1

VAŽNI ČIMBENICI U ODLUCI O DOJENJU

DECISION TO BREASTFEED - IMPORTANT FACTORS

Marija Čatipović1, Vinko Čatipović2, Darko Novalić3, Slavica Bogeljić4, Ivanka Fehir-

Radanović5.

1 Specijalistička pedijatrijska ordinacija dr. Marija Čatipović

2 Opća bolnica Bjelovar, Djelatnost za psihijatriju

3 Opća bolnica Bjelovar, Djelatnost za dječje bolesti

4 Specijalistička pedijatrijska ordinacija dr. Slavica Bogeljić

5 Opća bolnica Bjelovar, Djelatnost za ginekologiju i porodiljstvo

Adresa za dopisivanje: Mr. sc. Marija Čatipović, Specijalistička pedijatrijska ordinacija,

Borisa Papandopula 26, 43000 Bjelovar.

2

SAŽETAK

Modernizacija ljudskog društva uz sve prednosti donosi i neke nedostatke, posebice

udaljavanje od prirode i nekih prirodnih procesa, meñu koje pripada i prehrana majčinim

mlijekom. U studiji je istraživan utjecaj naobrazbe, radnog, stambenog i bračnog statusa,

mjesta stanovanja, pariteta, ranijeg iskustva dojenja, podrške supruga, poroñajne težine

djeteta, bodovanja po Apgarovoj, trajanja gestacije, sudjelovanja u radu potpornih grupa,

težine poroñaja, djelovanje pedijatra, odnosno patronažne sestre, liječnika opće medicine,

sredstava javnog informiranja i članova obitelji na trajanje dojenja. Ispitivanu skupinu je

činilo 100 majki koje smo pratili tijekom godine dana putem redovnih telefonskih kontakata.

Nije utvrñena značajna razlika trajanja dojenja izmeñu zaposlenih i nezaposlenih majki

(p=0,878), udanih i neudanih majki, ispitanica koje su konzultirale supruga o dojenju i onih

koje nisu (p=0,688), prvorotki i višerotki (p=0,235), žena više i niže naobrazbe iako su žene

niže naobrazbe dulje dojile (p=0,098), žena iz urbanih i ruralnih sredina (p=0,235), a razlika

je potvrñena izmeñu žena dojenih u djetinjstvu i nedojenih (p=0,031), žena koje su živjele u

vlastitom stanu/kući i podstanara (p=0,042). Analiziran je utjecaj težine poroñaja, posebno

carskog reza na trajanje dojenja (p=0,740), pozitivnog iskustva dojenja starijeg djeteta na

aktualno dojenje (p=0,249), spola djeteta na trajanje dojenja (p=0,332). Uočene su različitosti

utjecaja liječnika opće medicine, pedijatra, patronažne sestre, obitelji, sredstava javnog

informiranja i stručne literature ne trajanje dojenja (p=0,953). Žene su u visokom postotku

(95% ispitanica) odluku o dojenju donijele prije dolaska u rodilište. Protivno očekivanom i

potrebnom majke djece nedonoščadi, roñene s nižom poroñajnom težinom ili nižim Apgarom,

rano su prekidale dojenje. Zabrinjava znatan broj majki koje su dojenčad hranile nativnim

kravljim mlijekom. Analizirani su i objašnjeni razlozi prekida dojenja prema navodima

majki.

Ključne riječi: čimbenici dojenja

3

SUMMARY

Modernization of human society has a lot of advantages and some disadvantages,

especially growing apart from nature and some natural processes one of which is brestfeeding.

This study analyzes the influences of mothers' education, employment, living

conditions, marital status, place of living, number of births, previous breastfeeding

experiences, husband's support, child birth weight, Apgar score, duration of pregnancy,

participation in support groups, labour difficulties, as well as influences of pediatrician,

visiting nurse, general practitioner, popular magazines and family members.

The sample of respondents included 100 mothers who were monitored in the course of

one year through regular telephone conversations.

Statistically significant differences in breastfeeding duration were not observed between

employed and unemployed mothers (p=0.878), married and unmarried mothers, mothers who

have and have not consulted their husbands about breasfeeding (p=0.688), first time mothers

and more than one time mothers (p=0.235), average and well educated mothers; although less

educated mothers have been breastfeeding longer (p=0.098), mothers living in built up or

rural areas (p=0.235).

Significant differences in breastfeeding were obtained among mothers who were or

weren't breastfed in their childhood (p=0.031) and mothers that had been owners or had lived

in rented accomodation (p=0.042).

Influence of birth weight, Caesarean section (p=0.740), positive breastfeeding

experiences with previous children (p=0.249), child's sex (p=0.332) have also been analyzed.

Different but not statistically significant on breastfeeding duration were influence of a

general practitioner, pediatrician, district nurse, family, popular magazines and specialized

literature (p=0.953). High percentage of women (95%) had made a decision to breastfeed

4

before their admission to a delivery unit. On the contrary of the expected, mothers of babies

with lower birth weight or lower Apgar score, have stopped breastfeeding quite early. What

concerns is a large number of mothers who have fed their babies with cow milk. The reasons

for termination of breastfeeding were analyzed according to mothers' explanations.

Key words: breastfeeding factors

5

UVOD

Pinardov aforizam «Majčino mlijeko i majčino srce nemaju zamjene» ne ostavlja

nikoga ravnodušnim, a ipak nije dovoljan da nas pokrene da se sami vratimo prirodi. Meñu

najfascinantnije prirodne pojave spada fenomen začeća i dojenje majčinim mlijekom.

Nesagledive su posljedice naših pokušaja da se udaljimo od prirode i da se na razne načine od

nje odvojimo (1).

