Embed Size (px)
Citation preview
VALORIZACIJA PEĆINE MEGARA
NA PLANINI BJELAŠNICI (OPĆINA HADŽIĆI)
„IZRADA TOPOGRAFSKOG NACRTA I IDEJNOG RJEŠENJA SANACIJE I
UREĐENJA PEĆINE MEGARE“
Sarajevo, 2013
2
Prirodno-matematički fakultet
UNIVERSITY OF SARAJEVO
FACULTY OF SCIENCE
Broj:
Sarajevo, 20.09.2013.
VALORIZACIJA PEĆINE MEGARA NA PLANINI BJELAŠNICI (OPĆINA
HADŽIĆI)
„Izrada topografskog nacrta i idejnog rješenja sanacije
i uređenja pećine Megara“
Sarajevo, 2013
Zmaja od Bosne 33-35
Sarajevo
Bosnia and Herzegovina
Phone ++387 (0)33 723723
Fax ++387 (0)33 649359
Foto: Damir Basara
3
Voditeljica projekta:
Prof. dr. Lada Lukić Bilela, molekularni biolog, biospeleolog
Odsjek za biologiju, Prirodno-matematički fakultet, Sarajevo; [email protected];
Projektni tim:
Mr. sc. Roman Ozimec, biospeleolog
Hrvatsko biospeleološko društvo, Demetrova 1, 10 000 Zagreb;
Dr. sc. Kazimir Miculinić, paleontolog
Hrvatsko biospeleološko društvo, Demetrova 1, 10 000 Zagreb; [email protected]
Damir Basara, instruktor speleologije
Planinarsko društvo Dubovac; speleološki odsjek; Strossmayerov trg 2, 47 000
Karlovac, Croatia; [email protected]
Prof. dr. Samir Đug, ekolog
Odsjek za biologiju, Prirodno-matematički fakultet, Sarajevo; [email protected]
Doc. dr. Nusret Drešković, klimatolog
Odsjek za geografiju, Prirodno-matematički fakultet, Sarajevo;
4
SADRŽAJ
I. PODACI O PROJEKTU 6
II. PRIKAZ REZULTATA PROJEKTA 7
2.1. Topografske izmjere 7
2.2. Izrada detaljnog digitalnog topografskog nacrta i 3D modela
pećine Megara 7
2.3. Definiranje i izrada sheme turističke staze pećine Megara 8
2.4. Izrada prijedloga adekvatnog pozicioniranja LED dioda u pećini Megara 10
2.5. Definiranje programa za saniranje i konzervaciju paleontološkog
lokaliteta, analiza trenutne situacije paleontološkog lokaliteta
i iskop paleontološke sonde u pećini Megara 11
2.5.1. Dosadašnja paleontološka istraživanja 11
2.5.2. Paleontološka istraživanja u sastavu priprema za turističko
uređenje 12
2.5.3. Prijedlog saniranja 16
2.5.4. Prijedlog izložbenog postava 19
2.6. Špiljsko stanište Megare 20
2.7. Špiljski organizmi Megare 23
2.6.1. Popis organizama (Check lista) 23
2.6.2. Analiza faune 28
2.6.2.1. Struktura faune 28
2.6.2.2. Ekologija 30
2.6.2.3. Endemizam 30
2.6.2.4. Tipske vrste 30
III. PRIJEDLOZI ZA BUDUĆE AKTIVNOSTI 31
3.1. Speleološka istraživanja 31
3.2. Uspostava monitoringa pećine Megara 32
3.3 Vizualni identitet pećine Megara 32
3.4. Izrada programa upravljanja pećinom Megara 33
5
3.4.1. Program upravljanja pećinom Megara 33
3.4.2. Pravilnik o unutarnjem redu pećine Megara 33
3.4.3. Priručnik za vodiče u Megari 33
3.4.4. Radna uputa za vođenje posjetilaca u pećini Megari 33
3.4.5. Plan evakuacije i spašavanja iz pećine Megare 34
IV. LITERATURA 35
V. PRILOZI 37
6
I. PODACI O PROJEKTU
Valorizacija pećine Megara na planini Bjelašnici, Općina Hadžići, izvršena je
u okviru Projekta Općine Hadžići – Valorizacija pećine Megara, a temeljem Ugovora
(br. protokola PMF: 01/01-2100/1-2011; br. protokola Općine Hažići: 02-14-11-
6897/11) između Općine Megara i Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u
Sarajevu (u daljnjem tekstu: PMF) koje zastupaju dekan PMF-a, prof. dr. Rifat
Škrijelj i načelnik Općine Hadžići, dipl. ing. maš. Hamdo Ejubović. Ugovor je
potpisan 03. odnosno 05. 05.2013. godine.
Projekt “Valorizacija pećine Megara” je financirala Općina Hadžići u suradnji
sa SeeNet translokalnom mrežom za suradnju Italije i Jugoistočne Europe te
regijom Piemonte (Italija).
Faza I Projekta PMF-a pod nazivom Karakteristike pećine Megare u
funkciji zaštite i valorizacije (grant: 01/01-2100/1-2011; Lada Lukić Bilela)
odnosila se na sveobuhvatna istraživanja multidisciplinarnog ekspertnog tima
završena je 01.11.2011. godine (Lukić-Bilela et al. 2011).
Faza II Projekta PMF-a pod nazivom Izrada topografskog nacrta i
idejnog rješenja sanacije i uređenja pećine Megara (grant: 01/01-2911/5-2012)
trajala je od 01.05. do 01.10.2013. godine.
U okviru projekta su svi zadaci definirani Ugovorom, uspješno obavljeni kako
slijedi:
Topografske izmjere pećine Megare;
Izrada detaljnog digitalnog topografskog nacrta i 3D modela pećine
Megara;
Definiranje i izrada sheme turističke staze pećine Megara;
Izrada prijedloga adekvatnog pozicioniranja LED dioda u pećini Megara
Definiranje programa za saniranje i konzervaciju paleontološkog lokaliteta,
analiza trenutne situacije paleontološkog lokaliteta i iskop paleontološke
sonde u pećini Megara;
Izrada prijedloga za dvije (2) edukativno-promotivne table
7
Nadalje, načinjen je dopunjen popis faune sa makrofotografijama,
mikroklimatske izmjere na svakoj mjernoj točki nacrta, te sačinjena ukupno 4
banera od čega je jedan detaljan nacrt pećine.
II. PRIKAZ REZULTATA PROJEKTA
2.1. Topografske izmjere
Tijekom istraživanja pećine Megare obavljeno je i topografsko snimanje
cijeloga objekta. Mjerenja su obavljena kompasom i padomjerom marke Suunto, s
preciznošću od 0,5°, 50 metarskom mjernom vrpcom s izmjerom na decimetar, dok
su mjerne točke poligonskog vlaka i visine kanala mjerene laserskim daljinomjerom
tipa Leica DISTO DXT centimetarskom preciznošću.
