1. ACCIDENS- biće koje pretpostavlja drugo biće što već ima svoj vlastiti osnovni bitak i kojem je ono daljnje određuje.

2. ACTUS- u ontologiji po svom općem značenju jest ono što se nalazi u kojem ontičkom subjektu koji jest, i štoje u tom biću njegov unutarnji ontički razlog da to biće jest pojam koji označuje bitak, ukoliko je suprotan svakom obliku privacije ili nebitku pa je kao takav neograničen.

3. ACTUS ESSENDI- označava metaf. Osnove zbiljnosti bića,odnosno bitka shvaćenog kao zbiljnost.

4. ACTUS HOMINIS- čov djelovanje izvršeno po zakonima ljudske naravi i nije uvijek isključiva oznaka ljudskoga djelovanja.

5. ACTUS HUMANUS- čov djelovanje izvršeno slobodnim samoodređenjem,uporabom slobodne volje.

6. ADEPUATIO- usklađenost zamjedbe sa zamijećenim predmetom. 7. ADEQUATIO INTELECTUS AD REM- mišljenje da istina u prvom redu pripada

izrazima,sudovima ili tvrdnjama,ako sud izriče objektivno stanje stvari. 8. ADEQUATIO REI ET INTELECTUS- svako biće može postati predmetom spoznaje i mišljenja, da

je inteligibilno, da je razumljivo,tj da se poklapa s intelektom, da je s njime u odnosu. 9. AFIRMACIJA- svaki čin kojim misao nešto tvrdi.10. AGENS- djelatnost razuma uz pomoć kojeg ljudski potencijalni um može spoznati. 11. AGNOSTICIZAM-ne znati ništa o nekom neriješivom problemu. Nemoguća osjetilnost na

metafizičku istinu12. AKSIOLOGIJA-učenje o vrijednostima,osobito etičkim.13. ANALOGAN- termin koji govori o raznim stvarima koje se u nečemu slažu,koje su slične.14. ANIMACIJA (od lat. animo 1. = oživiti, udahnuti dušuu lijevanje životnog principa. Kod

čovjekova nastanka označuje trenutak kada biva u tijelo ulivena razumska duša. Dva suosnovna mišljenjeodgoñena a.prema kojoj u trenutku ljudskog začeća biva uliven samovegetativna duša; ineposredna a.koje smatra da razumska duša biva ulivena u samom trenutkuzačeća

15. ANNIHILATIO-svođenje čitave supstancije bića na ne-biće u ništavilo 16. ANTINOMIJA-svako stvarno ili prividno suprostavljanju dvaju iskaza koji se zbog valjanih

razloga, oba smatraju prihvatljivima 17. ANTROPOLOGIJA-nauk o čov u njegovom jedinstvu duše i tijela te njegovim

ontološkim,etičkim,političkim, religioznim, povijesnim i drugim vidicima 518. APOLOGIJA- obrana na sudu samog okrivljenika ili njegova branitelja, u dokazivanja

nedužnosti 19. APORIJA- manjak rješenja,suprotstavljanje više međusobno nepomirljivih rješenja koja se

predstavljaju kao jednako čvrsta 20. A PRIORI- nešto spoznatljivo ili jasno neovisno od iskustva 21. A POSTERIORI-nešto spoznatljivo na temelju iskustva 22. APSTRAHIRANJE-postupak kojim ljudski um stvara opće pojmove iz spoznaje individualnim

predmeta,izdvajanjem prostor 23. APSURD-ono što je kontradiktorno,što se opire razumu 24. ATEIZAM-nauk ili ponašanje koje niječe Božju opstojnost 25. BIĆE-ono štojest, stvar, predmet ,zbiljnost, individualno i konkretno biće koje konstituira

stvarnost.

1

26. BIT-unutarnji princip bića,ono po čemu je biće upravo to što jest. 27. BITAK- ono po čemu biće opstoji,dobiva egzistenciju,antički je razlog da biće jest. 28. CAUSA-počelo koje utječe na bit nečega,ono što je stvarno i pozitivno utječe na neko biće

čineći ga u određenom smislu ovisnim o sebi. 29. CONDICIO SINE QUA NON-nužan uvjet,nešto bez čega su neka pojava,događaji i biće

nemogući. 30. DEDUKCIJA-logički i antološki postupak u kome se od općeg izvodi pojedinačno. 31. DEONTOLOGIJA-dio morala koji se odnosi na posebne dužnosti određenih zanimanja.32. DETERMINIZAM- od lat. de-terminare = obavezati, obligirati, znanstveni i filozofski nauk

kojiizriče nužnu uvjetovanost svih pojava prema načelu uzročnosti. Isključuje se svaka mogućnostslobodnog djelovanja.

