Vehid Pekaric -svasta nesto

SPOZNAJA DUHOVNOG SVIJETA I LIJEČENJE DUŠEVNIH BOLESTI

Vehid Pekarić


1998. god.

1


“ U ime Allaha Milostivog, Samilosnog”

Pred nama je jedan pomalo neobican tekst cija je tematika ostala nepoznata nasoj siroj javnosti. Medutim, to nikako ne znaci da u nas nije bilo ljudi koji su poznavali ovu vrstu tekstova i njihov sadrzaj koristili u prakticnom zivotu. Rukopis Spoznaja duhovnog svijeta i lijecenje dusevnih bolesti autora Vehida Pekarica je pokusaj da se na jednostavan i popularan nacin ukase na cinjenicu postojanja nevidljivog duhovnog svijeta koji ostaje izvan saznanja ljudskih cula. Covjek je od samog pocetka pokusavao upoznati taj svijet i uspostaviti s njim komunikaciju. Pored Bozije Objave koja daje osnovne informacije o tom svijetu i upucuje covjeka kako da posljedice u zivotu i na ovom i na onom svijetu, postoje i neke druge aktivnosti, putevi i “tehnike” kojima covjek pokusava uspostaviti tu komunikaciju. Na pogresan nacin, na zalost! U to spadaju crna magija, gatanje, vracanje, sihir i dr. Moderni covjek je u krizi. Sve je njegovo danas krizno: i vrijeme, i zivotni proctor, i duh, i intelekt, i komunikacija, i sve drugo. On zivi u svijetu u kojem dominira njegova tehnicka strana, dok je duhovna potpuno zaboravljena. I zato on dozivljava sve vrste teskih sokova i lomova. Njegovo svekoliko bice je duboko ranjeno, ako nije vec i potpuno slomljeno. Ukratko, njegovo stanje je postalo potpuno nepodnosljivo. Prema tome, sasvim je prirodno da danasnji covjek trazi izlaz iz takvog stanja. On to cini uporno i cesto ne bira puteve i nacine do zeljenog cilja. On trazi pomoc tamo gdje ocekuje i vjeruje da je moze naci. Buduci da je uveliko izgubio vjeru u brojne institucije koje bi mu objektivno mogle pomoci da se izbavi iz svog teskog stanja, on sve vise pocinje tragati za drugim nacinima, putevima i autoritetima kojima ponovo pocinje vjerovati, nakon sto mu je “moderni duh” pokusao poljuljati i razbiti vjeru u njih. Otuda sve veci interes covjeka za nekim tradicionalnim znanjima i vjestinama kojima dugo vremena nije bilo mjesta u njegovom modernom zivotu. Jer, on vjeruje da gat a nova – stara znanja mogu izbaviti iz golemih zivotnih nevolja u koje je zapao. Vehid Pekaric, sin poznatog i cijenjenog Sulejmana efendije koji nesumnjivo spada u nase najbolje znalce naznacene tematike, odlucio je da dio tih znanja i vjestina ucini dostupnim sirem krugu zainteresiranih za ovu vrstu covjekovog znanja i iskustva. Njegov rukopis Spoznaja duhovnog svijeta i lijecenje dusevnih bolesti nudi neke moguce oblike prirodne komunikacije s nekim bicima tog nevidljivog duhovnog svijeta u cilju izbjegavanja sukoba s njima, kao i neke nacine otklanjanja stetnih posljedica raznih zloupotreba naznacenih znanja, tehnika i kontakata. Imajuci u vidu navedeno, smatram da bi stampanje i objavljivanje ovog rukopisa imalo pozitivan efekat.

2


Mehmedalija Hadzic

U V O D

Jos na prvom se svom koraku covjek susreo sa zlom i njegovim olicenjem – sejtanom. Na prvome svom stanistu, u Dzennetu, Adem, alejhis-selam, i hazreti Hava mogli su koristiti sve raspolozive i dokucive blagodati toga prebivalista. Izuzetak je bilo stablo iskusenja, cije im je plodove zabranjeno bilo kusati. Kumstvo Iblisa (Lucifera) i, njihovom krsenju zabrane i podlijeganju iskusenju kusanja zabranjenog potvrdeno je i u Kurànu i u drugim spisima. Bog je Svojom Jasnom Rijecju oznacio tada bipolarnost covjeka i Iblisa. Na jednome je polu covjek, sa dobra na zemlji, a na drugome Iblis, izvoriste i utok zla. Izmedu svoje iskonosti i Iblisova nagovaranja na zlo, covjek cesto odreduje i sam smisao zivota. Ovaj “slucaj”, osim navedene poente, implicira i potvrdu postojanja svijeta koji je ljudskom materijalnom oku nevidljiv. Kuràn pokazuje, a to je i jedan od temelja akaida, postojanje svijeta meleka, bica stvorenih od svjetlosti (nura). Osim toga, Bog je cijelo jedno poglavlje Kuràna naslovio imenom nevidljivih bica (Dzin), koja su stvorena od vatre (nara). Vrsta dzina su i sejtani, bica koja obdrzavaju i podsticu zlo. Ljudsko znanje o metafizickom svijetu staro je, kako smo vidjeli u gornjem primjeru, koliko i covjecanstvo. Kontakt sa tim svijetom seze jos u prapocetak. Kontinuiran je on sve do nasih dana. Crna magija, gatanje, vracanje, sihirbasenje samo su neki od izraza za tu vrstu covjekova odnosa prema svijetu koji ga okruzuje. Danas, pak, na Zapadu se kontakt sa izvanpojavnim dzinima smatra nekom vrste egzotike i ta se djelatnost prezentira kao unosna filmska i medijska zabava, dok, istovremeno, nimalo zabavno nicu bracna savjetovalista, psihijatrijske ordinacije i drugi pokusaji “lijecenja” djelovanja dzina. Islam ne promatra svijet dzina kao egzotiku, ili neku nadnaravnu silu kojoj se covjek ne moze suprotstaviti. Izmedu 18.000 svjetova i svijet dzina ima svoje mjesto u svemiru, sa jasno odredenom svrhom (“Stvorio sam dzine i ljude samo zato da Mi se pokoravaju”, Kuràn). Zabiljezeni su brojni primjeri u bogatoj islamskoj tradiciji kontakta muslimana i tih stvorenja. Zelja autora ove knjige je da, u skladu sa svojim skromnim mogucnostima, upozna ljude bas sa tim islamskim stavom spram dzina, sa njihovim vrstama koje mogu naskoditi ljudima, nacinima njihova zlog djelovanja na ljude i lijecenjima bolesti koje su ta djelovanja prouzrocila, kako je knjiga tematski i podijeljena. Dzini i njihov svijet metafizike su izvanosjetilna realnost i upravo zarad njene konkretizacije i priblizavanja ljudima, a u cilju efikasnoga preventivnog djelovanja, nastala je i ova knjiga.

3


U ime Allaha Milostivoga Samilosnoga

Gospodaru moj Milostivi, nanijetih da u Tvoje veliko Ime napisem ovu knjigu, koja ce mnogima biti i staza svjetlosti i vodilja na Tvom pravom putu, na putu robovanja Tebi, o Milostivi. A opet, mnogima ce biti golemi trn u njihovom oku, koji ce ih bosti i zuljati. Molim te, o Najmilostiviji Gospodaru moj, i Gospodaru i jednih i drugih, Gospodaru nebesa i zemlje, uputi nas i pomozi nas na putu kojeg si Ti odredio da bude pravi. Prije nego sto bilo sta napisem, reci cu da za ovo moje djelo imam ispravan nijet, da pomognem ljudima u slijedenju pravoga puta i da ova knjiga stiti one koje vjeruju od onih zala koja mogu doci od sejtana, dzina, sihirbaza i drugih, koje si Ti prokleo. Boze moj, molim Te, uzdajuci se u Tvoju veliku Milost, da mi pomognes u mojoj nakani pa da otvoris ljudska srca i razum za ono sto im, u Tvoje ime, zelim kazati.

Amin

Vehid Pekaric

4


Umjesto predgovora

Islam je decidno ukazao muslimanima na njihove duznosti i obaveze. Kroz mnogobrojne kurànske ajete, kao i hadise Muhammeda s.a.v.s., opisane su muslimanima njihove duznosti prema Bogu, vjeri, pa i izmedu ostalih, duznosti i obaveze prema samome sebi. Islam tezi da musliman, odnosno vjernik islamske pravoispovijesti, bude zdrava dusevna jedinka, zdrav clan islamske zajednice i ljudskog drustva opcenito. Islam tezi da svog sljedbenika osposobi da moze odgovarati svom zivotnom pozivu i da ga pripremi za uzvisene zadatke. On treba da bude tjelesno i dusevno zdrav, kako se i u staroj izreci veli da je zdrav razum u zdravim tijelu. Otuda i duznosti muslimana prema sebi. Te duznosti, koje vjernik islamske pravoispovijesti, kao Boziji namjesnik na Zemlji, mora vrsiti prema samome sebi tesko bi bilo nabrojati, zato cu navesti onu prvu i najvazniju. To je cuvanje zdravlja. To su najdragocijeniji darovi koje nam je dao Svemoguci Allah. Zato smo duzni da ih cuvamo, koliko god nam je to moguce, svugdje i u svakoj prilici. Ako neko namjerno narusava svoje zdravlje i ugrozava svoj zivot, cini time veliki grijeh i nepravdu prema Allahovoj blagodati, posto ugrozava zdravlje. Isti je slucaj i sa dusevnim zdravljem. A poznato nam je da Kuràn upucuje na cuvanje ove blagodati. Zato i mnogi vjerski propisi preventivno djeluju da ocuvaju zdravlje vjernika. Kako proizlazi iz gore navedenog, musliman je duzan cuvati zivot i zdravlje od svih stetnih uticaja, duzan je, naprimjer, cuvati se od prekomjernog jela i pica, nescistoce, od upotrebe zabranjenih jela i pica, kao sto su svinjsko meso, mast i njihove preradevine, meso od uginule zivotinje, krv, razna alkoholna pica i dr. Danas, poslije toliko stoljeca zabrane alkohola i ovih jela u islamu, imamo i medicinsku potvrdu da sve gore navedeno steti ljudskom zdravlju i njegovoj imunosti na mnoge bolesti. Ibn Sina / Avicena, kako ga nazivaju Zapadni naucnici / o tome je, prije hiljadu godina iznio svoj stav: “Covjek je jedna mala zemaljska kugla, jer posjeduje sve elemente koje posjeduje Zemlja i to u istom procentu, pocev od vode koje ima oko 70% i suhe materije koje ima oko 30%. U suhoj materiji se nalaze svi elementi, kao naprimjer, secer, skrob, masnoce i svaki drugi element kojeg ima u zemaljskoj kugli, ima ga i u covjeku. Ako se procenat bilo kojeg elementa poremeti, poremetilo se je njegovo zdravlje.” A znamo da se hranom i picem unose svi ti elementi, koji djeluju na tjelesni razvoj, dok dobar odgoj i cisto vjerovanje djeluju na zdravlje duse. Ako bi se ono poremetilo Uzviseni je Allah dao lijek u Kurànu. I pored svih predostroznosti, moze se

