Upload
timica10
View
88
Download
8
Embed Size (px)
Citation preview
1
Materijalno i Procesno pravo. Gradjansko pravo je deo materijalnog prava, a Procesno pravo
sadrzi pravne norme kojima se uredjuje postupak za ostvarivanje prava priznatih gradjanskim
pravom.
Gradjansko pravo, kao deo pravnog sistema: Skup pravnih normi kojima se regulisu
subjektivna gradjanska prava.
Gradj. pravo u obj. i subj. smislu: U obj – Grana privatnog prava koju cini skup pravnih normi
kojima se uredjuju gradjanskopravni odnosi uspostavljeni medju ljudima, povodom stvari,
cinidaba i imovine. U subj – Objektivnim pravom priznata ovlascenja (prerogative) subjektima
prava da preduzimaju akte potrebne za zadovoljenje svojih interesa, imovinskih i neimovinskih.
Gradjansko pravo kao pravna disciplina izucava gradjanskopravne norme, pojmove i institute
koji cine gradjansko pravo kao deo pravnog sistema.
Pravne discipline: Opsti deo gradjanskog prava (Statusno pravo) i Posebni deo (Stvarno,
Obligaciono, Porodicno i Nasledno), kao i Medjunarodno privatno (nadgradnja nad gradjanskim)
i pravne grane iz familije gradj. prava (gradj. prava u sirem smislu, odnosno pripadaju
privatnom pravu): Privredno (trgovinsko), Pravo osiguranja, Radno, Autorsko i pronalazacko,
socioloske i ekonomske nauke, Uporedno pravo, Materijalno i Procesno. Licna prava ne spadaju
u gradjanska prava.
Sistematika (klasifikacija): Razvrstavanje celokupne materije prema odredjenim kriterijumima.
U gradj. pravu, postoji sistematika na Institucionu (Gajev sistem triparticije) i Pandektnu (Opsti
i Posebni deo).
Pravni sistem: Skup pravnih normi u jednom drustvu kojima se ostvaruje pravni poredak,
odnosno drustvena kontrola podrzana fizickom prinudom drzave. Struktura pravnog sistema:
Gradjanskopravne norme koje regulisu jednu vrstu drustvenih odnosa cine gradjanskopravni
institut (institute svojine, institute zaloge). Srodne gradjanskopravne grane (sastavljene od
srodnih institute, npr, stvarno pravo, obligaciono pravo) obrazuju gradjanskopravne oblasti
(gradjanskopravna, krivicnopravna oblast). Najzad, gradjanskoravne oblasti i samostalne grane
prava (Radno pravo, Upravno (Prekrsajno) cine pravni sistem.
Veliki pravni sistemi : Evropsko-kontinentalni, Anglo-americki, Serijatsko (islamsko) pravo,
Hindu pravo i Kinesko pravo.
Odlike EK i AA pravnog sistema: EK – Civil Law: Familija prava nastala na nasledju grcke i
rimske tradicije i kulture. Karakterise ga zakon kao osnovni izvor prava i opsta pravna norma
koja se primenjuje na neodredjen broj slucajeva. Gradjansko pravo je regulisano zakonima ili
gradjanskim kodifikacijama. 3 pravna kruga EK sistema: romanski, germanski i skandinavski. AA
– Common Law: Pravo koje vazi u vecini zemalja engleskog govornog podrucja. Nije se razvijalo
2
pod uticajem rimskog prava. Izvor prava je obicajno pravo koje se ispoljava u vidu sudskih
odluka – precendenata. Precendent je tipicna sudska odluka (ili slucaj – case) koja se primenjuje
na sve kasnije slucajeve koji su isti ili isti u bitnim elementima. Stvarani su sudskim odlukama
donosenim po opstem pravu.
Podele unutar Evropsko-kontinentalnog sistema: Na Privatno pravo (Stvarno, Obligaciono,
Nasledno, Trgovinsko, Autorko i pronalazacko) i Javno (Ustavno, Krivicno, Upravno); na
Materijalno i Procesno... U mesovita prava spadaju: Porodicno, Radno i Gradjansko procesno
pravo.
Odlike privatnog i javnog prava - Podela potice iz rimskog prava - Privatno: Odnosi se na zivot
pojedinaca, karakteristican je princip autonomije volje. Pravni subjekti privatnog prava su
pojedinci i njihova udruzenja. Dominira princip koordinacije. Cilj pravnih normi privatnog prava
jeste zastita interesa pojedinaca. Privante interese stite: Gradjansko pravo, Trgovinsko, Pravo
intelektualne svojine. Javno: Interesi koji se ticu drzave kao politicke organizacije. Pravni
subjekti su drzava i njene organizacije, na jednoj, i pojedinci na drugoj strani. Dominira princip
subordinacije. Cilj pravnih normi javnog prava jeste zastita javnih interesa. Javne interese stite:
Ustavno, Upravno (Prekrsajno), Krivicno, Finansijko pravo…
Javni poredak: Skup pravnih principa kojima se regulise organizacija drzave i njenih organa i
njime se stiti opsti interes. Pravni poredak: Skup pravnih normi cvrsto povezanih medju sobom,
koje se ostvaruju u drustvenim odnosima medju ljudima, koji se ponasaju po njima. Pravni
poredak obuhvata i pravni sistem i tumacenje prava.
Skole: Glosatori i postglosatori, Skola elegantne jurisprudencije, Prirodnoprava skola, Istorijska
pravna skola, Pozitivisticke skole.
Unifikacija: Donosenje jedinstvenih pravila koja ce vaziti na teritoriji vise zemalja ili jedne
zemlje.
Harmonizacija: Uskladjivanje nacionalnih prava u okviru sire regionalne zajednice (EU).
Vazniji gradjanski zakonici: Bavarski gradjanski zakonik (1756) – Codex Maximilianeus
Bavaricus - prva kodifikacija gradjanskog prava u savremenom smislu, Pruski Landreht (1794),
Francuski gradjanski zakonik – sa njim je otpoceo proces modernih kodifikacija gradjanskog
prava (Code civil, 1804, podeljen u 36 delova, tradicionalna, troclana podela, delo je burzoaske
revolucije), Austrijski gradjanski zakonik (1811, kratak zakonik, s velikom opstoscu pravnih
pravila, uradjen kao udzbenik, sastoji se iz 1502 paragrafa), Srpski gradjanski zakonik (25.
marta 1844, skracena verzija Austrijskog gradjanskog zakona, sastoji se od 950 paragrafa), Opsti
imovinski zakonik za Crnu Goru (1888, Bogisic je uveo narodne izraze), Nemacki gradjanski
zakonik (1900, napusta tradicionalnu troclanu podelu, pun apstrakcija i naucnih konstrukcija),
Svajcarski gradjanski zakonik (1912).
3
Ostale gradjanske kodifikacije: Zakonik Ruske Sovjetske Federativne Socijalisticke Republike
(1922), Grcki gradjanski zakonik (1940), Italijanski gradjanski zakonik (1942), Cehoslovacki
gradjanski zakonik (1950 i 1964), Madjarski gradjanski zakonik (1959), Poljski gradjanski
zakonik (1965), Rumusnki gradjanski zakonik (1864, od 1991 – Trgovacki zakon).
Pravo Evropske unije - Komunitarni pravni sistem: Skup pravnih normi kojima se regulisu
medjusobni odnosi u koje stupaju drzavljani i pravna lica koja imaju sediste u nekoj od drzava
clanica, same clanice i njihovi organi. U okviru EU postoje 3 tipa pravnih sistema – Anglo-
americki (Engleska), Evropsko-kontinentalni (zemlje kontinentalne Evrope) I mesoviti tip
(Skotska). Cilj EV jeste usaglasavanje domacih, nacionalnih zakona clanica, sa zakonima na nivou
EU (harmonizacija) i stvaranje zajednickog, komunitarnog prava. Veliku ulogu u razvoju
evropskog privatnog prava i harmonizaciji nacionalnih prava imaju Evropski sud za ljudska prava
u Strazburu i Sud pravde Evropskih zajednica u Luksemburgu. EU kreira razlicite Konvencije i
Protokole, a clanice EU, kao i one koje tom clanstvu teze, duzne su da ih ratifikuju.
2 tipa pravnih normi:
1. DISPOZITIVNE (zakupnina se placa sestomesecno, ako stranke ne ugovore
drugacije) i
2. IMPERATIVNE (obavezne, ne mogu se menjati voljom stranaka – poverilac i
duznik ne mogu sporazumno promeniti rok zastarelosti za neplacenu TV
pretplatu – Imperativne norme su u krivicnom pravu zabranjujuce, a u upravnom
– naredjujuce).
Specificna vrsta pravnih normi su: pravni standard (generalna klauzula) i sentence (brokari).
1. PRAVNI STANDARD: Pravno pravilo cija sadrzina nije unapred data jer konkretnu
sadrzinu standarda odredjuje sudija (savesnost, postenje).
2. SENTENCE (maksime, brokari, pravne izreke): pravila iz starije pravne teorije ili
sudske prakse koja mudro i koncizno, ali jezgrovito objasnjavaju odredjene
pojmove i pitanja. Na primer, Alibi – na drugom mestu, Quieta non movere – Ne
diraj u ono sto je mirno.
