Uvod u kapitalizam...8 Kratka historija kapitalizma 73 Izokretanje kapitalizma da bi se uklopio u teoriju 73 Trgovina državom 74 Državno upravljanje Bič korporativizma 80 Stvaranje

Uvod u kapitalizam

BibliotekaEKONOMIJA SLOBODE

Glavni i odgovorni urednikAdmir Čavalić

Na bosanski jezik preveoResul Mehmedović

Lektura i korekturaAmra Šalaka Mehmedović

Tehnički uredniciJilduza i Selmir Pajazetović

IzdavačUdruženje građana “Multi”Damira Hadžibeganovića 115, Tuzlawww.multi.ba

Za izdavačaAdmir Čavalić

Štampa: GlobalMedia, Tuzla

Prvo izdanje, Tuzla, 2019.

Sva prava zadržana. Zabranjeno kopiranje, umnožavanje i distribucija bez pismenogodobrenja Izdavača ili nosioca autorskih prava.

----------------------------------------------------------------------------------------------------CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne iHercegovine, Sarajevo

330.342.14BUTLER, EamonnUvod u kapitalizam / Eamonn Butler ; [na bosanski jezik preveo ResulMehmedović]. - 1. izd. - Tuzla : Udruženje građana Multi, 2019. - 130 str. ; 20 cm.- (Biblioteka Ekonomija slobode) Prijevod djela: An introduction to capitalism.ISBN 978-9958-0996-5-6COBISS.BH-ID 28115718----------------------------------------------------------------------------------------------------

UVOD U KAPITALIZAM

EAMONN BUTLER

Naslov orginala: An Introduction to Capitalism

First published by the Institute of Economic Affairs, London, in 2018Lincensed by

The Institute of Economic Affairs2 Lord North StreetLondon SW1P3LB

in association with London Publishing Partnership Ltdwww.londonpublishingpartnership.co.uk

Copyright © The Institue of Economic Affairs 2018All rights reserved.

Prvi put objavljeno od strane The Institute of Economic Affairs, u Londonu, 2018. godineLicencirano od strane

The Institute of Economic Affairs2 Lord North StreetLondon SW1P3LB

u kooperaciji sa London Publishing Partnership Ltdwww.londonpublishingpartnership.co.uk

Autorska prava © The Institue of Economic Affairs 2018Sva prava zadržana.

SADRŽAJ

Riječ urednika 1

1 Uvod 5O čemu knjiga govori 5Koje teme obrađuje 5Za koga je namijenjena 6Kapitalizam i autor 7Kako je knjiga struktuirana 7

2 Šta kapitalizam jeste 9Stvarnost i zablude 9Podcjenjivanje kapitalizma 10Problemi definisanja 12Široka povezanost kapitalizma 13Stvari koje nisu esencijalne za kapitalizam 14Stvari koje nisu svojstvene samo kapitalizmu 15Definisanje kapitalizma 18

3 Šta je kapital 20Pojam kapitala 20Svrha kapitala 20Kako kapital povećava produktivnost 21Tradicionalno poimanje kapitala 23Najvažniji oblik kapitala 25Infrastruktura sistema 27Pravni i kulturni kapital 29Zaključak 31

v

SADRŽAJ

vi

SADRŽAJ

4 Kako nastaje kapital 32Pogrešne predodžbe o stjecanju kapitala 32Kapital nije jednostavan za očuvati 34Kapital ovisi o ljudskom vrednovanju 38Pravo porijeklo kapitala 40Kapital i prisila 41

5 Zašto je struktura kapitala krucijalna 42Mreža proizvodnih dobara 43Krhkost strukture kapitala 44Loša politika ubija kapital 47Zaključak 49

6 Zašto kapitalizam uspijeva 51Lični interes, imovina, profit i podsticaji 51Proces konkurencije 56Specijalizacija i tržišta 58Kapitalizam i država 60

7 Moralna dimenzija kapitalizma 62Socijalistička i kapitalistička moralna vizija 62Kapitalizam stvara vrijednost i širi bogatstvo 63Ljudske koristi od imovinskih prava 65Jednakost i prosperitet 67Problem definisanja jednakosti 68Kapitalizam poboljšava ljudske odnose 70Poređenje sličnog sa sličnim 71

8 Kratka historija kapitalizma 73Izokretanje kapitalizma da bi se uklopio u teoriju 73Trgovina državom 74

Industrijska revolucija 76Državno upravljanje ekonomijom 78Bič korporativizma 80Stvaranje kapitalizma za budućnost 82

9 Veliki mislioci kapitalizma 84Škola u Salamanki (“Skolastičari”) 84Adam Smith (1723-1790) 85David Ricardo (1772-1823) 87Ludwig von Mises (1881-1973) 88Friedrich von Hayek (1899-1992) 89Milton Friedman (1912-2006) 90James M. Buchanan (1919-2013) iGordon Tullock (1922-2014) 91Gary Becker (1930-2014) 92Israel Kirzner (r. 1930) 94Deirdre McCloskey (r. 1942) 95

10 Kritike i kriticizam 97Moralne kritike 98Strukturalne kritike 102Korporativna moć 104Globalni odnosi 106Zbunjujući kronizam 108

11 Budućnost kapitalizma 109Prednosti 109Slabosti 111Mogućnosti 114Prijetnje 116Postojanost kapitalizma 119

vii

SADRŽAJ

viii

SADRŽAJ

12 Dodatna čitanja 120Zlonamjerni uvodi 120Dobronamjerni uvodi 121O kapitalizmu i siromaštvu 125O filozofiji i moralu 126

O Institutu za ekonomska pitanja (Institute of Economic Affairs) 128

O autoru 130

1

RIJEČ UREDNIKA

Pod uslovom da se nije desio neki globalni “crni labud” iupropastio sve, vrlo je vjerovatno da kao čitaoc ove knjigeživite u najboljem periodu, tj. zlatnom periodu ljudske hi-storije, barem ekonomski posmatrano, što je i najlakše iz-mjeriti. Nikada se nije duže živjelo, nikada nije bilo manjeapsolutno siromašnih, nikada manje mrtvorođene djece ineuhranjenih i nikada više mogućnosti za uspjehom bilokoga od nekoliko milijardi pojedinaca na Zemlji, naročitoako ste osoba iz Kine ili Indije, čije stanovništvo, shodno ak-tuelnim istraživanjima, gaji najveći optimizam u budućnostčovječanstva. Nikada više razloga za navedeni optimizam,ali svejedno, nikada više pesimizma u domaćem javnomprostoru. Za sve navedeno, i optimizam nas −manjine, i pe-simizam većine, odgovoran je − kapitalizam.

Jedni smatraju da kapitalizam ima inherentno destruk-tivnu prirodu i da je kao takav uzrok svih, ili barem većinenaših društvenih, pa čak i ličnih problema. Drugi, uključu-jući urednika i grupu ljudi uključenih u pripremu ove knjige,kao i samog autora, gospodina Eamonna Butlera, propagi-raju tezu da je, upravo kapitalizam, najzaslužniji za blago-dati vremena u kojem živimo. Iako na prvi pogled izgleda

da prvi tabor ima masovnost, popularnost, pa čak i bogat-stvo − jer kako Butler sjajno primjećuje, kapitalizam izdašnonagrađuje svoje najveće kritičare − svejedno, politički krahljevice širom svijeta pokazuje da obični čovjek ipak više vje-ruje onome što posjeduje, nego li Marksovim parolama oeksploataciji radnika i pauperizaciji društva.

Ova knjiga predstavlja odličan temelj za razumijevanjesvijeta u kojem živimo, kao i trendova koji ga oblikuju, stva-rajući pretpostavke za budući razvoj. Knjiga je pisana jed-nostavnim jezikom, koji će biti razumljiv svima onima kojise ne bave ekonomijom. Svejedno, knjiga će biti od koristi iekonomistima, jer ih podsjeća na to šta je ustvari kapitali-zam i koji su to sve mitovi koji ga okružuju, a kojima senekad teško oduprijeti. Zbog toga je sama knjiga, posebnonamjenjena kritičarima kapitalizma i svima onima koji nerazumiju kreativne, destruktivne i sada aktuelne, distrup-tivne procese koji su sastavni dio funkcionisanja istoga.

Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, obavljivanjem oveknjige na bosanski jezik nastojalo se obogatiti skromno tr-žište liberalne literature, koja je prijeko potrebna ovoj bivšojcentralno-planskoj zemlji. Knjiga treba da ponudi alterna-tive vodećem narativu koji počiva na negativnostima kapi-talističkog sistema. Možda će upravo ova knjiga natjeratineke pojedince da barem malo promisle o samom kapital-izmu, prije nego li krenu s inflacijom optužbi tipa “neolibe-ralni kapitalizam”, “divlji kapitalizam”, itd. Uz to, autorposebnu pažnju posvećuje korumptivnoj prirodi države, oz-načenom pojmom kronizam, a čiji se efekti često pogrešnopripisuje kapitalizmu. Ovo je posebno interesantno za po-stojeće i buduće donosioce odluka, kako bi razumjeli dugo-ročne probleme koje uzrokuje pružanje usluga određenim

2

UVOD U KAPITALIZAM

interesnim grupacijama, što je itekako prisutno u Bosni iHercegovini.

Ukratko, knjigu čini 12 poglavlja, od čega se prvo poglav-lje odnosi na uvod, dok zadnje na preporuku literature zadalja čitanja. Upravo zadnje poglavlje naglašava osnovni ciljove knjige − da usmjeri čitaoca ka određenim temama krozpoglavlja, odnosno literaturu koja prati date teme. Na tajnačin, čitaoc će moći samostalno istraživati koji su to te-meljni elementi kapitalističkog sistema, njegove manjkavo-sti, ali i kakva je budućnost i potencijal kojeg sa sobom nosi.

Na kraju, kao urednik ove knjige, osjećam poseban ponosšto smo uspjeli prevesti i objaviti još jedno djelo koje će in-telektualno provocirati našu stvarnost. U tom smislu, akočitaoca ova knjiga isprovocira, pa isti odluči da dalje istra-žuje, čita i piše o kapitalizmu, onda ćemo znati da smo, do-ista, uspjeli u našem naumu. Pritom, ako je taj neko lijeveprovenijencije, onda je zadovoljstvo još veće.

Admir Čavalić,Tuzla, 18. septembar 2019.

3

RIJEČ UREDNIKA

5

1 UVOD

O čemu knjiga govori

Teško je naći knjigu koja objašnjava, pravedno i iskreno, štaje kapitalizam, kako funkcioniše, i koje su njegove prednostii mane.

Sam izraz kapitalizam skovan je kao pogrdan izraz. Idanas, većina knjiga na tu temu ostaje neprijateljski raspo-ložena prema kapitalizmu, ili oslikava iskrivljenu, zbunju-juću sliku o njemu. Veoma uobičajena pojava je da čak i onikoji podržavaju kapitalizam imaju poteškoća da shvate štaje to, i upadaju u zamku da opravdaju deformacije, umjestoda objasne stvarnost.

Stoga postoji potreba za kratkim vodičem koji jasno ipravedno predstavlja temu kapitalizma. Ovo je ta knjiga.

Koje teme obrađuje

Knjiga se bavi predrasudama i deformacijama kako bi sedošlo do bolje definicije onoga što zapravo jeste kapitalizam− i, što je još važnije, ono što nije − skidanje bremena koji su

mu kritičari na pleća stavili, tako da se može razumjeti su-ština kapitalizma.

Knjiga također identifikuje šta je kapital, u kojim for-mama se nalazi, kako i zašto nastaje, njegovu svrhu, njegovuupotrebu i efekte. Istražuje ekonomsku, socijalnu i moralnuprirodu kapitalizma i institucija koje ga čuvaju.

Knjiga prati historiju kapitalizma, objašnjava neke odključnih ideja onih koji ga podržavaju i razmatra kritike onihkoji su protiv. Pruža iskrenu procjenu prednosti i nedosta-taka kapitalizma i njegove budućnosti.

Za koga je namijenjena

Ova knjiga je napisana jednostavnim, jasnim jezikom, lišenažargona, tehničkih termina, fusnota i akademskog rječnika.Njen cilj je da dopusti bilo kome da shvati o čemu se zapravoradi u kapitalizmu − i da pomogne onima koji misle da ra-zumiju kapitalizam da ga bolje razumiju.

Knjiga bi svakako trebala pomoći učenicima i studen-tima u boljem razumijevanju − i, budući da je većina preda-vača na fakultetima neprijateljski raspoložena prema ka-pitalizmu, predlaže neka oštra pitanja kojima ih učenicimogu testirati.

Ali, ona je također prijemčiva i laicima, uključujući po-slovne ljude, političare i obične građane koji su zaintereso-vani za ekonomske i političke ideje i traže direktan vodičkroz ideje i argumente.

6

UVOD U KAPITALIZAM

Kapitalizam i autor

Rijetki autori o kapitalizmu iznose svoje predrasude, ili čakshvataju da ih imaju. Na taj način mame čitaoce u vlastitezablude i ostavljaju ih da misle da su ta gledišta objektivna.

S radošću priznajem da podržavam ideal kapitalizma −iako nije uvijek stvarnost. Odbacujem ideju da je kapitali-zam fundamentalno nemoralan i antisocijalan. Umjestotoga, vjerujem da je kapitalizam ozbiljno narušen interven-cijama političara, a onda je, nepravedno, okrivljen za poslje-dice. Ali čak i u ovom iskrivljenom stanju, kapitalizam jošuvijek širi prosperitet širom planete.

Zato ostajem saosjećajan s idealom kapitalizma, ali pa-zeći na kriticizam koncepta i stvarnosti. Odgovarajući naove kritike, ne očekujem ništa više nego rebalansiranje de-bate i ostavljanje čitaoca s iskrenim objašnjenjem onoga štokapitalizam uistinu jeste.

Kako je knjiga struktuirana

Knjiga počinje tako što pokušava da identifikuje šta kapita-lizam jeste, a šta nije. Zatim se objašnjava šta je kapital, oda-kle dolazi, šta radi, zašto nam je potreban, i veliki značaj(koji kritičari kao i pristalice često zanemaruju) toga kakoje kapital zajednice strukturiran i isprepleten.

Zatim se ispituju stvari koje su potrebne da bi kapitali-zam funkcionisao, istražujući ulogu i prirodu imovine, vlas-ništva, podsticaja, konkurencije, tržišta, institucija i države.Zatim razmatra moralnu kritiku kapitalizma, zajedno sa

7

UVOD

njegovim (rijetko čujućim) pozitivnim moralnim vizijama iefektima.

Knjiga zatim postavlja kapitalizam u njegov historijskikontekst, crtajući ekonomske sisteme koji su pomogli da sestvore ideali i principi kapitalizma i političke intervencijekoje su ga uveliko zasjenile i izopačile.

Zatim, knjiga ukratko objašnjava ideje nekih od vodećihintelektualnih pobornika kapitalizma i bavi se kritikamanjegovih kritičara.

I na kraju, knjiga ocrtava snage kapitalizma, njegove sla-bosti, prilike i prijetnje, prije nego što procijeni njegovu bu-dućnost i ostavi čitaocu kratku listu dodatnih izvora kojidonose više uvida u ovu fascinantnu temu.

8

UVOD U KAPITALIZAM

9

2 ŠTA KAPITALIZAM JESTE

Stvarnost i zablude

Kako god ga definišete, kapitalizam je donio ogroman rastljudskog bogatstva i životnog standarda. Do zore industrij-ske revolucije 1760-ih, ljudski život se malo promijenio. Ve-ćina ljudi je radila na zemlji, koristeći metode koje su semalo promijenile još od vremena faraona. Godine 1800., kaošto američki ekonomski historičar Deirdre McCloskey (r.1942) izračunava, prosječan prihod građanina svijeta bio jeizmeđu 1-5 dolara dnevno. Sad iznosi u prosjeku skoro 50dolara dnevno. Čak i taj prosjek maskira ogroman prospe-ritet koji su postigle kapitalističke zemlje. Dok neke od da-našnjih najvećih antikapitalističkih zemalja ostaju zagliblje-ne s 1-5 dolara dnevno, prosječne dnevne zarade u kapitali-stičkoj Švicarskoj, Australiji, Kanadi i Velikoj Britaniji sadprelaze 90 dolara dnevno. Prosječna zarada u SAD-u jepreko 100 dolara dnevno, što moderne Amerikance čini 20-100 puta bogatijima od svojih predaka 1800. godine.

Ovaj ogroman porast prosperiteta nije bio ograničenisključivo na bogate. U kapitalističkim zemljama, stvari kojesu nekad bile raskoš − pristojno stanovanje, zdravstvo, os-vjetljenje i grijanje, rezervna odjeća, putovanja, zabava,

svježe meso − postali su dostupni svima. Mašine sad preu-zimaju težak posao u industrijskoj proizvodnji i kućanskimposlovima. Zdravlje, preživljavanje djece, dugovječnost iobrazovanje su se značajno poboljšali.

Podcjenjivanje kapitalizma

Ipak, čak i dok se to “veliko bogaćenje” (kako ga McCloskeynaziva) odvijalo, riječ kapitalizam je pretvorena u terminprezira. Glavni korijen riječi seže do 1100-tih, gdje je latinskitermin capitale (od caput, što znači “glava”) korišten za oz-načavanje zaliha goveda, a kasnije za robu ili novac; kapita-lista, što znači samo vlasnik kapitala, pojavljuje se u 17. sto-ljeću. Ali do 1867. godine, uprkos obogaćivanju koje je doni-jela Industrijska revolucija, njemački politički mislilac KarlMarx (1818-1883) je u svojoj knjizi Das Kapital ismijavao“kapitalistički način proizvodnje” − ono što danas zovemokapitalizam.

Bio je to izuzetno uspješan napad, jer Marxove polemikei dalje oblikuju današnju debatu. Mnogi ljudi još uvijek sma-traju kapitalizam ukorijenjenim u antisocijalnim ili nemo-ralnim motivima, kao što su sebičnost, pohlepa i nedostatakbrige za druge. Kapitalizam je nerijetko definisan čak i usmislu takvih motiva − s pretpostavkom da od njih ne možedoći nikakvo društveno dobro. Socijalizam se, međutim,smatra utemeljenim na dobrim motivima − altruizam, sarad-nja, harmonija − uz pretpostavku da oni moraju proizvestidobre društvene rezultate.

Međutim, veza između individualnih motiva i socijalnihishoda nije tako jednostavna. Škotski filozof i ekonomista

10

UVOD U KAPITALIZAM

Adam Smith (1723-1790), na primjer, pokazao je kako vla-stiti interes može proizvesti korisne društvene rezultate, dokje rusko-američka autorica Ayn Rand (1905-1982) tvrdila daaltruizam može proizvoditi samo društveno zlo. Važno jepogledati motive koji zaista inspirišu ljude u kapitalizmu ilisocijalizmu, i pratiti koje dobre ili loše društvene rezultatezaista proizvode.

Još jedna uobičajena greška − ili obmana − komentatorakapitalizma je poređenje realnosti kapitalizma s idealom so-cijalizma, često uz izgovor da “idealni socijalizam nikad nijebio isproban u praksi”. Socijalizam se onda može prikazatikao čist i plemenit, dok se kapitalizam okrivljuje za svaki lošmotiv, akciju i rezultat nedavne ekonomske historije. Aliupoređivanje teorije s praksom je nelegitimno: teorija semora porediti s teorijom, ishodi s ishodima. A branitelji ka-pitalizma bi rekli da pobjeđuju u oba testa.

Postoje mnogi drugi mitovi i zablude. Na primjer, tvrdise da u kapitalizmu samo nekolicina pojedinaca posjedujei kontroliše kapital. Pogrešno: kao što će sljedeće poglavljepokazati, mi smo svi vlasnici kapitala, u većoj ili manjojmjeri. Za kapitalizam se također kaže da se bavi masovnomproizvodnjom uz korištenje nadničarskog rada, što ondauvodi diskusiju u pitanja društvene klase i eksploatacije. Po-novo greška: većina kapitalističkih preduzeća su male kom-panije i obrtničke radnje. Kapitalizam se obično identifikujes profitima i tržištima, iako te stvari postoje i u drugim si-stemima. Kažu da kapitalizam znači monopol i namještanje.Ali opet, ove stvari nisu isključivo vezane za kapitalizam, većse provode političkom intervencijom.

11

ŠTA KAPITALIZAM JESTE

Problemi definisanja

Realnija definicija kapitalizma je zastarjela. Moramo uklo-niti breme s pleća i identifikovati pravi koncept.

Sama riječ kapitalizam nam daje trag. Dio riječi kapitalznači da je riječ o kapitalu. Dio izam znači da se radi o ra-sprostranjenom načinu života. (Mogao bi se nazvati siste-mom osim što “sistem” podrazumijeva nešto više centralizo-vano, dizajnirano i upravljano za razliku od kapitalizma.) Ubiti, dakle, kapitalizam je način života koji koristi kapital.

Riječ kapital označava koncept − apstraktnu ideju ukup-nosti pojedinih kapitalnih dobara. Kao što mi koristimo riječživotinja da opišemo neku ideju koja zapravo postoji samou posebnostima poput: jastrebova, komarca, tigrova, pauka,glista i delfina, tako apstraktna ideja kapitala ima stvarnostsamo u posebnim kapitalnim dobrima, kao što su alati, ma-šine i finansije. Ali ideja nije ograničena na masovne fabrike,mlinove i proizvodne linije velikih preduzeća. Kapitalnaroba je svuda oko nas − u svakom domaćinstvu (mašine zapranje veša, usisivači), kancelarija (kompjuteri, telefoni),prodavnica (blagajne, vitrine), pozorište, škola i bolnica urazvijenom svijetu.

Zašto je upotreba kapitala način života? Zato što namkapitalna dobra omogućavaju da povećamo lakoću i efikas-nost proizvodnje stvari koje želimo. Na primjer, možemoproizvesti mnogo više hljeba, sa mnogo manje fizičkog rada,korištenjem poljoprivrednih mašina za sjetvu i žetvu pše-nice, i električne energije za mljevenje brašna i pečenje hljeba.

12

UVOD U KAPITALIZAM

Široka povezanost kapitalizma

Ekonomisti obično ne uključuju zemlju ili rad kao kapitalnadobra. Oni vide kapitalna dobra ne kao prirodne resurse, većkao resurse koje neko stvara u cilju povećanja produktivno-sti. Iako kapitalna dobra mogu nastati kao prirodni materi-jali kao što su drveće i željezna ruda, neko ih još mora pre-tvoriti u ašov i vile.

Kapitalna dobra stoga nisu kao divljina ili pustinje − stvarikoje niko ne posjeduje. Neko mora da uloži vrijeme i energijuu njihovo stvaranje. I prirodno je da oni koji stvaraju kapi-talna dobra trebaju ih smatrati svojom ličnom imovinom.Na kraju krajeva, njihov napor je suštinski dio tog kapitalnogdobra, koje ne bi postojalo bez njega. Koncept kapitala stogaimplicira − ili barem snažno sugeriše − privatno vlasništvonad kapitalnim dobrima.

To ne znači da je kapital u vlasništvu samo nekoliko bo-gatih pojedinaca − “bogatih kapitalista” uobičajene pred-stave. Naprotiv, kapitalna dobra mogu biti stvorena i bitivlasništvo bilo koga, ili grupa ljudi, kao što su zadruge ilikompanije. (Neki ljudi čak govore o “državnom kapitalizmu”,gdje vlade posjeduju i upravljaju preduzećima − iako se točini suprotno normalnom korištenju riječi kapitalizam.)Svakako, kapitalizam najbolje funkcioniše ako kapitalnadobra budu u privatnom vlasništvu i pod kontrolom, bilo odstrane pojedinaca ili blisko povezane grupe. Iako privatnovlasništvo ne može biti ekskluzivno (a možda čak ni esenci-jalno) za kapitalizam, ipak, on se obično često povezuje stim konceptom.

13


Kapitalizam se također obično povezuje s distribucijomrobe kroz tržišta. Ali tržišta nisu isto što i kapitalizam. Ka-pitalizam predstavlja proizvodnju ekonomskih dobara, a tr-žišta njihovu distribuciju. Miješanje tog dvoga dovodi doozbiljnih grešaka o tome šta je kapitalizam i kako funkcio-niše.

Tržišta nisu isključivo odlika kapitalizma: i drugi sistemiproizvodnje ih koriste. Niti su tržišta esencijalna za kapita-lizam: stvari koje proizvodi mogu se distribuirati na nekidrugi način − vladinim dekretom, recimo, ili lutrijom. Ali, morase naći neki efikasan način distribucije, bar zbog toga što jekapitalizam toliko efikasan u proizvodnji stvari: ogromnaproduktivnost koja je omogućena upotrebom stručnih ka-pitalnih dobara omogućava ljudima da proizvode ogromneviškove kojima se zatim može trgovati. Tržište se pokazalokao veoma efikasno sredstvo distribucije: i opet, kapitalizami tržišta generalno idu zajedno.

Stvari koje nisu esencijalne za kapitalizam

Mnogi autori, pod utjecajem Marxa, pretpostavljaju da jekapitalizam nužno zasnovan na platnom sistemu. Po njiho-vom mišljenju, kapitalistički preduzetnici akumuliraju ka-pitalna dobra, kao što su mlinovi i fabrike, i zapošljavajuflotu radnika da njima upravljaju. Ovaj pogled na kapitali-zam daje ovim autorima temelj za suprotstavljanje profitapreduzetnika i radničkih plata, koje oni vide kao osnovufundamentalne klasne podjele, u kojoj kapitalisti eksploa-tišu radnike.

14

UVOD U KAPITALIZAM

Ovakav stav je pogrešan. Kapitalizam ne implicira nužnosistem nadnica, niti klasnu podjelu. Samostalni trgovci, kojine zapošljavaju nikoga, i dalje stječu kapitalna dobra: grnčarulaže u točak i peć, trgovac u kasu, konsultant u kompjuterei telefone. Moguće je čak zamisliti proizvodnju u većim raz-mjerima koja se u potpunosti rukovodi mašinama: u stvari, pro-izvođači automobila, online trgovci, finansijski trgovci i drugi,sve više koriste robote za isporuku svojih proizvoda. Za-pravo, kapitalistička društva su u biti među najotvorenijim,društveno mobilnim i najmanje klasnim zemljama u svijetu.

Ni monopol nije neizostavan dio kapitalizma. Marx jemislio da će, zbog ekonomije obima, kapitalistička predu-zeća neminovno prerasti u masivne monopole. Ali u stvar-nosti postoje i neučinkovitosti: velikim preduzećima jemnogo teže upravljati i mnogo sporije se prilagođavaju pro-mjenama kako u tehnologiji tako i u potrošačkoj potražnji− dajući vremena manjim, okretnijim konkurentima daukradu posao od njih. Istina, proizvođači mogu i često po-kušavaju da iskoriste politički utjecaj kako bi prilagodili tr-žišta u svoju korist: ali to je potpuno suprotno konceptukapitalizma, i nije njemu svojstveno. U istinskom kapital-izmu, jedini način da se razvije biznis je da se obezbijededobra i usluge koje ljudi žele da kupe. Tehnologije i ukusi po-trošača koji se tako brzo mijenjaju, svakome otežavaju odr-žavanje monopola.

Stvari koje nisu svojstvene samo kapitalizmu

Postoje brojne stvari o kojima kritičari misle i pišu da nisusamo svojstvene, već su jedinstvene za kapitalizam, ali koje

15


u stvarnosti nisu. A ovo je još jedna zbrka, ili obmana, kojanarušava reputaciju kapitalizma.

Na primjer, često se piše da je kapitalizam samo profit: aprofit se često smatra lošim. Oba pogleda su pogrešna. Profitjednostavno znači dobijanje više od onog što ste uložili. Aliprofit nije samo novac. Mi težimo nefinansijskoj dobiti u sva-kom segmentu života. Ako se uz veliki napor popnemo navrh brda, zar nismo nagrađeni prelijepim pogledom, ili pri-sustvujemo predavanju, zar ne učimo stvari od velikog inte-resa? Očigledno smatramo da smo profitirali tim naporom.U svakom ekonomskom sistemu, kapitalističkom ili nekomdrugom, ljudi se nadaju da će dobiti slične dobitke u vrijed-nosti. Zaista, ekonomska aktivnost, koja uključuje unos vre-mena, energije, resursa i rizika, bila bi besmislena ako bismovrednovali proizvod koji smo napravili manje od utroškakoji smo potrošili na proizvodnju.

