Uvod u filologiju latinskog jezika

UVOD U FILOLOGIJU LAT. JEZIKA

predavanje prof. O.Perić

FILOLOGIJA – grč. ljubav prema riječima, prijatelji riječi; jezikoslovlje- znanost o jezicima, napose grč. i lat.- proučavanje jez. pojava – gram. i knjiž.

- prvi puta se pojavljuje u PLATONOVIM pismima (zakonima)- zatim kod aleksandrijskih gramatičara – pojam filologa – ne samo ljubav prema riječima nego i

proučavanje tekstova

- kralj PTOLOMEJ; 3. st.pr.K., osniva u Aleksandriji kompleks zgrada (hram muza) u kojoj je bila velika knjiž. – tamo je dobro plaćao učenjake za proučavanje tekstova – uništena u doba Aurelijana 272. g. – trajala je 500.g.

- u doba Kalimaha (knjižničar) – oko 400 000 svitaka- u doba Cezara 700 000 primjeraka – 47. Cezar opsjeo Aleksandriju i htio prebaciti knjige u Rim

- U Pergamonu (Mala Azija) – velika knjiž. sa znanstvenim knjigama – veliki dio grč. knjiž.

- zadatak knjižničara – opisivati i atribuirati dijelo – odrediti autora, knjiž. vrstu, uspoređivanje raznih rukopisa, staviti stvarni (realia) komentar

- NAJPOZNATIJI KNJIŽNIČARI u Aleksandriji –1. ZENODOT IZ EFEZA – 325-245.g.pr.K. – prvi podjelio Homera na pjevanja; njegovo prvo

kritičko izdanje Homera na temelju rukopisa2. KALIMAH KIRENJANIN – 310-240.pr.K. – napisao – PinakeS – povijest grč. književnosti;

podijeljeno na epske, lirske, dramske pjesme, govornike, filozofe – svako je djelo određeno imenom, prva riječ dijela i br. redaka

3. ERATOSTEN KIRENJANIN – 284-200.pr.K. – prvi za sebe upotrebljava ime filologos (u značenju čovjeka obrazovanog višestrukim znanjima); RAD O ANTIČKOJ KOMEDIJI (djelo u 12 knjiga – raspravlja o činjenicama u kom. te kritikom teksta)

- Rimski knjižničar - LUCIUS ATEIUS PRAETEXTATUS – Grk – u Rim došao kao rob Marka Ateia – retoričar i gramatičar – veliki prijatelj Salustija i Azimija Polinija – pomagao im u njihovom književnom radu

CICERON – pisma; koristi naziv filologija - “... ne opera et oleum philologiae meae perierit.”“... da ne bi propao trud i ulje potrošeno za moju filologiju.”

- u antici – naziv filolog se davao knjiž. obrazovanom poznavaocu jezika, knjiž. i ostalih znan. disciplina

- u srednjem vijeku – DE NUPTIS MERCURI ET PHILOLOGIA (O ŽENIDBI MERCURIA I FILOLOGIJE) – napisao Matianus Capella – djelo iz 5.st. – rimski pisac, dolazi iz Afrike (Madaula) – enciklopedija znanje tog vremena u 9 knjiga – nastalo nakon Alarikova osvajanja Rima i prije pada Afrike (410-429); - SEPTUM ARTES LIBERALES (7 SLOBODNIH UMIJEĆA) – temelj obrazovanja, 7 “muzi” – sadržaj TRIVIUM (gramatika, retorika, dijalektika) i QUADRIVIUM (geometrija, aritmetika, astronomija i muzika)

- 8.-9.st. – važno – na dvoru Karla velikog osniva se Schola Palatina (Dvorska škola) koju vodi Alkuin iz Yorka – osnivaju skriptorije gdjese prepisuju antički tekstovi; otkrivaju kodekse antičke književnosti

IKor


- u današnjem smislu kao znanstvena disciplina filologija JE ROĐENA 8.4.1777. – kad se F. AUGUST WOLF upisuje na studij u Gottingenu kao studiosus philologiae – započeo temeljito proučavanje

- napisao Uvod u Homera (ROLEGOMENA AD HOMERUM) i Povijest lat. književnosti- prema W. – filol. je proučavanje svega što je potrebno da se dobije pravilna interpretacija knjiž.

teksta i s time spozna antika u svoj svojoj cjelovitosti (činjenice - npr. povijest u kojoj je djelo nastalo)

- nastaje naziv KLASIČNA FILOLOGIJA- Aulo Gelije (2.st.) u djelu NOCTES ATTICE uvodi pojam pisaca I. reda koji su pridonjeli

književnosti – classicus (nastalo od naziva za 1. klasu građana koji su prihvaćali porez – classici)

- Walter Kroll smatra da je klas. filolog. znanost koja obuhvaća sve discipline koje se bave antičkim svjetom: arheologija, numizmatika, epigrafija, pov. umjetnosti...; nastaju veliki priručnici; naziv NAUKA O STARINI

- danas – FILOLOGIJA – proučavanje i tumačenje činjenica koje se temelje na proučavanju tekstova

- prof. Katičić u hrv. leksikonu dao je najbolju definiciju – disciplina koja se sustavno bavi kulturno relevantnim tekstovima i preko njih otkriva sadržaje i značajke koje sredine ili tekstova; gl. je cilj poznavanje jezičnog izraza i povijesti tekstova pa je po tome ona discip. koja se obuhvatno bavi jezikom i knjiž.; od lingv. i znanosti o knjiž. razlikuje se posebnim gledištem kojim pristupa istim predmetima; pouzdano utvrđivanje teksta i njihovo temeljito tumačenje (egzegeza ili hermenelitika)

- u širem smislu obuhvaća svako bavljenje jezikom i knjiž. posebno gram., historij. poredbenom lingv., leksikologijom, etimologijom i starijom knjiž.