Nacini regulisanja gradjanskopravnih odnosa:
1. KAZUISTICKI METOD (teznja ka potpunoj zakonskoj regulativi svih pravnih
odnosa),
2. METOD APSTRAKTNE GENERALIZACIJE (jednakost svih pred zakonom, pravicna
primena prava) i
3. SISTEM KOMBINACIJE (predstavlja najbolje resenje).
Izvori gradjanskog prava: Postoje 2 aspekta –
4
1. MATERIJALNOPRAVNI (ukazuje na poreklo volje koja odredjuje pravnu normu –
volja narodne vecine formirana na parlamentarnim izborima) i
2. FORMALNOPRAVNI (ukazuju na oblik u kome je pravna norma utvrdjena, a ti
izvori su: zakon, obicajno pravo, sudska praksa i pravna teorija). Naravno, ova
podela karakteristicna je za EK pravni sistem.
Razvoj srpskog zakonodavstva: Dusanov zakonik – Prvi samostalni zakonik srpskih vladara, a
zatim vizantijski zakoni, Prohiron, zakon Vasilija Makedonca i Vlastareva Sintagma. Gradjansko
zakonodavstvo u Srbiji pocinje sa donosenjem Srpskog gradjanskog zakonika 1844. godine.
1934. godine uradjena je Predosnova Gradjanskog zakonika za Kraljevinu Jugoslaviju, ali je
naisla na ostre kritike.
Po zavrsetku Drugog svetskog rata, revolucionarna vlast je izvrsila abrogaciju (ukidanje)
predratnog prava, donosenjem Zakona o nevaznosti (1946) pravnih propisa donetih pre 6.
aprila 1941. Predratni propisi gube pravnu snagu, ali ih sudovi mogu primenjivati i ubuduce kao
pravna pravila, ukoliko nisu u suprotnosti sa Ustavom FNRJ.
Zakon o obligacijama (poveren prof. Konstantinovicu) donet je 1978 (izmenjen i
dopunjen 1993) – Osnovni izvor obligacionog prava.
Zakon o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima – 1980, novele 1996 – Osnovni izvor
stvarnog prava.
Osnovni zakon o braku je donet 1946.
Zakon o nasledjivanju 1955 – Osnovni izvor za regulisanje naslednog prava.
Zakon o privrednim drustvima –
Zakon o hipoteci – uredjena hipoteka
Porodicni zakon RS donet je 2005 – Osnovni izvor porodicnog prava.
Posebni zakoni: Zakon o poljoprivrednom zemljistu, Zakon o prometu nepokretnosti,
Zakon o sumama, Zakon o gradjevinskom zemljistu, Zakon o osiguranju, Zakon o zastiti
potrosaca.
Vazan izvor gradjanskog prava je i:
Protokol 1 uz Evropsku Konvenciju o pravima coveka (ratifikovan 2003), koji predvidja
pojacanu zastitu prava svojine koja se moze zatraziti i pred ESS.
Posebni (specijalni) zakoni: Zakon o poljoprivrednom zelmljistu, Zakon o prometu
nepokretnosti, Zakon o sumama, Zakon o gradjevinskom zemljistu, Zakon o osiguranju,
Zakon o zastiti potrosaca.
5
Ostavinski postupak je regulisan Zakonom o vanparnicnom postupku (1982).
Obicajno pravo: Za njegov nastanak neophodna su 2 elementa: objektivni (dugotrajno
ponasanje ljudi u odredjenoj zajednici – obicaj) i subjektivni (svest o pravnoj obaveznosti
odredjenog ponsanja).
Uzanse: Trgovacki obicaji sistematizovani i objavljeni u obliku zbornika koje izdaju trgovacke
asocijacije. Dele se na opste (primenjuju se na sve subjekte trgovackog prava) i posebne (samo
u slucaju prometa odredjene robe).
SUDSKA PRAKSA: Skup presuda i drugih sudskih odluka. U EK pravnom sistemu sudska odluka
nije neposredni izvor prava (jer sudovi moraju da sude na osnovu zakona), za razliku od AA. Kraj
19. i pocetak 20. veka smatra se ‘zlatnim vekom’ sudske prakse.
PRAVNA NAUKA: Misljenja pravnih teoreticara izlozena u raznim vrstama naucnih radova
povodom postojeceg prava, uporednog prava ili pravne istorije.
PRAVNI ODNOS: Drustveni odnos izmedju pravnih subjekata koji je regulisan pravnom
normom. Strukturu pravnog odnosa cine: subjekti (fizicko ili pravno lice), objekt (dobro pomocu
koga nastaje fakticki odnos koji pravna norma uredjuje) i subjektivno pravo (ovlascenja i
obaveze povodom objekta).
Gradjanskopravni odnos cine oni drustveni odnosi koji su regulisani gradjanskopravnom
normom, koja realnim cinjenicama daje pravni znacaj.
PRAVNA CINJENICA: Okolnost za koju pravna norma (objektivno pravo, pravni poredak) vezuje
nastanak, promenu ili prestanak odredjenog pravnog odnosa. Jedna ista cinjenica moze biti
pravno relevantna (elementarna nepogoda usled koje je unistena kuca je pravno relevantna za
prestanak svojine) ili irelevantna (protek vremena je pravno irelevantan za sticanje svojine od
nevlasnika).
VRSTE PRAVNIH CINJENICA:
1. DOGADJAJI (cinjenice na k. ljudi ne mogu uticati svojom voljom – rodjenje, smrt lica.
Nisu svi dogadjaji pravni relevantni. Pravno relevantni dogadjaji su oni za koje se vezuju
odredjene pravne posledice (rodjenje)).
2. LJUDSKE RADNJE (voljne pravne cinjenice za koje objektivno pravo vezuje odredjene
pravne posledice). Ljudske radnje se dele na dozvoljene i nedozvoljene.
Nedozvoljene ljudske radnje (delikti) su pravno relevantne cinjenice – pravnom
normom je predvidjena opsta zabrana nanosenja stete drugome (nepaznjom
vozaca moze da dodje do povrede pesaka, kao sto je pravno relevantna i za
krivicno delo (naknada materijalne I nematerijalne stete).
6
Dozvoljene ljudkse radnje se dele na izjave volje (voljne radnje koje se
preduzimaju sa namerom da nastupi neki pravni efekat – nastanak, promena ili
prestanak subj. prava) i radnje saglasne pravu – nalaz stvari (kada je pravni
subjekt preduzeo odredjenu dopustenu radnju za koju obj. pravo vezuje
odredjeno pravno dejstvo, iako subjekt nije to izricito zeleo, npr, nalaz tudje
stvari stvara obavezu nalazaca da stvar vrati vlasniku).
Posebna vrsta pravnih cinjenica cine pravne pretpostavke i pravne fikcije.
PRETPOSTAVKE su pravne cinjenice cije se postojanje izvodi posrednim zakljucivanjem na
osnovu vec postojecih cinjenica. Dele se na
1. OBORIVE - PRESUMPTIONS IURIS TANTUM (one kod kojih je dopusteno dokazivanje
postojanja suprotne ili drugacije pravne cinjenice – pretpostavka da je drzalac stvari
savestan; da je dete rodjeno u braku zaceto od muza) i
2. NEOBORIVE - PRESUMPTIONS IURIS ET DE IURE (ne dopustaju mogucnost dokazivanja
suprotnog – proglasenje lica za poslovno nesposobno vazi za sve vreme trajanja
proglasenja).
PRAVNE FIKCIJE: Takva pravna cinjenica za koju se smatra da postoji; odnosno da ne postoji,
iako se zna da ona nije nastupila; odnosno da je nastupila (najpoznatija je fikcija nasciturusa).
NACELA (PRINCIPI) GRADJANSKOG PRAVA: Opste usvojene idejne vrednosti za regulisanje
pojedinih pravnih odnosa i subjektivnih prava. Izdvajaju se
opsta ili zajednicka (vaze za sve grane i oblasti pravnog sistema i garantovana su
Ustavom) i
posebna nacela (vaze za pojedine grane prava: stvarno, obligaciono).
Zajednicka nacela: Vaze za sve grane gradjanskog prava i to su: princip autonomije volje
subjekata, nacelo pravne jednakosti strana (ravnopravnosti, koordinacije) nacelo
imovinske sankcije i princip prenosivosti gradjanskih subjektivnih prava.
1. Nacelo AUTONOMIJE VOLJE: Dopustenost slobodne inicijative subjekata
u zasnivanju, modifikovanju i prestanku gradjanskih prava. Proizasao je iz
liberalne filozofije 19. veka. Ovaj princip prozima sve grane gradjanskog
prava. Ali, ta sloboda u kreiranju gradjanskopravnih odnosa namece
princip obaveznosti izjavljene volje. Ako se jedno lice slobodno obaveze
na cinjenje ili necinjenje, onda je duzno da ispuni obavezu. U parnicnom
postupku, ovaj princip se naziva principom dispozicije, a to znaci da se
sudski postupak pokrece po privatnoj inicijativi (ex private). Suprotno
nacelu dispozocije je nacelo oficijelnosti, odnosno sud je ovlascen da spor
resava po sluzbenoj duznosti.
7
2. Nacelo PRAVNE JEDNAKOSTI STRANA: Gradjanskopravne norme tretiraju
strane u pravnom odnosu kao pravno jednake i ravnopravne. U
gradjanskom pravu vazi princip koordinacije volja (cak i u odnosu
pojedinca, s jedne, i drzave s druge strane). Suprotno, u
prekrsajnopravnim odnosima (upravnopravnim) vlada nacelo
subordinacije (podredjenosti) ili cak subjekcije (potcinjenosti, npr, odnos
poreski organ – poreski obveznik). Od pravne jednakosti u
gradjanskopravnom odnosu treba razlikovati jednakost svih ljudi pred
zakonom.