Niti je, začudo, kapital jedinstven samo kapitalizmu. Iostali oblici proizvodnje koriste kapitalna dobra. Od ručnihalata najprimitivnijeg seoskog kolektiva do mlinova i fabrikanajnaprednije socijalističke privrede, kapitalna dobra sestvaraju i koriste kako bi se proizvodnja učinila lakšom i efi-kasnijom.

Konkurencija − koju kritičari kapitalizma često nazivajupolemičkim efektom, kao “surova konkurencija” − nije isklju-čivo vezana samo za kapitalizam. Drugi sistemi koriste tak-mičenje za nagrade (na primjer, finansijske, političke ilipočasne nagrade) kao način stimulisanja ljudi da budu vr-jedniji, produktivniji, pošteniji ili inovativniji.

Kronizam nije dio suštinskog koncepta kapitalizma, i sva-kako nije ekskluzivan samo za njega (kronizam, dodjeljiva-

16

UVOD U KAPITALIZAM

nje poslova ili imenovanje na pozicije prijatelja i kolega bezobzira na njihove kvalifikacije, op. prev.). Principi kapita-lizma ne podrazumijevaju neslavni savez vlasnika kapitalai političara da eksploatišu druge. Zaista, ta načela ograniča-vaju državnu vlast na zaštitu pojedinaca od prisile i krađe,bilo od drugih pojedinaca ili od države i njenih kronista. Ustvarnosti, u socijalističkim društvima postoji mnogo višeprilika za kronizam, gdje država mora biti velika i moćna dabi upravljala stvarima, i stoga postoji više državne moći dase iskoristi kroz korumpiranje političara i službenika.

Eksploatacija zapravo nije dio kapitalizma. Kapitalizamisporučuje svoje blagodati kroz dobrovoljnu razmjenu, a nekroz prisiljavanje ljudi da kupuju ili proizvode ili konzumi-raju određene stvari. Ljudi nisu primorani na plaćeni rad zaposlodavca: oni mogu raditi za sebe; preduzeća nisu obave-zna da proizvode ono što država od njih zahtjeva; pojedinciimaju izbor o tome šta da rade i šta da ne kupuju. A pošto jerazmjena u kapitalizmu dobrovoljna, to se dešava samotamo gdje obje strane imaju koristi. Kao i djeca koja razmje-njuju fudbalske sličice, dobrovoljna razmjena ostavlja svakojstrani nešto što vrednuju više od onoga što daju: da objestrane ne vide korist u razmjeni, trgovina nikad ne bi bilaučinjena. Isto je i u kapitalizmu: da bi prosperirali, proizvo-đači moraju da stvaraju dobra i usluge koje klijenti vrednujuviše od novca koji za njih nude; da bi se zaposlenje isplatilo,radnici moraju da vrednuju svoju zaradu više od vremena itruda koji daju. Takve dobrovoljne razmjene ne eksploatišuljude, već ih čine boljim.

Na kraju, pohlepa nije isključivo vezana samo za kapita-lizam; ona postoji u svim ekonomskim sistemima i svim sfe-

17


rama života. Kapitalizam se zasniva na ličnom interesu, štoje prirodna ljudska osobina: ako se ne bismo odnosili premavlastitim interesima, ne bismo dugo opstali. Kapitalizamkažnjava pohlepu. Slobodni ljudi jednostavno se ne baveproizvođačima za koje smatraju da su nepošteni, nepouz-dani ili su previše fokusirani na sebe i premalo na svoje kli-jente. U konkurentnoj ekonomiji postoje mnogi drugi do-bavljači kojima mogu ići. Zato nam nisu potrebni zakoniprotiv pohlepe da obuzdaju cijenu kafe: u tom slučaju, nji-hovi klijenti bi ih uskoro sami napustili. Zapravo, kapitali-zam je kooperativan: svi imamo koristi od saradnje krozpoštenu trgovinu; i svi želimo da živimo u svijetu u komeljudi posluju pošteno.

Definisanje kapitalizma

Kako onda definisati kapitalizam? U biti, to je opći načinekonomskog života u kome ljudi stvaraju i primjenjuju ka-pitalna dobra da bi proizvodili, što je moguće produktivnije,robu i usluge koje oni i drugi žele.

Osim ove osnovne definicije, kapitalizam je također po-vezan s drugim stvarima koje možda nisu jedinstvene ili su-štinske za njega. Na primjer, to je povezano s vlasništvom nadimovinom od strane privatnih lica i grupa. Prava vlasništva− pravila o tome kako se imovina može steći, zaštititi, kori-stiti ili dati − važna su za kapitalizam jer omogućavaju poje-dincima da stvaraju i koriste proizvodno dobro sa sigurnošću.

Kapitalizam je također povezan s tržišnom razmjenom.Mogući su i drugi načini distribucije ekonomskih dobara, ali

18

UVOD U KAPITALIZAM

tržišna razmjena pruža efikasan način raspodjele nagradakoju kapitalizam (i visoko efikasni) proizvođači mogu stva-rati. Pored toga, tržišne cijene upozoravaju proizvođače napreferencije kupaca − pomažući im da usredsrede svoj ka-pital na što efikasnije posluživanje tih preferencija.

Kapitalizam se obično smatra ekonomskim načinom ži-vota koji se bavi stvaranjem i distribucijom ekonomskih do-bara, a ne moralnim ili društvenim ishodima. Ipak, to jezapravo društveni sistem − ljudska interakcija na mnogimnivoima.

To je visoko moralni sistem. Ljudski odnosi u kapita-lizmu nisu prisilni, već dobrovoljni. Ljudi ulažu, stvaraju,snabdijevaju, prodaju i kupuju stvari po svom izboru. Nije-dna vlada ne određuje njihove postupke: odluke su njihove.Zaista, jedina uloga vlasti koju država ima je da osigura dapojedinci nisu prisiljeni − ili opljačkani, prevareni ili na druginačin oštećeni. Kapitalizam se ne zasniva na zapovijedima,već na vladavini prava u kojoj se opća pravila (kao što su po-šteno postupanje, poštivanje ugovora i izbjegavanje nasilja)odnose na sve − uključujući i vlasti.

Ipak, kao igra koja se odvija po određenim pravilima, ka-pitalizam ne garantuje nikakav konkretan rezultat. Ne možese kriviti za zločine, ludosti ili nesreće čovječanstva. Ne obe-ćava prosvjetljenje ili jednakost. Čak ne obećava ni da ćeobogatiti sve (mada u stvari to i čini). Ali ono što kapitalizamobećava jeste da će podići ekonomsku produktivnost − nanačin koji omogućava otvorene mogućnosti za sve, tretira-jući ljude jednako i pravedno, odbacujući prevare, prinudui nasilje.

19


20

3 ŠTA JE KAPITAL

Pojam kapitala

Kapital, kao što smo vidjeli, je apstraktna ideja, poput pojmaživotinje. Ali dok većina ljudi prepoznaje nešto što je životi-nja kad je vide, malo ljudi zaista shvata šta je kapital − čak ioni koji ga posjeduju i koriste.

Opet, mnogi ljudi vide kapital u smislu velikih fabrika,zgrada, dizalica, metalnih presa i finansijskih sredstava, štopodupire ideju da je kapital u vlasništvu samo bogatih. Alistvarnost je da kapitalna dobra posjeduju i koriste skoro sviu razvijenim zemljama, i da imaju koristi jedni od drugih.Može se čak reći da su kapitalna dobra demokratska.

Svrha kapitala

Vrijedi pitati zašto kapital uopće postoji. Odgovor je da stva-ramo kapitalna dobra koja nam pomažu da efikasnije proiz-vodimo mnoga dobra i usluge koje su nam potrebne i koježelimo. Ona nam omogućavaju da proizvodimo odjeću, hra-nu, sklonište, rasvjetu, grijanje, medicinu, obrazovanje, igrač-

ke, transport, komunikacije, umjetnost, zabavu i sve ostalošto želimo, jeftinije i efikasnije nego što bismo mogli bez njih.

Važno je zapamtiti da je jedini razlog što proizvodimostvari zato što želimo uživati u stvarima. Kao što je to rekaoškotski ekonomista Adam Smith (1723-1790), “Potrošnja jejedini cilj i svrha cjelokupne proizvodnje.” Ipak, mnogi kri-tičari kapitalizma fokusiraju se na to kako proizvodnju trebarestrukturirati, bez puno razmišljanja o tome zašto proizvo-dimo stvari prije svega, ili o tome šta želimo proizvesti. Naševrijeme, trud i mentalna snaga su suviše dragocjeni dabismo ih rasipali. Potrebno je da se fokusiramo na proizvod-nju stvari koje su nam potrebne ili želimo, proizvodeći ih štobrže, lakše i jeftinije.

Kako kapital povećava produktivnost

Mi stvaramo i koristimo kapital zato što nas čini produktiv-nijim. Na primjer, korištenjem čamaca, najlona i mreža, mo-žemo da ulovimo mnogo više ribe nego što bismo ikad moglida ulovimo golim rukama. Koristeći traktore i kombajne,možemo obraditi zemlju i proizvesti više hrane sa mnogomanje napora. Koristeći razboje za napajanje, možemo tkativiše pamuka u više odjeće mnogo brže i mnogo jeftinije. Ko-risteći kamione, možemo brzo i lako distribuirati ove proiz-vode tamo gdje su najpotrebniji.

Zapravo, kapitalna dobra mogu pružiti prilično zapanju-juća poboljšanja u produktivnosti, što nam omogućava daproizvodimo stvari u mnogo većoj količini ili boljeg kvali-teta, i po daleko nižoj cijeni. Britanski autor Matt Ridley (r.

21

ŠTA JE KAPITAL

1958) izračunao je da današnja električna svjetla daju osvjet-ljenje 43.200 puta jeftinije od svijeća iz 1800. godine, dok jeproizvodnja na farmama 600 puta veća nego 1900. godine.Kad su knjige morale da pišu pisari, samo su bogati moglida ih priušte; štamparske mašine ih sad proizvode u milio-nima, s mnoštvom dostupnih na internetu. Pamučna odjećaje nekad bila luksuz; ali snagom industrijske revolucije onaje postala stotinu puta jeftinija i dostupna ljudima širom svi-jeta. Ručni satovi koji izlaze iz današnjih proizvodnih linijasu tanji, precizniji i hiljaditi dio cijene ručno rađenih džep-nih satova u devetnaestom stoljeću.

Kapitalna dobra nam čak omogućavaju da kreiramostvari koje bi bez njih bile nemoguće. Evropljani i Amerikan-ci danas uživaju u svježini − ne više, kiselog − manga, zahva-ljujući rashladnom transportu, a zračni transport ih je uči-nio uobičajenim. Koristeći naše pametne telefone, možemoda poslujemo s ljudima na drugoj strani svijeta, da razgova-ramo s prijateljima u pokretu, ili da pristupimo ogromnojbiblioteci vijesti, informacija i zabave − svjetskih simfonijskihorkestara u vašem džepu. Nanotehnologija nam omogućavada proizvodimo solarne ćelije koje su suviše male za gleda-nje, filmove koji koriste svjetlosnu energiju da ubijaju klicei vlakno koje se proteže do petnaest puta više od svoje iz-vorne veličine.

Također, dajući nam nove, jeftinije, bolje i bogatije proiz-vode i usluge koje treba direktno potrošiti, kapitalna dobrapoboljšavaju ulazne podatke koje pravimo i koristimo u pro-cesu stvaranja istih. Na primjer, mašine nam omogućavajuda kopamo željeznu rudu i valjamo čelik koji koristimo zaizradu automobila ili mašina za pranje veša, ili da proizvo-

22

UVOD U KAPITALIZAM

dimo staklo koje koristimo da napravimo tegle za našu hra-nu, ili da napravimo hlor koji koristimo za izradu poliure-tana koji se koristi za izradu cipela, kreveta, prozorskihokvira i kanua.

Tradicionalno poimanje kapitala

Fizička dobra. Većina ljudi misli o kapitalnim dobrima kaoo fizičkim dobrima poput alata, industrijskih mašina, bro-dova, fabrika ili eventualno kancelarija, kompjutera i ka-miona za isporuku. Takva dobra nesumnjivo povećavajunašu produktivnost tako što nam omogućavaju da stvaramoi isporučujemo stvari brže, lakše i u većoj količini nego štobismo mogli bez njih. Ovo je jednostavno.

Međutim, često se previđa da tržišta kapitalnih dobarapodižu još više produktivnost ovih (i drugih) kapitalnih do-bara. Nova i rabljena tržišta upravljaju mašinama, brodovi-ma, vozilima, opremom, pa čak i zgradama, u cilju njihovemaksimalne iskorištenosti.

Pretpostavimo, na primjer, da poboljšanja u akumulator-skoj tehnologiji znače da mnogi proizvođači počinju da ku-puju više električnih kamiona i manje dizel goriva pri kori-štenju u svojim flotama za isporuku, jer su jeftiniji, pouzda-niji, tiši i čišći. Ta promjena šalje tržišni signal proizvođa-čima kamiona da moraju ponovo da prepravljaju − prila-gođavajući svoje proizvodne linije kako bi udovoljili novimzahtjevima i uključili električne motore umjesto dizele. Sdruge strane, njihovi dobavljači će uvidjeti da prodaju manjedizel motora, te će prebaciti svoje proizvodne linije na proiz-

23

ŠTA JE KAPITAL

vode koje bolje prodaju. Stari dizelski kamioni i motori će,u međuvremenu, biti otpisani tako da se metal može stavitiu produktivniju upotrebu ili će se jeftino prodavati na trži-štima rabljene robe koja još uvijek imaju koristi od njih. Nataj način, stara i nova kapitalna dobra automatski se usmje-ravaju na njihove najproduktivnije upotrebe.

Finansijski kapital. Drugi poznati oblik kapitala je finan-sijski kapital. Menadžeri fondova, na primjer, pozajmljujunovac koji banke prikupljaju od štediša, i koriste ga da ulažuu biznise koji trebaju novac za pokretanje ili proširenje. Zate biznise, finansije su kapitalno dobro kao i svako drugo,što im omogućava da kupe opremu koja im je potrebna kakobi efikasno proizvodili stvari ili proširili svoju proizvodnjuudovoljavajući zahtjevima svojih kupaca.

Poslovanje koje se pokazalo najuspješnijim u zadovolja-vanju potražnje će generirati više prihoda od zadovoljnihkupaca od onih koji su manje uspješni: tako da mogu ponu-diti investitorima bolji povrat i privući više finansijskog ka-pitala za svoja preduzeća. Kao što je slučaj s fizičkim kapi-talom, tako i tržište finansijskog kapitala brzo usmjerava fi-nansijski kapital u njegove najproduktivnije svrhe.

Ljudi često pretpostavljaju da finansijski kapital, više odbilo koje druge vrste kapitala, mora biti u vlasništvu bogatih.Ovo je pogrešno: krajnji investitori u fondove koji investirajuu biznis su uglavnom obični pojedinci, koji štede novac za“crne dane” ili za obezbjeđivanje prihoda u penziji. To supravi “kapitalisti”.

Infrastruktura. Infrastruktura, kao što su putevi, mostovii luke, je roba koja povećava produktivnost čineći trgovinulakšom i jeftinijom − iako je to neobičan oblik kapitala, koji je

24

UVOD U KAPITALIZAM

uglavnom u vlasništvu vlada, a ne privatnih pojedinaca igrupa. To dozvoljava kritičarima kapitalizma da tvrde da sunavodno “kapitalistička” preduzeća u stvari jako zavisna oddržave. Ali tako se zaboravlja da su mnoge puteve, željeznič-ke mreže i luke izvorno gradili privatni investitori, ili su gra-đeni privatnom akcijom zainteresiranih građana − ostatakse plaća porezima od strane privatnih lica i biznisa. Tako daje čak i “javna” infrastruktura izgrađena privatnim bogat-stvom.

Najvažniji oblik kapitala

Ma koliko važnim se činili, nijedan od ovih oblika kapitalanije toliko važan kao onaj koji posjeduje svako od nas − našljudski kapital.

Američki ekonomista Gary Becker (1930–2014) nije sko-vao frazu “ljudski kapital”, već je intenzivno radio na tojideji. Ljudski kapital je sve znanje i lične kvalitete koje poje-dince čine produktivnijim. To uključuje naše obrazovanje ivještine, ali i kvalitete kao što su marljivost, pa čak i dobrozdravlje. I mi ulažemo u ove stvari da bismo postali još pro-duktivniji, baš kao što ulažemo u druga kapitalna dobra.

Dakle, pohađamo škole, fakultete i kurseve kako bismonaučili društvene i praktične vještine koje su nam potrebneda bismo bili produktivni. Ono što bi nama moglo biti naj-važnije je naš potencijal za zaradu, i ako smo produktivniji,generalno možemo zaraditi više. Poslodavci ulažu vrijeme inovac u obuku novih zaposlenih kako da upravljaju svojimmašinama i informacionim sistemima. Porodice uče svoju

25

ŠTA JE KAPITAL

djecu samodisciplini, poštenju, pouzdanosti, tačnosti i dru-gim vrijednostima koje na sličan način poboljšavaju njihoveizglede u poslu i biznisu. I ulaganjem u naše zdravlje i fitnes,možemo duže ostati produktivniji.

Još jednom, postoje tržišta koja nam pomažu da maksi-miziramo naš proizvodni potencijal. To su fakulteti na ko-jima možemo steći kvalifikacije, kursevi na kojima možemorazvijati svoje vještine, agencije za zapošljavanje koje upo-ređuju naše vještine i lične kvalitete s poslovima za koje smonajprikladniji, fitness klubovi koji nam pomažu da ostane-mo zdravi, te klinike i rehabilitacijski centri za obnovu men-talnog i fizičkog zdravlja.

Ekonomisti tradicionalno vide rad, zajedno sa zemljom,kao nešto drugačije od kapitala, ali ideja ljudskog kapitalačini ovu podjelu prestrogom. Ljudski kapital čini rad produk-tivnijim, kao što to čine alati i oprema. Zaista, to je vjerova-tno važnije za produktivnost od svih drugih oblika kapitalazajedno. Iako je kapital uopćeno u većem vlasništvu negošto ljudi zamišljaju, činjenica je da svako posjeduje ljudskikapital, a većina pojedinaca i porodica ulažu mnogo u njega.Uspjeh imigranata koji izgrađuju uspješne biznise iz ničega− Astor, Carnegie ili osnivači Procter & Gamble, Kraft i DuPont− svjedoče o važnosti obrazovanja, vještina i ličnih kvalitetakao što su fokus i marljivost. Kao i bogatstvo Hong Konga,Makaua ili Singapura − mala mjesta s malo prirodnih resursanasuprot vrednotama i radnoj etici njihovog stanov-ništva.

Ali ipak, ljudskom kapitalu su potrebni pravi uslovi za pro-cvat. Potrebno je ljudima da budu slobodni da ulažu u sebei svoje porodice, i da se poštuje njihovo pravo da uživaju u plo-dovima te investicije.

26

UVOD U KAPITALIZAM

Infrastruktura sistema

Način na koji se koriste kapitalna roba važan je dio njihovedobrobiti. Zaposlenici pionirskog proizvođača automobila,Henry Forda (1863-1947), koristili su uglavnom iste čekiće,ključeve ili dizalice kao i svi drugi; ali on je organizovao ovajkapital na pokretnoj traci koja je činila da je proizvodnja au-tomobila bila mnogo produktivnija od bilo koje druge. Pravisistem je važna kapitalna imovina.

Mreže. Telefonske mreže, lanci snabdijevanja i sistemidistribucije su drugi oblici ovog “organizacionog” kapitala,koji povećavaju efikasnost komunikacije i distribucije. In-formacione mreže, kao što su internet, interaktivna TV iemail, također podižu našu produktivnost: kao i olakšavanjeproizvodnje i razmjene, one promoviraju širenje ideja, ohra-bruju inovacije i otkrivaju nove, produktivnije tehnike. Onetakođer omogućavaju efikasnije načine rada − kao što su ap-likacije za “ekonomiju dijeljenja” koje povezuju porodice sdadiljama, putnike s vozačima i vlasnike kuća s onima kojitraže mjesto za boravak.

Tržišta. Tržišni sistem nije isto što i kapitalizam. Ali po-jedinačna tržišta − bilo da se radi o robi, uslugama, finansi-jama ili radnoj snazi - su vjerovatno oblik kapitala. Oni nisusamo sredstvo za distribuciju robe i usluga, već i vlastitiproizvodni aranžman.

Kao i drugi oblici kapitala, tržišta zahtijevaju investicije− da razviju i upravljaju pravilima koja su im potrebna da biih održala operativnim, i da održavaju komunikacione i dru-ge sisteme od kojih zavise kupci, prodavci i brokeri.

27

ŠTA JE KAPITAL

Oni također podižu produktivnost širenjem informacijao viškovima i nestašicama. Ako popularna TV emisija činida mnogo više ljudi želi da posjeti mjesto gdje je snimana,na primjer, turistički operateri smatraju da mogu naplaći-vati više cijene da bi tamo vodili ljude. Oni će rasporeditiviše letova, vozova ili autobusa na tu lokaciju, uzimajući ihs manje profitabilnih destinacija. Pored toga, porast brojaposjetilaca će omogućiti lokalnim restoranima i kafićima dapodignu cijene, podstičući nove; dok će lokalno stanovni-štvo uvidjeti da mogu da zarađuju više kao konobari nego udrugim branšama. Kroz ovakve cjenovne signale, proizvo-dnja i kapital se efikasno i automatski usmjeravaju na nji-hove najviše vrijednosti.

U stvari, tržišne cijene koordiniraju aktivnosti bezbrojnihpojedinaca širom planete. Čak 1776. Adam Smith je govorioo velikom broju ljudi koji su uključeni u proizvodnju čak ijednostavnog vunenog kaputa: pastir, prelac, tkalac, farmer,trgovac, mornar, brodograditelj, alatničar i još mnogi drugi.Ali nijedan od ovih pojedinaca ne namjerava da proizvedeodređeni kaput za određenog kupca: oni samo reaguju natržišne cijene, što signalizira gdje se njihov trud najbolje pri-mjenjuje. I ako se potražnja kupaca (ili, u tom slučaju, teh-nologija proizvodnje) promijeni, cijene će se promijeniti inovi signali će se probiti kroz cijelu mrežu, što će potaknutisve zainteresovane da se prilagode novoj stvarnosti.

Kroz takvu dinamičnu koordinaciju, tržišta podižu pro-duktivnost svakog proizvođača i svakog kapitala kojeg do-dirnu. Oni nagrađuju visokokvalitetne proizvođače i pro-mišljene planere, i podstiču manje efikasne proizvođače daprebace svoje napore negdje drugdje. Isto tako, oni također

28

UVOD U KAPITALIZAM

štede resurse − na kraju krajeva, niko ne želi da uzalud trošisvoje vrijeme, trud i kapital ukoliko bi se mogao koristitibolje na drugim mjestima.

Pravni i kulturni kapital

Pravda. Kapitalizam se temelji na dobrovoljnim akcijama iinterakcijama. Ali takav aranžman može da funkcionišesamo ako ljudi mogu slobodno da djeluju i komuniciraju, ida sa sigurnošću prave planove i investicije. Kapitalizamstoga zahtijeva sistem pravde koji osigurava da ljudi ne buduizloženi nasilju, krađi ili prevari, da se poštuju ugovornaobećanja i da se poštuju prava i slobode pojedinaca.

Kao i tržišta, i pravosudni sistem ima obilježja kapitalneimovine. Ulažemo u njega mnogo (zakonodavstvo, policija,sudovi, zatvori itd.), relativno je trajan i čini nas produktiv-nijim promovišući povjerenje i tako osiguravajući glatkofunkcioniranje kapitalizma.

Postoji mnoštvo dijelova ove imovine. Uobičajeno pravo,na primjer, kad se sporovi rješavaju na sudu i kad se utvrdeprihvatljive norme komercijalnog ponašanja; vladavina pravapod kojom pravda prati odgovarajuće postupke, i oni koji suna vlasti ograničeni su zakonom kao i mi ostali; kao i pravi-lima demokratije i zastupanja, s ustavnim ograničenjima ukorištenju vlasti. Sve ove stvari promovišu povjerenje, pre-ciznost i sigurnost, i tako olakšavaju planiranje unaprijed,investiranje i lako poslovanje na tržištu, čineći pravdu kapi-talnom imovinom koja povećava našu produktivnost.

29

ŠTA JE KAPITAL

Imovinska prava. Ljudi imaju veću šansu da investiraju istvaraju kapitalna dobra ako znaju da ih mogu posjedovatii kontrolisati i da će imati koristi od onoga što proizvode.Dakle, zakonska pravila i društvene konvencije oko vlasni-štva i upotrebe imovine − ono što nazivamo imovinskim pra-vima − moraju biti relativno sigurna i trajna. Ali očiglednonisu uvijek (na primjer, avionima je dozvoljeno da preletepreko vaše imovine: ako je tako, na kojoj visini?). I mijenjajuse kako se okolnosti i mišljenja mijenjaju (na primjer, da livam je dozvoljeno da posjedujete i prodajete kanabis?).Ipak, pošto su relativno intuitivna i trajna, ona promovišupovjerenje i produktivnost.

Intelektualna svojina − žigovi, autorska prava i patenti −su posebna vrsta imovine, pod posebnim uslovima. Ideja izanjih je da osiguraju da izumitelji, autori i drugi koji gradevrijedan brend mogu uživati u plodovima tih napora − štoće svima nama donijeti korist jer će potaknuti druge inova-tore da učine isto. Ali ne postoji dozvola da taj biznis, ili na-sljednici te osobe, zauvijek uživaju monopol nad proizvo-dom ili izumom: želimo da se ideje razvijaju i šire. Dakle, miograničavamo takve zaštite. Tačna pravila mogu se razliko-vati širom svijeta, ali činjenica da se poštuje opći princip idalje promiče povjerenje i produktivnost.

Kultura i moralna tradicija. Kapitalizam i produktivnostkoju ostvaruje, ima koristi od kulture u kojoj postoji uza-jamno poštivanje, široko podijeljenih vrijednosti, povjerenjai općeg odbijanja upotrebe sile jednih protiv drugih. Eko-nomski eksperimenti ukazuju da se kapitalizam i ova kul-tura međusobno podupiru: ljudi iz mjesta gdje su tržištadobro uspostavljena imaju tendenciju da vjeruju jedni dru-

30

UVOD U KAPITALIZAM

gima više nego ljudi iz mjesta gdje su tržišta manje važna;jer kultura povjerenja prirodno čini trgovinu lakšom.

U malim, homogenim društvima, povjerenje može doćiprirodno. Ali u većini mjesta, s raznovrsnom populacijom,ono se mora izgraditi tokom stoljeća. To zahtijeva ulaganjeu razvoj vrijednosti i institucija koje omogućavaju funkcio-nisanje kapitalizma. Budući da je takva kultura nešto načemu moramo raditi da bismo je kreirali, da je relativno du-gotrajna i da povećava našu produktivnost, ona sama posebi izgleda kao oblik kapitala.

Zaključak

Kako tačno definisati kapital može biti kontroverzno. Alijasno je da kapital nije ograničen na niz fabrika, teških ma-šina, brodova i finansijskih sredstava u vlasništvu nekoli-cine. On je mnogo demokratskiji. Svi mi koristimo kapitalnadobra u našim domovima, prodavnicama i kancelarijama.Štedimo u bankama i finansijskim fondovima koji investi-raju u produktivna preduzeća. Postali smo produktivnijiupotrebom privatnih mreža, jer su javne izgrađene privatnoproizvedenim bogatstvom.

Koristimo tržišta i druge sisteme koji daju svoj doprinosnašoj produktivnosti i nastojimo održati kulturu povjerenja.Najviše od svega, svi posjedujemo ljudski kapital u sebi: našeznanje, vještine i sposobnosti. Mi smo svi kapitalisti, a kapi-tal je nešto vrlo raznoliko − i veoma demokratsko.

31

ŠTA JE KAPITAL

32

4 KAKO NASTAJE KAPITAL

Da bismo razumjeli kapitalizam, važno je razumjeti životkapitala: da on jednostavno ne postoji, već mora biti stvo-ren, lako se gubi ili uništava, i zahtijeva napor da se održi.Zablude o ovim stvarima dovode do mnogih pogrešnih kri-tika samog kapitalizma.

Pogrešne predodžbe o stjecanju kapitala

Čini se da mnogi kritičari sugerišu da se kapital može stećisamo ako ga ukradete od napornog rada drugih. Oni tvrdeda poslodavci stječu kapital prevarom radnika od vrijedno-sti koju stvaraju. Ili tvrde da nacije grade svoj kapital takošto odlaze u rat i uzimaju dobra onih koje osvajaju. Ili sma-traju da korporacije koriste politički kronizam da bi kreiralemonopole kojima varaju potrošače. Drugim riječima, kapi-talistom se postaje prevarom, ratovanjem ili iznudom. Ub-jeđenje je da kapital koji oni stječu ovim zločinima ostaje snjima, pružajući im trajne beneficije bez napora.