Novoroñeno dijete ne želi samo preživljavanje. Ono iz intrauterinog života nosi u sebi

lijepe slike nježnosti, topline, pripadanja, sigurnosti i povjerenja. Ako je njegova majka

odlučila dojiti onda u aktu dojenja ono uz nježnost dobiva i hranu (2). Svi znamo da je

majčino mlijeko prehrambeno najbolje za dojenče, ne zahtijeva pripremu, odmah je pri ruci,

uvijek je idealne temperature i povećava imunitet na neke zarazne bolesti (3). Unatoč tome,

posljednjih pedeset godina prošlog stoljeća smanjuje se broj dojene djece, kako u razvijenim

zemljama, tako i u zemljama u razvoju. SZO, UNICEF i Izvršni odbor Meñunarodne udruge

pedijatara pokrenuli su veliki broj akcija usmjerenih poticanju i podupiranju dojenja (4). U

novije vrijeme dojenje prihvaća sve više majki, posebno u bogatom i razvijenom svijetu, što

se jasno vidi iz podataka da se u tim zemljama gotovo jednak broj djece doji i hrani

industrijskim pripravcima mlijeka za dojenčad (5). U Hrvatskoj je 1982. godine bilo samo 20

do 40% djece u dobi od tri mjeseca na prsima (6). Podaci iz 1997. pokazuju da dulje od

jednog mjeseca doji 67,8% majki, dulje od tri mjeseca 36,6% majki, dulje od šest mjeseci

13,6% i dulje od dvanaest mjeseci samo 1,6 % majki (7). Na području Bjelovara je 1982.

godine 20% majki odustajalo od dojenja do kraja prvog mjeseca života djeteta, što je tada

ocijenjeno zabrinjavajućim (8). U studiji na 4242 djece, u kojoj smo pratili stanje dojenja na

području Bjelovara od 1991. do 1995. godine, nañeno je da se 37% djece tijekom prvog

mjeseca života prestaje dojiti. Najosnovniji minimum od tri mjeseca dojenja ostvarilo je tek

6

43,5% majki. U dobi od šest mjeseci dojilo je samo 13,6% majki, a u dobi od devet mjeseci

dojilo je 2,8% majki. U zadovoljstvu prehrane majčinim mlijekom tijekom cijele prve godine

života uživalo je samo 1,4% djece roñene na području Bjelovarsko-bilogorske županije (9).

Često je razlog za prestanak dojenja uvjerenje da dojenče neće dovoljno «rasti» ako je na

ishrani majčinim mlijekom (10). Na majčinu odluku hoće li dojiti dijete ili ne, utječu razni

čimbenici – savjet i podrška zdravstvenih djelatnika (liječnik za vrijeme trudnoće, zdravstveni

djelatnici u rodilištu, patronažna sestra, po poroñaju liječnik primarne zdravstvene zaštite),

stavovi njene majke, svekrve, supruga, prijateljice, ali i oca djeteta (11), sredstava

informiranja , bračni status, paritet i izobrazba (13), stambeno pitanje itd.

Cilj našeg rada je ispitati utjecaj navedenih čimbenika na trajanje dojenja.

7

ISPITANICI I METODE

U radu smo analizirali podatke o dojenju dobivene praćenjem skupine majki od dolaska

u rodilište do prvog roñendana djeteta. Studiju smo započeli u travnju 2001. godine, a zadnja

ispitanica je u studiju uključena u lipnju 2001. godine. Ispitanice smo pratili tijekom godinu

dana. Pedijatar-neonatolog je u rodilištu ispunjavao anketne listiće za svaku majku i dijete, i

tako prikupio podatke o aktualnoj dobi majke, edukaciji, stambenim prilikama, radnom i

bračnom statusu, sudjelovanju supruga u odluci o dojenju, participiranju majke u edukacionim

grupama za dojenje, izvoru informiranja majke o dojenju, poroñajnoj težini djeteta, Apgaru,

postnatalnim infekcijama. Pomoću tih podataka smo majke pratili tijekom naredne godine

dana, telefonski ih kontaktirajući jedan, tri, šest, devet i dvanaest mjeseci iza poroñaja. Tako

smo dobili podatke o trajanju dojenja, razlozima prekida dojenja i nadomjesnoj prehrani.

Našu skupinu ispitanica u početku je činilo 107 majki, tijekom godine dana praćenja

izgubili smo kontakt sa sedam majki te je konačan broj 100 ispitanica. Njihova prosječna dob

je bila 27,74 godine, 6 nije bilo u braku, 37 je završilo osnovnu školu, 55 srednju školu a 7

visoku ili višu školu, 53 su bile zaposlene, 41 je bila prvorotka, 41 je živjela u gradu, 44 su

stanovale u vlastitom stanu ili kući.

Podatke smo statistički obradili i značajnost dobivenih razlika testirali hi kvadrat

testom.

8

REZULTATI

Dob ispitanica se kretala izmeñu 18. i 44. godine (slika 1). Većina žena je bila u dobnoj

skupini 25 do 29 godina, 35% žena je bilo starije od 30 godina.

Promatrajući odnos zaposlenosti i dojenja, pretpostavili smo da će nezaposlene žene

dojiti dulje, iz više razloga. Te žene ne veže obaveza brzog povratka na radno mjesto.

Nezaposlenim ženama nije zanemariva ni ekonomska pristupačnost dojenja. Slika 2.

prikazuje odnos dojenja i radnog statusa majke. Razlika u trajanju dojenja izmeñu zaposlenih

i nezaposlenih žena nije statistički značajna (p=0,878)

Očekivali smo da će udane majke dojiti dulje. U cijelom uzorku je bilo samo 5 neudanih

majki, od njih je jedna prestala dojiti par dana iza poroñaja, u svakom daljnjem tromjesečju

odustala je još jedna majka, a samo je jedna od njih dojila punih godinu dana. Neudane majke

su dojile kraće od udanih, ali je broj neudanih majki uključenih u studiju premali da bi mogli

donositi ispravne zaključke.