33. DIHOTOMIJA , općenito svaka dvodijelna podjela. Ulogičkom smislu označuje dijeljenje pojma na dva općenito suprotna pojma, koji zajednoobuhvaćaju cjelokupno područje vrijednosti

34. DIJALEKTIKA- umijeće razmišljanja,raspravljnja i razgovora 335. DEIZAM-vjera u Božju opstojnost,suprotnost ateizmu.36. DJELOVANJE- djelovati znači činiti nešto u zbilji, ostvarivati bilo koju vrstu rada. Razlikuje

seprijelazno djelovanje, koje počinje u djelatniku, a završava u izvanjskoj stvari koju mijenja; iunutarnje djelovanje, koje ostaje u samom djelatniku. Prelazna su djelovanja manifestacijenutarnje perfekcije djelatnika, a često i njegova nutarnjeg djelovanja. Djelatnik djelujućikomunicira vlastitu zbiljnost, jer svaki djelatnik djeluje ukoliko je u zbilji

37. DOGMA-utvrđeno,opće prihvaćeno i jasno formulirano mišljenje koje ne treba dokazivati,temelji se na autoritetu. 4

38. DOKTRINA-sustavno i logički utemeljen i razrađen nauk. 39. DUALIZAM-svaki nauk koji dopušta dva počela koji se ne daju svesti jedan na drugi. 40. DUH- lat. animus, mens; grč. πνε µαantička psihologija shvaća duh kao različitu stvarnost od

duše. Tu su razliku naučavali već epikurejci, a jasnu distinkciju izmeñu animus i anima donosi Lukrecije De rerum nat.III, 94ss). Pojam se često identificira s ljudskim umom ilirazumom.

41. DUŠA- Duša označuje onaj unutarnjiprincip čijom snagom neko biće živi i djeluje, ona je princip svijesti. Vezano uz vjetar, dah, disanje

42. EGZISTENCIJA- ozbiljena bit (esencija), stvarnoopstojanje neke stvari. Može se egzistirati nužno (Bog) ili nenužno (sve ostalo).

43. EKSPLICITNO- eksplicitno suprotni pojmovi, od kojih prvi označuje ono što je sadržano unečemu, ali ostaje neizrečeno, dok drugi označuje ono što je izričito izrečeno. Svoju važnostimaju osobito u logici.

44. EKVIVOČAN-izricanje stvarno različitog sadržaja istim pojmom primjenjenim na različite subjekte.

45. EMANACIJA-shvaćanje odnosa Boga i svj prema kojem bića izviranjem proizlaze od Boga. 46. ENTROPIJA-progresivni gubitak energije u kozmičkoj materiji u toplotno izoliranom sustavu. 47. EPISTEMOLOGIJA-proučavanje općih kriterija znanst spoznaje,ispitivanje znans

principa,hipoteza i rezultata.48. ERISTIKA-vještina suptilnog logičkog raspravljanja o bilo kojem pitanju te pobijanja bilo kojeg

odgovora bez obzira na njegovu istinitost ili neistinitost.49. ESENCIJALIZAM-svođenje egzistencije na esenciju,nastojanje da se konačno utvrdi koja se

stvarnost krije iza vanjštine.

2

50. ETIKA- filozofska disciplina čiji jeobjekt proučavanja ljudsko djelovanje i norme po kojima se usklañuje ili bi se moralousklañivati. Pojam uvodi Aristotel

51. ESTETIKA- filozofska disciplina koja proučava lijepo ivrijedno u umjetnosti, istražujući kriterije umjetničkog i umjetnosti uopće. Pojam je prviupotrijebio

52. EVIDENCIJA- uvid uma u stanje stvari, jasno očitovanje nekogstanja stvari (objektivna evidencija) i jasan duhovni uvid, pogled ili zor subjekta na stvar(subjektivna evidencija).

53. EUDAIMONOLOŠKI DOKAZ-temelji se na naravnoj čežnji koja pretpostavlja postojanje onoga za čime se čezne.

EVOLUCIONIZAM-skup nauka koje inspiriraju na teoriji evolucije.

54. FALSIFIKACIJA- logički proces kojim se neki iskaz dokazuje kao lažan. K.R. Popperovonačelo opovrgljivosti (princip falsifikacije) prema kojem je neki iskazsmisaon onda kad može biti definitivno opovrgnut iskustvom.

55. FENOMEN- od grč. φαίνεσθαι = pokazivati se, pričinjati se; pojava, ono što se pojavljuje, što je vidljivo, prema Aristotelu f. je sve ono što se izravno pokazuje osjetilima. Prema Platonu,pojam označuje nesavršeno pojavljivanje tjelesnih stvari, kao čistog privida, u usporedbi sidealnim.