Topografsko snimanje obavio je Damir Basara in situ u mjerilu M1:200, a
mjerili su Lada Lukić Bilela, Kazimir Miculinić i Roman Ozimec.
Poligonski vlak unesen je i izrađen u programu Compass (ver.5.10.1.23.163) dok je
detaljni trodimenzionalni prikaz izrađen u programu CaveXO (ver.5.13.5.30). Dalja
obrada radnih nacrta pećine Megare izrađena je u programu CorelDRAW X5(ver.
15.0.0.486) u mjerilu M1:200. Radi kontrole, poligonski vlak prilikom crtanja
objekta u Corel-u izrađen je ponovo. Dobivene dimenzije pećine iznose 277 metara
stvarna i 243 metara tlocrtna duljina dok je dubina pećine 10,5 metara.
2.2. Izrada detaljnog digitalnog topografskog nacrta i 3D modela pećine
Megara
Glavni rezultat speleoloških istraživanja je na stručan način i u skladu sa
svjetskim standardima izrađen speleološki nacrt. On se sastoji od tlocrta i profila sa
svim elementima koji su definirani od strane Međunarodne speleološke unije (UIS).
Kada je nacrt izrađen, iz pravilno izmjerenog i tablično prikazanog poligonskog
vlaka, izračunavaju se statistički parametri špilje ili jame - njena duljina, dubina,
položaji najudaljenijih točaka, pružanje kanala itd.
8
Današnja preciznost nacrta, koristeći optičke instrumente i laserske
daljinomjere je na zadovoljavajućoj razini. Bitno je naglasiti i da speleološki nacrt
ne sadrži samo špiljske kanale već brojne druge elemente kojima se prikazuje
morfološka, geološka i hidrološka situacija u njima.
Detaljni nacrt pećine Megare (Prilog I) prikazuje i točna mjesta gdje su
nađeni skeletni ostaci pećinskog medvjeda, postojeće paleontološke sonde, prijedlog
položaja edukativnih table koje se planiraju postaviti u speleološkom objektu,
izložbeni primjerci, te mjesta postojanja periodične ili stalnih voda nakapnica,
različiti oblici speleotema, te devastirano područje u Završnoj dvorani.
2.3. Definiranje i izrada sheme turističke staze pećine Megara
Prijedlog sheme turističke staze prikazan je na uopćenom nacrtu pećine (Sl.
1), s tim da se kao najbolje rješenje predlaže staza od usitnjenog kamena, iste
teksture kao što je izvedena i van pećine dok bi na spoju Fialine dvorane s
Završnom trebalo izraditi stepeničastu, rešetkastu konstrukciju od nehrđajućih
materijala kako se ne bi uništavala podnica pećine, a služila bi za sigurni prijelaz
preko strmina unutar pećine. To bi dalo najprirodniji izgled i najmanje bi
narušavalo interijer speleološkog objekta. Predviđena turistička staza bila bi
ukupne duljine 225 metara sa tri predviđena poluproširenja i tri proširenja na
kojima bi se oko edukativnih tabli i izložbenih vitrina zadržavali turisti dok im
educirani vodiči predstavljaju sadržaj istih (Tab. 1). Stazu bi trebalo izvesti u
najmanjoj širini 1,5 metra radi nesmetanog mimoilaženja grupa unutar pećine.
Proširenja su zamišljena kao krug promjera 4 metra, što bi omogućilo
nesmetano kretanje i razgledavanje edukativnih tabli i izložbenih vitrina, dok su
poluproširenja zamišljena kao polukrug istog promjera. Uz stazu je predviđeno 7
edukativnih tabli i 3 izložbene vitrine čiji položaj i sadržaj su prikazani shematski i
tablično. Cijelom dužinom staze trebala bi biti postavljena improvizirana ograda,
stupovi od nehrđajućeg materijala povezani debelim užetom, kako bi se turistima
dalo do znanja da je zabranjen izlazak van uređene staze.
9
Slika 1. Turistička staza sa rasporedom edukativnih tabli i izložbenih vitrina:
Tablica 1. Prikaz sadržaja edukativnih tabli i izložbenih vitrina.
Također duž staze treba postaviti obavijesne table sa upozorenjima o
opasnosti o poskliznuću, zabrani bacanja smeća i hrane, fotografiranja sa
upotrebom bljeskalice, zabrane pušenja, itd.
Razmjerno dužini trajanja obilaska kao i broju obilazaka za razmisliti je o
10
potrebi izgradnje prihvatnog centra na ulazu u samu pećinu u kojem bi se mogla
napraviti prigodna suvenirnica i prodavati karte za ulazak u pećinu jer uvijek
postoji mogućnost dolaska turista do pećine iz drugih pravaca a ne od samog
Laništa. Prihvatni centar koristio bi i za smještaj opreme i samih vodiča dok
očekuju grupe turista.
2.4. Izrada prijedloga adekvatnog pozicioniranja LED dioda u pećini
Megara
Prijedlog pozicioniranja LED dioda naznačen je na uopćenom nacrtu (Sl. 2) uz
napomenu da se rasvjeta pali po dolasku posjetioca do određenog segmenta, a da u
međuvremenu ostali segmenti budu ugašeni. Takav raspored rasvjete doprinosio bi
racionalnijoj potrošnji elektične energije te boljem doživljaju mraka i mističnosti
pećine. Kablovi potrebni za električnu rasvjetu ugradili bi se prilikom izrade staze
kroz pećinu, u pod staze, tako da ne bi estetski ugrožavali izgled objekta.
Rasvjeta u pećini treba biti izvedena skromno sa naglašenim osvjetljenjem
bitnih detalja (istražnih sondi, edukativnih tabli, pećinskih ukrasa, podzemnih
jezera, paleontoloških nalaza, itd.). Jedno od rješenja osvjetljenja može biti i
mogućnost da posjetioci dobivaju individualne svjetiljke, a vodiči da imaju jače
reflektorske lampe, čime bi se osigurala ušteda energije a živi svijet pećine bi se na
takav način najmanje uznemiravao. Nedostatak takvog načina osvjetljavanja je taj
što posjetioci ne bi doživjeli pravu veličinu podzemnog prostora kao kad bi bila
osvjetljena LED diodama.
Uz električnu rasvjetu kao rezervni sustav rasvjete uz rub staze obavezno bi
bilo ugraditi evakuacijska svjetla u obliku strelica u smjeru izlaza koja bi imala
akumulatorsko napajanje i palila bi se u slučaju nestanka električne energije.