Većina žena je u rodilište došla s već formiranom odlukom o dojenju. Žene koje su

odluku donosile u rodilištu u cjelini nisu imale pozitivan stav o dojenju, dvije su odustale od

dojenja unutar prvih par dana dojenja, a treća unutar prvog mjeseca dojenja. Samo je jedna

ispitanica iz te skupine dojila godinu dana.

Žene su u visokom postotku, čak u 76% slučajeva konzultirale muževe, odnosno očeve

djece o dojenju. Meñutim, izmeñu skupine ispitanica koje su odluku donijele u konzultaciji sa

suprugom i onih koje su same odlučivale, nije bilo statistički značajne razlike u pogledu

duljine dojenja (p=0,688).

Ispitivali smo utjecaj iskustva dojenja u vlastitom djetinjstvu, odnosno dojenačkoj dobi,

na odluku o dojenju djeteta u odrasloj dobi. Usporedili smo skupinu žena koje su dojene u

dojenačkoj dobi s onima koje nisu dojene. U djetinjstvu je dojeno 84% ispitanica. Slika 3.

9

pokazuje trajanje dojenja kod majki koje su dojene u djetinjstvu u odnosu na majke koje nisu

dojene. Razlika izmeñu usporeñenih skupina je statistički značajna (p=0,031).

Istražujući pretpostavku da uvjeti stanovanja značajno utječu na dojenje, usporedili smo

skupinu ispitanica koje žive u vlastitom stanu ili kući, s ispitanicama koje su podstanari, bilo

kod nepoznatih osoba ili roditelja, svojih ili muževih. Žene koje žive u vlastitom stanu ili

kući manje odustaju od dojenja u prvom mjesecu života djeteta te u većem postotku doje do

godine dana (Slika 4.). Razlika izmeñu usporeñivanih skupina je statistički značajna

(p=0,042).

Znamo da su poroñaj i briga oko djeteta kod prvorotki praćeni velikom nesigurnošću i

tjeskobom. Kako bi prikazali značaj tih negativnih emocija na dojenje usporedili smo trajanje

dojenja u skupini prvorotki s trajanjem dojenja kod žena koje su već rañale. Prvorotke su u

velikom postotku (16,67%) odustajale od dojenja već prvih dana iza poroñaja, a punih godinu

dana dojilo je samo 23,81% prvorotki. Samo 5% žena koje već imaju dijete odustaje od

dojenja odmah po izlasku iz rodilišta, 36,2% žena iz te skupine doji godinu dana ili dulje.

Razlika ipak nije statistički značajna (p=0,235).

U ranijim godinama literatura je opisivala veću zastupljenost dojenja meñu ženama sa

sela u odnosu na majke iz gradskih sredina. Mi nismo našli statistički značajnu razliku

usporeñujući trajanje dojenja kod majki sa sela u odnosu na majke nastanjene u gradu

(p=0,911).

Pretpostavili smo značajan utjecaj naobrazbe na trajanje dojenja. Bolja naobrazba

podrazumijeva bolju informiranost i potpunije znanje o prednostima majčinog mlijeka u

odnosu na zamjensku hranu. Zato smo usporedili trajanje dojenja kod majki s osnovnom

naobrazbom, srednjom stručnom spremom i visokom naobrazbom. Rezultate prikazuje Slika

5. Žene niže naobrazbe već u početku dojenja manje odustaju od žena s visokom stručnom

10

spremom. Na kraju prve godine života djeteta veći postotak žena iz skupine niže naobrazbe

doji u odnosu na žene s višom naobrazbom, iako ne i statistički značajno (p=0,098).

Majke su informacije o dojenju dobivale iz različitih izvora (Slika 6.). Najviše

informacija dolazi iz primarne obitelji i od patronažne sestre. Obitelj je postojan čimbenik

stabilnosti dojenja. Rano odustajanje od dojenja (odmah po izlasku iz rodilišta) našli smo kod

11,43% ispitanica iz te skupine, a punu godinu dana je dojilo 31,43% ispitanica. Kod

patronažne sestre rezultati nisu bili tako stabilni, zamijetili smo visoko rano odustajanje

(18,52% ispitanica), dok su kasniji rezultati bili bolji, do godine dana je dojilo 25,93%

ispitanica. Majke koje su se potrudile i o dojenju informirale iz stručne literature bile su vrlo

ustrajne u dojenju. Kod njih uopće nije bilo ranog odustajanja, a punu godinu dana je dojilo

čak 42,86% ispitanica. Pedijatar se takoñer može pohvaliti dobrim utjecajem na majke u

pogledu ranog odustajanja od dojenja, ali već na kraju prvog mjeseca odustane od dojenja

četvrtina ispitanica, a jedna četvrtina žena te skupine doji godinu dana. Mali broj ispitanica u

nekim skupinama rezultirao je spajanjem pojedinih rezultata tako da u konačnoj obradi

izmeñu analiziranih skupina u cjelini ne postoji statistički značajna razlika u pogledu utjecaja

izvora informacija o dojenju na trajanje dojenja (p=0,953).

Pretpostavili smo da težina i tijek poroñaja utječu na odluku majke o dojenju kao i na

trajanje dojenja. Analizirali smo poroñaj prema načinu (prirodni poroñaj i carski rez), i težini

(za prirodni poroñaj), a zatim pratili dojenje kod tih različitih skupina ispitanica. Žene koje

rañaju carskim rezom znatno više odustaju od dojenja u ranom razdoblju u odnosu na žene

koje rañaju prirodnim putem, ali se razlika u kasnijim razdobljima gubi, tako da do godine

dana majke doje u približno istom postotku, bez obzira na način i težinu poroñaja (p=0,740).

