Skinuto s www: valtora.com Preveo s engleskog: Milan apina LAZAROVO USKRSNUE izvadak iz .

Marija Valtorta

Pjesma o ovjeku-Bogu /Bogoovjeku/

Marija Valtrota roena je u Caserti, Italija 14. oujka 1897., a umrla je u Viareggiou 12. listopada 1961., u 65-oj godini ivota i u 28-oj godini bolesti. U 24-oj godini, s lea ju je po leima, svom snagom udario mladi delikvent eljeznom ipkom. Nadahnuta svecima, a osobito svetom Terezijom od Djeteta Isusa, iju je biografiju proitala u dahu, uinila je zavjet predanja Isusu kao 'dua rtva'. Taj je zavjet svakodnevno ponavljala. Bolest je tinjala, a naglo je buknula 1933., da bi 1934. otjerala Mariju u postelju, koju vie do kraja ivota nije napustila. Postala je 'instrument u rukama Boga'. Njen je ivot bio 'ispatanje, patnja i ljubav za druge'.

Pokopana je na groblju u Viareggiou, da bi 1971. bila ekshumirana i prebaena u obiteljsku grobnicu, te na zahtjev puka i dozvolom Crkve, opet ekshumirana 1973. te prebaena u Firencu, u crkvu u Bazilici Navjetenja, gdje joj se grob i dandanas nalazi, na radost i aenje puka. (slika nadgrobne ploe)

U manje od 4 godine napisala je preko 11 000 stranica obine biljenice, tiskano u 10 velikih knjiga - ivot i misao Isusa Krista. U rukopisu nema niti jedne pogreno napisane rijei, nikakva precrtavanja, nikakva ispravljanja, sve je napisano kao u jednom dahu. Arheolozi, geografi, geolozi, egzegete i uope, teolozi, itaju te stranice, ostajui zapanjeni zbog ispravnosti, dubine i tonosti, koja se vidi sve do i najmanjih pojedinosti.

Autorica je vie puta izjavljivala da je ona samo 'glasnica' koja pie ono to vidi i uje, dok je 'razapeta na krevetu. 'Pjesma' nije njezina, ne pripada njoj, to joj je objavljeno, pokazano. Ona nije uinila nita drugo doli, samo opisivala ono to je vidjela, pripovijedala ono to je ula, jer je srcem, sa itavim srcem ene i pobone kranke, sudjelovala s vienjima. Marija Valtorta je imala srednju izobrazbu. Pri ruci je imala samo Bibliju i katekizam Pija X.

Tiskajte to djelo takvo kakvo jest. Tko ita, shvatiti e - rekao je papa Pio XII za to Djelo - 'Pjesma ovjeka-Boga', to ga je napisala Marija Valtorta. 1959. je djelo ispitao i odobrio nadbiskup Mons. Alfonso Carnici, ali je predloio da se prieka s izdanjem, dok ne dou pogodnija vremena. Skraeno Djelo je isprva izdano bez imena autora, da bi poslije Marijine smrti, bilo izdano pod njenim imenom. Bilo kako bilo, ovo je Djelo 'evanelje', koje niti zamjenjuje, niti ita mijenja od Evanelja, nego ga pria, upotpunjuje i osvjetljuje, s jasnim ciljem - poveanja ovjekove ljubavi prema Isusu i njegovoj Majci Mariji.

PRIPREMA ZA PASHU 539. idovi u Lazarovoj kui 18. prosinac 1946. Jedna velika znatna grupa Judejaca ue u Betaniju na velianstvenim ivotinjama. Bijahu to pisari i Farizeji, neki Saduceji i Herodovci, koje sam ve prije viala, ako ne grijeim, na gozbi u kui Ivane Kuse, kada su traili Isusa da se proglasi kraljem. Sluge su ih slijedile pjeice. Jahaa duina proe polako kroz gradi, a topot kopita odjekivae zrakom, zveckanje praporaca i glasovi mukaraca koji su izili iz svojih kua, itelji koji su s izvjesnom zapanjenou ovo promatrali, poklonili bi se duboko, te se odmah nakon toga grupirali i apui komentirali: 'Jeste li vidjeli?' 'Svi lanovi Sinedrija iz Jeruzalema!' 'Ne. Josip stariji i Nikodem nisu s njima.' 'Nisu niti znaajniji Farizeji.' 'Ni pismoznanci.' 'A koji je onaj na konju?' 'Sigurno idu do Lazarove kue.' 'Mora da je Lazar na rubu groba.' 'Ne shvaam zato Uitelj nije ovdje?' 'Kako to moe rei, ako ga oni u Jeruzalemu ele ubiti?' 'U pravu si. Tja, uvjeren sam da su ove guje dole da vide, je li Uitelj ovdje.' 'Neka je slava Gospodu, da nije!' 'Zna li, to su rekli mome muu, na trnici u Jeruzalemu. Neka se spremi, jer e se Uitelj uskoro proglasiti kraljem, a svi mi moramo biti spremni pomoi mu to su rekli? Pa, neku rije koja slii na kao da kaem neto i poaljem sve od kue i uinim se gazdaricom.' 'Zavjera?... Urota?... Ustanak?...' pitae oni, istovremeno pravei sugestije.

Jedan ovjek ree: 'Da, i meni su to isto rekli. Ali, ja im ne vjerujem.' 'Ali, oni koji to govore, uenici su Uiteljevi!...' 'Hm, nisam spreman povjerovati da e Uitelj koristiti nasilje, te svrgnuti Tetraha, uzurpirajui njegov tron, koji pravo ili krivo, ipak pripada obitelji Herodovaca. Trebao bi rei Joakimu da ne vjeruje svim tim glasinama' 'Ali, zna li da e svi koji mu pomognu biti nagraeni i na zemlji i na nebesima? Bila bih vrlo sretna kad bi moj mu bio meu njima. Imam veliku obitelj, a ivot je teak. Kad bi se barem mogao zaposliti meu slugama Kralja Izraelskoga!' 'Sluaj Rahela, mislim da bi mi bilo bolje da pripazim svoj vrt i svoje datulje. Oh, kad bi mi samo Isus rekao, tad bih sve ostavila i slijedila ga. Ali, kad bi mi to rekli drugi ljudi' 'Ali, oni su njegovi uenici.' 'Nikad ih nisam vidjela s njim, a Ne! Samo se pretvaraju da su janjad, ali njihove lukave njuke, ne mogu me u to uvjeriti.' 'Istina. Neke su se udne stvari dogodile u posljednje vrijeme, a oni uvijek kau da su ih Uiteljevi uenici prouzrokovali. Dan prije abata, neki su od njih presreli neku enu koja je nosila jaja na trnicu, te joj rekli: 'Trebaju nam ta jaja, u ime Uitelja Galilejca.' 'Vjeruje li da bi Uitelj takvo neto traio, budui on uvijek daje, a nikad ne uzima? I to ba On, koji bi mogao ivjeti meu bogataima, vie voli ivjeti meu sirotinjom. Pa dao je svoj ogrta gubavoj eni, koju je prethodno ozdravio i koju je Jakov sreo, a ona mu je sve ispriala.' Jo jedan ovjek prie grupi, a stajao je po strani i sluao. Ree: 'U pravu si. A to da velim za druge stvari? Da e Uitelj izazvati velike nevolje, jer e nas Rimljani kazniti, jer je On hukao narod na bunu? Vjerujete li to? Velim ne mislim da sam u prvu, jer sam star i mudar nego to velim onima koji nama sirotinji vele da e Uitelj osvojiti prijestolje kralja i otjerati Rimljane eli bih da to bude! Kad bi to bilo samo mogue! A oni koji ine nasilje u njegovo ime, oni koji nas potiu na ustanak obeavajui budue nagrade, oni koji bi eljeli da mrzimo Rimljane kao opasne ljude koji e nas samo uvaliti u nevolju, to su neprijatelji Rabijevi, te su uzrujani da ga unite, kako bi oni mogli trijumfirati. Ne vjerujte im! Ne vjerujte lanim prijateljima sirotinje! Jeste li vidjeli kako su samo bahato projahali? Skoro su me udarili kandijom to nisam odmah uklonio svoju ovcu, te sam ih tako malo zasmetao A vi velite da su nai prijatelji? Nikad! Oni su nae krvopije, a Bog to zabranjuje, oni su i njegove krvopije.' 'Poto ti ivi blizu Lazarovih polja, zna li je li umro?'

'Nije, iv je. Na granici je ivota Pitao sam Saru koja je brala aromatino bilje za njegovo pranje.' 'Pa, zato su onda doli?' 'Tko zna! Otili su pravo oko kue, obili kuu gubavaca, te otili prema Betlehemu.' 'Rekao sam vam! Doli su vidjeti je li Rabi ovdje! Da ga natjeraju na pogreku. Shvaate li to bi njima znailo da mu mogu nauditi? I to ba u Lazarovoj kui? Reci mi, Natane, taj Herodovac zar on nije prije bio ljubavnik Teofilove Marije?' 'Je, moda se ovako eli osvetiti Mariji' Jedan im djeai dotri. Vikao je: 'Koliko ljudi kod Lazarove kue! Dolazio sam od potoka s Levijem, Markom i Izaijom, pa smo ih vidjeli. Sluge su im otvorile vrata i preuzele stoku. A Maksimin je istrao pred njih, a druge su sluge dole i duboko se naklonile. Marta i Marija su izile iz kue da ih pozdrave, a pratile ih njihove djevojke. Htjeli smo nastaviti gledati, ali su zatvorili vrata, te su svi otili u kuu.' Djeak je bio vrlo uzbuen, zbog vijesti koje je donio i zbog onog to je vidio Odrasli su komentirali. 540. idovi s Martom i Marijom 19. prosinac 1946. Marta, premda je bila slomljena srca i iscrpljena, uvijek bijae ena koja je dobro primala goste, poastivi ih perfektnim ponaanjem istinske gradske dame. Tako je, kad je uvela grupu u jednu od hala, dala zapovijedi da se donese uobiajena okrjepa, tako da se gosti mogu osvjeiti. Sluge su se muvale oko gostiju i lijevale vrue napitke ili vina, te ih nudei lijepim voem, datuljama, groicama, neto kao nae slatko groe, perfektno sloeno u grozdove, tekui med, sve servirano na divnom posuu, amforama, kaleima, tanjurima i pliticama. A Marta je paljivo gledala da nitko ne bude zapostavljen, da, govorila je svojima da serviraju goste prema starosti i to svakog posebno, a svakom je gostu dobro poznavala ud. Zaustavila je jednog slugu, koji je krenuo k Helkaju s amforom punom vina i aom, te mu ree. 'Tobija, ne nudi mu vina, nego zaslaene vode i soka od datulja.' A drugom sluzi ree: 'Uvjerena sam da Ivan vie voli vino. Ponudi mu neka naa bijela vina.' A ona sam je posluila Ananiju, pismoznanca, toplim mlijekom, kojeg je zasladila velikom koliinom meda, rekavi: 'To e biti dobro za tvoj kaalj. rtvovao

si se to si amo doao, posebno jer si slab, a dan je hladan. ao mi je kad vas vidim tako zamiljene.' 'Marta, to je naa dunost. Eucerija je pripadala naem plemenu. Istinska idovka koja nam je svima na ast.' 'Vae sjeanje na asni spomen moje majke, godi mi srcu. Prenijeti u Lazaru vae rijei.' 'Ali, i mi ga elimo isto pozdraviti. On je tako dobar prijatelj!' ree Helkaj, s uobiajenom licemjernou, dok joj je prilazio. 'Pozdraviti ga? To je nemogue? On je tako iscrpljen!' 'Oh, neemo mu smetati. Hoemo li, prijatelji moji? Samo da mu poelimo zbogom s praga njegove sobe' , ree Feliks. 'Ne mogu, stvarno ne mogu to dopustiti. Nikodem je zabranio svaki umor i uzrujavanje.' 'Marta, samo pogled na naeg umirueg nee ga ubiti', ree Kalcebona. 'Jako bi nas raalostilo kad ga ne bi vidjeli i pozdravili.' Marta je uzrujana i oklijeva. Pogledava vrata, moda da ugleda Mariju, da je spasi i pomogne joj. Ali Marije nema. idovi su zamijetili njenu uzrujanost, te pismoznanac Sadok, pokaza na Martu: 'ini se da te naa posjeta uzrujava?' 'Ne, nikako. Imajte suuti za moj bol. Ve sam mjesecima kraj umirueg brata i nisam vie kadra ne znam se vie ponaati na domjencima, kao prije' 'Oh, nije ovo domjenak! Nismo ak ni oekivali da nas poasti! Moda moda neto eli skriti od nas, i stoga nam ne da vidjeti Lazara, te nam brani ulazak u sobu. Eh, to je oito! Ali, ne boj se! Za svakoga je bolesnika soba svetinja, vjeruj mi' ree Helkaj. 'Nema se to skriti u bratovoj sobi. Nema u njoj nita skriveno. Tamo je samo umirui, koji radi suuti treba biti poteen svih bolnih uspomena. A ti, Helkaj, i vi svi, svi ste bolna uspomena za Lazara', ree Marija svojim lijepim harmoninim glasom, kad se pojavila na vratima, drei jednom rukom zastor ustranu. 'Marija!' zakuka Marta moleivo, da je opomene. 'Pusti sestro. Govoriti u' Tad se obrati drugima: 'A da otkloni sve mogue vae sumnje, neka jedan od vas tako e biti samo jedna bolna