Ovakve predodžbe su pogrešne − ili bar zastarjele. Si-gurno je bilo vremena kad se kapital rutinski stjecao silom:

kad su zemlje napadale druge da uzmu njihovo bogatstvo,a zatim žive od rada poraženih; kad su aristokrate mogle daiskoriste svoje kmetove; i kad su monarhi svojim prijateljimadavali unosne monopole. Ali to je bilo doba prije kapita-lizma, kad su ljudi bili mnogo siromašniji nego danas, i rije-tko su mogli sebi priuštiti vlastita kapitalna dobra. Danas urazvijenim zemljama sila je zabranjena i kapital mora bitiizgrađen mirnim sredstvima, bez prisiljavanja drugih. Ka-pital više nije rijetka imovina, za koju se treba boriti ili jeukrasti: on je sad mnogo pristupačniji i mnogo rasprostra-njeniji među mnogo bogatijom svjetskom populacijom. Je-dini legitiman način stjecanja kapitala danas nije da gauzmete od drugih, već da ga sami stvorite za sebe.

Ideja da je kapital trajna imovina, koja svojim sretnimvlasnicima pruža stalni priliv bez napora − kao što su jabukekoje padaju sa drveta − također je pogrešna. U stvari, kapi-talu je neophodno vrijeme, novac i trud da se sačuva. Morase održavati i štititi. A da bi zadržao svoju vrijednost u pro-mjenjivom i konkurentnom svijetu, mora se koristiti sa stal-nom pažnjom i fokusom. Čak i voćke je neophodno uzgajati,kalemiti, zalijevati, prskati, hraniti i na kraju zamijeniti akoje profitabilno. Čak i u tom slučaju, plod mora biti ubran iupotrijebljen − distribuiran u prodavnice, na primjer, ili pre-rađen u piće. Ako se ništa od toga ne dogodi, voćnjak će iz-gubiti svoju vrijednost i postati samo beskorisna, zapuštenadivljina: nije više kapital, već škart.

Opet, čini se, kritičari ne vide šta je zapravo individuali-stički i demokratski kapital (i kapitalizam). Kapital jedno-stavno ne postoji, već mora biti stvoren. Danas je stvoren ivlasništvo je mnogih, a ne nekolicine. Njegova vrijednost za-

33

KAKO NASTAJE KAPITAL

visi od toga šta ljudi stvaraju i na koji način ga štite, održa-vaju i primjenjuju.

Kapital nije jednostavan za očuvati

Kapital se također može izgubiti − veoma lako − kroz rizik ilošu procjenu, potrošnjom ili nasiljem i oporezivanjem.

Rizik i neizvjesnost. Niko od nas ne može sa sigurnošćupredvidjeti budućnost. Niko ne može da planira neki neoče-kivani događaj koji ruši naše napore. Čak i ako smo priličnosigurni u budućnost, i pažljivo izračunamo šanse za uspjehili neuspjeh, još uvijek postoji rizik da se ispostavi pogreš-nim.

Dakle, kad ulažemo vrijeme, trud ili novac za stvaranjekapitalnih dobara, preuzimamo rizik. Naša procjena budu-ćih ishoda može biti pogrešna: naša investicija može proiz-vesti niže prinose nego što očekujemo, ili čak gubitak. Naprimjer, možete otvoriti piceriju s najsavremenijom tehno-logijom za pravljenje pice, a zatim otkrijete da klijenti viševole pice od konkurenata ili su ih osvojili zdravstveni tren-dovi, pa umjesto toga jedu salate. Ako stvari postanu jakološe, možda ćete morati da prekrižite svoju investiciju, pro-date kapitalnu opremu i zatvorite je.

Ako ljudi misle da su rizici preduzeća visoki, oni će ula-gati u njega samo ako očekuju da i nagrade budu visoke. Alitokom dužeg vremena, čak i skromni rizik može uništiti ka-pital ljudi. To je jedan od razloga zašto bogatstvo ne ostajetrajno u istim rukama. Uzmite bilo koji magazin od prije pe-deset godina i pogledajte reklame: veoma malo ili nijedna

34

UVOD U KAPITALIZAM

od kompanija koje vidite nisu vam poznate. Većina ih je većodavno prestala s poslovanjem zbog konkurenata s novijom,boljom ili jeftinijom ponudom. I porodične firme dolaze iodlaze, kao što stara izreka kaže “košulja za tri generacije”:jedna osoba osniva biznis, djeca nasljeđuju i vode, a unuci,rođeni s više novca nego poslovnog smisla, uništavaju ga.

Potrošnja. Raskalašenost uništava kapital − kapital semože potrošiti isto kao i izgubiti riskantnim odlukama. Naprimjer, vlasnici porodičnog preduzeća mogu da se zadu-žuju na njegovu štetu, ili da prodaju svoju imovinu, a ne daulažu u novu kapitalnu opremu, već jednostavno da ispla-ćuju vlastite izdašne plate. Ili bi osnivači mogli da osnujufond za svoju djecu i unuke − koji onda jednostavno žive odtog kapitala umjesto da ga stave u funkciju i da radi za bu-dućnost. U svakom slučaju, porodica troši svoj kapital.Ubrzo će ostati kratkih rukava.

Nasilje. Kapital se, naravno, može izgubiti krađom ili pre-varom ili uništiti nasiljem. Osim što je nemoralno i nanosištetu žrtvi, takve akcije nameću troškove svima. Sredstva semoraju trošiti na istragu i kažnjavanje zločina. Čak i ako zlo-čin ostane nekažnjen, osoba koja silom oduzme kapital, vje-rovatno će iz njega izvući manju vrijednost od osobe kojaga je pažljivo stvarala, pazila, upravljala i koristila ga u naj-produktivniju svrhu − praveći gubitak cijeloj zajednici.

Krajnji oblik nasilja je rat: i kao što smo vidjeli, neki kri-tičari kapitalizma smatraju da rat omogućava jakim da kra-du kapital od slabih. Drugi tvrde da poslovni ljudi vole (ipodstiču) ratove samo zato što profitiraju od snabdijevanjabrodova, aviona, elektronike, vozila i oružja koje će biti po-trebno. Ali, u stvari, kompanije ne mogu započeti ratove.

35


Samo vlade imaju moć da izdaju ultimatume ili da regrutujuvojnike. Ljudi u biznisu znaju da ratovi nisu od pomoći i dasu veoma štetni za njih: ratovi povećavaju rizike (koji pove-ćavaju troškove poslovanja), narušavaju povjerenje i potraž-nju kupaca, i uništavaju kapital − uključujući fizičke pro-izvode, sisteme i ljudski kapital. Jasno je zašto tako malo de-mokratija sad ratuje s drugima s kojima trguje. U prošlimstoljećima, ratovanje se moglo smatrati dobrim načinom dase otme kapital druge zemlje; danas shvatamo da je lakše,sigurnije i efikasnije ne otimati kapital od drugih, nego gastvarati.

Oporezivanje. Kapital može biti uništen manje radikal-nim oblicima državnog djelovanja, kao što je oporezivanjebogatstva ili prihoda.

Na primjer, pretpostavimo da u ime pomaganja siroma-šnima i toga da “bogati” više doprinose javnim dobrima,vlada nameće 10% poreza na sve oblike kapitala. Ljudi kojirazmišljaju o stvaranju ili širenju biznisa sad će otkriti dakapitalna dobra koja su im potrebna za upravljanje − pro-storije, mašine, oprema, vozila i finansije − sad su 10% skup-lja. To će učiniti manje vjerovatnim da će istrajati u tompoduhvatu. Morat će da budu sigurniji nego ranije da će nji-hov posao uspjeti prije nego što rizikuju svoj novac i trud upreduzeću. Također će biti manje vjerovatno da će izgraditi,proširiti ili zamijeniti svoja kapitalna dobra. Kao rezultattoga, proizvodni kapaciteti biti će izgubljeni, a čitava zajed-nica biti će na gubitku.

Isto važi i kad se općenito oporezuje bogatstvo. Ljudimogu čuvati svoj novac neproduktivno, ili ga potrošiti nadanašnje užitke. Ali ako žele da svoje bogatstvo pretvore u

36

UVOD U KAPITALIZAM

produktivnu kapitalnu imovinu, moraju da ga upotrijebe sjasnom namjenom i upravljanjem u te svrhe. To možemopospješiti dopuštajući ljudima da u potpunosti iskoristetakav napor. Ali kad se bogatstvo oporezuje, potencijalnanagrada se smanjuje, a rizik od gubitka se povećava. Kao re-zultat toga, ljudsko bogatstvo se koristi manje produktivnoi njihova finansijska sredstva se raspadaju, rasipaju i troše,umjesto da se koriste za povećanje produktivnosti. I to štetisvima.

Redistribucija. Preraspodjela je još jedna politika kojauništava kapital. Kapital se ne može jednostavno uzeti i datidrugima bez gubitka ili narušavanja njegove produktivnosti.Produktivnost kapitala zavisi od mnogih stvari, poput toga,šta je to, gdje je, kako se njime upravlja i − što je najvažnije− kako se integriše s drugim kapitalom. Na primjer, komple-ksna mreža za isporuku proizvoda je neminovno narušenaako su neki od njihovih kamiona oduzeti za upotrebu odstrane drugih.

To se može vidjeti u zemljama gdje su farme oduzete odnjihovih vlasnika, a zemlja i oprema preraspodijeljeni dru-gim ljudima. Integrisani sistemi i strukture kapitala su raz-bijeni, a prečesto rezultat je propadanje usjeva i nestašicahrane. Isto tako, kineski eksperiment s kolektivnom poljo-privredom bio je katastrofalan neuspjeh, ukinut tek kad jezemlja uvela novi sistem “porodične odgovornosti” koji jebio sličniji privatnom vlasništvu.

Antimonopolsko zakonodavstvo. Zakoni koji imaju za ciljsuzbijanje monopolske moći velikih kompanija također moguimati štetan utjecaj na mrežu kapitala. U otvorenoj i konku-rentnoj ekonomiji, kompanije mogu rasti samo tako što kli-

37


jentima daju ono što cijene − a ne prisilom ili kronizmom.Njihov rast je pokazatelj njihovog uspjeha u tome. Limiti tr-žišnog udjela znače da kompanije koje su efikasne u kori-štenju svog kapitala za isporuku najveće vrijednosti javnostine smiju to učiniti, te da se kapital usmjerava manje efika-snim proizvođačima.

Postoji šteta čak i prije nego što se dođe do te granice.Veoma je teško definisati kad je određena firma postala “do-minantna” na tržištu, i da li je njena veličina više prijetnjaza potrošače nego indikacija vrijednosti koju im isporučuje.Odluke antimonopolskih zakonodavaca su, stoga, preduze-ćima teške za predvidjeti. Zato odlučuju da ostanu mali, apotencijalni dobici njihove efikasnosti su izgubljeni; ili rastu,ali se zatim raspadaju od strane regulatora, što uzrokuje ra-spad njihove kapitalne mreže i rezultira gubitkom za potro-šače.

Kao što smo vidjeli, čak i najveće firme mogu biti ugro-žene od strane drugih velikih kompanija, ili kombinacijadrugih, ili čak i od manjih firmi podijeljenih na različite di-jelove poslovanja. Mnoge pristalice kapitalizma tvrde da bise politika trebala fokusirati na to da tržišta učine otvoreni-jima, a ne da nametnu proizvoljna ograničenja popularnimi uspješnim proizvođačima.

Kapital ovisi o ljudskom vrednovanju

Drugi aspekt demokratske ili individualističke prirode ka-pitala, često zanemaren od kritičara, je da kapital ne postojisam od sebe, nezavisan od ljudskih bića. Da bi bio kapitalno

38

UVOD U KAPITALIZAM

dobro, a ne samo stvar bezvrijednosti, objekat mora biti na-pravljen da služi ljudskim potrebama, željama i vrijednosti-ma. Kamen je samo kamen, bez ikakve vrijednosti dok čo-vjek ne ostvari svoj proizvodni potencijal − u izgradnji kuće,recimo, ili mljevenju kukuruza. Tek tada postaje kapital.Smatralo se da je uran uglavnom neupotrebljiv (i stoga bez-vrijedan) mineral, dok nismo otkrili kako proizvesti nu-klearnu energiju. Sad je rudnik urana vrijedna kapitalnaimovina.

Ali ako ljudska bića treba da transformišu nešto iz be-skorisnog objekta u potencijalno produktivnu kapitalnuimovinu, potrebna su im imovinska prava nad tim. Treba daimaju povjerenje da mogu da posjeduju, da upravljaju timei da imaju koristi od njegove upotrebe. Prije nekoliko godinaperuanski ekonomista Hernando De Soto Polar (r. 1941)istakao je da, iako su mnogi od najsiromašnijih ljudi u Peruugradili svoje domove i obrađivale komad zemlje, to se nijemoglo smatrati kapitalom jer njihovi korisnici nisu imali za-konsko vlasništvo nad njima. On je vodio kampanju da se topromijeni: i sad ti isti farmeri imaju zakonsko pravo i moguda koriste svoje domove kao zalog za kredite i kupovinuzemljišta i opreme. Njihova imovinska prava čine nekad bez-vrijednu zemlju sigurnom i vrijednom, što ih je navelo daulažu i povećaju produktivnost.

Takve ideje kao što su vlasnička prava, pravni status vlas-ništva, zakoni koji dopuštaju korporacije, regulacije i kulturatržišta su općepoznati ljudima u visokorazvijenim zapad-nim zemljama da ih jedva primjećuju. Niti su te ideje viđenei shvaćene u zemljama u kojima je sloboda tako potisnuta iekonomska moć tako centralizovana da ne postoje imovin-

39


ska prava. Međutim, takva prava su zakonom utvrđena ipredstavljaju kulturna dobra koja su od vitalnog značaja zaproduktivno korištenje resursa.

Pravo porijeklo kapitala

Kreiranje imovinskih prava i pravnih sistema su stoga važannačin da se stvari pretvore u kapital, a očuvanje tih sistemaje ključno za kapitalizam. Ali osim toga, stvari se pretvarajuu kapital samo ulaganjem vremena i truda.

Na primjer, možda ćete moći da uhvatite nekoliko ribagolim rukama; ali ćete uhvatiti mnogo više ribe pomoću har-puna, ili ako skupite najlon i pretvorite ga u mreže za ribo-lov, ili napravite čamac tako da možete loviti u bogatijimvodama.

Odakle potreba da se uloži vrijeme i trud kako bi se stvo-rila ova jednostavna kapitalna dobra? Odgovor je da proizi-lazi iz potrošnje. Umjesto da odmah konzumirate svakuulovljenu ribu, potrebno je da konzumirate manje (ili utro-šite vremena da ulovite više) tako da možete dovoljno da za-radite i živite dok radite na izradi novih alata za povećanjeproduktivnosti. To znači smanjenje potrošnje − konzumira-nje manje ribe ili manjak slobodnog vremena.

Smanjenje potrošnje je glavni način stvaranja kapitala.Naravno, možete posuditi ribu od nekog drugog, tako damožete živjeti istim standardom dok izrađujete alate za ri-bolov; ali na kraju ćete morati da vratite taj kredit s kama-tama, pa ćete čak i tada odustati od neke svoje potrošnje ubudućnosti. I (osim uspostavljanja imovinskih prava, pravo-

40

UVOD U KAPITALIZAM

sudnih sistema, tržišta i slično − od kojih svi zahtijevaju slič-no ulaganje vremena i truda) smanjenje potrošnje je jediniodrživi način stvaranja kapitala.

Kapital i prisila

Pouka je da morate da štedite da biste investirali i prosperi-rali. Ali ljudi štede samo ako imaju zaštitu imovinskih pravai vladavine prava, dajući im povjerenje da kapital koji stva-raju i roba koju proizvodi, neće biti ukradena od stranenekog drugog − uključujući vladu − silom ili prevarom.

U kapitalizmu, sigurnost imovinskih prava i vladavinaprava promoviraju stvaranje kapitala, a time i veću produk-tivnost koja se može postići specijalizacijom, i stvaranjemvrijednosti koja proizilazi iz dobrovoljne razmjene proiz-voda koje ta veća učinkovitost proizvodi. Stvaranje kapitala,a samim tim i kapitalizam, stvara vrijednost ni o čijem troš-ku i bez prisile.

Vladina politika jednako je ključna za formiranje i rastkapitala kao i odsustvo prevare i sile od strane drugih. Porezina štednju, investicije i prihode daju ljudima manje podsti-caja da štede, investiraju ili stvaraju vrijednost. Preraspo-djela uzima kapital od investitora koji ga stvaraju, njeguju iupravljaju, stavljajući ga u ruke onih (poput vladinih zva-ničnika) koji imaju manje interesa za to, ili ga potpuno rasi-paju na pokrivanje tekuće potrošnje. Još gore od toga, takvepolitike razbijaju osjetljivu mrežu investicija, kojom kapi-talna dobra rade zajedno kako bi polučila najveću produk-tivnost − strukturu kapitala.

41


42

5 ZAŠTO JE STRUKTURA KAPITALA KRUCIJALNA

Vodeći ekonomisti često kapital tretiraju kao homogen −jednoobrazan, poput pijeska, čiji je svaki dio sličan svakomdrugom. U njihovim kalkulacijama, modelima i progno-zama, jedina briga je koliko ima kapitala.

Ali u stvarnosti, kapital je veoma raznolik. Postoji samou specifičnim kapitalnim dobrima, od kojih su svi različiti:od čekića i srpova do automobila i kamiona, mlinova za pa-muk i fabrika automobila, kompjutera i štampača, kasa i fri-židera, kredita i obveznica, i još mnogo toga. Koje vrste ka-pitalnih dobara se koriste, kako se koriste i kako se povezujus drugim kapitalnim dobrima, sve to ima dubok utjecaj naekonomske ishode.

Ako to ne shvatite, to dovodi do ozbiljnih grešaka. Na pri-mjer, besmisleno je govoriti o povratku kapitala, kao štofrancuski ekonomista Thomas Piketty (r. 1971) piše u svojojknjizi Kapital u dvadeset prvom stoljeću iz 2013. godine. Raz-ličita kapitalna dobra koja obuhvataju kapital dolaze s raz-ličitim količinama rizika i potencijalnom nagradom, i imajurazličite vlasnike koji imaju različite nivoe vještina u uprav-ljanju njima i koji ih primjenjuju u različite svrhe. Postoje ibrojni različiti načini na koje različite vrste kapitala mogu

biti izgubljene, ukradene, rasute, konzumirane, oporezivaneili regulisane − neke više od drugih − svi oni izjedaju potenci-jalni povrat različitih kapitalnih dobara na različite načinei u različitim stepenima. I ne samo to, već se kombinacijakapitalnih dobara koja se koriste stalno mijenja: danas ko-ristimo automobile i kompjutere, umjesto kojih smo ranijekoristili kočije i linijare. Dakle, ne postoji stalni, ujednačenprofil nacionalnog kapitala sa stalnom, jedinstvenom “sto-pom povrata”.

Mreža proizvodnih dobara

Kako su različite kapitalne robe umrežene jedna sa drugomje važnije od toga koliko ih ima ili koliko je potrošeno na nji-hovo stvaranje. Lanci snabdijevanja mogu biti veoma dugi,s velikim brojem proizvođača u različitim zemljama kojistvaraju različite ulazne podatke koji utječu na stvaranjekomponenata, a zatim na konačne proizvode i usluge kojekoristimo.

Ponovo razmislite o jednostavnom vunenom kaputu Ada-ma Smitha. Ne samo mnogi ljudi, već i širok spektar kapital-nih dobara moraju biti udruženi kako bi se obezbijedio ovajkrajnji proizvod. To podrazumijeva prodavnice i trgovačkuopremu, skladišta i kamione veletrgovaca, razboje i šivaćemašine proizvođača, mlinove za bojenje i okvire za predenjekonfekcionara, makaze i balirke pastira, topionice i livniceonih koji prave alate i opremu koju koriste svi ovi ljudi, bro-dove i avione prevoznika koji dopremaju sirovine i opremukorištenu u svakoj fazi − plus mnoge druge koji doprinose u

43

ZAŠTO JE STRUKTURA KAPITALA KRUCIJALNA

snabdijevanju ovim jednostavnim, svakodnevnim predme-tom. Čak i tada, proces ne bi bio održiv bez raznovrsne ka-pitalne opreme potrebne za snabdijevanje mnogih ljudi kojirade u ovom procesu hranom, pićem i stambenim prosto-rom koji im je potreban, kao i njihovom vlastitom odjećom.

Očigledno, odsustvo bilo kojih od ovih kapitalnih dobaramoglo bi poremetiti čitav proizvodni proces, stvoriti nesta-šice, probleme sa snabdijevanjem i logističke noćne moreza svaku daljnju operaciju duž lanca. Bez mašine za bojenje,na primjer, gotova vuna se ne može isporučiti tkalcima i fi-nišerima, pa se odjeća ne može slati ni veletrgovcu, pro-davcu i kupcu.

S obzirom da je ogromna, globalna mreža kapitalnih do-bara uvezana je i od presudnog je značaja za održavanje ipoboljšanje produktivnosti i efikasnosti kojom se stvarajurobe. To uključuje i robu koja se koristi u proizvodnji i robukoja ide kupcima − potrošna roba kao što je vuneni kaput,koji je svrha svih ovih napora.

Stoga, naša produktivnost ne zavisi samo od količine ka-pitala ili broja fabrika, mašina, kamiona i alata koje imamo.Struktura kapitala, na koji način su naša kapitalna dobraumrežena zajedno, ključna je za način na koji stvaramoproizvode i usluge koje su nam potrebne i koje želimo, i kakoih efikasno i produktivno stvaramo.

Krhkost strukture kapitala

Ključnu važnost ove strukture kapitala često zanemarujupolitički vizionari ili ekonomski planeri koji misle da se ka-

44

UVOD U KAPITALIZAM

pital može uzeti od njegovih vlasnika, preraspodijeliti dru-gima ili “racionalnije” upotrijebiti, bez gubitka vrijednostionoga što proizvodi − i zaista, često se očekuje da će u ovimnovim rukama kapital postati produktivniji i proizvoditistvari veće vrijednosti nego što to sad čini. Ali, jednostavnaistina je da će u najmanju ruku doći do masovnog poreme-ćaja u proizvodnji.

Ekonomski planeri treba da zapamte da je ova razrađenastruktura kapitalnih dobara, koja obuhvata mnoge zemlje,mnoge proizvodne sektore i mnoge procese, rezultat evolu-tivnog procesa kojim se svaki dio mreže stalno prilagođavai preoblikuje od strane vlasnika kapitala kako bi zadovoljiopromjene zahtjeva klijenata i proizvodio stvari koje ljudi naj-više cijene. Na primjer, ako vrijeme postane toplije i kupcipočnu da traže pamučnu odjeću umjesto vunenih, prodavcii veletrgovci počinju da naručuju više pamučnih proizvoda,proizvođači vrše zamjenu opreme kako bi ih proizveli, do-bavljači počinju da kupuju više pamuka, a distributeri mi-jenjaju rute kako bi dobavili više sirovog pamuka s plantaža,na kojima će farmeri proizvoditi više pamuka kako bi ispu-nili nove zahtjeve. Poput talasa koji se šire kad se kamenbaca u jezero, čitav proces se prilagođava novoj stvarnosti,premještajući ili zamjenjujući pojedinačne dijelove struk-ture kapitala shodno potrebama.

Planeri također treba da zapamte da kapital nije homo-gen i da se sva kapitalna dobra ne mogu preraspodijeliti udruge svrhe kad se okolnosti promijene. Neke, kao što sumakaze, šivaća mašina ili kamion, mogu se koristiti u razli-čite svrhe: oni će sjeći, šivati ili transportovati pamučnu tka-ninu baš kao i vunenu tkaninu. Ali industrijski razboji koji

45


tkaju tkaninu mogu zahtijevati opsežnu adaptaciju za ob-radu nove, finije pamučne niti. U najgorem slučaju, oni i dru-ge mašine koje se koriste u proizvodnji možda će morati dabudu potpuno otpisane, kako bi bile uvedene nove namjen-ske mašine.

Činjenica da se neka kapitalna dobra ne mogu prilagoditidrugoj svrsi još jedan je razlog zašto vlasništvo kapitala negarantuje vlasnicima siguran i ležeran povrat. Kad se okol-nosti promijene, neka kapitalna dobra će možda morati bitiotpisana − vlasnici će osjetiti pravi gubitak. Na primjer, do-maći kolovrat i peškiri škotskih tkalaca vune postali su oskud-ni kada su izumljeni rotirajući okviri i razboji na vodenipogon. I mnoge od tih mašina same su morale biti prilago-đene procesuiranju novog pamučnog vlakna koje dolazi izNovog Svijeta. Danas su te mašine i mlinovi u kojima su skla-dišteni uglavnom demontirani i uništeni − ili pretvoreni u kan-celarije, izložbene prostore ili muzeje − jer Velika Britanijasad uvozi većinu svoje odjeće iz Indije, Kine, Nepala i drugihtržišta u razvoju.

Čak ni državne industrije nisu imune na kapitalne gubi-tke. Fabrika Zwickau u Istočnoj Njemačkoj, koja je od 1957.proizvodila automobile Trabant, izgubila je svoju cjelo-kupnu namjenu kad je Njemačka ponovo ujedinjena, jer suljudi mogli kupiti brže, tiše, čišće i udobnije alternative, usli-jed čega je postala prazna, propali div. Što se, u stvari, dogo-dilo s velikim dijelom zastarjelog i beskorisnog kapitalabivšeg Sovjetskog Saveza.

46

UVOD U KAPITALIZAM

Loša politika ubija kapital

Kapital može biti izgubljen iz razloga što više nije prava stvarna pravom mjestu u pravo vrijeme. Kako se tehnologija raz-vija, i kako se potrebe, želje i ukusi kupaca mijenjaju, struk-tura kapitala mora se prilagoditi tim promjenama − a nekikapital jednostavno ne može biti prilagođen i morat će pro-pasti. Ali, kao što smo vidjeli, postoji mnogo drugih načinana koje se kapital može izgubiti, uključujući pogrešne pro-gnoze, loše prosuđivanje ili loše upravljanje njegovih vlas-nika.

Javna politika također može poremetiti strukturu kapi-tala i uništiti kapital - i ne uvijek namjerno. Jedan od pri-mjera su trgovinski ciklusi boom-bust (koji se nazivaju i po-slovni ciklusi) koje mnoge zemlje doživljavaju. Boom (naglirast, op. prev.) može se dogoditi jer nova tehnologija činimnogo stvari boljim ili jeftinijim − kao što je to slučaj s izumomparne mašine, struje ili interneta. Ali to ne dovodi do pro-pasti, osim ako ljudi grubo precjenjuju potencijalne koristinove tehnologije i prekomjerno ulažu na toj osnovi.

Šta onda prouzrokuje boom-bust cikluse koji su tako uo-bičajeni i česti? Austrijski ekonomisti F. A. Hayek (1899-1992) i Ludwig von Mises (1881-1973), koji su proučavali ovecikluse, zaključili su da su oni obično pokrenuti lošom jav-nom politikom. Počinju od vlada koje pokušavaju da stimu-lišu privrednu aktivnost i podstaknu zapošljavanje zadrža-vanjem kamatnih stopa ili povećanjem količine novca u op-ticaju. S više novca u džepovima, potrošači troše više, i trošeproporcionalno više na skupe i sofisticirane proizvode, kojesad mogu priuštiti. Uz jeftino zaduživanje zbog niskih ka-

47


matnih stopa, proizvođači nastoje uhvatiti dio te potražnjeulaganjem u nove pogone i opremu za proizvodnju svih tihdobara.

Ali, baš kao što visoki prinos alkohola ili amfetaminaprati bol zbog mamurluka, tako je i taj novac i kreditni boompraćen propašću. Ljudi manje štede jer su prinosi na štednjuniži. Tako banke nalaze da nemaju dovoljno sredstava za svanova zaduživanja i počinju da potražuju zajmove. Suočenis kreditnom krizom, kupci se vraćaju na kupovinu jeftinijihi osnovnih proizvoda. Ali proizvođači su već izgradili fabrikei kupili opremu potrebnu za stvaranje luksuznih stvari kojeljudi više ne kupuju. Te kapitalne robe sad nemaju svrhu:proizvodne linije su zatvorene, mašine su otpisane, a radniciotpušteni − prodavnice koje su ovisile o troškovima tih rad-nika trpe pad, a neke će morati da se zatvore. Bio je to lažniboom izgrađen na jeftinim kreditima i lakim novcima, kojije u stvari proizveo stvarne gubitke.

