Važnost ponašanje majke u razvoju osjećaja sigurnosti kod

djeteta ranog razvoja

Dr. Zoran Vujnović psihijatar

Split, svibanj 2015

Razvoj sinapsi

Moždana kora čovjeka sadrži otprilike 20 milijardi neurona

U času rođenja svaki neuron cerebralnog korteksa ima otprilike 2500 sinapsi da bi u drugoj i trećoj godini života taj broj narastao na 15000 što je otprilike dvostruko više od broja sinapsi neurona mozga odraslog čovjeka.

Neuroplastičnost

Nakon početnog dijela maturacije kojim upravlja genetski program, neovisno

daljnja maturacija više se ne može odvijati od utjecaja okoline.

U prve dvije godine završeno je otprilike oko tri četvrtine razvoja mozga, da bi se u sporijem tempu razvoj nastavio do u odraslu dob, s time da se određeni rast dendrita i aksona nastavlja do u starost.

Takozvana 'fina' maturacija kortikalnih neuronskih krugova vjerojatno traje do kasne adolescencije, no mogućnost daljnjeg sinaptičkog preoblikovanja ostaje doživotno svojstvo i jedno od glavnih obilježja moždane kore, a u širem se smislu naziva neuroplastičnost.

Mozak - stimulacija i razvoj •Na temelju animalnih eksperimenata utvrđeno je da veća stimulacija iz okoline potiče porast težine mozga, broja dendrita i veličinu sinapsi što je u vezi s boljim postignućima.

•Ovo je najuočljivije ako je pojačana stimulacija primjenjena dobi, no učinak je vidljiv i u kasnijoj dobi.

u ranoj

Mozak - zanemarivanje

Razvoj mozga

• Postnatalno najvažnija područja razvoja mozga su: - razvoj međuveza - mijelinizacija aksona • U prve dvije godine završeno je otprilike oko tri četvrtine razvoja

mozga, da bi se u sporijem tempu razvoj nastavio do u odraslu dob, s time da se određeni rast dendrita i aksona nastavlja do u starost.

Neuroplastičnost

• uključuje nekoliko različitih procesa • u različitim životnim razdobljima prevladavaju

različiti tipovi neuroplastičnosti • Okolina bitno utječe na neuroplastičnost • Neuroplastičnost se očituje kao dio normalnog

razvoja mozga ili kao adaptivni mehanizam nakon umanjenja/gubitka neke moždane funkcije

Neuroplastičnost

Nakon početnog dijela maturacije kojim upravlja genetski program, daljnja maturacija više se ne može odvijati neovisno od utjecaja okoline. Ovi procesi stoga se nazivaju epigenetski procesi. Takozvana 'fina' maturacija kortikalnih neuronskih krugova vjerojatno traje do kasne adolescencije, no mogućnost daljnjeg sinaptičkog preoblikovanja ostaje doživotno svojstvo i jedno od glavnih obilježja moždane kore, a u širem se smislu naziva neuroplastičnost. (Ustroj i djelovanje moždane kore: Uvod u neurologiju ponašanja čovjeka )

Paul Mc Lean I

• Postavke McLeana – “trojedini mozak” (triune brain): evolucija mozga kralježnjaka odvila se u tri koraka:

• “mozak gmazova” (reptilian brain) – kralježnična moždina, moždano deblo, diencefalon (koji uključuje i hipotalamus) i bazalni telencefalon

• “mozak drevnih sisavaca” (paleomammalian brain) – limbički sustav

• “mozak novih sisavaca” (neomammalian brain) - neokorteks

Paul Mc Lean II

• McLean 1949. uvodi koncept “limbičkog sustava” i ističe njegovu usku povezanost s hipotalamusom.

• U odnosu na gmazove ponašanje sisavaca sadrži tri bitna evolucijska dodatka: majčinsku skrb za potomstvo, vokalnu signalizaciju i igru što omogućuje razvoj “načela socijalnosti”.

• limbički sustav je ključni dio mozga za izražavanje emocija

Evolucijski razvoj mozga

• “mozak gmazova” ponašanje je uglavnom vođeno instinktom

• “mozak drevnih sisavaca” – limbički sustav uključujući

talamus, hipotalamus i hipofizu – kontrola homeostaze (metabolizam, temperatura itd.), emocija, gladi, seksualnosti, budnosti i sna i memorije. U odnosu na gmazove ponašanje sisavaca sadrži tri bitna evolucijska dodatka: majčinsku skrb za potomstvo, vokalnu signalizaciju i igru što omogućuje razvoj “načela socijalnosti”.

• “mozak novih sisavaca” – neokorteks - kognicija i

složeni perceptualni procesi – ponašanje koje je modulirano neokorteksom opisuje se kao voljno i racionalno

• lateralizacija moždanih funkcija

Topografija funkcija mozga

Rani razvoj pojedinih područja mozga

• Moždano deblo gotovo je potpuno funkcionalno kod rođenja

• Limbički sustav i neokorteks sporije sazrijevaju i tako omogućuju da budu oblikovani ovisno o vanjskoj perceptualnoj, kognitivnoj, emocionalnoj i socijalnoj stimulaciji

Hipotalamus uloga I

• održavanje homeostaze i nadzor nad vitalnim funkcijama – tjelesna temperatura, rad srca i krvni tlak, osmolalnost plazme

• nadzor nad cirkadijalnim ritmovima (san, budnost ...)