Iskustvo dojenja starijeg djeteta pozitivno korelirati s prihvaćanjem i trajanjem dojenja

mlañeg djeteta (Slika 7.). Majke s ranijim iskustvom dojenja pokazuju znatno manje rano

odustajanje od dojenja te u većem postotku doje do godine dana. Od 59 žena koje su već

11

rañale samo 5 nije dojilo u prethodnoj trudnoći, od tih 5 četiri su prekinule dojenje prije no što

je dijete navršilo tri mjeseca. Zbog malog broja ispitanica u skupini žena koje su već rañale,

ali nisu dojile, nismo mogli tu skupinu statistički usporeñivati s ostalima. Izmeñu skupine

žena koje su dojile u prethodnoj trudnoći i prvorotki nema statistički značajne razlike

(p=0,249).

Očekivali smo da će majke dojenjem «štititi» djecu koja su od roñenja na neki način

«slabija». U studiji smo imali troje djece s Apgarom ispod 7, 4 poroñajne mase izmeñu 1200

i 2500 grama, 8 nedonošćadi i 1 dijete s postpartalnom infekcijom. Od 8 nedonošene djece

jedno je imalo niži Apgar, a tri nižu poroñajnu masu, pa se radi o ukupno dvanaestero djece.

Prateći trajanje dojenja kod te djece utvrdili smo da je jedna majka prekinula dojenje prije

kraja prvog mjeseca života djeteta, dvije prije navršenog trećeg mjeseca, još jedna u petom

mjesecu dojenja, tri u trećem tromjesečju dojenja, a samo ih je pet dojilo do godine dana.

Razočarani smo malim brojem ispitanica koje su sudjelovale u radu potpornih grupa,

samo 7 od 100 ispitanica. Nadali smo da će te ispitanice manje odustajati od dojenja u prvom

mjesecu života djeteta, te da će u većem broju dojiti do godine dana života djeteta. Samo dvije

ispitanice iz te skupine dojile su dulje od 6 mjeseci, jedna godinu dana.

U našem uzorku od 100 majki i djece bilo je više muške djece (57/43). U prva su tri

mjeseca od dojenja odustajale više majke muške djece (0,955), kasnije majke ženske djece

(p=0,85). U cjelini nema razlike u trajanju dojenja ovisno o spolu djeteta (p=0,332).

Iz Tablice 1. vidimo da je većina majki prekid dojenja opravdavala nedostatkom mlijeka

i djetetovim odbijanjem da siše, ostali razlozi su bili znatno rjeñi. Zanimljivo da su

nedostatak mlijeka javljale majke nakon 2-3 mjeseca dojenja, a djetetovo odbijanje sisanja se

opisuje kod dojenčadi stare 9 mjeseci. Podaci o vrsti nadomjesne prehrane pokazuju da su se

majke koje su prekidale dojenje kod mlañe dojenčadi u pravilu odlučivale za tvorničko

mlijeko za dojenčad, a kod starije dojenčadi za kravlje mlijeko.

12

RASPRAVA

Istražujući utjecaj bračnog statusa na trajanje dojenja, pošli smo od pretpostavke da će

udane majke dulje dojiti, jer cjelovita obitelj pruža emocionalnu sigurnost. Rezultati su

pokazali da su neudane majke u manjem broju dojile dulje od 6 mjeseci, ali razlika nije

statistički značajna. I radovi drugih autora pokazuju da nema značajne razlike u trajanju

dojenja izmeñu udanih i neudanih majki (14). Možemo ponuditi dvije teoretske mogućnosti

koje tumače dobiveni rezultat. Neudana majka često je slabijih ekonomskih mogućnosti, a

dojenje je i najzdravija i najjeftinija dječja hrana. Odnos majke i djeteta je specifičan,

pogotovo u prvoj godini života djeteta, što može biti još naglašenije kod majki koje same

podižu dijete. One nastoje djetetu pružiti sve najbolje i tako mu nadoknaditi nedostatak oca.

Skupine zaposlenih i nezaposlenih majki nisu se razlikovale prema trajanju dojenja. U

našoj zemlji prema sadašnjim zakonskim propisima majke mogu koristiti porodiljni dopust

do navršene godine dana života djeteta. Nadamo se da će tako i ostati, jer je to jedan od

važnih preduvjeta za dulje dojenje. Majke koje se moraju vratiti na posao unutar tri mjeseca

iza poroñaja brže prekidaju dojenje i uvode hranjenje bočicom (15,16).

Velika većina žena donosi odluku o dojenju prije dolaska u rodilište. Boravak u rodilištu

je vrlo kratak i praćen je brojnim zbivanjima. Majka se nalazi u novoj, nepoznatoj sredini.

Stanje iza poroñaja je često praćeno bolovima, zbog epiziotomije, carskog reza, ragada na

bradavicama i slično. Žena se nalazi u posebnom emocionalnom stanju bar još dan dva poslije

poroñaja. Navikava se na svoje dijete, izmjenjuje intenzivne emocije sa suprugom i ostalim

članovima uže obitelji. Sve to majku iscrpljuje. Zato je najbolje da majka u rodilište doñe

educirana u pogledu dojenja. Edukaciju o dojenju treba započeti što ranije, već u završnim

razredima osnovne škole. Značaj edukacije naglašavaju drugi autori (17,18), i posebno ističu

njenu važnost u radu s adolescentima i prvorotkama (19).