3. Nacelo IMOVINSKE SANKCIJE: Za povredu pravnih normi predvidjena je
pravna sankcija za lice koje je povredilo istu. Ona moze pogadjati direktno
licnost ili njegovu imovinu. Za povredu gradjanskopravnih pravila pravna
sankcija pogadja pociniocevu imovinu, za razliku od prekrsaja
krivicnopravne norme, gde sledi sankcija uperena na licnost, ali i ne samo
na licnost (imovinska sankcija postoji i placa se drzavi). Imovinska sankcija
vazi i kada se imovinom odgovornog lica ne moze naplatiti pocinjena
steta, dakle, ne moze se zameniti zatvorskom kaznom. Imovinska sankcija
se placa ostecenom licu kako bi se njegov ekonomski polozaj doveo u
stanje pre povrede (reparacija) ili mu se omogucilo zadovoljenje na drugi
nacin (satisfakcija – zadovoljenje ostecenog kome se ne moze
nadoknaditi povredjeno dobro, npr, dusevni bol ili pretrpljeni stres).
Imovinska sankcija se moze javiti u obliku naturalne ili novcane
restitucije.
4. Nacelo PRENOSIVOSTI (PROMETLJIVOSTI) GRADJANSKIH PRAVA I
OBAVEZA: Gradj. subj. prava nisu vezana za licnost titular, vec se mogu
preneti na drugo lice i to prenosenje odvija se u formi pravnog prometa.
Prenosenje prava moze biti potpuno – kada se gasi pravo prenosioca
(poklon, prodaja) ili delimicno – kada se pored postojeceg konstituise
novo pravo (davanje u zakup). Sustina svojine se ostvaruje kroz 2
ovlascenja – koriscenja stvari i raspolaganje sa stvari prenosom za zivota
(inter vivos) ili prenosom za slucaj smrti (mortis causa). Nacelo
prenosivosti vazi u svim granama prava (u stvarno pravu – preko svojine,
zaloznih prava, u obligacionom – preko cesija, ugovora, u naslednom –
testamentom). Neprenosivost prava je vezana za licne sluzbenosti, licna
prava na cast i ugled, porodicna prava, neimovinskih autorskih prava itd.
Za prenosenje obaveze potrebna je i saglasnot poverioca.
PRAVNI SUBJEKTI: Lica koja imaju sposobnost da poseduju prava i obaveze, odnosno da budu
imaoci istih. Pravni subjekti su fizicka (covek, kao bioloska jedinka, kome je objektivnim pravom
priznata pravna sposobnost – apstraktna mogucnost da bude imalac prava i obaveza. Pravna
8
sposobnost ili subjektivitet, fizicko lice u modernom pravu stice rodjenjem, a dan, cas i minut
rodjenja evidentira se u javne maticne knjige rodjenih). Sto se tice fikcije o nasciturusu (uslovni
subjektivitet), zacetak je uslovni subjekat u pravu. Da bi stekao pravnu sposobnost, potrebno je
da se zaceto dete rodi zivo i da je priznanje pravnog subjektiviteta i pre rodjenja. Priznanje
bezuslovnog subjektiviteta zacetku nije realno, ali uslovni subj. podrazumeva pravo na naknadu
stete u slucaju eventualne povrede prava na zivot i telesni integritet. U slucaju smrti zacetka,
pravo na naknadu stete pripada, eventualno, njegovim roditeljima zacetka. Pravni subjektivitet
fizicko lica ne moze u toku zivota prestati (u moderno doba), traje od rodjenja do smrti (potvrda
bioloske smrti (smrtovnica) od strane nadleznog lekara, a cinjenica smrti se upisuje u maticnu
knjigu umrlih, ili se se primenjuje sudsko…
... Proglasenje nestalog lica za umrlo - Oboriva pretpostavka, koja se postavlja kada je lice duze
vreme odsutno iz mesta prebivalista, tako da se o njegovom zivotu nista ne zna, ali pored duze
odsutnosti neophdna je i neizvesnost o njegovom zivotu. Prema nasem Zakonu o vanparnicnom
postupku, za umrlo se moze proglasiti lice: a) o cijem zivotu za proteklih 5 godina nije bilo
nikakvih vesti, a od cijeg rodjenja je proteklo sedamdeset godina; b) o cijem zivotu za
poslednjih 5 godina nije bilo nikakvih vesti, a okolnosti pod kojima je lice nestalo cine
verovatnim da vise nije u zivotu; c) koje je nestalo u brodolomu, saobracajnoj nesreci, pozaru,
poplavi, zemljotres, a o cijem zivotu nije bilo nikakvih vesti za sest meseci od dana prestanka
opasnosti; d) koje je nestalo u toku rata u vezi sa ratnim dogadjajima, a o cijem zivotu nije
bilo nikakvih vesti za godinu dana od prestanka neprijateljstva. Za takvo lice, kao I kod
utvrdjene smrti, prestaju licna prava, a imovina prelazi na naslednike. Ako se, pak, lice koje je
proglaseno za umrlo pojavi, ukida se resenje o proglasenju smrti (prethodno treba sprovesti
sudski postupak I dokazati svoj identitet).
Problem ‘zajedno umrlih lica’ - Komorijenata (comores – zajedno umiruci): Komorijenati su
lica koja su umrla u istoj nesreci (zemljotres, poplava, saobracajni udes) pri cemu nije moguce
utvrditi tacan cas smrti svakog od njih, a nalaze se u odnosima znacajnim za prenos nekog prava
(nasledjivanja). U savremenom pravu postoje dva sistema pretpostavki za odredjivanje
redosleda smrti u slucaju komorijenata. Prvi sistem – iz Justinijanove kodifikacije – uglavnom je
napusten jer ne uzima cinjenicu da su komorijenati umrli istovremeno, vec postavlja odredjene
kriterijume po kojima se utvrdjuje redosled nastupanja smrti. Drugi sistem – oslanja se na
pandektnu pravnu nauku, a prihvata ga vecina savremenih pravnih sistema – uvodi pravilo
istovremene smrti komorijenata.
PRAVNI STATUS: Niz pr. svojstava k. pr. subjektima omoguc. sticanje, prenos, gubitak i zastitu
imovinskih i licnih pr. i određ. im polozaj lica u pravu. Fizicka lica imaju pr. sposobnost, ali da bi
tu mogucnost mogli realizovati, neophodno je priznati im nj. pr. status. Elementi pravnog
statusa su poslovna, deliktna i parnicna sposobnost.
POSLOVNA SPOSOBNOST – SVOJEVLAST - Sposobnost lica da svojom izjavom volje zaklj. pr.
poslove i preduz. dr. pr. radnje, a da bi je preuzeo, mora dostidi određ. stepen psihičke i fizičke
zrelosti. Razlikujemo: opstu poslovnu sposobnost i posebnu poslovnu sposobnost.
9
1. OPSTA(omoguc. zaklj. svih pr. poslova) se deli na:ost i poslovnu nesposobnost.
1) POTPUNA: Omogucava fizickom lici da, izjavom volje samostalno
preduzima sve pravne poslove. Stice se punoletstvom, ali to je
pretpostavka i oboriva je. Izuzetno, fizicko lice moze postati poslovno
sposobno i pre toga – emancipacijom ili zakljucenjem braka pre
punoletstva.
a) PUNOLETSTVO: Zakonom odredjeni rok kada se
pretpostavlja da je lice postalo sposobno za rasudjivanje
zbog cega mu se priznaje sticanje potpune poslovne
sposobnosti.
b) EMANCIPACIJA: Sticanje poslovne sposobnosti pre
zakonom odredjenog roka, sudskom presudom.
Porodicnim zakonom Srbije predvidjene su 2 mogucnosti
emancipacije –
1. odobrenjem zakljucenja braka pre roka
(maloletno lice je zadrzava i u slucaju da se
brak prekine pre punoletstva) ili
2. priznanjem poslovne sposobnosti deci –
roditeljima, ako je dostiglo odredjenu
dusevnu i telesnu zrelost, a u oba slucaja
odlukom suda sa najmanje 16 godina.
2. POSLOVNA NESPOSOBNOST: Lica sa ovim statusom jesu ona koja vlastitom izjavom
volje ne mogu punovazno sticati prava i obaveze. U nasem pravu, potpuno nesposobna
lica su
i. maloletnici DO navrsene 14 godine zivota (mladji maloletnici, koji imaju
pravo na poklon i zakljucivanje poslova malog znacaja (kupovina hrane,
ulaznica…) i
ii. punoletna lica potpuno lisena poslovne sposobnosti (dusevno bolesna
lica, lica sa telesnim nedostacima, lica koja se odaju pijanstvu I
drogama…) - sudska odluka u ovom slucaju stvara neoborivu
pretpostavku.
3. OGRANICENA: Imaju je
i. MALOLETNICI IZMEDJU 14 I 18 GODINE ZIVOTA – stariji maloletnici
(imaju ista prava kao I mladji maloletnici, ali sto se tice ostalih poslova,
mogu I njih zakljucivati, ali samo uz dozvolu roditelja ili staratelja) i
10
ii. PUNOLETNA LICA KOJA SU DELIMICNO LISENA POSLOVNE SPOSOBNOSTI
(bolest ili smetnja u psiho-fizickom razvoju koja je dovela do delimicne
nesposobnosti punoletnog lica za rasudjivanje, a razlikuje ih tezina
posledica izazvanih bolescu).