• upravljanje autonomnim živčanim sustavom

• upravljanje endokrinim sustavom (preko hipofize)

• upravljanje instinktivnim i nagonskim oblicima ponašanja što su usmjereni na razmnožavanje i preživljavanje (hranjenje, pijenje, razmnožavanje)

• uloga u emocionalnom životu i motivacijskim stanjima (preko neuronskih veza s limbičkim sustavom)

Hipotalamus uloga II

• hipotalamus integrira (objedinjuje) različite osjetne, motoričke i autonomne reakcije u cjelovite oblike ponašanja.

• Većina tih ponašanja karakteristična je za izražavanje emocionalnih i motivacijskih stanja stoga je, prema Hess-u, (između ostalog), uloga hipotalamusa usklađivanje emocionalnih stanja s načinom njihova izražavanja ponašanjem.

Limbički sustav slika

Limbički sustav - uloga

• viši nadzor nad endokrinim i autonomnim sustavom preko veze s hipotalamusom (hormonska ravnoteža i “tonus” simpatičkog i parasimpatičkog sustava)

• modulacija nagona i motivacijskih stanja • doživljavanje i izražavanje emocija (afektivno

bojenje iskustva) • učenje i pamćenje

Paralimbička i heteromodalna asocijacijska polja korteksa uloga

Općenito se može reći da ova područja povezuju i usklađuju unutarnja stanja i potrebe organizma s njegovim djelovanjem u svijetu

• ona su ujedno sjedišta dviju skupina važnih moždanih funkcija: najsloženijih oblika “asocijacijske obrade” osjetnih informacija i integracije osjetnih informacija s nagonima, emocijama, motivacijskim stanjima i drugim mentalnim sadržajima svijesti.

• regulacija viših oblika emocionalnog ponašanja, raspoloženja i motivacijskih stanja

• upravljanje srodnim subkortikalnim strukturama (npr. amigdala i hipotalamusa)

• “usmjeravanje” nagona prema odgovarajućem cilju

• “afektivno bojanje iskustva”

Amigdala (corpus amygdaloideum)

• amigdala je “središnji emocionalni kompjuter” mozga koji procjenjuje emocionalno značenje opaženih osjetnih informacija

• s anatomskog gledišta ovaj “emocionalni sustav” može djelovati neovisno o neokorteksu.

Amigdale

Amigdale sudjeluju u: • regulaciji nagona, afektivnih* i

motivacijskih stanja • autonomnih funkcija • endokrinih funkcija * strah i druge intenzivne emocije,

emocionalna memorija - dio nesvjestan zahvaljujući direktnom osjetnom putu (iz talamusa) koji zaobilazi korteks, procjena emocionalnog značenja vidnih podražaja ...

Uloga amigdala i mediobazalnog telencefalona

• “usmjeravanje” nagona prema odgovarajućem cilju i “pridruživanje” motivacijskog značenja opaženom

• regulacija nagona, afektivnih i motivacijskih stanja, autonomnih i endokrinih funkcija

• kao posebna uloga može se opisati uloga amigdala u “učenju straha” i afektivnom povezivanju dvaju upamćenih podataka

amigdala, hipokampus i emocionalna reakcija • Živčani putevi koji reguliraju emocije dijelom zaobilaze

neokorteks – dio signala iz oka ili uha u mozgu najprije putuju do talamusa, a potom direktno do amigdale; drugi dio signala koji prolazi dulji put iz talamusa se usmjerava u neokorteks gdje se vrši kognitivna obrada.

• Kraći put koji zaobilazi neokorteks za samo 12 milisekunda aktivira amigdalu, što može objasniti zašto se neke emocionalne reakcije i uspomene mogu stvoriti bez najmanjeg svjesnog, kognitivnog doprinosa

• Hipokampus pomaže u stvaranju emocionalne reakcije davanjem adekvatnog konteksta, analizom i uspoređujući dolazeće signale sa onima pohranjenima u sjećanju.

• Kad sustav amigdala-hipokampus reagira bez povratne informacije iz korteksa, dovodi do jakih i brzih emocionalnih reakcija, ali u isto vrijeme površnih i netočnih jer se analiza situacije vrši metodom asocijacije.