Takve katastrofe − kao što su boom i kasniji finansijski krahpočetkom 2000-ih, nisu uzrokovane bankarima ili pohlepomili bilo kojim drugim popularnim objašnjenjima. One suuzrokovane time što državni organi pokušavaju da stimulišuekonomski rast, a u procesu slanja lažnih signala koji remeteosjetljivu mrežu strukture kapitala. Šteta prouzrokovana ta-kvom lošom politikom je mnogo veća od bilo kakve prou-zrokovane greškama ili nesposobnošću svakog pojedinogvlasnika kapitala ili zamjenom bilo koje tehnologije drugom.Ciklusi boom-bust utječu na svaki dio ekonomskog života:gubici nisu ograničeni na jednu kompaniju ili sektor, već suraspršeni i sistematski. Iluzija prosperiteta stvorena kratko-vidnom politikom vlasti kratkotrajna je; ipak, to dovodi do

48

UVOD U KAPITALIZAM

stvarnih gubitaka, otpuštanja i stečajeva − a često i neuspje-ha samih banaka − koje se raspadaju kroz strukturu kapitalai ekonomiju u cjelini.

Zaključak

Kad sumiramo, dakle, kapital nije neka homogena stvar kojase može mijenjati po volji, i bez ikakvih poremećaja ili tro-škova; niti je to stalan izvor sigurnog prihoda za navodnosretne vlasnike. Naprotiv, kapital postoji samo u specifičnimkapitalnim dobrima, kao što su specifični alati ili mašine, ililjudski kapital specifičnih vještina i znanja pojedinaca.Svako od ovih kapitalnih dobara ima različite karakteristike− koje su dugotrajne ili kratkotrajne, i mogu se koristiti u ne-koliko svrha ili samo jednu, prilagodljive promjenjivim po-trebama ili ne, imajući barem neku otpadnu vrijednost iline, i tako dalje.

Štaviše, produktivnost koja je omogućena ovim kapital-nim dobrima, kao i povećanje prihoda koje proizilazi iz teproduktivnosti, nije ograničeno na njihove vlasnike, već sedijeli u određenoj mjeri na cijelu populaciju. Svako u zemljiima koristi od njenih puteva, komunalnih mreža, pismeno-sti i vještina svojih sugrađana, i uživa u dobrima i uslugamakoje su bolje i jeftinije zbog toga što proizvođači ulažu u efi-kasnije procese i opremu.

Ali ove koristi nisu trajne. Kapital može biti izgubljen iliukraden; može se raspasti ili konzumirati; može se pogrešnoupravljati ili pogrešno primijeniti; može biti suvišan novimtehnologijama ili promjenom ukusa potrošača. Kapital nije

49


čarobno drvo na kojem raste novac za sretnike: mora sestvoriti, njegovati, zaštititi i njime upravljati. Ovo nije laganzadatak.

Konačno, kapital mora biti umrežen. Danas, mnogi pro-izvodni procesi su dugi i komplikovani, što zahtijeva unossirovina i dijelova koji dolaze iz cijelog svijeta, a koji se pakoslanjaju na druge složene međunarodne operacije kako biih sakupili, obradili i spojili. Kapitalna dobra koja se koristekroz takvu proizvodnju moraju biti upravljana na svakomkoraku.

Stoga je velika greška pretpostaviti da bismo mogli preu-zeti kontrolu nad nacionalnim kapitalom (ili svjetskim) i beztroškova ga preusmjeriti kako bismo proizveli neki vrjednijiishod. Može se činiti teoretski mogućim, ali je malo vjero-vatno, nakon svega, mnoga ili sva ta ista kapitalna dobrastvorena su sa specifičnom svrhom da budu dio ove složenemeđunarodne proizvodne mreže. Kao da zamišljamo damožemo promijeniti redoslijed dijelova slagalice kako bismonapravili ugodniju sliku: ali komadi se ne mogu lako uklopitina drugi način; i malo je vjerovatno da će dijelovi dati boljusliku. Ako želimo da napravimo novu sliku, moramo napra-viti i sastaviti nove dijelove; isto tako, da bismo napravili raz-ličite proizvode, moramo napraviti različita kapitalna dobrai uskladiti ih zajedno u koherentnoj proizvodnoj strukturi.To je bolje uraditi dugim, kontinuiranim, evolutivnim pro-cesom pokušaja i grešaka na tržištu nego hirovitim i politi-čkim odlukama nekog planera, diktatora ili zakonodavca.

50

UVOD U KAPITALIZAM

51

6 ZAŠTO KAPITALIZAM USPIJEVA

Kao što smo vidjeli, postoje brojne stvari koje nisu jedin-stvene samo za kapitalizam, ili čak neophodne za njega, alikoje se obično povezuju s kapitalizmom jer definitivno do-prinose njegovom uspjehu. Među njima su lični interesi, pri-vatna svojina, mir, profit, konkurencija, specijalizacija itržišta.

Lični interes, imovina, profit i podsticaji

Lični interes. Kapitalizam je motivisan ličnim interesom, alikažnjava pohlepu. To dvoje je prilično različito.

Pohlepa zahtijeva djelovanje zarad vlastitih interesa, bezbrige za interese ili osjećaje drugih, pa čak i bez brige zapreovladavajuće zakone, propise i konvencije. Ona takođerzahtijeva gomilanje stvari, bez obzira na potrebe. Ali kapi-talizam može funkcionisati samo kad ljudi slijede pravila,pošteno postupaju jedni s drugima i poštuju obećanja. Sre-ćom, zahvaljujući konkurenciji mnogih drugih kupaca i pro-davaca, svako ko laže ili vara u biznisu uskoro će doživjetida ga kupci i dobavljači napuštaju. Jedini način da prospe-

riramo jeste da drugima pružimo ono što žele. Daleko odzanemarivanja interesa drugih, kapitalizam budi želju da ihpoznajemo i služimo im.

Nasuprot tome, lični interes je prirodna ljudska osobina,bez koje niko od nas ne bi preživio. Moralno pitanje je kakoga obuzdati i usmjeriti ga na stvaranje funkcionalnog dru-štva, a ne haosa samouslužnih pojedinaca. Srećom, kapita-lizam koristi lični interes za dobrobit svih.

Lični interesi znači da ljudi teže svojim ciljevima, viziji,svrsi i ambicijama, a ne onima koje im nameću drugi. Slijedesvoje snove ne samo zbog individualne koristi, već i zbogdobrobiti svojih porodica i drugih koje vole i o kojima brinu.Oni sarađuju s drugima, na primjer, u trgovini, kad je to uobostranom interesu. Ali, iako motiv može biti lični interes,to ne mora značiti neki neželjen rezultat. Naprotiv, saradnjakroz trgovinu proizvodi društveni ishod koji je generalno ko-ristan − kao što je Adam Smith objasnio sa svojom idejom“nevidljive ruke”.

Privatno vlasništvo. Privatno vlasništvo nije jedinstvenosamo za kapitalizam, ali je neophodno da bi normalno funk-cionisalo. Ko bi rekao, ali najčešće privatna svojina unapr-jeđuje društvo i njegovu marljivost, uzajamno poštovanje,časnost i povjerenje.

Činjenica je da ljudi više vode brigu o svojoj imovini negoo drugima. U mnogim zemljama, na primjer, stepenište i za-jedničke prostorije u stambenim blokovima su zapostav-ljene i propale, iako same stanove njihovi vlasnici održavajuurednim.

Ljudi također vrednuju više stvari koje posjeduju priva-tno, za svoje i opće dobro. Kolektivne farme Sovjetske Rusije

52

UVOD U KAPITALIZAM

ili Maoove Kine proizvele su ništa osim široko rasprostra-njene gladi, dok su privatne farme kapitalističkih društavapažljivo vođene kako bi proizvele maksimalni mogući pri-nos. Svjetski okeani, koji su ničije vlasništvo, pretjerano suizlovljeni, dok su zalihe lososa u Škotskoj žestoko zaštićeneod strane privatnih vlasnika rijeka u kojima plivaju, a čiji ži-voti ovise upravo od toga da li su lososi dostupni za sport.

Da bi ljudi štitili, njegovali i izvlačili vrijednost iz imovine,oni moraju biti sigurni u svoje vlasništvo. Moraju postojatijasna pravila o tome kako se održava imovina, šta se s njommože uraditi, koje koristi se mogu dobiti od nje i kako se onamože prenijeti na druge. Sporazumi oko prodaje ili kupovineimovine − ne samo zemlje ili kapitalnih dobara, već bilo kojepotrošne robe ili usluge − moraju biti jasni i poštovani. Krađei prevare moraju biti spriječene, što podrazumijeva neki si-stem pravde i povrata ako se pojave. Tek tada ljudi mogu dase posvete trgovini, ili da investiraju u preduzeće koje možeda uključuje rizik i koje zahtijeva mnogo godina da bi se os-tvario. Kapitalizam može funkcionisati samo u takvom svijetu.

I naravno, vlasti moraju biti pod istim pravom kao i svidrugi. One ne mogu koristiti svoju političku ili sudsku moćda favorizuju neke grupe ili narušavaju tržišta kako bi po-stigli neki unaprijed određeni cilj, jer bi to moglo izbaciti tr-žište iz ravnoteže i uništiti kompleksne mreže efikasnekapitalističke proizvodnje.

Profit. Profit također nije jedinstven za kapitalizam. Ustvari, mi ga tražimo od svake aktivnosti u kojoj se bavimo,jer postoji mnogo vrsta profita, ne samo finansijske dobiti.Šta god da radimo u životu, nadamo se da će korist od re-zultata biti veća od vremena i truda koje smo uložili. Da li

53

ZAŠTO KAPITALIZAM USPIJEVA

je pogled vrijedan uspinjanja? Da li ste saznali nešto zaistakorisno od sjedenja na nekom dugom predavanju? Ako jeste,profitirali ste.

Čak i u trgovini, profit nije samo finansijska dobit. Većinaljudi svakako ulazi u biznis da bi zaradila novac − ne nužnoda zaradimo bogatstvo, već da zaradimo dovoljno za sebe isvoju porodicu. Ipak, niko ne želi to da učini na račun togada bude bijedan ili stalno umoran. To bi bio gubitak. Međunefinansijskim profitom koji različiti ljudi traže u svojimekonomskim životima je ponos u svom radu, prilike za slo-bodno vrijeme i misao da rade nešto korisno što pomažedrugima. Za većinu nas, možda, zadovoljstvo koje dobijamood takvih stvari vrijedi više od novca.

Često se kaže da finansijski profit kapitalističkih predu-zetnika dolazi iz plata radnika, kroz neku vrstu eksploata-cije. Ali onda preduzetnici koji ne zapošljavaju nikoga i daljezarađuju, što očito pobija takvu tvrdnju. Drugo, niko nijeprisiljen da radi za određenog preduzetnika: zašto bi uopćeprihvatali posao u kojem su eksploatisani? Lako mogu otićidrugom poslodavcu ili raditi za sebe.

Treće, i što je najvažnije, pri takvoj tvrdnji, zaboravlja seda se stvaraju i profit i vrijednost. Ne postoji fiksna količinavrijednosti koju poduzetnici mogu dobiti i izvući od radnika.Vrijednost postoji u našim umovima, a ne u stvarima: jednaosoba može da vidi određenu vazu kao neprocjenjivu, dokdruga smatra da je ona bezvrijedna. I upravo zato što ljudirazličito vrednuju stvari, oni njima mogu trgovati i svaku odnjih smatrati boljom. Preduzetnik ne krade vrijednost od za-poslenih, nego je stvara upravljajući svojim vještinama kojimproizvodi nešto novo.

54

UVOD U KAPITALIZAM

Preduzetnička dobit. Profit preduzetnika može doći izmnogih izvora. Od trgovanja do razlika u vrednovanju ljudi,na primjer, ili vještim raspoređivanjem ulaganjem, radom,proizvodnim procesom, marketingom i distribucijom kakobi se efikasnije zadovoljili zahtjevi potrošača. Ili može doćiod uočavanja prilika koje su drugi previdjeli.

Neki preduzetnici, na primjer, profitiraju uočavanjem po-tencijalne potražnje koju drugi nisu vidjeli − kao što je Sonyučinio sa svojim vokmenom, ili kao što je Starbucks uradiosa svojim specijalnim kafićima. Ponekad, preduzetnici moguprofitirati tako što će izmisliti novu tehnologiju, kao što jeEli Whitney uradio s mašinom za pamuk, a Thomas Edisonsa sijalicom. Drugi profitiraju primjenom postojećih tehno-logija za kreiranje novih proizvoda i procesa, kao što jeJames Dyson uradio s usisivačima, a Apple s ajfonima.

Preduzetnici mogu pronaći načine da povećaju udob-nost korisnika, kao što je Amazon učinio s online kupovi-nom, ili da razviju potpuno nova tržišta i načine rada, kaošto su Uber, AirBnB i mnoge druge aplikacije “ekonomije di-jeljenja”. I regulatorna reforma može stvoriti nove preduzet-ničke prilike. Mobilne telefonske mreže, na primjer, ubrzanosu rasle nakon raspada kompanije Bell Telephone u SAD-ui monopola British Telecoma u Velikoj Britaniji.

Nesumnjivo je da je nekolicina ljudi napravila bogatstvopukom srećom, proizvela ili otkrila nešto o čemu je narodsanjao što se ispostavilo kao neviđen uspjeh. Ljudi ponekadpronađu da je slika koju su kupili u prodavnici polovnihstvari zapravo remek djelo. Ali bilo bi pogrešno misliti da jetakva čista preduzetnička dobit, kako se naziva, stvar pukesreće i nezaslužena. Većina preduzetnika se zaista trudi da

55


uspije i ulaže vrijeme i trud u promociju svog proizvoda.Trpe neuspjeh i odbacivanje, ali nastavljaju sve dok ne us-piju: dvanaest izdavača odbacilo je prvi roman Harry Potteraautorice J. K. Rowling, prije nego što ga je Bloomsbury prih-vatio − bez velikih očekivanja da će uspjeti.

Podsticaj. Preduzetnički profit je, stoga, rijetko sreća: toje aktivna potraga koja zahtijeva ulaganje vizije, inteligen-cije, vremena, truda, vještine, preuzimanja rizika i uporno-sti. Većina takvih napora završit će se neuspjehom: ali onikoji uspiju poboljšat će živote svih i izgraditi temelje za dalj-nji napredak.

Zbog toga je neophodno imati pravnu, političku i dru-štvenu kulturu koja podstiče i nagrađuje preduzetništvo iinvesticije i lične kvalitete na kojima počiva. Glavna međunjima je sigurnost mira i vladavina prava, tako da preduzet-nici znaju da mogu ulagati s povjerenjem, a da njihovi na-pori ne budu uništeni, ili da ih drugi ne ukradu − ne samo stra-ne vojske i domaći kriminalci, već i njihove vlastite vlade.Budući da su rizici neuspjeha već visoki, na primjer, predu-zetnici se lako obeshrabruju visokim porezima i teškim na-metima, koji još više povećavaju njihove rizike i troškove.

Proces konkurencije

Još jedna stvar koja čini kapitalizam tako dinamičnim jekonkurencija. Da bi ostali ispred konkurencije i spriječilisvoje klijente da odlaze drugima, proizvođači moraju stalnoinovirati i poboljšavati ono što nude i način na koji proiz-vode.

56

UVOD U KAPITALIZAM

Ekonomski udžbenici rijetko objašnjavaju ovaj dinami-čni efekat konkurencije. Prečesto se govori o “savršenoj kon-kurenciji“ − teorijskom stanju u kojem veliki broj sličnihkupaca i prodavaca trguje identičnom robom. Ali u stvarno-sti, kupci i prodavci su različiti. A od prodaje identičnihproizvoda, prodavci žude za razlikovanjem − da ponudekupcima nešto jedinstveno i poželjnije od konkurencije.

Nažalost, ideja “savršene konkurencije” je toliko raširenada čak ni branioci kapitalizma generalno ne razumiju kakokonkurencija zaista funkcioniše; dok pogrešni izraz “savr-šen” čini da kritičari kapitalizma (čak i oni prijateljski) misleda vlade moraju intervenirati kako bi tržišta učinila “savr-šenijima”.

Ali realna tržišta nikad nisu u “savršenoj” ravnoteži: kon-kurencija je stalan proces prilagođavanja, inovacija i pobolj-šanja, što je velika prednost koju nam donosi konkurencija.Kako preduzetnici nastoje da zadovolje naše promjenjivepotrebe, novi proizvodi i procesi zamjenjuju manje djelot-vorne. Klijenti vode ovaj dinamičan proces, a ne službenici.Pokušaji službenika da tržišta učine “savršenima” jednosta-vno ih zamrznu u nekom određenom stanju; ali pod pravomkonkurencijom, kupci su nemilosrdni u zahtijevanju što bo-ljih proizvoda od proizvođača, koji zauzvrat aktivno tražešto bolje načine da ih isporuče.

Neke firme možda neće preživjeti ovaj proces. Ali tržišnakonkurencija nije kao biološka konkurencija, gdje postoji fiks-na zaliha resursa, sa životom i smrću koji se oslanjaju na toko ih dobija. Konkurencija stvara resurse i širi ukupnu vri-jednost. Zbog toga što se preduzeća svakodnevno suočavajus testiranjem na tržištu, oni moraju da preusmjeravaju re-

57


surse s nižih na višu vrijednost. Niko ne umire: oni samo mo-raju da rade drugačije.

Specijalizacija i tržišta

Specijalizacija i njene koristi. Kapitalna dobra mogu biti veo-ma specijalizovana. Mnoga dobra postoje samo da bi krei-rala jedan određeni proizvod ili komponentu. U nekimslučajevima mogu napraviti proizvode ili komponente ne-koliko hiljada puta brže ili jeftinije. Na primjer, omogućavajuda se čelik kopa i topi, blokovi motora se bacaju i prerađuju,na hiljade vozila se sklapa, mnogo brže i jeftinije nego da sesve radi ručno. Vještine su također specijalizovane: dekora-teri, krovopokrivači, staklari, električari i vodoinstalaterimogu da održavaju naše domove i pružaju usluge dalekobolje i bezbjednije nego što bismo mogli sami, dok ljekarispecijalisti mogu da znaju više o našim medicinskim obo-ljenjima negoli njihove kolege koje nisu specijalisti.

Obični ljudi ne mogu znati sve o svakom zdravstvenomstanju, ili kako najbolje okrečiti sobu ili popraviti mašinu zapranje veša; niti svi mogu posjedovati kapitalnu opremu po-trebnu za izradu automobila. Zaista, bilo bi uzaludno akobismo pokušali. Umjesto toga, svi imamo koristi od specija-lizacije drugih ljudi, kako u vještinama tako i u kapitalnimdobrima koja oni stječu. Naši automobili, satovi, frizure i sveostale stvari koje želimo postaju jeftinije i bolje zahvaljujućispecijalizaciji drugih ljudi.

Tržišta. U stvari, specijalizacija čini kapitalizam tako pro-duktivnim da postaje nužno pronaći jednako efikasan način

58

UVOD U KAPITALIZAM

distribucije svih dobara i usluga koje on stvara. Zbog togasu se tržišta razvila uz kapitalizam. Ona nam omogućavajuda trgujemo ogromnim viškovima koje možemo proizvestii da imamo koristi od plodova produktivnosti drugih ljudi.

Do razmjene na tržištu dolazi zato što različiti ljudi raz-ličito vrednuju iste proizvode ili usluge. Vrijednost nije ob-jektivan kvalitet stvari kao što su težina ili veličina: vrijed-nost postoji samo u umu posmatrača. Poslije zamjene ne-čega što manje vrednujemo za nešto što vrednujemo više,bilo direktno ili koristeći novac, smatramo se boljim − kao iosoba sa kojom trgujemo. Iako naša razmjena nije stvorilanovu robu, ona je povećala ukupnu vrijednost.

Ovo je posebno važno, s obzirom na ogromnu produk-tivnost kapitalizma. Na primjer, uzgajivač žitarica, koristećiveliku mehanizaciju za oranje, sijanje i žetvu, može lično dakonzumira samo mali dio pšenice ili ječma koji se proizvodi,i vrednuje usjev samo onoliko koliko se može zamijeniti natržištu. Isto važi i za grnčara koji ima malo lične koristi odsvih čaša i posuda koje svakoga dana napravi. Isto važi i zaproizvođača automobila, obućara, vještog slikara ili ugosti-telja. Ali tržišta usmjeravaju sve svoje proizvode kupcimakoji ih više vrednuju.

Razmjena je drevna; ali kako tržišta rastu i bivaju uspo-stavljena, norme po kojima se različite stvari obično razmje-njuju − njihove cijene − postaju općepoznate i predvidive.To je samo po sebi korist za sve, jer nam daje bolju predstavuo tome gdje će se naša ulaganja resursa najvjerojatnije ispla-titi. To također pomaže proizvođačima da dobiju najboljucijenu za svoju robu: širenje pametnih telefona, na primjer,znači da mali farmeri čak i u najudaljenijim dijelovima svi-

59


jeta mogu da provjere međunarodna tržišta hrane i da seuvjere da im trgovci na veliko daju razumnu cijenu za nji-hove usjeve. A razmatranje budućnosti tržišta pomoći će imda odluče šta će zasaditi, i kad, da bi imali najbolje izgledeza dobar povrat.

Tržišta su uređena zakonom i konvencijama, ali se mo-raju prilagoditi promjenjivim zahtjevima kupaca. Potrebnoje da se nose s novim proizvodima i procesima, kao što suaplikacije za “ekonomiju dijeljenja”. Sve inovacije predstav-ljaju izazove za regulatore tržišta: može postojati istinskasigurnosna zabrinutost oko toga da li se treba trgovatinovim proizvodima, često potaknutim lobiranjem postoje-ćih operatera koji se plaše konkurencije. Ali ima i koristi ododržavanja tržišta otvorenim, naročito kad se dobavljačimogu odmah i lako ocijeniti na internetu. Samo ako dozvo-limo inovacije možemo napredovati.

Kapitalizam i država

Pristalice kapitalizma tvrde da država ne treba da posjedujeniti usmjerava upotrebu kapitalnih dobara. Smatraju poli-tičare i javne službenike previše bliskim političkim intere-sima, a ne širokim potrebama potrošača. Država treba dabrani principe koji čine kapitalizam funkcionalnim − indi-vidualna prava, pravda i dobrovoljna saradnja. Da bi se topostiglo, potrebne su sigurnosne snage − policija, vojska, su-dovi i zatvori. Ali svaka vlast je korumpirana i traži svoje in-terese, zbog toga bi vlast trebala biti ograničena.

60

UVOD U KAPITALIZAM

Pristalice kapitalizma tvrde da pojedinci mogu odlučitivećinu stvari za sebe, ali za kolektivne projekte − odbrana,recimo, ili novi aerodromi i putevi − demokratija je razumannačin donošenja odluka. Oni također vide demokratiju kaomiran način obuzdavanja i, kad je to potrebno, uklanjanjaonih koji imaju državnu moć prisile.

Ali da bi radila, sama demokratija mora biti ograničena.To nije dobar način za odlučivanje o svemu, a unosi politikučak i u one odluke koje ne možemo donijeti na bilo koji druginačin. Ni demokratija ne znači da većina od 51% može daodluči svaki aspekt života manjine 49%, ili da ih iskoristionako kako oni izaberu: demokratija zahtijeva kulturu to-lerancije i samokontrole. I građani i političari trebali bi ra-zumjeti ove granice; ali prečesto, oni su toliko ponosni napostignuća demokratije da misle da se mnoge druge stvarimoraju odlučiti demokratski. Nažalost, to znači političkiodlučivati mnoge stvari − što stvara napetosti i sukobe i izla-že nas mogućoj eksploataciji od strane većine.

Ustavi mogu pomoći da se demokratija fokusira na funk-cije koje ona dobro obavlja i da štiti manjine. Da bi se to po-stiglo, one moraju biti široko podržane i relativno trajne, savećinom potrebnom da ih se izmijeni. Ali nijedan dokumentne može garantovati individualna prava i braniti institucijekoje čine kapitalizam. Samo srca, umovi, moral, kultura i to-lerancija to mogu postići.

61


62

7 MORALNA DIMENZIJA KAPITALIZMA

Socijalistička i kapitalistička moralna vizija

U svojoj knjizi iz 2014. godine, Why Not Capitalism? (Zaštone kapitalizam?), američki politolog Jason Brennan (r. 1979)upoređuje socijalistički i kapitalistički moral.

Socijalistička ideja dobrog društva, kaže on, dobro jepoznata. Kao i na porodičnom kampovanju, svako se po-naša čestito i s javnim duhom usredotočenim prema dogo-vorenoj svrsi, fokusirajući se na dobrobit svih, a ne samo nasebe. Kapitalizam nikad ne može postići takvu harmoničnusaradnju jer je izgrađen na porocima ličnog interesa i poh-lepe. Zaista, jedini razlog zbog kojeg tolerišemo kapitalizamje što još nismo dovoljno dobri za socijalizam, bez moralnesnage da potpuno napustimo sebičnost i živimo za dobrobitsvih.

Ali jednako uvjerljiv primjer može se navesti i za kapita-lizam, kaže Brennan. On je izgrađena na uzajamnoj pomoći.Odbacuje silu i eksploataciju.

Nagrađuje one koji imaju koristi od drugih, što podstičepovjerenje i saradnju. Omogućava ljudima da slobodno i mir-

no ostvaruju svoje ciljeve, umjesto da ih prisiljavaju da služenekoj jedinstvenoj svrsi koju su izabrali oni na vlasti. Ta istaraznolikost promoviše toleranciju prema drugima, poštiva-nje njihovih različitih ambicija i životnih stilova, i brigu onjima kao pojedincima, a ne kao da su puke komponente uekonomskoj mašini. Ova ljudska briga iskazuje se kroz do-brotvorne organizacije, crkve i druge dobrovoljne institucijegrađanskog društva − sve uz dodatnu snagu bogatstva kojegeneriše kapitalističko društvo.

Ova vizija kapitalizma je također realnija. Kapitalističkiprincipi mogu da funkcionišu u cijelom svijetu, ne samo umanjim grupama, dok se socijalistički model porodičnogkampovanja ubrzo ruši nakon što se dodaju stranci. I nemasmisla kriviti našu moralnu slabost. Kapitalizam ne zahti-jeva od nas da budemo sveti altruisti, već pretvara naš pri-rodni interes u društvene koristi. Nagrađivanjem vještina,fokusiranosti, energije i produktivne organizacije, on nas au-tomatski usmjerava u inovacije, otkrivanja i služenja dru-gima.

Kapitalizam stvara vrijednost i širi bogatstvo

Sposobnost kapitalizma da stvara i širi vrijednost i bogatstvojoš jedna je od njegovih moralnih vrlina. Kapitalizam pod-stiče ljude da otkriju šta drugi ljudi žele i pružaju. Primje-nom visoko produktivne kapitalne opreme, on nam omogu-ćava da zadovoljimo potrebe mnogih, a ne samo nekolicine.

Nije iznenađujuće da je rast kapitalizma doveo do veli-kog povećanja ljudskih prihoda i bogatstva. Tokom većeg di-

63

MORALNA DIMENZIJA KAPITALIZMA

jela ljudske historije, prosječni prihodi bili su na nivou egzi-stencije: možda 1-3 dolara dnevno u poređenju s nama. Me-đutim, oko 1800. godine, prihodi su naglo porasli i njihov vr-toglavi rast se nastavlja. Siromašni su se posebno obogatili:1990. godine, prema podacima Svjetske banke, oko 40% ljud-ske populacije živjelo je s manje od 1.90 dolara dnevno;danas je ta brojka manja od 10%. Siromaštvo je u posljednjih35 godina smanjeno više nego u posljednjih 3500.

Osim što omogućava ljudima da si priušte više od onogašto im je potrebno i što žele, kapitalizam im također omo-gućava da sebi priušte bolje. Konkurencija gura proizvođačeinoviranju, suzbijanju cijena i podizanju standarda. Kao re-zultat, sve osnovne stvari − hrana, krov nad glavom, gorivo iodjeća − sad su jeftiniji i kvalitetniji nego ikad ranije. Godine1800. mali broj ljudi bilo gdje u svijetu mogao je priuštitisvježe meso; danas svi u kapitalističkim zemljama to mogu.Godine 1800., kaže britanski politički i prirodni naučnikMatt Ridley (r. 1958) u svojoj knjizi The Rational Optimist(Racionalni optimista) iz 2011., svijeća koja je pružala jedno-satno svjetlo koštala je šest sati rada. 1880-ih, za isto svjetloiz kerozinske lampe trebalo je 15 minuta da se priušti. Zasadašnje, LED svjetlo, potrebno je pola sekunde. Kad je riječo svjetlu, živimo 43.200 puta bolje nego u 1800.