IZVORI ZA POZNAVANJE LAT. 1. PAPIRUSI2. NATPISI3. KODEKSI

IKor - 2 -


1. PAPIRUSI

- PAPIROLOGIJA – znanost koja proučava papirus – mlađa znanstvena disciplina iz 19. i 20. st.- ima mnogo više grč. papirusa- 1752.-1754. – važno za lat. papiruse – kada su se vršila istraživanja grada Herculana (grad

stradao od Vezuva) pronađena je vila koja je pripadala Luciju Karpurnimu Pizonu Cezoninu (Caesoninus) gdje je nađeno cca 2000 pougljenjenih svitaka (vila je imala veliku knjižnicu); prozvana VILA PAPIRUSA

- Charta Borgiana u Egiptu u 18.st. – objavljena 1788. – trgovac sa Napoleonovom ekspedicijom našao papirus kod Keopsove piramide i dao ga papi Stephanu Borgii

- papirusi mogu biti –1. KNJIŽEVNI – sadrže pisani tekst2. LITERARNI3. DOKUMENTARNI – sudski spisi, ugovori, školske vježbe – dragocjeni za upoznavanje

funkcioniranja ustanova i škola

- Carmen de bello Atiaco – opisuje zadnje god. Augustova života i rat- fragmenti Ciceronovih govora sa grčkim bilješkama – najpoznatiji papirus sa dijelovima govora

IN CAILINAM I.; djelo DIVINATIO – pokazuje da je Ciceron bio školski pisac- SALUSTIJE – 5 papirusa – 2 Katilinine urote, 2 rat s Iugurtom, Povijesti- najzastupljeniji na papirusima – VERGILIJE – čitan u školama – fragmenti: iz Georgika (9

papirusa Eneide, grč. parafrazu 4. i 5. pjevanja, 6 papirusa paralelnog grč. i lat. teksta)- zastupljeni i Terencije, Ulpijan, Juvenal, Lucan, Tit Livije,...

IKor


2. NATPISI

- sve ono što je napisano na nekom trajnom materijalu – kamenu, mramoru, bronci, staklu,...- EPIGRAFIJA – filološka znanstv. disc. koja proučava natpise, bavi se čitanjem i interpretacijom

natpisa na osnovi predmeta na kojem su napisani ili na osnovi zbirki već objavljenih natpisa- imaju prednost pred rukopisima – autentični, netaknuti tekstovi nastali isto kad su i živjeli

kamenoresci (lapidariji, marmorariji)- najstarija zbirka natpisa se javlja u doba KAROLINŠKE REFORME- EINSIDELN – zapisao natpise – zovu ga ANONYMUS EINSIDLENSIS – 9.st.- u 15. st. zbirke humanista – najpoznatiji humanisti – POGGIO BRACCIOLINI (1380-1439),

CIRIACO DEI PIZZICOLI (1391-1457) – rukopisi- prva tiskana zbirka – 1588. IUSTUS LIPSIUS- FASTI CONSULARES 1546. & FASTI ANNI JULI – ANNI 1547.- u Ankari – 1555.g. – Monumentum Ancyranum – 1. primjerak Aug. mauzoleja u Rimu – kopije

razaslane

- temeljno djelo CIL – Corpus inscriptionum Latinarum – 1863. izdavanje pod vodstvom Theodora Monmsena – sadrži natpise od najstarijeg doba pa do 6. st. – kronološki slijed i prema geog. pripadnosti

- svi drugi poredani prema geog. pripadnosti

CIL X.(10.knjiga) 7296TITVLIHEIC (hic-ovdje)ORDINANTVR ETSCVLPVNTVRAIDIBVS (aedibus) SACREIS (sacris)CUM (+ab) OPERVM (g.pl. – greška)PVBLICORVM

OVDJE SENATPISINARUČUJU IUREZUJUZA SVETE HRAMOVESA JAVNIMRADOVIMA

sthlaienqadetupountai kaicarassontainaotS iersiSsun energeaiSdhmosiaiS

- daju nam puno podataka npr. pravopisnih, poznavanje grč. imena,...

LATINSKO IME- sastoji se od praenomen, nomen & cognomen- završavaju na -ius, -eius, -aius, -aeus- imena etrurskog podrijetla svršavaju na -as, -eas, -inas, -arna, -erna, -enna, -inna, -ina- umbrijska i piceljska na –anus, -enus- galska na –acus, -avus- cognomen dolazi od neke fizičke osobitosti npr. Longus, Barbarus, Nascia- djeci se često davao nadimak sa nekom željom npr. Pius, Clemens, Fortunatus- cjeli je niz nadimaka vezanih uz stočarstvo i poljoprivredu npr. Cicero – slanutak, Fabius – bob,

Asinus – magarac

NADGROBNI NATPISI (EPITAFI)- u poč. kratki, kasnije običaj da se uz ime pokojnikovo doda ELOGIJ u saturnijskom stihu,

heksametru, jambskom senametru

IKor


- krajem republike već se spominju i bogovi Mani, a od Augustova doba epitaf postaje posveta tim bogovima

Dis Manibus SacrumPosveta bogovima Manima

- uz to stoji i ime pokojnika, dob, čime se bavio,...- najpoznatiji natpisi s grobova obitelji Scipiona

Cic. Tusc. I, 7, 13an tu egressus porta Capena,cum Calatini, Scipionum, Seniliorumsepulcra vides, miseros putas illos?

zar ti, izašavši kroz Capenska vrata,kad vidiš grobove Kalatina, Scipiona, Senilijevaca,misliš da su oni bili siromašni?

L. CORNELIO CN. F. SCIPIOCORNELIVS LVCIVS SCIPIO BARBATVSGHAIVOD PATRE PROGNATVS FORTIS VIRSAPIENSQVE QVOIVS FORMA VIRTVEIPARISVMA FVIT CONSOL CENSOR AIDILISQVEI FVIT APVD VOS TAVRASIA CISAVNASAMNIO CEPIT SVBIGIT OMNELOVCANAM OPSIDESQVE ABDOVCITepitaf, 3. st.pr.K.

KLASIČNI Lucius Cornelius Guaei filius ScipioCornelius Lucius Scipio BarbatusGuaeo patre prognatus, fortis virsapiensque, cuius forma virtutiparissima fuit, consul, censor, aedilisqui fuit apud vos. Taurasiam, Cisaunamsamnium cepit. Subigit omnemLucaniam, absidesque abdusit.

L. Cornelio L. F. Scipio(a)idiles, cosol, cesor honc oino ploirume cosentiout Romae/omaniduonoro optumo fuise viroLuciom Scipione. Filios Barbariconsul, censor, aidilis hic fuct apud voshec cepit Corsica Aleriaqe urbededet Tempestatebus aide meretod

KLASIČNILucius Cornelius Lucii filius Scipioaedilic, consul, censorHunc unum plurimi consentiunt Romae/Romanibonorum optimum fuisse virumLucium Scipionem. Filius Barbaticonsul, censor aedilis hic guit apud voshic cepit Corsicam, Aleriamque urbemdedit Tempestatibus aedem merito.

Magna sapienta multasque virtute Ovaj kamen sadrži veliku mudrost i mnoge vrlineAetate quam parva pocidet hoc saxsum. sa malenom dobi (mladenačkim godinama).