56. FENOMENOLOGIJA- nauka (začetnik je E. Husserl) o metodi spoznavanja čiste biti (Wesen ičistog sadržaja Eidos)

57. FANATIZAM-pretjerano zanošenje koje nema razumno objašnjenje, vj oduševljenje. 58. EVOLUCIONIZAM-FIKSIZAM-naučavanje da su sve životinjske i biljne vrste stvorene onakve

kakve su sada. 59. UZROK (TVORNI, MATERIJALNI, FORMALNI, FINALNI)- u općem smislu označuje sve što se ne

pojavljuje kao nužno ilinamjerno i za čije se iznenadno nastupanje ne može navesti nikakav razlog ili uzrok. Označujedogañaj koji nema nikakav objektivni uzrok pa zato kontradicira svakom strogodeterminističkom shvaćanju; ili označuje dogañaj kome se ne poznaju uzroci. Stvarnopostojanje slučaja, u prvom smislu, zastupao je Epikur u svom atomističkom shvaćanjustvarnosti. Drugo shvaćanje je negiranje objektivne stvarnosti slučaja. Slučajno u apsolutnomsmislu bilo bi ono što ne bi uopće imalo razloga bivstvovanja, zato apsolutnog slučaja nema.Slučajan u relativnom smislu jest onaj učinak koji je mimo namjere ( praeter intentionem, kojinije, kao predviñen i željen svršetak, vodio djelovanje tvornog uzroka. U proširenom smisluzovemo slučajnim i takove učinke koji doduše jesu predviñeni i odabrani, ali to predviñanje iodabiranje mi ne razabiremo.

60. FORMA- nutarnjiodreñujući i usavršavajući princip (počelo) egzistencije bilo koje odreñene esencije.Inteligibilna struktura, karakteristike koje konstituiraju supstanciju ili vrstu supstancije,ukoliko se razlikuje od materije u kojoj su te karakteristike utjelovljene. U materijalnimbićima forma je akt materije, konstitutivni element supstancije i princip njezina djelovanja

61. GENERALIZACIJA- umski postupak apstrakcije kojim se ide od konkretnog k općem; logičkipostupak zaključivanja indukcijom kojim se služe osobito prirodne znanosti. Polazeći ododreñenog broja pojedinačnih objekata misao izdvaja zajedničke oznake svim promatranimpredmetima, a izostavlja koji se pojavljuju samo u nekima

62. GNOSEOLOGIJA-spoznajna teorija i fil disciplina koja proučava mogućnost,smisao i valjanost ljudske spoznaj. 3

63. HABITUS-stanje pripravnosti,sposobnost,ukupnost tjelesnih i psih osobina.

3

64. HAECCELTAS- tim je novolatinskim pojmom D. Skot nekad razumijevao individuaciju, a nekad načelo individuacije. Nije neka "res", nego "formalitas", tj. element,realni entitet (ontološki, a ne jednostavno logički), nakon generičke i specifične formalnosti,zadnji koji konstituira supstancijalnost svakog bića

65. HEDONIZAM- moralni stav koji poistovjećuje dobro s užitkom. Pojamh. načinjen je u XIX. stoljeću kao zajednički naziv za slične etičke poglede koji su u povijestipoprimili razne oblike. Hedonizam je nauka koja tvrdi da je dobro užitak i da užitak predstavljakriterij moralnog izbora.

66. HERMENEUTIKA-nauk o razumjevanju,pravilnom tumačenju starih tekstova i pismenih dokumenata da bi se odšlo do otkrivanja izvornog smisla teksta.

67. HETERONOMIJA-utemeljenje moralnog zakona izvan subjekta ovisno o nekom izvanjskom zakonu.

68. HIPOSTAZA-oznaka onoga što stvarno jest za razliku od privida,individualna i samostalna supstancija.

69. HIPOTETIČNO- oznaka za iskaze koji ne pretendiraju na apsolutnu i konačnu istinitost, uvijek suotvoreni provjeri. U tradicionalnoj logici naziva se hipotetski sud onaj u kojem se ovisnostpostojanja subjekta, ili nekog njegova atributa, ovisi o postojanju nekog drugog subjekta iliatributa (npr. Ako je A C, B je D).

70. HOLIZAM-teorija da je živi organizam cjelina,a ne jednostavan zbroj svojih dijelova. 71. IDEALIZAM- teoretsko spoznajno stanovište prema kojem nema predmeta koji su realni.72. IDEALNO BIĆE- ono biće čiji je bitak samo u misli, onoga tko gaspoznaje na način bića

(uspSkotQuodlib. q. 3), npr. privacija (sljepoća) koja u sebi nijebiće, biće je u odnosu na um koji to misli. I.b. se razlikuje odrealnog bića(u mogućnosti iliostvareno) koje postoji izvan i neovisno od našega uma.

73. IDEJE- slika, oblik, izgled, uzor svih bića,pojam. U današnjem govoru znači svaku umsku predodžbu

74. ILUMINACIJA-metaforički pojam za nauku prema kojoj je ljudska spoznaja moguća zahvaljujući Božjem prosvjetljenju ljudskog uma.

