15. kolovoza 2011., Z:16.09.2011.

Veličanstveni magnezij Napisala Katherine Czapp - s engleskoga prevela Olja Prelec

Zanemarivani mineral, bez kojeg ne možemo živjeti

Magnezij je zemno-alkalijski metal, osmi najzastupljeniji mineral nađen u Zemljinoj kori. Zbog lake topljivosti u vodi, magnezij je treći najzastupljeniji mineral u morskoj vodi, nakon natrija i klorida. U ljudskom tijelu magnezij je, prema masi, jedanaesti najobilniji element – mjeri, otprilike, dvije unce. Najveći dio magnezija sadržanog u tijelu, nađen je u kosturu i zubima – najmanje 60 do 65 posto ukupne količine. Gotovo čitava preostala količina nalazi se u mišićnim tkivima i stanicama, dok je samo jedan posto sadržan u našoj krvi.

Važnost iona magnezija za svaki oblik života, kao i za cjelokupno vitalno zdravlje, teško je preuveličati. Magnezij je potreban kako bi pružio „životnost“ metaboličkim funkcijama koje sudjeluju u stvaranju energije i njenog prijenosa (ATP-a, osnovne tjelesne energetske valute), te pri stvaranju proteina – kemije života, nukleinske kiseline – RNA i DNA, u svim znanim živim organizmima. U biljaka, ion magnezija nađen je u središtu svake molekule klorofila, važne zbog proizvodnje energije od Sunčeve svjetlosti. Magnezij je prijeko potreban element, i za životinje, i za biljke, uključen u doslovno stotine enzimskih reakcija koje utječu na gotovo sve životne pojave.

Svaka pojedina stanica ljudskog tijela zahtijeva dovoljno magnezija, u suprotnom propada. Čvrste kosti i zubi, uravnoteženi hormoni, zdrav živčani i kardiovaskularni sustav, dobro funkcioniranje detoksifikacijskih puteva, i puno toga više, ovise o dostatnoj količini magnezija u stanicama. Meko tkivo koje sadrži najveće koncentracije magnezija u tijelu uključuje mozak i srce – dva organa koja proizvode visoku vrijednost električne aktivnosti, te koji mogu biti osobito osjetljivi na nedostatnost magnezija.

Magnezij djeluje u skladu s kalcijem pri upravljanju električnim impulsima u stanici – koncentracija magnezija u zdravoj je stanici deset tisuća puta veća od kalcijeve, te postoje važni razlozi ove zaštitne mjere. Stanični kanali kalcija dozvoljavaju tom mineralu ulazak u stanicu samo toliko dugo, koliko je potrebno da bi se sproveo impuls; u trenutku kada je njegov zadatak ispunjen, magnezij ga odmah izvodi van. Ova je opreznost potrebna kako bi se spriječilo nakupljanje kalcija u stanici, što bi moglo uzrokovati opasnu prekomjernu neuravnoteženost, kalcifikaciju, staničnu disfunkciju pa, čak, i staničnu smrt. Kada višak kalcija uđe u stanicu, zbog manjka magnezija, stezanje mišića se predugo podržava, pa trpimo, primjerice, trzaje i grčeve, u blažim slučajevima. Kada nedostatak magnezija postane kroničan, patimo od simptoma srčane bolesti, kao što je angina pectoris, hipertenzija i aritmija, ili napadaja i grčeva karakterističnih za astmu, migrenu ili bolne menstrualne grčeve. 

Magnezij djeluje kao prirodna barijera kalcijevog kanala i odgovoran je za opuštanje – nasuprot kalcijevu učinku stezanja. Prema tome, magnezij je iznimno važan za zdravo funkcioniranje našeg parasimpatičkog živčanog sustava. Može biti teško povjerovati, ali naša su tijela, zapravo, konstruirana za djelovanje u pretežito mirnom, opuštenom parasimpatičkom stanju, prije nego u stanju u kojem je dominantan režim simpatičkog nervnog sustava lupanje

1

srca te prezamorenost stresom i adrenalinom, što je u današnjici u velikoj mjeri konstanta za mnoge od nas, koja crpi velike količine magnezija.