5


dogoditi da covjek oboli od neke lakes ili teze bolesti. Kako nam Allah kazuje, da svaka bolest ima i svoj lijek, u tom slucaju nasa je stroga i permanentna duznost ne kriti bolest, nego je odmah lijeciti, preduzimajuci potrebne mjere. Svaka bolest, dakle, ima svoj lijek, samo sto je za nekim potrebno duze, a za nekim krace tragati. Uzvisen je Bog, Koji je stvorio za svaku bolest, koju sami sebi prouzrokujemo, lijek! Nas vjerovjesnik Muhammed s.a.v.s. je rekao: “ Lijecite se, Boziji robovi, jer Uzviseni Allah nije dao nijednu bolest, a da joj i lijek nije odredio, osim jedne i jedine, a to je starost i smrt.” On je dalje ukazao na tri vazna lijeka: Kuràn, med i mlijeko. Prenosi se da je Vjerovjesnik s.a.v.s. rekao: “Hranite se kravljim mlijekom, jer je ono sastavljeno od raznovrsnog ljekovitog bilja.” Iz ovog se da zakljuciti da je lijecenje i nasa vjerska duznost. Namece se pitanje kako se lijeciti i kome se obratiti, ako osjetimo bolest, tegobu ili poremecaj u nasem tijelu. Treba reci da sve zavisi od vrste, karaktera i simptoma bolesti. Mogucnost lijecenja u nasem dobu je veoma siroka, skoro sveobuhvatna. Postoje mnogobrojne medicinske institucije koje se bave lijecenjem ljudi od raznih bolesti, bez kojih se ne moze ni zamisliti standard zivota u nasem vremenu. Osim savremenog medicinskog nacina lijecenja, postoje i drugi oblici. Ovdje cu spomenuti samo neke, kao sto su, lijecenje ljekovitim biljem, zatim Kurànom, ucenjem / zikrom / i dovama. O karakteru lijecenja ovim metodama, ako bog da, govorit cu u ovoj knjizi. Poznato je da je jos od davnih vremena, od samog dolaska islama na ove prostore, lijecenje kod hodza bila vrlo cesta praksa kod naseg naroda, a u nekim sredinama je prihvaceno kao jedini nacin lijecenja, osobito u vrijeme kada savremena medicina nije bila dostupna najvecem dijelu naroda, ili joj se malo pridavalo paznje. Ljudi su se snalazili kao su znali i umjeli. U to vrijeme, hodze su bili najpismeniji i najobrazovaniji sloj ljudi. Od njih se moglo dobiti uputstvo kako postupiti u odredenim situacijama, a takoder i dobar savjet za rjesenje problema, koje je rijeka zivota neminovno donosila i slagala pred covjekom i njegovim umom. Hodze su uzivale veliko postovanje bosnjackog naroda i imali su visok polozaj u svojim sredinama, njihova se rijec postovala i uvazavala, pa je tako njihova pomoc u lijecenju dobila potvrdu u narodu. Istine radi, treba kazati da su usluge koje su oni pruzali, u veoma velikom broju slucajeva, bile krunisane pozitivnim uspjehom, sto je i danas tako. Na racun uspjesnog lijecenja odredenih vrsta bolesti, upucivane su mnogobrojne zlonamjerne kritike, koje su, ipak, demantirane. Kritike su ponajvise dolazile od ateista, sto je bilo izrazito na ovim prostorima poslije Drugog svjetskog rata, za vrijeme vladavine komunista, koji su hodze potisnuli u ilegalu. Cak su donijeli i drzavne propise, kojima su sve sto je bilo u vezi sa lijecenjem na ovaj nacin proglasili prekrsajem, nazvavsi ga nadripisarstvom. Kao posljedica ovakve politike vlasti, mnogi su imami – lijecnici bili kaznjavani novcano ili

6


kaznom zatvora. Ipak, ova djelatnost je zivjela i nije dokinuta pomenutim represijama. Istina, sve se radilo iza zavjese, tajno, ali se radilo. Dakle, nije se moglo likvidirati nesto za sto se znalo da je korisno. Interesantni su slucajevi, i to u znatnom broju, onih koji su dizali hajku na imame iscjelitelje da kad bi se bolest javljala u njihovim porodicama i kad je u pitanje dolazio neko od njihovih blizih, i oni sami su krisom trazili njihovu pomoc. Kada bi se i sami uvjerili u djelotvornost ovakvog lijecenja, priznavali bi da su u zabludi, bodreci imame da nastave svoju pomoc. A vjerniku, borcu na pravom putu, jedino je Bozija pomoc potrebna, Allah je pomogao ove ljude da ustraju u svom poslu. Pored ostalog, mislim da treba ovdje ukazati na pozitivnu okolnost lijecenja zapisima, koja se ogleda na finansijskoj strain. Naime, sve vrste ovakvog lijecenja nisu normirane sa cijenama usluga, pa i onih ljekovitim biljem. Poznato je da je protuusluga za pruzenu pomoc u lijecenju zapisima bazirana na dobrovoljnosti pacijenta, tj. uobicajeno je da sam korisnik odlucuje sta i koliko ce dati hodzi kao naknadu za utroseni trud, iako, po nekim hadisima, zapis kao lijek moze se i zacijeniti, mada je prvo bolje. Ova okolnost mnogo puta olaksavajuce utice na bolesnike, narocito na one cije je materijalno stanje slabije. Ova realnost razoblicava i cini netacnim tvrdnje kritizera koji kazu da hodze zgrcu pare. To je netacno, posebno kad se zna da se na ovaj nacin uspjesno lijece mnoge bolesti koje savremena medicina uopce ne moze izlijeciti. To su mahom dusevne bolesti ili one koje podmuklo unistavaju tijelo, stvaraju tegobe, bolove, strah, nestabilnost i sl. Mnogo je slucajeva u kojima su pacijenti kod hodze dolazili u jako teskom zdravstvenom stanju, vracali se oporavljeni, a kroz odredeni vremenski period i posve izlijeceni. Treba reci da je uslov lijecenja discipliniranost bolesnika, izvrsenje svega onog na sto hodza uputi, a prije svega povjerenje u djelotvornost lijecenja ove vrste, koje se bazira na Kurànu, Hikmetu Bozijem i hikmetu Njegova Poslanika s.a.v.s. Jos ovdje bih zelio da spomenem cinjenicu da u danasnjem vremenu hodza nije, da tako kazem, jednostrano obrazovana licnost i da svoje znanje ne crpi samo iz zutih kitaba, vec su to ljudi sa solidnom svjetovnom naobrazbom, ljudi koji su mnoge medicinske teme proucavali. I pored ostalog, samo bih ukratko pojasnio cinjenicu da su bolesti koje hodza lijeci podmukle, a i sama njihova pojava je interesantna i zagonetna, jer dolaze iznenada, sto praksa pokazuje. I na kraju, napomenuo bih da ovom knjigom, kao i sa svim onim sto ona pruza, ni u najmanjoj mjeri ne zelim umanjiti ili negirati veliki znacaj medicine, kao i nauka koje se bave lijecenjem ljudi pomocu bilja.

Paralelni svijet

7


O sine Ademov, Uzviseni Allah ti se smilovao, pocuj ono o cemu nikad ranije nisi slusao i okoristi se. Allah dz.s. ti svako dobro dao, znaj da je ovo uvijek bila tabu-tema, pa ti, o brate moj, dobro otvori oci i razum, nemoj dozvoliti d ate prokleti sejtan okrene protiv sama sebe. Jer, sve sto budes cinio zla, to je protiv tebe, a sto budes radio od dobra, naci ces na Onom svijetu i to ce ti biti zastor od dzehenemske vatre. Rode moj, misli na ovu knjigu i po drugi puta se okoristi, a ja cu ti pricati o paralelnom svijetu dobra i zla. Pocuj sine roditelja mojih, slusaj onoga koji je potrosio bacvu tinte, jer ja zelim d ate priblizim dobru i da ti kazem ko si i cijem ummetu pripadas. Sve ces to naci ovdje, a Uzviseni Bog je Najmilostiviji. Brate moj, prije nego sto je Uzviseni Allah stvorio Adema i Havu, tvog praoca i pramajku, planeta Zemlja je bila uzarena masa i na njoj su tada zivjela, ljudskom oku nevidljiva, bica-dzini, koje je Allah dz.s. stvorio od bezdimnog plamena vatre. Svjedocanstvo ovome je Kuràn. Allah dz.s. u njemu veli: “Stvorio sam covjeka od zemlje, a dzine od plamena vatre.” (Hidzr 26.-27.)Znaci da je Uzviseni Allah jos prije stvorio dzine, dok je Zemlja bila u uzarenom stanju. Zato su i stvoreni od uzarene vatre, da bi mogli zivjeti u njoj. Covjek je stvoren kasnije, onda kada se Zemljina kora ohladila. Tada je Uzviseni Bog stvorio prvog covjeka i nakon toga je na Zemlju poslao jedan dio meleka da rastaju dzine. Allahova Uzvisena Naredba je izvrsena, dzini su rastjerani po raznim spiljama, gudurama, visokim planinama, ostrvima, danas po raznim starim mezarlucima i po napustenim kulama i zamkovima. Dzinima je dozvoljeno da na takvim mjestima stanuju. Oni koji su najplemenitiji, zive pored rijeka i pored vatre. Dzina ima na sedam planeta. Ima ih isto toliko vrsta koliko i ljudi. Ima ih svih vjera, a najvise muslimana. Ponasaju se kao i mnogi ljudi msulimani: imaju samo ime i porijeklo muslimansko, a nista ne znaju o vjeri. I oni mogu raditi zlo i dobro kao i ljudi.

Ko je, zapravo, Iblis/Lucifer/?

Znaj, o ucenice, da insane u ovozemaljskom zivotu ima nedaca i neprijatelja, i ne znajuci za njih. Jedni okrivljuju ljude, drugi vlade, treci zemlje, cetvrti cak citave konitinente, a nisu ni svjesni toga neprijateljstva i ko je, ustvari, njihov neprijatelj. A neprijatelj im je Iblis, la`netullahi alejhi (neka je Allahovo prokletstvo na njega), ucenice moj, sa svojom sejtanskom vojskom i sa ovozemaljskim opsluziteljima ljudima. Iblis, la`netullahi alejhi, sam priznaje da ima vise sejtana u ljudskom obliku nego njegovih prokletnika i on kaze da su mu ljudi poslusni toliko da se i on ponekad boji Uzvisenog Allaha dz.s. Tada ostavi zavedenog covjeka govoreci: “Necu ja vise s tobom, i ja se bojim Gospodara svoga.” Toliko taj