Također bi vodiči u obaveznoj opremi nosili uvijek i baterijske svjetiljke.
11
Slika 2. Prikaz raspodjele segmenata rasvjete u pećini Megari
2.5. Definiranje programa za saniranje i konzervaciju paleontološkog
lokaliteta, analiza trenutne situacije paleontološkog lokaliteta i iskop
paleontološke sonde u pećini Megara
2.5.1. Dosadašnja paleontološka istraživanja
Otkriće paleontoloških nalaza odnosno špiljskih medvjeda u Megari potječe s
kraja 19 stoljeća. Prvo sakupljanje nalaza napravio je kustos Zemaljskog muzeja u
Sarajevu Viktor Apfelbeck, a temeljem njegovih nalaza u špilju dolazi i Franjo Fiala
iz Zemaljskog muzeja koji osim površinskog sakupljanja kosti iskopava i sondu
(Fiala 1892). Špilju početkom 20 stoljeća posjećuje i otkrivač krapinskih
neandertalaca Dragutin Gorjanović Kramberger (Malez & Slišković 1984). 1970.
godine špilju paleontološki istražuje Mirko Malez iz Zavoda za paleontologiju i
geologiju kvartara Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti koji iskopava tri
sonde i konstatira da je Megara najbogatije nalazište špiljskih medvjeda u Bosni i
Hercegovini (Malez & Slišković 1989).
Sigastim korama iz Fialine dvorane i Završne dvorane određena je starost
analizom radioaktivnog ugljika (14C). Starost sige iz Fialine dvorane iznosi 3734 ±
12
113, a sige iz Završne dvorane 4303 ± 100 godina prije sadašnjosti. Slojevima s
nalazima špiljskog medvjeda starost je smještena u periode trijas i virm 3 (Malez
1980). Na jednom humerusu špiljskog medvjeda M. Malez uočio je anatomsku
anomaliju, odnosno postojanje otvora na kosti zvanog foramen supracondylare, koji
nije uobičajen kod te vrste, o čemu je napisao i znanstveni članak (Malez 1990). O
rijetkosti te anomalije svjedoči i recentniji rad (Pacher & Weissengruber, 2012) u
kojem je ustanovljeno 13 takvih humerusa gornjopleistocenskih špiljskih medvjeda
iz špilja Europe (podatak iz Megare nedostaje).
U svome radu o povijesti speleoloških istraživanja u Bosni i Hercegovini
Malez & Lenardić-Fabić (1988) objavljuju fotografiju iz Megare za koju smatraju da
je najstarija fotografija iz nekog speleološkog objekta u BiH. Tu je fotografiju
vjerojatno snimio Franjo Fiala oko 1892 godine, a negativ je pohranjen u
Zemaljskom muzeju. Fotografija bi se trebala izraditi i staviti na poučnu tablu.
Osim navedenih, važnost Megare kao paleontološkog lokaliteta ističe se i u
drugim znanstvenim i stručnim radovima (Malez 1971; Malez, Lajtner, Paunović &
Slišković 1987; Malez & Slišković 1988).
2.5.2. Paleontološka istraživanja u sklopu priprema za turističko uređenje
Paleontološka valorizacija špilje Megare u sastavu priprema za turističko
uređenje provedena je drugačije od planiranog. Paleontološka sonda manjih
dimenzija koja se trebala vezati na neku od već postojećih sondi u špilji nije
iskopana. Razlog tome je neočekivani stupanj devastacije zatečen u Završnoj
dvorani špilje. Iako su dobivene informacije o razbijanju sigaste kore i prekopavanju
sedimenta, zatečeno stanje bilo je znatno gore od očekivanog. Gotovo na cijeloj
površini Završne dvorane sigasta kora je razbijena, a sediment raskopan
mjestimično do dubine i više od metra. Na nekim je mjestima sediment bacan na
hrpe u stranu, dok su na najvećem dijelu površine sigasta kora, ulomci stijena i
ilovača izmiješani u kaotičnu masu koja sadrži i fragmentirane kosti špiljskog
medvjeda. Najveći dio tih kosti nije cjelovit, što dovodi do zaključka da su vandali
13
sakupljali samo cijele kosti dok su slomljene ostavljali. Neke cijele kosti koje su
ostale u sedimentu, kao što su palčana i lakatna kost, nisu sakupljene jer onome tko
ne poznaje kosti djeluju kao da im nedostaje dio. Uz toliku količinu razbacanih
kosti, iskopavanje sonde više nije imalo smisla te je odlučeno da se vidljivi skeletni
ostaci sakupe i odrede. Cilj sakupljanja i odredbe bili su: prikupljanje nalaza ne
jednom mjestu, određivanje prisutnih vrsta, uvid u očuvanost nalaza,
kvantificiranje količine materijala, približno određivanje starosne zastupljenosti i
broja jedinki te ustanovljavanje mogućih načina turističke prezentacije.
Sakupljeni materijal stavljen je na sigastu koru u južnom dijelu Završne
dvorane na dvije hrpe. Jednu čine cjeloviti ili gotovo cjeloviti kosti i zubi, a drugu
fragmentirani ostaci. Taksonomsko-anatomsko određivanje kosti i zubi napravljeno
je na licu mjesta prilikom sakupljanja. Tek dvadesetak manjih fragmenata kosti
nije mogao biti anatomski određen. Sakupljeno je i određeno 645 kosti i zuba.
Gotovo svi pripadaju špiljskom medvjedu, a samo dva skeletna elementa: gotovo
cijeli prsni kralježak i fragment lopatice pripadaju velikom biljojedu. Iako su
kralješci vrlo problematični za taksonomsko određivanje, a kod lopatice je sačuvan
samo dio tijela kosti, najvjerojatnije su to ostaci jelena (Cervus elaphus L.). Vizualne
karakteristike tih kosti razlikuju se od kostiju špiljskog medvjeda te možda nisu
iste starosti. S obzirom na nepostojanje stratigrafskih odnosa u devastiranoj
Završnoj dvorani, starost tih nalaza ostaje upitna. Iako većina kostiju nije cjelovita,
sakupljen je i manji broj cjelovitih ili gotovo cjelovitih skeletnih elemenata: atlas,
epistropheus, vertebrae cervicales, thoracice i lumbales, radius, ulna, femur,
patella, tibia, fibula, astragalus, phalanx I, phalanx II, phalanx III te desetak
izoliranih zuba i još toliko zuba u fragmentiranim gornjim i donjim čeljustima (Sl. 3,
Tab. 2).