2) POSEBNA: Mogucnost subjekta da samostalno zakljuci određ. pr. posao ili
preduzme dr. pr. radnju nezavisno od stepena posl. sposobnosti. Ona se
priznaje u sl. od izuzetnog znacaja. Uzrast se krece od 10. do 16. g., ali ova
pretpostavka je oboriva. Neki primeri ove sposobnosti: Sa navrš. 16 g. i
sposobno je za rasudjivanje , lice moze zakljuciti brak (predlog mora
podneti samo maloletno lice, bez posrednika), prekid trudnoce moze se
izvrsiti samo na zahtev zene starije od 16 godina, dete koje je navrsilo 15
godina zivota i sposobno je za rasudjivanje moze izvrsiti uvid u maticne
knjige rodjenih, za zasnivanje usvojenja mora se saglasiti dete koje je
navrsilo 10 godina zivota i sposobno je za rasudjivanje.
4. KONSULTATIVNA: Omogucava se maloletniku da se izjasni o pravnim radnjama koje za
njega preduzima zakonski zastupnik, a koje se odnose na njegov pravni status.
5. DELIKTNA: Mogucnost da se odgovara za prouzrok. stetu i obaveza na njenu naknadu.
Lica do 7 godine zivota ne odgovaraju za stetu koju drugome prouzrokuje – deliktno su
nesposobni i to je neoboriva pretpostavka. Za stetu odgovaraju njihovi roditelji. Za
maloletnike izmedju 7 i 14 godina, postoji oboriva zakonska pretpostavka o deliktnoj
nesposobnosti. Lice sa dusevnom bolescu, takodje, ne odgovara, osim u slucaju lucida
intervalla.
6. PARNICNA: Sposobnost pravnog subjekta da u parnici punovazno preduzima parnicne
radnje pred sudom radi zastite svojih prava. Stranka je parnicno sposobna ukoliko ima
poptpunu poslovnu sposobnost. Lica sa delimicnom sposobnoscu, parnicno su sposobna
u granicama svoje poslovne sposobnosti.
INDIVIDUALIZACIJA FIZICKIH LICA: Za ucestvovanje fizickih lica u gradjanskopravnim odnosima
nije dovoljno da su pravni subjekti i da su poslovno sposobna. Ona se moraju medjusobno
razlikovati. Postoje 3 elementa za individualizaciju fizickih lica:
1. LIČNO IME (stalan naziv lica pomocu koga se ono identifikuje u pravnom prometu.
Upisuje se u maticnu knjigu rodjenih, sastoji se iz imena i prezimena. Pored licnog imena
moze se koristiti i pseudonim (nadimak, konspirativno ime),
2. PREBIVALIŠTE – DOMICIL (mesto u kome fizicko lice stalno zivi i po zakonu se smatra
njegovim prebivalistem. Od prebivalista treba razlikovati boraviste. To je mesto u kome
se fizicko lice nalazi na neko vreme, bez namere da u njemu stalno zivi) i
11
3. DRŽAVLJANSTVO (pravna pripadnost fizickog lica odredjenoj drzavi. Jedno lice je ili
drzavljanin ili stranac. Postoje i lica bez drzavljanstva – apatridi, ali i ona sa dvojnim –
bipatridi. Drzavljanstvo RS stice se rodjenjem na teritoriji RS i prijemom, a gubi se:
sticanjem drzavljanstva druge drzave, odricanjem, otpustom).
Pravna lica ili moralne licnosti – les personnes morales (organizacije ili udruzenja ljudi sa
posebnom imovinom k. je priznato svojstvo pr. subjekta). Opsti el. prisutni kod svih pr. lica su:
1. personalni (organizacija radi ostv. zajednickih interesa, a to uređenje se ostv. putem
statuta i pravilnika i formiranjem organa koji zastupaju pravno lice),
2. imovinski (patrimonijalni, obuhvata posebnu imovinu pr. lica, nezavisnu od imovine nj.
clanova) i
3. pravni element (priznanje subjektiviteta od strane pr. poretka).
Priznavanje pr. subjektiviteta pr. lica od strane pr. poretka je konstitutivni el. Ne postoji
jedinstveni nacin priznanja pr. subjektiviteta pr. lica, vec se izdvaja nekoliko razlicitih:
1. Sistem autopriznanja – imanentnog priznanja - (vazi za sticanje subjektiviteta drzave),
2. Sistem prijave – deklaracije (organizacija na osnovu svog osnivackog akta postaje pr.
lice momentom prijave nadl. drž. organu),
3. Sistem odobrenja – koncesije (nije dovoljan samo osnivacki akt, vec drzavni organ
ocenjuje svrhu i ciljeve osnivanja) i
4. Sistem normativnog odredjivanja uslova (predvidjen, uglavnom, za trgovacka drustva,
kada se traze odredjeni uslovi koje je pravno lice duzno da ispuni).
Sticanje svojstva pravnog lica se upisuje u odredjene registre – publicitet.
PRAVNI STATUS PRAVNOG LICA: Pravna i poslovna sposobnost se pravnim licima istovremeno
priznaju, a imaju i deliktnu sposobnost, kao i parnicnu (ali, samo kada ih zastupaju lica koja oni
ovlaste).
1. Pravna sposobnost pravnog lica: Svojstvo organizacije pojedinaca da ima ovlascenja i
obaveze, odnosno da bude imalac prava i obaveza. Sposobnost stice samim
osnivanjem, ali pravna lica nisu medjusobno jednaka u pogledu svih prava, kao sto je to
slucaj sa fizickim licima. Pravno lice je titular samo onih prava i obaveza koje spadaju u
okvir njegove delatnosti. Za komercijalna drustva prihvacen je sistem opste pravne
sposobnosti, a sistem posebne pravne sposobnosti za pravna lica javnog prava.
2. Poslovna sposobnost pravnog lica: Sposobnost da izjavama volje i pravnim radnjama
stice, prenosi, menja i gasi gradjanska subjektivna prava. Najcesce to radi izjavama volje
i pravnim poslovima (ugovori). Nastaje istovremeno kad i pravna sposobnost. Pravna lica
12
imaju specijalnu i pravnu i poslovnu sposobnost. Preduzimaju radnje koje su u skladu sa
ciljem zbog koga je pravno lice osnovano.
3. Deliktna sposobnost pravnog lica: Sposobnost da odgovara za stetu koju clanovi
pravnog lica prouzrokuju drugom pravnom ili fizickom licu u obavljanju svojih delatnosti.
Takodje, to je i sposobnost pravnog lica da zahteva naknadu prouzrokovane stete od
odgovornog fizickog lica njegove organizacije. Ali, pravno lice ne odgovara za
prouzrokovanu stetu od strane svojih radnika izvan obavljanja delatnosti pravnog lica.
Elementi za individualizaciju pravnih lica:
Ime (odredjuje se osnivackim aktom, mora se navesti u statutu i upisati u javni registar
prilikom nastanka pravnog lica. Ime komercijalnog pravnog lica (trgovacko drustvo) je
firma, a nekomercijalnog (ustanove) – naziv. Ukoliko dva pravna lica zele isto ime, onda
se imenu jednog od njih dodaje jos jedna oznaka radi razlikovanja. Pravo na ime javnog
lica je licno, neprenosivo i neimovinsko pravo.
Sediste (teritorijalno odredjenje mesta u kome se nalazi srediste delatnosti. Odredjuje
se aktom o osnivanju (statutom, pravilnikom).
Drzavljanstvo (pravna pripadnost pravnog lica odredjenoj drzavi. Odredjuje se, po
pravilu, prema sedistu pravnog lica. U savremenim drustvima, zbog velike pokretljivosti
kapitala, moguce je osnivanje pravnih lica i na teritoriji druge zemlje.
VRSTE PRAVNIH LICA: Prema cilju koji ostvaruju i oblastima u kojima deluju izdvajamo lica
javnog prava (osnivaju se zakonom i to su: drzava, drzavni organi, bolnice, univerziteti…) i
privatnog prava (osnivaju se slobodnom voljom i to su: preduzeca, sindikati. Postoje i mesovita
pravna lica koja nastaju na osnovu zakona, ali u strukturi sadrze elemente i javnog i privatnog
prava i to su: nacionalizovane banke, zeleznice, udruzenja lekara, veterinara, advokata).
Prema kvalitetu unutrasnjeg uredjenja, vazi podela na udruzenja – universitas personarum -
(sacinjavaju ih fizicka lica, sa odredjenim brojem clanova. To je pravno lice koje se osniva voljom
vise lica radi postizanja odredjenih ciljeva – udruzenja u sferi nauke, kulture, sporta… Sindikati
su posebna vrsta udruzenja, a za cilj imaju da stite prava radnika, kao protivteza poslodavcima.
Ustanove – universitas bonorum, patrimonii: Pravna lica kod kojih je bitna imovina, a ne njen
personalni supstrat. Clanova pravnog lica nema, vec postoje korisnici i organi. One su, po
pravilu, nekomercijalnog karaktera. Clanovi (zaposleni) ustanove ne ostvaruju svoje interese,
vec su duzni da upravljaju imovinom ustanove u korist drugih lica – korisnika (destinatera).
Mahom se osnivaju za ostvarivanje opstih interesa (fakulteti, bolnice, skole, muzeji) i osnivaju ih
pravna lica javnog prava. Izuzetno, uz dozvolu nadleznog organa, zaduzbinu moze da osnuje i
fizicko lice.