8


insan oslijepi i ocvrsne na putu grijeha da ni Iblis, la`netullahi alejhi, nece sa njim. Dalje, brate moj, pocuj sto nam Iblis sam o sebi govori i trudi se, sine moga oca i sine moje majke, da razumijes. On kaze: “Moja vojska su sasvim pokvareni ljudi, koji nemaju mira ni danju ni nocu od nevolja i teskoca. Uvijek im zadajem brige, koje ih muce. A oni su sami sebi najveca briga. Otac nije naklonjen sinu, a niti sin ocu, gost mrzi svog gostoprimca, prijatelj svoga prijatelja, niti medu bracom vlada vise srdacna ljubav kao prije. Bijeloj kosi roditelja ne iskazuje se vise cast, cak i pogrdne rijeci se njima govore, a oni moraju trpiti zlostavljanja. O, vi, uzasni ljudi, zar uopce ne mislite na Boga i Boziji Sud! Svuda vlada pravo sile. Oni jedni drugima zlo snuju, snuju kako ce jedni drugima opljackati polja, gradove. Naklonost ne uziva ni onaj koji govori istinu, niti onaj koji je pravedan i cestit. Naklonost uziva samo zlocinac, gadni zlikovac. A pravo i umjerenost ne vrijede vise nista. Zao covjek moze slobodno vrijedati, smije govoriti zle i opake rijeci, smije se krivo zaklinjati. Zato su ti ljudi tako nesretni. Progoni ih zloba, zavist, medu njima je ostala samo zalosna bijeda i od njih ne mozes ocekivati nikakvo dobro. Treba da znas da je vec nastalo tesko vrijeme, zato sto su ljudi vise samoljubivi i zlatoljubivi hulnici i sto su neposlusni. Oni su svojim roditeljima neblagodarni, nepobozni su, klevetnici, surovi, nedobroljubivi, izdajnici, naprasiti, napuhani. Oni imaju izgled poboznih, a odrekli su se priznanja Allahove Sile. Kloni se ovih, jer ce te odvesti u ponor iz koga neces lahko izaci. Rat je okrutan, a jos okrutnije je ne braniti se. To je izdaja i to izravna, kao bijeg sa bojnog polja. Jested a rat najprije mogu voditi moji sljedbenici, najveci razbojnici.” Sto je jos gore, posteni ljudi ne izucavaju vojne vjestine i vojnu tehniku, a Iblis prokleti skoluje svoje generale. Iblis je stvoren od vatre kao i dzini. On za sebe kaze: “Ja sam stvoren medu prvim bicima od vatre, moje ime, Iblis, znaci Luconosa. Ja sam trebao biti glavni prosvijetitelj nadolazecim bicima na nebu, ali nisam. Kriv sam zato sto se nisam htio pokloniti Ademu. Ja sam od mog stvaranja bio ljubomoran na meleke i poceo sam im govoriti o posebnom svijetu u kojem ce imati prilike da iskuse stvari koje je znao i on. Izmedu ostalog sam im obecavao i fizicku ljubav, svejedno sto su meleki bespolni. Obecao sam moc, vlast, slavu. “Prije svog pada je rekao: “Ja sam bio pecat savrsenstva, punoca mudrosti i kruna ljepote. Ja sam bio savrsen u svojim putevima od dana mog stvaranja, sve dok se ne nade u meni bezakonje.” Dalje kaze: “Ja se zovem Iblis. Zidovi me zovu Hasatan. Pridjev mome imenu je velijar, sto znaci zloca. Ja se jos zovem Velzevul, to jest gospodar dubreta, necistoce, grijeha. Zato su moji elementi smrad, sumpor, prljavstina i raspadanje. Ja sam davo, napadac. Po ideji i znacenju svoga bica ja sam melek koji se udaljio od ideje i znacenja ove rijeci. Dakle, ja sam pali andeo. I ja pripadam duhovnom svijetu kao licnost, ali, po etickim svojstvima, ja sam protivan dobrim melekima. Bio

9


sam melek, a sada sam pali melek, pao sam iz zavisti, gordosti, iz drskog bunta protiv Allaha dz.s. i istine i tako sam postao prokleti sejtan, demon. Proklet sam sto se nisam htio pokloniti Ademu samo zato sto je on stvoren od zemlje koju ja gazim.” O ovome se u Kurànu kaze: “I kad rekosmo melekima: poklonite se Ademu, oni se poklonise, ali Iblis nije htio, on se uzoholi i postade nevjernik.” (2 sura, 34. ajet)“Jas am nadzemaljska zla sila, ali poznajem Kuràn u tancine. Nekada recitiram kurànski ajet velikom alimu, ne bi li ga odvratio od pravoga puta, ne bi li se i on pokolebao. Bio sam savrsen na svojim putevima, od dana mog stvaranja, sve dok se ne javi u meni zelja za bezakonjem. Bio sam divna jutarnja zvijezda neba, sin suncevog zraka, a kada sam padao sa neba, najnize je zbog mene zadrhtalo, da bi se otvorilo i uvelo me da udem, po Allahovu emeru. Meni se cini najveca nepravda kada se sva krivica za zlo kod ljudi pripisuje meni. Istina je da sam nadzemaljska sila, neprijateljska Allahu dz.s. i ljudima. Priznajem da sam uzrocnik zla, ali nisam njegov izvrsitelj. I ja se Boga bojim. Izvrsitelj je covjek. Ljudi mi nikada ne mogu pripisati ni najmanji zlocin, jer nikad nisu nadeni moji otisci. Za svaki zlocin ja imam odlican alibi. Ja nemam laboratorije u kojima se izraduje noz, pistolj, atomska ili hidrogenska bomba. Ne, nista ja od toga ne izradujem i nemam. To sve ima covjek. Moja laboratorija je pustinja, bez sprava i fabrika, bez masine i alata, bez zive travke, nema kapi vode, samo golo kamenje. Tu ja smisljam u miru i samoci, u tisini. Iz pustinje sam sufler zlih misli, a glumci na pozornici su zli ljudi.”Vjernik koji vjeruje u Allaha dz.s., vjeruje da postoje i ta zla. Veza izmedu dzina i sejtana je veoma jaka, s jedne i sihira s druge strane. Dzini i sejtani su generatori sihira, a ima ljudi koji nijecu njihovo postojanje, a i postojanje sihira. U Kurànu i hadisima se o njima mnogo govori, sto, prema tome, vjernicima potvrduje njihovo postojanje. U jednom ajetu stoji: “I kada smo ti poslali grupu dzina koji su slusali Kuràn.” U drugom se kaze: “… grupo dzina i ljudi, zar vam nisu dosli poslanici od vas koji su vam kazivali Moje ajete i koji su vas upozoravali da cete se sa Mnom susresti.” Dalje stoji: “O grupo dzina i ljudi, ako mozete, prodrite iznad granica nebesa i Zemlje, ako mozete prodrite, ali necete uspjeti prodrijeti, osim sa velikom snagom.” U sljedecem ajetu se kaze: “Objavljujemo da je grupa dzina prisluskivala ucenje iz Kuràna, pa su rekli: “ Culi smo Kuràn koji izaziva divljenje, koji je nadnaravan, koji je od Uzvisenog Allaha.”Dakle, o postojanju dzina i sejtana govori mnogo ajeta pa cak i jedna citava sura nosi naziv Dzin. Sama rijec dzin dvadeset i dva puta, a mnozina (dzan) sedam puta. Rijec sejtan spomenuta je sezdeset i osam puta, a sedamnaest puta u mnozini (sejatin). Prema tome, njihovo postojanje ne mozemo nikako zanijekati, ako vjerujemo u Kuràn. Prenosi

10


se od Ibn Mesuda, r.a., da je rekao: “Bili smo s Bozijim Poslanikom i njega je jednostavno nestalo. Trazili smog a po dolinama i drugima mjestima, pa smo najzad rekli da ga nema, ili da je ubijen, pa smo tu najgoru noc proveli tu. Bila je to najgora i najteza noc otkako smo bili sa Bozijim Poslanikom, s.a.v.s. Nakon sto se razdanilo, Boziji Poslanik s.a.v.s. se pojavio iz pravca brda Hira.” Dalje ovaj prenosilac kaze: “ Boziji Poslanice, rekli smo mu, mi smo te izgubili i nismo te mogli naci. Prezivjeli smo najgoru noc u nasem zivotu. Dosao mi je, rece Poslanik, glasnik od dzina, pa sam otisao sa njim i ucio sam im Kuràn. Onda je otisao sa nama na mjesto gdje je bio sa njima, pa nam je pokazivao tragove tih dzina, pokazivao je gdje je bila paljena vatra te noci od strane dzina. Kazao je da su ga pitali o hrani i opskrbi, odnosno, o onome sto je njima halal od hrane pa im je rekao Boziji Poslanik, objasnjavajuci ashabima, da dzini vjernici mogu da se hrane kostima onih zivotinja nad kojima je bilo spomenuto Bozije ime prilikom klanja i nesto mesa ako se nalazi na njima, takoder je hrana njima izmet kopitara i papkara, pa je Boziji Poslanik na kraju rekao: “ I zato, ako se nadete na nekakvom mjestu u pustinji pa izvrsite nuzdu, nemojte se brisati kostima i stvarima koje su hrana vase brace dzina, a sejtani se hrane svim otpacima gdje nije spomenuto Bozije Ime, to cine i dzini nevjernici.””Dakle, u ovom hadisu, koga prenosi Muslim, pominje se susret Bozijeg Poslanika sa dzinima, a kako je zbirka, u kojoj je zabiljezen hadis, jedna od najvjerodostojnijih, i ovaj hadis mozemo uzeti kao vjerodostojan, jer dobro znamo da Muhammed a.s. bio Poslanik svim svjetovima. Od Ebu Seida El-Hudrija se prenosi da je rekao: “Rekao je Boziji Poslanik:`Vidim te da puno ides u pustinju na pasu sa svojim ovcama. Kad budes sa njima negdje na mjestu ili u pustinji gdje nema nikoga (tebi se cini da nema nikoga), pa kad budes ucio ezan htijuci da klanjas, podigni svoj glas neka cuju, jer nece cuti tvoj glas i glas mujezina dzin ili covjek ili bilo sta drugo, a da ti ga nece posvjedociti na Sudnjem Danu,`”Takoder, u jednom od hadisa stoji: ”Jednom smo otisli do njhovog vojskovode, koji ih upucuje na izvrsavanje zadataka. Usmjerio ih je na mjesto gdje meleki razgovaraju o onome sto ce se dogoditi, odnosno, gdje dobivaju raspored zadataka. Dzini su htjeli da cuju nebeske vijesti, jer su i tada dotada prisluskivali. U tom momentu desilo se da su dzine u kosmosu pocele proganjati munje i gromovi, pa im je zaprijeceno da ne slusaju nebeske vijesti. Vratili su se. Ti dzini nisu mogli da slusaju vijesti koje im se prenose od meleka. Zapitali su ih oni kojima su dosli, sta im je. `Nije nam bilo dozvoljeno da slusamo vijesti, isprijecilo su se munje i gromovi`, rekli su. Tjerali su ih da kazu, pa su rekli da su vidjeli neki dogadaj, koji se desio i koji je bitan za njih, i za vasionu, i za ljude, i za sva stvorenja, pa su se dosjetili sta bi to moglo biti. Krenuli su i na istok i na zapad da pronadu to

11


sto ih je zaprijecilo da cuju vijesti nebesa, koje meleki prenose. Jedan dio se uputio ka mjestu gdje su se nalazili ashabi i Boziji Poslanik, koji su klanjali sabah. Kada su dosli dzini, culi su ucenje Kuràna, uzviknuli su: “ Ovo je, dakle, Kuràn, ovo je ono sto nas je sprijecilo da cujemo vijesti nebeske.” Kada su se vratili svojima, rekli su: “Mi smo slusali velicanstveni i nadnaravni Kuràn, koji poziva dobru, koji poziva uputi. Mi smo uzvjerovali u njega i od sad nasem Gospodaru necemo sirk ciniti.” I tada je Allah spustio ajete sure Dzin, u kojima se kaze: “Reci i objavi, Boziji Poslanice, da je grupa dzina slusala Kuràn i primila Islam.” I tako je potvrdila Bozijeg poslanika i jednocu Allaha dz.s.U jednom od hadisa stoji: “Meleki su stvoreni od svjetla, a dzini od gornjeg dijela vatre, od plamena, Adem od onoga sto smo vam opisali.”U sljedecem hadisu stoji: “Sejtan kola kroz ljudska tijela kud kola i krv.” (Hadis prenose Buharija i Muslim)U narednom se kaze: “Kada neko od vas jede, neka jede desnom rukom, jer sejtani jedu i piju lijevom.” Takoder, se govori i o njihovom djelovanju: “Ni jedno dijete se ne rodi, a da ne zaplace od uboda sejtana. Jedino su toga bili spaseni sin Merjemin i Merjema sama.” Spominje se covjek, koji je prespavao sabah, a Poslanik s.a.v.s. veli da mu se sejtan pomokrio u usi da ne cuje ezan. I na kraju ovog poglavlja, napomenut cu nesto o snovima. Kako ti je vec poznato, brate moj, i snovi su od Allaha Uzvisenog, kao sto su i jedan dio objave, dok je sanjarenje od sejtana. Zato se cuvaj sanjarenja, od kojeg ne mozes imati koristi. Ko vidi nesto ruzno u snu, neka lijevo tri puta pljune, ne jako, neka zatrazi od Allaha da bude zasticen od njega, pa mu ti snovi nece nauditi.