“Emocionalni” mozak

• svakom osjećaju korespondira aktivacija određene neuralne mreže

• “mentalni emocionalni moduli” • većina emocionalnog procesiranja odvija se nesvjesno –

u svijest obično dospijeva rezultat tih procesa • čovjek ima mogućnost moduliranja emocija no posjeduje

ograničenu direktnu kontrolu nad emocionalnim reakcijama

Rani razvoj i limbički sustav

• Limbički sustav predstavlja temeljno područje mozga za razvoj socijalnog i emocionalnog ponašanja

• Pojedini dijelovi limbičkog sustava sazrijevaju u različita vremena

• Tako npr orbitofrontalno područje zadržavaju visok stupanj neuroplastičnosti tijekom prvih godina života i priličan dio te sposobnosti zadržavaju još i značajno duže

• Amigdala je prva koja se počinje diferencirati da bi je kasnije slijedili cingulum i septalno područje

Rani razvoj limbički sustav 2

• Ovakav razvoj omogućuje da se prvo razvije nediskriminantna socijalizacija tijekom prve polovine 1. godine života da bi se polako do kraja prve godine razvila stabilna i selektivna privrženost prema majci

• Ovakav postepen razvoj limbičkog područja također omogućava, uz socijalizaciju, razvoj emocionalnog života – ekspresiju i doživljavanje različitih emocija

Rani razvoj limbički sustav - amigdala

• Neki dijelovi amigdale razvijaju se brzo tijekom prve godine života da bi većinu svoje formacije dosegli krajem prve godine života

• Predpostavlja se da nezrelost amigdale omogućuje naglašenu oralnost i nediskriminirajuću socijabilnost djeteta (usporedba – Kluver-Bucy-ev sindrom)

• Tako će se dijete u prvih 6mj života smijati svakome tko mu priđe i može reagirati plačem kada strana osoba s kojom je uspostavilo kontakt želi otići

• Sazrijevanjem amigdale u ponašanju djeteta se pojavljuje reakcija straha negdje oko polovine prve godine života

Rani razvoj limbički sustav - cingulum

• Cingulum – dio paralimbičkog korteksa do kraja prve godine sporije doseže napredan stadij sazrijevanja i polako se razvija slijedećih nekoliko godina

• Smatra se da je uključen u razvoj privrženosti i pojavi separacijskog straha u djeteta, kao i u razvoj složenijih oblika igre, igre uloga i kreativne fantazije (oko treće godine života).

Rani razvoj limbički sustav – septalno područje

• Septalno područje sporo se razvija, većinu svog razvoja dosegne do treće godine života no razvoj traje i dalje duboko u pubertet

• inhibicija nediskriminirajuće socijabilnosti i pojava straha od stranaca smatra se da ovisu o razvoju septalnog područja

• Rani razvoj i nezrelost amigdale omogućuje nediskriminirajuću socijabilnost i naglašenu oralnost

• Razvojem septalnog područja i cinguluma inhibicija nediskriminirajuće socijabilnosti preoblikuje potrebu za socijalnim kontaktom u fokusiranu i diskriminirajuću aktivnost

• Tijekom druge polovice prve godine života dijete sve više preferira upravo svoju majku i reagira strahom i distresom ukoliko je od nje separirano

• Tako oko 9.mj na pristupanje strane osobe 70% dijece reagiraju averzijom, oko 10.mj znaju to jasno pokazati plačem da bi do kraja 1. godine 90% dijece reagiralo averzivno što je vjerojatno rezultat kombiniranog utjecaja amigdala, cinguluma i u to vrijeme još uvijek prilično nezrelog septalnog područja

Rani razvoj i lezije limbičkog područja

• Ukoliko se septalno područje uništi ponovo će se pojaviti nediskriminirajuća socijabilnost

• Uništenjem amigdala emocionalno funkcioniranje i potreba za socijalnim kontaktom nestaju, javlja se nemogućnost da se osjeti ljubav i privrženost koja se više ne osjeća niti prema najbližim osobama

• Majčinsko ponašanje teško je oštećeno, bilateralne lezija u majmunica onemogućuju razvoj normalnog kontakta između njih i njihove mladunčadi – tako odgojena mladunčad imati će iste aspekte ponašanja kao i njihove majke

• Ove patološke posljedice vjerojatno su izraz kombiniranog djelovanja neadekvatne stimulacije i kroničnog stresa i posljedične traume

“Emocionalni” mozak

• svakom osjećaju korespondira aktivacija određene neuralne mreže

• “mentalni emocionalni moduli” • većina emocionalnog procesiranja odvija se nesvjesno –

u svijest obično dospijeva rezultat tih procesa • čovjek ima mogućnost moduliranja emocija no posjeduje

ograničenu direktnu kontrolu nad emocionalnim reakcijama

Regulacija emocionalne reaktivnosti

• Regulacija emocionalne reaktivnost u ranoj dobi pretežno je omogućena majčinskom brigom o djetetu

• U tom periodu oblikovanje neuronske mreže u velikoj mjeri ovisi o vanjskoj stimulaciji posebno u “kritičnim periodima razvoja” koji su različiti za pojedine djelove mozga

• Npr. za prefrontalni, asocijativni i limbički korteks ovi periodi nastupaju kasnije nego za primarni motorni i senzorni korteks

kapacitet ovladavanja (moduliranja) frustracijom, impulzivnošću, agresijom i agresivnim ponašanjem ovisna je o dobi tj. stječe se razvojem

Kronični stres i razvoj mozga

• Intenzivni kronični psihosocijalni stres povezan je sa aktivacijom osovine hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda i trajnim promjenama u mozgu koje, između ostalih, uključuju smanjenu gustoću glukokortikoidnih receptora u hipokampusu i frontalnom korteksu, centralnih benzodiazepinskih receptora u amigdalama, frontalnom korteksu i locus ceruleusu, GABA receptora u locus ceruleusu i gubitak neurona u hipokampusu.