14
Slika 3. Skelet špiljskog medvjeda s označenim brojem pronađenih, pretežno
fragmentiranih kosti i zubi
Prema stupnju sraslosti epifiza i dijafiza na kostima, veličini pojedinih
skeletnih elemenata te stupnju istrošenosti zubi ustanovljeno je da su zastupljene
različite dobne skupine špiljskih medvjeda, odnosno mladi medvjedi različitih
uzrasta te odrasli i stari medvjedi, dok fetalni i neonatalni ostaci nisu ustanovljeni.
Zbog oteženih uvjeta rada u špilji, nalazima parnih kosti nije određivana
strana u tijelu (lijeva ili desna), postojeći dio (proksimalni, središnji ili distalni), niti
su se fragmenti pokušavali spajati, pa je bilo moguće tek vrlo grubo procijeniti broj
jedinki.
15
Tablica 2. Popis ustanovljenih kosti i zubi.
Lubanja (cranium) 16
Donja čeljust (mandibula) 26
Izolirani zubi (dentes) 10
Prvi vratni kralježak (atlas) 5
Drugi vratni kralježak (epistropheus) 2
Vratni kralježak (vertebra cervicalis) 5
Prsni kralježak (vertebra thoracica) 24
Slabinski kralježak (vertebra lumbalis) 31
Križna kost (os sacrum) 1
Bočna kost (os coxa) 31
Grudna kost (os sternum) 1
Baculum (os penis) 2
Rebro (costa) 68
Lopatica (scapula) 24
Nadlaktična kost (humerus) 89
Palčana kost (radius) 48
Lakatna kost (ulna) 69
Bedrena kost (femur) 98
Goljenična kost (tibia) 54
Lisna kost (fibula) 6
Iver (patella) 1
Petna kost (calcaneus) 2
Gležanjska kost (astragalus) 1
Kosti pesti i kosti stopala (metapodium) 21
Prvi članak prsta (phalanx I) 3
Drugi članak prsta (phalanx II) 1
Treći članak prsta (phalanx III) 1
16
Prema 98 bedrenih kosti ili 89 nadlaktičnih kosti koje su prilično
fragmentirane može se ustanoviti bar tridesetak jedinki. Jednak broj jedinki može
se ustanoviti prema bolje očuvanih 69 lakatnih kosti. Kada se njima pribroje nalazi
12 cjelovitih lijevih lakatnih kosti prije iskopanih u Megari (Malez & Slišković
1989), minimalni broj jedinki zacijelo je veći od 40. S obzirom na veličinu špilje i
površinu koja nije iskopavana može se zaključiti da je kroz duži vremenski period
Megara bila brlog stotinama špiljskih medvjeda, a mnogi su tamo i uginuli.
2.5.4. Prijedlog saniranja
Fijalina dvorana
Dno Fijaline dvorane tek je neznatno devastirano (Sl. 4). U dvorani se nalaze
dvije sonde koje je kopao Mirko Malez. S vremenom su se sonde urušile i izgubile
pravilan oblik. Prilikom turističkog uređenja unutrašnjosti špilje potrebno je sonde
dovesti u prvobitno stanje. Sondu se treba okolčiti, odnosno površinski označiti
njene rubove klinovima s razvučenom crvenom špagom. Urušeni sediment potrebno
je iskopati do matične stijene ili sterilnog sloja i iznijeti iz špilje, a rubne plohe
sonde treba dovesti u vertikalan položaj i urediti kako bi se vidjeli stratigrafski
odnosi.
17
Slika 4. Fialina dvorana (Foto: Damir Basara)
Završna dvorana
Veliki dio Završne dvorane je devastiran (Sl. 5). Od ukupnih, približno 630m2,
prekopano je 470m2, odnosno ostavljene je samo debela sigovina sa stalaktitima na
nekoliko mjesta. Takav izgled svakako nije primjeren za turistički uređenu špilju te
je potrebno obaviti radove kako bi se dno špilje u što većoj mjeri dovelo u prijašnje
stanje. Dno cijele dvorane bilo je prekriveno sigastom korom debljine desetak
centimetara koja je sada izlomljena i izmiješana s kamenjem i rastresitim
sitnozrnatim sedimentom. Sigasta kora ne može se površinski složiti poput
slagalica, a i njeno slaganje na površini dalo bi ružan i nakaradan izgled trajnog
sjećanja na devastaciju. Zato je potrebno sigastu koru s cjelokupnog raskopanog
18
područja odložiti u dublje iskopane jame, a dio koji ne može stati treba postaviti na
samo dno raskopanog područja. Na takvu podlogu potom treba staviti raskopani
rastresiti sitnozrnati sediment. Taj sediment treba raspodijeliti preko cijelog
devastiranog područja na način da uz preostale, netaknute dijelove sigovine bude u
istoj ravnini. Na taj bi se način dvorana vizualno znatno uljepšala i dobila bi se
prirodnija staništa za špiljsku faunu. Kroz neko bi se vrijeme prirodnim procesima
(prvo stvaranjem patine na sedimentu, a kasnije i stvaranjem nove sigovine) dobio
prirodni izgled prostora. Tijekom navedenih radova zasigurno će se pronaći i veća
količina skeletnih ostataka špiljskih medvjeda koje je potrebno izvaditi i grupirati
odvojeno od već izvađenih.
Slika 6. Završna dvorana (Foto: Damir Basara)
19
2.5.5. Prijedlog izložbenog postava
Špiljski su medvjedi vrsta koja je bila rasprostranjena širom Europe, a
izumrli su prije približno 20 000 godina. Svojom veličinom premašivali su i najveću
današnju podvrstu mrkog medvjeda – američkog grizlija. Zbog veličine i brojnih
interesantnih podataka vezanih uz njihov život vrlo su zanimljivi kao dio buduće
turističke prezentacije Megare, što je potvrđeno i u drugim europskim turistički
uređenim špiljama. Do sada sakupljene kosti i zube moguće je upotrijebiti kao
edukativno-izložbene primjerke unutar ili izvan špilje. Nakon što se sanira Završna
dvorana i sakupe dodatni kosti i zubi, potrebno je pregledati cjelokupni sakupljeni
fosilni materijal te odlučiti o načinu prezentacije. Efektan način izlaganja bio bi
sastavljanje cijelog skeleta špiljskog medvjeda čiji se skelet može sastaviti u ležećem
položaju na zemlji, ili na zahtjevniji način postavljanja skeleta u stojeći položaj
pričvršćivanjem na žičanu konstrukciju. Tijekom paleontoloških iskopavanja 1970-
tih sakupljena je veća količina različitih cjelovitih skeletnih elemenata uključujući i
više lubanja (Malez & Slišković 1989). Ukoliko bi Zemaljski muzej, gdje su
pohranjeni nalazi, ustupio skeletne elemente koji nisu pronađeni cjeloviti tijekom
ovog istraživanja (najvažniji su lubanja i donje čeljusti) odabirom skeletnih ostataka
koji su pripadali jedinkama približno istih veličina može se sastaviti skelet jednog
ili čak više špiljskih medvjeda. Ako se skeletni elementi ne mogu ustupiti, mogu se
izraditi njihovi vjerni odljevi. Materijal sakupljen ovim istraživanjima već je
godinama izložen na površini i ne pokazuje nikakve znakove daljnjeg raspadanja.