Ovaj ogroman porast bogatstva razlog je zašto su ljudidanas zdraviji, viši i dugovječniji nego ikad prije. To se nemože objasniti nekim navodno neizbježnim tehnološkimnaporom. Uostalom, šta potiče tehnološki razvoj, ako to nijekapitalizam? Zašto se “Veliko bogaćenje” dogodilo tako ne-nadano? I zašto su, kad su Zapadni Nijemci vozili luksuznevisoko − tehnološke Mercedese i BMW-ove, Istočni Evrop-

64

UVOD U KAPITALIZAM

ljani još uvijek pokušavali da priušte nepouzdane, ne-zgrapne, visoko zagađujuće Trabante i Yuge?

Bolja tehnologija, dakako, povećava naš životni stan-dard, ali kapitalizam je taj koji podstiče razvoj. Imovinskaprava su od suštinskog značaja za to: ona ljudima daju sred-stva i samopouzdanje da ulože vrijeme i trud u istraživanje,pronalazak i razvoj, znajući da mogu biti nagrađeni zauz-vrat. A te nove tehnologije i proizvodi se naširoko i brzo šireputem izuzetno efikasne kapitalističke proizvodnje i tržišnedistribucije.

Zbog toga je nagli pad svjetskog siromaštva od 1980-ih uvelikoj mjeri posljedica otvaranja Kine, Indije, Istočne Ev-rope i drugih prema međunarodnoj trgovini i kapitalisti-čkim principima. Singapur, Hong Kong, Tajvan, Japan i Juž-na Koreja bile su neke od najsiromašnijih zemalja na krajuDrugog svjetskog rata; ali samo nekoliko decenija trgovinei kapitalizma pretvorili su ih u neke od najbogatijih na svi-jetu − za razliku od njihovih susjeda Sjeverne Koreje, Kam-bodže i Laosa, ili čak Malezije i Kine, koje su tek nedavnonadoknadile izgubljeno. Takvi primjeri ukazuju na to da sunajsiromašniji oni koji imaju najviše potrebe za kapitaliz-mom i trgovinom. A za najsiromašnije, dodatni 1 dolar dnev-no može značiti razliku između života i smrti.

Ljudske koristi od imovinskih prava

Imovinska prava ne dopuštaju samo ljudima da koriste re-surse, već im daju podsticaj da štite, razvijaju i unaprjeđujuresurse. O privatnoj svojini mnogo bolje se brine i produk-

65


tivnije se koristi negoli imovina koja je zajednička ili kojanije ni u čijem vlasništvu. Očigledan primjer je tužan neus-pjeh kolektivnih farmi u Sovjetskom Savezu i Maovoj Kini,koje su proizvele samo glad i siromaštvo. Ili primjer ribar-stva: ničije vlasništvo, morski riblji fondovi često su preko-mjerno izlovljeni. Samo u mjestima kao što su Island i NoviZeland, koji ribarskim flotama omogućavaju razmjenu kvo-ta − tj., pravo vlasništva nad ribom − zaštite postoje.

Imovinska prava također dozvoljavaju ljudima da se iz-ražavaju i razvijaju kako žele. Imovina pruža utočište odupada drugih ili čak države. Kao što je anglo-austrijski poli-tolog i ekonomista Friedrich von Hayek (1899-1992) istakaou svojoj knjizi Road to Serfdom (Put u ropstvo) iz 1944., ljudine mogu čak ni da izražavaju i diskutuju o različitim politič-kim mišljenjima ako neprijateljska vlada kontroliše sale zasastanke, zalihe papira i medije.

Imovina također zadovoljava nešto prirodno u nama.Stvari koje posjedujemo su produžetak nas samih. Onemogu uključivati stvari koje smo prikupili kao djeca, ili sunam ih dali dragi prijatelji, ili nas podsjećaju na mjesta nakojima smo bili ili na stvari koje su nam se dogodile. Tomogu biti stvari (kao što su automobili i mašine za pranjeveša) koje nam daju neku korist, praktičnost i nezavisnost.To mogu biti stvari koje jednostavno volimo imati, održa-vati, upravljati, štititi i razvijati: mnogi domaćini bi to željeliu svojim domovima, na primjer, i mnogi preduzetnici bi že-ljeli da time posluju.

Neki antikapitalisti tvrde da bi se resursi trebali dijeliti,a ne posjedovati. Ali vrednovani resursi ne postoje sami, većsu spremni da se dijele onako kako mi izaberemo: oni mo-

66

UVOD U KAPITALIZAM

raju biti stvoreni. Neplodna pustinja je samo to dok nekaosoba ne vidi njen potencijal, i uredi je za uzgoj, iskopa na-ftnu bušotinu ili gradi u njoj. Prisilno dijeljenje resursa kojizahtijeva nečiju ideju i napor da se stvori, nije samo nepra-vedno, već i kontraproduktivno: zašto bi iko ulagao svojnapor u nešto ako neće izvući korist od toga? A može daljenčari i čeka svoj dio od truda drugih ljudi.

Jednakost i prosperitet

Mnogo je pisano o navodnoj nejednakosti bogatstva i pri-hoda u kapitalističkim društvima; i kako to opravdava pre-raspodjelu. Ali činjenice ne idu u prilog toj tvrdnji. Brojke onejednakosti obično gledaju na prihode prije uzimanja uobzir poreza i socijalnih davanja. Ali nakon što su najviši pri-maoci platili porez, a najniži radnici dobili socijalnu pomoć,nezaposlenost, bolovanje ili penzije, rezultirajuća raspodjelaprihoda pokazuje malu razliku između kapitalističkih i so-cijalističkih zemalja. Razlika je čak i manja kad se uključedržavne usluge koje su besplatne za najsiromašnije, poputzdravstvene zaštite i školovanja. Štaviše, statistike generalnoignorišu bilo kakve dinamičke efekte. Po logici jednog go-dišnjeg istraživanja, najsiromašniji ljudi na svijetu su mladiAmerikanci koji su nedavno diplomirali na Ivy League fakul-tetima: njihovi veliki studentski krediti daju im “negativnobogatstvo”; ali naoružani svojim prestižnim kvalifikacijama,ova ista grupa završiti će među najbogatijima na svijetu.

Nejednakost je prirodna posljedica razmjene. Kad hiljadeljudi plaća po nekoliko dolara da prisustvuju koncertu po-

67


pularnog pjevača, pjevač završava večer s više dolara, a pu-blika s manje. Jedini način da se spriječi porast nejednakostibio bi preraspodjela zarade pjevača poslije svakog nastupa.Finansijska jednakost zahtijeva kontinuiranu preraspodjelu− što ostavlja ljude poput ovog pjevača bez želje da dalje na-stupa.

To znači da je svima drugima uskraćena nefinansijskakorist od transakcije. Nijedna razmjena se ne dešava akoobje strane ne dobiju vrijednost: posjetioci koncerta moguda završe veče siromašniji za nekoliko dolara, ali u zamjenuimaju zabavu i uživanje u slušanju nekoga kome se dive. Tanefinansijska vrijednost se ne može od njih uzeti i preraspo-dijeliti drugima. U smislu izjednačavanja vrijednosti, redis-tribucija finansijskih resursa čini samo pola posla.

Problem definisanja jednakosti

U kapitalizmu, finansijska nejednakost odražava kolikodobro ili slabo služite drugim ljudima. Finansijska nagradadolazi samo od služenja drugima, i odražava ono što sudrugi spremni dati za tu uslugu. Nijedan odbor ili komisijanisu potrebni da bi se procijenila vrijednost koju dajete dru-gima i odlučila veličina vaše nagrade: oni kojima služitesami o tome prosuđuju.

Zaista, nijedan odbor ili državna komisija ne može ra-cionalno odlučivati o nagradama. Na osnovu čega bi oni od-lučili o vrijednosti koju društvu donosi rok zvijezda, sportskaličnost, ronioc, učitelj, zavarivač ili medicinska sestra? Kakobi oni odlučili koliko bi svaki od njih trebao biti plaćen na

68

UVOD U KAPITALIZAM

način da odražava tu vrijednost? Čak i da su izabrali lakšiput i jednako platili svima, to ipak ne bi postiglo ni pravič-nost ni jednakost. Na kraju krajeva, neki poslovi su rizični,drugi sigurni; neki ugodni i raznovrsni, neki dosadni i fru-strirajući; neki lagani, drugi pak zahtijevaju veliku koncen-traciju; neka radna mjesta su prijatna i pogodna, a druga ne.Jednaka plata ne izjednačava ove razlike u psihološkim pri-hodima. Ali pod kapitalizmom, konkurencija na tržištu radato čini automatski: ljudi će zahtijevati veću platu, na primjer,za obavljanje poslova koji su opasni ili neugodni ili zahtije-vaju veliku vještinu.

Za pristalice kapitalizma, dakle, finansijska preraspo-djela je iracionalna, jer ne postoji objektivna osnova za odlu-čivanje o vrijednosti i nagradi; ona je iskrivljena jer ne uzimau obzir nefinansijske faktore; i to je nepotrebno, jer tržišteautomatski radi brže i bolje. Ali oni također tvrde da je re-distribucija nemoralna. Ljudi treba da imaju pravo na na-grade koje dolaze od njihove vještine i napornog rada. Nedopuštamo pojedincima da ukradu novac od učinkovitijihljudi, čak ni u ime jednakosti. Pa zašto bismo onda dozvolilivladi da to uradi − pogotovo zato što će se, bez ikakve racio-nalne osnove, odluke svoditi na hirove zvaničnika.

Ako zaista želimo da pomognemo siromašnima, kapita-lizam se čini najboljim načinom. U današnjoj globalnoj tr-govinskoj ekonomiji, nisu bogati već siromašni ti koji seubrzano obogaćuju: i siromašnima to znači ogromnu raz-liku. Štaviše, kapital čini svakoga bogatijim, a ne samo onekoji ga posjeduju. Podizanjem produktivnosti, svako od nasdaje više onoga što nam je potrebno i što želimo. Omogu-ćava nam da stvaramo više radeći manje, i u lakšim okolno-

69


stima. I zato što su građani kapitalističkih zemalja bogatiji,oni su veći filantropi, šalju više svojih prihoda u dobrotvornesvrhe. Čak i bez dobrotvorne podrške, ipak je daleko bolje(u smislu prihoda, skoro deset puta bolje) biti siromašan ubogatoj kapitalističkoj nego biti siromašan u nekoj siromaš-noj socijalističkoj zemlji.

Kapitalizam poboljšava ljudske odnose

Američka politička filozofkinja Ayn Rand (1905 -1982) tvrdi-la je da je kapitalizam jedini moralni društveni sistem, jer sene oslanja na silu da bi se održao. Umjesto toga, funkcionišesamo kroz dobrovoljnu razmjenu. Niko nije prisiljen da sebavi bilo kim drugim. Ubijediti ljude da trguju sa vama zah-tijeva uzajamno poštivanje i povjerenje − nešto od posebnogznačaja za najsiromašnije.

Kapitalizam također potiskuje diskriminaciju. Nisu po-trebni zakoni ili propisi da bi se to postiglo: preduzeće kojeje odbilo da preuzme radnike određenog roda, rase, religijeili kulture, ili koje je odbilo da proda ili iznajmljuje svoj pro-izvod kupcima iz određenih grupa, uskoro bi se našlo naudaru konkurencije koja ne diskriminiše na taj način. Za-pravo, propisi su često pozitivno štetni za manjine: propisio minimalnoj plati, na primjer, čine zaposlene ljude skup-ljim za poslodavce, tako da postaju manje voljni da preuzmui obučavaju neprovjerene mlade ljude ili imigrante koji sla-bije poznaju lokalni jezik i manje su upoznati s kulturnimnormama − što u većini slučajeva jesu ljudi kojima takvi za-koni žele pomoći.

70

UVOD U KAPITALIZAM

Zanimljivo je da je kapitalizam povezan s višim stopamapismenosti žena, što je važna determinanta zdravlja, obra-zovanja i prosperiteta porodice. Ženska pismenost je počelanaglo da raste uz rast trgovine u doba renesanse. Većina tr-govaca bili su muškarci, posao njihovih žena bio je da uprav-ljaju poslom dok su bili na moru ili dok prodaju svoju robu:tako su ženska pismenost i matematika postali važan faktor,kao što su i danas u kapitalističkim društvima.

Poređenje sličnog sa sličnim

Da ponovim: ne može se legitimno uporediti ideal socijal-izma sa stvarnim kapitalizmom. Ne može se legitimno defi-nisati socijalizam u smislu navodno dobrih motiva (kao štosu povjerenje i saradnja) i kapitalizma u smislu loših (kao štoje pohlepa). Mnogi pokušavaju, ali činjenice ih opovrgavaju.Kapitalizam nije razbojnički, već kooperativni. U stvari, to jeizuzetno kooperativan društveni poredak koji se zasniva napovjerenju i sistematski kažnjava antisocijalne namjere.

Kapitalizam je također realan društveni sistem. On us-redsređuje naše napore na ono što zapravo funkcioniše − nena neku nedostižnu viziju savršenog društva univerzalnočestitih i altruističnih građana. Nema iluzija o ljudskoj pri-rodi. Ne smatra se da se ljudi mogu pretvoriti u anđele, biloputem ukora ili sile. Umjesto toga, on radi na tome da isko-risti naš prirodni interes i usmjeri ga da služi korisnom dru-štvenom ishodu. Također je moralno dosljedan: ne smatrada su krađa, monopol, favoriziranje i sila dobri samo zatošto ih država čini.

71


Kapitalistička vizija može se proširiti i izvan male grupe.Veliki dio svijeta je već kapitalistički, ili trguje s kapitalistič-kim zemljama. Pošto kapitalizam funkcioniše kroz opća pra-vila kao što su imovinska prava, poštenje i poštivanje ugo-vornih sporazuma, nema ograničenja u broju ljudi koji semogu pridružiti. Ali kad su društva usmjerena nekim kolek-tivnim ciljem, brojnost uzrokuje još veće probleme. Oni kojiplaniraju i upravljaju njima, moraju prikupiti i obraditimnogo više informacija o tome šta treba da se uradi i o tomekako bi svaki pojedinac trebao da odigra svoju ulogu u tomprocesu. Postoji više prostora za neslaganje oko toga šta bitrebalo da budu ciljevi društva i šta treba da se uradi da bise oni postigli. I to stavlja prednost na lidere koji su nemilo-srdni da donose te odluke i uklone svako neslaganje.

72

UVOD U KAPITALIZAM

73

8 KRATKA HISTORIJA KAPITALIZMA

Izokretanje kapitalizma da bi se uklopio u teoriju

Karl Marx je kapitalizam smatrao samo jednom fazom ne-izbježnog progresa historije. Na kraju, smatrao je, kapitali-zam će biti srušen svojim unutrašnjim proturječnostima ibiti zamijenjen komunizmom. Ova historijska analiza idanas ima utjecaj među socijalistima i socijalnim teoretiča-rima. Kao rezultat toga, veliki dio akademske i intelektualnediskusije o kapitalizmu predstavlja ga samo u smislu njego-vog historijskog razvoja, dok se diskusija savremenog kapi-talizma fokusira samo na probleme za koje se vjeruje da ćega potkopati.

Ove predrasude, stoga, već dovode do pogrešnog pogledana kapitalizam koji služi svrsi vlastitih kritičara. Što je jošgore, same činjenice su često iskrivljene kako bi se uklopileu teoriju. Historije se pišu o ekonomskim uređenjima kojase opisuju kao kapitalizam, ali koja u stvarnosti imaju maloveze sa stvarnim konceptom. Štaviše, kapitalizam je okriv-ljen za društvene probleme koje nikad nije obećao da će ih

riješiti, i za ekonomske probleme koji zahvalnost duguju po-tezima političara, a ne biznisu.

Teško je napisati historiju, ili čak opis, nečega što zapravonikad nije postojalo u svom čistom obliku. Ova poenta čestose naglašava kako bi se odvojio čisti koncept socijalizma odkritike njegove praktične izvedbe − historije obilježene dik-taturama, čistkama, genocidima, katastrofalnim ekološkimpogreškama, glađu, zlokobnim ekonomskim rastom i nesta-šicama. Pristalice kapitalizma su, međutim, manje sramot-ne zbog svojih praktičnih poteza. Oni priznaju njegovegreške, ali ističu da je njegova historija obilježena naglim ra-stom i širenjem bogatstva, demokratije, lične slobode i mira.Čak i ako čisti kapitalizam nikad nije postojao, još je poučnoistraživati historiju onih društava koja su usvojila baremneku verziju njegovih principa.

Trgovina državom

Period od šesnaestog do devetnaestog stoljeća bio je karak-terisan ekonomskim nacionalizmom i željom monarha i mi-nistara da izgrade ekonomski jake države. Smatrali su da tozahtijeva da njihove zemlje prodaju što je više moguće dru-gima i da od drugih kupuju što je manje moguće, kako bi po-većale svoju zaradu i akumulirale što više bogatstva − zlatai srebra − što je više moguće. Vjerovali su da su samo trgovciimali koristi od razmjene, jer su trgovci na kraju dobijalinovac. Zlato i srebro koje su ulijevali u državnu blagajnu bilisu izvor i mjera tog prosperiteta i moći.

74

UVOD U KAPITALIZAM

Trgovinska politika u inostranstvu, i komercijalna poli-tika kod kuće, na taj način postali su veoma protekcionistič-ki. Bogate subvencije nuđene su onima koji su proizvodiliza strano tržište; na uvoz su nametnute visoke tarife i drugeprepreke. Nacije poput Britanije zabranile su svojim koloni-jama da trguju sa bilo kim drugim, kako njihovo bogatstvone bi završilo u rukama protivnika kao što su Francuska,Španija ili Holandija. Rat se smatrao legitimnim načinompovećanja nacionalnog bogatstva pljačkanjem bogatstvadrugih zemalja. Gradovi su kod kuće podigli slične barijereprema proizvođačima i zanatlijama iz drugih gradova, doksu trgovinska udruženja − cehovi − strogo regulisala vlastitazanimanja kako bi spriječila konkurenciju. Cehovi su čakzahtijevali od monarha da zabrani proizvodna sredstva kojasu ugrožavala život svojih članova, nagrađujući njihove po-slovne saradnike i dajući im monopole na osnovne proiz-vode kao što su škrob i so.

To je bio merkantilizam − sistem dizajniran za dobrobitproizvođača, a ne potrošača. Često je karikaturiran kao ranikapitalizam, jer su se stvarala preduzeća, a kapital, proizvo-dnja, tržišta i trgovina su rasli. Ali u skoro svim drugim as-pektima to je bilo veoma različito od ideje kapitalizma. Bioje opterećen kontrolama i tarifama kojima su oni na vlastipokušavali upravljati ekonomskom aktivnošću nacije. Tekontrole su opet ovisile od snage prisilnog aparata državekoji se koristi u tu svrhu. To je legitimisalo kronizam, otima-činu i silu. Ako je kapitalizam postojao bilo gdje, onda je posto-jao u takozvanim slobodnim komunama, izvan gradova, gdjevladavina cehova i građanskih vlasti nije postojala, i gdje suslobodna trgovina, inovacije i nove ideje mogle nastati.

75

KRATKA HISTORIJA KAPITALIZMA

Adam Smith je analizirao merkantilistički sistem u Bo-gatstvu naroda. Istakao je da su i kupci i prodavci imali ko-risti od dobrovoljne trgovine: inače se ne bi bavili time.Trgovci mogu dobiti zlato i srebro, ali kupci dobijaju robuili usluge koje vrednuju više od novca kojim plaćaju. Trgo-vina nije nešto čemu bi trebalo da se odupremo: što više tr-govine postoji, to je veća vrijednost i više se bogatstva širina građane svih zemalja. Otvorena konkurencija promovišeinovativnost i vrijednost za novac. A specijalizacija koja jeomogućena kapitalom i tržištima dovodi do ogromnog po-većanja produktivnosti, što koristi svima, posebno siroma-šnima. Ipak, sve to se može ugušiti, upozorio je Smith, dr-žavnom vlašću, posebno kad se ta moć koristi u ime kron-izma i kako bi se zaštitili uspostavljeni interesi proizvođača.

Merkantilizam, sa svojim kontrolama, subvencijama, po-rezima, ratovanjem i primitivnim idejama o trgovini i vri-jednosti, svakako nije bio “sistem prirodne slobode” koji da-nas zovemo kapitalizam. Međutim, argumenti Adama Smithasu prevladali. Do 1860-ih, merkantilističke kontrole su za-mijenjene nižim porezima i deregulacijom. Rezultat je bioizuzetan period slobodne trgovine i najbrži ekonomski rastkoji je Britanija ikad iskusila.

Industrijska revolucija

Kad većina ljudi misli na kapitalizam, oni možda misle namlinove i tvorničke gradove britanske industrijske revolu-cije krajem 18. i početkom 19. stoljeća, i o sumornoj slici kojusu autori, kao što su Charles Dickens (1812-1870) i naravnoMarx, oslikali.

76

UVOD U KAPITALIZAM

Svakako, ekonomija ovog perioda bila je bliža ideji kapi-talizma nego što je ikad bila merkantilizmu. To je bila rela-tivno slobodna ekonomija s niskim porezima, gdje je mnoš-tvo izuma transformisalo poljoprivredu i proizvodnju, gdjeje nova vodena i parna tehnologija učinila da fabrike za pre-denje i tkanje, koje su vunu iz Engleske i sirovi pamuk izAmerike pretvorile u jeftinu i visokokvalitetnu odjeću zaizvoz po cijelome svijetu.

Ipak, marksističko-dikensovski izvještaj uveliko je za-mračio pravu prirodu i efekte ovih zapanjujućih događaja.Takvi kritičari gledaju na industrijsku revoluciju iz osam-naestog stoljeća kroz zemljišni zakon, koji je omogućio zem-ljoposjednicima da ograde poljoprivredno zemljište. Seljaci,koji su se borili, na taj način su protjerani iz ruralnih podru-čja u mračne gradove, gdje su ih vlasnici mlinova iskoristilikao jeftinu radnu snagu.

Ipak, ovo je karikatura. Ograđivanja nisu bila ni brza nilagana: svako je zahtijevao odobrenje Parlamenta, a pri-mjedbe su morale biti razmotrene. Mnogo jači faktor u mi-graciji iz ruralnih u urbana područja bio je da su plate ufabričkim gradovima bile više i da su rasle mnogo brže negošto su bile na farmama. Industrijske inovacije, vodena i par-na energija, specijalizacija i međunarodna trgovina znatnosu povećali produktivnost ljudi i njihove zarade zajedno snjom.

Ovo nije priča ljudi prisiljenih na urbano siromaštvo. Do1820. godine, prosječna zarada svake grupe prihoda u En-gleskoj brzo je rasla − uključujući i najsiromašnije. Rad u fa-brikama je također ponudio mnogo pouzdanije prihodenego što bi ljudi mogli da očekuju od sezonskih radova na

77


zemlji, sa nestabilnim prinosima. Iako su radni sati mlinaramožda bili dugi po našim standardima, oni nisu bili duži odsati potrebnih za uzgoj ljetine, dok je posao sam po sebi biodaleko manje naporan i zaštićen od vremenskih neprilika.U gradovima su postojale i prodavnice i pogodnosti, i mno-go veće mogućnosti za društveni život, kulturne aktivnostii obrazovanje. Domovi su bili skučeni, naročito jer je višedjece preživjelo i porodice su rasle; ali urbane kuće su bilesuhe, toplije, čišće, sanitarnije i bolje provjetravane od ko-liba seoskih radnika. Bogata gradska inteligencija bila je šo-kirana načinom na koji je živjela gradska sirotinja − ali, malonjih je poznavalo ruralno siromaštvo koje su draga srca na-pustili.

Samo bogatstvo koje su gradovi sami stvorili, dovelo jedo daljeg poboljšanja radnih i životnih uslova, konsolidova-nih novim zakonima o dječijem radu, radnim satima, pla-tama i standardima stanovanja − što je bilo nemoguće u dobapoljoprivrednog preživljavanja. I ove plate su išle mnogodalje, imajući u vidu ogroman pad cijena i porast kvalitetaodjeće i mnogih drugih proizvoda koje su sami gradski rad-nici proizvodili.

Državno upravljanje ekonomijom

Počevši od 1880-ih, ipak, relativno slobodno ekonomskookruženje koje je pomoglo da se urbana proizvodnja proširidošlo je pod sve veći intelektualni pritisak. Uspjesi u prirod-nim naukama doveli su do porasta uvjerenja da se društvenii ekonomski život može kontrolisati racionalno i naučno.

78

UVOD U KAPITALIZAM

Urbane zajednice su omogućile radnicima da se udruže i po-litički organizuju, tražeći još jače regulacije plata i uslova.Političke tenzije širom Evrope dovele su do ponovne pojaveprotekcionističkih, gotovo merkantilističkih, politika. Trgo-vina i komercijalizam postepeno su postajali sve regulisaniji,a početkom 20. stoljeća došlo je do poziva vladama da in-tervenišu u funkcionisanju osnovnih usluga kao što su že-ljeznice ili da čak preuzmu vođenje čitavih industrija.

1930-ih, nakon Velike depresije, više zemalja se opredije-lilo za više takvih nacionalizacija. Novi talas ekonomistapozvao je vlade da povećaju svoju potrošnju u nadi da će po-četi oporavak, i da zatim dotjeraju svoje ekonomije kroz po-reske, kreditne i monetarne politike. Do šezdesetih godinaprošlog stoljeća, praktično sve površno kapitalističke zemljena svijetu su zapravo postale mješovite ekonomije, s privat-nim i javnim preduzećima koja su egzistirala rame uz rame.Regulisanje preduzeća, zapošljavanja i tržišta, “indikativnoplaniranje” od strane vlasti, protekcionističke trgovinske ba-rijere i vladino upravljanje ekonomijom − teško da je uopćeu skladu s principima kapitalizma.

Ali ova mješavina je donijela svoje probleme. Širi efektivladinih politika su nepravilno shvaćeni. Državna potrošnjakoja je trebala da podstakne ekonomiju u stvari je podstakladivlji rast cijena koje su je zapravo poremetile. Državne in-dustrije, koje su uvijek u mogućnosti da se oslone na novacporeskih obveznika, postale su zloglasno loše u smislu efi-kasnosti i korisničkih usluga. Planeri jednostavno nisu mogliprikupiti i obraditi sve informacije koje su im bile potrebneza vođenje složene ekonomije. Ekonomska politika, koja jetrebala da bude racionalna, postala je politizovana i vođena

79


je sukobom interesnih grupa. Radničko nezadovoljstvo sepovećalo. Kronizam je nastojao da izopači svu proizvodnju.

Bič korporativizma

Ovakav kronizam je možda danas prevladavajući oblik eko-nomije. Mnogi ga nazivaju kroni kapitalizmom, ali ga jebolje zvati kroni socijalizmom. To je svijet daleko od kapi-talizma u smislu preduzetništva, inovativnosti, produktiv-nosti, slobodnog tržišta i konkurencije, svega vođenog potraž-njom potrošača. Umjesto toga, riječ je o firmama monopo-lističkih ambicija koje koriste politički utjecaj da ometajusve te stvari: savez biznisa i vlade koji se može pretvarati (ičak vjerovati u sebi) da je na strani potrošača, ali nije.

S obzirom na rast vlada u prošlom stoljeću i njihov prodoru sve pore ekonomskog života, mnoštvo komercijalnih uslugamože se izdvojiti iz njih. Vlade mogu davati subvencije i po-rezne olakšice, povećavati ili snižavati tarife i trgovinske ba-rijere, donirati zemljište ili novac ili monopole, zahtijevati odnovih biznisa da dobiju dozvole za trgovinu, ili da izrade pro-pise i platne skale koje nisu pristupačne svima osim određe-nim firmama. Mogu tolerisati tajne dogovore između tih istihfirmi, ili čak zahtijevati od njih da se sastanu na forumima zaplaniranje na kojima se mogu odrediti cijene i proizvodnja:jedna vrsta državnog kartela. I u ime sprječavanja kriza iliočuvanja radnih mjesta, vlade se lako uvjeravaju da spašavajuposlove kojima se loše upravlja, koji ne mogu odgovarati nacijene ili kvalitet stranih konkurenata, ili čiji proizvod jedno-stavno više nije tražen od potrošača.