13

Istraživanja su pokazala da većina majki, naročito pripadnica srednjeg ekonomskog

sloja, definira svoje muževe kao osobe koje najviše utječu na njihovu odluku o dojenju. Žene

čiji muževi ne podupiru dojenje raniju prestaju dojiti ili uopće ne doje (12). Nedostatak

razlike izmeñu ispitivanih skupina u našem uzorku ukazuje na pasivan stav očeva. Upravo

zbog toga bi i oni trebali biti cilj edukativnih programa usmjerenih promoviranju dojenja.

Podatak o značajno duljem dojenju kod majki koje žive u vlastitoj kući ili stanu

potvrñuju i drugi autori (21), a objašnjavaju ga boljim socijalno-ekonomskim statusom takvih

majki, koje se zbog toga mogu kvalitetnije posvetiti svom djetetu. Da bi se laktacija

uspostavila i održala majka mora imati mir i sigurnost. Majka zabrinuta za egzistenciju i

stambene uvjete teško će održati dobru laktaciju.

Žene koje su već rañale lakše se odlučuju na dulje dojenje. Imaju pozitivna ranija

iskustva i sigurnost, što nedostaje majkama koje prvi put rañaju. Iskustva iz literature su

različita, dio autora nalazi korelaciju izmeñu iskustva dojenja starijeg djeteta i aktualnog

dojenja (21), dok drugi ne potvrñuju taj odnos (13).

Tradicionalnu povezanost izmeñu dojenja i ruralne sredine ne potvrñuju novija

istraživanja, tako ni naši rezultati. Rijetka su velika seoska domaćinstava u kojima više

generacija živi zajedno. Stvaraju se nuklearne obitelji koje su malene, pokretne, «izolirane», a

čine ih mladi par i njihova djeca. Stoga postaje upitno prenošenje pozitivnih modela

ponašanja i pozitivnih iskustava dojenja na mlade generacije (20).

Majke sa srednjom i višom naobrazbom u odnosu na one niže edukacije u većem broju

odustaju od dojenja u prvom mjesecu života djeteta i u manjem broju doje do godinu dana.

Drugi naši autori su uočili da majke sa srednjom i nižom stručnom spremom dulje doje svoju

djecu (13). Redovni programi visokih škola ne obuhvaćaju teme o dojenju i prednostima

prehrane majčinim mlijekom. Sredstva javnog informiranja ne daju majkama dovoljno

edukativnih informacija koje bi ih usmjerile na dojenje. Propagandni materijali i informacije o

14

tzv. zamjenama za majčino mlijeko su brojniji i utjecajniji. Još jedno moguće objašnjenje

izostanka pozitivne korelacije izmeñu stručne spreme i dojenja je usmjerenost programa

promoviranja dojenja na neodgovarajuće dobne skupine.

Nitko od ispitivanih izvora informacija o dojenju sam neće postići zadovoljavajuće

rezultate, neophodna je suradnja svih čimbenika. Dobar utjecaj pedijatra na rano odustajanje

od dojenja, dakle u samom rodilištu ili neposredno po izlasku iz rodilišta, objašnjavamo

neposrednim djelovanjem pedijatra – neonatologa u rodilištu, koji time podržava djelovanje

pedijatra iz primarne zdravstvene zaštite, pod pretpostavkom da je majka bila u kontaktu s

njim. Nedostatak ovog pristupa je u činjenici da će pedijatar iz primarne zdravstvene zaštite

sigurno doći u kontakt s višerotkama, dok su njegove mogućnosti neposrednog djelovanja na

prvorotke znatno slabije. Veliko odustajanje od dojenja krajem prvog mjeseca života djeteta

nastaje u periodu prestanka utjecaja pedijatra-neonatologa, a prije kontakta s pedijatrom

primarne zdravstvene zaštite. Prijavljivanje djeteta pedijatru primarne zdravstvene zaštite

često se vrši bez majke, na osnovi dokumentacije koju donosi otac. Taj susret bi trebalo

pažljivo pripremiti, osigurati prisustvo majke, vremenski ga približiti odlasku majke iz

rodilišta, te majku ohrabriti da nastavi s dojenjem. Opisano djelovanje treba kompletirati

suradnjom s liječnikom obiteljske medicine, ginekologom primarne zdravstvene zaštite i

patronažnom sestrom. Liječnik obiteljske medicine majku prati od djetinjstva, ima izuzetno

snažan utjecaj na nju, kontaktira s njom još dok je dijete, rano saznaje o njenoj trudnoći, čime

ostvaruje mogućnosti utjecaja koje pedijatar često nema. Sadašnji zakon osigurava pedijatru

kontakt s djecom do sedam godina, nakon čega veliki broj djece prelazi u skrb liječnika

obiteljske medicine. U tim okolnostima na liječnika obiteljske medicine pada i obaveza

promoviranja dojenja tijekom cjelokupne školske dobi. Ginekolog primarne zdravstvene

zaštite prateći trudnoću majke ima mogućnost neposrednog utjecanja na njen stav o dojenju,

što je posebno važno kod prvorotki na koje pedijatar teško može utjecati. Patronažna sestra ne

15

samo da prateći trudnoću dolazi u stalni kontakt s budućim majkama, već može u kućnim

posjetima djelovati na majku upravo u onom kritičnom periodu od majčina izlaska iz rodilišta

do prvog pregleda djeteta kod pedijatra. Podaci o značenju informacija o dojenju objavljenih

u sredstvima javnog informiranja i stručnim časopisima obvezuju pedijatre na daljnji

javnozdravstveni rad. Na obitelj buduće majke treba djelovati prije poroñaja, ne treba

propustiti priliku razgovarati s pratnjom tijekom posjeta liječniku obiteljske medicine,

ginekologu, pedijatru ili kod posjete patronažne sestre obitelji. Sve navedene aktivnosti

trebaju biti koordinirane s radom grupa za potporu dojenja. Smatramo poželjnim da

sastancima grupa prisustvuju ne samo buduće majke već i njihove majke i supruzi, odnosno

članovi obitelji, jer je u donošenju odluke o dojenju utjecaj bliskih srodnika vrlo značajan

(23,24). Savjeti i ohrabrenja članova mreže roñaka, prijatelja i susjeda pridonose uspješnom

iskustvu laktacije (20).