75. IMANENCIJA-oznaka svakog djelovanja koje ostaje u djelatniku,npr životne funkcije. 76. IMORALNO- ono što je protivno etičkim normama. Neki je čin imoralan, (za razliku od

amoralan)kada se svjesno niječu i radi protiv moralnih normi77. IMPERATIV- formula neke zapovijedi, norme ili načela prema kojem treba djelovati. Pojam

imaposebnu važnost u Kantovoj filozofiji, v. kategorički imperativ78. IMPLICITNO-ono što je sadržano u nečemu,ali ostaje neizrečeno. 79. INDETERMINIZAM-shvaćanje prema kojem postoje zbivanja koja nemaju uzroka,apsolutni

indeterminizam. 80. INDIVIDUACIJA-ono što determinira individualnost nekog bića i čini ga stvarno različitim od

bilo kojeg drugog.81. INDIVIDUUM- izvorno pojam značinepodijeljeno, jedno u sebi, pojedino ljudsko biće. Za

Aristotela, ontološki shvaćeno,individuum je "prva supstancija", realni temelj i subjekt predikata

82. INSTRUMENTALNI UZROK-ono što proizvodi neki učinak, ne snagom vlastite forme,nego samo po djelovanju glavnog djelatnika kojidjeluje vlastitom snagom.

83. INTELEKT- skolastički prijevod grčkeriječi vos- um, (za razliku od riječiδιάνοιαkoju prevodi saratio- razum), a znači sposobnosti intelligere", čitanja unutar stvari, zahvaćajući u njima

4

ono što je spoznatljivo intelektualnojspoznajnoj moći. Uloga intelekta je spoznaja prvih principa.

84. INTENCIONALNOST-vlastitost čina spoznaje da se usmjeri prema drugom,različitom od sebe.85. ISTiNA-istinitost znači neku vezu s razumom,veza jednakosti,poklapanje sadržaja nekog

iskaza.86. JA-ono čime se svaka osoba izriče.87. JEDNO-transcendentalno svojstvo bića koje izriče da je biće nepodjeljeno u sebi.88. JEZIK- odreñeni sustav znakova (izgovorenih i napisanih) koji se ravna po točnim

pravilimaizgovora, gramatika i sintakse89. KAOS- prvo neureñeno počelo sve stvarnosti, božanske, kozmičke i ljudske, iz koje se

postupnoureñuje svijet90. KATEGORIČAN- bezuvjetna tvrdnja ili dokazivanje.91. KATEGORIJA- različiti načini na koje govorimo i mislimo ostvarnosti, ali u isto vrijeme i načini

na koje sama stvarnost egzistira. Kategorije su najviširodovi bića (suprema modorum essendi genera, najopćenitiji iskaz o biću, najviši pojmovi.

92. KAUZALNOST-odnos između uzroka i učinka,sve ono što na neki način pridonosi proizvođenju neke stvari.

93. KOHERENCIJA- označava općenito povezanost pojedinih elemenata, a u teoriji spoznaje termin k. mogli bismo odrediti kao odnos izmeñu sklopapropozicija koji je takve naravi da nijedna od tih propozicija ne može biti neistina ako je čitavsklop istinit

94. KONCEPT- ono što znamo o nekoj stvari i što odgovara njezinoj biti.Označuje apstraktnu univerzalnu spoznaju, a u klasičnoj je filozofiji sinonim za univerzalnu ideju.

95. KONCEPTUALIZAM- pod tim se pojmom podrazumijevaju filozofski pravci (stari i novi) koji,premda prihvaćaju univerzalne pojmove, negiraju njihovu objektivnost izvan ljudskog uma

96. KONTINGENCIJA- način opstojanja nekog bića kojepo svojoj biti može biti ili ne biti, indiferentno je prema opstojanju, ne opstoji nužno. Kriterijkontingencije su promjenjivost i sastavljenost

97. KONTIGENTNO BIĆE-koje po svojoj biti,koliko je do njega samoga,može biti ili ne biti.Može i ne biti,ne opstojati.

98. KONTRADIKCIJA-potpuno protuslovlje jednog suda nekim drugim,nastaje kada se za neku stvar u isto vrijeme tvrdi da jest i da nije

99. KOZMOLOGIJA-fil disciplina koja proučava oblike i zakone fiz svijeta,svemira,kao uređenog sustava.

100. KREACIONIZAM-nauk da Bog neposredno stvara dušu u tjelu svakoga pojedinog čov.101. KRITIKA- vrijednosni sud o nečemu, umska djelatnost razlikovanjaistine i ne-istine

prosuñujući razloge za i protiv prema načelima koji se uzimaju kao nepobitniprincipi.102. KULTURA- metaforički pojam koji označuje razvoj ljudskihkvaliteta u društvu: način na

koji neka skupina ljudi živi, misli, osjeća, organizira se, slavi izajednički živi.103. KVALITETA- akcident koji iznutra modificira supstancijuu njoj samoj, čineći da bude na

ovaj ili onaj način. Kvaliteta je jedna od Aristotelovihkategorija, a odgovara na pitanje kakvaje stvar.

104. KVANTITETA- glavna kategorija tjelesnih bića po kojoj imaju određenu tjelesnost.105. LOGOS- pojam označuje područje uma, sposobnostshvaćanja prvih principa znanosti.