uspomena za mog brata poe sa mnom, ako mu pogled na umiruega nije odvratan i ako mu se ne povraa od vonja raspadajueg tijela.' 'Pa zar i ti sama nisi bolna uspomena za njega?' upita ironino Herodovac, kojega sam i prije viala, ali ne mogu se sjetiti gdje, izlazei iz kuta sobe i stavi pred Mariju. Marta uzdahnu, a Marija je izgledala kao ljuti orao. Oi su joj sijevale. Ponosno se uspravi, zaboravivi umor i alost koji joj savie tijelo, te s izgledom uvrijeene kraljice ree: 'Da, i ja sam uspomena. Ali, nikako tuna kao vi. Ja sam spomen Bojeg milosra, a Lazar kad mene vidi, umire u miru, jer zna da predaje svoj duh u ruke Beskrajnog Milosra.' 'Ha, ha! Prije nisi tako govorila. Tvoja vrlina! To moe govoriti onima koji te ne poznaju' 'Ali, ne tebi, zar ne? Ali, ba u tebi kazati, svaka ptica svome jatu leti. U onim danima, bila sam kraj tebe, bila sam kao ti. Sad sam blizu Svetoga, te sam postala estita.' 'Marijo, ono to je uniteno, ne moe se ponovo izgraditi.' 'Zapravo, ti, svi vi, vie ne moete izgraditi prolost. Ne moete izgraditi ono to ste unitili. Vi osobno ne moete, jer me straite. Nitko ne moe, tko je uvrijedio moga brata, kad se onomad alio, a sad se pretvarate da ste njegovi prijatelji, i to zbog vae podle nakane.' 'Oh, smiona si eno. Mora da je Rabi iz tebe istjerao mnogo demona, ali nije te nita uinio ljubaznijom!', ree jedan koji je imao oko 40 godina. 'Ne, Jonatane sine Anin, nije me oslabio. Uinio me jo jaom sa smionou ene koja je potena, ene koja eli postati opet estita, pa je presjekla sve veze s prolou i zapoela novi ivot. Hajde! Tko ide vidjeti Lazara?' Marija je odluna kao kraljica. Svima njima dominira svojim iskrenou, bez imalo milosra ak i prema sebi. Meutim, Marta je izgubljena, sa suzama u oima, moleivo gleda Mariju, neka uuti. 'Ja u ii!' ree Helkaj, uzdahnuvi kao rtva, a lukav je kao zmija. Oboje izioe van. Ostali se obrate Marti: 'Tvoja sestra jo uvijek ima isti karakter. Ali, ne bi se smjela tako ponaati. Ona ima toliko grijeha za oprostiti', ree Urijel, rabi iz Giskale, onaj koji je kamenjem gaao Isusa. Pod bievima ovakvih rijei, Marta zadobi snagu i ree: 'Bog joj je oprostio. Niije drugo oprotenje nije ni potrebno. A njezin sadanji ivot, primjer je svijetu.' Ali njena smionost ubrzo splahne, te ponovo briznu u

pla. Jecala je plaui: 'Okrutni ste! Prema njoj i prema meni Nemate milosra za nau prolost, a ni za sadanju tugu. Zato ste doli? Da nas vrijeate i alostite?' 'Ne eno, ne. Samo da pozdravimo velikog Judejca koji umire. Ni iz kakva drugog razloga! Ne smije krivo shvaati nae nakane. Od Josipa i Nikodema smo uli da se stanje pogoralo, pa smo doli kao to su i oni, dva velika prijatelja Rabija i Lazara. Zato s nama postupa drugaije, budui volimo Rabija i Lazara, kao i oni? Niste fer. Moete li zanijekati da su njih dvojica dola s Ivanom, Eleazarom, Filipom, Jouom i Joakimom da vide kako je Lazar, a i Manae je dolazio?...' 'Nita ne nijeem, ali sam iznenaena kako ste dobro informirani. Nisam ni mislila sa vam je unutranjost neke kue svetinja. Nisam ni znala da tamo ima novo pravilo, tj. da ispitujete i pijunirate intimne stvari neke obitelji Oh! Oprostite mi! Uvrijedila sam vas! alost me otupila, a vi ste je pogorali.' 'Oh, razumijemo te eno. A ba zbog toga to smo predmnijevali da e biti otupljena od plaa, zato smo i doli, da ti damo dobre savjete. Poalji nekoga po Uitelja. I juer je sedam gubavaca dolo hvaliti Gospoda jer ih je Rabi ozdravio. Poalji po Njega, pa neka ozdravi Lazara.' 'Moj brat nije gubavac', povika Marta grevito. 'Jeste li ga zato doli vidjeti? Jeste li zato doli? Ne, nije gubavac! Pogledajte moje ruke. Lijeila sam ga godinama i nema nikakve gube na meni. Moje su ruke zaprljane ljekovitim biljem, ali ja nisam gubava. Nemam' 'Smiri se eno. A tko kae da je Lazar gubav? Te, tko bi ikako i posumnjao u tako grozan grijeh u tebi, da ti skriva gubu? A misli da te ne bi kamenovali, da si zgrijeila, bez obzira na tvoju mo? Samo da izvrimo propisane preglede, skroz smo pripremljeni pregledavati nae oeve i majke, nae supruge i djecu Ja Jonatan Uzijelov, velim ti to.' 'Naravno! Istina! A sad ti velimo, radi ljubavi koju imamo prema tebi, prema tvojoj majci i Lazaru, poalji po Uitelja. Zato trese glavom? Misli li da je prekasno? to? Ti, Marta, vjerna uenica, nema vjere u Njega? To je loe! Zar si poeka sumnjati?' ree Arhelaj. 'Ti blasfemini pismoznane! Ja vjerujem u Uitelja, kao to vjerujem u istinskog Boga!' 'Pa, zato onda ne bi pokuala? On je ve uskravao mrtve Bar, tako kau Moda ne zna gdje je? Ako eli, mi emo ga potraiti, pomoi emo ti', ree Feliks na intuitivan nain.

'Ne! Ljudi u Lazarovoj kui sigurno znaju gdje je Rabi. eno, reci nam iskreno, pa emo otii i potraiti ga, dovesti emo ti ga, pa emo i mi biti prisutni na udu, da se zajedno radujemo, sa svima vama' ree Sadok, iskuavajui Martu. Marta oklijeva, skoro je popustila iskuenju. Drugi inzistiraju, dok ona veli: 'Ne znam gdje je stvarno ne znam Otiao je prije nekoliko dana, pozdravio se s nama, kao onaj koji odlazi na dulje vrijeme Lake bi mi bilo, kad bi znala gdje je Da bar znam Ali ne znam, to je prava istina.' 'Jadnice! Ali, mi emo ti pomoi Mi emo ti ga dovesti', ree Kornelijus. 'Ne, nije neophodno. Uitelj o njemu govorite, zar ne? Uitelj je rekao da se moramo nadati van svake nade, i to samo u Boga. A to i inimo', zagrmi Marija, dok se vraala s Helkajem, koji se odmah odvoji od nje i ode prema trojici Farizeja, sagnuvi se, neto im aptae. 'Po onome to ujem, Lazar umire!' ree Doras, koji bijae jedan od te trojice. 'Pa to? Neka umre! Neu opstruirati Boje djelo, te u posluati Rabija.' 'Pa to oekuje nakon njegove smrti, budalasta eno?' ree prezrivo Herodovac. 'to? ivot!' Glas joj je uzvik apsolutne vjere. 'ivot? Ha, ha! Budi iskrena. Zna da on nema mo protiv istinske smrti, a u svojoj budalastoj ljubavi prema Njemu, ne eli da se to sazna.' 'Izlazite svi van! Marta vam je to trebala rei, ali je preslaba i boji vas se. Ja se samo bojim uvrijediti Boga, koji mi je oprostio. A umjesto Marte vam velim, izlazite svi van. U ovoj kui nema mjesta za one koji mrze Isusa Krista. Van! Idite u svoje maglovite jazbine! Svi van! Ili u pozvati sluge da vas izbace, kao krdo neistih prosjaka!' Marija je sva zajapurena u svom gnjevu. Judejci kliznue ispred ene na najkukavniji nain. Istina je da je ta ena izgledala kao bijesni arhaneo Dok su naputali dvoranu i prelazili prag, prooe pored Marije, koja ih je strijeljala pogledom. Napokon se dvorana isprazni. Marta skliznu na tepih, briznuvi u pla. 'Zato plae sestro? Ne vidim zato bi trebala' 'Oh, uvrijedila si ih a i oni su uvrijedili tebe, uvrijedili su nas a sad e se osvetiti i '

'Tiho, glupao! Zbog ega oekuje osvetu? Zbog Lazara? Prvo moraju odluiti, a prije nego to urade Nitko se ne osveuje ovjeku koji nije nita uradio! Na nama? Jesmo li mi ovisni o njima? Nae imanje nee ni dirnuti. Sjena Rima je nad njima. Pa to onda? A da su ak i spodobni za takvo neto, zar obje nismo mlade i snane? Zar ne moemo raditi? Zar Isus nije sirotinja? Zar na Isus nije radnik? Zar mu neemo vie sliiti, ako postanemo radnici? Trebala bi se ponositi da postane takva! Nadati se tome! Moliti Boga za to!' 'Ali to su ti rekli' 'Ah, to su mi rekli! Istina je, a ja sam je ponavljala. Bila sam neista. Sad sam novoroeno janje Pastira! A prolost je mrtva. Doi, doi vidjeti Lazara.' 541. Marta alje slugu da obavijesti Isusa 20. prosinac 1946. Jo sam uvijek u Lazarovoj kui i vidim Martu i Mariju kako izlaze u vrt, a prati ih poprilino star ovjek, koji izgleda vrlo dostojanstveno. Rekla bih da nije idov, jer mu je lice glatko izbrijano, kao to je obiaj kod Rimljana. im su se malo udaljili od kue, Marija ga upita: 'Pa, Nikomede, to misli o naem bratu? Vidimo da je ozbiljno bolestan Reci nam' ovjek rairi ruke u gesti rezignacije i nepopravljivosti situacije, zastade i ree: 'Ozbiljno je bolestan Otkada vas posjeujem, nikad vas nisam obmanjivao. Kao to znate, sve sam pokuao, ali nema vajde. I ja sam se, da nadao. Nadao sam se da e bar reagirati na bolest ako se bude dobro hranio i njegovao lijekovima koje sam za nj pripremio. Pokuao sam i s trovanjem koje uva krv od kvarenja i koje podrava ovjekovu snagu, prema starim kolama velikih majstora medicine. Ali, bolest je jaa nego sredstva koja smo koristili za lijeenje. Ovakve su bolesti kao korozije, one unitavaju ovjeka. A kad se bolest pokae na vani, unutranjost kostiju je ve zahvaena, i ba kao trule stabla, koja se penje iz korijena ka kronji, tako i ovdje, bolest se iri iz njegovih stopala po cijelom tijelu' 'Ali, samo su mu noge zahvaene' ree plaljivo Marta. 'Da, ali visoka temperatura uzrokuje bolest drugih dijelova tijela, onih koje ti misli da su zdravi. Pogledaj ovu granicu koja je otpala sa stabla. Izgleda kao da je spaljena samo ovdje, gdje je prelomljena. Ali, gle (on je rukom razmrvi). Vidi? Pod korom, koja je jo uvijek glatka, granica je trula sve do vrha, a ini se da je jo iva, jer na sebi jo uvijek ima par zelenih listova.

Jadne sestre, sad Lazar umire! Bog je va otac, a bogovi i polubogovi nae medicine ne mogu nita uiniti ili ne ele nita uiniti. Govorim vam o vaem Bogu. Zato predviam da mu je kraj blizu, jer je temperatura visoka, a to je znak trovanja njegove krvi koje dolazi od neredovitih otkucaja srca, i od nedostatka stimulansa i od reakcije kvara u svim njegovim organima. Kao to vidite, ne uzima vie nikakve hrane, ne moe zadrati nimalo, a ako malo zari nita ne asimilira u sebe. To je kraj Vjerujte meni lijeniku koji sam vam dobrostiv, jer se sjeam vaeg oca Teofila Sad je najpoeljnije za Lazara da brzo umre takva je bolest strana. Ve tisuama godina takve bolesti unitavaju ovjeka, a ovjek ih ne moe iskorijeniti. Samo bi Bog mogao, ako' Tad zastade, pogleda ih i protrlja svoju obrijanu bradu. Zamiljen je. Tad ree: 'Zato ne pozovete Galilejca? On vam je prijatelj. On ga moe izlijeiti, jer on moe sve. Pregledavao sam ljude koji su ve bili gotovi, a on ih je ozdravio. Neka udna sila istjee iz njega. To je neki misteriozni fluid koji oivljava i skuplja sve razbacane reakcije, te ini da se obnove Ne znam. Znam da sam ga slijedio, pomijean s narodom, pa sam vidio udesne stvari Poaljite po njega. Ja sam poganin. Ali potujem misterioznost vaeg naroda. A bilo bi mi drago, kada bi on mogao uiniti, ono to ja ne mogu.' 'Nikomede, on je Bog. Zato to moe. Sila koju ti zove fluid je njegova volja Boga', ree Marija. 'Ne ismijavam vau vjeru. Ba suprotno, potiem je da dostigne nemogue granice. U svakom sluaju itali smo da su nekad bogovi silazili na zemlju. Ja nikad to nisam vjerovao ali, s ovim umom lijenika i znanstvenika, moram priznati da je tako, jer Galilejac radi takva ozdravljenja, koja samo bog moe' 'Ne bog, Nikomede. Istinski Bog', inzistirae Marija. 'Dobro, kako eli. A ja u vjerovati u njega i postati u njegov sljedbenik, ako vidim Lazara uzdignuta od mrtvih. Jer ve sad moramo govoriti o uskrsnuu, radije nego o ozdravljenju. Dakle, poaljite po njega hitno jer, ako nisam budala, umrijeti e u roku najvie tri dana. Rekoh 'najvie', ali moe biti i krae.' 'Oh, voljela bih da mogu! Ali ne znamo gdje je' ree Marta. 'Ja znam gdje je. Jedan mi je njegov uenik, koji je iao da se nae s njim, a vodio mu je neke bolesnike, a dva od njih bijahu moji pacijenti, taj mi je uenik rekao da je Isus kraj Jordana, blizu gaza. Moda vi znate to mjesto bolje od mene.' 'Ah, mora da je u Salomonovoj kui!' ree Marija.