Znatnije odustajanje od dojenja unutar prvog mjeseca života djeteta kod majki koje su

rodile carskim rezom objašnjavamo težom pokretljivošću majke, bolovima, djelovanjem

anestezije i analgezije, dodatnim emocionalnim opterećenjem i drugim teškoćama koje se

javljaju nakon operativnog zahvata. Značajno je zamijetiti da te majke ukoliko uspješno

prevladaju teškoće ranog postpartalnog razdoblja doje jednako dugo kao i majke koje su

rodile prirodnim putem. Upravo zbog navedenog osoblje rodilišta treba majkama koje su

rodile carskim rezom posvetiti posebnu pažnju, a putem patronažne službe osigurati što raniju

posjetu u kući. Jedino patronažna sestra je u mogućnosti ostvariti kontinuirani rad s majkom,

putem posjeta trudnici u njenom domu i uključivanjem u rad potpornih grupa, do rada s

majkom i djetetom u postnatalnom periodu. Zbog toga bi patronažnim sestrama trebalo

osigurat mogućnost kontakta s majkama i u rodilištu.

Kod majki koje prvi put rañaju osjećaj tjeskobe i zabrinutosti je neizbježan nakon

poroñaja. Puno žena u to vrijeme treba potporu i utjehu svog supruga, obitelji i bliže okoline

16

(25). U prvim mjesecima života dojenje najčešće prestaje zbog straha majki, njihovog

nedovoljnog samopouzdanja i nedostatne potpore izvana (26). Majke koje su već rañale i koje

imaju pozitivno iskustvo dojenja lakše prevladavaju navedene teškoće, zbog čega manje

odustaju od dojenja.

Znamo da je za zdravo donošeno dijete najbolja hrana majčino mlijeko, a za bolesno ili

nedonešeno dijete još su važnije blagodati majčinog mlijeka. Majčino mlijeko je učinkovita

zaštita od infekcije i alergije, osigurava bolji rast i razvoj cijelog organizma, a naročito razvoj

i sazrijevanje mozga, zbog čega je ono ne samo hrana već i lijek za nedonešeno ili bolesno

dijete (27). Jako smo razočarani rezultatima koji su pokazali da je od 12 majki čija su djeca

bila roñena s nižim Apgarom, nižom težinom ili su prijevremeno roñena, samo je 5 dojilo

punu godinu dana. Kada znamo da u jedinicama intenzivne njege prematurnoj djeci koja ne

mogu aktivno sisati majčino mlijeko dajemo sondom, onda nam je ovakvo odustajanje majki

neprihvatljivo. Rezultati pokazuju da su majke odustajale u pravilnim razmacima tijekom

cijelog jednogodišnjeg perioda. Jedini zaključak koji možemo dati je da s majkama

nedonešene i bolesne djece treba posebno raditi. Češći kontakti s tim majkama mogu se

ostvariti kroz rane i česte posjete patronažne sestre, veću učestalost sistematskih pregleda

djeteta, telefonske kontakte i rad potpornih grupa za dojenje.

Mali broj žena uključenih u rad potpornih grupa za dojenje objašnjavamo nedavnim

njihovim formiranjem. Grupe za potporu dojenja na području Bjelovara djeluju od ožujka

2001. godine, a zadnja ispitanica je uključena u studiju u lipnju 2001. godine. Pozitivna je

činjenica da je svih sedam ispitanica koje su sudjelovale u radu potpornih grupa u njih

uključeno još u trudnoći. Poznajemo važnost potpornih grupa za dojenje i nastojimo u njihov

rad uključiti što veći broj trudnica i majki. U radu koristimo pozitivna iskustva domaćih (28)

i stranih autora (23,29,30).

17

Majčino srce je veliko i ne pravi razliku meñu djecom, tako se potvrdilo naše

očekivanje da će majke jednako dojiti mušku i žensku dojenčad.

Majke koje su dojenje prekinule u ranijim mjesecima kao nadomjesnu prehranu koriste

češće tvorničke pripravke («formule»), u odnosu na majke koje su dojenje prekinule u

kasnijim mjesecima, koje češće u prehranu svoje dojenčadi uvode nativno kravlje mlijeko.

Tvornički pripravci ili tzv. zamjene za majčino mlijeko imaju dobar marketing koji djeluje na

ambivalentne majke usmjeravajući ih na tu vrstu prehrane (31). Pedijatrijske udruge u SAD-u,

Evropi, a i naša Hrvatska pedijatrijska udruga ne preporučuju prehranu djeteta nativnim

kravljim mlijekom do kraja prve godine života (32). Unatoč tome takvo se kravlje mlijeko

dosta koristi u ishrani djece mlañe od godine dana.

Majke su navodile nedostatak mlijeka kao najčešći razlog prekida dojenja u prvom

mjesecu života djeteta, a zapravo se laktacija nije ni uspostavila. Od prvog do trećeg dana

stvaraju se male količine kolostruma, od četvrtog do četrnaestog dana javlja se prelazno

mlijeko, čija se količina iz dana u dan povećava, a tek u trećem i četvrtom tjednu nakon

poroñaja nastaje zrelo mlijeko (5). Djeca na tzv. «zamjenama» češće prekomjerno dobivaju

na tjelesnoj težini u odnosu na djecu koja se hrane majčinim mlijekom (33). Treba naglasiti da

masne stanice stvorene u djetinjstvu ne nestaju nikada, a poznato je da je prekomjerna tjelesna

težina rizični faktor za niz bolesti. Neke majke navode da je dijete prestalo sisati s navršena tri

mjeseca života. Vjerojatno je razlog prerano uvoñenje dohrane u obliku voćnih sokova ili

kašica. Iz tog razloga još jednom ističemo važnost isključivog dojenja do šest mjeseci života.