5

106. LJEPOTA- u filozofskom smislu izriče vlastitost onoga što je predmet estetičkogiskustva, sve ono što u čovjeku budi osjećaj divljenja

107. LJUBAV- čin volje (odluka) koji ujedinjuje snagom žudnje, strasti, interesa, ideala. Ljubav jesvaka sklonost prema dobru

108. MAJEUTIKA -sokratova metoda,učiteljska metoda kojom se prikladnim postavljanjem pitanja pomaže učeniku da sam dođe do spoznaje koju nosi u sebi.

109. MATERIA PRIMA-princip koji je u sebi potpuno neodređen,čista potencija.110. MATERIA QUANTATATE SIGNATA111. MATERIJA-izraz za unutarnji princip mater bića,temelj protežnosti. 112. MATERIJALIZAM 113. METAFIZIKA-znanost o biću ukoliko je biće,ukoliko sudjeluje na bitku,stadij zadnjih

uzroka.114. MNIJENJE-nedovoljno utemeljeno i nekritičko prihvaćanje nekog mišljenja115. MNOŠTVENOST116. MODUS-način opstajanja nekog ograničenog bića,srednjov aristotelizam.117. POTENCIJA118. MOGUĆE BIĆE119. NARAV-sama supstancija ukoliko je počelo djelovanje,antološko i antropološko

znaćenje.120. NATURALIZAM-fil pravci koji ne priznaju postojanje nikakve stvarnosti osim prirode

kao prvog i apsolutnog principa.121. NAUK122. NIHILIZAM-nauk koji nastoji negirati realnost bitka ili bilo kakvog njegova reda.123. NOEMA-grč misao,ono što se duhovno poima,čin kojim um misli inteligibilni objekt.124. NOESIS-djelovanje uma,intuicijačin mišljenja u kome su dani sadržaji iskustva.125. NOUMENON-neposredni objekt uma,očiščen od svake osjetne slike,kod Konta-

predmet u sebi.126. ONTOLOGIJA-proučava biće ukoliko je biće,istražuje sve što jest baš ukoliko jest.127. OSOBA128. PANTEIZAM sve nauke koje indetificiraju na razne načine Boga i svijet.129. PANLOGIZAM-oznaka J-E Erdmoma za Hegelovu fil,pojam primjenjen na sve nauke

koje žele svesti sve na razum.130. PARADOKS-izreke i sudovi koji su naizgled logični,u biti su kontradiktorni i protivni

redovitom mišljenju.131. PARTICIPACIJA-imati udioništvo u nekoj cjelini,imati nešto djelomično na djelomičan

način.132. PERSONALIZAM-nauk koji promatra osobu kao središnji

ontološki,moralni,gnoseološki princip. 133. PRAGMATIZAM-praktično djelovanje i korist su odlučujući kriterij za prosuđivanje

smislenosti i istinitosti teorije po kojoj um spoznaje radi djelovanja.134. PRINCIP-ono iz čega nešto na bilo koji način proizlazi,izriče. 135. PROPEDEUTIKA-pripravni studij koji pomaže u izravnom proučavanju neke posebne

znanosti ili teorije. 136. PROSTOR

6

137. PROTEŽNOST-temeljno svojstvo tjela u prostoru ekstrapozicija djelova koja je posljedica kvalitete.

138. RACIONALIZAM-pravci koji promatraju stvarnost kojom upravlja inteligibilni princip.139. REALIZAM140. RELACIJA-akcident po kojem neko biće ima ovaj ili onaj odnos prema biću.141. RELATIVIZAM-shvaćanje da ništa ne vrijedi apsolutno i nužno,nego tek u odnosu

prema nečem drugom. 142. SINERGIJA-suradnja,u određenoj mjeri čov slobodna volja mora surađivati s Božjom

milošću u procesu opravdanja i spasenja.143. SINKRETIZAM-nenaravno spajanje nepovezanih relig i fil nauka bez nastojanja dubljeg

ujednačavanja.144. SKEPSA-razumsko ili znanstveno istraživanje,Piromova škola-ne može naći svrhu jer

čov nije u stanju razlikovati stvarnost od pojavnosti.145. SKEPTICIZAM-ponašanje onih koji negiraju mogućnost spoznaje istine.146. SLOBODA147. SLOBODNA VOLJA-čov svojstvo kojim je on razumski gospodar svojih čina,čov

odlučuje o alternativama izbora na temelju razumske spoznaje.148. SOLIPSIZAM-ekstremna i idealistička spoznaja materijskog stajališta.149. SUBZISTENTNA FORMA-nemat odjeljena forma koja može egzistirati i djelovati

odjeljena od materije.150. SUPPOSITUM-hipostaza,supstancija koja je pojedinačna i koja zasebice kao cjelina u

sebi bivstvuje. 151. SUPSTANCIJA-označuje postojan i trajan sadržaj svakog pojedinog bića,ono što čini