EPITAF KLAUDIJI

HOSPES QVOD DEICO PAVLLVM EST ASTA AC PELLEGEHEIC EST SEPULCRVM HAV PVLCRVM PVLRAI FEMINAENOMEN PARENTS NOMINARVNT CLAVDIAMSVOM MAREITOM CORDE DEILEXIT SOVOCINATOS DVOS CREAVIT HORNVC ALTERVMIN TERRA LINQVIT ALIVM SVB TERRA LOCATSERMONE LEPIDO TVM AVTEM INCESSV COMMODODOMVM SERVAVIT LANAM FECIT DIXI ABEI

KLASIČNIMorfes, quod dico paulum est, adsta ac perlegeHic est sepulcrum haud pulchrum pulchrae femineNomen parentes nominarunt ClaudiamSuum maritum corde dilexit suoNutos duos creavit, horum alterumin terra linquit, alium sub terra locat.Semone lepido tum autem incessu commodoDomum servavit. Lanam fecit. Dixi. Abi

+ Prijevod –Stranče, ovo što kažem je malo, pristupi i pročitajovdje je grob ne baš lijepe žene, roditelji su joj dali ime KlaudijaSvoga je muža svojim srcem voljela,rodila je dva sina od kojih je jednog

IKor - 5 -


ostavila na zemlji, a drugog ostavila pod zemljom.Lijepo je govorila i skladno hodala. Čuvala je kuću. Vunu je prela (činila). Rekoh, odlazi.

- FIBULA PRAENESTINA – zlatna kopča nađena u mjestu Nestina – smatra se najstarijim natpisom, potvrdom lat. jezika; iz 7.st.pr.K. –potvrda o najstarijoj fazi lat. jez.

- piše se s desna na lijevo- na kopči piše: (zlatar) Manije je mene učinio za Numerija

- TROSTRUKI VRČ – iz 5.st.pr.K. – 1880. nađen u Rimu, u dolini između Qvirinala i Divinala- natpis se naziva DVENOS – duenos iovesat >iurat – zaklinjati se; deivos-divos-deos

NATPISI KOJI ULAZE U GRUPU JAVNIH AKATA- ploča nađena 1866. u Španjolskoj u mjestu Gades, a sada se nalazi u Louvreu- njezin tekst se odnosi na jedan dekret, odluku Lucija Emilija Paula iz 189.g.pr.K.

L. Aemilius L.F. imperator decrevitut(i) qui Hastensium serviin turri Lascutana habitarentliberi essent, agrum oppidumquequod ea tempestate posedissentitem possidere haberequeiusit, dum populus senatusqueRomanus vellet. Act. in Castrisa.d. XII. K. Febr.

+ Prijevod – Lucije Emilije imperator je odlučioda robovi Hasteregije koji naseljavaju Lascutansku tvrđavubudu slobodni i zapovjedio jeda posjeduju polje i gradinušto su u to doba da jednako posjedujui imaju dok narod i senat Rimski bude htio. Učinjeno u logoru.21. sječnja

- LEX JULIA MUNICIPALIS – iz 45. g.pr.K. kojom Cezar regulira i organizira municipije u cijelom carstvu

- SENATUS CONSULTUM DE BACAKANALIBUS – Senatska odluka o Bakanalima – nađena 1640. na brončanoj ploči u Bruttiumu – ta odluka je iz 186. pr.K. Razaslana po Rimu; o toj odluci senatora piše Tit Livije

ZAKONI NA 12 PLOČA- od sr. 5.st. do 390. pr. K.

Tabula I.ako (tužitelj) zove na sud neka ide, ako ne ideonda neka pozove svjedoka tužitelji neka ga uhvati

ako (tuženik) oklijeva i gradi nogu (neće hodati),neka baci na njega ruku (neka ga uhvati)ako je bolest ili dob preprekaneka mu se da živinče (magarac, konj),ako ne bude htio neka mu se ne prostiru zaprežna kola.

HAPLOLOGIJA – pojava u latinskom u kojem jedan slog u izgovoru ispada; npr. stipem pendere – stipipendium

IKor - 6 -


- od PRIVATNIH AKATA otkriveno je vrlo malo- 1875. – voštane ploče s bilješkama bankara L. Caecilius Iucundus iz 55.-57.g.

RELIGIOZNI NATPISI- posvete božanstvima, nalazimo ih na vazama, metalnim pločicama, urezane - u poč. samo imena božanstava u gen. i dat.- važni za povijest religije i bili su vrlo kratki

- KALENDARI – s oznakom praznika – Dies FASTI (radni) i Dies NEFASTI (neradni dan)- svećenićki kolegiji npr. ARVALSKE BRAĆE- magične formule prokletstva – EXSECRATIONES DE VOTIONES DIFICTIONES – napisane

s ciljem da se neprijatelju dogodi zlo, da se preda podzemnim bogovima, da umre

- CARMEN FRATRUM AVALIUM – pjesma Arvalske braće – nađena u Vatikanu 1778. – iz 218.g.

- često se ponavljaju stihoviENOS LASES IUVATE –Nod, Lares, iuvate – zazivaju bogove LareENOS MARMOR (bog Mars) IUVATO 3xTRIUMPE 5x

MALE DISPERDAT. MANDES,TRADAS - (mandes – konjktiv)NEI POSSIT AMPLIUSVLLVM MENSEMASPICERE, VIDERE

- prijevod –Neka (protivnik) loše propadne. Predaj ga i pošaljiu podzemni svijet da nemože više niti jedan mjesec promatrati,vidjeti i gledati.

NATPISI NA GRAĐEVINAMA- Fabricijev most- temeljni natpis –

LUCIUS FABRICIUSC. F. CURATOR VIARUM

FACIUNDUM CURAVITcaius filius; briga, cesta (nadzornik cesta)faciundum (arhaizam)

+ prijevod –Lucije Fabricije,gajev sin, nadzornik cesta,nadzirao je gradnju (te ceste)

M(ARCUS) LOLIUS M.(ARCI) FILIUSQ. LEPIDUS COS. (CONSULES)EX SENATUS CONSULTO PROBAVERUNT

- ROSTRALNA KOLOMNA (Pobjeda nad križarima) – 1565. nađena u Rimu- stup – obnovljen u doba Augusta- natpis je stariji – prepisan – rekonstrukcija u doba Augusta

IKor - 7 -


- nalazi se u palači na Kapitolu

- HRAM I KIP Hercula pobjenika koji je podigao Lucije Munije - nađen 1786 na brdu Celiju u Rimu, a sada se nalazi u Vatikanu- glasi –L. MUMMI LF DUCT (genitiv)AUSPICIO IMPERIOQUE EIUS ACHAIA CAPTA CORINTO DELETOROMAM REDIEIT TRIUMPHANSOB HASCE BENE GESTASQUOD IN BELLO VOVERATHANC AEDEM ET SIGNUMHERCULIS VICTORISIMPERATOR DEDICAT

Pod vodstvom Lucija Munija Lucijeva sinapod zaštitom i zapovjedništvomnjegovim je osvojen (Grč. osvojena 186.pr.K.). Osvojivši Korintvratio se u Rim u Triumfuzbog dobro obavljenih ovih stvariza ono što se zavjetovao u ratu.Ovaj hram i kip pobjednika Herkulaposvećuje zapovjedniku.