80

UVOD U KAPITALIZAM

Tako, banke, aviokompanije, graditelji, proizvođači, do-bavljači energije, telefonske kompanije, medijske kuće, far-maceutske kompanije, proizvođači automobila, supermar-keti, zemljoposjednici, inženjeri vjetrenjača, autobuske i že-ljezničke kompanije, uvoznici i mnogi drugi − iako su to no-minalno privatne firme − od vlada zavise za usluge, subven-cije, poreske olakšice, dozvole i propise o gušenju konkuren-cije.

Čak i ako su prvobitne namjere svega toga bile plemenite− promovisati ekonomsku stabilnost, očuvati radna mjesta,poboljšati pogodnosti, zaštititi životnu sredinu i tako dalje− efekti ovakve vladine širokogrudosti su maligni. Ona uvlačibiznise u politiku. Ohrabruje ono što ekonomisti nazivajutraženje rente − lobiranje za privilegije koje osiguravaju lakeprofite, koji proizilaze ili iz javne kase ili iz propisa koji sma-njuju konkurenciju. Što vlada postaje veća, to su veće poten-cijalne koristi od takvog lobiranja − kao i od korupcije i kro-nizma. Što se više udovoljava interesima postojećih proiz-vođača, veća je zavisnost, te se vlada više oslanja na njih uoblikovanju buduće regulacije, te više potencijalnih konku-renata i novih tehnologija biva istisnuto. Različiti interesipotrošača se ignorišu, a politička debata se monopoliziralobiranjem proizvođača, čiji su interesi koncentrisaniji, i kojiimaju više novca i više profesionalnih vještina za učinkovi-tije lobiranje od individualnih potrošača.

Ipak, ovaj kronizam je uobičajen u cijelome svijetu, po-sebno u jugoistočnoj Aziji, gdje je skovan termin “kroni ka-pitalizam” i gdje vlade obično podržavaju “liderske” kompa-nije u svakom sektoru, štiteći ih propisima i tarifnim grani-cama. Za njih, korist od nekoliko velikih i jakih kompanija

81


koje mogu međunarodno konkurisati, je očigledna. Ali onizaboravljaju oportunitetni trošak: činjenicu da kapital, osob-lje i drugi resursi koje koriste ove velike kompanije mogu bitiproduktivnije upotrijebljeni negdje drugdje. Zaista, s obzi-rom na to da vlade ne mogu uočiti svaku priliku koju bimogli vidjeti brojni pojedinci, gotovo je sigurno da bi bilomoguće.

Takva komercijalna privilegija je moguća samo onda kadsu vlade spremne da koriste silu prinude. To nije moguće uslobodnom društvu gdje vlade koriste silu samo radi zaštiteindividualnih prava. Ali činjenica da je kronizam tako uobi-čajen pokazuje koliko je zemalja širom svijeta danas slobod-no samo imenom.

Stvaranje kapitalizma za budućnost

Teško je opisati bilo koji od ovih ekonomskih sistema kaokapitalizam u bilo kojem pravom smislu, mada, naravno,mnogi ljudi pokušavaju, majstorijama ili konfliktom da po-kopaju ideal kapitalizma i to mnogim praktičnim manamakoje nisu ni isključivo niti suštinske njegove. Izazov za pri-stalice kapitalizma je da razdvoje suštinsku ideju od konf-likta i zabuna, i da nastave stvarati ekonomsko uređenje kojeje bliže njihovoj viziji kapitalizma, sa svim njegovim eko-nomskim, socijalnim i moralnim koristima.

To, naravno, znači raspuštanje državnih preduzeća i sma-njivanje poreza, subvencija, tarifa i propisa koji sprječavajukonkurenciju i potiču kronizam i korporativizam. To značiograničavanje države na zaštitu ljudskih prava i ekonomskih

82

UVOD U KAPITALIZAM

sloboda, a ne na njihovo kršenje. To znači razdvajanje iz-među državnog i ekonomskog života.

To nije lako ostvariti u neograničenoj demokratiji, gdjese sve više odluka donosi kroz politički proces, dajući većininavodno pravo da nametne sve vrste ekonomskih politikamanjini. To nije demokratija, nego populizam, podržan dr-žavnom silom prisile, i zato su osnivači SAD-a postavili takostroge granice svojoj vladi i razdvojili njene ovlasti izmeđurazličitih institucija. Ipak, čak i tamo, moć je postala centra-lizovana i koncentrisana.

To su savršeni uslovi za kronizam, i veoma teški za kapi-talizam, što je ispravno shvatanje. Čini se da bi zamjenakronizma, sa svim svojim manama, kapitalizmom, sa svimnjegovim koristima, zahtijevala sistematsko preispitivanjeograničenja i krajnje limite političkog procesa.

83


84

9 VELIKI MISLIOCI KAPITALIZMA

Škola u Salamanki (“Skolastičari”)

Imovina, ponuda i potražnja, kamata

Između 15. i 17. stoljeća, španski sveštenici su napravili broj-ne iskorake u razumijevanju ekonomije, omogućujući da sekapitalizam pomiri sa kršćanskim spisima koji su ga činilose, tako često kritizirali. Na primjer: prvog od tih takozvanihskolastika, Francisca de Vitoria (1483-1546), konsultovali sutrgovci koji su bili zabrinuti kako Bog i Crkva gledaju na nji-hovu trgovinu. Vitoria je razmotrio to pitanje, zaključivši daje slobodno kretanje ljudi, dobara i ideja dio prirode, koja jebila Božija kreacija. Trgovački posao stoga nije bio prezren,već je služio općem dobru.

Biblijski spisi su također kritikovali lihvarenje − naplaći-vanje kamata na pozajmice. Ali u vrijeme skolastika, rene-sansa je donijela mnoge mogućnosti za preduzetničku aktiv-nost, a kreditno finansiranje je postajalo vrlo važno za po-slovanje i trgovinu. Srećom, skolastičari su pronašali mnogonačina da opravdaju kamatu na zajam.

Zajmoprimci su imali koristi, istakli su, što je dobro; ka-mata je bila uplata − premija − za rizik u slučaju da je kredit

propao; postojao je “oportunitetni trošak” za zajmodavca,jer je bilo mnogo drugih potencijalnih koristi za isti novac;i novac sam po sebi bio je roba, trebalo bi da ga platiš kakobi ga pozajmio, baš kao i iznajmljivanje nekog drugog dobra.

Skolastičari su također branili privatnu imovinu. Imalisu koristi od stimulisanja ekonomske aktivnosti i samim timprosperiteta, tvrdili su. Ljudi su se također bolje brinuli oimovini ako su je oni sami posjedovali, a ne dijelili zajednos drugima, što znači da su Božije kreacije bile bolje cijenjene.Pojedinci, zaključili su oni, imali su pravo da posjeduju iimaju koristi od svoje imovine − osim u posebnim slučaje-vima, kad su imali dužnost da dijele s onima kojima je po-trebna.

Skolastičari su čak identifikovali značaj ponude i potraž-nje. Oni su vidjeli da plemeniti metali imaju veću vrijednostu zemljama gdje su oni bile rijetki. “Pravedna cijena” robenije bila samo trošak njene proizvodnje i transporta − kakobi se ista bala lana mogla vrednovati više ako bi se skupljetransportovala preko kopna, a ne jeftinije morem? Cijena jezavisila od interakcije ponude i potražnje − pod uslovom daje tržište ostalo slobodno i otvoreno.

Adam Smith (1723-1790)

Prednosti specijalizacije, trgovanja i slobodne trgovine

Škotski filozof koji je postao ekonomista Adam Smith naj-poznatiji je po svojoj knjizi The Wealth of Nations (Bogatstvo

85

VELIKI MISLIOCI KAPITALIZMA

naroda) iz 1776., u kojoj je utkao svoje ideje i ideje mnogihdrugih autora u novi, sistematski i prepoznatljivo moderanpristup ekonomiji. Knjiga je napadala preovlađujući sistemmerkantilizma, koji je mjerio bogatstvo zemlje svojim zaliha-ma zlata i srebra, i koji je koristio subvencije kako bi maksi-mizirao izvoznu trgovinu i tarife blokirajući uvoznu kupovi-nu. Smith je istakao da obje strane imaju koristi od trgovine.Zaista, nijedan od njih se ne bi bavio trgovinom, osim akobi im bilo isplativo. Istina, prodavci dobijaju gotovinu: alikupci dobijaju robu koju vrednuju više od cijene koju plaćaju.

Smith je zaključio da ono što zemlju čini bogatom nijenjena zaliha gotovine, već veličina njene proizvodnje, trgo-vine i poslovanja − što sad nazivamo bruto domaći proizvodili BDP.

Možemo uveliko da povećamo taj proizvod, primećujeon, specijalizacijom, koja nam omogućava da postanemovješti i produktivniji − još više ako investiramo u specijali-stička kapitalna dobra kao što su alati i oprema. Razmjenomnaših specijalističkih proizvoda s drugima, kod kuće ili uinostranstvu, svi dobijamo od povećanja produktivnostikoju donosi ova specijalizacija i kapitalne investicije.

Tamo gdje postoji slobodna trgovina i konkurencija, tvrdiSmith, tržišta usmjeravaju napore i resurse ka najproduk-tivnijim korisnicima i usmjeravaju gotove proizvode premaonima čija je potražnja za njima najveća. To je visokokoo-perativni sistem, ali funkcioniše samo tamo gdje postoji slo-boda djelovanja, slobodna trgovina i otvorena konkurencija.Smith je bio veoma kritičan prema kroni kapitalizmu, ukojem bi proizvođači vršili pritisak na političare zbog mo-nopola ili posebnih usluga.

86

UVOD U KAPITALIZAM

Vlada, zaključio je on, ne bi trebalo da se upliće u eko-nomski život, osim što mora da održava strukturu koja jojomogućava da funkcioniše.

David Ricardo (1772-1823)

Komparativna prednost i proizvodna efikasnost

Uspješan londonski posrednik na berzi i špekulant (navodise da je zaradio 1 milion funti kockajući se na britansku pob-jedu kod Vaterloa), Ricardo je počeo razmišljati o ekonomijinakon što je pročitao Bogatstvo naroda Adama Smitha. Na-stavio je sa značajnim napretkom u teoriji najamnina, za-rada, profita, oporezivanja i vrijednosti.

Kad je riječ o trgovinskoj politici, on je odbacio protek-cionističke mjere kao što su Corn Laws (Kukuruzni zakoni,op.prev.), koji su ograničavali uvoz pšenice; i razvio je “teo-riju komparativnih troškova” (sada nazvanu teorija kompa-rativne prednosti), po kojoj je i najpoznatiji. Zemlje, rekao jeon, mogle bi sebi pomoći ako se specijalizuju za ono što bimogle proizvesti relativno jeftinije − glede svih drugih stvarikoje bi mogle proizvesti − u poređenju s drugim zemljama.Čak i ako bi zemlja mogla da proizvede sve jeftinije od druge,bilo bi bolje da se specijalizuje za onu robu gdje ima kompa-rativnu − a ne nužno i apsolutnu − prednost.

Da dam moderan primjer: poznata filmska zvijezda možebiti bolja kuharica od glavnog kuhara filmskog studija. Ipak,uprkos apsolutnoj prednosti u odnosu na šefa, za studio jebolje zadržati svoju zvijezdu na setu, iskorištavajući kom-

87


parativnu prednost svog talenta i poznatosti, umjesto da jepošalje u kuhinju. Ovaj princip ostaje jedan od ključnih ar-gumenta za slobodnu trgovinu.

Ludwig von Mises (1881-1973)

Priroda kapitala; kritika socijalizma; prednosti laissez-faire

Mises je postao vodeća figura u “Austrijskoj školi” ekonomi-sta, koja je naglašavala složenost ekonomskih fenomena ikako su vrijednosti i postupci miliona pojedinaca bili ključniza ukupan rezultat. Ono što je važno za kapital, na primjer,nije bila njegova ukupna vrijednost, već njegova struktura −upravo ono u šta su ljudi investirali kapitalna dobra i kolikoproduktivno su ta kapitalna dobra radila zajedno. Ova struk-tura je bila delikatna: na primjer, neprikladna politika ka-matnih stopa izopačila je tržišta, potičući ljude da ulažu upogrešne stvari − loše investiranje − što dovodi do propustai gubitaka.

Tamo gdje su tržišta potpuno eliminisana, kao u vrijemekomunizma, racionalno ulaganje je postalo nemoguće. Bezcijena, niko ne bi mogao izračunati koji od mnogih mogućihproizvodnih procesa bio bi najisplativiji. Neizbježno, sred-stva bi bila uložena u pogrešne procese, što bi dovelo do ra-sipanja i neefikasnosti, a greške bi se akumulirale tokom vre-mena, jer ne bi bilo tržišnog pritiska da se oni eliminišu.

Mises je dao snažne argumente za laissez-faire, tvrdećida čim vlade počnu ometati tržišni sistem kontrolama i pro-

88

UVOD U KAPITALIZAM

pisima, one pokreću plimu dislokacija (kao što su viškovi inestašice) koje se šire od tržišta do tržišta, kao talasi u je-zeru, remeteći jedno tržište za drugim. Pokušavajući daograniče štetu, vlade su tada bile prinuđene da intervenišu,što je samo dodatno pogoršalo stvari.

Friedrich von Hayek (1899-1992)

Spontani red; kritika planiranja; koordinacija tržišta

Učenik Ludwiga von Misesa, Hayek, rođen u Beču, sarađivaoje s njim na istraživanju boom-bust poslovnih ciklusa, za-ključivši da je to uzrokovano time što su centralne bankepostavile preniske kamatne stope, što je ohrabrilo preko-mjerno zaduživanje i potrošnju. Međutim, niske stope su ta-kođer obeshrabrile štednju, a kad su sredstva zajmodavacapresušila, investitori su se suočili sa kreditnom krizom, nji-hova preoptimistična ulaganja su morala biti obustavljena,a kapital i radna mjesta izgubljeni.

Jedan od Hayekovih ključnih uvida bio je koncept spon-tanog poretka. Ljudska i životinjska društva pokazuju oči-gledne zakonitosti. Ipak, niko nije planirao kako pčele živeili kako ljudi koriste jezik. Takva naređenja nastala su priro-dno i održala se jer su bila korisna. Često ne možemo arti-kulisati pravila (kao što je gramatika) koja ih podupiru. Apošto ne razumijemo u potpunosti kako takvi prirodni to-kovi funkcionišu, pretpostavimo da možemo uraditi bolje −da možemo da odbacimo mehanizam cijena nametanjem

89


kontrole plata i cijena, ili, na primjer, poboljšanjem slobod-nog tržišta putem centralnog ekonomskog planiranja.

Po Hayekovom mišljenju, ekonomski planer ne može čakpristupiti informacijama koje bi bile neophodne za takavpoduhvat, jer su te informacije raspršene, lokalne, parci-jalne, brzo se mijenjaju, specifične, lične i teško prenosive.Ipak, tržišta se bave ovom informacijom, od trenutka do tre-nutka, na raspršenim lokalnim nivoima. Nijedan planer netreba da odluči kako će se resursi koristiti: cijene pružajujednostavne signale koji ih automatski usmjeravaju na nji-hove najvrijednije upotrebe. Tržišna pravila su stoga mnogoefikasnija i mogu rasti znatno više od planiranih sistema.

Milton Friedman (1912-2006)

Važnost pouzdanog novca; troškovi regulacije

Friedman je bio posebno vješt i ubjedljiv zagovornik liberal-nih ideja. Kroz svoju knjigu Capitalism and Freedom (Kapi-talizam i sloboda) iz 1962. i TV serijal i knjigu Free to Choose(Sloboda izbora) iz 1980 − oboje napisao sa svojom suprugomRose − milioni ljudi su mogli da uče o potencijalu slobodnogtržišta, otvorene trgovine, slobode i kapitalizma.

1946. godine, Friedman je sarađivao na oštrom odbaci-vanju kontrole najamnina. Takve politike, primijetio je on,učinile su stanodavce manje spremnim da održavaju i iznaj-mljuju svoju imovinu, smanjujući i kvalitet i ponudu raspo-loživog smještaja. Također je proučavao regulaciju i licen-ciranje profesija (kao što su ljekari, advokati i računovođe),

90

UVOD U KAPITALIZAM

zaključivši da to ne koristi javnosti, već djelatnicima. Ogra-ničavanjem konkurencije, zaključio je, licenciranje primo-rava kupce da plate više za lošiju uslugu.

Friedman je najpoznatiji po svom radu na monetarnojpolitici i njenom utjecaju na inflaciju − što je bio veliki pro-blem krajem 20. stoljeća. On je kritikovao preovladavajućistav da vlade mogu da kontrolišu inflaciju prilagođavajućisvoje poreze i potrošnju, tvrdeći da su umjesto toga moralida kontrolišu količinu novca u opticaju. Ali monetarna po-litika je bila veoma tupo sredstvo, tako da bi vlade trebalejednostavno uspostaviti zdrav okvir i odustati od svog stal-nog ekonomskog uplitanja.

James M. Buchanan (1919-2013) i Gordon Tullock (1922-2014)

Kritika političkog odlučivanja

Buchanan i Tullock razvili su ekonomsku školu javnog iz-bora, koja je propitivala ideju da tržišni neuspjeh opravdavaintervenciju vlade. Više nego očigledno, objašnjavali su, ne-uspjeh vlade još više je pogoršao situaciju, jer je proces krei-ranja politike bio prepun vlastitog interesa i eksploatacije.

Propadanje počinje izborima, na koje su Buchanan i Tul-lock istakli da nisu testovi “javnog interesa”, nego takmičenjesuprotstavljenih interesa. U kapitalizmu, ljudi mogu imatirazličite proizvode po svojoj želji. Na izborima većina biraza sve − i može koristiti moć države da im pomogne da eks-ploatišu manjinu koju proizvođači u kapitalizmu ne mogu.

91


Izborima, također, dominiraju posebne interesne grupekoje imaju jasno određen interes u konačnici, a ne javnost,čiji su interesi mnogo nejasniji i umjereniji. Čak i javnostinajzanimljiviji političar treba da pridobije ove interesnegrupe kako bi bio izabran. Politika postaje fokusirana na onošto je korisno, a ne na ono što je racionalno.

Štaviše, da bi dobili svoje politike kroz zakonodavstvo,političari generalno moraju izvršiti dodatna prilagođavanjakako bi osigurali podršku svojih kolega i drugih zakonoda-vaca. Možda će morati da dogovara: “Vi glasate za mojumjeru, a ja ću glasati za vašu” − što znači da svi završe sa višezakona nego što je bilo ko zaista želio. Na kraju, zvaničnicikoji sprovode zakonske propise koji proizilaze iz ovog ira-cionalnog procesa imaju svoje specifične interese: na pri-mjer, oni mogu da nastoje da prošire svoje lične birokratskeimperije tako što će pravila postati veoma složena, zahtije-vajući više osoblja koje će da upravlja.

Kapitalizam možda nije savršen, zaključili su Buchanani Tullock: ali ni mi ne bismo trebali biti naivni kad je riječ oalternativi.

Gary Becker (1930-2014)

Ljudski kapital; ekonomska rješenja društvenih problema

Američki ekonomista Gary Becker, student Miltona Fried-mana, uveo je novitet primjenjujući ekonomske koncepte

92

UVOD U KAPITALIZAM

na različite vrste socijalnih pitanja, uključujući motivacijukriminalaca, diskriminaciju manjina i imigraciju. Međutim,on je najpoznatiji po svom radu na ljudskom kapitalu − iakonije lično formirao tu frazu.

Ljudski kapital je kvalitet, znanje i vještine koji pojedincečine produktivnijim. To uključuje ulaganja u obrazovanje iobuku, ali i korisne vrijednosti kao što su tačnost i marljivost,pa čak i dobro zdravlje. Becker je identifikovao dvije vrsteljudskog kapitala: specifičan i opći. Specifični ljudski kapitalje znanje koje je relevantno za određeni posao, kao što je ko-rištenje zaštićenog softvera. Firme plaćaju zaposlenima dasteknu to znanje, jer znaju da bi, ako bi zaposlenik otišao,informacije bile beskorisne za konkurenciju. Opći ljudski ka-pital je znanje koje se može koristiti bilo gdje, kao što su vješti-ne na tastaturi. Firme nisu voljne da plate takve prenosivevještine, tako da ih ljudi generalno moraju steći o svom trošku.

Beckerov pristup pruža i druge zanimljive uvide. Na pri-mjer, on sugerira da je jedan od razloga zašto ljudi danasprovode duže vremena na obrazovanje od prethodnih gene-racija je to što oni žive duže − produžujući i povećavajućipotencijalne dobitke koje mogu ostvariti prenosivim vješti-nama. Tehnološki napredak učinio je i profitabilnijim stje-canje naprednih znanja i visokotehnoloških vještina, jer ihto može učiniti mnogo produktivnijim i visoko cijenjenim.Ideja o ljudskom kapitalu čak pomaže da se objasni zašto seviše žena obrazuje nego ikad ranije. Ne radi se samo o so-ciološkoj promjeni, već zato što je kućna automatizacijaoslobodila žene i omogućila da grade vlastite karijere.

Postoji jedan posljednji, ali vitalno važan zaključak. Kakose tehnologija mijenja brže i brže, kaže Becker, sad postoji

93


više potrebe za doživotnim učenjem koje omogućava lju-dima da razviju nove vještine i osvježe svoj ljudski kapital.

Israel Kirzner (r. 1930)

Uloga preduzetništva; važnost dinamičkih efekata

Rođen u Londonu, Kirzner je studirao kod Ludwig von Mi-sesa u Nju Jorku. Poput Misesa, on je tvrdio da su standardnimodeli “statičkog ekvilibrijuma” zamaglili dinamičku pri-rodu ekonomije. Ekonomska aktivnost se nikad nije uspo-stavila u nekom savršenom balansu: naprotiv, pojedinci suneprestano ispravljali svoje planove i prilagođavali svoje po-stupke kao odgovor na slične poteze drugih. Ovaj dinamičniproces zadržao je njihove aktivnosti u konstantnoj − ali ne isavršenoj − koordinaciji.

Kirzner je objasnio da preduzetništvo ima ključnu uloguu vođenju, održavanju i poboljšanju ove koordinacije. Pre-duzetništvo je proces u kojem pojedinci (ne nužno profesio-nalni preduzetnici, nego i obični ljudi) uočavaju praznine ineusklađenosti na tržištu, a zatim djeluju kako bi ih popunilii ispravili. Na primjer, neko bi mogao primijetiti da novi ma-terijal znači da neki proizvodi mogu biti lakši ili trajniji;drugi bi mogao primijetiti da će izgradnja novih kancelarijapotaknuti potražnju za obližnjim kafićem; drugi bi mogaovjerovati da bi popularna lokalna pekara mogla uspjeti kaonacionalni lanac. Oni mogu imati ovakve predosjećaje samozato što nastoje da sebi donesu preduzetničku dobit: ali pritome pomažu koordinaciju ljudskih ekonomskih akcija do-

94

UVOD U KAPITALIZAM

vodeći proizvodnju u bolji sklad s različitim potrebama i že-ljama javnosti.

Ovo pak pokazuje da se ekonomsko prilagođavanje i ko-ordinacija u velikoj mjeri oslanjaju na lokalno poznavanjetržišnih uvjeta koje različiti ljudi mogu imati. Ali to se jed-nostavno zaboravlja u ideji “savršene informacije” u okviruvodeće ekonomske misli. Također, podsjeća nas da moramoimati prave politike, institucije i otvorena tržišta kako bi ovajpreduzetnički duh napredovao.

Deirdre McCloskey (r. 1942)

Liberalne vrijednosti i ekonomski rast

McCloskey je rođen kao muškarac, ali je u dobi od 53 godinepostao žena. Već poznat (kao Donald McCloskey) za rad nateoriji cijena i drugim temama, njegov glavni utjecaj došaoje kasnije, kao rezultat njegovog proučavanja ekonomske hi-storije Britanije. Zaključio je da se masivni ekonomski rastkoji je doživljen u posljednja dva stoljeća može objasniti netoliko kapitalom ili institucijama, već širenjem liberalnihideja − konkretno, “buržoaskih vrijednosti”.

McCloskey naglašava obim nedavnog ekonomskog rasta.1800. godine prosječan čovjek zaradio je ekvivalent od samonekoliko dolara dnevno. Danas su prosječne zarade desetakputa veće. S obzirom da je svjetska populacija od 1800. po-rasla sedam puta, to je ogroman porast bogatstva. Nije tosamo materijalno obogaćivanje: s povećanjem bogatstva,dugovječnosti i pismenosti, tu je i intelektualno i kulturnoobogaćivanje.

95


Veliko obogaćivanje − najveći skok u prosperitetu od na-stanka poljoprivrede, ali mnogo veće − počelo je oko 1860. go-dine. To nije u potpunosti objašnjeno stalnim ekonomskimrastom Britanije od crne kuge u 14. stoljeću, pa čak ni indu-strijskom revolucijom, koja je počela krajem 18. stoljeća, nitibritanskim institucijama i vladavinom prava. Samo ideje,insistira ona, mogu tako brzo promijeniti stvari. Veliko obo-gaćivanje proizašlo je iz širenja “buržoaskog liberalizma”koji je omogućio običnim ljudima, prvi put, da uživaju slo-bodu, dostojanstvo i prosperitet. Stoljećima se trgovinasmatrala nepoštenom i ponižavajućom: ali pisci poput JohnaLockea i Adama Smitha branili su vrline slobode, trgovine,gomilanja bogatstva i kapitala, te dostojanstvo i samopošto-vanje koje su dobili obični građani. Iznenada, nije bilo ni-čega što bi zaustavilo kreativni genij slobodnog naroda.

96

UVOD U KAPITALIZAM

97

10 KRITIKE I KRITICIZAM

Ironično, ljudi kao što je američki reditelj Michael Moore (r.1954), korejski ekonomista Ha-Joon Chang (r. 1962), kanad-ska aktivistkinja Naomi Klein (r. 1970) i francuski pisac Tho-mas Piketty (r. 1971) obogatili su se kritikujući kapitalizam.Čini se da, ako postoji potražnja za njihovim idejama, kapi-talizam nagrađuje čak i vlastite kritičare − za razliku od dru-gih sistema koji obično žigošu kriticizam.

Jednako tako postoje akademici, nastavnici, pisci i umjet-nici koji smatraju da ih kapitalizam podcjenjuje, te da bi upravednijem društvu imali veći status i autoritet. Ali oni za-boravljaju da nije kapitalizam taj koji vrednuje njihov rad,već drugi ljudi. A ko može reći da tuđe vrednovanje njih netreba uvažavati?

Bez obzira na izvor, postoje mnoge validne kritike kapi-talizma kojima se njegove pristalice moraju pozabaviti: mo-ralne kritike, zabrinutost zbog strukture kapitalističkih eko-nomija, kriticizam korporativne moći i geopolitički proble-mi.

Moralne kritike

Jednakost nasuprot prosperiteta. Kapitalistička društva su iz-nimno jednaka, ali kako ljudi razmjenjuju novac za robu iusluge, neizbježno će doći do promjena u njihovim finansij-skim fondovima (iako uravnoteženi užitkom onoga što ku-puju). Jedini način da se sačuva finansijska jednakost bila bistalna preraspodjela.

Mnoge statistike o finansijskoj nejednakosti su obmanju-juće, jer se fokusiraju na prihode prije odbijanja poreza i pla-ćanja socijalnih naknada (doprinosa, op. prev.). Kad se raz-matraju porezi i beneficije, jednakost je zapravo veoma slič-na širom svijeta, pri čemu 10% onih koji zarađuju, dobijajuoko 40% srednjeg dohotka. Statistike također prikrivajuefekte starosti i mobilnosti: mlađi ljudi imaju tendenciju dabudu manje bogati, jer još uvijek nisu izgradili svoj ljudski ifizički kapital; dok imigranti i drugi sa malo vještina uzimajuslabo plaćene poslove, ali ih smatraju koracima ka bolje pla-ćenim poslovima. Takvo napredovanje je prirodno u svakomsistemu.