'Je li to daleko?' 'Nije, Nikomede.' 'Tad odmah poaljite slugu, da mu kae neka doe. Ja u se poslije vratiti, te u ovdje ostati da vidim njegovu akciju na Lazaru. Zbogom dame. I ohrabrite se meusobno.' Lijenik im se nakloni i ode k izlazu, gdje ga je sluga ekao, uvajui njegova konja. 'Marijo, to da radimo?' upita Marta, nakon to je lijenik otiao. 'Posluati emo Uitelja. Rekao nam je da poaljemo po njega, nakon to Lazar umre. A tako emo i uraditi.' 'Ali, kad umre kakve koristi imamo od Uitelja kad amo doe? Slaem se, samo e utjeiti naa srca. Ali, to se tie Lazara!... idem poslati slugu da ga obavijesti!' 'Ne. Upropastiti e udo. Isus nam je rekao da se moramo nadati i vjerovati usprkos svake stvarnosti. Ako tako budemo postupili, imati emo udo, sigurna sam u to. Ako tako ne budemo radili, Bog e nas ostaviti s pretpostavkom da mi sami moemo bolje, pa nam nee nita uiniti.' 'Ali, zar ne vidi koliko Lazar trpi? Zar ga nisi ula, kad je doao k svijesti, kako ezne vidjeti Uitelja? Ti si tvrda srca, ako ne eli dozvati Uitelja naem jadnom bratu, tu njegovu posljednju elju. Jadni na brat. Uskoro neemo imati brata. Nemamo oca, nemamo majku, neemo imati ni brata. Obitelj je unitena ostale smo same, kao dvije palme usred pustinje.' Marta je svladana alou, te mi se ini da je pala u histeriju, u tipinom istonjakom stilu, udarala se po licu i upala si kosu. Marija je zgrabi. Zapovijedi joj da uuti, te ree: 'Smiri se! Tiina! Moe te uti! Vie ga volim od tebe, a mogu se kontrolirati. Izgleda kao luda. Tiina! Time nita ne moe promijeniti. Ako se tako ponaa ne bi li mene dotakla, grijei. Razmisli. Moje je srce slomljeno, ali ono slua: ustraje u poslunosti.' Marta je svladana snagom svoje sestre i njenim rijeima, malo se smiri, ali sve u alosti, zajauka: 'Majko! Oh, majko moja! Utjei me, otkada si umrla, nemam mira. Ako si ovdje, majko! Ako te ova alost nije ubila. Ako si ovdje, vodi nas i mi emo te sluati, jer svijet nas oh!' Marija promijeni boju i glasno proplaka, izgledala je izgubljeno, te je krila ruke. Marta je pogleda i ree: 'Kad nam je majka umirala, traila je da obeam da u paziti na Lazara kao majka. Da je ona ovdje'

'Ona bi posluala Uitelja, jer je bila ba takva ena. Uzalud me pokuava dirnuti. Moe mi kazati da ubijam majku bolima koje joj zadajem. Kaem ti, u pravu si. Ali ako eli da velim da si ti u pravu, to to treba dovesti Uitelja, velim ti, u krivu si. Uvijek u rei, Ne! A ja vjerujem da me iz Abrahamova krila, majka blagoslivlja i odobrava mi ovo. Hajdemo u kuu.' 'Nita nemamo. Nita nije ostalo!' 'Sve imamo. Mora rei - sve. ula si Uitelja, a ini mi se da si paljivo sluala, a sad nita od toga ne moe ponoviti. Zar uvijek nije govorio da samo ljubav i poslunost ine od nas Boju djecu i batinicima njegova kraljevstva? Pa kako onda moe rei da smo ostali bez svega, ako imamo Boga i posjedujemo Kraljevstvo po naoj vjernosti? Oh, istina je da ovjek mora biti ogrezao u zlu, kao to sam ja bila, da bi onda znao kako biti, kako vrsto eljeti biti ogrezao u dobru, u poslunosti, nadi, vjeri i ljubavi!...' 'Dopustila si da Judejci ismijavaju i bacaju aluzije protiv naeg Uitelja. ula si ih prekjuer' 'A ti misli na ono graktanje vrana i pijukanje onih leinara? Pusti neka ispljunu to skrivaju u srcu. to ti je svijet znai? to je svijet u usporedbi s Bogom? Gle, svijet je manje od ove bube u blatu, koja je ukoena ili zatrovana ovim blatom koje je posisala, i koje ovako gazim', te estokim udarcem pete zgazi konjsku bubu, koja je sporo puzala po ljunku staze. Tad uze Martu za ruku i ree: 'Uimo u kuu i' 'Bar dopusti da obavijestimo Uitelja. Poaljimo nekoga da mu velimo da Lazar umire, bez da ita drugo navedemo' 'Kao da mu mi trebamo ita rei! Kao da on to ne zna! Ne! Beskorisno je! Rekao nam je: 'Pozovite me kad Lazar umre.' A tako emo i uraditi. Ali, ne prije nego Lazar umre.' 'Nikome nije stalo do moga bola! Bar ti' 'Prestani plakati. Ne mogu to vie podnijeti' U svojoj vlastitoj tuzi, Marija se ugrize za usnu, sakri suze, kako bi ohrabrila svoju sestru.' Iz kue istri Marsela praena Maksiminom: 'Marta! Marijo! Brzo! Lazaru nije dobro. Vie nita ne odgovara' Sestre brzo pourie u kuu a ubrzo se zauo Marijin jaki glas, kako izdaje naredbe, a sluge tre s lavorom, lijekovima i toplom vodom, apui i gestikulirajui od tuge... Nakon silnog uzbuenja nastupi polako mir. Vidjela sam sluge kako meusobno potiho razgovaraju, s gestama duboke depresije. Neki su tresli

glavama, neki ih podizae u zrak gledajui u nebo, te rekoe: 'To je tako', neki su plakali, a neki se jo nadae udu. Marta se opet pojavi. Bijela je kao kre. Ogleda se da vidi slijedi li je tko. Gleda sluge koje se tjeskobno tiskaju oko nje. Opet se okrene da vidi da li itko dolazi iz kue. Tad ree jednom sluzi: 'Doi sa mnom.' Sluga naputa grupu i slijedi je do pergole od jasmina. Marta govori, stalno pogledajui prema kui, a mogla se vidjeti kroz gusto isprepletene grane, te ree: 'Sluaj me paljivo. Kad sve sluge uu natrag u kuu, a ja u im dati naredbe kako bi ih zabavila, ti otii u staju, uzmi najbrega konja i osedlaj ga Ako te netko sluajno vidi, reci da ide po lijenika Nee rei la, a ja te nisam uila da lae, jer te uistinu aljem po blagoslovljenog Lijenika Ponesi neto krmiva za konja, te neto hrane za sebe, i ovaj novac ako ti zatreba. Izii kroz mala vrata, i kad ode malo od kue idi kroz njive, gdje kopita nee odjekivati. Tad idi cestom za Jerihon, te galopiraj bez zastoja, ak i po noi. Jesi li razumio? Ne smije zastati. Mladi e ti mjesec obasjavati put. Sjeti se da je ivot tvog gospodara u tvojim rukama i da ovisi o tvojoj brzini. Pouzdajem se u te.' 'Gospodarice, sluiti u vam kao vjerni rob.' 'Idi do Bethabarskog gaza. Prijei rijeku i idi do sela poslije Betanije, preko Jordana. Zna gdje je u poetku Ivan esto krtavao.' 'Znam gdje je to. I sam sam tamo iao na proienje.' 'Uitelj je u tom selu. Svatko e ti pokazati kuu gdje je ugoen. Ali bilo bi bolje da slijedi obalu rijeke, umjesto da ide glavnim putem. Nitko te nee zamijetiti, a i sam e pronai kuu. To je prva na jedinom putu u selo, koji vodi iz okolice ka rijeci. Ne moe pogrijeiti. To je niska kua, bez terase ili gornjeg kata, s vrtom otraga. Kad dolazi s rijeke, vrt je ispred kue, a vrt je okruen ivicom i malim drvenim vratima. Je li jasno? Ponovi mi glavno' Sluga paljivo nabraja. 'U redu. Moli da za razgovor s Uiteljem, nasamo, pa mu reci da te alje gospodarica, kako bi ga obavijestio da je Lazar ozbiljno bolestan, da umire, da vie ne moemo ekati, da ga Lazar eli vidjeti, te ga zamoli da odmah doe. Jesi li shvatio?' 'Da, jesam, gazdarice.' 'Tad se odmah vrati, tako da nitko ne primijeti da te nema. Sa sobom ponesi lampu, trebati e ti kad se smrai. Idi, budi brz, galopiraj, tjeraj konja do iznemoglosti, ali se brzo vrati s Uiteljevim odgovorom.' 'Hou gazdarice.'

'Idi sad! Vidi! Svi su uli u kuu. Idi odmah. Nitko te nije vidio da se sprema. Sama u ti donijeti neto hrane. Idi! Ostaviti u ti je na pragu malih vrata. Idi! I neka je Bog s tobom. Idi!...' Marta ga tjeskobno gura, te zabrinuto otri prema kui, ali se ubrzo iskrada kroz zadnja vrata na junoj strani kue, sa zaveljajem u rukama, hoda uz ivicu do prvog prolaza, okree se i nestaje 542. Lazarova smrt 21. prosinac 1946. Otvorili su sva vrata i prozore u Lazarovoj sobi, kako bi mu olakali disanje. Lazar je bio u komi slinoj smrti, od koje ga je razlikovalo samo lagano disanje. Oko njega bijahu Maksimin, Marsela, Naomi, te njegove sestre, koje su pazile na svaki mig umiruega. Svaki put su smrtni bolovi skupljali njegova usta, kao da umirui hoe neto rei, zjenice su mu se djelomino vidjele ispod poluotvorenih kapaka, a sestre bi se nadvijale nad njega, da uhvate koju moguu rije, pogled ali uzalud. Nije bilo niega, do li pokreta bez koordinacije, neovisna o volji umiruega. To bijahu pomaci trpeeg mesa, ba kao to preznojavanje ini da se umirui ljudi sjaje, a groza trza njihova tijela, koate prste, inei da izgledaju kao skupljena panda. Lazara su sestre stalno zvale, sa svom ljubavlju u glasu. Ali njegovo ime i njihova ljubav sudarae se s barijerom pokojnikove umne neosjetljivosti, a jedino smrtna tiina bijae odgovor. Naomi je plakala, neprestano stavljajui tople opeke umotane u vuneno platno blizu stopala umiruega, koja mora da su bila skroz hladna. Marsela je u ruci drala au, u koju je umakala komadi tanka platna, a Marta je time vlaila bratove suhe usnice. Marija je drugim komadom platna brisala obilan znoj, koji se cijedio niz koato lice, te je brisala ruke i dlanove umiruega. Maksimin je bio naslonjen o visoki tamni ormar kraj Lazarova kreveta. Stajao je iza Marije i gledao, dok je Marija bila nagnuta nad bratom. U sobi nije bilo nikoga drugog. Vladala je mrtva tiina, kao da su u praznoj kui, u pustoi. Sluavke koje su donosile zagrijane opeke, bijahu bose, te nisu pravile buku dok bi hodale po mramornom podu. inile su se kao prikaze. Nakon nekog vremena, Marija ree: 'ini mi se da su mu ruke toplije. Gle Marta! Usne mu nisu vie tako blijede.' 'Da. A ini se da i die slobodnije. To sam ve neko vrijeme zamijetio' ree Maksimin.

Marta se nadvije nad brata i tiho ga zvae, vrlo toplim tonom: 'Lazare. Lazare! Oh! Gledajte! Marijo! ini mi se da se nasmijao i da otvara oi. Bolje mu je! Marijo! Bolje mu je! Koliko je sati?' 'Sat nakon zalaza sunca.' 'Ah!' te Marta ustade, stavljajui ruke u molitvenom stavu na prsa, podiui pogled uvis, s vidljivom gestom, nijeme, ali povjerljive molitve. Osmjeh joj obasja lice. Drugi su je gledali sa zaprepatenjem, a Marija joj ree: 'ini se da sam propustila to te to veeras tako razgalilo' te namjesti sumnjiav i tjeskoban izraz lica. Marta nije nita odgovorila, ali je zauzela istu pozu kao i prije. Ue sluavka sa zagrijanim opekama, te ih predade Naomi. Marija joj ree: 'Donesi dvije lampe. Smrauje se, a elim ga vidjeti.' Sluavka tiho izie, te se ubrzo vrati s dvije upaljene lampe, jednu postavi na ormari blizu Maksimina, a drugu na stol zakren povojima i uskim amforama, kraj druge strane kreveta. 'Oh, Marijo! Marijo! Stvarno je manje blijed!' 'I ne izgleda tako iscrpljeno. Oivljava!' ree Marsela. 'Daj mu jo malo tih kapi toga zainjena vina koje je Sara pripremila. ine mu dobro', ree Maksimin. Sa vrha ormara, Marija uze visoku amforu uska vrata, oblika kao kljun ptice, te paljivo izli nekoliko kapi vina na Lazarove poluotvorene usne. 'Marijo lake. To ga moe uguiti' savjetova Naomi. 'Oh, progutao je! Jo eli. Gle, Marta, gle, plazi jezik, trai jo' Svi se nadvie nad bolesnika, i Naomi ga pozva: 'Dragi! Pogledaj svoju dadilju, o blagoslovljena duo!' te se pomakne naprijed i poljubi ga. 'Gle, gle Naomi, pije tvoje suze! Jedna mu je pala blizu usnice, osjetio je, potraio i polizao.' 'Oh, moj dragane! Da imam mlijeka koje je davno presuilo, istiskala bih ga za te kap po kap, moje malo janjece, ak kad bih morala istisnuti srce i onda umrijeti!' Shvatila sam da je Naomi, inae Marijina dadilja, bila i Lazarova.