Nepovoljan tjecaj okoline na mozak

• U osoba s kroničnim posttraumatskim stresnim poremećajem uočena je trajno povišena razina hormona stresa što direktno utječe na smrt stanica u hipokampusu

• U nesigurno privržene male djece djece uočene su abnormalne razine kortizola kao reakcija na nepoznatu situaciju

• Povišena frekvencija srca i smanjen tonus parasimpatikusa tijekom interakcije djeteta s njegovom depresivnom majkom

Limbički sistem i razvoj

• amigdale, septalna jezgra i cingulum posebno su osjetljivi u prve tri godine života

• ukoliko u tom periodu ne primaju adekvatnu stimulaciju iz okoline u tom području može doći do atrofije, epileptiformne aktivnosti ili pojave abnormalnih sinaptičkih konekcija

Učenje i memorija

• Učenje je, prema nekim autorima, sposobnost sticanja znanja i vještina kroz instrukcije i iskustvo, dok je memorija proces kojim se stečeno znanje trajno pohranjuje u mozgu.

• Neuroplastičnost je sposobnost mozga da se mijenja kroz učenje

Ponašanje

• Ponašanje je svaka aktivnost organizma osim jednostavnih fizioloških funkcija neophodnih za održavanje života.

Funkcionalna klasifikacija moždanih funkcija: • Procesiranje informacija ili intelektualna funkcija • Emocionalnost (osjećaji, motivacija) - ovo je

tradicionalno područje psihijatrije • Izvršna/kontrolna funkcija - ovdje spada sposobnost koja

omogućuje neovisno, svrhovito, sebi-usmjereno (self-serving) ponašanje.

Uzroci psihičkih poremećaja

• Problem: dvije krajnosti tumačenja uzroka - s jedne strane pozicija da se iza svakog poremećaja se krije poremećaj moždane funkcije, a s druge strane pozicija da se iza svakog ponašanja kriju isključivo intrapsihički i interpersonalni uzroci.

• Važnost ponašanje majke u razvoju osjećaja

sigurnosti kod djeteta ranog razvoja Drugi dio Dr. Zoran Vujnović

Biologija ponašanja

• genetsko naslijeđe određuje jedinstveni program razvoja SŽS-a

• razvoj SŽS-a ovisi o

interakciji s okolinom (iskustvo)

• Aktualno ponašanje

proizlazi iz interakcije organizma i njegove percepcije aktualne situacije

genetsko naslijeđe

iskustvo

organizam

aktualna situacija

aktualno ponašanje

------------- ISTRAŽIVAČI RANOG RAZVOJA-- ----- ----- --

Anna Freud M. Klein D. Winnicott

M. Balint

J. Bowlby

Mary Ainsworth

Margaret Mahler

Harlow Winnicott

Istraživanja ranog razvoja

D. Stern AFEKTIVNO USKLAĐIVANJE

R. Emde EMOCIONALNA RASPOLOŽIVOST

S. Lebovici & Diatkine TRANSAKCIJSKA SPIRALA KREATIVNA ANTICIPACIJA

B. Cramer INTERAKTIVNA SPIRALA

T. Brazelton INTERAKTIVNI RITMOVI

A. Freud

M. Klein

Winnicot OLAKŠAVAJUĆA OKOLINA

dijete - primarna socijalna orijentacija majka – primarna maternalna preokupacija

J. Bowlby ATTACHMENT – VEZIVANJE (PRIVRŽENOST)

R. Spitz ORGANIZATORI PSIHE ANAKLITIČKA DEPRESIJA - HOSPITALIZAM

M. Mahler SIMBIOZA, SEPARACIJA-INDIVIDUACIJA

M. Ainsworth ISTRAŽIVANJE ATTACHMENTA, STRANA SITUACIJA

B.Bettelheim - E. Bick - F. Tustin - M. Main - K.Minde - I. Bretherton - N. Kaplan - T. Shapiro - P. Fonagy -P.F. Kernberg -

H.Papoušek - L. Kreisler -

Povijest gledišta na odnos majka-dijete 1

Europa 18. st – srednja i visoka klasa - običaj je bio da se majke ne brinu o djeci. U manjoj mjeri taj običaj se mogao naći i u Engleskoj i Americi.

U Francuskoj 1780. od 21000 novorođenčadi rođene te godine više od 80% boravilo je na selu s dadiljama.

Nakon pronalaska bočice za hranjenje u Parizu, u jednom priručniku za žene moglo se pročitati kako je dojenje i briga oko djeteta bolan zadatak koji može dovesti do potištenosti i očaja u srednjim godinama, alkoholizma i konačno čak i smrti.

Povijest gledišta na odnos majka-dijete 2

Između 1894. i 1935. u Americi je izašlo 15 izdanja knjige “The Care and Feeding of Children” tada opće poznatog Dr. Luther Holta koji je upozoravao roditelje u vezi “ pogrešne prakse” ljuljanja djeteta u kolijevci ili uzimanja ga u naručje kada plače. Također je bio protiv grljenja starije djece jer previše osjećajnosti moglo bi oslabjeti moralnost. Ljubljenje širi klice.