Neki kritičari, videći nemogućnost potpune jednakosti,zagovaraju veoma visoke poreze na nasljedstvo, tako da sebogatstvo ne svodi samo na neproduktivne pojedince, većda svako mora početi život na otprilike jednakim osnovama.Postoji mnogo moralnih i drugih prigovora. Na primjer, onprkosi ljudskoj prirodi, jer ljudi imaju snažnu želju da obez-bijede svoju djecu; neki ljudi žive duže od drugih, što im doz-voljava da više ostave svojoj djeci dok su još živi. Ljudi ćeradije potrošiti svoj novac umjesto da gledaju kako ga opo-rezuju nakon smrti, što dovodi do manjeg ulaganja i sma-

98

UVOD U KAPITALIZAM

njenja budućeg prosperiteta; porodična preduzeća bi ne-stala. U svakom slučaju, naslijeđeno bogatstvo, kao što smovidjeli, nije trajno.

Iako skoro svi podržavaju jednak tretman i princip jed-nakih mogućnosti, oni su izrazito nespremni da žrtvuju svojvlastiti prosperitet za veću jednakost. Rečeno je da novac nemože kupiti sreću, ali svi dokazi govore da se to radi. Pro-blem koji treba da riješimo nije jednakost prihoda, već do-statnost prihoda: da li ljudi imaju dovoljno da žive pristojno?

Kapitalizam i pohlepa. Kritika da se kapitalizam zasnivana pohlepi proističe iz zbunjujuće pohlepe i ličnog interesa:ako su dobavljači zaista pohlepni, njihovi klijenti bi ih na-pustili. I zbog čega se optužba za “pohlepu” izjednačava samos poslovanjem? Preduzeća mogu biti gladna profita, alikupci su jednako gladni uštede, dok su radnici gladni većihplate. Ipak, rijetko čujemo kritiku “pohlepnih” kupaca i rad-nika.

Osim povremeno: na primjer, kritičari kažu da kapitali-zam u svakome podstiče pohlepu, stvarajući otpor protivporeza koji su potrebni za vitalne javne usluge. Ali propiti-vanje poreza nije loša stvar: većina javnih usluga (kao što suzdravstvena zaštita i obrazovanje) mogu se pružiti privatnona tržištu ili podržati (kao što su kulturni i socijalni pro-grami) kroz građansko društvo. Iako oporezivanje može bitineophodno, ono je neophodno zlo. Na kraju krajeva, oni seod ljudi uzimaju silom; troše se na stvari (poput zatvora, voj-ske ili abortusa) kojima se neki poreski obveznici dubokoprotive; to podstiče monopolističke državne odredbe, kojesu manje efikasne i daju manji izbor; podstiče lobiranje ikronizam kod ljudi koji se zalažu za dobijanje subvencija i

99

KRITIKE I KRITICIZAM

usluga za sebe; i stvara pokvarene podsticaje − na primjer,porez na dohodak čini rad manje nagrađivanim, porezi nanaslijeđe obeshrabruju štednju i investicije.

Materijalizam i konzumerizam. Još jedna moralna kritikaje da kapitalizam promoviše materijalizam i “pretjeranu” po-trošnju.

Argument ima čudnu putanju. Rani kritičari kapitalizmarekli su da ne radi i da će racionalno planiranje brže podićiživotni standard: ali daljnja dešavanja pokazala su se pogre-šnim. U skorije vrijeme, kritika je bila da kapitalizam funk-cioniše predobro, omogućavajući ljudima da zadovolje svoježelje za “pretjerivanjem” i konzumiranjem tričarija, odvra-ćajući ih od važnih društvenih ciljeva. Ali ono što se računakao “pretjerivanje” je stvar mišljenja − što je loša osnova zajavnu politiku, posebno ona koja bi značila upotrebu sile dabi se ugušila takva potrošnja.

Postoje još dvije slabosti u ovom argumentu. Prvo, mi ne-mamo moralni autoritet da spriječimo ljude da proizvode ikonzumiraju ono što vrednuju, čak i ako sami ne vrednu-jemo isto − i svakako nemamo moralni autoritet da ih prisi-ljavamo da djeluju u skladu s našim vrijednostima, ma ko-liko mudro nam izgledale. To bi kršilo njihova prava na izbori samoopredjeljenje.

Drugo, glavni razlog zbog kojeg prihvatamo kapitalizamje upravo to što je on tako dobar u proizvodnji ekonomskihdobara. Ne prihvatamo ga da bismo proizveli društvene re-zultate kao što su jednakost ili solidarnost. To je pogrešanalat za takav posao, i teško da ga možemo kriviti za to. Onzapravo stvara neke sretne društvene rezultate kao što sumir i opći prosperitet − ali to je samo bonus.

100

UVOD U KAPITALIZAM

Smanjenje troškova i kvaliteta. Mnogi kritičari smatrajuda konkurencija prisiljava proizvođače da smanje troškovedo kosti, ostavljajući potrošače s jeftinim, ali bijednim proiz-vodima. Stvari, kako se žale, nisu napravljene da traju − štoje iracionalna i lažna ekonomija.

U stvari, pritisak konkurencije na proizvođače je da za-dovolje zahtjeve kupaca, bez obzira na to kakvi oni bili. Unekim slučajevima ljudi mogu zahtijevati kvalitet, a u dru-gima jeftinost. Na primjer, ako se moda brzo mijenja, nemasmisla proizvoditi skupu odjeću koja uskoro izlazi iz trenda.Isto važi i za elektroniku koja bi uskoro mogla postati za-starjela zbog novih tehnologija. S druge strane, za trajnadobra (kao što su kosilice ili klaviri), gdje moda ili tehnološ-ke promjene nisu mnogo važne, potrošači mogu preferiratikvalitetnije od jeftinih proizvoda.

U svim slučajevima, to zavisi od potrošača: stariji i boga-tiji kupci mogu preferirati skuplje, ali kvalitetnije proizvode,dok mlađi i siromašniji kupci mogu preferirati jeftinije, alinekvalitetnije. Ko će im uskratiti taj izbor?

Ljudi donose loše odluke. Neki kritičari se protive tome damnogi ljudi donose loše odluke, kao što su planovi štednjekoje ne razumiju ili dobra koja ne zadovoljavaju njihove po-trebe. Oni tvrde da novi proizvodi, posebno finansijskiproizvodi, treba da budu strogo regulisani − ili čak zabra-njeni sve dok ne budu poznati njihovi puni efekti.

Ali zabrana novih proizvoda na osnovu toga da ljudimogu praviti greške kupujući ih, siguran je način da se ubijeinovativnost i napredak. Buduće generacije koje će imati ko-risti od ovog napretka bit će na gubitku. Može se desiti dapostoje neke jednostavne i opće zaštite, kao što su grejs pe-

101


riodi za određene proizvode. Međutim, mnoštvo je besmi-slenih propisa. Niko ne provjerava licencu: pitaju prijateljei komšije šta preporučuju.

Niko od nas (čak ni regulator) ne može sve predvidjeti,pa kupujemo proizvode na osnovu najboljih informacijakoje imamo o njima. Većina ljudi je savršeno sposobna dapravi vlastite izbore na toj osnovi. Oni također znaju svojepotrebe daleko bolje od nekog udaljenog zvaničnika: regu-latori ne mogu znati koji su to motivi koji su naveli pojedinceda nešto kupuju − pa koje pravo ili razlog imaju da ih zau-stave? Ako spašavamo ljude od pravljenja greške, time ihohrabrujemo da budu nemarni; ako im uskratimo moć iz-bora, pretvaramo ih u bezlične osobe. To je efikasnije i mo-ralnije za ljude kako bi prihvatili posljedice vlastitih izbora.

Strukturalne kritike

Anarhija proizvodnje. Mnogi kritičari kapitalističku proizvo-dnju smatraju neefikasnom, iracionalnom i anarhičnom. Naprimjer, različite firme proizvode slične proizvode i morajuda troše novac na reklamiranje: jedan veliki proizvođač biobi efikasniji, a oglašavanje bi bilo nepotrebno. Također, re-sursi se mogu koristiti, a proizvodnja bi bila strukturirana,racionalnija i manje rasipnička ako bi bila planirana na od-govarajući način, umjesto da bude prepuštena slučajnoj pri-rodi kapitalističke proizvodnje.

Ali takve kritike zaboravljaju da konkurencija čini kapi-talizam veoma dinamičnim. Ne proizvode sve firme iste stva-ri, već pokušavaju da svoje ponude učine atraktivnijim zakupce tako što ih konstantno poboljšavaju i smanjuju tro-

102

UVOD U KAPITALIZAM

škove. Kao što iskustvo pokazuje, jedan proizvođač bi imaodaleko manje podsticaja da poboljša svoj proizvod ili efikas-nost.

Zapravo, mnoštvo je planiranja u kapitalizmu: pojedincii firme stalno prave planove. Ti planovi dobijaju stalnu i tre-nutačnu povratnu informaciju od svakodnevnih odluka ku-paca o tome šta će ili šta neće kupiti, a proizvođači brzoprilagođavaju svoje planove u skladu s tim. Ako pogriješe,samo oni trpe štetu. Ali stvari su sasvim drugačije kad se pla-nira čitava nacionalna proizvodnja. Takve ogromne šemespore su za primjenu i izmjene; imaju manje povratnih in-formacija zato što potrošači imaju manji izbor; tako da po-stoji manje dinamike i napretka. A ako se plan pokaže po-grešnim, cijela nacija trpi.

Neproduktivne špekulacije. Mnogi kritičari se protive fi-nansijskim špekulacijama koje postoje u kapitalizmu: kla-đenje na cijene dionica ili valuta, buduća tržišta i sve ostalo.Ovo, kažu oni, ništa ne daje, već uzima mnogo vremena,energije i novca.

U stvari, špekulacije su znak žive ekonomije i tržišta ka-pitala, a špekulanti proizvode nešto od vrijednosti. Budućida je proizvodnja specijalizovana, špekulanti moraju bitiveoma upoznati s firmama ili pojedinačnim sektorom akožele da budu konkurentni. Njihove odluke o tome gdje inve-stirati ili ne investirati su stoga vrijedan pokazatelj zdravljai perspektive tih firmi i sektora, pomažući drugim ljudimada donesu bolje odluke o tome gdje će povjeriti vlastiti no-vac. Smanjenje rizika investiranja podstiče veće investicije,stvaranje kapitala i samim tim produktivnu efikasnost − iubrzava resurse ka njihovoj najproduktivnijoj upotrebi.

103


Nedemokratska proizvodnja. Druga kritika je da je u ka-pitalizmu proizvodnja organizovana u korist vlasnika, dokbi u stvari, trebalo da bude strukturirana tako da koristi ja-vnosti i drugim zainteresovanim stranama. Proizvodnja bistoga trebala biti pod demokratskom kontrolom − kako bise mogla voditi u dugoročnom interesu nacije, a ne u krat-koročnom interesu vlasnika.

Nažalost, “demokratska” kontrola podrazumijeva politi-čku kontrolu − sa svim problemima politike, uključujućimoć interesnih grupa i vlastiti interes birača, političara izvaničnika. Ekonomija koja se politički vodi, za dobrobitzainteresovanih strana, podrazumijeva vođenje za dobrobitsadašnjih zainteresovanih strana − koje imaju jasan interesza održavanje trenutne prakse, radije nego da dopuste danapredak poremeti stvari. A ko gleda kratkoročnije od poli-tičara, koji samo gledaju na naredne izbore? Nasuprot tome,vlasnici imaju koristi ako promovišu dugoročnu snagu svogbiznisa − što će privući kapital i povećati njegovu vrijednost.

Korporativna moć

Velike korporacije. Velika kritika kapitalizma usredsređenaje na moć velikih korporacija. Smatraju ih moćnim tijelimakoja mogu manipulisati političarima, javnim mnijenjem ipotrošačkim izborima, novim regulacijama i državnim po-reskim uslugama i stvaranjem monopola.

Ali monopoli i velike korporacije nisu neizbježan dio ka-pitalizma. Pod kapitalističkom konkurencijom jedini načinda kompanije ostanu velike je da nastave da služe javnosti.

104

UVOD U KAPITALIZAM

Čak i najveća kompanija može dobiti konkurenciju od stra-ne druge, ili od strane manjih kompanija koje proždiru raz-ličite dijelove njenog poslovanja. Jedini način na koji moguda stvore monopole je da spriječe konkurenciju poreskim ilidržavnim regulatornim uslugama. To nije kapitalizam, većkronizam.

Krivica za to leži na državi. Država ima moć da oporezujei donosi zakone i propise; može čak i da vas strpa u zatvorili pošalje u ratove. Poslovi ne mogu. Koliko god se ljudi žalilina moć velikih kompanija, država je ta koja ima stvarnumoć. Potrebni su nam političari da promovišu konkurenciju,a ne da služe interesima velikih i etabliranih proizvođača.

Menadžment nasuprot vlasništva. Neki kritičari tvrde dasu velike javne korporacije nefunkcionalne jer je mena-džment postao odvojen od vlasništva. Menadžeri su postalineobuzdani, moćni i preplaćeni.

Ali podjela vlasništva i menadžmenta je samo još jedanprimjer podjele rada. Svakako, vlasnici (tj. dioničari) kom-panija trebali bi imati moć da kontrolišu svoje menadžere,iako je loš zakon o kompanijama potkopao tu moć u mno-gim zemljama − što je još jedan slučaj kako politika naru-šava nesmetano funkcionisanje kapitalizma.

Također, što je veći biznis, to je vještiji menadžer potre-ban da bi njime upravljao. Malo je ljudi koji mogu da vodemeđunarodnu korporaciju svjetske klase, tako da nije izne-nađujuće to što su dobro plaćeni. Ali nisu nužno preplaćeni:kad dobar izvršni direktor odluči da ode, vrijednost kompa-nije može pasti. Vlasnici bi trebalo da odluče da li su mena-džeri vrijedni novca, a ne političari koji imaju druge, po-litičke motive.

105


Globalni odnosi

Multinacionalizacija. Malo preduzeća privlači više kritika odmultinacionalnih korporacija. Kritičari ih optužuju za lobi-ranje posebne zaštite, prebacivanje troškova između zema-lja radi uštede poreza i prenošenje svojih proizvodnih za-gađenja u najsiromašnije zemlje. Svjetska tržišta, tvrde oni,podrivaju veliki kapital, a multinacionalne kompanije, nekevelike kao cijele zemlje, djeluju više kao imperijalne nacijenego tržišni igrači.

Međutim, vlade i kronizam omogućavaju kompanijamada rastu na toj skali. A zemlje imaju različite poreske režimeupravo zato što neke žele da privuku biznis i kapital kojipodstiče rast. Multinacionalne kompanije su zaista napra-vile ogromna ulaganja u siromašnije zemlje, donoseći kapi-tal koji njihove industrije čini produktivnijim, otvarajućimogućnosti za rad i povećavajući plate. Može biti da je nekiposao teži, a neka proizvodnja manje čista, nego što bi ljudiu bogatim zemljama izabrali sami za sebe; ali alternativa jeda se razvoj ovih zemalja uspori, njihova nada da će priuštitilakšu i čišću proizvodnju odloži, a ljudi ostave da žive dužeu siromaštvu.

Što se tiče imperijalizma, multinacionalne kompanije iglobalna tržišta zaista su promovisala mir u svijetu. Njihovaulaganja u nove ekonomije pomogla su da se iz siromaštvaizvuku milijarde i stvori prosperitetna srednja klasa koja jemnogo toga dobila od očuvanja mira i trgovine koju miromogućava.

McDonaldizacija. Ipak, neki kritičari tvrde da sa investi-cijama bogatijih zemalja dolazi i kulturni imperijalizam, sa

106

UVOD U KAPITALIZAM

zapadnim brendovima, životnim stilovima i praksama kojepreplavljuju lokalne.

Ali istina je da je globalizacija zapravo promovisala šire-nje raznovrsnijih roba i usluga. Sad, kad veliki dijelovi isto-čne Evrope i jugoistočne Azije više nisu zatvoreni za Zapad,obje strane mogu da uživaju u više proizvoda iz više zemaljanego ikad ranije. Rastuće bogatstvo koje je trgovina dalaekonomijama u razvoju dovodi više njih u bogate zemlje kaostudente ili kao turiste, a oni nose sa sobom svoje vrijednostii kulturu. Rezultat nije kulturni imperijalizam, već raznoli-kost i izbor.

Zaštita posla. Često se kaže da je ekonomijama u razvojupotrebna posebna zaštita, kako bi mogle razviti svoju “no-vorođenu” industriju i postati ekonomski jake. To znači kon-trole, uvozne tarife i izvozne subvencije koje bi spriječile daih bogate zemlje obaraju.

Ali, u stvari, najveći problem u siromašnijim zemljamaje nedostatak kapitala; i njihovo otvaranje stranim investi-cijama je najbrži način da se to postigne. Novi kapital ih činiproduktivnijim − sposobnijim da proizvode robu i usluge kojemogu da konkurišu bilo kome u svijetu, i pomažu lokalnomstanovništvu u ostvarivanju vlastitih ambicija.

Protekcionizam je moguć samo u neslobodnim zem-ljama, gdje države mogu primorati poreske obveznike nasubvencioniranje preferiranih industrija, ili nametnuti ca-rine i kvote uvoznicima. Ali tržišta su sad globalna: zemljeimaju koristi od toga što su dio njih i ne mogu se razvijati −ili čak održavati − iza protekcionističkih zidova.

107


Zbunjujući kronizam

Brojni kritičari kapitalizma tvrde da nema slobodnog trži-šta. Uvijek postoji lobiranje i tajni dogovori, tako da morajupostojati snažne regulacije i pravila kako bi kapitalizamdobro funkcionisao.

Ali pristalice kapitalizma također odbacuju tajne dogo-vore i kronizam i ne vide ih kao unikatne za kapitalizam.Zaista, u socijalističkim sistemima oni su mnogo češći. I pra-vila koja omogućavaju funkcionisanje tržišta − pravda i pra-va na slobodno vlasništvo i trgovinu − daleko su jednostav-nija i općenitija od detaljnih propisa koje predlažu kritičari.

Umjesto toga, vlada bi se trebala usredotočiti na svojeključne uloge u zaštiti individualnih prava i sloboda, a ne dapokušava voditi ekonomiju: svojevrsna podjela između eko-nomije i države. Tužna lekcija iz historije je da javni zvanič-nici nisu ni mudriji ni moralniji od običnih ljudi. Zaista,državna vlast privlači najgore u svoje redove i omogućavaim da prave veće greške.

108

UVOD U KAPITALIZAM

109

11 BUDUĆNOST KAPITALIZMA

Kapitalizam ima mnoge prednosti, i mnoštvo je mogućnostiza širenje mira i prosperiteta širom svijeta posredstvom ka-pitalizma. Međutim, on također ima slabosti i suočava se sprijetnjama koje bi ga mogle dodatno oslabiti − narušavajućinjegove delikatne mehanizme, narušavajući njegove efektei podrivajući njegovu podršku u javnosti.

Prednosti

Prosperitet. Glavni argument za kapitalizam, čak i u današ-njoj visokoregulisanoj formi, je da on ubrzano povećava pro-speritet, posebno najsiromašnijih. Nedavna globalizacijasvjetskih tržišta i kapitala izvukla je milijarde ljudi iz eks-tremnog siromaštva, povećavajući prihode i bogatstvo, do-noseći bolju zdravstvenu zaštitu, dugovječniji život, smanje-nje smrtnosti novorođenčadi, povećanje pismenosti i vješ-tine računanja (naročito među ženama) i mnoge druge kori-sti čovječanstvu.

Osim toga, pristup svjetskom kapitalu učinio je biznisezemalja u razvoju produktivnijim. To omogućava lokalnom

stanovništvu da uživa u boljim, jeftinijim i bogatijim lokal-nim proizvodima, kao i da njihovi prihodi rastu. Veća pro-duktivnost također olakšava uspjeh novih preduzeća, sma-njujući rizik od pokretanja novih preduzeća i podstičući ino-vacije i napredak.

Oslobođenje umova. Čineći proizvodnju lakšom i produk-tivnijom snabdijevanjem dobrima koja oslobađaju ljudskabića od mukotrpnog rada, stvaranjem bogatstva koje štedeljudi zabrinuti za svoju svakodnevnu egzistenciju, kapitali-zam pruža ljudima da usmjere svoje umove na stvari kojevrednuju i koriste svoju inteligenciju za rješavanje svojihdrugih problema. Dopuštajući mnogim različitim umovimada razmišljaju o tome kako živimo, naravno, donosi napre-dak. Različiti ljudi iznose različite planove koji se mogu te-stirati na tržištima za robu − i za ideje, također. Na taj način,možemo graditi ono što funkcioniše, i odbaciti ono što ne fun-kcioniše, daleko brže nego da smo potčinjeni nekom jedin-stvenom nacionalnom planu.

Mnoge lične utopije. Kapitalizam je pluralistički. Kao štoBrennan kaže, kapitalizam ne promoviše utopiju − on pro-moviše mnoge utopije. Različiti ljudi mogu slijediti različiteambicije i zvanja onako kako oni to žele. Oni ne moraju če-kati da im vlada dodijeli svoju ulogu u kolektivnom projektu.Oni mogu da stvore vlastiti raj, a da niko drugi ne zaustavinjihovo stvaranje. Sve što treba da urade je da sarađuju sdrugima − ne moraju ih ugnjetavati kao što je Marx sugeri-sao i kao što su buržoaske klase radile. Kapitalizam dozvo-ljava cvjetanje mnogo različitih cvjetova.

Ljudska priroda. Kapitalizam je također ukorijenjen uljudskoj prirodi. Ljudi imaju snažnu vezanost za svoju imo-

110

UVOD U KAPITALIZAM

vinu: njihova imovina im je važna i za njih ima značenjeizvan njihove materijalne vrijednosti. Naše ideje o pravdi sujednako duboke, kao i naša posvećenost ljudima koji poštujuobećanja koja oni daju. Ljudi također žele da budu slobodnida žive i djeluju kako žele, dok žive mirno s drugima. I želeda poboljšaju svoje stanje, i svoje porodice. To su temelji ka-pitalizma. Stoga nije ni čudo da čak i u najnemilosrdnijimkolektivističkim zemljama, ljudi pokušavaju da grade i štitesvoju imovinu, a tržišta se javljaju pri svakoj prilici.

Slabosti

Etatizam i kronizam. Teško je braniti ono što se danas obič-no naziva “kapitalizmom”. Ono što se naziva “kapitaliz-mom” u većini dijelova svijeta zapravo je miješana ekono-mija u kojima su privatna preduzeća visokooporezovana ivisokoregulisana, gdje je polovina ili više nacionalnog do-hotka u rukama vlade, i gdje državna preduzeća imaju mo-nopole ili gotovo monopole u važnim sektorima, uključujućizdravstvo, obrazovanje, komunalne usluge, željeznički tran-sport i dostavu pošte. Često se radi o ekonomijama u kojimavelika preduzeća povećavaju svoju ekonomsku moć dobija-njem usluga od političara, ponekad u zamjenu za finansijskupodršku.

Međutim, jednako je teško braniti “socijalizam” koji jeprevladavao u zemljama poput Sovjetske Rusije, Maove Kine,Sjeverne Koreje ili Kube − uz nedostatak demokratije i od-govornosti, te njihovih diktatura, stranačkih elita, čistki igladi koje su oduzele živote oko stotinu miliona ljudi.

111

BUDUĆNOST KAPITALIZMA

Razlika je u tome što kronizam nije neizbježan dio kapi-talizma, dok su ova zla neizbježan dio socijalizma. To je zatošto se kapitalizam zasniva na principu individualne slobodei dobrovoljne razmjene. Za razliku od toga, socijalizam zah-tijeva postojanje političke moći koja upravlja svim ekonom-skim aktivnostima. U kapitalizmu ljudi ne moraju da se sla-žu: oni mogu da se bave vlastitim biznisom i da konzumirajuvlastitu mješavinu željenih dobara, bez da se drugi morajusložiti s njihovim izborima. Socijalizam, međutim, pretpo-stavlja kolektivni cilj i kolektivna sredstva da se to postigne,o čemu se ljudi moraju složiti. Oni koji se ne slažu morajunužno biti prisiljeni da učestvuju u kolektivnom poduhvatu.

Dok kapitalizam počiva na različitosti i izboru, socijali-zam počiva na konformizmu i moći. Ali usklađenost nije pri-jatelj napretka, dok vlast korumpira čak i najenergičnijejavne ličnosti − ujedno privlačeći najneprincipijelnije u ko-rištenju istog. “Čist” kapitalizam u kome preduzeća prospe-riraju, zamisliv je samo u otvorenoj konkurenciji gdje sepreduzeća međusobno takmiče i gdje nisu kronski (prija-teljski) podržana od strane države. Ali ne može se zamisliti“čist” socijalizam u kome bi svi dobrovoljno pristali da uče-stvuju u kolektivnom poduhvatu bez nekog aparata državnemoći koji će ih prisiliti.

Poslovno licemjerje. Međutim, moć koja političarimaomogućava da pružaju usluge prijateljima (kronizam) ob-jašnjava zašto su oni u biznisu jedni od najslabijih čuvarakapitalizma, ili čak jedni od njegovih najvećih neprijatelja.Biznis korporacije rijetko podržavaju konkurenciju u svomsektoru. Naprotiv, pozivaju na regulacije koje ograničavajukonkurenciju − često tvrdeći da štite javnost od opasnih “kau-

112

UVOD U KAPITALIZAM

bojskih” operatera. Iako tvrde da podržavaju “kapitalizam”,umiju da se bore za grantove, subvencije, olakšice i drugeusluge koje političari imaju u okviru svojih darivanja.

Nesposobnost (ili nespremnost) poslovnih ljudi da raz-jasne javnu korist od preduzetništva i slobodnih tržišta sva-kako je ogromna slabost kapitalizma i njegova velika pri-jetnja. Zbrkom kapitalizma i kronizma, pretpostavljeni me-šetari ne čine nikakvu uslugu. Ideju kapitalizma je veomateško shvatiti: neposredne koristi od intervencija se lakoshvataju, ali ne i dugoročne prednosti oslobođanja tržišta ipuštanja konkurencije da radi. Samo mali broj ljudi shvatakoliko je tržišni poredak delikatan i koliko teške posljedicena njega mogu imati čak i male političke intervencije.

Lažna objašnjenja. Štaviše, budući da je realnost u većinirazvijenih ekonomija mješovita ekonomija, ljudima je teškoodrediti koji događaji su uzrokovani samim kapitalizmom,a koji su uzrokovani političkim intervencijama koje ga naru-šavaju. Na primjer, skoro svi političari i većina običnih ljudizamišljaju da je finansijski slom 2007. godine izazvan kapi-talizmom i “pohlepnim bankarima” koje je stvorio. Ali pri-stalice kapitalizma tvrde da je kriza zapravo potaknutadecenijama niskih kamatnih stopa i slabe monetarne poli-tike, i da je izazvana (dobronamjernim, ali pogrešnim) regu-lacijama američke vlade koje su primorale banke da pozajm-ljuju siromašnim porodicama za koje su znali da su velikikreditni rizik − pokrečući hipotekarnu katastrofu koja je sru-šila nekoliko finansijskih institucija. Također bi upozorili navladin odgovor na krizu − da spasi banke, da stvore još višenovca i još više smanje troškove pozajmljivanja − što samoprodužuje agoniju, stvarajući ekonomsku stagnaciju. Pravo

113


rješenje, kažu oni, je da se banke oporave tako što će se iz-ložiti konkurenciji, usvojiti održivu monetarnu i kreditnupolitiku i omogućiti tržištima da uspostave zdravu ekono-miju.

Uobičajena objašnjenja finansijskog sloma su stoga po-grešna. Međutim, događaji iz 2007., primijenjeni pogrešni li-jekovi i dugi period niskog rasta koji je uslijedio, stvorio jerasprostranjeno razočaranje kapitalizmom i slobodnim tr-žištima − donoseći još više poziva na još veće kontrole, re-gulacije i druge vladine intervencije. Bez sumnje, sve ovo jeučinilo ideju kapitalizma ozbiljno oslabljenom.

Mogućnosti

Širenje kapitalizma. Ipak, kapitalizam se i dalje širi. Iako senekad činilo da će komunizam na kraju prekriti čitavu kug-lu, danas postoji svega nekoliko dijelova svijeta u koje kapi-talističke ideje i prakse nisu prodrle. Poslije pada SovjetskogSaveza početkom devedesetih godina, veliki dio Azije, Istoč-ne Evrope i Afrike se bacio u svjetsku trgovinsku mrežu iuveo reforme koje su omogućile ljudima da grade vlastitibiznis i slobodnije trguju. To je zauzvrat stvorilo novu sre-dnju klasu ljudi koji upravljaju ili rade u kapitalističkim pre-duzećima, željnih još više te iste slobode i prosperiteta. Sajoš više otvaranja tržišta, dodajući napredak u globalnim ko-munikacijama i transportu, ova promjena će se nesumnjivoubrzati. Političari mogu brinuti kako slobodna trgovinauzima domaće poslove, ali svi ekonomisti prepoznaju njeneprednosti: i sad se većina svjetske populacije oslanja na ka-

114

UVOD U KAPITALIZAM

pitalizam i trgovinu kako bi uživali u jeftinoj i visokokvali-tetnoj robi.