Nakon pranja skeletnih ostataka koji će se iskoristiti za prezentaciju, potrebno je
vidjeti postoji li potreba za učvršćivanjem kostiju tekućim ljepilom.
20
Slika 7 i 8. Primjeri turističke prezentacije skeleta špiljskih medvjeda iz špilje
Hermannshöhle u Njemačkoj i špilje Baba u Hrvatskoj
U svakome slučaju, odabirom neke od ponuđenih načina prezentacije
skeletnih ostataka špiljskih medvjeda (Sl. 7 i 8), znatno bi se obogatila turistička
ponuda koja bi uz prikladnu marketinšku promociju omogućila i veći broj posjeta
špilji. Na nekoliko predviđenih edukativnih tabli unutar špilje opisale bi se
zanimljivosti vezane uz ovu izumrlu životinju.
2.6. Špiljsko stanište Megare
Zanimljivo je da prve poznate izmjere u Megari provodi Christa Deeleman s
ekipom, pri čemu 07.08. 1973. godine utvrđuje temperaturu od 4,6°C u većem dijelu
špilje te 5,0°C u završnoj dvorani. Mikroklimatske izmjere u Megari vršene su u
projektnim fazama I i II i to 24.09.2011., 15.06 2013., kad je obavljen najveći broj
izmjera i 17.06.2013. godine. Izmjerom na dvije lokacije u špilje Megari prilikom
istraživanja provedenog u Fazi I ovoga projekta, 24.09.2011. godine utvrđena je temperature
zraka od 5,6°C. U isto vrijeme vanjska temperatura zraka iznosila je 13,2°C. Temperatura
21
vode iznosila je 5,4°C, koncentracija CO2 između 569-1077 ppm (vani je iznosila
350-500 ppm) a vlažnost je bila 100% (Ozimec et al., 2011). Izmjere su vršene
kombiniranim termo-higro-anemometrom: Kestrel 3000; USA.
Potom su 15.06. i 17.06.2013. (jedna dodatna izmjera u Završna dvorani)
mikroklimatske izmjere izvršene su na jedanaest točaka u špilji, od ulaza do kraja
Završne dvorane, prema istim točkama naznačenim u nacrtu (Tablica 3) (Ozimec et.
al., 2013).
Tablica 3. Prikaz vrijednosti fizičkih parametara u Megari izmjerenih 15.06.2013,
dok je točka T19 mjerena je ponovno 17.06.2013.
Point L (Ix) Ta (°C) Tg (°C) Tw (°C) CO2
(ppm) rH (%)
AF (m/sc)
T3 0 8,4 5,7 - 512/? 80 0 T4 0 5,5 5,4 - 512/7,5 100 0
T5 0 5,1 5,4 - 528/5,7 100 0
T6 0 4,8 5,0 - 537/ 4,8 100 0
T7 0 4,6 4,8 4,7* 533/4,8 100 0
T10 0 4,6 4,7 - 550/4,6 100 0
T14 0 4,6 4,9 - 675/4,2 100 0
T17 0 5,4 5,4 - 769/4,6 100 0
T18 0 5,8 5,6 - 880/4,7 100 0
T19 0 5,7 5,6 5,6 02/5,2 100 0
T20 0 7,7,? 5,6 - 1038/5,5 95? 0
T19 0 5,5 5,5 5,6 986 7,1 0
Legenda: (L) osvjetljenost, (Ta) temperatura zraka, (Tw) temperatura tla (Tg)
temperatura vode, (CO2) koncentracija CO2 ppm/°C, rH (relativna vlažnost %), (AF)
strujanje zraka (m/sc).
* temperature vode u nakapnici gdje je nađen Dendrocoellum sp. (Tricladida).
Megara predstavlja Kopneno krško špiljsko stanište u okviru kojeg nalazimo
odlike nekoliko stanišnih tipova:
- Ulazni (osvijetljeni) dio špilje (prema Gottstein, 2010: Pal, Class. 65.6; NKS
H.1.1.1.) je dio špilje u kojima vanjski utjecaj ima značajnu ulogu, značajno
osciliraju temperaturni uvjeti i razina svjetlosti, ali i količina organske tvari. Na
zidovima i stropovima se može opaziti veliki broj mikrostaništa, točnije adaptivnih
22
zona na koje su prilagođeni subtroglofilni i troglofilni beskralješnjaci iz skupina
Lepidoptera, Diptera, Hymenoptera, Trichoptera i Coleoptera, troglokseni, mada se
može naći troglobiontne faune .
U Megari su opaženi (24.09.2011 i 17.06.2013.): Lepidoptera: Triphosa
dubitata (Linnaeus, 1758); Scoliopteryx libatryx Linnaeus, 1758; Araneae: Meta
menardi Latreille, 1804; Troglohyphantes sp.; Opiliones: Nelima troglodytes Roewer,
1910; Diptera (Tipulidae) Limonia nubeculosa Meigen, 1804; Ortoptera:
Troglophilus sp.; Trichoptera: Stenophylax sp. te Diptera: ?Tephrochlamys sp.; Fam.
Mycetophilidae, Gen/sp. 17.06.2013.
- Središnji dijelovi špilje pokazuju odlike opisane kao Suhe fosilne špilje (prema
Gottstein, 2010: Pal, Class. 65.7; NKS H.1.1.2.). – koje ne sadrže tekuću vodu niti
aktivnu špiljsku sigovinu. Najčeći su nalazi fosilnih vrsta kralješnjaka, najčešće
špiljskog medvjeda Ursus spelaeus Rosenmüller, 1794 .
- Završna (Fialina) dvorana pokazuje odlike Špilja umjerenih uvjeta s
troglobiontima (prema Gottstein, 2010: Pal, Class. 65.4; NKS H.1.1.4.) – uobičajena
koncentracija kisika, stabilni mikroklimatski uvjeti, procjeđivanje vode.