John B Watson je smatrao da je “majčinska ljubav opasan instrument” i “majčinstvo kvari dijete”. Razmišljao je o utopijskoj budućnosti gdje će djeca odrastati na “farmama djece” daleko od dodira s majkom.

Rane interakcije

VIDLJIVE

Brazelton: dijete je opremljeno s refleksnim oblicima ponašanja koja su kod rođenja jednostavna primitivna oblika (primitivna refleksna ponašanja), no vrlo brzo se organiziraju u kompleksnije oblike.

Maturacija SŽS-a, kompetencije djeteta i poticaji iz okoline osnovne su snage koje promoviraju razvoj.

NEVIDLJIVE

“fantazijske interakcije” (Kreisler, Cramer, Lebovici – kreativna anticipacija) otkrivaju se u onome što majka priča o svom djetetu i u nekim ponašanjima same bebe

Winnicott - olakšavajuća okolina

Winnicott uvodi pojam olakšavajuće okoline koju predstavlja dovoljno dobra majka ("good enough mother") koja u sklopu primarne majčinske zaokupljenosti razvija kapacitet za adaptaciju na potrebe dojenčeta.

Dovoljno dobra majka svojim holdingom (podržavanje), handlingom (njegovanje) i prezentacijom objekta štiti dijete.

Lebovici - kreativna anticipacija

Proučavajući najranije odnose između majke i djeteta Lebovici i Diatkine su uveli pojam "kreativne anticipacije" opisujući tako imaginarni život i fantazije majke koje joj omogućuju da pridonosi osmišljavanju prvih modaliteta ekspresije djeteta tj. programirano, tranzitorno i nesignifikantno ponašanje djeteta za majku posjeduje određeno značenje.

Davanje značenja ponašanju djeteta kroz kreativnu anticipaciju praćeno je određenom majčinom ekspresijom. Kroz interakciju sa majkom dijete emotivno reagira na afektivnu ekspresiju majke i tako prvotno emotivno investira majku još i prije nego što će je kognitivno spoznati.

Rani razvoj

Osjećaji govor najranijeg djetinjstva

Preverbalni period

Osjećaji - Emde

Neki principi osjećajnog života (Emde)

• osjećaji su nerazdvojivi od drugih elemenata duševnog života • od rođenja postoji biološka spremnost modeliranja osjećaja u kontekstu interpersonalne komunikacije i socijalizacije • rane bazične emocije oblikuju se kroz osobno i interpersonalno iskustvo (interakcija majka-dijete) • za razvoj djeteta neophodna je emocionalna dostupnost majke

Osjećaji - Categorical Affects -Darwin

Sa šest mjeseci života afektivne ekspresije poput radosti, tuge, straha, ljutnje, iznenađenja, gađenja i interesa upotrebljavaju se kao signali u interakciji majka-dijete. Na taj način možemo govoriti o emocionalnoj ekspresiji kao "govoru" najranijeg djetinjstva.

Osjećaji se upotrebljavaju kao signali u interakciji majka-dijete. Na taj način govorimo o emocionalnoj ekspresiji kao "govoru" najranijeg djetinjstva. Ekspresija ovih emocije se razumije u svim kulturama ; interest, radost, iznenađenje, ljutnju, gađenje, prezir, strah, sram i krivnju.

Osjećaji - Categorical Affects - Izard

Self – definicija 1

Prema riječniku američkog psihoanalitičkog društva self je:

“totalitet ličnosti jedne osobe u njezinom realitetu uključujući sliku tijela i psihičku

organizaciju”

Stern – core self – self i drugi

self i “regulirajući drugi” mnogo je načina “biti sa nekim”

neki od kliničkih koncepata:

spajanje, fuzija, sigurna baza, podržavajuća okolina, prijelazni

objekti, simbioza, self-objekti, katektirani objekti

s nekim se može biti i kada on nije prisutan

žalovanje, zaljubljenost, ...

Stern – core self – RIG

Mentalne reprezentacije interakcije koje su generalizirane

ponavljajuće iskustvo s “regulirajućim drugim” formira mentalnu reprezentaciju (sjećanje) na neku “proživljenu epizodu” u kojoj je

odnos s drugim imao istaknutu ulogu

Stern - Afektivno usklađivanje 1

Daniel Stern uvodi pojam afektivno usklađivanje (affect attunement) koji predstavlja oblik intersubjektivnosti i jedan od aspekata komunikacije između djeteta i majke u preverbalnom periodu Afektivno usklađivanje se odvija

pretežno nesvjesno

Ono što se usklađuje nije vanjsko ponašanje već neki aspekti unutarnjeg osjećajnog stanja i to kroz ponašanje koje pokazuje određenu kvalitetu tog stanja ali bez točne reprodukcije vanjskog ponašanja karakterističnog za to stanje

Afektivno usklađivanje izražava osjećanje i to kroz aspekte ponašanja koja izražavaju intenzitet, trajanje, ritam i sl.