Magnezij je toliko važan, za toliko mnogo vitalnih tjelesnih funkcija, a njegov je manjak u potpunosti upleten u toliko mnogo bolesti, da je više nego jedan istraživač zbog njegove moći u otklanjanju ili poboljšanju brojnih poremećaja, magneziju pripisao čudotvornost. Trenutni popis poremećaja, koji imaju izravnu i potvrđenu vezu s kroničnim i akutnim nedostatkom magnezija, je dugačak, te uključuje mnoge bolesti čije se ustaljeno medicinsko liječenje obično ne usmjerava na manjak magnezija (vidi ispod). Ovo će istraživanje otkriti daljnje poveznice između nedostatka magnezija i drugih bolesti. 

Manjak magnezija je endemičan

Nažalost, teško je pouzdano opskrbiti naša tijela dostatnom količinom magnezija, čak i dobrom, uravnoteženom cjelovitom prehranom. Prije svega, moderni poljoprivredni postupci podupiru opću uporabu NPK gnojiva (dušik, fosfor i kalij). I kalij i fosfor predstavljaju suparnike magnezija u tlu, te na vapnenastim tlima stvaraju razmjerni manjak magnezija (prisutni magnezij je vezan i, stoga, nedostupan usjevima). Na pješčanim ili glinastim tlima, koja su blago kisela, stvarni manjak magnezija često postoji jer se magnezij ispire iz tla i zbog toga je, također, nedostupan usjevu. Ovo se otjecanje događa i kao posljedica kiselih kiša. Magnezij je, zapravo, jedan od najiscrpljenijih minerala u obradivim tlima. Dodajući sol na ranu, neprekidno se predstavlja nove hibridne biljke koje su uzgojene kako bi preživjele na tim mineralno iscrpljenim tlima. Naravno, kada životinje ili ljudi pojedu mineralno siromašne plodove, oni će prije ili kasnije uzrokovati bolest. Iako bi, s aspekta hranjivosti, organski uzgojeni usjevi trebali biti bolji ulog, to nije uvijek tako, a dok ne saznate kako vaš farmer nadomješta minerale na svojim poljima, plaćate vlastitim zdravljem.

„Da li znate da danas, većina nas pati od određenih opasnih nedostataka u prehrani, koje se ne može ukloniti sve dok iscrpljena tla, s kojih naša hrana potječe, nisu u potpunosti mineralno uravnotežena? Uznemirujuća je činjenica da nas hrana (voće, povrće, žitarice), koju se u ovom trenutku uzgaja na milijunima jutara zemlje koja više ne sadrži dovoljno pojedinih minerala, izgladnjuje – neovisno o tome koliko je pojedemo. Istina je da se naše namirnice vrijednosno silno razlikuju te neke od njih, kao hrana, nisu vrijedne konzumiranja.“ Ove upozoravajuće riječi potječu sa 74. Kongresa, drugog zasjedanja, iz senatskog dokumenta rednog broja 264, iz godine 1936. Uistinu je otrežnjujuće doznati da je pad mineralne ravnoteže tla bio predmet ozbiljnih nacionalnih zanimanja prije više od sedamdeset godina, te da je taj manjak imao utjecaj na nas – u međuvremenu postepeno bivajući gorim – još od naraštaja naših djedova.                Magnezij, i ostale hranjive tvari, smanjuju se ili gube iz ploda nakon žetve, rukovanjem, hlađenjem, transportiranjem i skladištenjem, čak i ako su svi ovi koraci „pravilno“ provedeni. Kupovina proizvoda i, zatim, višednevno pohranjivanje u vašem vlastitom frižideru, produljuje gubitak hranjivih tvari, neovisno o tome potječe li proizvod iz supermarketa ili s vaše lokalne tržnice. 

Prerada namirnica uzrokuje golemi gubitak magnezija iz hrane koja je, u pravilu, njegov vrlo dobar izvor, kao što su lisnato zeleno povrće, orašasti plodovi, sjemenke i cjelovite žitarice. Najveća količina magnezija iz žitarica – koju nalazimo u mekinjama i klicama – gubi se u procesu mljevenja cjelovitih žitarica zbog bijelog brašna, koje se gotovo isključivo koristi u stotinama beživotnih obrađenih prehrambenih predmeta. Kada pržimo orašaste plodove i

2

sjemenke, ili kada ekstrahiramo njihova ulja, gubi se magnezij. Kuhanje zelenila uzrokuje otjecanje, kakve god prisutne, zalihe magnezija u vodu za kuhanje. Namirnice su sklone navedenim postupcima obrade gubiti manje kalcija, nego magnezija, što pridonosi zabrinjavajućem prehrambenom preopterećenju kalcijem, o čemu ćemo uskoro govoriti. 