? Lucius Mummi Lucii filii consulis ductu.? REDIEIT – arhaizam – diftong ei? HASCE – hos, has, haec

GRAFITI- početak Eneide – FULLONES – suknari (priređivali tkaninu) i VILLULA – sova –

PJEVAM O SUKNARIMA I O SOVI, A NE O ORUŽJU I JUNAKU

- ANTIOHUS HIC MANSIT CUM SUA CITHERA.Ovdje je Antioh proveo trenutke sa svojom Kitherom (Venera).

- DAPHNICUS CUM FELICLA SUA.Ovdje je bio Dafnik sa svojom F...

- RIGULUS AMAT IDAIA.Rigul voli Idaiju.

- SECUNDUS PRIME SUAE UBI QUE ISSE SALUTE.Molim te gospodarice da me voliš.

- Cadarer mortus. – Budi mrtav leš.- Cornelia. Hele amatur ab ...- tu mortus es – ti si mrtav- tu nugas es – ti si niškoristi- In cruce figarus. (figaris) – Budi pribijen na križ.

IKor - 8 -


3. KODEKSI

- Kodex – rukopis- KODIKOLOGIJA – disciplina koja se bavi tradicijom rukopisa - rukopisi – osnovni izvor za poznavanje lat.- najstariji su bili pisani na papirusu- Plinije Stariji u svom djelu NATURALIS HISTORIA opisuje kako su se radili rukopisi na

papirusu tanka stabljika rezala se u tanke trake – SKIDAI ili SCISURAE i slagale se paralelno; močilo se

u Nilu i staljalo na sunce da se suši; zatim su se kistovi ljepili i slagali u sveske – VOLUMEN – dobilo se LIBER i Bublos

pločice za pisanje (cerae (kerae) – punas & tabulae – deltos) premazivale su se voskom- do nas nije došao ni jedan original- VALERIUS PROBUS – 1.st. hvalio se da posjeduje dio GEORGIKA koje je ispravio sam

Vergilije

- Librarii su organizirali (Tit Pomponije Atik – Ciceronov prijatelj) prepisivanje - U Horacijevo doba to su organizirali Soziji, a u Kvilritilijanovo doba Trifon- prepisivalo se i u 1000 primjeraka - prepisivali su ih stranci – o tome svjedoči –

DE LATINIIS QUO ONE VERTAM NESCIO ITA MENDOCE ET SCRIBANTURET VENEUNT.

Neznam kud da se okrenem kad govorim olatinskim izdanjima, (mendose – pogrešno) tako se pogrešno pišu i prodaju.

- EUMEN II. – osnovao izdavačku kuću

- PERGAMENT – životinjska koža – moglo se ispisati s obje strane; mogla su se povezati veća djela – nastaju KODEXI, grč. teuhos

- danas najveći dio tih rukopisa pripada ??????????????

- najveći dio je prepisan od 2.-4.st.

- rukopisi grč. pisaca sačuvali su se na istoku – Carigrad; Erevan u Armeniji – Homerovi rukopisi

- od 5. st. do doba Karla Velikog mnoga dostignuća antičke civil. propadaju, jedine oaze su privatne škole i samostani

- KASIODOR - +1524. – uvodi u samostane interes za antičku knjiž. aiko je poganska jer smatra da je svjetovni nauk koristan da se shvate Božji zakoni

- uvodi čitanje antičkih pisaca- otvaraju se SCRIPTORIJI – prepisivanje dijela

- u srednjem vjeku se uništavaju antička djela – PALIMPSESTI – codices rescripti – npr. Ciceron DE REPUBLICA – brisano i preko njega napisano djelo Sv. Augusta

- u AMBROZIJANSKOJ KNJIŽNICI u Milanu su pronađene Plautove komedije iz 5.st. preko kojih je bio napisan tekst Starog zavjeta

- 1816. – NIBUR je u Veroni pronašao palimpsest Gajevih INSTITUCIJA preko kojih su bile napisane rasprave Sv. Jeronima – taj palimpsest je 2 puta rescribiran – 125 listova = 2x62 lista

IKor


- nakon Kasiodora (umro 615.) iz Irske dolazi Sv. Kolumban i osniva samostane u Bobbiju u Italiji – posjedovao je 660 rukopisa od kojih su bila i djela Terencija, Vergilija, Lukrecija, Ovidija, Perzija, Marcijala, Iuvenala, Plinija Starijeg, Cicerona, Seneke,...

- važno razdoblje – REFORMA KARLA VELIKOG – prema rukopisu iz 790.g. (Berlin) znamo da je biblioteka sadržavala djela Tibula, Klaudijana, Marcijala, Terencija, Cicerona – govorE IN VERBEM, IN CATILINAM, PRO REGE DE IOTARO, i zbirku govora iz SALUSTIJEVIH DJELA

- posjedovao prijepis HISTORIA NATURALIS Plinija starijeg – nezna se gdje su nestali – pretpostavljamo u samostanima po Europi

SAMOSTANIa) u samostanu CORBIE (knjižničar ADOARDUS) sredinom 19.st. prepisana zbirka Salustijevih

govora- rukopisi CICERONOVIH filozofskih djela, zatim I. i III. dekada LIVIJEVIH djela AD

URBE CONDITA- Salustijeva djela, Marcijala- Cezara – DE BELLO GALICO- Ovidije – AMORES- Terencije

b) samostan u LORSCHU – osnovan 764. i ubrzo je imao jednu od najvećih knjižnica tog doba- Ciceronova pisam; Iuvenala; Perzija

c) CODEX PALATINUS s djelima VERGILIJA – iz Heidelberga- Livije – 5 dekada – jedini izvor za Livijevo djelo – nađen u 5.st.

d) FULDA & HERSFELD – samostani – TACIT Opera omnia TACITI – cjelokupni opus- Svetonije – DE GRAMMATICIS- APICIUUS – De re coquinaria (KUHARICA) – FULDA i TOURS

e) FLEURY – rukopisi DE BELLO GALLICO; Petronije – Satiricon

f) REICHENAO – u Švicarskoj – Ovidije Metamorfoze i Ars Amatoria (Ljubavno umjeće)

g) 11.st. samostan Benediktinaca MONTE CASINO – zadnji dio TACITOVIH anala i povijesti- Seneluini dijalozi; Apulej; Varonovo djelo – DE LINGUA LATINA

- danas se djela nalaze u –1. BIBLIOTECA VATICANA – osnovao papa Nikola V (bio papa od 1447-1455.)