Ostali razlozi prestanka dojenja(plačljivost djeteta, bolest djeteta i majke, obaveze majke u

obitelji i uvučene bradavice) nisu zastupljeni u velikom broju. Rijetke su bolesti majke koje su

opravdani razlog prekida dojenja (AIDS, aktivna tuberkuloza, karcinom dojke, postpartalna

psihoza i druge teške iscrpljujuće bolesti). Problem uvučenih bradavica rješava se u drugoj

polovici trudnoće posebnom njegom bradavica i nakon poroñaja upotrebom posebnih

18

nastavaka. Prekid dojenja boležljivog djeteta velika je pogreška, upravo takvu djecu je

potrebno što dulje dojiti. Navodi o prekidu dojenja zbog obaveze majke u obitelji nisu

uvjerljivi, jer svaki drugi oblik hranjenja djeteta zahtijeva više vremena i angažmana majke u

odnosu na hranjenje majčinim mlijekom.

19

ZAKLJUČAK

Zapažanja stranih autora o kraćem dojenju kod zaposlenih majki, zbog ranog povratka

na posao, nisu se potvrdila u našoj studiji. U Hrvatskoj se primjenjuju pozitivni zakonski

propisi koji štite majku i dijete, te smatramo nedopustivim mijenjanje tih zakonskih odredbi.

Opažanje da neudane majke iako su izložene često lošijim socijalno-ekonomskim i

emocionalnim uvjetima doje kao i udane majke, tumačimo njihovim nastojanjem da djetetu

pruže što više ljubavi i pažnje, a i ekonomskim prednostima dojenja. Većina majki odluku o

dojenju donosi još u trudnoći, zato je potrebno razviti strategiju antenatalne potpore dojenju.

Rizične skupine za nedojenje su mlade prvorotke, višerotke koje prethodnu djecu nisu dojile i

majke koje su rañale carskim rezom. Nedostatak razlike trajanju dojenja izmeñu skupine žena

koje su konzultirale o dojenju supruge i one koje to nisu učinile, ukazuje na pasivan stav

očeva, zbog čega im treba posvetiti posebnu pažnju u edukativnim programima. Riješen

stambeni status pokazuje jasnu pozitivnu korelaciju s trajanjem dojenja, kao i pozitivno

iskustvo dojenja sa starijim djetetom. Majke koje su već rañale lakše prihvaćaju dojenje u

odnosu na prvorotke. Dinamika promjena modernih obitelji vodi nestajanju razlike dojenja u

ruralnim i urbanim zajednicama. Visina naobrazbe i trajanje školovanja majke same po sebi

ne povećavaju trajanje dojenja, neki autori potvrñuju negativnu korelaciju. Zapažanja

proizašla iz analize utjecaj izvora informacija na trajanje dojenja ukazuju na tri kritična

perioda u uspostavljanju dojenja. U trudnoći na buduću majku treba djelovati putem pedijatra

primarne zdravstvene zaštite, patronažne službe, liječnika opće medicine, a vjerojatno i

putem ginekologa čiji utjecaj na dojenje nismo pratili u ovoj studiji. Vrlo je važno djelovati i

na članove obitelji trudnice odnosno majke, bilo direktno prilikom posjeta liječniku, kućnih

posjeta patronažne sestre ili sredstava javnog informiranja. Izuzeto je važna uloga rodilišta u

uspostavljanju laktacije, a patronažne sestre i pedijatra primarne zdravstvene zaštite u njenom

održavanju, što ukazuje na potrebu njihove suradnje. Studija je pokazala da su majke čija su

20

djeca roñena prije termina, ili s nižim Apgarom, nižom poroñajnom težinom, rano odustajale

od dojenja, što ukazuje na potrebu posebnog rada s ovom skupinom majki i djece. Kako bi se

u rad potpornih grupa za dojenje uključio veći broj trudnica i majki potrebno je intenzivnije

promoviranje njihovog rada, pri čemu moramo priznati da je teško konkurirati dobro

organiziranom marketingu industrijskih proizvoñača dojenačke hrane. Nedovoljnu

educiranost majki prepoznajemo u značajnom broju majki koje koriste nativno kravlje mlijeko

u ishrani dojenčadi (25%), preranom uvoñenju dohrane posljedica čega su smetnje dojenja,

prekidu dojenja boležljive djece, odustajanju od dojenja zbog uvučenih bradavica i nekih

bolesti majke, koje nisu kontraindikacija za dojenje.

21

LITERATURA:

1. Gjurić G. Prehrana i poremećaji stanja uhranjenosti. U: Mardešić D, ur.

Pedijatrija, 5. izd. Zagreb: Školska knjiga, 1991; 213-265.

2. Štemberger A. Nježnost, Toplina, Sigurnost. Narodni zdravstveni list 2000;

486-487: 5-6.

3. Grgurić J. Neke prednosti dojenja. U: Grgurić J ur. Bilten o promicanju dojenja

u RH. Zagreb: Klinika za dječje bolesti – Zagreb, 1996; 6.

4. Grgurić J. Dojenje – priručnik za zdravstvene djelatnike. Zagreb: Komisija za

koordinaciju pomoći i zdravstvenu zaštitu djece u izvanrednim uvjetima i

UNICEF – ov ured za Hrvatsku, 1993: 41 - 45.