Fluor iz pitke vode veže se s magnezijem, čime se stvara gotovo netopljiv mineralni spoj koji završava pohranjen u kostima, gdje njegova krhkost povećava rizik prijeloma. Voda bi, zapravo, mogla biti izvrstan izvor magnezija – kada bi potjecala iz dubokih bunara na čijem je izvoru prisutan magnezij, ili iz ledenjačkih potoka koji su bogati mineralima. Gradski izvori vode za piće obično potječu iz površinskih voda, kao što su rijeke i potoci, koje imaju nisku količinu magnezija. Čak i mnoge boce mineralne vode imaju prilično nisku količinu magnezija, ili imaju vrlo visoku koncentraciju kalcija, ili oboje. 

Prehrana prerađenim, sintetičkim namirnicama, visoki udio šećera, alkohol i gazirana pića, svaki zasebno „rasipaju“ magnezij, pošto je za metabolizam i za detoksifikaciju od tih većinom umjetnih namirnica potrebno puno magnezija. Prema dr. Natashi Campbell-McBride, tijelu treba najmanje dvadeset i osam molekula magnezija da bi preradilo jednu molekulu glukoze. Fosfati u gaziranim pićima i prerađenom mesu (takozvanim gotovim mesnim objedima i hrenovkama) spajaju se s magnezijem da bi stvorili netopivi magnezij fosfat, koji je u tijelu neupotrebljiv.

I tanini, i oksalati, i fitična kiselina, svaki se pojedinačno spaja s magnezijem, čineći ga nedostupnim tijelu ukoliko se pri pripremi hrane posebno ne pripazi na neutraliziranje nekih od spomenutih sastojaka. Zanimljivo je spomenuti da namirnice koje općenito sadrže magnezij (uz pretpostavku da su uzgojene na tlu bogatom mineralima), također sadrže i mnogo ovih anti-nutrijenata, kao što su špinat (oksalati) i cjelovite žitarice (fitati).

Mnogi često propisivani farmaceutski lijekovi poticanjem mokrenja uzrokuju gubitak magnezija u tijelu, kao što su diuretici za hipertenziju; kontracepcijske pilule; inzulin; digitalis; tetraciklin i neki drugi antibiotici; te kortikosteroidi i bronhodilatori za astmu. Gubljenjem magnezija svaki simptom koji navedeni lijekovi „liječe“, vremenom postaje gori.

Korištenje dodataka željeza ometa apsorpciju magnezija. Ako uzmete dodatke kalcija, vaša potreba za magnezijem raste i, štoviše, kalcij neće biti pravilno apsorbiran, niti probavljen, ako nedostaje odgovarajuća količina magnezija te će, uglavnom, završiti opasno pohranjen u mekim tkivima. Magnezij je odgovoran za pretvorbu vitamina D u aktivni oblik, koji dozvoljava apsorpciju kalcija te, također, upravlja otpremom kalcija do čvrstih tkiva, gdje i pripada. Laktoza je još jedna prepreka apsorpciji magnezija (mlijeko, prije svega, nije dobar izvor tog minerala), zajedno s viškom kalija, fosfora i natrija.

Duševni i fizički stres, i pripadajuća neprekidna proizvodnja adrenalina, brzo iscrpi magnezij, pošto adrenalin utječe na srčani ritam, krvni tlak, suženje krvnih žila i na mišićnu kontrakciju – funkcije, koje zahtijevaju stalne zalihe magnezija za rad bez teškoća. Živčani sustav ovisi o dostatnoj količini magnezija zbog njegovog umirujućeg djelovanja, uključivši miran san. Usput budi rečeno, hibernirajuće životinje održavaju vrlo visoke zalihe magnezija. Manjak magnezija ubrzat će opaki ciklus te proširiti učinke kroničnog stresa, što dovodi do daljnje anksioznosti, razdražljivosti, umora i nesanice – mnogih simptoma adrenalinske iscrpljenosti – kao i do povišenog krvnog tlaka i srčanih bolova – simptoma srčane bolesti. 