Na vratima se pojavi sluga i ree: 'Gazdarice, Nikomed se vratio.' 'Dovedi ga! On e nam pomoi da ga oporavimo.' 'Gle, gle! Otvara oi i mie usne' ree Maksimin. 'Stie mi prste!' povika Marija. Savi se nad bolesnika i ree: 'Lazare, Lazare. uje li me? Zna li tko sam?' Lazar stvarno otvori oi i pogleda, nesvjestan pogled, ali opet pogleda. S potekoom pomie usne i ree: 'Majko!' 'Ja sam Marija! Tvoja sestra!' 'Majko!' 'Nije te prepoznao i zove majku. Umirui uvijek to ine' ree Naomi, ije je lice bilo obliveno suzama. 'Ali on govori. Nakon dugo vremena on govori. To je stvarno dobro poslije e biti dobro. Oh! Moj Gospode, nagradi svoju slukinju!' ree Marta jo jednom s gestom arke povjerljive molitve. 'Ali, to ti se dogodilo? Jesi li vidjela Uitelja? Je li ti se ukazao? Marta, reci mi, olakaj mi!' ree Marija. Nikomedov dolazak sprijei odgovor. Svi se oni obrate lijeniku, rekavi mu kako je nakon njegova odlaska Lazaru postalo gore, toliko da je bio na rubu smrti, ustvari smo mislili da je mrtav, a tada, nekom pomoi uspjeli smo ga povratiti, ali samo da prodie. A sad maloprije, sa zainjenim vinom koje je pripremila jedna ena, Lazar je postajao topliji, te je progutao neto kapi i pokuao je piti, a otvorio je i oi i progovorio Svi su uglas govorili lijeniku, a on ih je s nekom skeptinom mirnoom lijenika, pustio neka svoje govore. Napokon, kad su zavrili, ree: 'U redu. Da vidim.' Dok se pribliavao krevetu, malo ih odgurnu ustranu, te im ree da prinesu svjetlo i zatvore prozor, jer e razotkriti pacijenta. Nagne se nad njega, pozove ga, ispitivae ga, micao je amo tamo lampu ispred Lazarova lica, koji sad otvori oi i ini se da izgledae zapanjen na sve ovo. Tad ga razotkri, ispitivae njegovo disanje, otkucaje srca, temperaturu i ukoenost udova Oni svi zabrinuto iekivae njegov sud. Nikomed ponovo pokrije pacijenta, zamiljeno ga promatrae. Tad se okrenu k prisutnima i ree: 'Nepobitno je da je povratio malo snage. Otkada sam ga zadnji put vidio, malo se poboljao. Ali nemojte se zaluivati, to nije nita do li privremeno poboljanje prije smrti. Siguran sam u to, kao to sam siguran da mu je doao kraj. Vratio sam se samo

da mu olakam smrt, da ne bude tako bolna, koliko mogu ili da vidim udo, ako ste Jeste li ita poduzeli?' 'Da, Nikomede, jesmo' ree Marta prekinuvi ga. A da ga preduhitri da dalje pita, ree: 'Ali, zar nisi rekao da e unutar tri dana ja' Marta proplaka. 'Rekoh da sam lijenik. Stalno se kreem meu agonijama i suzama. Ali stalni pogled na bol, jo uvijek me nije uinila bezdunim. A danas pripremao sam vas prilino dugo nejasnim sastankom ali moje medicinsko znanje me upozorava, da e kraj brzo doi, a moje srce predstavlja istinu kao alosnu obmanu. Sad! Budite hrabre iziite nikada ne znamo koliko umirui razumiju' Lijenik ih izgura van, dok su oni plakali, te ponovi: 'Hrabro, samo hrabro.' Maksimin ostade s umiruim Lijenik je takoer iziao kako bi pripremio neke lijekove, kako bi uinio pacijentu agoniju podnoljivijom. Ree: 'Predviam, da e smrt biti vrlo bolna.' 'Oivi ga! Oivi ga bar do sutra. Kao to vidi Nikomede skoro e no. To nije nikakav problem za tvoju nauku, da odri pacijenta ivim bar jedan dan! Neka ostane iv!' 'Gospoo, uiniti u sve to mogu. Ali kad fitilj dogori, nita ne moe zapaliti plamen!' odgovori lijenik, te izie. Sestre se zagrle, neprestano plau, ali je Marija vie plakala. Sestra joj je imala srce koje se nada Iz sobe zaue Lazarov glas, jedan glasni autoritativni glas za tako bolesna ovjeka. Zvao ih je: 'Marta! Marijo! Gdje ste! elim ustati. elim se obui! elim rei Uitelju da sam ozdravio! Moram ii Uitelju. Pripremite kola! Odmah! I brzog konja. Sigurno je Uitelj taj koji me je ozdravio' Lazar je brzo govorio, naglaavajui svaku rije, sjedei na postelji, gorio je od visoke temperature, pokuavajui se dii iz postelje, a Maksimin ga je zaustavljao, te ree sestrama koje su utrale u sobu: 'Bunca!' 'Ne! Pusti ga. udo! udo! Oh! Tako sam sretna da sam to izazvala! im je Isus saznao! Boe naih otaca, budi blagoslovljen i hvaljen zbog svoje moi i zbog tvog Mesije' Marta je pala na koljena, bijae van sebe od sree. U meuvremenu je Lazar nastavio govoriti, potican sve vie i vie temperaturom, a Marta to nije shvaala. Lazar nastavi: 'Kad sam bio bolestan, tako je esto dolazio posjetiti me. Zato je fer da odem do njega i da mu velim: 'Ozdravio sam'. Ozdravio sam! Nema vie bolova! Zdrav

sam. elim ustati. elim ii. Bog eli iskuati moju mirnou. Ljudi e me zvati novim Jobom' Lazar zauze mudri stav, te uini iroku gestu, nastavi: 'Gospodina je dirnula Jobova pokora pa mu je udijelio dvostruko vie nego je imao prije. A Gospodin je blagoslovio Jobove zadnje godine vie nego li poetne a ivio je sve do' Ne, nisam ja Job! Bio sam usred vatre, a On me je izvukao. Bio sam u utrobi udovita i izvuen sam na svjetlo. Dakle, ja sam Jona, i ja sam tri mladia Danijelova' Netko je pozvao lijenika i on ue. Pogleda pacijenta i ree: 'To je delirij. To sam i oekivao. Zatrovanost krvi utjee na mozak.' On pokua polei Lazara, ree ostalima da ga vrsto dre, te ponovo izie kako bi pripremio medikamente. Lazar je tad postao poprilino nestrpljiv zbog toga to su ga drali, a ponekad bi i plakao kao dijete. 'Stvarno je u ludilu' ree Marija. 'Nije. Nitko od vas nita ne shvaa. Ne moete povjerovati. Naravno, kad ne znate Ali moj Uitelj je svjestan da Lazar umire. Da Marijo, ja sam ga obavijestila! Uinila sam to bez tvoga znanja' 'Ah, bijedo! Unitila si udo!' povika Marija. 'Ne! Kao to vidi, Lazar se poeo bolje osjeati, kada je Jona stigao do Uitelja. Bunca naravno slab je, a mozak mu je jo uvijek oslabljen smru koja ga je ve zgrabila. Ali Lazar ne bunca kao to lijenik misli. Posluaj ga! Jesu li to rijei osobe u ludilu!' Lazar je sad govorio: 'Doao sam do ruba groba, te sam kuao kako je gorka smrt, a tad mi Gospodin ree da je zadovoljan mojom pokorom te mi vrati ivot i vrati me mojim sestrama. Opet u moi sluiti Gospodinu i posvetiti se Marti i Mariji Mariji! Tko je Marija? Marija je Isusov dar sirotom Lazaru Rekao mi je Ajme, koliko je otada prolo! 'Tvoj oprost e uiniti vie nego ita. On e mi pomoi.' Obeao mi je: 'Ona e biti tvoja radost.' A tog sam dana bio uzrujan, jer je donijela amo svoju sramotu, blizu Svetoga, a koje je rijei On koristio kako bi je dozvao natrag! Mudrost i Milosre su se zdruili kako bi joj dotakli srce A drugi dan, kad me je naao kako nudim sebe za njeno otkupljenje?... elim ivjeti i radovati se sa svojim Otkupiteljem i sa svojim sestrama! elim s njom hvaliti Gospodina! Potoci suza, uvreda, sramote, gorine sve me je to probadalo i ubijalo zbog nje Ovdje je vatra, vatra pei! Vraa se sa svojim uspomenama Marija Teofilova i Eucerijina, moja sestra, prostitutka! Mogla je biti kraljica, a postala je prljavtina, koju ak i svinje gaze. A kako je umrla moja majka. Nije se ufala ii meu narod, a bez da je ne ismijavaju. I to sve zbog nje! Gdje si bestidnice? Je li ti nedostajalo kruha moda, pa si se morala prodavati? to si to posisala s mlijekom

dojilje? to te je majka uila? Poudi od dadilje? Grijehu od majke? Odlazi! Sramoto nae obitelji!' Lazar je vikao. ini se da je poludio. Marsela i Naomi pourie zatvoriti vrata, te navui teke zavjese kako bi priguili zvuk, dok je lijenik nastojao zarezati venu, kako bi smirio delirij, koji je postajao sve ei. Marija je bila prostrta po tlu, plakala je pod jakim optubama umirueg brata, koji je nastavljao: 'Jedan, dva, deset ljubavnika. Sramota Izraela je ila iz zagrljaja u zagrljaj majka joj je umirala, a ona se radovala u svojim opscenim avanturama ivotinjo! Krvopijo! Isisala si majci ivot! Unitila si nau radost. Marta je zbog tebe bila rtva. Nitko ne eli oeniti sestru prostitutke. Ja.. ah! Ja! Lazar, vitez, sin Teofilov mangupi iz Orfela su esto pljuvali za mnom! 'Evo suuesnika preljubnice i prostitutke', pisari i Farizeji su esto otresali svoju odjeu, oznaavajui tako da odbacuju grijeh kojeg sam ja bio pun, jer sam bio tvoj brat i u kontaktu s tobom. Rabini su esto vikali kad bih se penjao u Hram 'Evo grjenika! Onaj koji ne kanjava i ne sprjeava krivca i sam je krivac', a ja sam se kupao u znoju pod estokim pogledima sveenika Vatra. Ti! Izrigala si vatru koja bijae u tebi, jer si sama demon. Marijo. Ti si prljavtina. Ti si prokletstvo. Ti si vatra koja se na svakog lijepi, jer tvoja vatra potie mnoge vatre, a kad prolazi, u svoju mreu hvata pohotnike koji se u njoj bacakaju kao uhvaene ribe Zato te nisam ubio? Gorjeti u u paklu, jer sam ti dopustio da uniti mnoge obitelji, sablazni tisue' 'Tko je rekao: 'Jao ovjeku koja sablanjava narod?' Tko je to rekao? Ah! Uitelj! elim Uitelja! elim da doe, da mi moe oprostiti! elim mu rei da je nisam mogao ubiti, jer je volim Marija je bila sunce u naoj kui elim Uitelja! Zato nije ovdje? Ne elim vie ivjeti! Ali, elim da mi bude oproteno za sablazan to sam ga izazvao, doputajui ovoj skandaloznoj da ivi. Ve me omataju vatreni plamenovi. Donijela je poudu, dovela mrnju na nas, da mi spali tijelo. Maknite pokriva, odnesite sve! Gorim! Gori mi i tijelo i dua! Izgubljen sam zbog nje! Uitelju! Uitelju! Oprosti mi! Zato ne dolazi? Ne moe ni doi u Lazarov dom, jer je ovo jazbina, sve zbog nje pa, elim zaboraviti. Sve. Nisam vie Lazar. Dajte mi malo vina. Solomon veli: 'Dajte vina onome kome je srce slomljeno, neka se napije i zaboravi svoju bijedu, da se vie ne sjea svoga bola.' Ne elim se vie niega sjeati. Svi kau: 'Lazar je bogat, najbogatiji u Judeji.' To nije istina! Sve je to slama. To nije zlato. A kue? One su oblaci. A njegovi vinogradi, oaze, vrtovi, tijesci za masline? Nita. Obmana. Ja sam Job. Nemam nita. Imao sam biser. Prekrasan! Neprocjenjiv! Ona je bila moj ponos. Zvala se Marija. Vie je nemam. Sirotinja sam. Najsirotiji od svih najobmanutiji. I Isus me je takoer obmanuo. Jer, rekao mi je, da e mi je vratiti, umjesto toga ona je gdje je ona? Eno je. Izraelka, ki svete majke, izgleda kao

poganka! Polugola, pijana, luda a oko nje, opor ljubavnika, s pogledima koji ne silaze s golog tijela moje sestre a ona uiva biti tako oboavana i uena. elim se popraviti zbog mojeg zloina. elim proi Izraelom i kazivati: 'Ne prolazite blizu kue moje sestre. Njena je kua staza za pakao, te silazi u ambis smrti.' Tad elim otii do nje i zgaziti je. Jer je pisano: 'svaka neasna ena biti e zgaena kao smee na putu.' Oh! Ima li snage stati preda me koji sad umirem kao nepotovani ovjek, uniten od tebe? Nakon to sam ponudio svoj ivot kao otkupninu za tvoju duu, a bez neke vajde? Pita li me koliko me to stajalo? Koliko sam elio da ne umre tako? Ovako sam te elio: kao estitu Suzanu. Kae da su te iskuavali? Pa, zar nisi imala brata da te brani? Suzana, koja je bila sama samcata, je odgovorila: 'Radije u umrijeti nevina u vaoj moi, nego zgrijeiti u oima Gospodnjim', a Bog je dao da njena nevinost zasja. Ja bih izgovorio potrebite rijei onima koji su te kuali, i branio bih te. Umjesto toga, ti si pobjegla. Judita je bila udovica i ivjela je u zabiti, nosei kostrijet i postei, a svatko ju vrlo cijenio, jer se bojala Gospodina. Narod je o njoj pjevao: 'Ti si slava Jeruzalema, radost Izraela, ast nae rase, jer si djelovala kao mukarac, hrabro, jer si ljubila estitost, a nakon to si postala udova vie nisi imala nijednog mukaraca. Eto zato te je ruka Gospodnja ojaala, te e ostati zauvijek blagoslovljena.' Da je Marija postala kao Judita, Gospodin bi me ozdravio. Ali, on me ne moe ozdraviti, zbog nje. Eto zato nisam pitao da budem ozdravljen. Nema uda tamo gdje je ona. Ali, nije nita umrijeti, patiti. Patio bih ovako i deset puta vie, te isto toliko puta umro, samo da je spasim! Oh! Najsvetiji Boe! Spreman sam trpjeti sve smrti i sve boli, ali spasi mi Mariju! Samo da uivam jo koji asak u njenu drutvu, samo jedan sat, kad je postala sveta i ista kao u djetinjstvu! Samo jedan sat radosti! Da se ponosim njom, zlatni cvijetak moga doma, ljubazna gazela blagih oiju, noni slavuj, ljubljena grlica elim da doe Uitelj, da mu velim to elim: Mariju! Mariju! Doi! Marijo! Kako je alostan tvoj brat, Marijo! Ali, ako doe, ako se otkupi, alost e mi se pretvoriti u radost. Potraite mi Mariju! Na kraju sam! Umirem! Marijo! Svjetla! Zraka ja guim se Oh! Koji osjeaj!' Lijenik uini gestu i ree: 'To je kraj. Nakon delirija, smrtni hropac. Ali, opet mu se moe povratiti svijest i razum. Priite mu blie. To e ga usreiti.' Lijenik poloi Lazara lagano na postelju, iscrpljen, dirnut, ode do Marije, koja je leala na podu i plakala. Ree: 'Idi, i umiri ga.' Podie je s poda, i odvede do postelje. Lazar je zaklopio oi. Ali, mora da je jako trpio. Cijelo mu je tijelo na mahove drhtalo. Lijenik je nastojao pomoi mu svojim napitcima Tako proe neko vrijeme.