13
Prema interesu koji ostvaruju razlikujemo NEKOMERCIJALNA – altruisticka (ustanove) i
KOMERCIJALNA – lukrativna (udruzenja) koja postoje radi ostvarenja profita I to su:
akcionarska drustva, zadruge…
ZADUZBINE: Organizacija ciju je imovinu njen osnivac nepovratno namenio da svojim prihodima
ostvaruje odredjeni drustveno korisni cilj, dobrocino, bez naknade. Ciljevi zaduzbine su ili
mecenatski (unapredjenje culture, obrazovanja) ili humanitarni. Mogu biti privatne i javne.
Najcesce, zaduzbina se osniva testamentom, ali moze i izjavom volje za zivota.
FONDACIJE: Mogu ih osnivati samo pravna lica. Osnivaju se u dobrotvorne svrhe.
FOND: Mogu ga osnovati i pojedinci i pravna lica, ali fondom upravljaju ili opstina ili preduzece i
to je nesamostalna institucija. Osniva se, takodje, radi opstekorisnih ciljeva.
SUBJEKTIVNO PRAVO: Objektivnim pravom priznato ovlascenje pravnim subjektima radi zastite
odredjenih interesa. U subj. gradj. prava spadaju: pravo svojine, sluzbenosti, zaloge, pravo na
potrazivanja, zivot, cast, privatnost, pravo autorstva…
ELEMENTI SUBJ. PRAVA: Ovlascenje (osnovni element, po kome se gradj. prava razlikuju od
ostalih prava. Svako subj. pravo mora imati bar jedno ovlascenje (potrazivanje isplate duga), a
moze imati i vise (vlasnik ima pravo drzanja, koriscenja i raspolaganja predmetom svojine).
Ovlascenja mogu pripadati obema stranama, kao kod ugovora o prodaji u kome i jedna i druga
strana imaju istovremeno i polozaj poverioca i polozaj duznika povodom odredjenih cinidbi).
Obaveza (moze da bude aktivna – kod obligacionih odnosa, npr, kod potrazivanja, gde je ono
sto je ovlascenje za kupca (ovlascenje na predaju stvari), obaveza je za prodavca (obaveza
predaje stvari) i pasivna – kod apsolutnih prava, npr, kod svojine, gde su sva treca lica duzna da
se uzdrzavaju od povrede vlasnikovih ovlascenja). Zahtev (mogucnost imaoca subj. prava da
svoje pravo izvrsi prinudnim putem (predaja stvari) ili da se naknadi odredjena steta. Prinuda se
ostvaruje posredstvom suda i drzavnog organa).
PRAVNO STANJE: Samo onaj stepen u nastajanju subj. prava koji je prema proceni zakonodavca
dostojan zastite (pravo stiti savesnog i zakonitog uzukapijenta, iako nije postao vlasnik, vec je u
odrzaju radi sticanja svojine).
PRAVNA MOC: Mogucnost pravnih subjekata, priznata zakonom ili ugovorom, da izjavom volje
uticu na nastanak, promenu ili prestanak gradj. subj. prava. Pravne moci su: pravo prece
kupovine, pravo opoziva, pravo otkaza… Garantuju se pravnim subj. radi zastite odredjenih
interesa. Pravne moci su ovlascenja koja nastaju povodom odredjenih subj. prava i zato nemaju
onaj domasaj koji imaju subj. prava. Ona nema samostalni pravni objekt.
STVARNA PRAVA: Nastaju povodom stvari i odnose se na stvar. Broj stvarnih prava je tacno
odredjen, a osnovno stvarno pravo je pravo svojine.
Obligaciona prava: Imaju za objekt duznikovu radnju ili obavezu, deluju izmedju tacno
odredjenih lica – inter partes. Predmet obligacionog odnosa je duznikova obaveza. Ona se moze
14
sastojati u obavezi predaje stvari – dare, u cinjenju – facere ili u nepreduzimanju neke radnje –
non facere.
IMOVINSKA PRAVA: prava svojine, sluzbenosti, zalozno pravo.
NEIMOVINSKA PRAVA: licna prava, kao sto su pravo na zivot, cast, dostojanstvo, porodicna
prava.
STVARNA SUBJEKTIVNA PRAVA: Ovlascenja koja pripadaju pravnim subjektima povodom
stvari. Objekt stvarnog prava je stvar.
OBLIGACIONA SUBJEKTIVNA PRAVA: Ovlascuju titular koje se naziva poverilac da zahteva od
drugog lica koje se naziva duznik da izvrsi predmet obligacije. Objekt obligacionog prava je
cinidba, prestacija ili obligaciona radnja.
PORODICNA SUBJ. PRAVA: Porodicno pravo se sastoji iz 3 dela: bracnog prava, roditeljskog
prava i starateljskog prava.
Nasledna subj. prava: Univerzalna i singularna sukcesija, legatari…
Prava intelektualne svojine – autorsko i pronalazacko pravo: Apsolutna gradj. subj. prava koja
nastaju kao rezultat covekovog umnog rada). Dele se u 2 grupe – umna svojina (autorsko pravo)
i industrijska svojina (pronalazacko pravo).
AUTORSKO PRAVO: Skup pravnih normi kojima se regulisu subj. prava autora povodom
koriscenja autorskog dela. Subjekt autorskog prava je autor. Autorsko pravo se sastoji iz 2 vrste
ovlascenja: licnopravnih (moralnih) – Postoje i nakon smrti autora i pravo na njihovu zastitu ne
zastareva. Autor ima pravo da bude oznacen kao autor dela, odlucuje o objavljivanju, izmeni… i
imovinskih ovlascenja (pravo na belezenje i umnozavanje dela i pustanja u promet, pravo
emitovanja). Imovinska prava autora traju za njegovog zivota i 70 godina nakon njegove smrti.
Pravo na iskoriscavanje dela ustupa se autorskim ugovorom.
PRONALAZACKO PRAVO: Apsolutno subj. pravo koje za predmet ima pronalazak ili tehnicko
unapredjenje. Pronalazac ima neimovinska prava i imovinska prava (npr, pravo koriscenja
patenta traje 20 godina). Ugovor na osnovu koga se prenosi iskoriscavanje patenta je ugovor o
licenci, koja moze biti obicna (neiskljuciva:pronalazac zadrzava pravo da i sam koristi patent) i
iskljuciva.
LICNA PRAVA: Apsolutna subj. prava koja ovlascuju titulara da svoje licno dobro koristi,
uzivajuci ga (postovanje imena, privatnosti) i raspolazuci njime (da objavi fotografiju, reklamni
spot). Prava licnosti ne zastarevaju niti mogu prestati. Neimovinska su i neprenosiva. Subjekti
licnih prava su fizicka i pravna lica. Objekti licnih prava su licna dobra. Licna dobra delimo na 2
grupe: ona koja su sastavni deo licnosti (zivot, telo, zdravlje, ugled, cast) i ona koja
predstavljaju opredmecene izraze licnosti (pisma, fotografije, video i tonski zapisi).
15
Pojedina licna prava: Pravo na zivot, pravo na telesni integritet, pravo na psihicki integritet,
pravo na sliku, pravo na privatnost, pravo na dostojanstvo licnosti…
Pravo na zivot: Pravo svakog coveka na bioloski opstanak i pravo na zivot dostojan coveku –
slobodan i kvalitetan.
Pravo na telesni integritet (pravo na zastitu od nanosenja telesnih povreda, sprovodjenja
tortura i vrsenja eksperimenata, presadjivanja organa… Izuzetno, prema licima se mogu
primeniti mere zdravstvene zastite protivno njihovoj volji, u opstem interesu, npr, vakcinacija
kao mera predostroznosti protiv epidemije bolesti) i psihicki integritet (pravo na zastitu u
slucaju psihicke povrede, dusevne patnje. Fiz. i psih. su dve nerazdvojne stvari covekove
licnosti.
Pravo na sliku: Pravo fizickog lica da njegov lik ne moze biti opredmecen na fotografiji (osim u
slucaju fotografisanja za dosije o gradjaninu – licna karta, pasos. Isto je i sa slucajnim
uslikavanjem lica na, recimo, razglednici na kojoj je naslikan trg, ili, pak, javnim licnostima koja
su izuzeta od ovih prava) niti ona moze biti objavljena bez saglasnosti lica).
Pravo na privatnost: Obuhvata 3 komponente koje se stite: slobodu od upadanja i posmatranja
necijeg privatnog zivota, pravo ocuvanja kontrole nad nekim licnim informacijama i slobodu
delovanja bez icijeg uplitanja). Zabranjen je govor mrznje kojima se podstice diskriminacija ili
nasilje. Gradjanin moze da zahteva uvid u podatke, ispravku, brisanje... Pravo na privatnost
zasticeno je mnogobrojnim zakonima.
Pravo na dostojanstvo licnosti: Obuhvata zastitu casti i ugled lica, kao i zastitu imena (izuzetak
je objavljeno ime kriminalca jer se radi o pravosnaznoj sudskoj odluci kojom je utvrdjeno
postojanje krivicnog dela) i licnih podataka (lice suvereno odlucuje o davanju svojih podataka).
Pravni objekt: Dobra koja pravni poredak tretira kao objekte gradjanskih subjektivnih prava.