- obogatio ju je papa Leonx (od 1513-1522)- najviše se obogatila kad je 1600. nakon smrti Fluvija Oksinija dobila njegovu knjižnicu- 1623. iz biblioteke u Heidelbergu preneseno je u Rim 3560 rukopisa kji su zadržali svoj naziv – CODEX PALATINI VATICANI (pripada dvoru)

2. HEIDELBERŠKA BIBLIOTEKA – osnovana 1390.- nakon poraza bavarskog vojvode Maximilijana 1622. prenesena su djela preko Alpa u Rim

3. u FIRENCI – 1444. COSIMO DE MEDICI je odnovao knjižnicu u samostanu SV. MARKA

IKor - 10 -


- Codex santi Marci – Codices Florentini – Laur. plut. (Laurentianos; klupa) LXVII, cod.2. (br. kodeksa)- postojala je privatna knjižnica obitelji Medici LAURETIANA – kasnije smještena u zgradi koju je sagradio Michelangelo

4. AMBROSIANA biblioteka u Milanu – nazvana po sv. Ambroziju- osnovana 1609.; sadržava velik br. rukopisa iz samostana u Bobbiju- poznata po PALIMPSESTIMA – Angelo Mai ih je pročitao- Homerova djela iz 6. st.- Ciceronovi govori- Plaut

5. BIBLIOTECA MARCIANA – osnovana 1468.- dio Petrarce- dio naših hrv. dokumenata i rukopisa; bogata zbirka grč. rukopisa

6. Napuljska knjižnica – BIBLIOTECA BORBONICA – rukopisi iz Herdekenia7. U Francuskoj – Pariz – BIBLIOTECA PARISINA8. U Belgiji – Leyden – BIBLIOTECA LUGDUNENSIS9. U Engleskoj – Oxford – BIBLIOTEKA BODLEIANA – osnivač Bodley; te Cambridge –

CANTA – Brigensis

IKor - 11 -


KRITIČKO IZDANJE

- je tekst nekog antičkog autora koji je priređen tako da se smatra da je najbliži originalnoj autorovoj verziji teksta

- rad kritičkog izd. se sastoji od nekoliko etapa –1) RECENSIO – ocjena svih potvrđenih izvora koji služe za rekonstrukciju teksta- prva faza - treba pronaći sve rukopise ili papiruse koji sadrže određeni tekst- prema nomenklaturi se djele u nekoliko grupa –

a. prema nazivu knjižnice u kojoj se nalazeb. prema gradu u kojem se nalazi knjižnica npr.

AMSTELOGAMENSIS – AmsterdamBEROLINESIS – BerlinBONONIENSIS – BolognaBUDENSIS – BudimCANTABIGENSIS – CambrigeEBORACENSIS – YorkHISPALENSIS – SevillaVINDOBONENSIS – Beč

c. prema imenu onoga koji je taj kodeks prvi posjedovaoC. URSINIANUSC. BARBERINUSC BEMBINUS – Pierto Bembo

d. prema obliku – OBLONGUS – pravokutnik; KVADRATUS...- druga faza - KLASIFICIRANJE – odrediti istraživanjem koji su najbolji, najstariji i uspostaviti

među njima odnos – FILIJACIJU (koji je prepisan od kojeg)- to se utvrđuje na temelju grešaka i praznina- treća faza - KOLACIONIRANJE – ukazati na varijante – razlike među rukopisima- ispuštaju se pravopisne varijante2) EMENDATIO – ispravljanje – izabere se najbolja varijanta teksta, da se isprave pogreške i da

se uvedu KONJEKTURE – popravljanje mjesta koja se nemogu dešavati- stablo kodeksa – ARHETIP – pretpostavljeni prvi tekst – original ne postoji- grčka slova označavaju izgubljene kodekse3) DEFINITIVNI TEKST

- kritičko izdanje se sastoji od –I. NASLOV NA LATINSKOM – npr. M. Tulli Ciceronic: Epistularum ad Atticum libri sedicimII. PREDGOVOR – PROLEGOMENA ILI PRAEFATIO – daje se filijacija rukopisa

(utvrđivanje odnosa među rukopisima na temelju lakuna i pogrešakaIII. SIGLA – kratice pojedinih kodeksaIV. TEXTUS – prozni tekst; podjeljen je na knjige, capute i paragrafe – npr. I, 54, 3

- pjesnička djela dijele se na – knjige – retci stihova moraju biti numerirani- ispod teksta imamo –V. KRITIČKI APARAT – APARATUS CRITICUS – u njemu su sadržane varijante različitih

tekstova koje se označuju tako da se stavi kratica iz sigle i bilješka npr. BQ om- može biti POZITIVAN i NEGATIVAN- ako je pozitivan onda će ukazivati sve mogućnosti i varijante za određeno mjesto - ako je negativan onda će ukazivati gdje su drugačije npr. illos Ab illis

IKor


KRATICEcod. – codex, codicescoll. – collocat, collocavitfort. – fortasse – moždain marg. – in margine – sa stranedel. – delevitins – inservit – ubacio jem.pr. – manus prima – prva rukam.p. – manu propriaom. – omittitras. – rasura – brisano+ – dodano – additio- – supresio - oduzimanje~ – promjena reda riječiut <in> malis = da u zlu - <?> - dodanout in malis – izbacuje inman.rec. – manus recentior – novija rukaut *** - izdavač smatra da nešto nedostaje+ ut malis + – nerješiva mjesta – CRUCES DESPERATIONIS – križevi očaja

VI. INDEXI - index NOMINUM – imena (indeksi imena)- index RERUM – indeks stvari, pojmova

- primjer –

SENEKA – 2 kritička izdanja – OKSFORDSKO i FRANCUSKO13 indocenda

B,Q – rukopisi (B = BAMBER GENSIS – 9.st. – po gradu); (Q = QUIRINIANUS iz 10.st. – po onome tko ga je posjedovao)

cum veteribus, vett – pluraledd editionibus (dva ista slova - znači da je u pluralu)

virtus quai – virtusque

mendacia ex medicinaexstirpet B: ex-tur-G

- IZDANJA –1. BIBLIOTECA TEUBNERIANA – u 19.st. počelo izdavanje dva oblika izdavanja – MAIOR

(veće) i MINOR (manje)- plave knjige – latinske- narančaste – grčke

2. OXFORDSKA IZDANJA – sve na lat. imaju negativan kritički aparat3. LES BELLES LETTERS – Francuska – imaju predgovor na franc. – paralelni prijevod4. LOEB CLASSICAL LIBRARY – uvod i prijevod na engl.