Stern - Afektivno usklađivanje 3

Primjer 1. beba 9mj radosno uzbuđenje u času kad zgrabi igračku praćeno vokalizacijom “aaah” i pogledom prema majci. Majka uzvraća pogledom i pomiče ramenima kao da pleše – pokret ramenima traje otprilike isto kao djetetova vokalizacija i odaje isto uzbuđenje.

Primjer 2. beba 9mj udara po mekoj igrački uz pokazivanje veselja što majka prati vokalizacijom u ritmu “kaaa” (podizanje ruke) “bum” (udarac)

Stern - Afektivno usklađivanje

cilj afektivnog usklađivanja: “biti s nekim emocionalno” “dijeliti

zajedničko emocionalno stanje”

“interpersonalno zajedništvo”

kroz intonaciju, vokalizaciju, mimiku i pokret

“kako” se nešto izvodi a ne “što” se izvodi

Stern – verbal self

verbal self “verbalni self” govor je novi medij interakcije

koji obogaćuje interpersonalno iskustvo

verbalna komunikacije dijelom pomiče interpersonalno iskustvo u područje

apersonalnog i apstraktnog

paralelna prisutnost neverbalne i verbalne interakcije

sredinom druge godine života počinje upotreba simbola i znakova

mogu sebe zamišljati i odnositi se kao prema vanjskom objektu

mogu se odnositi prema ljudima i stvarima i kad oni nisu prisutni

igra imitacije viđenog

Stern – verbal self

nakon 18. mjeseca prepoznaju sebe u ogledalu

ovu promjenu u doživljaju selfa neki istraživači nazivaju kategorički, objektivni ili konceptualni self za razliku od prethodnih faza za koje

je karakterističan “egzistencijalni”,“iskustveni” ili

“subjektivni” self

ove promjene u doživljaju selfa obilježene su sa tri važne pojave:

1. mogućnost refleksije o selfu kao objektu promatranja

2. simboličke akcije poput igre

3. akvizicija govora

Emde - Emocionalna raspoloživost

Sistem, kako ga naziva Emde, emocionalne raspoloživosti (emotional availability) služi u ranom djetinjstvu u svrhu socijalnog razvoja, eksploracije i učenja.

Unutar tog sistema dijete i majka recipročno se usklađuju putem afektivnog signaliziranja koje omogućuje da u periodima nesigurnosti majka služi djetetu kao referentni sistem i izvor sigurnosti.

Ovaj vid komunikacije važan je i neophodan faktor u ohrabrivanju djeteta u njegovim razvojnim aktivnostima i temelji se na pretpostavci da fizička prisutnost majke nije dovoljna već da majka mora biti emocionalno dostupna u svakom času kad je dijete zatreba u situacijama nesigurnosti.

--------------------- Attachment -------------------------------

Attachment

Privrženost

Vezivanje

Bowlby

Utjecaj obitelji na razvoj osobnosti

Dva dječaka Kradljivac & Sjena

Thief & Shadow: Persuaded by this experience of the effects of early family relationships on personality development, Bowlby decided to embark on a career as a child psychiatrist

Bowlby

“Dojenče i malo dijete mora doživjeti topao, intiman i trajan odnos sa svojom majkom (ili stalnom zamjenskom majkom) u kojem oboje doživljavaju radost i zadovoljstvo”

“Ako društvo cijeni svoju djecu onda se mora brinuti i za njihove roditelje”.

Attachment i interpersonalni odnos

• privrženost je dio interpersonalnog odnosa • postoje različite druge dimenzije interpersonalnog odnosa – reciprocitet, intimnost, igra, dijeljenje pozitivnih emocija, humor, rivalitet, ... • roditelji imaju različite odnose prema svakom svom djetetu i obratno dijete ima različite odnose prema svakom roditelju

Rane interakcije - osobine

Osobine dobre interakcije

afektivno bogatstvo stabilnost (kontinuitet

ispravni odgovori

uzajamnost

usklađivanje

i koherentnost – ujednačenost)

Vezivanje - Attachment

Privrženost je univerzalan za sve ljude; nije specifično za rasu ili kulturu, instinktivno – biološki utemeljeno; to je “razumijevanje” koje se ne stječe kroz učenje i razmišljanje; ono je dakle intuitivno; postoji hijerarhija privrženosti pri čemu je veza sa majkom primarna; privrženost je bliski obično osjećajni odnos; traje od “kolijevke do groba” dakle trajan i doživotan.

Attachment – emocionalna regulacija

• mala djeca nisu sposobna sama regulirati svoje emocije

• neki istraživači nazivaju majku “regulatorom afekta” ili “pomoćnim korteksom” djeteta

• “uzajamna regulacija”, “emocionalno usklađivanje” itd. različiti su teorijski koncepti koji attachmentu daju centralno značenje u razvoju emocionalne regulacije

Attachment (privrženost) nije ovisnost

• privrženost učvršćuje sigurnost • sigurnost podržava razvoj neovisnosti

Attachment – autonomnost

• autonomni doživljaj selfa rađa se iz sigurnog odnosa majka-dijete

•

•

vlasništvo nad unutarnjim iskustvima

razumijevanje sebe i drugih kao intencionalnih bića čije ponašanje je organizirano mentalnim stanjima, mislima, osjećajima, uvjerenjima i željama