identitet bića u vremenu. 152. TAUTOLOGIJA-rečenica u kojoj S i P imaju isto značenje,označavanje istog istim.153. TEIZAM-nauk koji prihvaća postojanje Boga.154. TEORIJA-hipotetski,opći vid nečega,umno gledanje istine,spoznaja.155. TRANSCENDENTAN-sve što nadilazi iskustvenu spoznaju,ono što se nalazi iznad osj

spoz svjeta.156. TRANSCENDENCIJA-aktivno nadilaženje nečega što jeprihvaćeno kao granica.157. TRANSCEDENTAN158. UNIVOČNOST-vlastitost univerzalnog termina u kome se ista stvar kaže o svim

subjektima na koje se primjenjuje.159. VERIFIKACIJA-Provjeravanje,proces iznalaženja jeli neki iskaz istinit ili neistinit.160. VOLUNTARIZAM-struje koje daju prednost volji i osjećajima nad razumom.161. VOLJA-ljudska rac sposobnost da teži prema dobru,ona je najviša i najsavršenija

forma ljudskeaktivnosti jer je svjesna i slobodna.162. VRIJEME163. ZLO-odbjekt odbijanja,neprihvaćanja,za razliku od objekta koji privlači,koji prihvaća

dobro,nesavršenost bića164. ZNANOST

ZAKON- Značajke svake stvari u svijetu: svaka ima određeni prostor, u nekom vremenu, svaka od njih nastaje,prolazi,mijenja se,svaka je jedan individuum i nenužna. Zakon ne posjeduje ni jednu od ovih karakteristika stvari. On postoji istodobno svugdje,nadvremenit,ne podliježe promjeni,nije

7

pojedinačan on je općenit, zakon je nužan. Zakoni su stvarnosti misli.David Hume: 1.svi zakoni sadrže nužnost samo po tome što se na njih privikne. 2.ako zakone smjestimo u mišljenje time ih se još nismo oslobodili,oni postoje u izvanjskom svijetu ili vrijede dalje u našoj duši. Sve što je ljudsko jest dio svijeta i ima sve oznake svjetsko-predmetnoga. Oni koji priznaju idealan bitak se djele na različite škole: 1.idealno postoji neovisno o realnome. 2.idealno dakako postoji ali ne odijeljeno od realnoga,ono postoji samo u realnome. 3. zakoni su idealni,ali idealno se pojavljuje samo u mišljenju.

FILOZOFIJA- Što je fil: 1.postoji jedno shvaćanje prema kojem bi fil bila pojam kojim bi bilo obuhvaćeno sve što još ne može biti znanastveno obrađivano. Danas imamo današ više nego prije tisuću godina.Druge su se discipline odvojile od fil. A kad se jedna takva znanost osamostali nastaje jedna paralelna filozofska disciplina. 2.Tvri da fil neće nikada nestati, pa ni onda kad bi se sve moguće znanosti od nje odijele,jer prema tome ona nije nikakva znanost.Ona istražuje nadrazumno,nedohvatljivo,iznad razuma.Filozof pokušava objasniti stvarnost,rasvjetliti razumski,uz pomoć razuma nešto što treba objasniti. To je znanost o spoznaji,ona istražuje vrijednosti,odnosi se na čovjeka,istražuje jezik drugih znanosti sa stanovništva njegove strukture.Ona se razlikuje po svojoj metodi i kutu gledanja.Ontologija istražuje najopćenitije stvari,o egzistenciji,vlastitostima i sličnome.

SPOZNAJA- Gorgija. Ne postoji ništa,kad bi nešto postojalo to nebi mogli spoznati, pretpostavivši da bi nešto i bilo spoznatljivo ne bismo to ipak mogli drugima priopćiti.Decartes: mislim dakle jesam.Pokušao je izvesti dokaz da postoje i druge stvari.Ostali se ne slažu s njim jer misle da je zamijenio sadržaj mišljenja i samog mislioca. Preostaju nam tri puta:1. ne protuslovi li i sam skeptik u sebi.Ako je siguran u svoj iskaz tada ipak postoji nešto sigurnoga i spoznatljivoga,onda je i tvrdnja da nema ništa spoznatljivoga pogrešna.A ako je spoznatljivo onda mora postojati. 2. Kako se dokazuju njegove pretpostavke,slažu li se one s našim iskustvima.Stvarnost je uređena što u njoj vladaju zakoni dok privid ne pokazuje takav red. 3.Sve stvari koje Gorgija niječe su evidentne, da je posve jasno tako,kako mi to mislimo.Mi jasno vidimo da nešto postoji,mnogo toga smo sa sigurnošću spoznali i priopćili drugim ljudima.