3

Depresija je, također, povezana sa stresom i manjkom magnezija. Za ravnotežu otpuštanja i prihvaćanja serotonina, hormona „zadovoljstva“, iz moždanih stanica, potreban je magnezij. Samo kada su prisutne dostatne zalihe magnezija možemo uživati duševnu i emocionalnu uravnoteženost. 

Zbog još nepoznatih razloga, ljudsko tijelo ne zadržava magnezij vrlo dobro; zasigurno ne toliko dobro kao što, na primjer, zadržava kalcij ili željezo. Pojačano znojenje kod sportova izdržljivosti, kao što su maratonsko trčanje ili naporne rutine vježbanja, mogu opasno iscrpiti zalihe magnezija i ostalih elektrolita – doduše, kalcij se tako ne gubi – rezultirajući drhtavicom, nesvjesticom te, čak, i napadajima i smrću. Oblivi znoja, od kojih pate pojedine žene u menopauzi – također uzrokuju gubitak magnezija pa te opadajuće razine magnezija pogoršavaju njihove kratke živce, smetnje pri spavanju, napadaje panike, bolove u tijelu i depresiju. Ako te žene dođu u iskušenje da isprobaju moderne sojine proizvode da bi, u zavedenom pokušaju, ublažile svoje simptome, one će, zapravo, izgubiti još više magnezija jer će se on vezati s obilnim količinama fitata iz tih preparata.

Zdravo crijevno stanište neophodno je za pravilnu apsorpciju magnezija iz prehrane. Sindrom iritabilnog crijeva, povećana propusnost crijevne stijenke, kandidijaza i ostali crijevni poremećaji, mogu jako ograničiti količinu magnezija koju će tijelo moći apsorbirati. Starije odrasle osobe često pate zbog smanjene proizvodnje želučane solne kiseline, što, općenito, može oslabiti apsorpciju minerala. A s tolikima, koji svoju „žgaravicu“ liječe antacidima, zdravu probavnu okolinu teško se održava.   Suradnja kalcija i magnezija

Za zdravo su tijelo potrebni i kalcij i magnezij – u odgovarajućoj ravnoteži jednog u odnosu na drugi, kao i u odnosu na ostale potrebne minerale. Smatrani biokemijskim suparnicima, prvi ne može djelovati, a da ne izazove suprotnu reakciju drugoga. Pa ipak, i kalcij i magnezij moraju biti prisutni u uravnoteženim količinama, kako bi normalno djelovali u tijelu. Pojedini istraživači predlažu da bi zdrav omjer kalcija i magnezija iz prehrane trebao iznositi 2:1. Drugi uvažavaju odnos 1:1, koji odražava proporcije iz prehrane uz koje smo se razvili, prije pojave poljoprivrede. U današnjim, industrijaliziranim zemljama taj omjer iz prehrane iznosi od 5:1 do, gotovo, 15:1. Neravnoteža ovih dvaju iznimno važnih minerala stvara u tijelu brojne strašne posljedice, koje medicinski stručnjaci često previde kada liječe bolesna stanja koja ona uzrokuje. 

Osim zamršenog električnog plesa koji kalcij i magnezij zajedno izvode, magnezij je potreban i kako bi održavao kalcij u nestaloženom stanju u tijelu, sprječavajući time njegovo neprimjereno taloženje u mekim tkivima. Dokle god imamo dovoljno klorovodične kiseline u našim želucima, možemo rastopiti kalcij iz hrane koju jedemo. Međutim, nakon što kalcij napusti kiselo želučano stanište, te stupi u lužnatu okolinu tankoga crijeva, magnezij je taj koji je potreban kako bi kalcij održao topljivim. Bez dovoljne zalihe magnezija, cijelo mnoštvo fizioloških poremećaja može nastupiti, zajedno s ozbiljnim zdravstvenim posljedicama.