Lazar otvori oi. ini se da se nita ne sjea to je govorio, jer je sad svjestan. Smije se svojim sestrama, te pokuava uzeti njihove ruke, kako bi odgovorio na njihove poljupce. Postao je smrtno blijed. Promrmlja: 'Hladno mi je' a zubi mu cvokou, dok nastoji pokriti lice pokrivaem. Promrmlja: 'Nikomede, ne mogu vie podnositi bolove. Vukovi mi jedu stopala i prodiru mi srce. Kako je to bolno! A ako je ovo agonija, kakva je tek smrt? to da radim? Oh! Samo da je Uitelj ovdje! Zato niste poslali po njega? Sretno bih umro u njegovu krilu' Lazar zaplae. Marta baci otar pogled na Mariju. Marija je shvatila znaenje pogleda, te jo uvijek skrena bratovim mahnitanjem, svjesna je i klei kraj postelje, naginje se kako bi poljubila Lazarovo elo, te govori: 'Ja sam kriva. Marta je htjela prije dva dana poslati po Uitelja, a ja joj to nisam dopustila, jer nam je Uitelj rekao, neka ga obavijestimo samo nakon to umre. Oprosti mi! Ja sam uvijek bila uzrok svih tvojih boli A ipak te volim, ljubim te brate moj. Nakon Uitelja, ljubim te vie nego ikoga, a Bog zna da ne laem. Reci da si mi oprostio moju prolost, da zadobijem mir' Lijenik je prekori: 'Gospoo! Pacijent nisu potrebne dodatna uzbuenja.' 'To je istina Reci mi da mi oprata to nisam pozvala Isusa' 'Marijo, Isus je amo dolazio zbog tebe a jo e dolaziti zbog tebe jer ti zna kako se ljubi vie nego itko Ti si me ljubila vie nego ostali ivot uivanja mi nije dan nije mi dan radost koju sam zbog tebe iskusio blagoslivljam te velim ti da si dobro uradila to si posluala Isusa nisam to znao znam velim dobro je Pomozi mi da umrem! Naomi neko si znala kako da me uspava Marta blagoslovljena moj mir. Maksimin s Isusom. Isto. Za me moj dio sirotinji Isusu za sirotinju I oprostite svi Ah! Koji neizdrivi bolovi!... Zraka!... Svjetla!... Sve se trese oko vas ima neko svjetlo, zasljepljuje me Gledam vas Govori glasno' Lazar je poloio ljevicu na Marijinu glavu, a desnicu je dao u Martine ruke. Dahtao je Paljivo ga podigoe na poviene jastuke, a Nikomed mu dade srknuti malo kapi nekog napitka. Glava mu se njihala i klatila u smrtnoj agoniji. Jedini znak ivota bijae njegovo disanje. Lazar opet otvori oi i pogleda Mariju, koja mu je drala glavu, te joj se nasmija i ree: 'Majko! Vratila si se Majko! Govori! Tvoj glas zna Boju tajnu Jesam li sluio Gospodinu?...' Marija tiho proapta glasom djevojice: 'Gospodin ti veli: 'Doi k meni, moj dobri i vjerni slugo, jer si sluao svaku Moju rije, i ljubio si Rije koju sam poslao.' 'Ne ujem. Govori glasnije!'

Marija ponovi malo glasnije 'Uistinu je majka!...' ree Lazar, povjerljivo naslanjajui glavu na sestrino rame Vie nije govorio. Samo drhtaji na mahove, samo znojenje i teko dahtanje. Sad nesvjestan za zemaljsko, privreno, Lazar je tonuo u sve veu smrtnu tamu. Vjee mu padoe na staklaste oi, u kojima su sjale njegove zadnje suze Marija povie: 'Nikomede! Gore mu je! Postao je hladan!...' 'Gospoo, za nj je sad smrt olakanje.' Marta ree: 'Odri ga u ivotu! Isus e sigurno sutra doi. Mora da je odmah krenuo. Moda je uzeo i slugina konja ili neku drugu ivinu.' Tad ree sestri: 'Oh! Da si me samo ranije pustila' Tad grevito naredi lijeniku: 'Dri ga na ivotu!' Lijenik rairi ruke. Pokuavao je s medikamentima, ali Lazar vie nita nije gutao. Smrtna mu se borba poveavala tu je zastoj srca 'Oh! Ovo vie ne moemo podnositi!' ree Naomi plaui. 'Da, duga je to agonija' ree lijenik. Ali, jedva da je prestao govoriti, kad pacijent iznenada izvi tijelo u luku, te se nakon toga skljoka na postelju. To bijae zadnji Lazarov dah. Sestre zavikae vidjevi taj trzaj, povikae kad vidjee njegov kolaps. Marija dozivae brata, ljubei ga. Marta se prilijepila za lijenika, dok se on nadvijao nad mrtvim tijelom. Lijenik ree: 'Mrtav je. Sad je prekasno za oekivati ikakvo udo. Nema se vie to oekivati. Prekasno!...Dame, ja odlazim. Nema vie vajde da ostajem ovdje. Brzo uinite pokop, jer je tijelo ve u stanju raspadanja.' Lijenik zatvori oi mrtvacu, pogleda ga i ree: 'Kakva nesrea! Bio je olienje estitosti i umnosti. Nije trebao umrijeti!' Okrene se prema sestrama, nakloni se i pozdravi ih: 'Ave, moje dame!' te izie. alosno ridanje ispuni sobu. Marija je izgubila samokontrolu, te se baci na bratovo tijelo, viui od grinje i molei ga za oprotenje. Marta je plakala u Naominu naruju. Tad Marija povika: 'Nisi imala vjere ili poslunosti! Ja sam ga prvo ubila, a ti si ga sad ubila! Ja, s mojim grijesima, ti, sa svojim neposluhom!' ini se da je Marija poludjela. Marta je podie, zagrli i ispria joj se.

Maksimin, Naomi i Marsela nastojae ih oboje urazumiti i smiriti. Uspjeli su u tome kad su spomenuli Isusa njihov se bol stia, a dok se soba punila uplakanim slugama, uoe i oni koji su bili odgovorni za pripremu tijela za ukop, dvije su sestre odvedene u drugu sobu, da daju oduka svojoj alosti. Maksimin ih je tamo odveo. Ree: 'Umro je na kraju druge none strae.' A Naomi ree: 'Mora biti sutra rano pokopan, prije zalaza sunca, jer zapoinje abat. Kae da Uitelj eli svean i dostojanstven pokop' 'Da, to tebi preputam Maksimine. Sva sam rastresena', ree Marta. 'Idem i poslati u sluge svim ljudima kojih se tie, i ovima u okolici i onima koji su daleko. Svima u dati potrebna nareenja' ree Maksimin i ode. Sestre su plakale zagrljene. Vie si nisu nita predbacivale. Plakale su i nastojale utjeiti jedna drugu Prolo je nekoliko sati. Le je pripremljen u sobi: dugo tijelo umotano u povoje pod sudarijem. 'Zato je ve tako prekriven!' uzviknu Marta prijekorno. 'Gospodarice smrad izlazi iz nosa, a kad ga pomaknemo, baca tamnu krv' ree sluga ispriljivo. Sestre su jo glasnije zaplakale. Lazar je jo dalji pod tim povojima jo jedan korak prema smrtnoj zabaenosti. Sestre su probdjele cijelu no plaui kraj lea, sve do zore, kad banu sluga koji je iao k Isusu. Sluga izgleda potiteno, informira ih o svom brzom putovanju, te nosi vijest da Isus dolazi. 'Je li rekao da dolazi? Je li nas prekoravao?' pita Marta. 'Nije gospoo. Rekao je: 'Doi u. Reci im da u doi i neka imaju vjere.' A prije toga je rekao: 'Reci im da ne brinu. Ta bolest nije na smrt, nego je za slavu Boju, da se Njegova mo proslavi u Njegovu Sinu.' 'Je li ba tako rekao? Jesi siguran?' pita Marija. 'Gospodarice, cijelim sam putem ponavljao njegove rijei.' 'Sad idi. Umoran si. Sve si dobro uinio. Ali, sad je prekasno!...' ree Marta s uzdahom, te im je ostala nasamo sa sestrom, prasne u suze.

'Zato, Marta?...' 'Oh! Razoarana sam zbog njegove smrti! Marijo! Marijo! Zar ne sumnja da Uitelj ovaj put nije pogrijeio? Pogledaj Lazara, uistinu je mrtav! Nadali smo se preko svake nade, ali uzalud. Kad sam poslala po Isusa, sigurno sam pogrijeila, jer Lazar je bio vie mrtav nego iv. A naa vjera nije dobila rezultat ili nagradu. A Uitelj nam poruuje da ovo nije smrtna bolest! Znai, ni Uitelj vie nije Istina? Nije vie Oh! Ovo je kraj svega!' Marija je krila prste. Nije znala to da odgovori. injenice su injenice ali, nije nita kazala. Nije rekla ni jednu rije protiv Isusa. Plakala je. Stvarno je izgledala iscrpljeno. Marta je imala fiks ideju u svom srcu: da je previe odgaala. 'To je tvoja greka' ree prijekorno. 'Isus je tako elio iskuati nau vjeru. Posluhom. Slaem se, ali isto tako neposluhom nae vjere, da mu pokaemo da vjerujemo da je On jedini koji moe i koji mora uiniti udo. Jadni moj brat! A toliko je elio da doe Uitelj! Bar da ga vidi! Jadni Lazar! Jadni moj brat!' Njeno se plakanje pretvori u jaukanje, a stapalo se s jaukanjem slugu i slukinja u pokrajnjim sobama, kao to je i bio obiaj u istonjaka 543. Sluga iz Betanije predaje Isusu Martinu poruku 22. prosinac 1946. Ve je pala no, kad je sluga podboo konja, te krenuo du rijeke kroz grmlje, puei se od znoja, prelazei razliku izmeu rijeke i puta koji je vodio u selo. Slabine konja su totalno znojne od brza i duga tranja. Na vale mu izbija pjena, a glavom mae i zadihano die. Jaha je sad na uskom putu, te uskoro stie do kue. Sluga skoi s konja, sveza ga za ogradu i povika. Sa stranje strane kue pojavi se Petrova glava, koji na svoj osoran nain povika: 'Tko zove? Uitelj je umoran. Nije ve dugo imao nimalo mira. No je. Vrati se sutra.' 'Ne elim nita od Uitelja. Zdrav sam, ali moram mu rei par rijei od nekoga.' Petar doe naprijed i ree: 'Od koga, ako nema nita to pitam? Neu nikoga pustiti bez prave identifikacije, posebno ne one koji vonjaju na Jeruzalem, kao ti.' Petar je sporo prilazio sluzi, sumnjao je na sve, a posebno kad je vidio bogato opremljenog vranca. Ali kad stade pred njega, bijae zapanjen: 'Ti? Zar ti nisi Lazarov sluga?' Sluga nije znao to da odgovori. Gazdarica mu je rekla da jedino govori s Isusom. Ali, apostol je bio skroz odluan da ga ne pusti proi. Poto je

znao da Lazarovo ime ima jako znaenje na apostole, predomisli se i ree: Da, ja sam Jona, Lazarov sluga. Moram razgovarati s Uiteljem.' 'Je li Lazar dobro? Je li te on poslao?' 'Nije, nije dobro. Ali ne gubimo vrijeme. Moram se to prije vratiti.' A kako bi uvjerio Petra, ree: 'U Betaniju su doli lanovi Sinedrija' 'lanovi Sinedrija! Doi! Ui!' te mu otvori vrata, govorei: 'Uvedi konja! Napojiti emo ga i dati mu malo trave.' 'Sa sobom imam neto krmiva, ali trava e biti bolja. Poslije emo ga napojiti, sad bi mu moglo koditi.' Uoe u veliku sobu gdje su postelje, te svezae konja u kutu, zatitivi ga od propuha. Sluga ga pokri ponjavom, koja je bila privezana uz sedlo. Dade mu malo krmiva i trave, koju je Petar, ne znam otkuda donio. Izioe ponovo van, te Petar uvede slugu u kuhinju. Sluga je zatraio vode, ali mu Petar dade malo toplog mlijeka, kojeg je uzeo iz lonca s vatre. Dok je sluga pio i grijao se kraj vatre, Petar, koji je bio heroj u savladavanju znatielje, ree: 'Mlijeko je bolje od vode. Jesi li cijelim putem iao bez zaustavljanja?' 'Da, bez zaustavljanja. A isto u tako i nazad.' 'Mora da si umoran. A moe li to konj izdrati?' 'Nadam se. U svakom sluaju, kad se budem vraao, neu galopirati kao kad sam dolazio.' 'Uskoro e mrkla no. Mjesec je ve visoko Kako e prijei rijeku?' 'Nadam se da u stii prije nego mjesec zae. Inae u morati ekati u umi sve do zore. Ali, prvo moram tamo stii.' 'A onda? Dug je put od rijeke do Betanije. A mjesec rano zalazi. Tek je u prvoj etvrti.' 'Imam dobru lampu. Posvijetliti u i onda polako. Nije vano kako u sporo napredovati, ali u svakako biti blie kui' 'Hoe li malo sira i kruha? Imamo malo. Imamo i malo ribe, ja sam je ulovio, jer ovdje ostao s Tomom. Ali, sad je Toma otiao donijeti neto kruha od ene koja nam pomae.' 'Ne, neu vas liiti niega. Imam malo hrane za put, ali sam bio edan, te mi je bilo malo hladno. Sad sam u redu. Ali, hoe li ii po Uitelja? Je li unutra?'