ISTINA- prava spoznaja jest istinita spoznaja. Neka stvar odgovara misli,ontološka istina.Misao sud,iskaz kojise nazivaju istinitim,jesu to onda kada odgovaraju ili se slažu sa stvari,logička istina. Jedan iskaz ili rečenica su onda logički istiniti kad je to tako kao što se njima tvrdi.1.kada je jedan iskaz istinit onda je on apsolutno istinit,za sve ljude i za sva vremena.Istina je relativna.Neki iskazi mogu biti istiniti,a u drugom pogrešni 2. Iskaz da bi bio istinit mora se slagati sa stvarnošću,sa stanjem stvari kakve su one izvan nas.Sve što mi spoznajemo jest rezultat našeg mišljenja.Postoje dva značenja istine,idealističko i realističko.Prema idealizmu da spoznaja strara svoje predmete.Realisti kažu da je to nestvarnost,nešto takvo uopće ne postoji i teško je shvatljivo.

MIŠLJENJE- Mišljenjem se posve općenito naziva pokret u našim predodžbama,pojmovima.Znanstveno ozbiljno mišljenje jest disciplinirano i prema znanju usmjereno mišljnje.1.Slučaj u kojem je predmet prisutan,taj predmet je vrlo,gotovo beskrajno,složen.Naš duh može jednu po jednu stranu razmotriti,usporediti,stvar promatrati s nove točke gledišta,ali sve je to mišljenje. 2. zaključivanje,težište stavljeno na drugu vrstu,na mišljenje koje pokušava dohvatiti neprisutnu stvar.U nju možemo vjerovati.Zaključivanjem možemo nešto naučiti.Množenje i mišljenje dakle zaključivanjeKako se dolazi do zaključka?Imamo dvije pretpostavke:premise-izjave koje su već odavno spoznate,pravila-prema kojima zaključujemo.Imamo hrpu pravila koje su nepogrešive a na drugoj strani se nalaze pravila koja nisu nepogrešiva. Stav prema znanostima:Znanost je najbolje što

8

imamo i ona je korisna.Znanost nam daje samo vjerojatne iskaze.Kada dođe do neslaganja između znanosti i bilo kojeg ljudskog autoriteta,onda se čovjel koji misli treba opredijeliti za znanost a protiv autoriteta.Ona nije nepogrešiva,ona je kompetentna samo na svom području.

VRIJEDNOST- Čovjek ne samo da stvarnost gleda,on je također vrednuje.Ubojstvo majke.U našem je slučaju realnost činjenica umorstva.To realno u našem slučajučin, obilježeno je vlastitošću koja ga čini vrijednošću;i ta vlastitost zove se u pravom smislu riječi vrijednost.Tri posve različite stvarnost:nositelj vrijednosti,vrijednost sama i čovjekov stav prema njima.. Imamo 3 grupe vrijednosti;moralne-obilježje im je zahtjev za činom;estetske-ljepota, elegancija,grubosti,plemenitosti;religiozne-izazivaju osjećaj straha i predanja.Vrednovanja su jako relativna.Imamo dvi teorije: Pozitivistička-tvrdi da se relativnost i promjena vrednovanja objašnjava istom relativnošću i istom promjenom samih vrijednosti.Idealisti-naša vrednovanja se mijenjaju i da mnogo toga što se ovdje smatra dobrim drugdi biva promatrano kao loše.Vrednovanja su promjenjiva,relativna i ona se uvijek mogu mijenjati,no samo su

vrijednosti vječne i nepromjenjive.Max Scheler tvrdi da nijedan čovjek ne može imati potpuni pregled ni nad jednom vrijednošću.Samo sveti duh može obuhvatiti bilo koju vrijednost

ČOVJEK- prvo životinja,a potom kao drugo čudesna,posve jedinstvena životinja.Biološki gledano čovjek ne bi imao nikakvo pravo na egzistenciju.On nema panđe,dobar vid,sluh,njuh.Ali ipak on je gospodar prirode,izmjenio je lice planetai to umom.On posjeduje inteligenciju.On ima drugačiju vrstu inteligencije.On pokazuje čitav niz posebnih svojstava. Tehnika,tradicija,napredak,mogućnost posve drukčije misliti i refleksija.Čovjek nije cjelina već samo duh ili egzistencija.Čovjek sebi stavra nove potrebe da se ne može zasititi,novac-nikad ga se ne može zasititi.On je svjestan svoje smrti.Što je smisao onda čovjeka?Imamo 3 rješenja te zagonetke:1.čovjekovu potrebu za beskonačnošću moguće zadovoljiti time što je se treba poistovjetiti s nečim daljnjim,društvom.2. čovjek uopće nema nikakav smisao,on je greška prirode,neuspjelo stvorenje.3. čovjek bi nekako mogao postići beskonačno,ali ne u ovom životu,besmrtnost duše.