Attachment – trajna doživotna veza

• veze privrženosti stvaraju se cijeli život • kasnije veze privrženosti mogu pružiti određeno korektivno emocionalno iskustvo

Narušavanje ranih interakcije

Narušavanje ranih interakcija dijete jasno osjeća i pokazuje u ponašanju. STILL FACE – trominutni eksperiment u kojem licem u lice majka promatra ukočena lica svoje dijete. Dijete će pokušati navesti majku da stupi u interakciju s njim i ako ne uspije pokazivati će uzrujanost i konačno će odustati od socijalne interakcije s majkom. Ovakovo ponašanje može se vidjeti već s 2-3 tjedna starosti djeteta postajući tijekom razvoja sve kompleksnije.

Vezivanje I

Vezivanje trajna osjećajna veza

Cilj regulacija potrebe za sigurnošću

Vezivanje se javlja u drugom tromjesječju prve godine, a jasno je vidljivo tijekom druge polovice prve godine života

Kada se veza između majke i djeteta stvori odvajanje od majke može imati traumatske posljedice za dijete

Vezivanje III

Ponašanje vezivanja Od strane djeteta npr.traženje blizine, osmijeh, plač. Od strane majke dodir, držanje, umirivanje.

Različita iskustva interakcije s majkom vremenom se grupiraju stvarajući sistem reprezentacija – “unutarnji radni modeli” (internal working models). Zahvaljujući tome ponašanje djeteta krajem prve godine postaje svrsishodno i utemeljeno je na specifičnim očekivanjima.

Aktivatori vezivanja

Separacija i strah od separacije ili općenito osjećaj ugroženosti aktivira ponašanje vezivanja (“attachment behaviors”)

Sigurnost omogućuje vidna, taktilna, zvučna i vokalna (majka), bliskost i blizina.

dostupnost figure vezivanja

Majka služi kao sigurna baza (“secure base”)

Vezivanje & udaljavanje

Kontakt očima Socijalno odnošenje Dodir Sigurna baza

približavanje dijete vezivanje (attachment behavior)

majka roditeljska briga (caretaking behavior)

udaljavanje Interes za novo Istraživanje novih situacija Kontakt s novim osobama eksploracija i igra

Suprostavljeni modeli ponašanja djeteta

Istraživanje (separacija od majke) Interes za novo Istraživanje novih situacija

Kontakt s novim osobama

Traženje blizine majke Kontakt očima

Socijalno odnošenje

Dodir

Sigurna baza

Neke osnovne činjenice teorije attachmenta (privrženosti)

•

•

•

•

anksioznost pojačava ponašanje vezivanja biološka utemeljenost teorije attachmenta

unutarnji radni modeli interpersonalnog odnosa

uloga nesigurne privrženosti u razvoju kasnije psihopatologije

Neke osnovne činjenice teorije attachmenta (privrženosti)

• majka je “sigurna baza”(Ainswort), “svjetionik orijentacije” (M. Mahler) od koje se odlazi u svijet i prema kome se vraća u trenucima nesigurnosti

Strana situacija - tabela

Broj epizode

prisutne osobe

Trajanje Kratki opis radnji

1 majka, dijete, promatrač

30s Promatrač upoznaje majku i dijete s eksperimentalnom prostorijom, a zatim odlazi

2 majka, dijete

3 min Majka ne sudjeluje dok dijete istražuje prostoriju; ako je potrebno, ona potiče igru nakon dvije minute

3 majka, dijete, nepoznata osoba

3 min Nepoznata osoba ulazi Prva minuta: nepoznata osoba šuti Druga minuta: nepoznata osoba razgovara s majkom Treća minuta: nepoznata osoba prilazi djetetu. Nakon tri minute majka potiho odlazi

4 nepoznata osoba, dijete

3 min Prva epizoda separacije. Ponašanje nepoznate osobe usklađeno je s djetetovim ponašanjem

5 majka, dijete

3 min Prva epizoda ponovnog susreta. Majka pozdravlja i/ili tješi dijete, zatim ga nastoji vratiti igri. Majka tada odlazi i kaže: «Pa pa»

6 dijete samo

3 min Druga epizoda separacije

7 nepoznata osoba, dijete

3 min Nastavak druge separacije. Nepoznata osoba ulazi i usklađuje svoje ponašanje s djetetovim.

8 majka, dijete

3 min Druga epizoda ponovnog susreta. Majka ulazi, pozdravlja dijete i uzima ga. U međuvremenu nepoznata osoba neprimjetno odlazi.

Strana situacija Klasifikacija attachmenta ABCD skupine dio I

A C D “Insecure” Attachments

Nesigurno privržena djeca

A

C

D

izbjegavajuća 15-30%

opiruća ili ambivalentna 5-25% B Sigurno privržena djeca 50-75% dezorganizirana 15-25% ‘Secure’ Attachment

• •

•

•

•

•

osjećaj sigurnosti

povjerenje u druge

oslanjanje na druge

pozitivna očekivanja

osjetljivost za unutrašja

suosjećanje

stanja

Klasifikacija attachmenta ABCD skupine dio II Grupa B - sigurno privržena djeca: u uvjetima strane situacije ne pokazuje veću uznemirenost nakon odvajanja, odnosno ona pozdravljaju majku pri ponovnom susretu i aktivno traže interakciju s njom putem fizičkog kontakta ili interakcijom s udaljenosti (mahanje, smješak, glas).