Kao što dr. Carolyn Dean, autorica knjige Magnezijevo čudo, objašnjava, „kalcij nataložen u debelom crijevu škodi peristaltici, što ima za posljedicu konstipaciju. Kada se kalcij istaloži u bubrezima i spoji s fosforom ili oksalnom kiselinom, tvore se bubrežni kamenci. Kalcij se može taložiti na sluznici mokraćnog mjehura i onemogućavati mu da se potpuno opusti, te da se zbog toga čitav ispuni urinom. To dovodi do učestalih poteškoća s mokrenjem, osobito u

4

starijih ljudi. Kalcij se može istaložiti iz krvi i naslagati na stijenke arterija, uzrokujući otvrdnuće (aterosklerozu)… Kalcij može prekriti i ukrutiti… arterijski plak… te može prouzročiti rast krvnog tlaka, kao i povećati rizik srčanog infarkta i moždanog udara. Kalcij se, čak, može nataložiti i u mozgu. Mnogi istraživači to ispituju kao mogući uzrok demencije, Alzheimerove i Parkinsonove bolesti. Kalcij se može taložiti na stijenkama bronhijalnih kanala i prouzrokovati simptome astme. Kalcij u izvanstaničnoj tekućini… može umanjiti propusnost staničnih membrana. To sve više otežava glukozi (koja je velika molekula) da prođe kroz staničnu membranu, kako bi se pretvorila u ATP u staničnim mitohondrijima. Visoke razine glukoze, stvorene viškom kalcija, može se krivo dijagnosticirati kao dijabetes.“

Magnezij je moćan detoksikator

Magnezij se u tijelu iskorištava za mnoge vrste detoksikacijskih puteva i nužan je pri neutralizaciji otrovnih tvari, prekomjerno kiselih uvjeta koji se pojavljuju u tijelu, te u zaštiti od teških metala. Igra životno važnu ulogu u zaštiti naših tijela od navale sveprisutnih kemikalija, koje je stvorio čovjek. Glutacij, antioksidant kojeg tijelo prirodno proizvodi, i detoksikator koji, između ostalog, uklanja živu, olovo i arsen, treba magnezij za svoju sintezu. Prema Marku Sircusu, u knjizi Transdermalna terapija magnezijem, manjak magnezija povećava stvaranje slobodnih radikala u tijelu i „uzrokuje propadanje glutacija, što si ne smijemo priuštiti jer glutacij pomaže u obrani tijela od štete uzrokovane pušenjem cigareta, izlaganjem radioaktivnom zračenju, kemoterapijom karcinoma, te otrovnim tvarima kao što je alkohol, i gotovo sve drugo.“

Kada naša tijela obiluju magnezijem (a koji je u ravnoteži u odnosu na zalihe ostalih minerala), zaštićeni smo od taloženja teških metala i razvoja povezanih neuroloških bolesti. Dr. Carolyn Dean tako objašnjava da „istraživanja ukazuju da obilne zalihe magnezija štite moždane stanice od štetnih utjecaja aluminija, berilija, kadmija, olova, žive i nikla. Isto tako znamo, da niske razine magnezija u mozgu doprinose taloženju teških metala u mozgu, što najavljuje Parkinsonovu i Alzheimerovu bolest. Čini se da se ti metali natječu s magnezijem da uđu u moždane stanice. Ako je zaliha magnezija niska, metali imaju puno lakši pristup.“ 

„U tankom crijevu, također, postoji nadmetanje u apsorpciji metala. Ako postoji dostatna zaliha magnezija, aluminij neće biti apsorbiran.“

Manjak magnezija kod propadanja zubi i osteoporoze

Upitajte bilo koga – vašeg susjeda ili, čak, vašeg zubara ili liječnika – što je potrebno kostima i zubima da bi bili čvrsti i zdravi, pa ćete nesumnjivo čuti odgovor, „Mnogo kalcija.“ Kosti i zubi svakako trebaju i kalcij – isto kao i fosfor i magnezij, ali bez odgovarajuće količine potonjega, kalcij se neće taložiti u tim čvrstim tkivima pa njihova struktura neće biti čvrsta. „Kada svoj organizam preopteretite viškom kalcija“, piše William Quesnell, u knjizi Minerali: važna karika zdravlja, „isključujete sposobnost magnezija da pusti u pogon tireokalcitonin, hormon koji bi u uobičajenim okolnostima otpremio kalcij u vaše kosti.“ Umjesto da pruži koristi tijelu, raseljeni kalcij, zapravo, postaje otrovan, uzrokujući već spominjane teškoće u mekim tkivima.