'Da, unutra je. Da nije ovdje, rekao bih ti. U toj je sobi, odmara se, jer toliki mu dolaze ak se bojim da bi se moglo razglasiti i da bi ga Farizeji mogli smetati. Uzmi jo malo mlijeka. Mora dati vremena konju da pojede i da se odmori. Sav je znojan i srce mu lupa kao loe privezano jedro.' 'Ne, vi trebate mlijeko. Tako vas je mnogo.' 'Da, ali s iznimkom Uitelja, koji toliko govori da ga prsa bole, i s iznimkom starijih, mi, koji smo jai, vie volimo tvrdu hranu. Uzmi malo. To je ovje mlijeko koje nam je dao jedan starac. Kad smo ovdje, enama nam ga donosi. Ali, ako elimo vie, svatko nam je eljan ponuditi ga. Vole nas, pomau nam. I reci mi: je li bilo puno lanova Sinedrija?' 'Oh! Skoro su svi doli, a i neki drugi ljudi s njima: Saduceji, Farizeji, bogati Judejci, neki Herodovci' 'A zato je su svi ti ljudi doli u Betaniju? Je li bio Josip s njima? A Nikodem..? 'Nisu. Oni su doli prije, Manae je takoer doao. Ostali nisu bili Gospodinovi prijatelji.' 'Eh! Vjerujem ti! Ima samo par lanova Sinedrija koji ga vole! Ali to su zapravo htjeli?' 'Da pozdrave Lazara, tako su rekli kad su doli' 'Hm! Kakva udna prijaznost! Uvijek su potali Uitelja za svaku sitnicu Pa Vjerujmo da je tako Jesu li dugo ostali?' 'Dosta dugo. A bili su uzrujani kad su odlazili. Nisam radio u kui, pa nisam posluivao kod stolova. Ali druge sluge u kui su mi rekle da su razgovarale s gazdaricama, htjeli su vidjeti Lazara. Helkaj je uao u Lazarovu sobu i' 'Ta hulja!...' procijedi Petar kroz zube. 'to veli?' 'Oh! Nita! Nastavi. Je li razgovarao s Lazarom?' 'Mislim da je. Otiao je s Marijom. Ali kasnije, ne znam zato Marija je postala ljuta, a sluge koje su se tamo motale, vele da ih je smiono izbacila' 'Tako i treba! Dobro je uinila! A one su te poslale amo?'

'Ne gubimo vie vrijeme imune Jonin.' 'U pravu si. Doi.' Petar ga odvede do vrata i pokuca, govorei: 'Uitelju, doao je Lazarov sluga koji s tobom eli razgovarati.' Isus ree: 'Pusti ga unutra.' Petar otvori vrata, pusti slugu unii, zatvori vrata i povue se, stade kraj kamina, kako bi umrtvio svoju znatielju. Isus je sjedio na rubu svog malog kreveta u jednoj sobici, gdje je jedva bilo mjesta za krevet, a prije je to bila smonica, jer je na zidu jo bilo kuka i polica. Isus pozdravi, osmjehnuvi se sluzi, koji je kleknuo kraj njega: 'Mir s tobom' Tad nadoda: 'Kakve mi vijesti nosi? Ustani i govori.' 'Poslala su me gazdarice da ti velim da odmah doe, jer je Lazar vrlo bolestan, a lijenik veli da umire. Mole te Marta i Marija, a mene su poslale da ti velim: 'Doi, jer ti ga sigurno moe izlijeiti.' 'Reci im da ne brinu. Ova bolest nije smrtna, nego je za Boju slavu, da se njegova mo proslavi po Njegovu Sinu.' 'Ali, Lazarovo stanje je vrlo ozbiljno. Uitelju! Tijelo mu je napala gangrena, te ne uzima vie nikakve hrane. Iscrpio sam konja da stignem amo u najkraem moguem vremenu' 'Nije vano. Tako je kako ja velim.' 'Ali, hoe li doi?' 'Doi u. Reci im da u doi i da imaju vjere. Reci im da vjeruju i to apsolutno. Jesi razumio? Idi. Mir tebi i onima koji te alju. Opet ti velim: 'Moraju imati vjeru. Apsolutnu vjeru. Idi.' Sluga pozdravi i povue se. Petar odmah pouri k sluzi i ree: 'Bio si brz. Mislio sam da ete dugo razgovarati' Petar ga paljivo pogleda Lice mu je gorilo od elje da sazna to je bilo, ali se suzdri. 'Idem. Hoe li mi dati malo vode za konja? Tad u otii.' 'Doi. Uzmi vode imamo cijelu rijeku, zbog naeg dobrog zdenca' ree Petar drei lampu dok je iao pred slugom do zdenca.

Napojie konja. Sluga ukloni ponjavu s konja, provjeri uzde, kolan, sedlo i uzengije. Sluga objasni: 'Tako je puno i jako galopirao. Ali sve je u redu. Zbogom, imune Petre, i moli za nas.' Izvede konja i drei ga za uzde ode do ceste, stavi nogu u uzengiju i namjeravae se popeti na konja. Petar ga uhvati za lakat i ree: 'Samo me jedno zanima: ima li kakve opasnosti za Uitelja da ostane ovdje? Jesu li prijetili? Jesu li htjeli od sestara izvui gdje se Uitelj nalazi? Reci mi, u ime Boje!' 'Nema imune. Nema. Nita takvoga nisu rekli. Doli su zbog Lazara sumnjali smo da su doli da vide je li Uitelj tamo i da li je Lazar gubav, jer je Marta vikala da nije gubav i plakala je Zbogom imune. Mir s tobom.' 'I tebi i tvojim gazdaricama. Neka te Bog prati na povratku' Petar ga je gledao kako odlazi te ubrzo nestade na kraju ceste, jer je sluga vie volio ii glavnom cestom, jer je bila ista mjeseina, nego da ide mranim umskim stazama du rijeke. Petar ostade zamiljen. Tad zatvori vrata i vrati se u kuu. Ode do Isusa, koji je jo uvijek zamiljen sjedio na postelji, oslonivi se na rubove postelje. Meutim, kad zau Petra da dolazi, ustade. Petar ga upitno pogleda. Isus se na to nasmija. 'Smije se Uitelju?' 'Tebi se smijem, imune Jonin. Sjedi ovdje, blizu mene. Jesu li se ostali vratili?' 'Ne, Uitelju. ak ni Toma. Mora da je naao nekoga za akule.' 'Sve je to u redu.' 'U redu je da akula? U redu je to ostali kasne? A On ak i previe govori. On je uvijek veseo! A drugi? Uvijek sam zabrinut dok se ne vrate. Uvijek se bojim.' 'ega, moj dragi imune? Nitko nam nee nauditi, jer jo nije vrijeme. Vjeruj mi imune. Opusti se i oponaaj Tomu koji je uvijek veseo. Ti si naprotiv neko vrijeme stalno vrlo tuan.' Prezirem svakoga tko te voli, a ne ponaa se tako! Dovoljno sam star i razmiljam vie nego ovi mlai. I oni te vole, ali oni su mladi i bezbrini Ali ako mene vie voli kad sam radostan, onda u biti radostan, potruditi u se. Ali da bi bio takav, daj mi neki razlog. Gospodine, reci mi istinu.

Pitam te na koljenima (Petar uistinu klekne), to ti jer rekao Lazarov sluga? Da te trae? Da ti ele nauditi? Da' Isus poloi ruku na Petrovu glavu i ree: 'Ne, imune. Nita takvo. Doao mi je rei da je Lazar vrlo loe, te smo samo o tome razgovarali.' 'Stvarno?' 'Stvarno, imune. A ja sam im rekao da moraju vjerovati.' 'Ali, jesi li znao da su tamo bili lanovi Sinedrija?' 'to je i prirodno! Lazar je veliki dostojanstvenik. A prema naim obiajima, takva se ast iskazuje monim ljudima, kad su na samrti. imune, ne uzbuuj se previe.' 'Ti stvarno misli da to nisu koristili kao izliku da te?' 'Da vide jesam li tamo. Pa, nisu me pronali. Razvedri se, ne boj se tako, kao da su me ve uhvatili. Doi blie, kraj mene, jadni moj imune, kojega ne mogu razuvjeriti, da mi se nita nee dogoditi dok ne doe vrijeme za to, a koje je Bog odredio, a tada me nita nee moi obraniti od zla' Petar se baci pred Isusa i zagrli ga, te ga poljubi i ree: 'Tiho! Ne govori to! Ne govori mi neto takvo! Ne elim to sluati!' Isus se oslobodi Petrova zagrljaja, te proapta: 'Ne eli takvo neto ni uti? To je greka! Ali, ao mi te je Petre, pouj budui si ti jedini ovdje, samo ti i ja znamo to se dogodilo. Shvaa me?' 'Da, Uitelju. Neu nita drugima spomenuti.' 'Koliko te rtve takvo neto stoji?' 'rtve? Kakve, rtve? Zadovoljstvo mi je biti ovdje. Imao sve to nam je potrebno.' 'rtve da nita ne kae drugima, da ne govori, da ne postavlja pitanja, da bude gdje je i Juda da nisi na jezeru ali Bog e te za sve nagraditi.' 'Oh, a to si mislio Umjesto jezera imam rijeku i to mi je dosta. to se tie Jude imam Tebe koji odluuje umjesto njega a to se tie ostaloga To su trice! Nita! A one mi pomau da postanem manje znatieljan i vie nalik tebi. Kako sam radostan to sam ovdje s tobom. U tvom naruju! Cezarova palaa bi bila manje ljepa od ove kue, samo da sam ovdje s tobom.'

'to ti zna kako izgleda Cezarova palaa? Jesi je vidio?' 'Ne, i nikada ni neu. Nije me ni briga. Ali, zamiljam je velikom, prostranom, lijepom, punom lijepih stvari ali i prljavtine. Pretpostavljam, kao i cijeli Rim. Ne bih tamo ostao, ak da me pokriju i zlatom!' 'Gdje, u Cezarovoj palai ili u Rimu?' 'U oboje, prokletstvo!' 'Ali, ba zato to su takvi, moraju biti evangelizirani.' 'A to oekuje od mene da radim u Rimu?! To je velika stijena! Nema se tamo to raditi, osim ako ti ne doe, tada' 'Doi u. Rim je glavni grad svijeta. Kad osvoji Rim, osvojio si svijet.' 'Ii e u Rim?! Tamo e se proglasiti Kraljem?! Moj Boe! To je udo!' Petar ustade i s uzdignutim rukama stade pred Isusa, koji se smijeio, te mu odgovori: 'Ii u u Rim u mojim apostolima. Ti e ga osvojiti za mene. A ja u biti s tobom. Ali, netko je vani. Hajdemo Petre.' 544. Lazarov pogreb 23. prosinac 1946. Vijest o Lazarovoj smrti mora da je imala isti efekt, kao kad strljen upadne u konicu. U Jeruzalemu je svatko samo o tome priao. Dostojanstvenici, trgovci, obian svijet, sirotinja, graani, ljudi iz okolnih drava, stranci koji su bili na proputovanju, ali su poznavali ovdanje prilike, stranci koji ovdje bijahu po prvi puta, te pitahu tko je ovjek ija smrt uzrokuje toliki pokret naroda, Rimljana, legionara, osoblja, Levita i sveenika, Grupice ljudi su stalno razgovarale, razliitim izrazima. Neki su govorili hvale, neki su plakali, neki su se osjeali jo veim prosjacima, jer je umro njihov dobrotvor, neki su kukali: 'Nikada vie neu imati takva gospodara' , neki su spominjali njegove zasluge, neki su opisivali njegovo bogatstvo i ljubaznost, usluge, slube i urede njegova oca, ljepotu, kraljevsko porijeklo i bogatstvo njegove majke. Neki su naprotiv, spominjali obiteljske dogaaje koje bi ovjek htio da drugi ne znaju, posebno kad je Lazar bio upleten u njihove patnje Grupe ljudi su se uspinjale u Judeju, komentirajui oajne vijesti razloga Lazarove smrti, o mjestu pokopa, o Kristovoj odsutnosti, jer mu je Lazar bio najbolji prijatelj i najvei dobrotvor. Prevladavala su dva miljenja:

prvo, da se sve tako dogodilo zbog loeg postupanja prema Isusu od strane Sinedrija, Farizeja i Judejaca i drugo, da se Uitelj konano suoio sa stvarnom smru, te je zbrisao, jer ovdje njegovo lukavstvo nema moi. Bez ikakve pronicljivosti, ovo drugo miljenje ovjek moe razumjeti, a ogoravalo je mnoge koji su odgovarali: 'Jesi li i ti Farizej? Ako jesi, pazi se, jer Sveti se ne smije proklinjati u naoj prisutnosti. Vi odvratne guje, leglo hijena i levijatana! Tko vam je platio da blatite Mesiju?' Ulicama su odjekivale prepirke, uvrede, bilo je i udaranja, zajedljivih primjedbi upuenih bogato odjevenim Farizejima i pismoznancima, koji bi prolazili dajui si znaenje bogova, bez da bi i pogledali obian puk. Ljudi su vikali u njihovu korist ili protiv njih, u korist ili protiv Mesije. A koliko puno optuaba! 'Ovaj je ovjek rekao da je Isus lani prorok! On je sigurno plaen novcem onih zmija koje su upravo prole!' 'Njihovim novcem? Trebao si rei, naim novcem! iaju nas i peljee za tako 'dostojanstvene' svrhe! Ali gdje je Isus? elio bih vidjeti je li' 'Zbrisao je! Ali, neka je Bog blagoslovljen, mi se moramo udruiti i djelovati. Oni su previe drski.' Drugi pak razgovor: 'uo sam te i znam te, rei u ljudima to si govorio na sudu!' 'Ja pripadam Kristu, te mi gospodar demona ne moe natetiti. Ako eli, moe pozvati i Anu i Kajfu, a moda e im to pomoi da postanu poteniji.' A ovaj odgovora: 'Ja? Veli da sam krivokletnik i bogohulnik jer slijedim ivoga Boga? Ti si krivokletnik i bogohulnik, jer si Ga uvrijedio i progonio. Znam te. Vidio sam te i uo. Pokvareni klevetnie! Doi! Evo ti' te poe amarati Judejca, ije je sivkasto lice postajalo sve crvenijim. 'Kornelijuse, imune, gledajte! Maltretiraju me!' ree drugi, obraajui se grupi lanova Sinedrija. 'Izdri to s vjerom i ne prljaj ruke i usne na abatsku veer' ree jedan od zvanih ljudi, bez da se i okrenuo i pogledao nesretnika, kome je grupa ljudi grubo dijelila pravicu ene su vikale i zvale mueve da se ne kompromitiraju. Lagionari su patrolirali i kopljima rastjerivali ljude, prijetei uhienjem i kaznama. Lazarova smrt je bila okida, da ljudi daju oduka napetosti koja se ve dugo nakupljala u srcima