- komentari i bilješke nalaze se ispod tekstova

IKor - 13 -


PALEOGRAFIJA

- znanost koja se bavi problematikom čitanja rukopisa te sistemom pisanja (kako su se pisala slova)

- u rimskom periodu do 5.st. u upotrebi su bila dva pisma1. KAPITALNO – MAJUSCULA (naša velika slova) – imalo je 2 oblika – CAPITALIS

QUADRATA – kvadratno & CAPITALIS RUSTICA – izdužena slova- upotrebljavalo se za naslove, za oznaku knjiga ili poglavlja, za natpise

2. KURZIVNO – MINUSCULA – brzo pismo – brzo se piše no teže se čita- nalazimo ga na najstarijim papirusima i u svim spisima praktične namjere

- iz KAPITALNOG je nastalo UNCIJALNO – sa zaobljenim oblicima i upotrebljavalo se od 4.-8. st.

- u 7.st. javlja se ŠKOTSKO ili IRSKO pismo – SEMIUNCIJALNO – ima više kurzivnih slova od uncijalnog – prešlo je na kontinent

- od 9.-11.st. veoma je u uporabi KAROLINŠKO PISMO – jasna slova i odvojene riječi; mala slova nastaju u 10.st.

- u 12.st. pismo se izdužuje u skladu sa građevinama – GOTTICA – traje do 14.st.- u doba HUMANIZMA upotrebljavaju se okrugla KAROLINA i uglata GOTICA- karolinška su se slove postepeno razvila u mala koja se danas upotrebljavaju u tiskanju

IKor


LATINSKI JEZIK - INDOEUROPSKI

- između pojedinih grupa indoeur. jezika razlika se vidi u upotrebi guturala – kao model uzeta je riječ koja označava broj sto 100

- italski, grčki, toharski i etitski jezici zadržavaju klat. centumirski. cetgrčki e`katoniranski stamindijski satamslovenski stolitavski šimtaš

IZOBLOSE – iste jezične pojave koje se javljaju u različitim jezicima – perf. na ere

fecre javlja se u tokarskomu nastavku –r, -re; hetitskom –ir

pasivni oblici na –rzapad – italski & keltski jeziciistok – toh, armejskom, hetitskomnpr. amatur – het. kittari

particip prez. ferens u lat. – 1 oblik za sva tri roda; tu istu pojavu odsutnosti razlike nalazimo u hetitskom i armenskom

perfekt na –ui javlja se u vetskom i hetitskom

- LATINSKI JE U VEZI S –1) ARMENSKIM, KELTSKIM I GRČKIM – čuva vokale a,e,o2) INDOIRANSKIM I HETITSKIM – jer čuva finalne okluzive – Aecit3) KELTSKIM I GERMANSKIM – jer ima geminativ –tt- i –ss-4) u vezi sa HETITSKIM, GRČ., TOH., KELT. I GER. jer čuva –s iza –i,-u,-r,-c

npr. civis, pars, manus, lex(s)

- primjeri nam pokazuju da dosta riječi koje su stare i druge možda posuđene postoje u grupi jezika – slavenskoj, baltičkoj, germanskoj, keltskoj i italskoj, a ne nalaze se u grčkom, armenskom i indoiranskom

- gotovo sve te riječi odnose se na SOCIJALNE I POLITIČKE INSTITUCIJE, ORUĐA, FLORU I FAUNU i prema tome se može odrediti da ITALSKI vokabular pripada sjeverozapadnoj grupi ITALSKIH JEZIKA

IKor


SRODNOST I RAZLIKE IZMEĐU GRČKOG I LATINSKOJ JEZIKA- grč. jezik od trenutka kad je potvrđen originalan je jezik s bogatom dijalektalnom raznolikošću

koja je rezultat DISGEGRACIJE iz jedne homologne grupe bez neposredne srodnosti sa susjednim indoeur. jezicima

- grčki i rimski gramatičari nisu nikada sumnjali i u blisku srodnost tako da su neki povodeći se za PLUTARNOM smatrali lat. grčkim dijalektom

- prema VARONU lat. je nastao od EOLSKOG dijalekta (pripada grč. plemenu)- u 19.st. grč. gramatičari poput MONSENA pretpostavljali su zajedničko porijeklo imajući u

vidu duboku sličnost grčke i rimske civilizacije- CURTIUS, ASCOLI i SCHLEICHER zastupali su tezu o italogrčkom podrijetlu- krajem 19.st. na osnovi boljeg poznavanja oskičkog, umbrijskog i keltskog javlja se drugačije

mišljenje jer se npr. postojanje –r u pasivnim oblicima, konjuktiv na –a i genitiv na –i u 2. dekl. nikako ne uklapa u italogrčko jedinstvo

- filolog KRETSMER među prvima predlaže povezivanje lat. sa oskičkim- moderna lingvistika pokazala je da ne postoji posebna srodnost između lat. i grč.- u fonetici su razlike jasno obilježene- oba su jezika sačuvala kvantitativan ritam i u tijeku svog razvitka pokazuju slične promjene, ali

to je rezultat opće TENDENCIJE u razvoju indoeurop. jezika- promjena vokala u lat. u svim slogovima osim u prvom – toga u grč. nema (facio – conficio –

vokal se mijenja kvalitetom i kvantitetom)- u morfologiji ima podosta sličnosti jer su one rezultat zajedničkih promjena u indoeur. jezicima- što se tiče leksika ima dosta riječi koje nisu iz istog izvora – potpuno su različite

npr. lat. diesgrč. hemar, hmera (hemar, hemera)

nebo – lat. caelum; grč. ouranoshomo; anqroposfemina;gunh

- riječi koje se odnose na obitelj nemaju korespodentnih riječi u grčkom- riječi koje su slične

vinum anosčempres –kupresus kuparissosruža – rosa rodonljiljan – lilium leironsmokva – ficus sukonmagarac – asinus onos

- najstarije grč. riječi ušle su u lat. preko puka, robova i trgovacabalineum (kupalište) balaneionmachina – dorski grč. mahanaancoragubernare kubirneinscholastadiumscaenasymposiumtheatrum

- događa se da se lat. riječi zamjenjuju grčkima – carmen (poesis)

IKor - 16 -


vates – poetaorator – rhetor

- na području sintakse utjecaj grčkog je uporaba apsolutnog gen. umjesto ablativa apsolutnog; uporaba nominativa za vokativ te ekskamativni genitiv – O mercis malae!

