJEŽJA VOZAČA

- obu- zamor- du- psiho-fizi- kvalitet o

ćenost

čkog stačko stanječnog aparata

žina voza ža

EFIKASNOST KOMPONENTISIGNALIZACIJE

OBILJEŽJA PROMETNOG TOKA

- vozno-dinami- konstruktivna (povr zastakljenih dijelova)- efikasnost svjetiljki (dugih i kratkih sv.)

čkašina

OBILJEŽJA VOZILA

- protok- brzine- struktura toka

Slika 4 Šema faktora koji utiču na efikasnost komponenti prometne signalizacije

4. POSTAVLJANJE SIGNALIZACIJE Postupci ugradnje horizontalne signalizacije zavise od primjenjenog materijala (bojilo, plastika, aplikativni materijali) i kvaliteta oznaka. Postupci ugradnje se zasnivaju na pneumatskim, kompresorskim, mehaničkim, gravitacionim i drugim alatima koji omogućuju mješanje, grijanje, kretanje i nanošenje materijala na površini kolovoza. Postavljanje prometnih znakova možemo posmatrati kroz dva aspekta:

• prometni uslovi za postavljanje prometnih znakova;

• pravila za postavljanje znakova – izbor lokacije.

Prometni znakovi postavljaju se tako da prenesu određenu poruku korisnicima puta u vezi sa uslovima pod kojima mogu da ostvare sigurnu vožnju na cesti. Vrlo je važno da se sagledaju svi uticajni faktori da bi znak bio prihvaćen od strane korisnika, da se vodi računa o jednoobraznosti poruka koje se prenose. 4.1. Izbor lokacije Za postavljanje odnosno za izbor lokacije prometnih znakova postoji nekoliko osnovnih principa:

znakovi se postavljaju da mogu da budu pravovremeno uočeni i prepoznati, ostavljajući vozaču dovoljno vremena da reaguje na poruku koju prenosi;

znakovi koji se postavljaju ne smiju da zaklanjaju niti da ometaju vidno polje učesnika u prometu;

znakovi se postavljaju tako da budu pod jednakim uslovima protumačeni u dnevnim i noćnim uslovima;

ukoliko se postavlja više znakova, oni ne smiju zaklanjati jedni druge niti da dovode u sumnju poruke na ostalim znakovima;

znakovi se postavljaju tako da ne ometaju normalno kretanje pješaka niti da budu zaklonjeni od pješaka i vozila u kretanju i mirovanju;

prometni znakovi se postavljaju uvijek u slobodnom profilu prometnice;

znak ne smije biti postavljen tako da bude zaklonjen stubovima rasvjete, krošnjama drveća ili drugog zelenila.

Osnovno pravilo za postavljanje prometnih znakova jeste da znak, u principu, treba uvijek da bude postavljen na desnoj strani ceste, gledano u smjeru kretanja.

9

Međutim, u odnosu na ovo pravilo postoji čitav niz izuzetaka, pa znakovi mogu biti ponovljeni i na lijevoj strani ceste, na razdjelnom ostrvu kod cesta sa više prometnih traka i iznad kolovoza. Znak „obavezno obilaženje sa desne strane“ se postavlja na vrhu razdjelnog ostrva, sa lijeve strane, gledano u smjeru kretanja (to je jedini izuzetak od osnovnog pravila).

Rastojanje jasne vidljivosti znakova, računajući srednje brzine, u naseljenim mjestima iznosi 50 do 80 m odnosno 150 do 200 m van naseljenih mjesta.

4.2. Prometni znakovi u horizontalnoj ravni U slučajevima kada je potrebno posebno potencirati značaj neke zabrane, opomene ili obavještenja, na mjestima gdje je pažnja vozača više koncentrisana na kolovoz nego na situaciju pored ceste primjenjuju se znakovi u horizontalnoj ravni. Najčešća mjesta primjene znakova u horizontalnoj ravni su:

u zoni škola i ostalih objekata sa velikom atrakcijom;

u zonama radova na prometnicama; u zonama pružnih prijelaza; u zoni ukrštanja dvije ili više prometnica

istog ranga, gdje jedna gubi prioritet; na cestama gdje je , zbog različitih uticaja

(veća brzina, karakteristike ceste), pažnja vozača usmjerena više na cestu i elemente horizontalne signalizacije vođenja.