lanovi Sinedija, glavari, pismoznanci, Saduceji i bogati Judejci prolazili su nehajno, lukavih izraza lica, kao da je sve ovo beznaajno. A to je vrijeme odmicalo, guva i nervoza se sve vie poveavala. 'Pouj ovo, ovi ljudi ovdje, vele da Krist ne moe izlijeiti bolesnike. Ja sam bio gubav, a sad sam zdrav. Zna li tko su oni? Nisam iz Jeruzalema, ali ih u ove zdanje dvije godine nisam nikada vidio meu Kristovim uenicima.' 'Oni tamo? Samo da pogledam onoga u sredini! Ah! Huljo i lopove! Ti si onaj koji mi je proli mjesec doao i ponudio mi novac u Kristovo ime, kao da Krist unajmljuje ljude da bi osvojio Palestinu. A sad veli Ali, zato si ga pustio da pobjegne?' 'Jesi vidio? Kako su samo neposluni! A skoro su me zgrabili! Moj je punac u pravu! Tamo je glavar Josip s Ivanom i Jouom. Hajdemo da ih pitamo je li istina da Uitelj okuplja vojsku. Oni su pravedni i sigurno znaju.' Svi poure ka trojici lanova Sinedrija, te im postavljahu pitanja. Josip Arimatejski, kojeg su ljudi cijenili i voljeli sluati, ree: 'Ljudi, idite doma. ovjek na ulicama moe samo zgrijeiti. Ne svaajte se. Ne tucite se. Gledajte svoja posla i brinite se za obitelji. Ne sluajte hukae ili sanjare, ne dajte se zavesti. Uitelj je uitelj, nije ratnik. Znate ga. On govori u svoje ime. Kad bi vas htio ratnicima, ne bi poslao druge da vas mame. Ne kodite Mu vie, ni Njemu, ni sebi, ni vaima, ni domovini. Idite doma! Doma! Ne dajte da ova nesrea smrt pravednika postane niz nesrea. Vratite se kuama i molite za Lazara, koji je bio svima milosrdan.' I Ivan (koji je bio zavidan) ree: 'On je miroljubiv ovjek, a ne ratoboran. Ne sluajte lane uenike. Sjetite se kako su drugi, koji su za sebe tvrdili da su Mesija, bili drugaiji. Razmiljajte, a vaa pravda e vam rei da ovi poticaji na nasilje na dolaze od Njega. Idite doma! Vratite se suprugama, koje plau i svojoj djeci koja su prestraena. Reeno je: 'Jao nasilnicima i onima koji potiu svae'. Prilazila je grupa ena koje su plakale, a jedna od njih ree: 'Pismoznanci su zlostavljali moga mua. Bojim se. Josipe, molim te, razgovaraj s njima.' 'Hou, ali neka se tvoj mu utia. Misli li da ovakvim hukanjem pomae Uitelju i da tako iskazuje ast umrlome? Grijei. teti oboma' odgovori Josip, te ih ostavi i krenu prema Nikodemu, koji je upravo dolazio iz jedne ulice, a slijedile ga sluge. Josip ree: 'Nadao sam se da u te sresti, Nikodeme. Ne znam sam kako da se ponaam. Doao mi Lazarov sluga, na kraju etvrte strae, i donio mi ove tune vijesti.'

'A meni je doao nakon tebe. Odmah sam krenuo. Zna li, je li Uitelj u Betaniji?' 'Ne, nije tamo. Prije tri sata moj sluga je bio tamo i veli da Uitelj nije ondje.' Ivan povie: 'Ne znam, zato za svakoga je uinio udo, osim za Lazara!' 'Vjerojatno jer je tom kuanstvu dao tisue udesnih izljeenja: Otkupio je Mariju, te obitelji vratio mir i potovanje' ree Josip. 'Mir i potovanje! Dobrih ljudi, dobrim ljudima. Jer mnogi nisu cijenili, a ak ni sad ne cijene, kad je Marija Nikad ne zna Prije tri dana, ovdje je bio Helkaj i mnogi drugi Nisu mu odali poast. Marija ih je otjerala. Bili su bijesni kad su mi priali, a ja sam ih pustio govoriti, jer prema njima nisam htio potpuno zatvoriti svoje srce' ree Joua. Nikodem upita: 'A dolaze li sad na sprovod?' 'Obavijeteni su, a sad vijeaju u Hramu. Oh! Sluge su im jutros vrlo zauzete, stalno tre tamo amo' 'Zato tako brz pokop? Odmah, nakon est sati' 'Jer je Lazar ve u stanju raspadanja. Moj mi je nadglednik rekao da bez obzira to pale tamjan i parfeme po svim sobama, opet se osjeti jak smrad trulei lea, ak i na trijemu kue. U svakom sluaju, abat zapoinje zalazom sunca. Drugaije nije ni mogue.' 'Veli da sad zasjedaju u Hramu? Zato?' 'Pa sastanak je zapravo sazvan zbog Lazarova sluaja. Htjeli su utvrditi je li Lazar gubav' ree Joua. 'Nije sigurno. On bi sam prvi otiao u izolaciju prema Zakonu' ree Josip, branei ga. Nadoda: 'Razgovarao sam s lijenikom. Potpuno je iskljuivo takvo neto. ak tovie, takve su ga pretpostavke pogodile.' 'Pa o emu raspravljaju, budui je Lazar umro?' upita Nikodem. 'Da li da idu na sprovod, nakon to ih je Marija otjerala. Neki ele ii, neki ne. Veina eli ii i to iz tri razloga. Da vide hoe li doi Uitelj, i s tim se prvim razlogom svi slau. Drugo, da vide hoe li biti uda. Tree, sjetili su se rijei koje je nedavno Uitelj izrekao nekim pismoznancima na Jordanu kraj Jerihona' objasni Joua.

'udo! Koje udo, kad je ve mrtav?!' ree Ivan, slegnuvi ramenima, te zakljui: 'Uobiajeno trae nemogue.' Josip ree: 'Uitelj je ve uskravao druge ljude od mrtvih.' 'Istina. Ali, ako je Uitelj htio da Lazar ivi, nije ga smio pustiti da umre. Ono to si rekao prije, u redu je. Oni su ve dovoljno nagraeni.' 'Da. Ali su se Uzijel i Sadok sjetili izazova prije par mjeseci. Krist im je rekao da e dati dokaz da moe uskrsnuti raspadnuto tijelo. A Lazar je ba takav. A i Sadok, pismoznanac, je takvo neto i izazivao. Kraj Jordana, Uitelj mu je spontano odgovorio da e na mladi mjesec vidjeti da se polovica uda obistinila. Zapravo, uskrsnue raspadnutoga lea, bez ikakve daljnje trulei i bolesti, potpuno zdravo. Ovako su razmiljali: ako se takvo neto dogodi, to e biti stoga jer je Uitelj tamo. A ako se to obistini, vie nee biti nikakvih sumnji o Njemu.' 'Ostvarenje neega takvoga nije loe' proapta Josip. 'Loe? Zato? Pismoznanci i Farizeji bi se uvjerili' 'Oh! Ivane! Jesi ti stranac, pa da takvo neto zbori? Zar ne poznaje svoje zemljake? Kad ih je ikakva istina uinila svetijima? Zar ti nita ne znai, to mene nisu pozvali na taj sastanak?' 'Ni mene nisu pozvali. Na nas sumnjaju i esto nas ne zovu' ree Nikodem. Tad upita: 'Je li Gamalijel tamo?' 'Sin mu je tamo. On e doi umjesto svog oca, koji je bolestan u Gamali, u Judeji.' 'A to imun veli?' 'Nita. Ba nita. Samo je sluao. Tad je otiao. Nedugo je proao s nekim uenicima svoga oca, te otiao k Betaniji.' Sad su njih trojica skoro doli do vrata koja vode na cestu za Betaniju. A Ivan uskliknu: 'Gledajte! Cijela centurija! Zato? Zaustavljaju one koji izlaze iz grada!' 'U gradu je gungula i hukanje' 'Ali, nije tako estoka' Stigoe do vrata i zastadoe kao i svi ostali.

Josip Arimatejski upita jednog vojnika: 'Koji je razlog za ovakvo neto? Ja sam dobro znan u Antoniji, te mi ne moe grubo odgovoriti. Potujem tebe i vae zakone.' 'Ovo je centurionova naredba. Zapovjednik dolazi u grad, a mi moramo znati tko izlazi iz grada, posebno ovi koji idu prema Jerihonu. Tebe znamo. Ali takoer znamo i osjeaje Judejaca prema nama. Ti i ovi s tobom moete proi. A, ako ima utjecaja na ovaj narod, reci im da bi im bilo bolje da se smire. Poncije ne voli mijenjati svoje navike, jer mu netko smeta a zna biti estok. Mali iskreni savjet vama, koji ste iskreni.' Oni nastave dalje. Josip ree: 'Jeste li uli? Predviam nevolje Bit e potrebno obavijestiti ostale.' Cesta za Betaniju bijae krcata putnicima u samo jednom smjeru- Betaniji. Svi su ili na sprovod. Moglo se vidjeti lanove Sinedrija i Farizeje pomijeane sa Saducejima i pismoznancima, seljacima, slugama, s upraviteljima raznih domainstava i imanja koja su pripadala Lazaru u gradu i okolici, a to ste se vie pribliavali Betaniji, guva je bila vea, jer se narod slijevao s okolnih puteva na glavnu cestu. U Betaniji bijae alost radi gubitka njena najveeg graanina. Svi su itelji nosili najbolju odjeu, ve su napustili domove, koje su zakljuali, ako nitko u njima nije ostao. Znatielja ih je privlaila vratima grada i cesti, jer su htjeli vidjeti tko e doi na sprovod. Dok su prolazili navodili su njihova imena, razmjenjujui impresije. 'Eno Natanela sina Fabe. Oh! Stari Matatija, Jakovovo roak! Anin sin! Eno ga tamo prijeko s Dorasom, Kalcebonom i Arhelajom. Oh! Kako su samo oni Galilejci uspjeli doi amo? Svi su ovdje. Gledajte: Eli, Jonatan, Imaiel, Urija, Joakim, Ilija, Josip, stari Ananija sa Sadokom, Zakarijom i Jonatnom, svi Saduceji. Eno i imuna Gamalijelovog. Sam je. Uitelj nije tamo. Eno i Helkaja s Nahumom, Feliksa, Ane s pisarom, Zakarija, Jonatan sin Urijelov! aul s Eleazarom, Trifon i Joazar. Ovi zadnji su ba prave hulje! Jo jedan Anin sin, najmlai. Aeksandar, Izak i jona iz Babaona. Sadok. Juda, potomak Asidejaca, zadnji, mislim, te otmjene rase. Eno tamo upravitelja ranih graevina. Ne vidim nijednoga vjernoga Lazarova prijatelja. koliko mnogo svijeta!' Stvarno! Koliko puno svijeta! Svi su uobraeni, neki s izrazom za ovu priliku, neki znakovima istinskog ala na licima. Svi su prolazili kroz irom otvorena gradska vrata. A, vidjela sam da prolaze i prijatelji i neprijatelji Gospodinovi. Svi, osim Gamalijela i imuna, lanova Sinedrija. A vidjela sam i druge ljude, koje nikada prije nisam vidjela, ili im nisam znala imena. Svi su raspravljali o Isusu Uitelji su prolazili sa svojim

uenicima, pismoznanci u svojim grupama. I Judejci su ili dok sam sluala kako navode njihova bogatstva Vrt je bio pun ljudi, koji su nakon to su sestrama izrazili svoju suut, a koje su prema lokalnom obiaju sjedile pod trijemom, izlazili pred kuu, te se vraali i ratrkali se po vrtu, koji je bio sav u bojama. Marta i Marija su bile zabrinute. Drale su se meusobno za ruke, kao dvije male djevojice, preplaene od alosnog rascjepa u njihovoj obitelji, od praznine njihovih dana da se vie ne moraju brinuti za Lazara. Sluali su govore posjetitelja, plakale su s istinskim prijateljima, s vjernim drugovima, a poklonile bi se ledenim i ukoenim lanovima Sinedrija, koji su ovdje doli vie da privuku panju na sebe, nego da iskau ast pokojniku. Premda su se umorile ponavljati iste stvari stotine puta, sestre su ipak strpljivo odgovarale svima koji bi pitali o Lazarovim posljednjim asovima. Josip, Nikodem, najodaniji prijatelji bijahu kraj sestara, progovarajui samo par rijei, ali njihovo prijateljstvo ih je tjeilo vie od ikakvih rijei. Pred njima se pojavi Helkaj, koji se vratio s najlukavijim lanovima Sinedrija, s kojima je dugo razgovarao, te upita sestre: 'Moemo li vidjeti le?' Marta alosno obrisa rukom elo i ree: 'Otkada je to obiaj u Izraelu? Ve je spremno za' a suze joj polako kliznue niz obraze. 'Istina, to nije obiaj. Ali, mi bi tako htjeli. Najodanijim prijateljima se svakako omoguuje pogledati prijatelja posljednji put.' 'I nama, njegovim sestrama, nije omogueno vidjeti ga. Ali, bilo je potrebno hitno ga balzamirati a kad smo se vratile u Lazarovu sobu, samo smo vidjele njegovo tijelo umotano u povoje' 'Trebale ste dati striktne zapovijedi. Moete li bar ukloniti sudarium (maramu) s njegova lica? Moete li to sad uiniti?' 'Oh! Ve je u raspadanju a i vrijeme je za pokop' Josip se umijea u razgovor: 'Helkaj, mislim da smo mi ba zbog nedostatka ljubavi, uzrok alosti. Ostavimo sestre na miru' Naprijed doe i imun, Gamalijelov sin, kako bi sprijeio Helkaja da odgovori: 'Moj e otac doi im bude mogao. Ja ga predstavljam. Lazara je cijenio vrlo mnogo, ba kao i ja.' Marta se nakloni i odgovori: 'Neka uiteljevo potovanje za naeg brata, bude od Boga nagraeno.'