- u govornom latinskom javlja se quod + gl. govorenja i osjećanja umjesto ak. s inf. – što je utjecaj grč. zav. reč. sa oti

- zamjenica ille- HELENIZME su u svojim djelima najčešće upotrebljavali Salustije, Tit Livije, Tacit, pjesnici

Katul, Propercije, Tibul, Horacije, Vergilije i Ovidije

ITALOKELTSKA JEZIČNA ZAJEDNICA- kad se govori o odnosu lat. s drugim keltskim jez. mogu se vidjeti sličnosti – gen. na –i,-ae u 2. i

1. dekl.; javlja se u prijevojnoj praznini –s,-es,-os- -ae=-ati- u vokabularu - de – ir. di

quinque – ir. coiccum – ir. comsine – ir. saincrispus(kovrčav) – galski cryckvates – got. wodscano – ir. canim; galski canu

- na takvim i sličnim podacima neki su lingvisti stvorili hipotezu zajedničkom italokeltskom jeziku (Sleicher)

- Valde – prihvaća teoriju, ali dijeli ih na lat., keltske/galske jezike, a s druge str. na oskičko-umbrijski i britansko-keltske jezike

- Pedensen – smatra da je italokeltsko jedinstvo tek kasnije nastalo- Meillet – u prvom izdanju podržava teoriju jedinstva, ali se kasnije ipak od toga ograđuje- suvremena lingvistika prihvaća da postoje izoglose (Matasović)

IKor - 17 -


ITALSKI DIJALEKTI I TEORIJA O ZAJEDNIČKOM ITALSKOM JEZIKU- u širem smislu italski su svi narodi koji su živjeli na italskom poluotoku u počecima Rima, a u

širem smislu – narodi s kojima je Rim imao lingvističko jedinstvo- dvije grupe italskih jezika – latinsko-falistička i oskičko-umbrijska- prvoj grupi pripadali su LATINI koji su živjeli uz Tiber i FALISCI koji su živjeli u Faleriji –

druga str. Tibera – danas CIVITA CASTELANA- od Falističkog jezika ostalo je 150 natpisa, u Faleriji potvrđeno u 3. st.pr.K.

FOIED VINO(stariji ak.u arhajskom lat.) PIPAFO(reduplikacija)CRA CAREFO

Hodie vinum bibamcras carebo.

Danas ću vino piti,a sutra ću biti veseo.

- LATINSKI – indoeur. jezik- zajednički praind. je jezik za koji se pretpostavlja da je postojao do 23. st. pr.K. na području

između centralne Europe i sibirskih stepa; uslijed migracija i razl. pov. zbivanja dio tih stanovnika krenuo je prema JI do Indije i Cejlona, a drugi prema zapadu do Britanije i Špajolske

- posljedica – serija jezika sa sličnim oblicima koji su se tokom vremena i na raznim područjima tako razvijali da su to jezici sasvim različitih struktura i karakteristika

- to lingvističko jedinstvo otkriveno je u 18.st. kada se u Europi proučava sanskrt- Njemci su ga nazvali INDOEUROPSKIM jer bi germ. bili na jednoj, a indijski na drugoj strani- Franz Bopp 1816. započinje poredbeno proučavanje svakog od tih jezika i naziva ih

indoeuropskim- njegovo kapitalno djelo UBER DAS CONJUGATIONS SYSTEM DER SANSKRT IN

VERGLEICHUNG MIT JENEM DER GRIECHISCHEN, LATEINSCHEN, PERSISCHEN UND GERMANISCHEN – Frankfurn am Main, 1816.

- Anotan Meillet – Uvod u poredbeno proučavanje indoeuropskih jezika – Pariz 1937.- indoeuropski jezici su – ANATOLIJSKI (HETITSKI), INDOIRANSKI, GRČKI, ITALSKI,

KELTSKI, GERMANSKI, BALTOSLAVENSKI, ALBANSKI, ARMENSKI, TOHARSKI.- tekstovi iz razd. pr.K. – hetitski, indoiranski, grčki i italski- Meillet u predgovoru kaže da poredbena gramatika nema za cilj rekonstrukciju indoeurop.

prajezika nego je cilj da na osnovi zajedničkih elemenata na koje ukazuje podudarnost jezika utvrdi što je u svakom od njih produženje nekog starog jezičnog oblika, a što rezultat samostalnog i originalnog razvoja

- jezici mogu biti PODUDARNI i SRODNI- SRODNI – jedan nastaje iz drugog ili da oba jezika nastaju iz nekog trećeg npr. talijanski i

latinski- PODUDARNI – mogu biti podudarni po nekim pojavama u jeziku – francuski i hrvatski;

armenski i gruzijski – nisu srodni, ali su podudarni u fonemskim pojavama- veliku važnost u proučavanju fonetski zakona 18. i 19. st. mladogramatičara koji su utvrdili

princip o apsol. rješenju glasov. promjena- PRAVILO – glasovi se mijenjaju po zakonima bez izuzetka, a (izuzev) nastaju tek kasnije

analogijom- važna je i lokacija IZOGLASA – to je pojava kad se neki isti jez. elem. javlja na raznim mj. u

raznim jezicima- tako su stvorene grupe jezika – indoiranski; baltoslavenski; italokeltski- osim toga neke se razlike među indoeur. j. tumače lingv. supstratima (utjecaj onih jezika koji su

postojali prije dolaska europljana)

IKor


- istraživanja uzajam. utjec. jez. u novije su vrijeme razrađeni kao kontakti u jezicima (posuđenice, neologizmi,...)