Karakteristične skupine troglobionata uključuju kornjaše (Coleoptera), lažištipavce
(Pseudoscorpiones) i pauke (Aranea). Na istraživanju od 24.09.2011. nađeni su
troglobionti: Isopoda: Alpioniscus sp.; Acari: Rhagidia sp.; Aranea (Dysderidae):
Rhode stalitoides Deeleman-Reinhold, 1978; Coleoptera: Coleoptera: Apholeuonus
longicollis pretneri Giachino & Guerguiev, 1995 Colembola: Verhoeffiella cavicola
(Absolon, 1900); Onychiurus sp. Potom 17.06.2013., tijekom posljednjeg istraživanja
nađeni su Diplura: ?Plusiocampa (Stygiocampa) sp., Tricladida: ?Dendrocoellum sp.
i Ascomycota (Ascomycetes): Cordiceps sp. nov.
23
2.7. Špiljski organizmi
2.7.1. Popis organizama (Check lista) (Lukić-Bilela et. al, 2013)
Legenda: Endemizam: e: endem Dinarida
E: endem BIH
EB: endem Bjelašnice
Ekologija: Tb: troglobionti
Sb: stigobiont
Tf: troglofili
sTf: subtroglofil
Tx: troglokseni
Ed: edafska vrsta
Par: parazit
Tipsko nalazište: loc. typ.: tipsko nalazište Megara
Tablica 4. Popis organizama (Check lista)
Regnum: Fungi
ASCOMYCOTA (ASCOMYCETES)
Cordiceps sp. nov. E Tb
Regnum: Animalia
TRICLADIDA
?Dendrocoelum sp. ? Sb
ISOPODA
Alpioniscus absoloni assimilis Strouhal, 1939 EB Tb
LITHOBIOMORPHA
Lithobius sp. ? Tf
ACARI
Parasitus loricatus (Wankel, 1861)
Ed
Rhagidia sp. ? Tb
ARANEAE
Rhode stalitoides Deeleman, 1977 loc. typ. EB Tb
Meta menardi (Latreille, 1804) sTf
24
Fageiella patellata (Kulczynsky, 1913) e Tb
Centromerus sp. sTf
Lepthyphantes leprosus (Ohlert, 1865) sTf
Lepthyphantes centromeroides Kulczynsky, 1914 sTf
Troglohyphantes fugax (Kulczynsky, 1914) E Tb
OPILIONES
Amilenus aurantiacus (Simon, 1881) Tx
Nelima troglodytes Roewer, 1910
sTf
COLLEMBOLA
Verhoeffiella cavicola (Absolon, 1900)
loc. typ. EB Tb
Fam. Onychiuridae, Gen/sp.
? Tb
Gen/sp. ? Tb
DIPLURA
?Plusiocampa (Stygiocampa) sp. ? Tb
COLEOPTERA
Aphaenopsis apfelbecki (Ganglbauer 1891)
E Tb
Proleonhardella matzenaueri matzenaueri
(Apfelbeck, 1907) E Tb
Antroherpon pygmaeum pygmaeum (Apfelbeck,
1889) loc. typ. EB Tb
Apholeuonus longicollis sequensi (Reitter, 1906) loc.typ. EB Tb1
Apholeuonus longicollis pretneri Giachino &
Guerguiev, 1995 loc. typ. EB Tb1
1Napomena: Budući da je nemoguće da se u istoj špilji nalaze dvije podvrste iste
vrste, ovaj je takson u daljoj studiji obrađen kao jedan. Njegov će se točan
taksonomski status utvrditi morfološkom i molekularno-genetičkom analizom.
ORTHOPTERA
Troglophilus sp.
e Tf
DIPTERA
Fam. Mycetophilidae, Gen/sp.
sTf
?Tephrochlamys sp. sTf
Limonia sp. sTf
25
TRICHOPTERA
Stenophylax sp.
sTf
LEPIDOPTERA
Triphosa dubitata (Linnaeus, 1758) sTf
Scoliopteryx libatryx Linnaeus, 1758 sTf
CHIROPTERA
Gen/sp. ? sTf
CARNIVORA
Martes foina (Erxleben, 1777)
sTf
Red Vrsta
En
dem
iza
m
Ek
olo
gij
a
Makrofotografija
Tricladida Lang,
1884
?Dendrocoelum
sp. ? Sb
Isopoda Latreille,
1817
Alpioniscus sp.
nov. EB Tb
Acari Leach, 1817
Rhagidia sp. ? Tf
26
Araneae Clerck,
1757
Rhode stalitoides
Deeleman, 1977
loc. typ.
EB Tb
Araneae Clerck,
1757
Meta menardi
(Latreille, 1804) - sTf
Araneae Clerck,
1757
Troglohyphantes
fugax
(Kulczynsky,
1914)
E Tb
Opiliones
Sundevall, 1833
Nelima
troglodytes
Roewer, 1910
- sTf
Collembola
Lubbock, 1870
Verhoeffiella
cavicola
(Absolon, 1900)
loc. typ. loc.typ.
EB Tb
Collembola
Lubbock, 1870
Fam.
Onychiurinae,
Gen/sp. loc.typ.
? Tb
27
Diplura
?Plusiocampa
(Stygiocampa)
sp.
? Tb
Coleoptera
Linnaeus, 1758 Leonhardella sp. EB Tb
Coleoptera
Linnaeus, 1758
Apholeuonus
longicollis
pretneri
Giachino &
Guerguiev, 1995
loc. typ.
EB Tb
Orthoptera
Latreille, 1793
Troglophilus sp.
- sTf
Trichoptera Kirby,
1813 Stenophylax sp. - sTF
Diptera Linnaeus,
1758
Fam.
Mycetophilidae,
Gen/sp.
- sTf
28
Diptera Linnaeus,
1758 Limonia sp. - sTf
Diptera Linnaeus,
1758
?Tephrochlamys
sp. - sTf
Lepidoptera
Linnaeus, 1758
Triphosa
dubitata
(Linnaeus, 1758)
- sTf
Lepidoptera
Linnaeus, 1758
Scoliopteryx
libatryx
Linnaeus, 1758
- sTf
Slika 9. Makrofotografije odabranih vrsta iz Megare (Foto: Roman Ozimec)
2.7.2. Analiza faune
2.7.2.1. Struktura faune
Dosadašnjim biospeleološkim istraživanjem utvrđena je jedna svojta iz
carstva gljiva (Fungi) te 31 svojta iz carstva faune (Animalia) svrstanih u 15 redova.
Popis redova s brojem i udjelom svojti prikazan je u Tab. 5 i Graf. 1.