Nadnaravnost Kuràna

Proucavajuci “Kuràn” sa aspekta nauke, sa aspekta njegove tematike, njegove literarne vrijednosti, spominjanja njegove tematike, njegove literarne vrijednosti, spominjanja proslih i buducih dogadaja, zakljucujes da je nadnaravan, da je Kelam, Govor Allaha dzelesanuhu, iznad svih ljudskih mogucnosti vrednovanja. To je Rijec Apsolutnoga Gospodara, Koji ju je ucinio nadnaravan cak i u broju harfova, ajeta i sura. Svako kurànsko slovo ima brojcanu vrijednost, kada ih izbrojimo vidjecemo da je rezultat djeljiv sa brojem devetnaest. Dakle, Kuràn je mudziza data posljednjem Poslaniku, pecatu svih ranijih poslanika i ranijih poslanstava. Kuràn je potvrda Njegovog Poslanstva, koja svakim svojim harfom, svakim svojim ajetom ili surom ukazuje na svoje porijeklo. U njemu nema lazi, nema kontradiktornosti. U njemu nema sukoba sa naukom, a i kako moze biti kad se u njemu nareduje traganje za naukom. Kuràn nije nikakva naucna enciklopedija sa strucnim terminima. U njemu se daje nagovjestaji za

12


mnoga naucna otkrica do kojih se tek danas dolazi. Govori o buducim dogadajima koji ce se desiti ili koji se desavaju, dovoljan su dokaz kurànske nadnaravnosti. Musa a.s. je imao stap kojim je potvrdivao da je on od Allaha poslati poslanik, koji je imao nekakve nadnaravne osobine, cuda, da bi mogao dokazati svoju misiju. On se natjecao sa sihirbazima. Cudo, da bi bilo nadnaravno, mora biti toliko uvjerljivo da nema mogucnosti da bude pobijedeno, kao u slucaju sa Musaom a.s., kada je lpobijedio sihirbaze. U jednoj kurànskoj pripovijesti se kaze: “I Mi naredismo Musau: `Baci svoj stap`, - i on (stap) odjednom proguta sve ono cime su oni bili obmanu izveli.” (Sura A`raf, 117.ajet)Bili su pobijedeni, brate moj. Kada im je faraon zaprijetio da ce ih prikovati na palmu i zestokom kaznom kazniti, sto ga nisu za svoja ubjedenja pitali prije nego sto su povjerovali, odgovorili su da je njegova kazna mala i da on samo jednom kaznjava; “I tako istina izbi na vidjelo i pokaza se da je bilo lazno ono sto su oni priredili i tu oni bijahu pobijedeni i ostadose ponizeni, a carobnjaci se licem na tle bacise: `Mi vjerujemo u Gospodara svjetova`, povikase, - `Gospodara Musaova i Harunova.`” (Sura A`raf, 119-122. ajet)I poslije ovoga vremena bilo je sihira i sihirbaza, kao i vjernika i nevjernika, sve do objave Kuràna. Cak je i Poslaniku, s.a.v.s., pravljen sihir. Pravio ga je jedan od prvaka Jehudija Lebid Ibn Àsam na dlaci i ceslju, koje je postavio u bunar Zervan. Tada su objavljene sure Felek i Nas. Kasnije je i sam Poslanik, s.a.v.s., lijecio razne bolesti, a posebno one dzinsko-sejtanskog djelovanja. To su nastavili ciniti i najveci i najpriznatiji imami poslije njega, kao sto su Ahmed Ibn Hanbel, Imami Gazalija, Ibn Sina i drugi. Kod nas je prije oko stotinu i pedeset godina zivio Hadzi-efendija Fadil-pasa Serifovic, koji je lijecio kurànskim ajetima mnoge bolesti i dovama iskao od Boga ostvarenje raznih potreba. Tako je cuvena njegova voda potekla poslije proucene dove. Nacinio je kosulju-hamajliju Husejn-kapetanu Gradascevicu. Kada je ovaj vodio razne bitke, nikada nije bio ranjen, iako je sedam konja na Sarajevskom polju ispod njega poginulo. On nije bio ni ogreban. Citajuci razne komentare o toj hamajliji, koji su bili mahom kriticki, ne mogu a da je ne spomenem i da ne naglasim njenu velicinu, kao i velicinu sejha Hadzi-efendije koji je dokazao svoju velicinu. Razni kriticari, koji su se okomili na ovo djelo, nisu nasli za shodno da napisu nesto slicno ovoj hamajliji, a iz svog neznanja je kritikuju. Navodnu gresku nalaze u 16. i 17. ajetu sure Tarik: Òni se sluze spletkama, a Jai h unistavam…`, izostavljajuci zadnji ajet, 17., ove sure, koji u prijevodu glasi: Ì ostavi nevjernicima jos malo vremena.`, on vjesto ubacuje rijeci `Ve la havle ve la kuvvete illa billahi-l alijjil Azim` (Nema snage, niti moci osim kod Uzvisenog Allaha). I tako zavrsava taj kurànski odlomak. Kriticari smatraju da je trebao zavrsiti kako je napisano u Kurànu, a on je hamajliji time dao

13


smisao i velicinu za ono za sto je bila namjenjena. Neka je velika blagodat i Milost na Sejh-efendiju i njegove nasljednike, medu njima i profesore medresa, koji su se bavili ovom naukom. Takvi su bili Muhammed i Ahmed Muftic i jos neki drugi, od kojih je naslijedio knjige i dio znanja i cuveni hadzi Sulejman-ef. Pekaric. On je mnogo toga tog znanja prenio na svoje nasljednike i ucenike.

Dzinsko-sejtansko djelovanje na ljudski rod

Prenosi Seid El-Hudri da je jedan mladic dosao kuci sa vojnog zadatka, noseci vojnu opremu. Po obicaju je zena docekivala muza u kuci. On je svoju zatekao ispred kuce. Bila je sva usplahirena i zanesena, a on, jako umoran, kad ju je ugledao, pomislio je na mnogo toga zbog cega bi ona mogla izaci tu gdje nije trebala. Poceo se na nju srditi i htio ju je ubiti kopljem. Ona mu je tada rekla da ude u kucu i vidi zbog cega je morala izaci. Kada je usao u kucu, vidio je na svojoj bracnoj postelji veliku zmiju i ne razmisljajuci o posljedicama, bacio je koplje i ubio zmiju. U predaji dalje stoji da se ne zna ko je od njih dvoje prije umro, mladic ili zmija. Zmija je bila od dzinskog plemena. To sto se pokazalo u obliku zmije, bila je dzinijja. Za osvetu dzini su ubili ovoga mladica. Znaci, bez spominjanja Bozijeg Imena ne bismo trebali nista ni ubiti, jer i dzini poznaju nas govor, i ne mogu, bez Allahove volje, nikog ubiti. Mogu izvrsiti smrtnu kaznu ukoliko su bespravno napadnuti. Postoje razni vidovi dzinsko-sejtanskog djelovanja na covjeka, o cemu i Kuràn i hadis mnogo govore. Tako Kuràn u suri Maide govori o ovom `dodiru` ili ùdaru` dzina na covjeka, koji pri ovakvom kontaktu obolijeva dusevno, a samim tim i fizicki. Kuràn nas, takoder, upucuje na lijek, kao i na nacine lijecenja od ovih udara. U predaji se navodi da je Bozijem Poslaniku dosao jedan starac i obratio mu se: “Boziji Poslanice, sa mnom ima dijete od moje sestre, koje je ludo. Dosao sam ti, Boziji Poslanice, pa zamoli Allaha da ga izlijeci.” “Dobro, dovedi ga.” rece Poslanik. “Vratio sam se sa ostalima sa kojima sam dosao i oslobodio sam ga. S takvim ponasanjem je izgledalo da je ludo. Zatim sam skinuo sa njega odjecu, posto je putovalo u jednoj, pa sam ga obukao u drugu, lijepu i cistu. Uzeo sam ga za ruku i dosao Bozijem Poslaniku. On je rekao: `Prikucite mi ga i okrenite mi njegova leda.` Onda ga je uzeo s gornje strane odjece, a zatim ga poceo udarati po ledima tako jako da smo vidjeli bjelinu ispod pazuha Bozijeg Poslanika, koji je udarao bolesnika govoreci: Ùhrudz aduvvallah…` (Izlazi Boziji neprijatelju.).`

14


Nakon izvjesnog vremena dijete je pocelo gledati normalno i nije vise bilo u njegovom pogledu prijasnjeg ludila. Onda ga je Poslanik primakao sebi i poceo da moli Allaha dz.s. pa mu je potrao lice iza toga i u citavoj toj grupi nije bilo zdravijeg od tog djecaka.”Na marginama ovog hadisa mogli bismo raspravljati o lijecenju ucenjem Kuràna. Na postavci ovoga hadisa trebalo bi nam biti jasno da je lijecenje Kurànom normalna pojava u islamu. Ovdje smo uocili jedan vid istjerivanja dzina iz covjeka, jedan metod lijecenja `ludih` osoba. Dalje se prenosi od Ali Ibn Mugire da je vidio kod Bozijeg Poslanika troje, sto niko nije vidio ni prije ni poslije njega. “Izasao sam s Bozijim Poslanikom na jedan put, krenuli smo i kad smo prolazili kroz jedno mjesto, vidjeli smo pored puta kako sjedi zena sa djetetom. Ona je rekla: `Boziji Poslanice, ovo dijete je pogodeno nekakvim belajom, koji pogada i nas pet puta dnevno.` Boziji Poslanik je rekao: `Dodaj mi to dijete.` Podigla ga je, (vjerovatno je Poslanik jahao) pa mu je on otvorio usta i puhnuo u njih tri puta, rekavsi: Ù Ime Uzvisenoga Allaha, ja sam rob Boziji, izlazi ili smiri se Boziji neprijatelju.` Zatim je vratio dijete zeni, rekavsi: `Poslije, kad se budemo vracali, docekaj nas i kazi nam sto se desilo sa djetetom.` Otisli smo svojim putem, poslije se vratili i nasli tu zenu na istom mjestu. S njom su bile tro ovce. Boziji poslanik ju je upitao sta je u meduvremenu radilo dijete. `Poslanice, tako mi Onoga Koji te poslao sa Istinom, kod njega nismo vise primijetili da ima prijasnjih problema. Uzmi ove ovce.` Rekao mi je Boziji Poslanik da sidem i uzmem jednu od tih ovaca, a ostale da vratim zeni.”Ovaj hadis, pored ostalih, prenose Taberani i Ahmed Ibn Hanbel, koji prenosi i drugu verziju u kojoj se kaze da je dosla neka zena Poslaniku s.a.v.s. sa djetetom koje je bilo mentalno bolesno. Boziji Poslanik je rekao: “Izlazi Boziji neprijatelju, ja sam Boziji Poslanik” , i dijete je ozdravilo. Ta zena je ponudila kao hediju dva ovna i nesto masla i sira. Boziji Poslanik je rekao: “Dobro, uzmite sir i maslo i jednog ovna, drugog vratite.”Navedeni hadis, kao i kurànski ajeti, koje smo naveli o ovome problemu, jasno ukazuje na postojanje paralelnih svjetova i govore o meduodnosima izmedu covjeka, dzina i sejtana. Iz svega navedenog da se zakljuciti da dzini djeluju na ljude. Na osnovu tog djelovanja, logican je zakljucak da je lijecenje od takvih uticaja, kao i zastita od njih, potrebna i neophodna. Danas nam se namece pitanje dopustenosti i nedopustenosti lijecenja na ovakav nacin. Zapravo, namece nam se pitanje serijatske utemeljenosti lijecenja Kurànom. A vidjeli smo ranije iz hadisa da je Boziji Poslanik, s.a.v.s., lijecio kao i nacine na koje je to cinio. Takoder se prenosi da su ashabi neke bolesti lijecili na ovaj nacin. Tako je Abdullah Ibn Mesùd lijecio Kurànom i Boziji poslanik je, kada sum u kazali, dozvolio mu to i rekao da je to u redu. Takoder se prenosi da su to radili imami kao i