Slika 5 Prometni znak u horizontalnoj ravni „djeca na cesti“ Znak u horizontalnoj ravni treba da bude što vjernija kopija prometnog znaka iz vertikalne ravni. Pogodno je zbog toga koristiti znakove maksimalnih dimenzija po Pravilniku o prometnim znakovima (1,2 m strana trougla i 0,9 m prečnika kruga). 5. PUTOKAZNA SIGNALIZACIJA Razvoj vozila, cestovne mreže i povećano kretanje ljudi i roba dovodi do sve kompleksnijih i sofisticiranih načina prenošenja poruka i definisanja informacija koje su potrebne vozačima da se sigurno kreću do odredišta. Vođenje prometa moguće je ostvariti na više načina, gledano sa stanovišta elemenata kojima se

korisnicima prenose potrebne informacije. U najvećem broju slučajeva, primjenjuju se dva sistema:

vođenje prometa po nazivima odredišta, i vođenje prometa po brojevima cestovnih

pravaca (prioretnu informaciju predstavlja broj ili oznaka cestovnog pravca).

Najčešće se koristi kombinacija ova dva sistema. Prenošenje poruka korisnicima vrši se slijedećim elementima:

naziv odredišta ili cestovnog pravca (netpis); simbol (strelica, piktogram); i boja osnove znaka.

5.1. Vođenje prometa Korištenjem elemenata za prenošenje poruka korisnicima i njihovim raspoređivanjem na znakovima, po utvrđenim i standardnovanim pravilima, formiraju se znakovi putokazne signalizacije. Njihovo dalje korišćenje i raspored na prilazima raskrsnicama predstavlja sistem vođenja prometa. U praksi su poznata dva sistema vođenja prometa znakovima putne signalizacije:

• vođenje prometa po smjeru kretanja (označava se samo način kretanja prema određenom odredištu), i

• vođenje prometa po prometnim trakama (pored smjera kretanja označavaju se i prometne trake koje treba koristiti za kretanje željenim smjerom, na višetračnim cestama).

U slučajevima regulisanja prometa svjetlosnim signalima, posebno ukoliko se ovi postavljaju iznad kolovoza, zahtjeva se kombiniranje ova dva načina vođenja prometa. 5.1.1. Vođenje prometa na običnim cestama Vođenje prometa na običnim cestama tj. cestama sa raskrsnicama u istom nivou predviđa četiri stepena obavještenja:

prethodno obavještenje I stepen obavještenje o prestrojavanju II stepen obavještenje o skretanju III stepen potvrdno obavještenje IV stepen

Prvim stepenom obavještenja (prethodno obavještenje) vrši se prethodno i opšte obavještavanje učesnika u prometu o raskrsnici na koju se nailazi i daju se opšta obavještenja o njoj. U

10

ovom stepenu obavještenja koristi se znak „raskrsnica“.

Fotografija 12 «Raskrsnica»

Drugim stepenom obavještenja (obavještenje o prestrojavanju) učesnici u prometu dobijaju obavještenja na prilazu raskrsnici o namjeni pojedinih prometnih traka. Koriste se znakovi za prestrojavanje sa nazivima naseljenih mjesta (predputokazne table).

Fotografija 13 «Predputokazna tabla»

Trećim stepenom obavještenja (obavještenje o skretanju) učesnicima u prometu direktno se ukazuje na mjesto skretanja i smjer kojim treba da se kreću do željenog odredišta. U ovom stepenu obavještenja primjenjuju se putokazi i putokazne table.

Fotografija 14 «putokazi i putokazne table» Četvrtim stepenom obavještenja (potvrdno obavještenje) učesnicima u prometu daje se potvrda pravca kretanja nakon prolaska kroz raskrsnicu. Na taj način se učesnici u prometu obavještavaju o naseljenim mjestima na cestovnom pravcu kojim se kreću. U ovom stepenu obavještenja koristi se znak „potvrda pravca“ na koji se upisuje najviše pet naziva odredišta kao i udaljenosti do njih.

Fotografija 15 „potvrda pravca“

5.1.2. Vođenje prometa na autocestama i cestama sa raskrsnicama u više nivoa

Kod vođenje prometa na autocestama i cestama sa raskrsnicama u više nivoa (prometnice visokih kategorija) koriste se različiti znakovi koji se u pojedinim stepenima obavještenja primjenjuju u zavisnosti od režima kretanja i geometrijskih karakteristika prometnih čvorova. U sistemu vođenja prometa obavezno je da se pojave sva četiri stepena.