Osnaživanje siromašnih. Osiguravanje da najsiromašnijimogu u potpunosti učestvovati u ovom razvoju je i izazov iprilika. Iako ljudi u siromašnijim zemljama imaju tenden-ciju da štede više, na primjer, njihova imovina nije kapital:štaviše, njihova štednja se često drži u gotovini, neproduk-tivno. Kao što je peruanski ekonomista Hernando de SotoPolar (r. 1941) primijetio, neki od najsiromašnijih na svijetugrade domove gdje god mogu, ali bez legitimnog vlasništva,i vode poslove i prodavnice bez dobijanja detaljnih dozvolakoje zahtijeva država. Pošto njihovi domovi i poslovni sub-jekti nemaju pravni status, ne mogu ih koristiti kao kolateralza kredite i ugovore, tako da nikad ne mogu povećati svoja pre-duzeća ili ostvariti realnu finansijsku sigurnost. Međutim,države mogu da pomognu ovim ljudima da napreduju takošto će im dozvoliti vlasništvo nad zemljom i učiniti regula-cije jednostavnijim i realnijim − pretvarajući svoju ušteđe-vinu u proizvodni kapital i dajući im pravi udio u državnojekonomiji.

Nema geografskih ili moralnih granica. Ne postoje prirod-ne granice ekspanzije kapitalizma i novih tržišta. Inovacijenastavljaju da se nadograđuju na inovacije, stvarajući noveprilike za preduzetnike da snabdijevaju ljudske želje i potre-be bolje, jeftinije, brže, na veoma udaljenim i zabačenim lo-kacijama. Niko ne zna gdje će nas ta sloboda i napredak od-vesti − što mora da deprimira pesimiste i planere, ali uzbu-đuje individualiste i optimiste koji čine veći dio čovječan-stva.

115


Mogućnosti se ne zaustavljaju ni na materijalnim kori-stima. Vrijednosti vlasništva, nezavisnosti, slobode, mira iodbacivanja prisile kao dijela kapitalističkog paketa takođersu ojačane širenjem slobodnih tržišta i trgovine. To je sva-kako moralni dobitak koji nadahnjuje ljudski duh.

Prijetnje

Intelektualci. Možda najveća prijetnja kapitalizmu dolazi odintelektualaca. Njihovi motivi mogu biti potaknuti javnošću,ili ne: možda se osjećaju podcijenjeno od strane tržišta, ilisanjare novi ekonomski poredak, ili ne vjeruju drugima u do-nošenju racionalnih odluka. Bilo kako bilo, javnost i politi-čari i dalje generalno smatraju intelektualce informisanimi mudrim, prihvataju njihove kritike kapitalizma i zaključujuda je potrebna ozbiljna prepravka.

Ali intelektualci rijetko razumiju prirodu i zamršen radkapitalizma i često imaju malo ličnog iskustva o tome. Pre-često, stoga, zamišljaju njegove probleme, pogrešno dija-gnosticiraju uzroke i primjenjuju pogrešne lijekove.

Priručnik grešaka. Mnogi intelektualci, na primjer, i daljeostaju upoznati s udžbeničkim modelom “savršene konku-rencije”, koji zahtijeva veliki broj dobavljača koji prodajuidentičnu robu po istim cijenama. Prema tome, oni očekujuda svaka varijacija u cijenama ili tržišnom udjelu mora bitigreška. Gledaju na brzi rast lanca supermarketa, na primjer,kao znak da tržište mora biti “nesavršeno” − prije negoli kaoznak da potrošači jednostavno preferiraju ono što se nudi.Isti supermarket smanjuje cijene kao “predatorsku praksu”,

116

UVOD U KAPITALIZAM

a ne kao pokušaj da se privuku kupci na brzo mijenjajućemtržištu. Kao rezultat toga, predlažu da se mitska “savršenakonkurencija” obnovi tako što će ograničiti rast firmi ili kon-trolisati njihove cijene − ubiti same sile koje čine tržišta takodinamičnim. Oni ne shvataju da konkurencija funkcionišesamo zato što je ekonomski život nesavršen, s firmama kojepokušavaju da popune praznine koje se javljaju, i da se boreda ponude nešto drugačije, bolje i jeftinije − a ne proizvodekoji su svima identični.

Populizam. Prijetnja kapitalizma preplavljena državnimsocijalizmom je, naravno, mnogo manja nego što je bila prije1990-ih. Socijalizam je postao manje veliki projekat, a višekao niz pritužbi o radu i ishodima kapitalizma − kao što jenejednakost. Međutim, kapitalizam nikad nije obećao da ćeriješiti sve društvene bolesti, niti može: njegova vrijednostleži u efikasnoj proizvodnji i distribuciji ekonomskih do-bara. I mnogi od ishoda koji su kritikovani zapravo su rezul-tati vladine intervencije, a ne kapitalizma. Populistička po-litika, sa svojim pretjerano jednostavnim dijagnozama i pro-pisima, dovela je do velikog rasta ekonomske intervencije.Prešli smo od ideje državnog vlasništva nad proizvodnimsredstvima do realnosti državne kontrole nad njima. Netreba nas iznenaditi ako takva politička intervencija dadneizopačene efekte.

Postepena kontrola. Uprkos tome, regulacija i dalje raste.Postoji mnogo razloga: na primjer, regulacijama su potrebnevladine agencije da ih implementiraju, a te agencije imajuprirodni interes da prošire svoju ulogu, obično postajući gla-vni izvor novih i još složenijih regulacija. Kako vlada postajesve veći i važniji ekonomski igrač, postoji više mogućnosti

117


za potraživanje najamnina, kronizam i korupciju; i veće po-tencijalne koristi od lobiranja. Političari dobijaju moć, statusi privilegije, i uživaju u nametanju vlastitih vrijednosti eko-nomskom i društvenom životu − signalizirajući svoje vlastitevrline biračkom tijelu o kojem su ovisni za reizbor.

Sve je to žalosno, ali još gora je činjenica da je regulacijagotovo uvijek kontraproduktivna, upravo zato što su dugo-ročni efekti intervencije tako slabo shvaćeni i tako rijetkorazmatrani. Zakoni o minimalnim platama, na primjer, moguse činiti pozitivnom akcijom protiv siromaštva; ali u stvar-nosti oni imaju suprotan efekat, vrednujući ljude koji mogubiti siromašni, mladi, nekvalifikovani i u potpunosti bez posla.Ili, opet, regulacije koje zahtijevaju dugotrajno testiranjenovih lijekova mogu biti korisne javnosti jer ih štite od ne-ispitanih lijekova; ali isto tako sprječavaju bolesne ljude daih uzimaju, što bi im možda moglo spasiti živote. Čini se dakontrole nad stanarinom čine stanovanje dostupnim svima;ali čineći iznajmljivanje imovine manje isplativim, uzrokujuda stanodavci izuzimaju kuće i kancelarije s tržišta ili ih sla-bije održavaju.

Nažalost, kapitalizam, umjesto političare, krive za takveposljedice − što uvijek dovodi do zahtjeva za još više regu-lacija. Međutim, kad se uvedu, teško je ukloniti regulacije,jer one stvaraju interesne grupe koje zavise od njih − na pri-mjer, one koje uživaju u jeftinim najamninama koje su podkontrolom, da ne spominjemo regulatore koji upravljaju po-litikom. Takva, rastuća regulacija, koja se širi, predstavlja oz-biljnu prijetnju budućnosti kapitalizma.

118

UVOD U KAPITALIZAM

Postojanost kapitalizma

Ono što ostaje tako zapanjujuće o kapitalizmu je, međutim,njegova otpornost i trajnost. U jednom ili drugom obliku,kapitalizam je s nama već milenijima. Kao individualistički,a ne kolektivistički društveni poredak, omogućava pojedin-cima da nađu svoj način da se nose sa svim društvenim, po-litičkim ili tehnološkim izazovima koje život nosi. Upotre-bom kreativnog genija svakog pojedinca, on može preživjetii najštetnije političke intervencije: od nepodesnih regulacija,preko pogrešno vođenih ekonomskih politika, pa čak i dopotpunog državnog planiranja i kontrole.

Bez sumnje, politizirana verzija kapitalizma koja danasvlada, može se poboljšati − lišavanjem politike i državne in-tervencije, i oslobađanjem rada, na sistematičan i sveobuh-vatan način, za dobrobit svih. Ali bez nečeg poput pravogkapitalizma, teško je vidjeti prosperitetnu i liberalnu buduć-nost ljudske vrste.

119


12 DODATNA ČITANJA

Zlonamjerni uvodi

Nevjerovatno je koliko je takozvanih uvoda u kapitalizam ustvari njegove kritike, inspirisane analizom Karla Marxa.

Ovo je istina, na primjer, o knjizi Jamesa Fulchera Capi-talism: A Very Short Introduction (Kapitalizam: Veoma kratkiuvod) iz 2004., gdje objašnjava Marxovu fiksaciju sa profi-tom, sistem zarade, eksploataciju, urbano siromaštvo i hi-storijske megatrendove, te isto razmišljanje primjenjuje nadanašnje probleme finansijske nestabilnosti i globalizacije.Ali on ne uspjeva objasniti šta je kapitalizam, kako on ustvari funkcioniše ili ideje koje stoje iza njega.

Unošenjem pojma kapitalizma na Wikipediji (https://en.wikipedia.org/wiki/Kapitalizam) dobićemo radove mno-gih autora, koji opet uglavnom prihvataju marksističko sta-novište. One se uklapaju u marksističke definicije kapital-izma, na njihov pogled na njegovu historiju, na tipove ikarakteristike kapitalizma, na tržišta, imovinu i profit, fina-nsijski kapital, monopol, tržišta, kapitalizam i rat, opet ti-povi kapitalizma, uloga vlade i još kritika, samo nakratkosuprotstavljeno - ostavljajući čitatelje krajnje zbunjenim.

120

UVOD U KAPITALIZAM

Knjiga Ha-Joon Changa 23 Things They Don’t Tell YouAbout Capitalism (23 stvari koje vam ne govore o kapitalizmu)iz 2011., predstavlja niz eseja, koji uglavnom sugerišu da jekapitalizam najbolje od najgoreg, ali da ga treba kontrolisatii regulisati. Govori da je poslovanje kratkotrajno, da je glo-balizacija postigla malo, da bogatstvo ostaje bogatima, dakapitalizam postaje sve manje efikasan i da slobodna tržištaionako ne postoje.

Changovu knjigu trebalo bi pročitati zajedno s knjigomTima Vorstala 23 Things We Are Telling You About Capitalism(23 stvari koje vam govorimo o kapitalizmu) iz 2014., koja go-vori o tome da su političari i dalje kratkotrajni, da protek-cionizam ne funkcioniše i da počiva na snazi, da regulacijepodstiču kronizam i da su velike vlade daleko manje progre-sivne i fleksibilne od slobodnih tržišta.

Dobronamjerni uvodi

Mnogo je korisnih uvoda napisanih od strane pristalica ka-pitalizma koji imaju veće šanse da ga razumiju i objasne.Možda su najutjecajnije, a i najbolje mjesto za početak videoserije i knjiga Free to Choose (Sloboda izbora) Miltona i RoseFriedman iz 1980., koje snažno i angažovano brane laissez-faire politiku neintervencionizma, pokazujući vezu izmeđuslobode i ekonomskog napretka baveći se mnogim politi-čkim pitanjima poput visokih poreza, lošeg standarda dr-žavnog obrazovanja i drugih javnih usluga, monetarne po-litike i države blagostanja (gdje Friedmanovi predlažu ne-gativan porez na dohodak).

121

DODATNA ČITANJA

Isti autori sarađivali su i ranije na djelu Capitalism andFreedom (Kapitalizam i sloboda) iz 1962. Iako su neki od ma-terijala o politici datirani i usredsređeni na monetarnu po-litiku (inflacija je tada bila veliki problem), postoji mnogokorisnih pogleda na ulogu vlade u stvaranju monopola, kakokapitalizam smanjuje diskriminaciju, kako regulacije koristesnabdjevačima, a ne javnosti, i značaju ekonomske slobode.

Robert Hessen ima kratak uvod u kapitalizam na OnlineLibrary of Economics and Liberty (http://www.econlib.org/li-brary/Enc/Capitalism.html) koji pokazuje kako je “kapita-lizam” izmišljen kao neprijateljski izraz koji i dalje ostavljaljude da misle da nas kapitalisti žele vratiti u mračne indu-strijske gradove Engleske 19. stoljeća. Pretpostavljeni lijek −utopijski socijalizam dogovora i harmonije − nije uspio, paje Marks stvorio “naučni” socijalizam, predviđajući da će ka-pitalizam propasti. Kad je uspjevao, kritičari su se tada okre-nuli žaleći se na kapitalizam i materijalizam i “višak”. Na-žalost, piše Hessen, zapadnjaci ne razumiju vlastiti sistem iloše su ga branili.

Malo više filozofsko djelo Jasona Brennana Why Not Ca-pitalism? (Zašto ne kapitalizam?) iz 2014., upoređuje moral-nost socijaliste i kapitaliste tvrdeći da socijalistička vizijasama po sebi nije ništa čestitija od kapitalističke. Naprotiv,kapitalizam se zasniva na dobrovoljnoj saradnji, međusob-nom poštivanju i brizi za druge. Za razliku od socijalizma,njegovi principi djeluju kako u velikim društvima, tako i umalim društvima. Također, štiti i uvećava resurse i omogu-ćava ljudima da se razvijaju i izražavaju i ostvaruju sop-stvenu viziju utopije.

122

UVOD U KAPITALIZAM

Knjiga Arthura Seldona Capitalism: A Condensed Version(Kapitalizam: Sažeta verzija) iz 2007., malo je zastarjela (sa-žetak je knjige iz 1990), ali gleda na to kako je industrijskarevolucija − suprotno uvriježenom mišljenju − ljudima dava-la domove umjesto kućerke, jeftinu odjeću umjesto krpa,kraće radno vrijeme, bolju sanitarnu zaštitu i mnoge drugepogodnosti. Potom se ocrtavaju rudimenti kapitalizma, kaošto su imovina, sistem cijena i prava kupaca, prije nego štose pokaže kako socijalno blagostanje, obrazovanje, zdrav-stvena zaštita i stanovanje ne trebaju državne odredbe.

U knjizi Capitalism, Democracy, and Ralph’s Pretty GoodGrocery (Kapitalizam, demokratija, i Ralph Prettyev dućan)iz 2001., John Mueller objašnjava da kapitalizam i demokra-tija nisu ni idealni ni katastrofalni, već su “prilično dobri” uonome što rade. Iako se kaže da se kapitalizam zasniva napohlepi, on u stvari nagrađuje časne, poštene, građanske,saosećajne akcije. I dok se za demokratiju kaže da je egali-tarna i participativna, ona je u stvari haotična, nejednaka iapatična. Zajedno, oni nam daju slobodu, sigurnost i pro-speritet − ali ne i raj.

Matt Ridleyevo predavanje, The Case for Free-MarketAnti-Capitalism (Slučaj slobodno tržište i antikapitalizam) iz2017., ukazuje da slobodna tržišta nisu isto što i kroni kapi-talizam, korporatizam i monopol. Velike firme učinile su ter-min “kapitalizam” neupotrebljivim, jer sad ne zavisi od eko-nomske slobode, nego od vladinih usluga, subvencija, pore-skih olakšica i propisa. No, ekonomska sloboda je prepolo-vila siromaštvo za dvadeset godina, povećala produktivnosti velikodušnost i smanjila diskriminaciju i nejednakost.

123

DODATNA ČITANJA

Eamonn Butlerova knjiga The Best Book on the Market(Najbolja knjiga o tržištu) iz 2008., kratak je vodič kako eko-nomski individualizam funkcioniše. Pokazuje kako tržištanikad nisu “savršena” − ali kako nesavršenosti motiviraju sveunutar njih. Da, postoji tržišni neuspjeh: ali neuspjeh vladeje još gori.

Berza povećava vrijednost; kontrola ga ubija. Knjiga po-kriva izvornu ulogu cijene i konkurencije, ulogu poštenja iimovine i moralnosti tržišta.

Knjiga The Capitalist Revolution (Kapitalistička revolu-cija) Petera Bergera iz 1986., pokazuje kako karakteristikekapitalizma − imovina, kapitalna dobra, slobodna tržišta, auto-matska alokacija imovine i predvidiv pravni sistem − činega podesnim za unaprjeđenje efikasnosti i napretka. Onnudi utočište od političke moći, za razliku od socijalizmakoji se mora nametnuti silom − a što je veća socijalistička vi-zija, to je veći despotizam neophodan. Ali kapitalizam jezahvaćen virusima, poput intelektualaca koje stvara, ali kojise tome protive, i interesnih grupa koje lobiraju za zakonskeprivilegije.

U knjizi George Reismana The Benevolent Nature of Ca-pitalism (Dobrostiva priroda kapitalizma) iz 2012., objaš-njeno je zašto su ekonomske i lične slobode od suštinskogznačaja za mir, napredak i bezbjednost. Kapitalizam pove-ćava ponudu korisnih resursa, poboljšava životnu sredinu istvara ogromnu produktivnost. Cijene i kamatne stope us-mjeravaju investicije u svrhe najviše vrijednosti, nudeći ko-risti nevlasnicima i vlasnicima. Kapitalizam je racionalan,ne anarhičan, i zasnovan je na konkurenciji − ne na mono-polu.

124

UVOD U KAPITALIZAM

O kapitalizmu i siromaštvu

Postoji veliki broj dobronamjernih knjiga koje prikazujukako je širenje kapitalizma imalo ogroman utjecaj na siro-maštvo. Heavens on Earth (Raj na Zemlji) J. P. Florua iz 2013.,pokazuje kako je ekonomska liberalizacija u Čileu, NovomZelandu, Kini i Hong Kongu potaknula rast i pomogla rast iširenje bogatstva čak i među najsiromašnijim. Porez, regu-lacija i centralno planiranje, zaključuje on, jednostavno, pro-dužavaju siromaštvo.

Knjiga švedskog ekonomiste, Johan Norberga, In Defenceof Global Capitalism (U odbranu globalnog kapitalizma) iz2001., klasično je izlaganje o pozitivnom utjecaju kapital-izma i trgovine na prosperitet, obrazovanje, zdravstvo, oče-kivani životni vijek, novorođenčad i opstanak. Mnoštvo či-njenica i podataka, koji pokazuju suprotnosti u učinkovito-sti susjednih kapitalističkih i socijalističkih zemalja (poputTajvana i Kine, Zapadne i Istočne Njemačke, Južne i SjeverneKoreje) kako bi se pokazale široke prednosti globalizacije ikonkurencije. Norberg je svoje tvrdnje ažurirao knjigom Pro-gress: Ten Reasons to Look Forward to the Future (Progres: 10razloga da se radujete budućnosti) iz 2016., potcrtavajući po-stignuća nakon liberalizacije u kvaliteti hrane, zdravstvu, ži-votnom vijeku, okruženju, miru, pismenosti, slobodi i jed-nakosti.

Knjiga The Mystery of Capital (Misterija kapitala) iz 2001.,Hernanda de Soto Polara, pokazuje kako kapitalizam i imo-vinska prava pretvaraju puke neprocijenjene stvari u pro-duktivan, vrijedan kapital. On napominje da, iako siromašniljudi u njegovom rodnom Peruu grade kuće i preduzeća, to

125

DODATNA ČITANJA

nije koristan “kapital”, jer ljudi nemaju zakonsko vlasništvonad zemljom, niti sve detaljne dozvole potrebne za trgovinu.On tvrdi da se taj mrtvi kapital može pretvoriti u kapital da-vanjem potrebnih zakonskih prava − dopuštajući siroma-šnim ljudima da imaju stvarni udio u ekonomiji, te da serazvijaju i napreduju.

O filozofiji i moralu

Knjiga The Morality of Capitalism (Moralnost kapitalizma) iz2011., koju je uredio Tom Palmer, serija je eseja filozofa, eko-nomista pisaca i istraživača, uključujući dvojicu dobitnikaNobelove nagrade (Vernon Smith i Mario Varga Llosa). Onitvrde da je trgovina bolja mjera protiv siromaštva od stranepomoći i da je kapitalizam veoma moralan: izgrađen je napovjerenju, a ne na pohlepi; podstiče inovacije i stvaranjevrijednosti; to stvara uzajamno poštivanje i povjerenje; i pro-moviše i brani kulturne vrijednosti.

Knjiga Michaela Novaka The Spirit of Democratic Capita-lism (Duh demokratskog kapitalizma) iz 1982., na kapitali-zam gleda u svjetlu religije i ljudskog duha. Tvrdi da demo-kratska, pluralistička, kapitalistička društva stvaraju brižnezajednice kroz udruženja, crkve, dobrotvorne organizacijei druge institucije civilnog društva. Ali taj suštinski dio našegmoralnog života u potpunosti je izgubljen kad se ekonom-ska i društvena aktivnost politizira i vlasti preuzmu odgo-vornost.

Capitalism: The Unknown Ideal (Kapitalizam: Nepoznatiideal) Ayn Rand iz 1966., eklektičan je niz eseja o različitim

126

UVOD U KAPITALIZAM

temama, koji pružaju čvrstu podršku radikalnom kapital-izmu. Korijeni kapitalizma su u prirodi, evoluciji i pravimačovječanstva; tvrdi da rat ne proizilazi iz kapitalizma, već izstatizma; žali zbog progona velikih biznisa; razmatra auto-matizaciju tržišta; preispituje patente i oblike vlasništva nadautorskim pravima; i tvrdi da su pristaše “konzervativnog”kapitalizma samoubice daleko od razumijevanja, podržava-nja i odbrane njegovih ideala.

127

DODATNA ČITANJA

O INSTITUTU ZA EKONOMSKA PITANJA (INSTITUTE OF ECONOMIC AFFAIRS)

Institut je istraživačka i obrazovna dobrotvorna neprofitna organizacija(br. CC 235 351). Njegova misija je da poboljša razumijevanje osnovnihinstitucija slobodnog društva analizom i objašnjavanjem uloge tržišta urješavanju ekonomskih i socijalnih problema.

IEA svoju misiju ostvaruje:• Visokokvalitetnim izdavačkim programom• Konferencijama, seminarima, predavanjima i drugim događajima• Dopiranjem do učenika i studenata• Nastupima u medijima

IEA, koji je 1955. osnovao pokojni Sir Antony Fisher, je obrazovna do-brotvorna organizacija, a ne politička organizacija. Neovisan je od bilokoje političke stranke ili grupe i ne vrši aktivnosti čiji je cilj da utječu napodršku bilo kojoj političkoj stranci ili kandidatu na bilo kojim izborimaili referendumu ili u bilo koje drugo vrijeme. Finansira se prodajom pu-blikacija, kongresnim naknadama i dobrovoljnim donacijama.

Pored svojih glavnih publikacija, IEA također objavljuje (zajedno sUniverzitetom u Buckinghamu) i magazin Economic Affairs.

U svom radu IEA-u pomažu ugledni međunarodni Akademski sa-vjetodavni odbor i eminentni panel počasnih saradnika. Zajedno sdrugim akademicima pregledaju potencijalne publikacije IEA-e, a ko-mentare anonimno šalju autorima. Svi radovi u IEA-i podliježu istomrigoroznom nezavisnom postupku ocjenjivanja kao što su to koristilivodeći akademski časopisi.

Publikacije IEA uživaju široku upotrebu na časovima i kursevima uškolama i na univerzitetima. Također se prodaju širom svijeta i često seprevode/reprintaju.

Od 1974. IEA je pomogla da se stvori svjetska mreža od 100 sličnihinstitucija u preko 70 zemalja. Svi su nezavisni, ali dijele misiju IEA.

Stavovi izraženi u publikacijama IEA su stavovi autora, a ne stavoviInstituta (koji nema korporativni pogled), njegovih upravnih povjerenika,članova Akademskog savjetodavnog odbora ili višeg osoblja.

Članovi institutovog Akademskog savjetodavnog odbora, počasnisaradnici, povjerenici i osoblje navedeni su na sljedećoj stranici.

128

UVOD U KAPITALIZAM

The Institute of Economic Affairs2 Lord North Street, Westminster, London SW1P 3LBTel: 020 7799 8900Fax: 020 7799 2137Email: [email protected]: iea.org.uk

Director General & Ralph Harris Fellow Mark Littlewood

Director of Research Dr Jamie Whyte

Managing Trustees

Chairman: Neil RecordKevin BellRobert BoydRobin EdwardsSir Michael HintzeProfessor Patrick Minford

Professor Mark PenningtonBruno PriorProfessor Martin RickettsLinda Whetstone

Academic Advisory Council

Chairman: Professor Martin RickettsGraham BannockDr Roger BateProfessor Alberto Benegas-Lynch, JrProfessor Christian BjørnskovProfessor Donald J BoudreauxProfessor John BurtonProfessor Forrest CapieProfessor Steven N S CheungProfessor Tim CongdonProfessor Christopher CoyneProfessor N F R CraftsProfessor David de MezaProfessor Kevin DowdProfessor David GreenawayDr Ingrid A GreggDr Samuel GreggWalter E GrinderProfessor Steve H HankeProfessor Keith HartleyProfessor David HendersonProfessor Peter M JacksonDr Jerry JordanDr Lynne KieslingProfessor Daniel B KleinDr Mark KoyamaProfessor Chandran KukathasDr Tim Leunig

Dr Andrew LilicoProfessor Stephen C LittlechildProfessor Theodore Roosevelt MallochDr Eileen MarshallProfessor Antonio MartinoDr John MeadowcroftDr Anja MerzProfessor Julian MorrisProfessor Alan MorrisonProfessor D R MyddeltonPaul OrmerodProfessor David ParkerProfessor Victoria Curzon PriceProfessor Colin RobinsonProfessor Pascal SalinDr Razeen SallyProfessor Pedro SchwartzProfessor J R ShackletonJane S ShawProfessor W Stanley SiebertDr Elaine SternbergProfessor James TooleyProfessor Nicola TynanProfessor Roland VaubelDr Cento VeljanovskiProfessor Lawrence H WhiteProfessor Walter E WilliamsProfessor Geoffrey E Wood

Honorary Fellows

Professor Michael BeenstockSir Samuel BrittanProfessor Richard A EpsteinProfessor David Laidler

Professor Deirdre McCloskeyProfessor Chiaki NishiyamaProfessor Vernon L SmithProfessor Basil S Yamey

O AUTORU

Eamonn Butler je direktor Adam Smith instituta, jedne odvodećih svjetskih istraživačkih grupa. Diplomirao je ekono-miju i psihologiju, stekao doktorat iz filozofije i počasni jedoktor. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća radio je u Va-šingtonu u Predstavničkom domu SAD-a i predavao filozo-fiju na Hillsdale koledžu u Mičigenu, prije nego se vratio uVeliku Britaniju kako bi pomogao osnivanje Adam Smith in-stituta. Dobitnik je Medalje za slobodu koju dodjeljuje Free-dom Foundation iz Veli Fordža i Britanske nacionalnenagrade za slobodno preduzetništvo. Eamonn je trenutnosekretar Mont Pelerin kluba.

Eamonn je autor mnogih knjiga, uključujući uvode o pio-nirskim ekonomistima i misliocima Adamu Smithu, MiltonuFriedmanu, Friedrichu von Hayeku, Ludwigu von Misesu iAyn Rand. Objavio je i udžbenike o klasičnom liberalizmu,javnom izboru, Magna Carti, Austrijskoj školi ekonomije ivelikim liberalnim misliocima, kao i sažetak knjige The Wealthof Nations (Bogatstvo naroda) i The Best Book on the Market(Najbolja knjiga o tržištu). Njegov zbornik radova Founda-tions of a Free Society (Temelji slobodnog društva) osvojio jeFisherovu nagradu za 2014. godinu. Koautor je Forty Centu-ries of Wage and Price Controls (Četrdeset stoljeća kontrole ci-jena i plate) i serije knjiga o IQ-u. Čest je saradnik novina,televizija i online medija.

130

UVOD U KAPITALIZAM

Documents

Uvod u kapitalizam...8 Kratka historija kapitalizma 73 Izokretanje kapitalizma da bi se uklopio u teoriju 73 Trgovina državom 74 Državno upravljanje Bič korporativizma 80 Stvaranje