15


najveci islamski ucenjaci. To je narocito radio Ahmed Ibn Hanbel, a on je jedan od najpoznatijih imama i osnivac mezheba. To je radio i imami Gazalija. U jednoj predaji o Ahmedu Ibn Hanbelu se kaze: “Bio sam u mesdzidu gdje je bio Ahmed Ibn Hanbel. Poslao mu je od halife glasnik, koji mu je prenio vijest da je jedna djevojka, jedna robinja, poludjela i da halifa trazi od njega dad ode i da izlijeci ovu zenu, Ahmed je jednostavno potegao i uzeo dvije nalune u kojima se uzima abdest, pruzio glasniku i rekao: Ìdi sa ovim nalunama kuci halife, sjedni kod glave toj djevojci i samo reci njemu, ne djevojci, nego dzinu u toj djevojci: `Rekao ti je Ahmed, izaberi sto volis, ili da te mlatim sedamdeset puta ovim nalunama ili da izades iz ove djevojke.Ì otisao je ovaj glasnik i ucinio kako mu je Ahmed rekao. Dzin se javio iz djevojke, rekavsi: “Cujem i pokoravam se, kada bi mi Ahmed naredio da idem iz Iraka, ja ne bih bio u Iraku. On je Allahu pokoran i njemu se zbog toga pokorava sve.` I izasao je iz te djevojke, pa je ona ozdravila, poslije se udala, izrodila djecu, i sve je bilo normalno dok nije umro Ahmed Ibn Hanbel. Onda se taj dzin ponovo povratio. Opet halifa salje istu poruku, sad jednom drugom islamskom ucenjaku, takoder poznatom fakihu Ebu Bekru El-Buruziju. Glasnik mu je objasnio kakva je situacija, pa je el-Buruzi postupio na isti nacin kao i Ahmed Ibn Hanbel, i kad je glasnik dosao do te zene, progovorio je dzin: `Ja sada ne izlazim iz ove zene, niti cu se pokoriti, niti prima mod tebe naredenja. Ahmed Ibn Hanbel se bojao Allaha dz.s., pa nam je bilo naredeno da ga slusamo.`”Interesantno je da je i Ibni Tejjmije lijecio ljude na koje je djelovao dzinsko-sejtanski udar, kako prenosi njegov ucenik Ibn Kajjim. Slao je nekoga ili porucivao dzinu da izlazi, jer mu tu nije mjesto i jer mu to nije dozvoljeno. Bolesniku, koji bi bio u tom svojevrsnom delirijumu, desilo bi se da ubrzo ozdravi. Ponekad je i sam Ibn Tejjmije isao i razgovarao sa dzinima, a ponekad bi ga, kako prenosi ucenik, morao istjerivati udarcima do momenta dok osoba ne postane normalna. Tada bi ga udarao, a bolesnik ne bi osjecao bol. Kako ucenik prenosi, puno puta su gledali, dok istjeruje dzina, a opet mnogo puta su vidjeli kako bolesniku uci u uho ajet koji u prijevodu glasi: “Zar mislite da Smo Mi vas stvorili bez veze, i da Nam se necete vratiti, zar to mislite?” I ovaj ajet upozorenja je uticao na dzine i sejtane, koji su, nakon sto su ga culi, napustali zrtvu. Prenosi se da je Ibn Tejmije, jednom prilikom, ucio ovaj ajet na uho bolesnika sve dok se iz njega nije javilo, `da`, i to sa dugackim otezanjem, pa je Ibn Tejjmije i poceo sa udaranjem po vratu te osobe toliko da su ga ruke zaboljele. Svi koji su to gledali nisu nimalo sumnjali u to d ace tuceni covjek biti ubijen. Kada je on poceo tuci, iz covjeka progovori: “Ja ga volim.” Sejh joj je rekao (valjda je bila dzinkinja): “Ali, on tebe ne voli.” Ona je rekla da hoce sa njim ici na hadz i na kraju je dodala d ace izaci zbog sejha. On joj je odgovorio:

16


“Ne, neces ti izaci zbog mene, ili sto se meni pokoravas, nego zbog pokornosti Allahu i Poslaniku Njegovu.” Pa je ona rekla: “Dobro, izlazim.” Mladic se tada probudio i poceo okretati oko sebe desno i lijevo i, zacuden, upitao: Òtkud ja ovdje pred sejhom?` “Zar se ne sjecas svih onih udaraca koje si primio?” Ne znajuci sta mu se desilo, pitao je, zasto ga je sejh tukao, kad nije nista skrivio. On uopce nije osjecao udarce. Pored ovih primjera, ako Bog da, brate moj, govorit cu ti o uzrocima dzinskih i sejtanskih udara na ljude. A oni, mili moj, najcesci su sljedeci: pohota, ljubav i zelja. Zna se desiti dad ode i do braka izmedu dzina i ljudi, pa se cak iz takvog braka i djeca izrode. Jas am imao do sada nekoliko ovakvih slucajeva. Navest cu slucaj jedne djevojke, koja je, recimo, bila trudna sa dzinom. Simptomi te bolesti bili su sljedeci: voljela je da se svlaci potpuno naga, ogledala se u ogledalu i razgovarala sa nekim koga mi ne vidimo. Poslije izvjesnog vremena vidjeli smo da joj stomak raste, kao da je trudna , mada smo znali, a to sun am medicinski strucnjaci potvrdili da nije imala fizicki kontakt sa muskarcem. Znali smo i to da nije trudna, nego se radilo o, kako vele, nekoj vodenoj oteklini ili tumoru. Poslije medicinskih nalaza, ja sam joj davao zapise koje je koristila i stomak je sve vise oticao. Nije dolazila sebi dok se nije porodila. Tada je zavristala i otok na stomaku je spao. Dzini su zgrabili svoje dijete i nestali, nakon sto su joj popravili paravan na ocima i ona vise nije imala kontakt sa njima. Od tada se normalno ponasa kao i svi normalni ljudi. Nas narod za ovu vrstu dzinijje kaze da je mora. To je dzin koji dolazi osobi suprotnog pola, zeli je imati kao svoju zenu, ili kao muza, pa je nocu gusi, pritiska, muci, ne da joj da spava, u pocetku. Kasnije se moze ukazati u obliku nekog mladica ili djevojke i voditi sa doticnom osobom ljubav. Napadnuta osoba je nemocna da se suprotstavi, posebno ako zena spava razgolisena i otkrivene glave. Tada meleki koji je prate od nje odstupaju dalje radi njenog tijela i kose, dzin moze da radi sta hoce. Pored lijecenja, preporucuje se, dakle, da ne spavaju na ledima i da spavaju sa mahramom. Vecina dzinsko-sejtanskih udara jesu iz mrznje ili su kazna. Desi se nekad kakvim slucajem, a desava se nenamjerno, da neko od insane ucini hezijet dzinu, posto su oni nevidljiva bica. Ako bi neko naisao na mjesto gdje se mrve bacaju, a dzin te mrve brao i jeo, ili da se pomokri negdje u rupu, gdje su smjesteni dzini, bio bi to vid hezijeta. Pojedine vrste dzina su veliki zulumcari i dzahili, koji se svete. Oni svojim udarom ponekad covjeku iskrive usta, ili osakate neki dio tijela. To je, takoder, sebeb djelovanja dzina na ljude, medutim, ima i onih dzina koji ljude napadaju iz dosade ili zlobe. Sto se tice dzinsko-sejtanskih djelovanja iz pohote ili iz ljubavi, u lijecenju se mora objasniti da je ono haram, bez obzira na to da li dzin radio uz pristanak insane ili ne. Treba mu pojasniti da je brak izmedu ljudi i dzina Serijatom zabranjen. I u slucaju kada covjek nenamjerno hezijeti dzina, treba mu pojasniti da je to

17


nenamjerno ucinjeno u njegovoj kuci, gdje covjek moze raditi sta hoce. Kaze im se obicno da covjek ima pravo na svoje vlasnistvo i da se oni ne trebaju svetiti ako im se slucajno desi kakav hezijet. Ako to rade iz zlobe ili dosade, takoder se obavijeste o Allahovom azabu, ili Njegovoj naredbi da se cini dobro, a zabranjuje zlo i da je to sto oni rade Allah zabranio i to ne smije da se desava. U Kurànu se o ovome govori u sljedecem ajetu: “Mi nismo bili od onih koji ce kaznjavati dok nismo poslali Poslanika, koji ce to objasniti.” , a u drugom ajetu se Allah obraca ljudima i dzinima: “Zar vam nisu dosli poslanici koji su vam prenijeli ajete Moje i opominjali vas o Mom susretu, ili o susretu jednog dana sa Mnom.” Dakle, ako dzin iz dosade ili zlobe napada covjeka, pojasni mu da je to zabranjeno i pojasni mu kategoriju njegove greske. Sto se tice ove posljednje kategorije, dzini mogu hezijetiti covjeka jedino kad je on u stanju depresije, kada je u strahu, velikoj srdzbi, apatiji ili gafletu ili u nekakvom velikom zadovoljstvu. Takav napad se naziva ogramak. Simptomi dzinsko-sejtanskog djelovanja su sljedeci: covjeku je veoma tesko da zaspi, ima cesta budenja, proganjaju ga nocne more, u snu vidi nesto sto ga progoni, hoce da bjezi, ali ne moze, nesto ga sprijecava, sanja teske zastrasujuce snove, vidi zivotinje u snu, macke, pse, deve, zmije, i sl., u noci grize ili skripi zubima, ponekad se u snu smije naglas, place ili vristi, ili uzdise iz dna srca, jauce. Takoder je jedan od simptoma hodanje u snu. Jedan od simptoma je i osjecaj da pada san eke visine, ili se trza i trzajuci se probudi, ili vidi sebe u groblju, na nekom pustom mjestu, ponekad vidi ljude s nesrazmjernim svojstvima (ili su previsoki ili preniski ili neobicno crni), vidi u snu nekakve prepasti i u snu ga pritiska i gusi i sl.Simptomi koji se mogu primijetiti na javi jesu: stalna glavobolja, kojoj nisu uzroci medicinske prirode, covjek se okrece od spominjanja Allaha dz.s., nesto ga odvraca od toga, ne moze da ibadeti, pojavljuje mu se stalno odsutnost duha, osjeca se lijeno, mlitavo, tromo, ima nervne krize, kocenje, bolove u nekim dijelovima tijela, koje medicina ne moze lijeciti, nakon sto se izvrse sve pretrage savremenim medicinskim sredstvima, a ne pronade nista. Ovdje smo nabrojali neke simptome dzinsko-sejtanskog djelovanja na covjeka. Ako ih neko osjeti, najbolje bi mu bilo da potrazi lijeka u rijecima i tekstu Uzvisenoga Kuràna.