29
Tablica 5. Popis redova sa udjelom svojti utvrđenih u Megari
Red
Broj
svojti % udjel
Tricladida 1 3,225806
Isopoda 1 3,225806
Lithobiomorpha 1 3,225806
Acari 2 6,451613
Opiliones 2 6,451613
Araneae 7 22,58065
Collembola 3 9,677419
Diplura 1 3,225806
Coleoptera 4 12,90323
Orthoptera 1 3,225806
Trichoptera 1 3,225806
Lepidoptera 2 6,451613
Diptera 3 9,677419
Chiroptera 1 3,225806
Carnivora 1 3,225806
15 31 100
Grafikon 1. Grafički prikaz udjela redova sa svojtama udjelom svojti utvrđenim u
Megari
1 1 1
2
2
7
3 1
4
1
1
2
3
1 1
Tricladida
Isopoda
Lithobiomorpha
Acari
Opiliones
Araneae
Collembola
Diplura
Coleoptera
Orthoptera
Trichoptera
Lepidoptera
Diptera
Chiroptera
Carnivora
30
2.7.2.2. Ekologija
Dosadašnjim biospeleološkim istraživanjem utvrđena je 31 svojta faune koje
su u ekološkom smislu podijeljene u 4 kategorije. Za sada je nađena samo jedna
vodena svojta, dakle dominira terestrička (kopnena) fauna. Pregled ekološkog
karaktera svojti prikazan je u Tablici 5.
Tablica 6. Prikaz ekološkog karaktera svojti faune
Br. Špilja TB
/ SB
TF /
SF
sTf /
sSf
Tx /
Par
Total /
Ukupno
1. Megara 14 2 13 2 31
2.7.2.3. Endemizam
Dosadašnjim biospeleološkim istraživanjem utvrđena je 31 svojta faune koje
su u smislu endemičnosti podijeljene u tri kategorije i četvrtu, upitnu, odnosno vrste
koje vjerojatno jesu endemi, ali do detaljne taksonomske analize nije jasna njihova
kategorija. Pregled svojti u smislu endemičnosti prikazan je u Tablici 7.
Tablica 7. Prikaz karaktera svojti faune po kriteriju endemičnosti
Br. Špilja EB E e ? Total /
Ukupno
1. Megara 5 4 1 6 16
2.7.2.4. Tipske vrste
Dosadašnjim istraživanjem iz Megare je opisano pet taksa špiljske faune,
redom troglobionata i endema masiva Bjelašnice. Validne su četiri taksa, dok se
31
status dvije posljednje podvrste vrste Apholeuonus longicollis treba riješiti daljim
istraživanjima (Tulić et. al, 2011). Pregled taksa opisanih iz Megare prikazan je u
Tablici 8.
Tablica 8. Prikaz taxa opisanih iz Megare
Taxa Endemizam Ekologija
Rhode stalitoides Deeleman, 1977 EB Tb
Verhoeffiella cavicola (Absolon, 1900) EB Tb
Antroherpon pygmaeum pygmaeum
(Apfelbeck, 1889)
EB Tb
Apholeuonus longicollis sequensi (Reitter,
1906)1
EB Tb
Apholeuonus l. pretneri Giachino &
Guerguiev, 19951
EB Tb
1Napomena: Nemoguće je da se u istoj špilji nalaze dvije podvrste iste vrste, tako da je ovaj
takson u daljnjoj studiji obrađen kao jedan, a njegov točan taksonomski status utvrdit će se
daljnjim morfološkim i molekularno-genetičkim analizama.
III. PRIJEDLOZI ZA BUDUĆE AKTIVNOSTI
3.1. Speleološka istraživanja
Perspektive za nastavak speleoloških istraživanja pećine Megare postoje i
svakako bi trebalo nastaviti dalja istraživanja, kako zbog otkrivanja novih prostora,
tako i zbog biospeleoloških te paleontoloških nalaza u pećini.
Najveću mogućnost pronalaska nastavka kanala je na samom kraju pećine u
Završnoj (Malezovoj) dvorani gdje je napredovanje moguće savladavanjem vertikala
„u plus“. vertikalan nastavak pećine istraživao bi se tehničkim penjanjem,
upotrebom akumulatorskih bušilica.
Tehničkim penjanjem dalja istraživanja su moguća u nekoliko dimnjaka
vidljivih cijelom dužinom pećine (dva u Fialinoj dvorani i tri u Završnoj dvorani).
32
Tehnikom kretanja uz pomoć ronilačkih odijela istraživanja bi trebalo nastaviti i u
JI dijelu Skrivenog lijepog kanala.
3.2. Uspostava monitoringa pećine Megara
S ciljem praćenja stanja u speleološkom objektu te smjernica za dalju zaštitu
samog objekta potrebno je provoditi kontinuirani monitoring pećine Megara.
Monitoring bi obuhvaćao praćenje fizičkih devastacija i zagađenja u pećini,
kontinuirano mjerenje mikroklimatskih parametara uz evidentiranje potencijalnih
promjena uvjetovanih ugrađenom rasvjetom, praćenje stanja podzemne faune te
potencijalni utjecaj rasvjetnih tijela na živi svijet pećine.
Također bi trebalo provesti i kontinuirani monitoring koncentracije ugljičnog
dioksida (CO2) te radioaktivnog plina radona, kako posjetitelji i vodiči u pećini ne bi
došli u situaciju opasnu po zdravlje. U sklopu monitoringa potrebno je provoditi i
znanstvena istraživanja i omogućiti multidisciplinarna istraživanja.
3.3. Vizualni identitet pećine Megare
Kako bi pećina bila jedinstvena i upamćena potrebno je izraditi vizualno
prepoznatljive suvenire Megare. Iskustva pokazuju da su najtraženiji
personalizirani suveniri koji povezuju lokalitet i subjektivni doživljaj posjetitelja. U
slučaju Megare, to bi zasigurno bili suveniri sa motivom pećinskog medvjeda ali i
motivi špiljske faune i flore okolice Megare.
3.4. Izrada programa upravljanja pećinom Megara
Za buduće kvalitetno upravljanje turističkim kompleksom pećine Megara,
potrebno je izraditi program upravljanja. Program upravljanja bi obuhvaćao
sljedeće dijelove:
33
3.4.1. Program upravljanja pećinom Megara
Dokument u kojem se definiraju svi elementi vezani za upravljanje pećinom
Megara: Osobna karta, vizija te svi elementi vezani za dokumentaciju, istraživanje,
zaštitu, namjenu i nadzor, potom elementi turističkog uređenja, menadžmenta kao i
svi potrebni dokumenti i literatura relevantna za definiranje kratkoročnih,
srednjoročnih i dugoročnih ciljeva. na temelju ovoga dokumenta izrađuje se Godišnji
plan upravljanja te svi dalje navedeni dokumenti.