Budui je tamo bio Gamalijelov sin, Helkaj se povue i stane ustranu bez daljnjeg inzistiranja, te stade raspravljati s drugima, koji su mu pokazivali: 'Zar ne osjea smrad? Zar i dalje sumnja? U svakom sluaju, vidjeti emo, hoe li zazidati grobnicu. ovjek ne moe ivjeti bez zraka, zar ne?' Sestrama prie jo jedna grupa Farizeja. Skoro su svi Galilejci. Nakon to su primile suut, Marta se nije mogla suzdrati, a da ne pokae svoje iznenaenje njihovim dolaskom. 'eno, Sinedrij je u zasjedanju o vanim stvarima, te smo zato u gradu' objasni imun iz Kafarnauma, pogledavi Mariju, ije je obraenje sigurno bilo tema sjednice. Ali, samo ju je pogledao. Tada Jonatan doe naprijed s Dorasom, njegovim sinom, s Imaelom, Ananijom, Sadokom i nekim drugima, koje nisam poznavala. Prije nego su ita i rekli, njihove su lukave face pokazivale njihove namjere. Ali, da ih preduhitri, Josip ode s Nikodemom, kako bi razgovarao s trojicom Judejaca. Tu bijae i stari Ananija, koji svojim kvocavim glasom oronula starca ispali: 'Marijo, to veli, od prijatelja tvoga brata, samo je tvoj Uitelj odsutan? Lano prijateljstvo! Toliko ljubavi dok je Lazar bio iv! A toliko nemara, sad kad je dolo vrijeme da se iskae ljubav prema njemu! Od Isusa je svatko dobio udo ozdravljenja! Ali, ovdje nema nikakva uda! eno, to veli na ovo? estoko vas je obmanuo, va zgodni galilejski Uitelj. Nisi li rekla da ti je rekao, da se nada preko svake nade? Dakle, nisi se nadala, ili nema nikakve vajde od takva nadanja u Njega? Rekla si, nadala si se ivotu. Naravno! On i veli da je 'ivot', tja! Ali tamo, tamo je tvoj mrtvi brat. A tamo prijeko, grobnica je ve otvorena. Ali, Uitelj nije ovdje. Pih! Tja!' Doras podmuklo nadoda: 'On moe dati smrt, a ne ivot.' Marta obori glavu i pokrije lice rukama, te zarida. Ovo je stvarna situacija. Njena je nada gorko izjalovljena. Uitelj nije ovdje. ak nije ni doao da ih utjei. A da je htio, do sada je mogao doi. Marta je plakala. Nita drugo nije ni mogla, do li plakati. I Marija je plakala. I ona se morala suoiti s injenicama. Vjerovala je, nadala se preko svake nade ali nita se nije dogodilo i sluge su ve uklanjale kamen s ulaza grobnice, jer je sunce poelo zalaziti, a sad je zimi zalazilo ranije, a i petak je, i sve mora biti uinjeno na vrijeme, kako gosti ne bi prekrili zakon abata, koji e uskoro zapoeti. Uvijek je se puno nadala, nadala se i previe. Sve je energije usmjerila u tom pravcu, a sad je razoarana.

Ananija je inzistirao: 'Nita mi ne odgovarate? Jeste li sad uvjerene da je On varalica, i da vas je iskoristio i ismijao? Jadnice!' te zatrese glavom meu svojim prijateljima, koji su ga imitirali, isto rekavi: 'Jadnice!' Sestrama prie Maksimin i ree: 'Vrijeme je. Dajte naredbu. Na vama je da to uinite.' Marta se skljoka na pod, sluge zavritae, te je odnesoe. Sluge su plakale, jer su shvatili da je vrijeme da njihova gospodara pokopaju. Marija je grevito krila prste. Govorila je: 'Jo malo! Jo malo!' te posla sluge na cestu za En-eme i prema zdencu, na svaku cestu. Sluge bijahu na konjima. Da vide, dolazi li Uitelj 'Ludo jedna, jo se nada? Kako da te uvjerim, da te je izdao i razoarao? Mrzi te i prevario te je' To je bilo previe! S licem okupanim suzama, izmuena, ali ipak vjerna, Marija ue u polukrug koji su gosti formirali, kako bi bolje vidjeli kako iznose le, te povika: 'Ako je Isus iz Nazareta to uinio, dobro je uinio, i velika je njegova ljubav prema nama svima u Betaniji! Sve na Boju slavu i na Njegovu! Rekao je da e ovo biti na slavu Gospodnju, jer e potpuno zasjati mo Njegove Rijei. Maksimine, izvri naredbu. Grobnica nije nikakva prepreka Gospodnjoj moi' Tad ode, podrana Naomi, koja joj je prila, te je neto gestikulirala iz kue iznijee le umotan u povoje, prijeoe vrt izmeu naroda, koji je formirao dvostruki niz, uz lamentiranja i jecaje. Marija je htjela ii za tijelom, ali je posrtala i ila cik-cak. Slijedila je mnotvo, koje je ve stiglo do grobnice. Taman je stigla da vidi kako unose dugo umotano tijelo u mrak grobnice, koju su osvjetljavale baklje. Crvenkasto svjetlo baklji je obasjavalo stepenice, koje su vodile prema dolje. Sluge sioe s tijelom. Lazarova je grobnica bila dosta duboko u zemlji, vjerojatno, jer su tako iskoristili naslage podzemne stijene. Marija ispusti krik to je bila prava muka vikala je a s imenom brata izgovarala je i Uiteljevo ime. Izgledala je kao da je poludjela. A ona je jedina spominjala ova dva imena, a ponavljala ih je sve dok nisu vratili veliki kamen na ulaz grobnice, koji je ukazivao, da Lazar vie nije na zemlji, ak ni u tijelu. Marija bi tad svladana i izgubi svijest. Pala je u naruje onih koji su je pridravali, a dok je tonula u duboku nesvijest, opet je proaputala: 'Isuse! Isuse!' Tad su je odnijeli. Maksimin ostade otpustiti ljude i zahvaliti im u ime cijele rodbine. Ostao je s njima i uo kako su svi rekli, da e se vraati svaki dan, kako bi izraavali suut

Ljudi su se polako razilazili. Zadnji koji su otili bijahu Josip, Nikodem, Eleazar, Ivan, Joakim i Joua. A kraj vrata naoe Sadoka s Urijelom, koji se zlobno smijae, rekavi: 'Pih, Njegov izazov!? A mi smo se toga bojali!' 'Oh! Tko bi rekao, stvarno je mrtav. Kako samo smrdi, usprkos aromatina bilja! Sad u to nema sumnje! Niste morali ni uklanjati sudarium (mrtvaka marama) s lica. Mislim da je ve raspadnut.' Bili su radosni. Josip ih pogleda. Njegov je pogled bio tako otar, da im u smijehu zastadoe rijei. Svi se brzo pourie u grad, prije nego potpuno proe zalazak sunca. 545. Isus odluuje ii do Lazara 24. prosinac 1946. Ve se mrailo u vrtu iza male kuhinje u Solomonovoj kui, a stabla su postala nejasna, dok su se stapala sa siluetama kua pokraj ceste i umom kraj rijeke. Sve se pretvaralo u jednu liniju sjena, koje su vie-manje bile jasne, vie-manje tamne, u sve veem sumraku. Bolje od stvari, sad su odjekivali zvukovi. uli su se djeji glasovi iz kua, dozivi majki, uzvici mukaraca na stoku, kasno egrtanje crpki pokraj zdenaca, ukanje lia u veernjem povjetarcu, otri zvuci pucketanja granja ili tapova koji su odjekivali iz ume. Visoko na nebu, iznad prvih treptavih zvijezda, poeo se pojavljivati mjesec. 'Sutra e rei ostalima. Sad je dosta. Smrauje se. Neka svi idu doma. Mir tebi. Mir tebi. Da naravno sutra. Eh? to veli? Ima skrupula? Prespavaj do sutra i tada, ako ga jo uvijek bude imao, doi natrag. To bi trebala biti zadnja slamka! Skrupuli ga ine slabijim! A ljudi ude za zdravljem! A nevjeste koje ele da njihove svekrve budu manje otre, dok bi oboma trebalo odrezati jezik. A to je ono tamo? Eh! Ti? to veli? Oh! Taj, da, jadniak. Ivane, uzmi ovoga malca i odvedi ga Uitelju. Majka mu je bolesna, te ga je poslala da veli Isusu neka moli za nju. Jadno dijete! Gurnuli ste ga otraga, jer je malen. A doao je tako izdaleka. Kako e se jadan uope vratiti kui? Eh! Vi tamo! Umjesto to tamo stojite, kako bi se pridruili Isusovoj druini, zato ne prakticirate ono to Uitelj veli: da pomaete jedni drugima, i da oni jai trebaju pomoi slabijima? Doite! Tko e od vas odvesti ovoga djeaka doma? Bog ne doputa, da ovaj djeak nae svoju majku mrtvom dajte mu bar da je vidi Imate neke magarce. No je a to je ljepe od noi? Godinama sam radio samo pod svjetlom zvijezda, a jak sam i zdrav. Hoe li ga ti odvesti doma? Neka te Bog blagoslovi, Rubene. Evo ti djeaka. Je li ga Uitelj ohrabrio? Je. Onda idi, i budi radostan. Ali, moramo ga prvo nahraniti. Moda nije nita jeo od jutros.'

'Uitelj mu je dao malo topla mlijeka i kruha, te malo voa. Imao je to u svojoj tunici' ree Ivan. 'Tad idi s ovim ovjekom. On e te dovesti doma na svom magaretu.' Napokon su svi otili doma, te se Petar povue s Jakovom, Judom i drugim Jakovom, te Tomom, koji su mu pomogli da otprati doma one najtvrdoglavije. 'Zatvorimo vrata, da se ne bi netko predomislio i vratio, kao ona dvojica prijeko. Ugh! Dan nakon abata, stvarno je naporan!' ree Petar, idui u kuhinju i zatvarajui vrata. Nadoda: 'Bar emo sad biti u miru.' Petar baci pogled na Isusa, koji je sjedio za stolom, zadubljen u misli, s laktom na stolu i glavom u rukama. Petar mu prie i stavi ruku na njegovo rame, te ree: 'Umoran si, eh! Toliko puno ljudi! Dolaze iz svih krajeva, usprkos godinjeg doba.' 'ini se, boje se da e te uskoro izgubiti' primijeti Andrija koji je jeo malo ribe. I drugi su bili zaokupljeni pripremanjem vatre za prenje ostale ribe, ili ienjem radia, kojeg su namjeravali skuhati u loncu. Sjene su im poigravale na tamnim zidovima, dok su bile obasjane od lampe, ali jo vie od plamsaja vatre. Petar potrai alicu kako bi nalio malo mlijeka za Isusa, koji je izgledao vrlo umoran. Ali, poto ne nae nita mlijeka, upita ostale o tome. 'Djeak je popio zadnju kap koju smo imali. Ostatak je dan starom prosjaku i eni koja ima bolesna mua' objasni Bartolomej. 'A Uitelj je ostao bez iega! Niste im trebali sve dati.' 'Tako je Uitelj htio' 'Oh! On uvijek tako hoe. Ali, mi mu ne smijemo to dopustiti. On daje i svoju haljinu. On daje i svoje mlijeko. On daje sebe i tako se iscrpljuje' Petar je bio nezadovoljan. 'Budi dobar Petre! Bolje je davati nego primati' ree Isus tiho, izlazei iz svoje zamiljenosti. 'Naravno! Ti daje i nastaviti e davati, te e se iscrpsti. ak tovie, to vie pokazuje ljudima da si dareljiv, to e te vie iskoristiti.' U meuvremenu, Petar protrlja rubove stola nekim hrapavim liem, udiui miomiris koji je bio pomijean s gorinom badema, koje je istio i slagao na kruh i moio, te to stavi pred Isusa.

Isus si natoi malo vode, jer je bio jako edan. Petar stavi jo jednu alicu na drugi kraj stola, blizu tanjura na kojem bijahu neke masline i strukovi divljeg komoraa. Tome doda pliticu cikorije, koju je Filip pripremio, te s kolegama povue neke rustikalne stolce do stola, dodajui jo etiri stolca iz kuhinje. Ali, sve to bijae nedovoljno za trinaest odraslih mukaraca. Andrija je ispekao ribu i stavio je na pladanj, te je s jo kruha prilazio stolu. Ivan donese lampu uljanicu i stavi je nasred stola. Dok su ostali prilazili stolu radi veere, Isus je stajao i glasno molio, nudei kruh i blagoslivljajui stol. Sjede za stol, te poe trgati kruh i ribu, tj. stavljao je komad ribe na debele krike kruha, te davao svakom apostolu. Radi su uzimali iz zdjele nekom velikom drvenom vilicom. I to povre su stavljali na kruh, koji je sluio umjesto tanjura. Samo je Isus ispred sebe imao neki metalni tanjur, koji bijae stvarno u loem stanju, a on ga je koristio da bi na njemu raspodijelio ribu. Isus je izgledao kao otac meu djecom, premda su Natanel, imun Revnitelj i Filip bili dosta stariji, tako da su mu mogli biti otac, a Matej i Petar izgledahu kao starija braa. Jeli su i razgovarali o dogaajima ko