Vrste bolesti

Ove bolesti mogu se podijeliti na cetiri vrste, djelovanje dzinsko-sejtanskih sila na nervno kocenje citavog tijela, ili jednog dijela tijela, kao sto je misic, ruka, jezik, zatim, udar dzina, sihirski udar, vjetrovi, zapahnuce. Ako se u covjeku nastani dzin, moze stalno da djeluje po citavom tijelu, pa hoda kroz tijelo kao lutajuca reuma, ili se nesto u stomaku preokrene kao dijete,

18


ili neki dio tijela ìgra`, ili ga muci nekakva mora, nekakav kosmar, nekakva slabost. Dakle, moze da djeluje trajno, u citavom tijelu, u jednom odredenom dijelu tijela, a moze djelovati i u jednom momentu.

Svojstva osobe koja se bavi lijecenjem

Prije svega, treba da ima ispravan akaid, odnosno ideolosko ubjedenje, da ima cistu, nepatvorenu vjeru u Allaha dz.s., i da to poslije potvrduje praksom u rijecima i djelima, da je uvjeren u to da Allahov Govor, koji se spominje u Kurànu, djeluje na dzine i sejtane, a poznaje dzinsko-sejtanske spletke i da ga ne mogu zavarati. Lijepo bi bilo da je doticna osoba ozenjena, te da je na takav nacin upotpunila svoj iman, da bude od onih koji ostavljaju grijesenja pomocu kojih sejtan moze da djeluje na njega, jer koliko je god covjek vise u grijesenju, lakes je djelovanje dzina. Koliko god je dalje od grijesenja, teze je sejtanu da djeluje na njega. Negrijesenjem covjek moze samo da se zastiti od sejtansko-dzinskog djelovanja, tj. da obavlja ibadete pomocu kojih slabi mogucnost njihova djelovanja. Stalno spominjanje Allaha dz.s., je najjaci oklop i najtvrda tvrdava. Protiv ovih necastivih sila i ovakvog djelovanja lijepo je zikiriti sabahom i vecerom u raznim prigodama i prilikama, prilikom ulaska u mesdzid, prilikom ulaska i izlaska iz wc-a, prilikom ulaska i izlaska iz stana, sa Bismilom, i prilikom ulaska u auto i sl., na svakom mjestu neophodno je sjecati se Uzisenoga Allaha. Uglavnom su to zikrovi kojima covjek ima izgleda da se zastiti od dzina i sejtana. A ako i bude napadnut, bit ce lakse istjerati dzina iz osobe koja je zikirila. Pored ostalih uvjeta za ovakvog lijecnika, potrebno je da ima cist nijet prilikom lijecenja, jer ako covjek lijeci iz zelje za ovosvjetskim koristima i lijeci samo zbog koristi, takav lijecnik nije adekvatan za lijecenje i od njega se tesko kod Boga i primi lijecenje. Osoba koja lijeci na ovakav nacin treba da bude sto blize Allahu, dz.s., a sto je bliza Njemu, dalja je od prokletog sejtana i njegovog djelovanja, toliko je jaca od njega. Dakle, ako je covjek u stanju da savlada svog `sejtana` u sebi, svoje pohote, svoje nedostatke, tim je jaci i protiv drugih sejtana. Nasuprot tome, ako covjek ne moze da savlada sebe i svog sejtana, da zauzdava i da se bori protiv harama, svakako nece moci ni protiv drugih. Toliko ce i teze moci da djeluje protiv sejtana.

Poboznost i vjerska naobrazba spravljaca zapisa

Posto je svaki, vjerski dozvoljen, zapis neka vrsta molitve, odnosno, sredstvo za molitvu, koja treba biti uslisana od Svemoguceg Boga, mora biti spravljena od Bozijeg milosnika, iskrenog Mu roba i prijatelja. Bozijim prijateljem smatra se onaj covjek koji izvrsava Bozije Zapovijesti, a takav

19


se i jedino moze nazvati poboznim. Kakvu spremu mora imati dobar i ispravan spravljac zapisa? Mora biti vjerski naobrazen, a posebno znati sta dozvoljavaju serijatski propisi, da se smije raditi u ovom poslu, a sta je zabranjeno. Narocito je vazno da je pobozan. Znati ispravno pisati arapsko pismo, a, dakako, i dobro poznavati arapski jezik. Treba biti dobar racundzija, posto se u zapise cesto stavljaju vefkovi, razne skupine cetvorina u koje se rasporeduju kurànski ajeti, proracunati u brojke po tzv. Èbdzed hisabu`, sistemu slova u kojem svako slovo ima svoju brojcanu vrijednost. Takav lijecnik treba znati provjeriti te brojke, pa ukoliko u nekom rukopisu ili knjizi kojom se sluzi, ne budu ispravno zabiljezene, treba da ih ispravi, a ujedno da moze, po potrebi, neki odlomak iz Kuràna preracunati i rasporediti u cetvorne vefkove. Gotovo svaki posao u ovom `zanatu` ima svoje odredeno vrijeme. Svaka zvijezda, vladajuci svojim danom, ima raspored sati i odreduje sta se u kojem moze raditi, pa je, zbog toga, potrebno da lijecnik bude barem donekle upucen u astrologiju. Osim toga, on mora znati kakvim ce perom pisati zapis i koju boju tinte treba taj dan uptrijebiti, kako treba sjediti, treba lid a okrene Kibli prsa ili leda, i cime treba okaditi spravljeni zapis. Ako na ove pojedinosti ne bude pazio, uspjeh njegovog rada je slab ili nikakav. Danas se ljudi, koji se bave ovim poslovima, mahom ne pridrzavaju ovih pravila, pa im zato i posao ne valja. Poznavati djelovanje Bismile, (prijevod: U Ime Allaha Milostivog, Samilosnog), njeno proracunavanje po ebdzedu, te nacine njenog stavljanja u vefkove. Poznavati 99 Bozijih Imena, njihova djelovanja, proracunavanja po ebdzedu i stavljanje u vefkove. Poznavati djelovanje ajeta i njihovo stavljanje u vefkove. Poznavati nauku o spravljanju vefkova, razvrstavanju, odnosno, pravilnom rasporedivanju kurànskih recenica, Bozijih Imena ili drugih vjerskih izreka, proracunatih po ebdzedu u odredene trokute, cetverokute i druge oblike propisane ovom naukom. Kad se covjek na osnovu knjiga uputi u nacela te nauke potrebno je da jos neko vrijeme bude na edukaciji kod nekog bolje upucenog u te stvari, koji bi mu se sve pokazao, jer, kao u svakom poslu, nit u nije dovoljno samo ucenje iz knjiga, nego treba i prakticno iskustvo. Onaj sto lijeci mora imati cvrst iman, bez njega je i sam nastradao. Onaj koji lijeci mora ispuniti 54 uslova i mora imati dozvolu vladara za takav rad. A propao je onaj koji je varalica i nije strucan u tom poslu, a prodaje je da jeste, pa ljudima pise nesto bez veze i skraba. Ima ih koji ne znaju ni pisati, a varaju ljude da `lijece`. Ko god ne radi u Ime Allaha, njegov zapis ne pije vode, nema izlijecenja. Samo ce uspjeti onaj ko ima cisto uvjerenje u postojanje Allaha, dz.s., i ko postupa po Kurànu i po sunnetu Poslanikovu. I tek kada sve uslove ispuni, sve upotpuni i dobije odobrenje od duhovnih vladara, onda tek moze lijeciti. Nema ovoga lijecnika dok ne spozna bit vefkova i imena Uzvisenoga Allaha, koji se pisu u tim vefkovima i zasto se uce i dok ne

20


spozna kretanje zvijezda i zvijezdanih menzila, kako bi upoznao vremenske termine u kojima moze odredivati pojedine vrste lijekova, odnosno, zapisa, jer je veoma bitno u kom se satu i u kom danu nesto odreduje. Svaki kurànski ajet ima svoje veliko znacenje i lijek za odredene bolesti, pa je cak i svako slovo pojedinacno lijek, Allahovom voljom, pod uslovima koji se koriste za razne tegobe, glavobolje ili lijecenje neceg drugog.

Lijecenje

Prvi stepen lijecenja

Prva etapa pravilnog lijecenja sastojala bi se od slijedeceg:Prvi stadij treba biti uvod u lijecenje, tj. pripremanje prave atmosphere za lijecenje u kuci bolesnika: da se poskidaju slike, ako ih ima, da se izbace psi iz kuce, kako bi meleki mogli doci u kucu, jer ne ulaze u kucu u kojoj se nalaze slike ljudi, bica i gdje se nalaze psi. Dakle, prije lijecenja trebalo bi skloniti odredene stvari stvari da bi se pomoglo bolesniku. To je predetapa lijecenja. Prilikom samog lijecenja treba odstraniti bilo kakav zapis, koji se nalazi pri bolesnoj osobi, ne bi trebalo upotrebljavti muziku u tom stanu, jer je to nekakav sejtanski glas, treba da se u toj kuci ukucani pridrzavaju serijatskih propisa (musko da ne nosi zlato, da klanja, posti i sl.), da se porodici bolesnika pojasni pravilna njega bolesnika putem ibadeta, takoder, potrebno je pojasniti razlike izmedu lijecenja onih koji zaista pravo lijece Kurànom i nadriljekara. U predetapi treba da se ispita osoba, da li se pri njoj nalaze simptomi bolesti, ispitivanjem o snovima, osjecajima i sl. Ako se prilikom ucenja nad osobom desi da progovori dzin, tu ne treba ispitivanje, nego se odmah prilazi lijecenju. Onaj koji lijeci mora da bude pod abdestom, a, takoder, i onaj koji prisustvuje tom lijecenju. Ako se lijeci zensko, onda bi trebalo da se obuce onako kako to islam zahtijeva i da se odjeca dobro pricvrsti, da se ne bi tokom lijecenja desilo da se ona otkrije. Zena bi tokom lijecenja trebalo da bude pokrivena mahramom i ne bi trebalo da ljudi gledaju sto se desava. Za lijecenje bi trebalo pripremiti dio bolnice ili nekoliko prostorija, sa sobama u kojima bi obitavali najtezi bolesnici, pridrzavajuci se bolnickih uslova lijecenja. Nesto ovakvo bi trebalo otvoriti. Svi mi, koji lijecimo ovakvim sistemom, prije samog postupka lijecenja trebali bismo uputiti dovu Milostivome za pomoc prilikom lijecenja, jer treba znati da je ona iskljucivo u kompetenciji Allaha dz.s.. On je Jedini kome treba robovati i od koga treba pomoc traziti.

Drugi stepen lijecenja

21


Dragi brate moj, treba da znas da postoje alimi koji poznaju astronomiju i koji su obdareni naukom o rasporedu planetarnog sistema i osjetljivosti ljudi na promjene u tom sistemu, koji poznaju momentalne slabosti u kojima je moguce djelovanje pojedinih bolesti ili dzinsko-sejtanskih sila, te proracunima mogu da otkriju bolesti, bilo prirodne medicinske, bilo duhovne kod covjeka, na osnovu imena bolesnika i imena njegove majke, kao i na osnovu datuma rodenja bolesnika. A sto se tice samog lijecenja, odnosno, ajeta kojima se lijeci, to su uglavnom poznati ajeti, odnosno, sure, kao sto je sura Fatiha, sura Dzin, sura Bekare i dr. Sa ovim ajetima i surama dzin koji je djelovao na covjeka natjera se ili da ode ili da progovori iz bolesnika, odnosno, natjera ga se da prisustvuje svo vrijeme lijecenja u bolesniku i da razgovara na jeziku osobe koja je bolesna. Ovdje bih opet ponovio da nijet osobe koja lijeci mora biti u skladu sa rijecima i obecanjima. Ako dzin ne pobjegne prilikom ucenja odredenih ajeta, onda se trazi njegovo prisustvo i trazi se razgovor s njim. Da je dzin dosao u odredenu osobu, mozemo prepoznati na osnovu sljedecih simptoma, ima zatvorene oci i ne zeli gledati, drhti citavim tijelom. Ovo se desava kod nekih osoba, dok se kod drugih primjecuje lagahno podrhtavanje udova, osjeca teskocu u tijelu, ponekad urla, a ponekad izgovara svoje ime. Dzina prije svega treba pitati za ime, za vjeru, razlog ulaska i djelovanja na odredenu osobu, treba ga upitati da li je tu jos neko sa njim, da li sa sihirbazom koji ga je potcino sebi ili nastoji zlo uciniti iz zlobe, pitati ga u kojem dijelu tijela stanuje i sl.