Vrste pravnih objekata: Obj. gradj. subj. prava mogu biti samo ona dobra na kojima se moze
ostvariti neposredna pravna vlast. Na osnovu ovog shvatanja, izdvajaju se 4 vrste pravnih
objekata: Stvari (specificna vrsta stvari su novac i hartije od vrednosti), Tvorevine
intelektualnog stvaralastva (autorska dela – knjiga, CD, patent), Licna dobra (neimovinske su
prirode jer predstavljaju moralne vrednosti coveka i vezana su za licnost – cast, zdravlje, pravo
na sliku. U nasem pravu – delovi covecijeg tela ne predstavljaju stvari) i Ljudske radnje
(predmeti su u obligacionim odnosima gde je predmet obligacije ljudska radnja jer se prodavac
obavezuje da prenese svojinu, a ne da preda stvar).
Gradjanskopravni promet: Prenos subj. prava ili pojedinih ovlascenja i obaveza iz subj. prava sa
pravnog prethodnika (tradens, prenosilac) na pravnog sledbenika (sukcesor). Licna prava i pravo
izdrzavanja su neprenosiva prava.
Sticanje prava i obaveza ostvaruje se derivativnim sticanjem i originarnim sticanjem.
16
Sto se tice derivativnog sticanja, sticanje moze biti izvrseno singularnom i univerzalnom
sukcesijom.
Originarno sticanje: Postoji kada se subjektivno pravo ne izvodi iz prava pravnog prethodnika,
vec se zasniva na skupu pravnih cinjenica, koje zakon predvidja kao podobne da dovedu do
konstituisanja prava (odrzaj, okupacija).
Derivativno sticanje: Postoji kada sticalac (sukcesor) izvodi svoje pravo iz prava pravnog
prethodnika, bilo translativnim prometom prava (prenos svojine – kupovinom, poklonom,
isporukom), bilo konstitutivnim prometom prava (ugovorno sticanje sluzbenosti, zaloge).
Pravni sledbenik stice isto pravo, kakvo je imao i pravni prethodnik. Sukcesor derivira (izvodi)
svoje pravo iz prava prethodnika. ‘’Nemo plus iuris in alium transferre potest quam ipse
habet’’ – ‘‘Niko ne moze preneti na drugoga vise prava nego sto sam ima’’. Za derivativno
sticanje pravo zahteva iustus titulus – pravni osnov (ugovor o prodaji, poklonu) i modus
acquirendi – nacin sticanja (predaja pokretne stvari, upis stecenog prava na nepokretnosti). U
slucaju potrazivanja, ne zahteva se nacin sticanja (potreban je samo punovazan ugovor o
ustupanju – cesiji poveriocevog potrazivanja na trece lice – cesionara).
SINGULARNA SUKCESIJA: Postoji kada se prenosi jedno ili vise odredjenih prava sa prenosioca
na sukcesora (prenos svojine na automobilu – kupovinom, poklonom). Singularna sukcesija
oznacava stupanje sledbenika, kako u ovlascenja, tako i u obaveze.
UNIVERZALNA SUKCESIJA: Postoji kada se sva imovinska prava prenose sa pravnog prethodnika
- prenosioca - na sukcesora. Imovina se u celini prenosi jednim aktom. Konfiskacija celokupne
imovine predstavlja univerzalnu sukcesiju.
VRSTE PRAVNOG PROMETA: Translativni (Postoji kada singularni sukcesor stice pravo, dok
prenosilac gubi pravo koje je dotle imao (ako lice A proda automobile licu B, ono prestaje da
bude njegov vlasnik, a pravo svojine stice lice B). Translativnim prenosom dolazi do promene
subjekta nosioca ovlascenja i obaveza u pravnom odnosu. Konstitutivni (Postoji kada se ne
prenosi postojece subjektivno pravo, vec odredjena ovlascenja (i obaveze, ako ih ima) iz tog
prava, tako da konstituisu (obrazuju) novo gradjansko subjektivno pravo. Prenosilac ne gubi
postojece pravo, vec ga umanjuje (sluzbenost, zaloga, zakup, zajam, ostava).
SUBROGACIJA: Oznacava zamenu jednog elementa pravnog odnosa drugim, s tim da sam
pravni odnos ostaje nepromenjen. Ako se menja subjekt pravnog odnosa, onda je to
personalna subrogacija (podrazumeva svaku promenu pravnog subjekta u gradjanskopravnom
odnosu), a ako se menja predmet pravnog odnosa, postoji realna subrogacija (stupanje novog
objekta, koji preuzima pravni prirodu i polozaj prethodne stvari).
IMOVINA: Imovina je skup imovinskih prava (i obaveza) koja pripadaju jednom licu. Imovinska
prava su ona prava koja za predmet imaju stvar, novac ili neko drugo dobro, koje se mogu
izraziti u novcu. Osnovne karakteristike imovine su: jedinstvenost, nedeljivost i neprenosivost.
17
1. Jedinstvenost: Imovina uvek pripada 1 licu. Imovinska prava se mogu svesti na novac ili
drugi ekonomski ekvivalent.
2. Nedeljivost: 1 lice moze imati samo 1 imovinu i uvek pripada samo 1 licu. To omogucava
da za ob. titulara imovine odgovara celokupna nj. imovina.
3. Neprenosivost: Ona se ne moze odvojiti od titulara (u toku njegovog zivota).
Imovinska masa: Skup predmeta povodom k. nastaju IP k. pripadaju 1 licu. Ako je vrednost
objekata na k. postoje IP veca od vrednosti ob. titulara imovine, rec je o solventnosti titulara. U
suprotnom slucaju, radi se o nj. insolventnosti.
Sadrzina imovina: cine IP. U imovinu ne ulaze prava licnosti.
Znacaj imovine: Imovina omogucava:
a) P da se namiri za svoja potraž. iz dužnikove imovine – imovinska sankcija,
b) obavlj. pr. prometa, odn. prenošenja pr. i ob. sa 1 lica na drugo,
c) prenosenje imovine na naslednike u stanju u kome se nalazila.
ZASTITA IMOVINE: Clan 1. Prvog protokola – ‘’Svako fizicko ili pravno lice ima pravo na
nesmetano uzivanje svoje imovine. Niko ne moze biti lisen svoje imovine, osim u javnom
interesu i pod uslovima predvidjenim zakonom i opstim nacelima medjunarodnog prava.
Prethodne odredbe, ni na koji nacin ne uticu na pravo drzave da primenjuje zakone koje smatra
potrebnim da bi regulisala koriscenje imovine u skladu s opstim interesima ili da bi obezbedila
naplatu poreza ili drugih dazbina ili kazni’’.
U praksi ESZLJ, zauzeto je stanoviste da clan 1. sadrzi tri jasno odredjena pravila, pomocu
kojih se mogu odrediti sadrzina imovine i granice njene zastite:
1. Pravo na nesmetano uzivanje imovine
2. Zabrana lisavanja imovine, osim u javnom interesu i u skladu sa zakonom i opstim
nacelima
3. Pravo drzave da vrsi kontrolu nad koriscenjem imovine i sprovodi ogranicenja u skladu
sa opstim interesom.
Pravne cinjenice su
1. dogadjaji
2. Ljudske radnje mogu biti
1) dozvoljene – izjave volje, na osn. k. nastaju pravni poslovi i
18
2) nedozvoljene - delikti, na osn. k. nastaje ob. za NŠT. Izjave volje
omogucuju pravnim subjektima da ostvare svoju volju i interese.
PRAVNI POSAO: Ona pravna radnja koja je izraz volje pravnih subjekata usmerena na nastanak,
promenu ili prestanak subjektivnih prava. Pravni posao je uvek voljna radnja, a to je posledica
principa autonomije volje. Zakljucivanje pravnih poslova podrazumeva saglasnost i svest
pravnih subjekata o pravnim posledicama. Pravni poslovi su najznacajnija vrsta pravnih radnji.
Ali, nije svaka pravna radnja pravni posao, dok je svaki pravni posao pravna radnja. Ono sto je
zajednicki i kod radnje i kod posla jeste izjava volje. Kod pravne radnje zakon vezuje odredjeni
pravni ucinak za izrazenu volju, cak iako ona nije usmerena na postizanje odredjenog pravnog
dejstva, a kod pravnog posla je to dejstvo posledica jasne namere u izjavljenoj volji.
U pravne poslove spadaju
1) ugovori (kojima se regulisu porodicni, robni odnosi na trzistu, nasledni odnosi),
kao i
2) jednostrani pravni poslovi (izdavanje hartija od vrednosti, javno obecanje
nagrada).
Pravne radnje su:
1) nalaz stvari,
2) deliktna radnja,
3) zastarelost,
4) zakonska obaveza izdrzavanja…
Pravni posao je izraz dveju cinjenica, jedne voljne i druge zakonske, a ponekad za nastanak
pravnog posla zahtevaju se i druge cinjenice, poput dozvole (odobrenja).
VOLJA - VOLUNTAS: Psihicka cinjenica koja cini sastavni deo covekove licnosti i
predstavlja pokretacku snagu covekovih aktivnosti i emanciju njegovih
sposobnosti.
IZJAVA VOLJE: Saopstavanje unutrasnje volje trecim licima koja se tek spoljnom manifestacijom
– recima, znacima, radnjama – saznaje.
2 TEORIJE O VOLJI: Teorija volje (Savinji) i Teorija izjave volje (Koler).
Da bi izjava volje proizvela pravno dejstvo potrebno je: a) da bude data od poslovno
sposobnog lica (pravni subjekti moraju biti svesni radnje koju preduzimaju, b) da je izjavljena
slobodno (ako je data u zabludi, pod prevarom ili pretnjom, pravni posao ne moze proizvesti
pravno dejstvo), c) da je saglasna i moguca (nemoguca i neozbiljna volja, npr, data u sali) d) da
postoji saglasnost izjavljenih volja kod dvostranih pravnih poslova (bitan element kod
19
najvaznije vrste pravnih poslova – ugovora), e) kao i drugi uslovi (pored izjave volje, zahtevaju
se I druge pravne cinjenice ili zakonski uslovi kao sto su forma, dozvola drzavnog organa ili
treceg lica).