11

U prvom stepenu obavještenja koristi se znak „raskrsnica“, a postavlja se na 1000 m od tačke gdje počinje traka za izlivanje i znak „predputokaz“ koji se postavlja na 500 m od tačke početka trake za izlivanje.

Fotografija 16 „raskrsnica“

Fotografija 17 „predputokaz“

U drugom stepenu obavještenja koristi se putokazi iznad kolovoza na portalu i postavljaju se na mjestu gdje počinje traka za izlivanje.

Fotografija 18 „putokaz na portalu“

U trećem stepenu obavještenja koristi se „tabla za označavanje izlaza“, ali ovdje je moguće primjeniti i znak „putokaz“ na kome su označena odredišta do kojih se stiže preko tog izlaza. Ovi znakovi postavljaju se na vrh razdelnog ostrva na početku izlazne trake.

Fotografija 19 „putokaz“

U četvrtom stepenu obavještenja koristi se znak „potvrda pravca“, koji se postavlja na 500 metara iza posljednjeg priključka.

Fotografija 20 «potvrda pravca» 5.2. Neadekvatna signalizacija Na cestama širom Bosne i Hercegovine možemo primjetiti jedan veći broj primjera neadekvatne prometne signalizacije. To je vjerovatno posljedica poslijeratnog stihijskog i nestručnog postavljanja signalizacije koja zbunjuje vozače, negativno djeluje na učesnike u prometu , a time i na sigurnost prometa.

12

Naredni prizori – fotografije su jedan mali dio neadekvatne signalizacije na našim cestama.

Fotografija 21 «putokazi - komercijalni»

Fotografija 22 «tabla u rastinju»

Fotografija 23 «škola bez pješačkog»

Fotografija 24 «obavezan smjer ?»

Fotografija 25 «izblijednjeli putokazi»

Fotografija 26 «raskrsnica i prvenstvo

13

Fotografija 27 «ograničenje na magistrali»

Fotografija 28 «raskrsnica, gdje li je»

Fotografija 29 «zaklonjena p. tabla»

6. ZAKLJUČAK

Prometna signalizacija sa : znakovima, signalima, oznakama, različitim obavijestima i uputama je neophodno i najvažnije sredstvo za učesnike u prometu kako bi imali mjerodavne i učinkovite informacije. Uspješno upravljanje prometom postiže se tako da učesnici dobiju na vrijeme tačne informacije koje su prilagođene svim nivoima ponašanja i tehnikama zaključivanja učesnika u prometu. Nedostaju financijska sredstva koja bi trebalo uložiti radi potpunog informiranja vozača u toku kretanja i na svim mjestima. Nedostaje potpuna i odgovarajuća signalizacija, kao i održavanje sistema upravljanja prometom. To su objektivne teškoće, ne samo siromašnih zemalja, već i najrazvijenih zemalja svijeta. Međutim, postavljanjem adekvatne horizontalne i vertikalne signalizacije, uz male investicije, dobijamo izuzetno velike i pozitivne rezultate povećanja sigurnosti svih učesnika u prometu, te povećavamo propusnu moć na prometnicama. Sigurnost prometa postala je dio globalne politike većine zemalja a noročito zemalja Europske unije. Zemlje Evropske unije imaju za cilj da do kraja 2010. godine smanje broj poginulih na sto hiljada stanovnika na sedam poginulih. Preostaje nam dalje i stalno usavršavanje cestovne prometne signalizacije i usklađivanje zakonske regulative sa pozitivnim iskustvima iz razvijenih zemalja. Kvalitetnom signalizacijom i boljom regulacijom prometa broj prometnih nesreća može se smanjiti za petinu.

LITERATURA

1. B. S.Z, B. S.,S.V. i S.M. : Elementi saobraćajnog projektovanja vertikalna signalizacija, Univerzitet u Beogradu, Saobraćajni Fakultet, 1995.

2. B. S., P. Z., S. V. i S. M. : Elementi

saobraćajnog projektovanja horizontalna signalizacija, Univerzitet u Beogradu, Saobraćajni Fakultet, 1997.

3. S. M. : Saobraćajna psihologija, Naučna knjiga

Beograd, 1997. 4. A.E., N.P.G., C.H.,P.L. i L.A. : Trafiksakerhet en

kunskapsoversikt, Studentlitteratur Lund, 1998. (Švedska).

Documents

Uticaj signalizacije na sigurnost prometa