Kako se ponasati s dzinom muslimanom?

Ranije smo govorili o specificnostima dzinsko-sejtanskih sila, i tada smo rekli da i oni mogu biti raznih ideologija kao i covjek. Sa dzinom muslimanom postupa se metodom privole ili zastrasivanja, dakle, na osnovu razloga ulaska u odredenu osobu. Ako je taj razlog nepravda, zulum insane, onda mu se pojasni da, obzirom da su oni nevidljivi, covjek nije imao namjeru nikakvo mu zlo uciniti, nego da se to zlo desilo iz nehata i neznanja, pa zato ne zasluzuje kaznu na takav nacin. Ako je uzrok ulaska ljubav prema insanu, onda se njemu ili njoj objasni da je ovakav odnos haram i d ace biti kaznjen ili kaznjena na Sudnjem Danu. Takvu, dakle, dzinsku silu treba prepasti Allahovim azabom i kaznom, pa na osnovu toga traziti da izade iz bolesnika. Ako je uzrok ulaska u insane zulum dzina, onda mu se pojasni kakav je kraj za zulumcare i da i njega, kao i sve druge zulumcare, ceka ponizenje. Treba mu napominjati za zulumcare koji su bili prije njega, pomenuti mu njihove muke i njihovo raspadanje. Ako nakon ovoga prihvata da izade, onda je dobro, ali prije izlaska treba traziti u Ime Boga da prihvati da se zavjetuje Allahu dz.s., da ce izaci iz tog tijela, da se

22


nece ponovo vratiti u to, niti u bilo koje drugo tijelo muslimana, a ako prekrsi ovo obecanje, reci ce, da je Allahovo prokletstvo na njega, prokletstvo meleka i ljudi, i da kaze: “O Allahu moj, olaksaj mi moj izlazak, ako slazem, onda pomozi muslimanima da budu od onih koji ce mi moci uraditi sto hoce, koji ce mi se osvetiti, a Allah je Svjedok onome sto govorim,”Tek nakon ovoga treba traziti njegov izlazak. Takoder ga treba pitati odakle ce izaci, da li kroz oko, stomak i sl. Ovdje treba traziti da izade na usta ili prst iz razloga iz razloga sto prilikom izlaska moze napraviti stetu. A kada izade, trazite mu da kaze selam, a to je zadnji pozdrav, i da se s tim rastane s bolesnikom. Kada izade, mora se opet uvjeriti da li je napustio bolesnika, jer dzini mnogo lazu i ne moze im se vjerovati, i ponovo se prouci se prouci rukja da se vidi hoce li odredena osoba reagovati na nju. Ako ne reaguje, osoba se mora drzati stvari koje ce sprijeciti ponovno djelovanje dzina. A ako on nece izaci, onda poslije obavljenog razgovora treba zahtijevati da napusti doticnu osobu i traziti da ga drugi dzini kazne, kako bi se oslobodio bolesnik. Moze se i ucenjem kurànskih ajeta direktno spaliti dzin u bolesniku, ali to moze izazvati srdzbu njegovih dzinskih rodaka, pa se mogu svetiti lijecniku ili nekom njegovom bliznjem. Zato lijecnik treba zastiti jakom zastitom sebe i svoju porodicu. Osoba koja se izlijeci, poslije toga bi morala cuvati namaz u dzemaàtu, prije svega zbog izuzetne vrijednosti takvog namaza i zbog odlika koje daje Allah dz.s., takvim osobama. U jednom od hadisa koje prenose Buharija i Muslim stoji: “Namaz klanjan u dzemaàtu vrijedniji je dvadeset i sedam puta nego namaz koji klanja covjek sam za sebe.”Jer, brate moj, kad covjek uzme abdest, zatim krene prema mesdzidu i ne izlazi iz tog mesdzida dok ne obavi namaz, nece napraviti ni korak, a dam u Allah Uzviseni tim korakom ne poveca deredzu i odbije od njega grijeh. I dok je god covjek u namazu ili na tom mjestu na kojem klanja, i dok ne izgubi abdest, meleki donose salavat na njega govoreci: “Gospodaru, neka je salavat na njega, Gospodaru, smiluj se na njega.”I dok u dzamiji bude cekao namaz, broji mu se kao da je bio na njemu. Onaj ko zeli da susretne Allaha dz.s., neka cuva namaz. Preporucuje mu se da klanja u dzemaàtu, cini zikrove, kako bi se priblizio Njegovoj milosti i zastiti. Mogucno je da sejtan zavlada onim koji ne klanjaju u dzemaàtu, kao sto vuk jede ovce, koje su odlutale od svog stada. Sljedeci korak u cuvanju od dzinsko-sejtanskog udara jeste to da trazimo da nas Allah pomogne protiv ovog djelovanja i da se ne oslanjamo na posrednistvo. Osloncem na posrednistvo. Osloncem na posrednistvo, ne mozemo i ne smijemo kupovati vjeru i biti sigurni da smo u njoj. Niko od nas ne moze da ide za nekim drugim i brani ga od ovakvih uticaja, ako ta osoba nece sama sebe stititi. A ne stiti se ako se razgolisa i svojim tijelom i bunjavom kosom

23


vabi dzine i sejtane. Osoba koja se pridrzava propisa vjere i dobije dzinsko-sejtanski udar, mnogo lakse se lijeci, a i manje su mogucnosti da je napadnu, zato sto je prate meleki. Raniji alimi znali bi pitati svoje ucenike kako ce se boriti protiv sejtana, kada im on bude opisivao losa djela i kada ih bude navlacio da ih ucine. Oni bi odgovarali da ce se boriti protiv njega. A ako se sejtan opet vrati i pokaze im neki put, neku kraticu do harama, opet ce se boriti, govorili bi oni, a ako bi im opet pokazao neki drugi put, govorili bi opet da ce se boriti protiv njega. Onda bi im taj alim rekao: “To bi bio dug put da se tako boriš protiv njega. Taj koji navodi na zlo postupno promišljeno djeluje. Vi znate da crv, koji se nalazi u debelom stablu, nije uporediv sa stablom. Crv napada to stablo i ne može ga pojesti za dan ili mjesec, ali za duži vremenski period, stalnim djelovanjem, on će stablo izbušiti i ono će pasti.” Znači, lagahno i stalno djelovanje može da djeluje i ima ogromnu snagu kojom se i veoma jak vjernik može slomiti i navesti na grijeh. Dalje veli taj stari alim: “Dugo bi bilo da se stalno suprotstavljaš tom šejtanu. Ako hoćeš da prođeš pored jednog stada ovaca, nećeš moći, jer ti ne dozvoljava pas. On trči ispred tebe, ne dozvoljava ti da prođeš, a ti trebaš proći. Šta ćeš uraditi!” Student je odgovorio da će se boriti protiv njega i da će nastojati odbiti ga od sebe. Alim je kazao: “To će biti teško, ti pođeš, a on na tebe, ti se vratiš, a on na tebe. Šta ćeš tada uraditi? Nego, najbolje je da zovneš gospodara stada pa da zatražiš da makne psa, da prođeš, to je pravi naćin. Tako ćeš se riješiti i šejtana.” Dakle, poslije liječenja treba da se insane drži namaza u džemaàtu. Islamski učenjaci nam, između ostalog, savjetuju da ne slušamo muziku koja u nama budi strast, da uzimamo abdest prije spavanja i učimo ajetul-kursiju, kao i da u tri dana proučimo suru Bekaru, i da proučimo suru Mulk prije spavanja, suru Jasin na sabah namazu ili da slušamo, da se insan druži sa onima koji su dobri, koji nastoje da ne idu na ona mjesta gdje se griješi i da se na takav način klone griješenja. Od žena treba tražiti da se šerijatski pokrivaju, jer je šejtan bliže onoj koja je otkrivena. Treba nastojati slušati Kuràn svakodnevno, jer on djeluje na ove nečiste sile, koje žive sa nama. Kuràn je lijek od djelovanja ovih paralelnih svjetova, on je Milost Božija vjernicima da se mogu braniti i na taj način sebi obezbijediti radost i sreću na oba svijeta, nama propisana. On jeste lijek, ali za vjernike, lijek je za sve savremene bolesti, koje se pojavljuju sa otuđenjem od vjere i od Božijeg Puta. Mi znamo da kod čovjeka, kada krene drugim putem, nastaju poremećaji, jer neobraćanje pažnje namazu, Kurànu i sunnetu vodi čovjeka do tijesnog puta. On može imati sve u fizičkom smislu: auto, kuću, žene i sl., ali je njegova utroba crna kao najdublji i najmračniji ponor, njegova je duša prazna. A Allah, dž.š., u Kurànu veli: “Ko se okrene od spominjanja Mene, imat će tijesan život, pa makar imao sva dunjalučka bogatstva, falit će mu zdravlje i nešto u duši.“

24


O ti, koji čitaš ovu knjigu, Allah ti se smliovao, dugo sam tražio nauku kojom se bavio moj otac i vidio sam mnogo čuda. Kada sam pristupio tajnim spisima, u početku sam pomislio da se radi o nekom romanu, o nečemu što je pisao jalniš pjesnik. Tako je bilo sve dok nisam primijenio tu nauku u praksi, kada sam počeo službovati u Ime Allaha, dobio prvi znak odobrenja duhovnih vladara i naredbu da se borim liječenjem. Kada sam počeo učiti nad osobama i izravno se susreo sa džinima, doživio sam mnoga iskušenja. Često su me napadali, prijetili mi. Čak sam doživio u jednom slučaju da, kada puhnem u usta bolesnika, on meni otpuhne plamenom koji se vidio iz usta bolesnika i koji je bio dužine jednog metra. Taj plamen je jake moći zanošenja i prepadanja, a džin je htio da blokira moj um i učenje. Bojao sam se Boga, bio sam Mu predan, tako da nije mogao na taj način djelovati na mene. To je bio prvi dio mog ispita, koji sam, eto, sa Milošću Božijom, položio. Drugi dio sam polagao deset godina boreći se s njima, dok ovih drugih deset godina polažem treći dio ispita, shvatajući da sam tek tu negdje na početku. Jer, ova nauka je toliko opširna da, kad čovjek savlada sebe, osvoji duhovnost, spozna Istinu, suštinu, upozna vremenske termine i doživi uspjeh, vidi da je samo pješak, figura u šahu, a sve ostalo obavljaju meleki u Ime Allahovo. Znaj, brate, da je Uzvišeni Allah stvorio sedam nebesa i zemlju, sedam sistema, sedam zvijezda, nosioca tih sistema, sedam mora, sedam dana u sedmici, sedam ajeta u Fatihi, sedam znakova, za svaku planetu nosioca sistema, sedam slova (harfova), za svaki znak u kojem se krije najuzvišenije Allahovo ime, sedam vladara meleka (viših), i sedam vladara meleka (nižih) zamjenika, i svi ti vladari imaju svoje vojskovođe, svoje pisare i pratioce. I odredio je da svakoj zvijezdi pripada jedan metal, pa tako nedjelji pripada slovo F, od kovina zlato, i tako sve u sistemu. Za svaki dan ima sve sistemski vezano po redu: prvi sat pripada toj planeti čiji je taj dan, drugi sat drugoj, kao predsjedništvo od sedam članova pa se svaki dan mijenjaju, a svi su tu, samo je jedan predsjednik predsjedništva u tom danu i njemu pripada da vlada samo taj sat, a i dalje se nalazi u sistemu. Za svih sedam zvijezda ima pečat, što ću prikazati u vefku. Kada hoćeš da radiš sa ovim vefkom Allahovim slugama, moraš postiti u Ime Allaha sedam dana i poslije svakog namaza učiti dovu halhalet, sedam puta, prethodno se držeći i svih uslova, koje sam naveo u knjizi, a sve to treba početi u nedjelju. Moraš biti u hlavetu i za svaki dan moraš mijenjati odijelo po boji metala koji pripada zvijezdi tog dana. Ako radiš po ovom uputstvu, Allah ti se smilovao, znaj da ćeš imati sve potrebno za liječenje, pa i za sve drugo što je Šerijatom dozvoljeno i opravdano.