- opće osobine indeur. – Danas pojedine grupe indoeur. jez. kao germ., rom., slav., indoiranske zastupljene su u velikom broju govornika dok su drugi, npr. keltski, grčki, albanski i armenski smanjeni u svojoj geograf. ekstenziji i broju govornika.Osim toga neki su od početka do nas došli samo u pisanom obliku – sanskrt, iranski, grčki i latinski

OSNOVNE OSOBINE INDOEUROPSKOG JEZIKA1. postoje komplicirane konsonantske grupe2. postoje veoma pravilne vokalske alternacije kao bitan proces u indoeuropskoj morfologiji (vok.

alternacije – promjene primjerice e i o u lat. – toga – tego (glagol) teg; genitiv – nastava –s (punina) –es, -os = pater familias; labor senatuos)

3. tonski akcenat koji se u početku mogao staviti u bilo koji slog – glas. promjene potvrđuju – sinkopa, slabljenje vokala u sredini riječi)

4. kvantitativan ritam – baziran na poziciji dugih i kratkih slogova (više ih nema)5. velika lakoća za tvorbu i derivaciju riječi iz nekih drugih riječi

npr. CANTARE – CAN-TO = CANTITO (pjevuckam); CANERE – derivacija6. bogata nominalna i verbalna fleksija (grčki bogatiji)7. aspekt je kod glagola prevladavao nad kategorijom vremena, a sada je ostala samo u slavenskim

jezicima8. vremena su se razlikovala prema nastavcima i duljenju prvog vokala u riječi, a ne prema

osnovama- kasnije je došlo do tvorbe perfektne i prezentske forme u latinskom

LATINSKO-FALISTIČKA GRUPA- Falisti – pleme – centar grad Faleriji – sačuvali su se natpisi

OSKIČKO-UMBRIJSKA GRUPA- oskički jezik je zauzimao veliko područje (područja Kampanije, Apulije, Brutije) – cijeli donji

dio čizme; na obali je bio grčki- narječja oskičkog naroda – Auruncana, Valzana, Hema, Marsa, Paeligna, Marucina, Vestina,

Ekva, Sabiniania- umbrijski – manje područje- na oskičkom nemamo književnost osim natpisa

LUDI OSCI – Oskičke igre- natpise na oskičkom nalazimo u Mesini i Kampaniji- najrašireniji natpisi iz 2.st.pr.K. – nađeno 1745., a sadrži nagodbu između gradova Nole i Abele

u vezi s zajedničkim zemljištem koje je pripadalo hramu – CIPPUS ABELLANUS

PST.FEIHIS.PS.FISNAM.AMFRET.EISEI.TEREI.NEP.ABELLANS.NEP.NVLANS.PIDVM

Post mutos qui fanum circumdant, in eo teritori neque Abel-lani neque Nolani quiquam(aedificaverint)

Iza zidova koji okružuju hramna tom zemljištu neka niti Abelaniniti Nolani neka ništane grade

- 1773. nađen najdulji oskički natpis iz kraja 2.st.pr.K. i fragmentarno sadrži prava grada Bantije – TABULA BANTINA – napisan dijelom latinskom abecedom; inače oskički je imao svoju vlastitu – etrurskog podrijetla

SVAE PIS CONTRVD EXEIC Si guis contra hoc Ako tko učini tome

IKor - 19 -


FEFACVSTIONC SVAEPIS HEREST MEDDIS MOLTAVM LICITVD

fecerit,eum si quis volet magistratus multare liceto.

protivno,da ga ako koji činovnik hoćekazni.

- nakon savezničkog rata oskički se nije upotrebljavao kao službeni jezik, ali je živio kao dijalekt- piše se s desna na lijevo i imao je 21 slovo

- najvažniji izvor umbrijskog su TABULAI IGUINAE – ploče pronađene 1444. u GUBBIOU (Iguvium) – 7 brončanih ploča, bilo ih je 9 koje sadrže pravila svećeničkog kolegija – FRATRES ATIEDII – propisi za razne obrede, žrtve čišćenja, klanje žrtvenih životinja, auspicije,...- 4 ploče i dio 5 su napisane domaćim umbrijskim jezikom, a ostale lat.

ENNOM VESCLIR ALFIR PERSNIMV SVPERNEADRO TRAHNORFI ANDENDV.

Tum vasculis albis precator superatra transverse intendito.

Tada neka usmjeri onaj kojimoli iznad crnogpoprijeko iz bijelih posuda.

- lingvist BRUGMANN daje sljedeće karakteristike italskim grupama prema ostalim indoeurop. jezicima –

a. Prijelaz vokalskog N i M u en i emb. Prijelaz vokalskog R i L u or i olc. prijelaz grupe –tl- u –cl- pr. poculum = potlomd. ROTACIZAM – prijelaz intervokalnog s u re. Tvorba abl. 1. i 3. dekl. na –ad, -ed, -id prema 2. dekl. na –odf. Tvorba instrumentala – kasnije ablativa – 1. dekl. na –ais (daje kasnije –is) prema 2. –ois (daje –

is)

- SUPSTRATI – jezici koji su postojali prije nego što su indoeuropljeni došli na ove prostore- razlika –

- finalno -a mijenja se u oskičkom u –o, -u, a u umbrijskom -- gen. singulara –a - -as u oskič-umbrijskom; u lat. pater familias- nom. pl. na –as u 1. dekl. nemamo toga u lat.- osk.umbr. ne poznaju futur na –bo- u futuru imaju sufiks –s što je u lat. nepoznato- inf. –on; u lat. –se, -re

- što se tiče leksika ????????????? smatra da ima dosta sličnosti, a Ernont tvrdi da leksičke veze nisu čvrste te smatra da se na italskom tlu umjesto italske zajednice može govoriti o sukcesiji it. plemena koja su se brzo razvila

- u prilog tome ide činjenica da je u starijem stadiju bilo teže naći sličnosti

- OSTALE GRUPE -LEPONSKI – pripada keltskim jezicima; ima najstarije natpise; indoeuropski jezikRETSKI – nije indoeuropski, povezuu ga s etrušćanima; došao je prije svih indoeur. jezika (nagađanja)GALSKI – prodrli u 4.st.; pripada keltskim jezicima

- kao živi jezik do 3. st. u Padskoj nizini- neke riječi u latinskom su galske – osobito vezano uz vozila

petoritum – otvorena galska kola,

IKor - 20 -


carrus – otvorena kola s 4 kotača- preko galskog su ušle u lat. i neke riječi keltskog podrijetla –

sagum – ratna kabanica,lancea – sablja s remenom,camisia – košulja,braca – hlače,betulla – breza,alauda - ševa

LIGURSKI – indoeuropski; ostalo je dosta onomaskike – imena brežuljaka i planinaNOVILARA – sjevernopicenski (imamo natpise) nije indoeuropski

- južnopicenski – po natpisima iz 7. st. se zaključuje da je indoeuropskiMESSAPSKI – smatralo se da je jedan od ilirskih dijalekata, no ima i elemente italskogSIKULSKI – indoeuropskiELIMIJSKI – nije indoeuropski

IKor - 21 -

Documents

Uvod u filologiju latinskog jezika