Brojna su istraživanja, naime, utvrdila činjenicu da magnezij iz prehrane, a ne kalcij, (a svakako ne fluor) stvara stakleno čvrstu zubnu caklinu, koja sprečava truljenje, te čvrste i gipke kosti. Bez obzira na količinu kalcija koju pojedete, vaši zubi mogu razviti čvrstu caklinu samo ako je magnezij raspoloživ u dovoljnoj količini.

5

Prema J. I. Rodale, u knjizi Magnezij: hrana koja bi mogla promijeniti vaš život, „godinama je postojalo uvjerenje da visoki unosi kalcija i fosfora, jačanjem zubne cakline, sprečavaju propadanje. Novi dokazi, međutim, pokazuju da je povećanje količine ovih dvaju elemenata beskorisno, ukoliko istovremeno ne povećamo svoj unos magnezija. Primijećeno je da se zubna građa, ispod površine, može rastvoriti kada se dodatne količine kalcija i fosfora, različitim stopama, rašire kroz zubnu caklinu. Prema tome, mlijeko, siromašno magnezijem, ali bogato ostalim dvama elementima, ne samo da se sukobljava s metaboličkom izmjenom magnezija, već se suprotstavlja mineralu odgovornom za sprečavanje propadanja.“

Kako bi ponovno razmotrio teksaški okrug Deaf Smith i njegove pravedno poznate žitelje, čiji zubi nisu podlegli truljenju, Rodale citira opažanja dr. Lewisa Barnetta, predstavljena na raspravi pred Teksaškom medicinskom udrugom, u Dallasu, 1952. godine. Dr. Barnett, ortopedski kirurg, iznio je svoje primjedbe o niskoj učestalosti propadanja zubi i brzom cijeljenju slomljenih kosti među tim stanovnicima, te pružio ovo objašnjenje: „Lokalne zalihe vode i hrane sadrže vrlo visoki udio magnezija i joda, a nedavno smo dokazali da su svi važni minerali u tragovima prisutni u vodi i hrani uzgajanoj u tom kraju.“ Nadalje, dr. Barnett je ustanovio da je udio magnezija u kostima prosječnog stanovnika okruga Deaf Smith do pet puta viši od onoga kod stanovnika Dallasa, dok je koncentracija kalcija i fosfora bila, otprilike, ista u obje skupine. Ta su ga opažanja dovela do stava da je „jedan od najvažnijih čimbenika osteoporozne bolesti bio gotovo potpuno previđen. Taj je čimbenik uloga koju igra magnezij.“ Rodale ističe podatak da je dr. Barnett najveću zaslugu za ove zdravstvene dobrobiti pridao visokom udjelu magnezija u područnim zalihama vode, te je zabilježio mnogobrojne značajke kvalitetnijeg razvoja kosti kod ljudi iz tog područja: „Dr. Barnett napominje činjenicu da ljudi starije dobi često zadobivaju prijelome vrata bedrene kosti, te da oni vrlo teško zacjeljuju u mnogim krajevima. On je, međutim, zabilježio da se takav prijelom u okrugu Deaf Smith rijetko javlja, dok je, naprotiv, učestao u teksaškom okrugu Dallasa, u kojem je također vršio praksu. Kada bi se prijelom i zbio u Deaf Smithu, ozdravljenje bi bilo lako i brzo, čak i kod ljudi starosti od osamdeset do sto godina. Nasuprot tome, prijelomi u Dallasu bili su uobičajeni i vrlo su teško zacjeljivali, ako su to, uopće, mogli.“

Prije više od pedeset godina dr. Barnett je ispitao razinu magnezija u pet tisuća ljudi i ustanovio je da je u šezdeset posto njih ona nedovoljna. Koliko je danas veći udio stanovništva s manjkom, kada su svi uvjeti koji tom manjku doprinose, zasigurno povećani? 