Vrste džinsko-šejtanskih udara i načini njihovog liječenja

25


Džini, sine moje majke, mogu čovjeku ili ženi nanijeti bol na sedamdeset načina, a svaki način ima deset podnačina, što znači da oni mogu nanijeti bol i štetu na sedamsto načina. O brate moj, džinske vladare opslužuju ifriti njihovi, a ifrite opslužuju šejtani, dok njih opslužuju sihirbazi i sihirbazice. Džina ima 70.000 plemena, a svako pleme preko 70.000 članova, dok jedna porodica može imati i do sedamdesetero djece. Ovo je popis koji potiče od prije oko 700 godina. Žive od 1.000 do 1.500 godina. I oni žive i ratuju između sebe kao i ljudi. Imaju svoje žene, koje se nalaze u baštama i vrtovima cvijeća. Znaj, sine oca moga, da su oni kao podlaktica, kao čepurak. Danas se u starosti toliko saviju, da njihova donja usna dodiruje zemlju, ruke im se vuku po zemlji i uši su do zemlje. O brate, oni imaju takvu snagu da mogu svako drvo izvaliti. Postižu toliku brzinu da za tri sekunde obiđu zemaljsku kuglu. Neki od njih su obučeni u vojnička odijela sa šiljatim kapama. Imaju svoje vladare, vezire, čauše i pisare. Imaju svoja vijeća od sedam vladara, zaduženih za sedam planeta. Imaju sudove u kojima sude svojim prijestupnicima. O brate, nekada i čovjek ide na njihov sud. I moj kolega je imao čast da mu bude suđeno na njihovom sudu koji je šerijatski. Sudili su mu džini muslimani zato što je jedna bolesnica pojela njihovu brizlu (njihova omiljena hrana). Oslobođena je zato što je ona počela jesti sa Bismilom. Suđenje se zbilo zbog toga što je liječnik ubio džina u toj ženi. Oni su ga srditi zgrabili i odveli na sud. Znam da je bio u nekoj pećini, negdje u Rumuniji. I oni jedu svašta, kao i ljudi. Imaju svoje voće, recimo, smola od tamjana je džinska jabuka i svaki kad je miris. Krv je njihova poslastica, pogotovo od žene poslije porođaja i od crna horoza ili kokoške. Kada čovjek kolje nešto, oni u zraku hvataju kapljice krvi. Mogu se pretvoriti u razna bića, naprimjer, crnu zmiju, crnog psa, žabu, lava, crnog roba, u velikog čovjeka koji je srastao s nebom i u još niz drugih bića koja mogu imati ruh, dušu. Znaj, sinčiću roda moga, kada čovjek izlazi iz kuće u akšamsko vrijeme, oni su već pored praga, pa ako čovjek prouči Bismilu, oni se rasprše baš kao da pometeš prašinu ispred vrata. A, opet, ako ne prouči Bismilu, desi se da nagazi na njih i tako dobije bolest koju je veoma teško izliječiti. Sine oca moga, neki od njih su stanovnici smeća, drugi stanovnici visokih planina, treći su stanovnici izvora itd. Vole da budu oko vodenica, gdje se melje žito, igrajući se tu gdje se okreće kolo. O, učeniče moj, ja ću ti sve ispričati o njima i o svakoj bolesti koju oni uzrokuju. Kada sam službovao u Ime Boga, daleko u pećini četrdeset dana, uistinu sam vidio sedam najvećih džinskih vladara. Tražio sam da mi kažu kako to da čovjek dobije padavicu, a prije je nije imao, kako žena ne može zanijeti, kako čovjek lahko dobije šum na srcu i kako to da odjednom poludi, a prije je bio sasvim normalan, zašto žena pobacuje ili rađa samo žensku djecu, ili kako to da u nekih žena uvijek umiru mala djeca, kako supružnici postanu jedni prema drugom hladni, a prije nisu bili, kako čovjek

26


odjednom postane hidrofobičar i šizofreničan. Još sam ih upitao o djetetu koje ne govori sedam godina i o djetetu koje stalno plače i ne može prohodati više godina. Oni su mi rekli da je veoma mali broj ljudi kojima su to rekli, ali nikom još nisu rekli mlađem od mene. I ne bi mi rekli da nisam imao pečat šejha, i da nisam ranjen u jednoj od borbi, braneći Allahovu Riječ i Allahove robove. Odvojili su se od mene i izabrali jednog da sa mnom razgovara. Bio je to vladar Kabaiila. Meni su, između sebe, odredili pisara Ismaila. On je pisar velikog vladara. Bili su džini koji su slušali učenje Kuràna. Ismail mi je prišao i kazao: “O, sine toga i toga, zahvali se Uzvišenom Allahu što ti je dozvolio da nas posjetiš i spalio perdu između tebe i nas.“ I počeo je da priča o vrstama džina i liječenju. Zabranio mi je da bilježim, jer, što Allah bude htio da zapamtim, zapamtit ću. Poslije četrdeset dana gladovanja, posteći uz ražev hljeb i crne bobice, izoštrio mi se mozak. Kazao mi je Ismail da džina ima 70.000 plemena, a u svakom plemenu 70.000 članova plemena. Ima ih toliko da, kada bi bacio sa neba iglu, ne bi mogla na Zemlju proći od njih. Imaju svoje ifrite i šejtane, koji ih opslužuju. Imaju svoju tajnu, a tajna im je minuta koja dolazi. Nastanjeni su po pećinama, šikarama, mezarlucima. Od sedamdeset vrsta bolesti koje prouzrokuju džini deset su epilepsije i to prvih deset vrsta. Kada liječiš oboljelog od džina, ako on prilikom padanja u nesvijest izgovori salavat, znaj da ga je napao džin vjernik, a ako ne izgovori, nejvernik je. Kada osoba padne, onda se dogovara sa džinom. On govori iz osobe, ali ga ne smiješ slijediti. Sve što on govori, ne prekidaj i liječi po strogim pravilima, dok džin ne napusti osobu. Ovome bolesniku na čelo trebaš napisati: “Efemen kane mu`min... do nuzula`, na desni dlan Sulejmanov vefk i na pavu krpu tri puta napisati: Ìnna ea`tedna lizzalimine nare ehatenihim seradikuha, do ješvil vudžuh. Zatim ga natopi u katran, nakadi bolesnika i uči suru Džin do sedam puta. Kad bolesnik dobije napad, pitati ga o onome što sam ranije govorio. Kada džin izađe, napisati bolesniku na sedam komada papira imena vladara i da se tim kadi pred spavanje. A u hamajliju mu upiši Sulejmanov vefk, ajetul-kursiju, Fatihu, mevzetejn, Kurejš, Ihlas, pa neka to bolesnik nosi. Drugi džini padavičari su ifriti iz plemena Zevabe i uvijek napadaju mladu prvih sedam dana u braku. Za liječenje joj se piše sura Džin i taj zapis treba da pije, a masira se Sulejmanovim vefkom koji pišemo na posudu, saperemo i dodamo crne rotkve. Treba čitavo tijelo time masirati sedam noći. Za kađenje je najbolji kim. Treći od plemena padavičara su šejtani ifritski što opslužuju ifrite džinske. Oni odvajaju ženu od čovjeka i zabranjuju joj da spava sa čovjekom. Napadaju uglavnom lijepe žene, a najviše onu koja ne rađa. Njih ima sedam podvrsta:

1. Oni koji ne napadaju ženu, osim kad se ona našminka ili namiriše, ili kad se kupa ili pere odjeću. Od njih se brani učenjem Dahrošije. Liječenje se vrši tako da žena bude iza zastora, da nema nikakvog

27


opasača na sebi, da je bez hamajlija, da na sebi nema ništa mehko. Onaj ko liječi mora biti izvan zastora u kome je bolesnica. Obavezna je upotreba kadova. Prisutni ne smiju razgovarati, niti smije biti prisutna džunub osoba, ni ubica. Na ruku joj treba napisati Sulejmanov vefk, a na čelo riječi: “Lekad kunte fi gafletin...“ do “hadid“. Lijevu joj ruku treba obuhvatiti kažiprstom i palcem i učiti Dehrošiju, sve dok preko nje ne progovori džin napadač. Tada ga treba pitati je li od skupine dnevnih ili noćnih džina. Ako je od noćnih, bolesnica se ne liječi do večeri, a ako je od dnevnih, liječi se danju, jer nad noćnim imaš vlast noću, a nad dnevnim džinima imaš vlast danju. Činu liječenja ne smiju prisustvovati djeca.

2. Djeluju na ženu tako što je udare u stražnjicu i tu žele da borave. Napad od njih liječi se postavljanjem zastora i azime (dehrošije). Slično je kao i u prethodnom slučaju, s tim što se za masiranje dodaju đulsija i pšenične vlasi. Uz azimu se dodaje sedmi ajet sure Sebà do riječi Essukur.

3. Udaraju prijatnu ženu u prsa, pa joj se naduše stomak u određeno vrijeme i kada se to dogodi, zabranjuju joj da jede ili joj otkazuju funkcije pojedinih dijelova tijela. Liječi se kao prethodni slučajevi, osim što se za masiranje uz dva vefka dodaje 31. ajet Ahkaf.

4. Napadač je od džina letača, koji pređe od istoka do zapada brže od munje. Nakađuje ga se hiltitom, bijelim lukom, katranom, rotkvom i ako se kadi kao u prethodnim slučajevima, i nad njim će se imati vlast. Uz azimu treba dodati suru Tarik.

5. Džini iz ove podvrste udaraju ženu u glavu i u polni organ i ne dozvoljavaju mužu da ima s njom polni odnos. Napadač je Aferit od stanovnika vode. Liječi se kao i u prethodnom slučaju, ali uz azimu se dodaje sura Muzemmil do kraja, u mirisanju se koriste mirisi i kadi se travom Eš-šentekure.

6. Ako džina od ove vrste djeluju na ženu, ona udara rukama i nogama, svlači sa sebe odjeću i ruke zavlači u kosu. Liječi se kao i ostale, s tim što je obavezan zastor. Dok se uči, drži se bolesnica za domali prst, sve dok džin ne izađe. Uz azimu se dodaju riječi: “Ja ejjuhellezine amenuzkurullahe zikren kesira“, do riječi “ennur.“

7.

28

Documents

Vehid Pekaric -svasta nesto