Djeca iz grupe A nazivaju se "izbjegavajuća" (avoidant) jer pri ponovnom susretu sa majkom pokazuju tendenciju da je izbjegavaju ili ignoriraju.

Djeca iz grupe C se pri ponovnom susretu sa majkom ponašaju ambivalentno, izražavajući ljutito odbijajuće ponašanje kombinirano sa traženjem blizine i kontakta.

Djeca iz grupe D pokazuju dezorganizirano ponašanje, konfuziju, besciljnost u ponašanju itd.

B Sigurno privržena djeca u uvjetima strane situacije ne pokazuje veću uznemirenost nakon odvajanja pozdravljaju majku pri ponovnom susretu i aktivno traže interakciju s njom putem fizičkog kontakta (podskupina B3) ili interakcijom s udaljenosti (podskupina B1 mahanje, smješak, glas) ili pak mješavinu oba ponašanja (podskupina B2). Podskupina B4 jako su zainteresirana za tjelesni kontakt, vrlo su uznemirena i mogu pokazivati manji otpor poput C. U obiteljskim uvjetima komunikacija između djeteta i majke je topla i senzitivna Majka omogućuje dobi primjerenu autonomiju i eksploraciju

A Izbjegavajuća (avoidant) djeca

nakon separacije dijete pokazuje ograničen ili nikakav distres i nastavlja eksploraciju

Pri ponovnom susretu sa majkom pokazuju tendenciju da je izbjegavaju ili ignoriraju i usmjeravaju svoju pažnju prema igračkama

Iako ponašanje djeteta ostavljaju dojam da dijete nije pogođeno separacijom ono pokazuje znakove autonomne pobuđenost tj. somatske znakove anksioznosti koji traju duže nego kod sigurno privržene djece

Ovakvo ponašanje sugerira da dijete pokušava deaktivirati osjećaje nesigurnosti i straha fokusirajući se na druge objekte u okolini

u obiteljskim okolnostima majka često reagira negativno na djetetove pokušaje da ostvari kontakt, a kada je dijete depresivno majka se udaljuje

U obitelji majka pokazuje više odbacujućeg ponašanja a dijete više ljutnje (nego u laboratorijskim uvjetima), ne cijeni bliski tjelesni kontakt kao ni vlastite i djetetove emocionalne potrebe

Igra u ove djece u nekim okolnostima služi kao distrakcija od potrebe za blizinom

C Opiruća ili ambivalentna djeca

pri ponovnom susretu sa majkom ponašaju ambivalentno, izražavajući ljutito odbijajuće ponašanje kombinirano sa traženjem blizine i kontakta. Prisutnost majke ne umiruje dijete.

ova djeca se obično nakon ponovnog susreta s majkom ne vraćaju igri, željela bi da ih majka umiri ali kao da se ne mogu osloniti na nju

u obiteljskim okolnostima ova se djeca zadržavaju u blizini majke kao da su naučila da će majka biti dostupna ukoliko se od nje stalno traži pažnja

Majka prema djetetu pokazuje nekonzistentno ponašanje

D Dezorganizirana djeca

Pri ponovnom susretu sa majkom pokazuju dezorganizirano ponašanje, konfuziju, besciljnost

80% maltretirane djece prema kategoriju

u ponašanju itd. nekim istraživanjima spadaju u ovu

u prisutnosti majke ova djeca mogu reagirati strahom, “zamrzavanjem” i sl.

Djeca nemaju jasnu strategiju kako izaći na kraj sa stresom i figurom attachmenta

Attachment – B tip

kompleksnija eksploracija radoznalost spretniji u riješavanju problema više simbolične igre bolje školsko postignuće

Attachment – predškolska dob

empatija izrazito elastična narav bolji odnosi sa vršnjacima manje agresivnost bolja socijalna kompetentnost

Attachment – školska dob

bolje samopoštovanje bolje razumijevanje sebe veća neovisnost bliska prijateljstva optimističniji pogled na svijet oko sebe

Attachment i okolina stres – dio djece klasificirane kao nesigurna

stresnih životnih okolnosti s 18mj klasificirana su s 12mj nakon smanjenja kao sigurno privržena

utjecaj obitelji utjecaj skrbi od strane drugih osoba (jaslice, vrtić, i sl.) kulturne vrijednosti i odgoj

Izrael – kibuc – zajednički odgoj djece sa stalnim odgajateljicama – 50% djece nesigurni attachment posebno tipa C prema majkama i

u u

njegovateljicama uz normalnu distribuciju attachmenta prema očevima – odnosu na izraelsku gradsku djecu više nesigurnog attachmenta (razlika odgoju)

Prema Eriksonu metode odgoja djece u jednoj kulturi povezane su određenim tipom odrasle osobe koju ta kultura cijeni (Erikson 1963.)

s