Izvori magnezija iz hrane

Kao što je već spomenuto, ako su poljoprivredna zemljišta dovoljno zasićena mineralima, lisnato zeleno povrće, sjemenke, orašasti plodovi i cjelovite žitarice predstavljaju prilično vrijedne izvore magnezija. Međutim, određena se samonikla krmna hrana doista ističe, kao što su kopriva (860 mg na 100 grama) i mišjakinja (529 mg na 100 g), i pruža mnogobrojne krijepeće i hranjive koristi i u ljudskoj, i u stočnoj prehrani, ponajviše zahvaljujući njihovu visokom mineralnom sadržaju. Alge, stari morski stanovnici, sadrže sjajne razine, kao i većina morskog povrća. Prisjetite se da su one neprestance oplakivane otopinom čiji je treći najzastupljeniji mineral magnezij. I izvorna, neprerađena morska sol predstavlja vrlo vrijedan izvor magnezija, skupa s mineralima u tragovima. Svakodnevno korištenje temeljca od kosti pružit će još jedan izvrstan izvor minerala, uključujući i magnezij, u obliku koji se brzo apsorbira.

Strategije nadomještavanja magnezija

6

Čak i uz idealne probavne uvjete samo se dio magnezija iz hrane apsorbira – manje, kada su tjelesne zalihe dovoljne, i više, ako postoji manjak. Ovo, također, vrijedi i za nadomjestke magnezija, a na tržištu ih postoji mnogo, da vas zbune. Za prosječnu je osobu samostalno nadomještanje magnezija bezopasno, pogotovo ako znate da imate simptome koji bi mogli biti povezani s manjkom magnezija, ili ste pod većim stresom, i tako dalje. Višak magnezija se izlučuje urinom ili stolicom, a najuobičajenija reakcija na previše magnezija je rijetka stolica. Pojedinci sa zatajenjem bubrega ili bubrežnim oboljenjem, izrazito usporenom srčanom frekvencijom ili začepljenjem crijeva, trebali bi izbjegavati terapiju magnezijem.

Uobičajene preporuke za doziranje protežu se, otprilike, od 3 do 10 miligrama po funti tjelesne težine, ovisno o tjelesnom stanju, potrebama za rast (kod djece) i zastupljenosti simptoma. 

Oralni dodaci magnezija raspoloživi su u organskim solnim kelatima, kao što su magnezij citrat i magnezij malat. Ti se poprilično dobro apsorbiraju, osobito oni u obliku praška kojemu se dodaje voda i koji se može prilagoditi vašoj dozi. Važno je tokom dana raspodijeliti dozu, kako ne biste svakom pojedinom dozom preopteretili vaše tijelo s previše magnezija. Carolyn Dean savjetuje da prvu dozu uzmete rano ujutro, a sljedeću kasno popodne – one se podudaraju s periodom kada su razine magnezija u tijelu niske. Da li je to samo slučajnost, da se ovi periodi niskih zaliha magnezija i slabe snage podudaraju s kulturološkim obredima ispijanja jutarnje kave i popodnevnog čaja?

Prorijeđene stolice pokazuju da niste apsorbirali magnezij, već da on djeluje kao laksativ. Kada magnezij putuje crijevima manje od dvanaest sati, on se prije potpuno izluči, nego što se apsorbira. Ako primijetite da mijenjanjem doza ne možete izbjeći laksativni učinak, mogli biste iskušati oralni dodatak koji je keliran u aminokiselinu, kao što su magnezij taurat i magnezij glicinat, za kojeg mnogi smatraju da se bolje apsorbira od onoga u obliku soli, te da je manje vjerojatno da će uzrokovati rijetku stolicu. Pojedinci koji trebaju malo pomoći s probavom, kao što su djeca, stariji odrasli, te bilo tko sa smanjenom želučanom kiselinom ili crijevnom disbiozom, trebaju uzeti u obzir homeopatski magnezij, zvanog i tkivna sol ili biokemijska sol. Šesterostruka doza magnezij fosfora je odgovarajuća i djeluje tako da uvodi magnezij u stanice, gdje i pripada. Propisuje se, također, i kao lijek za mišićne grčeve i grčeve drugih vrsta. Magnesia phosphorica može pomoći u smanjenju ili uklanjanju rijetke stolice dok uzimate oralni dodatak magnezija, pružajući vam pozitivni znak da vaše tijelo doista prima magnezij u stanice.