BITAK- Sve što jest ,jest biće,izvan bića ne postoji ništa.Bitak je apstrakcija bića. Spoznajnoteoretski idealizam-on drži da sve ono što u biću može biti rečeno već biva izrečeno u posebnim znanostima.1 Ontolozi kažu da nijedna znanost ne proučava pitanje o mogućnostima općenito ili ono o pitanju kategorija.Pozitivisti tvrde da je supstancija jedan ontološki pojam.2. Svaka realna znanost može sredstvima današnje matematičke semantike biti prevedena u jezičnu znanost.3. Jeli uopće moguće bilo što općenito reći o biću,biće je bivstvujuće,što jest jest. Pitanje o ništavilu.Ono postoji,on ipak jest,da egzistira,on je objekt,dakle jest,a ono ipak nije,dakle nije.Neki kažu da je ništavilo samo mišljeno ali da uopće ne postoji.Mora se razlikovati između realnoga i idealnog bića. Kategorija- svijet je sačinjen od određenih stvari koje su obilježene osobitostima te međusobno povezane odnosima.Treba razlikovati 3 aspekta:supstancije,osobitosti i odnosi.Sve kategorije mogu biti jednako stvarne kao i moguće,jednako materijalne kao i duhovneProblem biti glasi;je li svako biće samo takoreći skladni nagomilani konglomerat osobitosti i odnosa ili se u njjemu može otkriti temeljna struktura koja konstituira spomenuto biće iz koje proizlaze dalje osobitosti. Problem unutarnjih odnosa glasi, neka stvar svojim odnosima biva time što ona jest,oni konstituiraju njezino biće.Svi su oni nužne unutarnje relacije.

ARISTOTEL- NAGOVOR NA FILOZOFIJU

9

UVOD- posvetio je ovo djelo ciparskom kralju Temizonu. Kaže da je valjan čovjek onda ako mu je duša odgojena, i takav je čovjek sretan, a ne ako je iz vana opskrbljen. Onima kojima je duševno stanje loše,bogatstvo ni moć ni ljepota nisu dobra.

ŠTO ZNAČI BAVITI SE FIL- To znači dvoje: ispitivati i samo to dali se treba baviti filozofijom,i drugo; posvetiti se fil razmatranju.Treba težiti za znanjem da se rabi na primjeren način, pa ćemo uz njegovu pomoć sve to dovesti u najbolji red.Nužno je baviti se fil ako se hoćemo baviti državnim poslovima. Jedino fil sadržava u sebi ispravan sud i razboritost. Ono što nastaje svrhom postoji namjena,radi nečega.Ono što nastaje po prirodi nastaje radi nečega.Sve što pravilno nastaje je lijepo,opet radi nečega. Npr: brod je nastao u svrhu prijevoza. Najdostojnije životno biće je čov jer je nastao prirodno i u skladu s prirodom.Razboritost kod ljudi nastaje zadnja. Naša je svrha biti razborit i nešto naučit.Pitagora tvrdi da je Bog svakoga čov stvorio zato da stekne znanje i da stekne uvid. Duša i tijelo postoje zajedno,lošije je uvijek u svrsi boljega.Duša je bolja od tijela.Djelatnost uma je mišljenje,a um je najbolji dio duše. Razmatranja su sama po sebi dostojna,zasnovana su na mudrosti. Nemoguće je nešto spoznati ako se za nju ne zna.Ne može se spoznati govor ako se ne znaju slogovi. Razboritost je najveće od svih dobara.Sve dobre vrijednosti postižemo fil.Razboritost je dobro i nju izabiremo radi nje same.Biti razborit je dobro.

ČEMU SLUŽI BAVLJENJE FIL- Motrilačka razboritost donosi najveće probitke ljudskom životu.Svi koji žele raditi nešto moraju poznavati prirodu,npr: zakonodavci. Državnik po prirodi mora znati procjeniti što je dobro.Fil jedina oponaša ono točno.Dobar vođa ne smije oponašati druge,njihove ustanke,poretke...Ne smije ono što nije lijepo oponašati.Fil živi pogleda uprta u prirodu i božansko te vezuje životna počela uz ono što je vječno.Živimo dobro jer dobro činimo,i to je sreća.Fil je najveća od svih dobara i lako ju je steći.

ŠTO JE ZADAĆA BAVLJENJA FIL- Duša zapovjeda a tijelo sluša zapovijedi.Uvijek je bolje ono što je po prirodi sposobnije vladati,duša, pr:čov za razliku od životinja.Istina je najvaljaniji posao duše.Razboritost je dio duše, a ne vrline i sreća.

ŠTO POSTIŽEMO BAVEĆI SE FIL- To da onomu koji izabere uman život u najvećoj mjeri uspjeva i ugodno živjeti.Onaj koji razmišlja živi više,i to najviše onaj koji naviše doseže istinu,to je onaj koji je razborit i koji razmatra u skladu s najtočnijim znanjem. Ugodan život nastaje od razboritosti. Sreću definiramo kao razboritost i svojevrsnu mudrost ili kao vrlinu ili kao najveće uživanje ili sve zajedno.Stoga svi se trebaju baviti fil jer je to savršen dobar život ili je od svih stvari uzrok dušama. Ljudi božansko imaju samo um i razboritost.

10