5. Gjurić G. Sve o dojenju. 1. izd. Zagreb: Mali svijet, 1994: 4.

6. Kapetanović T, Švel I. Grgurić J. Dojenje – osnovni preduvjet zdravlja djeteta.

U: Zbornik radova XI stručno – znanstvenog sastanka pedijatara Hrvatske,

Šibenik, 1982; 55-63.

7. Grgurić J. Istraživanje znanja i stavova roditelja o prehrani i najčešćim

zdravstvenim problemima djece u RH. Zagreb: Graf – His, 1997. 25.

8. Mikli ć T. Prehrana dojenčadi, duljina dojenja, zamjene za dojenje. Acta

medicorum 1985; 9: 79 – 80.

9. Čatipović M, Mikli ć T, Čabrić B, Bogeljić S, Čižmak – Lucić L. Učestalost

dojenja na području Bjelovara. Liječ Vjesn 1998; 120: 278 – 80.

10. Hegeduš – Jungvirth M, Grgurić J, Persoglia – Petrac A, Juroš A. Utjecaj

prehrane na rast i razvoj djetet. Pediatr Croat 2000; 44 (suppl 3): 179.

22

11. Batinica M, Grgurić J, Lipovac D, Vinceković V, Batinica R, Turčinov E.

Odluka o dojenju – važnost očeve podrške. Pediat Croat 2000; 44 (suppl 3):

181.

12. Batinica M, Grgurić J, Lipovac D, Vinceković V, Batinica R, Turčinov E.

Važnost očeve potpore pri dojenju. Pediatr Croat 2001; 45: 201 - 207.

13. Obradović K. Trajanje dojenja u gradu Solinu od 1988. do 1998. godine.

Pediatr Croat 2000; 44: 157 – 160.

14. Grosman LK, Harter C, Sachs L, Kay A . The effect of postpartum lactation

counseling on the duration of breast _ feeding in low _ income women. Am J

Dis Child 1990; 144: 471 - 4.

15. Hammer LD, Bryson S, Agras S. Development of feeding practices during the

first 5 years of life. Arch Pediatr Adolesc Med 1999; 153: 1895 – 194.

16. Ertem IO, Akinci Z, Ulukol B, Burska-Gulnar S. Socioeconomically

advantaged infants attending a university well – child clinic in Ankara: are they

breast – feeding optimally? Turk J Pediatr 2001; 343: 223 – 30.

17. Ladzani R, Steyn NP, Nel JH. An evaluation of the effectiveness of nutrition

advisers in three rural areas of northern province. S Afr Med J 2000; 90: 811 –

6.

18. Bolam A, Manandhar SD, Shrestha P, Ellis M, Costello A. The efects of

postnatal health education for mothers on infant care and family planning

practices in Nepal: a randomised controlled trial. BMJ 1998; 316: 805 – 811.

19. Ojofeitimi EO, Owolabi OO, Eni – Olorunda JT, Adesina OF, Esimai OA.

Promotion of exclisive breastfeeding: the need to focus on the adolescents. Nutr

Health 2001; 15: 55 – 62.

23

20. Batinica M, Grgurić J, Božikov J, Zakanj Z, Lipovac D, Vinceković V, Batinica

R, Turčinović E. Meñugeneracijsko prosljeñivanje dojenja kao modela

ponašanja. Liječ Vjesn 2002; 124: 10 – 15.

21. Wiemann MC, DuBois J, Berenson A. Strategies to promote breast – feeding

among adolescent mothers. Arch Peddiatr Adolesc Med. 1998; 152: 862 – 869.

22. Leffler D. U.S. high school age girls may be receptive to breastfeeding

promotion. J Hum Lact 2000; 16: 36 – 40.

23. Hoddinott P, Pill R. Qualitative study of decisions about infant feeding among

womwn in east end of London. BMJ 1999; 318: 30 – 35.

24. Perez-Rodrigo C, Aranceta J. School-based nutrition education: lessons learned

and new perspectives. Public Health Nutr 2001; 4: 131-9.

25. Spock B. Dr. Spock - njega i odgoj djeteta. Zagreb: SysPrint, 1994; 1-45.

26. Stanojević M. Dinamika dojenja (kolostrum, prijelazno i zrelo mlijeko). Pediatr

Croat 1999; 43: 85 – 91.

27. Barcelay Laurie. Longer duration of breast-feeding improves immunity,

inteligence. JAMA 2002; 287: 2365-2371.

28. Hegeduš-Jungvirth Marija, Krčmar N, Srnec D. Rezultati promicanja dojenja u

Meñimurju. Pediatr Croat 2000; 44: 91 – 94.

29. Kramer MS, Chalmers B, Hodnett ED. Promotion of breastfeeding intervention

trial (PROBIT): a randomized trial in the Republic of Belarus. JAMA 2001;

285: 413-420.

30. Pugh LC, Milligan RA, Brown LP. The breastfeeding support team for low-

income, predominantly-minority women: a pilot intervention study. Nutr Health

2001; 15: 55-62.

24

31. Taylor A. Violations of the international code of marketing of breast milk

substitutes: prevalence in four countries. BMJ 1998; 316: 1117-1122.

32. Grgurić J, Zakanj Z, Srnec D, Hegeduš-Jungvirth M, Peroglia-Petrac A, Juroš

A, Batinica M, Duplančić-Šimunjak R, Ligutić I, Ficnar B. Poredbena analiza

dojenačke prehrane u Meñimurskoj, Sisačko-moslovačkoj i Šibensko-kninskoj

županiji putem zdravstvene knjižice djeteta.. Pediatr Croat 2000; 44: 73 – 76.