NACINI IZJAVE VOLJE: Svi nacini se dele u 2 grupe – Izricna izjava volje (volja se izjavljuje
recima, uzmeno ili pismeno, dakle, volja se saznaje direktno) i precutna izjava volje (kada se
volja manifestuje znacima, izjava volje ucinjena tzv. konkludentnim radnjama). Medjutim, u
pravnoj literaturi se srece podela nacina izjave na neposrednu (kada se volja izjavljuje u
direktnom kontaktu, npr, usmeno, telefonom) i posrednu (daje se putem nekog sredstva, npr,
telegramom ili preko glasnika).
ELEMENTI PRAVNOG POSLA:
Prirodni elementi – naturalia negotii - (dopunjujuce odredbe o pravnom poslu. Odredjene su
dispozitivnim normama. Predvidjene su zakonom, mogu se modifikovati, ali ne i iskljuciti, osim
kada je to, izuzetno, dopusteno.
Prirodni elementi su mesto i vreme ispunjenja ugovorne obaveze. Npr, dispozitivnom normom
je odredjeno da je duznik obavezan da poveriocu vrati pozajmljenu sumu novca u mestu
prebivalista (boravista) poverioca.
SLUCAJNI ELEMENTI – ACCIDENTALIA NEGOTII – (izjavljena volja moze sadrzati neke delove koji
nisu vazni, a nisu ni prirodni, vec predstavljaju nova pravila koja same strane predvidjaju. Tako,
npr, stranke u pravnom poslu mogu predvideti dodatna pravila o osiguranju (kaparu, zalogu).
Strane nisu obavezane da ugovaraju ove elemente.
Bitni elementi pravnog posla (essentialia negotii): Oni elementi bez cijeg postojanja pravni
posao ne moze da proizvede pravno dejstvo, a to su: predmet (ono povodom cega nastaje
pravni posao. Definise se kao duznikova radnja ili duznikova obaveza (prestacija), npr. u
ugovoru o kupoprodaji je obaveza da se preda stvar (na strani prodavca) i obaveza da se plati
kupovna cena (na strani kupca) jer je u pitanju cvostrano obavezujuci pravni posao ili teretni
pravni posao. Predmet pravnog posla mora biti odredjen ili odrediv – bez toga pravni posao je
nistav, moguc (bez toga ne dolazi do nastanka pravnog posla) i dopusten (bez toga pravni posao
je nistav).
OSNOV (KAUZA) pravnog posla: Neposredni pravni cilj koji strane zele postici zakljucivanjem
pravnog posla. Npr. osnov obavezivanja prodavca da reda stvar kupcu jeste obaveza kupca da
za prodatu stvar plati kupovnu cenu. Obaveza jesne strane, cini osnov obaveze druge strane.
1) CAUSA DONANDI – cilj obaveze je uvecanje imovine druge strane bez odgovarajuce
protivcinidbe (dobrocini pravni posao, npr. kod ugovora o poklonu, beskamatnom
zajmu...).
20
2) NEDOPUSTENA KAUZA (NEMORALNA) – izaziva nistavost pravnog posla. Npr, ako se
ocu devojke daje odredjena naknada da bi se devojka udala za odredjenog coveka, takav
pravni posao ima nemoralnu kauzu i ne moze proizvesti pravno dejstvo.
3) Izmenjena kauza – Ako posle zakljucenja pravnog posla nastupe okolnosti koje se nisu
mogle predvideti u vreme zakljucenja ugovora, a koje otezavaju ispunjenje
obavezejedne strane, pravni posao se moze raskinuti ili izmeniti.
MOTIV: To su skrivene pobude i njihovi nedostaci ne dovode do nevaznosti pravnog posla. Npr,
kada lice zakljucuje ugovor o kupoprodaji, njegov motiv moze biti da kupljenu stvar preproda po
visoj ceni ili da je koristi za sebe.
PRAVNI OSNOV – IUSTA CAUSA, TITULUS IURIS: Treba ga razlikovati od osnova pravnog posla
(kauze). Pravni osnov cini skup pravnih cinjenica koje pravni poredak zahteva za sticanje,
promenu ili prestanak subjektivnih gradjanskih prava. Tako se, npr, za sticanje svojine na
pokretnim stvarima zahteva zakljucenje punovaznog ugovora o kupovini, poklonu ili trampi i to
je pravni osnov.
Kauza ili osnov pravnog posla tice se nastanka, odnosno valjanosti (punovaznosti) pravnog
posla, a pravni osnov sticanja ili prestanka subjektivnih prava.
VRSTE PRAVNIH POSLOVA:
1) Jednostrani (negotia unilateralia): Za nj. nastanak dovoljna je izjava volje samo 1 lica
kao strane u poslu. Ovim poslovima izjavilac se obavezuje da nesto izvrsi u osnosu na
drugo lice. Npr, javno obecanje nagrade, kao i izdavanje hartija od vrednosti (u nasem
pravu se tretira kao jednostrani posao). Jednostrani poslovi su i jednostrane pravne
radnje (testament). Ipak, najnovija teorija kaze da je potrebna i saglasnost drugog lica
(npr. nalazaca da primi nagradu).
2) Dvostrani (negotia bilateralia): Za njihov nastanak potrebna je saglasnost najmanje
dveju volja. U slucaju vise od dva lica, onda ona moraju imati polozaj ili poverioca ili
duznika. Dvostrani pravni poslovi su svi ugovori (ugovor o kupoprodaji, zakupu, poklonu,
posluzi, zajmu).
3) Kauzalni: Kod njih je osnov (kauza) poznat iz same vrste pravnog posla i poznat je za
treca lica. ‘Causa credendi‘ – postoji kod svih pravnih poslova, kod kojih je osnov
obaveze jedne strane, obaveza druge. ‘Causa donandi‘ – namera da se drugoj ugovornoj
strani da ili ucini nesto nesto radi uvecanja imovine bez naknade (postoji kod dobrocinih
pravnih poslova, npr. kod poklona, beskamatnog zajma).
4) Apstraktni: Kod njih osnov nije objektivno poznat trecim licima iz tipa pravnog posla.
Tipican primer je menica. Kod menice se vidi predmet cinidbe (npr. obaveza lica A da
21
isplati 100.000 dinara licu B), ali se ne vidi razlog obavezivanja – kauza. Kod apstraktnih
pravnih poslova vazi pretpostavka o postojanju dopustenog i istinitog osnova.
5) Konsensualni: Oni se zakljucuju prostom saglasnoscu volja ugovornih strana o bitnim
elementima. Konsensualni ugovori su: ugovor o kupoprodaji, ugovor o zakupu, ugovor
o delu.
6) Realni: Oni za ciju je punovaznost potrebna saglasnost strana ugovornica o bitnim
elementima pravnog posla, ali i predaja stvari kao realni akt. Primer je ugovor o posluzi,
koji nije zakljucen kada je poslugodavac obecao poslugoprimcu stvar, vec tek kada mu je
stvar i predao.
7) Teretni: Glavna razlika izmedju njih i dobrocinih je u kauzi. Teretni pravni poslovi su oni
kod kojih je strana koja iz ugovora dobija neku korist, duzna da drugoj strani da
odredjenu naknadu. Osnov cinidbe jedne strane je protivcinidba druge strane (causa
credendi). Teretni pravni poslovi su: ugovor o kupoprodaji, ugovor o zakupu, ugovor o
dozivotnom izdrzavanju, ugovor o delu.
8) Dobrocini: Oni kod kojih strana koja dobija neku korist iz ugovora, ne duguje drugoj
strani nikakvu naknadu. Namera jedne strane je da uveca imovinu druge strane bez
dobijanja naknade (causa donandi). Takvi pravni poslovi su: ugovor o poklonu, ugovor o
posluzi, ugovor o beskamatnom zajmu, ugovor o besplatnoj ostavi.
9) Komutativni: Oni kod kojih su u trenutku zakljucenja poznate cinidbe (ovlascenja i
obaveze) strana, kao i to koja je strana duznik, a koja poverilac. To su uzajamni ugovori.
U takve ugovore spadaju: ugovor o kupoprodaji, ugovor o zajmu, ugovor o trampi,
ugovor o ostavi.
10) Aleatorni (odvazni): Oni kod kojih se u momentu zakljucenja ne zna ko duguje, a ko
potrazuje ili koliko jedna strana duguje jer to zavisi od nekog neizvesnog dogadjaja.
Neizvesnost mora postojati za obe ugovorne strane. Ovakvi pravni ugovori su: ugovor o
opkladi, ugovor o dozivotnom izdrzavanju, ugovor o osiguranju.
11) Licni (intuitu personae): Oni koji se zakljucuju upravo zbog licnih kvaliteta jedne ili obe
strane u pravnom poslu. Takvi su poslovi: ugovor o poklonu (postenje ili iskrenost
poklonoprimca), ugovor o punomocstvu (iskustvo advokata), ugovor o delu (izrada
portreta od strane priznatog slikara).