3.4.2. Pravilnik o unutarnjem redu pećine Megara
Temeljem svih znanstvenih spoznaja o Megari, izrađuje se Pravilnik koji
objedinjuje sve elemente ponašanja u pećini i obavezujući je za koncesionara
speleološkog objekta, odnosno sastavni je dio Koncesijskog ugovora.
3.4.3. Priručnik za vodiče u Megari
Priručnik za vodiče je osnovni edukacijski material za vodiče prilikom
pohađanja službenog tečaja za vodiče i polaganja završnog ispita kojim stječu
službeni dokument (certifikat) da su educirani za vodiče pećine Megare te osnovni
dokument u kojem trajno nalaze aktualne podatke o speleološkom objektu,
elementima vođenja posjetilaca, mogućim opasnostima i postupanju u slučaju
nezgoda.
3.4.4. Radna uputa za vođenje posjetilaca u pećini Megari
Radna uputa je dokument po kojem su vodiči i drugi djelatnici obavezni
postupati i detaljno razrađuje sve elemente djelatnosti vođenja posjetilaca:
pripremu, prihvat grupe, vođenja do i unutar speleološkog objekta te izlazak, kao i
definiranje informacija koje je vodič dužan prenijeti posjetiocima, odnosno precizno
34
definira posao vodiča. Sličnu uputu treba izraditi za prodavače ulaznica, suvenira,
djelatnike na parkiralištu, u kafiću i sve druge vrste djelatnosti vezane uz pećinu
Megaru.
3.4.5. Plan evakuacije i spašavanja iz pećine Megare
Plan evakuacije i spašavanja je dokument koji je sukladno Zakonu o zaštiti
na radu dužan izraditi poslodavac zaslučaj izvanrednog događaja (požar, potres,
eksplozija, teroristički čin i sl.). Planom evakuacije i spašavanja se utvrđuju
postupci i mjere za organiziranje primjerenog načina evakuacije i spašavanja osoba
i materijalnih dobara. Plan treba sadržavati detaljne procedure koje se primjenjuju
prilikom evakuacije. Za neispunjenje obaveze izrade plana evakuacije i spašavanja,
Zakonom o zaštiti na radu predviđena je novčana kazna.
Napomena: svi navedeni dokumenti su podložni promjenama, periodično se
provjeravaju i prema potrebi korigiraju i dopunjavaju, pri čemu se označava verzija
i datum izrade dokumenta. Stari se dokumenti povlače, označavaju kao nevažeći i
čuvaju minimalno dvije godine.
35
IV. LITERATURA
Fiala, F. (1892). Pretraživanje pećina u Bosni. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i
Hercegovini, 4(3), 237-243.
Lukić-Bilela, L., Ozimec, R., Đug, S. & Drešković, N. (2011). Valorizacija pećine
Megara na planini Bjelašnici (Općina Hadžići): Karakteristike pećine Megare
u funkciji zaštite i valorizacije. Prirodno-matematički fakultet-BiH,
Federacija Bosne i Hercegovine, Kanton Sarajevo-Općina Hadžići, Sarajevo.
pp. 1-120.
Lukić-Bilela, L., Ozimec, R., Miculinić, K. & Basara, D. (2013). A Comprehensive
valorization of Megara cave with a view to preservation and protection.
Natura Montenegrina, (in press).
Malez, M. (1971). Izvještaj o kvartargeološkim istraživanjima u 1970. godini.
Ljetopis JAZU, 27, 411-424.
Malez, M. (1980). Speleokronološki odnosi u nekim spiljama Bosne i Hercegovine.
Naš krš, 6(9), 3-32.
Malez, M. (1990). Rijetka anomalija na humerusu spiljskog medvjeda iz Megare na
Bjelašnici. Rad Jazu, 449, 89-97.
Malez, M., Lajtner, I., Paunović, M. & Slišković, T. (1987). Kvartarnogeološka i
paleontološka proučavanja u spilji Orlovači kod Sarajeva (SR Bosna i
Hercegovina). Krš Jugoslavije, 12, 39-75.
Malez, M. & Lenardić-Fabić, J. (1984). Prilog poznavanju povijesti speleoloških
istraživanja u Bosni i Hercegovini. Naš krš, 14(24-25), 169-176.
Malez, M. & Slišković, T. (1984). Kvartarnogeološki i paleontološki odnosi u spilji
Megari na planini Bjelašnici (SR Bosna i Hercegovina). Deveti jugoslavenski
speleološki kongres, Karlovac, Zbornik predavanja, 697-710.
Malez, M. & Slišković, T. (1988). Kenozojski sisavci (Mammalia) Bosne i
Hercegovine. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Zbornik referata naučnog
skupa „Minerali, stijene i izmrli i živi svijet BiH“, Sarajevo, 199-214.
36
Malez, M. & Slišković, T. (1989). Kronostratigrafske i morfometrijske značajke
spiljskog medvjeda (Ursus spelaeus Rosenm. & Heiroth) iz Megare na
Bjelašnici. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Nova serija, 28,
7-53.
Ozimec, R., Lukić, L. & Tulić, U. (2011). Dnevnik biospeleološkog istraživanja:
Megara, Orlovac, Preslica, Bjelašnica, BIH, Interni elaborat, pp. 1-10, Zagreb-
Sarajevo.
Ozimec, R., Lukić, L., Basara, D. & Miculinić, K. (2013). Dnevnik speleološkog i
biospeleološkog istraživanja: Megara, Orlovac, Preslica, Bjelašnica, BIH,
Interni elaborat, pp. 1-13, Zagreb-Sarajevo.
Pacher, M. & Weissengruber, G. (2012). Nachweis der Vorkommens eines Foramen
supracondylare am Humerus von jungpleitozänen Höhlenbären (Ursus
spelaeus). Braunschweiger Naturkundliche Schriften, 11, 93-100.
Tulić, U., Ozimec, R., Lukić-Bilela, L. (2011). Potreba istraživanja i zaštite tipskih
pećinskih lokaliteta u BIH na primjeru Resanovačke ledenice, Mijatovih
pećina i Megare, 2. Biospeleološki simpozij u Bosni i Hercegovini, Knjiga
apstrakata, 19, Sarajevo.
37
V. PRILOZI:
Prilog 1. Nacrt pećine Megare (Damir Basara)
38
Prilog 2. Turistička staza sa rasporedom edukativnih tabli i izložbenih vitrina
39
Prilog 3. Prikaz raspodjele segmenata rasvjete u pećini Megari
40
Prilog 4. Baner – Opće karakteristike Megare (Lada Lukić Bilela, Roman
Ozimec, Samir Đug, Nusret Drešković)
41
Prilog 5. Baner -Flora i vegetacija (Samir Đug)
42
Prilog 6. Fauna Megare (Lada Lukić Bilela i Roman Ozimec)