12) Nelicni: Kada za njihovo zakljucenje i izvrsenje nije odlucujuci kvalitet jedne ili obe
ugovorne strane. Takav je ugovor o kupoprodaji, ugovor o posluzi, ugovor o zakupu,
kod kojih su bitna svojstva predmeta ugovora (automobil, knjiga), a ne duznika.
13) Pravni poslovi medju zivima (inter vivos): Oni koji proizvode pravno dejstvo za zivota
davaoca izjave ili saugovaraca i u njihovoj imovini. To su zajam, kupoprodaja, posluga.
22
14) Pravni poslovi za slucaj smrti (mortis causa): Zakljuceni da bi pravno dejstvo proizveli
tek nakon smrti jedne ugovorne strane i u imovini drugog lica (npr. smrcu ostavioca
dolazi do nasledjivanja zaostavstine).
15) Samostalni: Takvi koji proizvode pravno dejstvo nezavisno od drugog pravnog posla.
Takvi su: ugovor o kupoprodaji, ugovor o zajmu, ugovor o zakupu, ugovor o poklonu.
16) Nesamostalni (zavisni): Takvi koji ne mogu postojati samostalno, vec svoje postojanje
vezuju za drugi pravni posao. To su ugovor o zalozi, ugovor o jemstvu, ugovor o
hipoteci.
17) Formalni: Oni kod kojih volja mora biti izjavljena na unapred odredjen nacin (pisano,
pred svedocima). Nepostovanje odredjene forme ima za posledicu nevaznost pravnog
posla. Primeri: ugovor o prodaji nepokretnosti, ugovor o gradjenju, ugovor o licenci,
ugovor o osiguranju.
18) Neformalni: Oni kod kojih se volja moze izjaviti na bilo koji nacin, usmeno, pisano,
izricito, precutno.
VRSTE FORME: Razlikuju se:
1) Bitna forma (solemnitatna) – ona cije nepostovanje povlaci nistavost pravnog posla jer
predstavlja njegov bitan element. Bitna forma se zahteva za nastanak ugovora o
nepokretnosti (pisane izjave, potpisi, overa potpisa od strane suda).
2) Dokazna forma (probaciona) – ona cije nepostovanje ne povlaci nistavost pravnog posla
(izuzetak je kada jedna od strana u sporu zahteva odredjenu formu). Ako se zakljuci
usmeni dogovor i dobrovoljno ispuni, nedostatak forme je bez znacaja.
Fiducijarni pravni posao: Kod njega se fiducijant obavezuje da prenese neko pravo drugom licu
– fiducijaru, koji je duzan da pravo vrsi u interesu fiducijanta i da ga, kada se ispune uslovi, vrati
nazad ili prenese trecem licu. Vrsenje ovih pravnih poslova se zasniva na poverenju (fides –
postenje, poverenje). Primer: lice A odlazi na duzi put, a svojinu na plantazi vocaka prenosi
prijatelju, licu B, da ih koristi do povratka lica A. Lice B ce po povratku lica A podneti racun i
vratiti fiducijarno steceno pravo svojine na plantazi. Fiducijarni pravni posao se obicno odnosi
na pokretne stvari.
Pojam, vrste i dejstvo uslova: Uslov (conditio) je buduca i neizvesna cinjenica koja utice na
dejstvo pravnog posla. Uslov ugovaraju strane u pravnom poslu. Uslov mora da bude moguc i
pravno dopusten. Uslovi se dele prema prirodi i prema dejstvu.
Prema prirodi:
1) KAZUELNI – dogadjaj cije nastupanje ne zavisi od volje strana, vec od spoljasnjih uticaja ili
nekog treceg lica (npr. kupujem skije, ako padne sneg).
23
2) POTESTATIVNI uslovi – oni koji zavise od ljudske volje (npr. zakljucuje se ugovor o
kupoprodaji televizora pod uslovom da se kupcu dopadne).
3) MESOVITI uslovi – pravne cinjenice cije nastupanje zavisi i od dogadjaja i od ljudske volje
(npr. poklonicu knjigu biblioteci, ako polozim ispit).
Prema dejstvu:
1) ODLOZNI USLOVI – takvi kod kojih do nastupanja uslova pravni posao ne proizvodi
pravno dejstvo (npr. lice zakljuci pravni posao o prodaji kuce, pod uslovom da se preseli za
Beograd). Dakle, postoji samo nada da ce uslov nastupiti. Poverilac ne moze zahtevati
ispunjuenje potrazivanja, a duznik nije obavezan da ispuni ono na sta se obavezao pravnim
poslom. Kada nastupi odlozni uslov, pravni posao proizvodi pravno dejstvo kao da uslova nije
bilo. Retroaktivno dejstvo osloznog uslova: ima za posledicu da se sve obaveze koje su
preduzete do nastupanja uslova smatraju punovaznim. Fikcija nenastupanja osloznog uslova:
Ako odlozni uslov ne nastane, smatra se da pravni posao nije ni zakljucen.
2) RASKIDNI USLOV – kada uslov nastupanjem (ili nenastupanjem) prekida pravno
dejstvo pravog posla (npr. jedno lice se obaveze drugom da ce ga izdrzavati do zavrsetka
studija. Posle diplomiranja, obaveza izdrzavanja prestaje). Pravni posao zakljucen pod raskidnim
uslovom proizvodi pravno dejstvo od zakljucenja, pa do nastupanja raskidnog uslova. Fikcija
nenastupanja raskidnog uslova: Njegovo nenastupanje ima za posledicu da pravni posao vazi i
dalje kao da uslov I nije ugovoren.
ROK (DIES): Rok je pravna cinjenica koja se sastoji u proteku odredjenog vremena ili nastupanju
odredjenog vremenskog trenutka od koga zavisi dejstvo pravnog posla. To je buduca i izvesna
pravna cinjenica (npr. zakljucen je ugovor o zakupu poslovne prostorije, s tim da njegova pravna
dejstva pocinju da teku od 1. septembra iduce godine). Prema dejstvu na pravni posao rokovi
mogu da budu: odlozni (odlaze dejstvo pravnog posla) i raskidni (prekida dejstvo pravnog posla;
npr. ugovor o izdrzavanju do punoletstva). Raskidni rok ima za posledicu prestanak dejstva
pravnog posla. Rokovi se mogu podeliti na materijalne (odredjeni su propisima materijalnog
prava; npr. rokovi za podnosenje tuzbe za pobijanje materijalnog prava) i procesne (odredjeni
su propisima procesnog prava). Racunanje rokova: Rokovi se racunaju u redovnim
kalendarskim jedinicama (godine, meseci, dani), i to je civilno racunanje rokova. Ukoliko se
racuna na osnovu sata i minuta rec je o astronomskom racunanju vremena, a ono se
primenjuje kod onih prava gde vlada pravilo: Prior tempore, potior iure – Prvi u vremenu, jaci u
pravu.
Ako je rok odredjen u danima, on pocinje da tece prvog narednog dana posle dogadjaja od kog
se rok racuna, a zavrsava se istekom poslednjeg dana. Rok odredjen u nedeljama, mesecima ili
godinama zavrsava se onog dana koji se poi menu I broju poklapa sa danom nastanka dogadjaja
od koga se rok racuna. Ako takvog dana u mesecu nema, kao poslednji dan roka se uzima
poslednji dan tog meseca.
24
Nalog: Nalog (modus) ili namet je teret koji se namece sticaocu kod dobrocinih pravnih poslova
ili pravnih radnji, da nesto ucini ili da trecem licu. Nalog je najcesca modifikacija ugovora o
poklonu, testamenta ili legata. Nalog postoji kada nalogodavac nalozi poklonoprimcu da izvesnu
sumu novca (koju je dobio kao poklon) prenese u fond osnovne skole za nagradu najboljeg
djaka prvog razreda. Da bi nalog vazio I proizveo pravno dejstvo, mora da bude moguc,
dopusten i razumljiv. Nalog moze biti u interesu nalogoprimca ili u interesu treceg lica. Njegovo
dejstvo nasteje kada i sam pravni posao.
Dejstvo pravnog posla i vrste nevaznosti: Pravno dejstvo se ogleda u nastanku, promeni,
prenosu ili prestanku imovinskih gradjanskih subjektivnih prava. Pravno dejstvo proizvodi samo
punovazan pravni posao, odnosno ako ispunjava zakonom predvidjene uslove za njegov
nastanak. Opsti pravni uslovi (condiciones iuris) su: 1) opsta, odnosno posebna poslovna
sposobnost ugovornih strana 2) saglasnost volja u pogledu pravnog ucinka i sadrzine posla
(ponuda-prihvat) 3) predmet ugovora (dopusten, moguc, odredjen) 4) osnov (kauza) – istinit 5)
forma (kod formalnih ugovora) 6) nekada se zahtevaju i dozvola, odobrenje... Ako neki od
uslova ne bude ispunjen, pravni posao je nevazeci i ne moze da proizvede pravno dejstvo.
Vrste nevaznosti pravnog posla: Nevazeci pravni posao sadrzi nedostatak zbog koga ne moze da
nastane pravno dejstvo koje su strane ocekivale. Moderno pravo sadrzi podelu nevazecih
pravnih poslova na apsolutno nistave (povredjuju se opsti interesi) i relativno nistave (rusljive)
pravne poslove (povredjuju se pretezno rivatni interesi). U francuskom, pak, pravu postoji jos
jedna podela – nepostojeci poslovi koji oznacavaju pokusaj nastajanja pravnog posla bez nekog
od opstih zakonskih uslova. Ovakvi poslovi se ne moraju ni ponistavati jer se smatra da nisu ni
nastali.
25