Još jedan izbor kod oralne nadopune magnezija je ionski magnezij u tekućem stanju, kao što je onaj kojega je ponudio Trace Minerals Research. To je natrijem reducirani koncentrat slane vode, koja potječe iz Velikog slanog jezera u Utahu. Potrebna je, otprilike, samo jedna čajna žličica da bi se isporučilo, približno, 400 miligrama magnezija (zajedno sa sedamdeset i dva preostala minerala u tragovima), koju bi trebalo uzimati u raspodijeljenim količinama tokom dana. Preporučujem da ih dodate u juhe (naravno, pripremljene na temelju bujona od kosti), pošto je jak metalni okus teško izravno uzimati. Također, možete ih dodavati u izvorsku, ili drugu, vodu za piće, kako biste povećali sadržaj magnezija, te koristiti u kuhanju. Na taj način, „mikro-doziranjem“ vaše hrane i vode, znatno umanjujete bilo kakav laksativni učinak koji bi velika doza magnezija mogla izazvati. 

Drugi mogući način, da uvedete više magnezija u svoj organizam, je putem ugodne metode namakanja u kupki od magnezij sulfata, inače znanim i kao Epsomove soli. Obično korišten za ublažavanje mišićnih bolova i napora, magnezij sulfat, također, značajno pomaže kod

7

detoksikacije kada je tijelu, za tu svrhu, potreban sumpor. Kada se koristi intravenozno, magnezij sulfat može spasiti živote, u teškim stanjima kao što su akutni astmatski napadaj, početak infarkta miokarda, te eklampsija u trudnoći. 

Nekoliko šalica Epsomove soli dodane u vruću kupku potaknut će znojenje i detoksikaciju; nakon što se voda malčice ohladi, tijelo će apsorbirati magnezij sulfat. Prema Marku Sircusu, u knjizi „Transdermalna terapija magnezijem“, koristi kupke od Epsomovih soli su kratkoročne, iako su prijatne, pošto je magnezij sulfat u organizmu teško asimilirati, te se brzo gubi urinom. Magnezij klorid, koji se, također, može koristiti u kupkama, lakše se asimilira i metabolizira pa ga je manje potrebno za apsorpciju.        Konačno, magnezij se može primijeniti lokalno u obliku, općenito zvanim, magnezijeva „ulja“. To, doduše, uopće nije ulje, već prezasićena koncentracija magnezij klorida i vode. Kada se nanosi na kožu doista daje mastan i klizav osjećaj, ali se brzo upija, ostavljajući blago ljepljivi talog, nalik talogu morske soli, kojeg se može isprati. Postoje mnoge prednosti transdermalne magnezijske terapije, budući da je gastrointestinalni trakt u cijelosti zaobiđen, pa ne postoji laksativni učinak. Pored intravenoznog davanja magnezija, transdermalna terapija omogućava apsorpciju magnezija u količini većoj i od one kod najbolje podnošljivih oralnih dodataka, te može u nekoliko tjedana obnoviti unutarstanične koncentracije, za razliku od mjeseca koji su potrebni kod oralnog nadomjestka.

Karika koja nedostaje?

Izjaviti, da bi većina ljudi imala korist od povećane opskrbe magnezijem u njihovoj prehrani, po svoj prilici je neškodljivo, posebno u ovom vremenu mnogobrojnih prehrambenih, okolišnih i društvenih uzroka stresa. Dakako da nijedna pojedinačna hranjiva tvar ne djeluje samostalno u odnosu na tijelo, te da je osnovni prioritet jesti raznolika jela od cjelovitih biljnih i životinjskih namirnica, koje potječu iz, vama, najbližih i najboljih izvora. Dodavanje dodatnog magnezija, međutim, mogla bi biti nestala hranjiva karika koja nam može pomoći u zaštiti od srčanih oboljenja, moždanog udara, depresije, osteoporoze, i mnogih drugih poremećaja. Kod prevencije i ublažavanja ovih bolesti magnezij može uistinu biti čudotvoran.

Mnogobrojne posljedice manjka magnezija: (dodatak)

poremećaj pažnje i hiperaktivnost (ADHD)/deficit pažnje (ADD) Alzheimerova bolestangina pectorisanksiozni poremećajisrčana aritmijaartritis – reumatoidni i osteoartritisastmaautizamautoimuni poremećajicerebralna paraliza, kod djece čije su majke imale manjak magnezijasindrom kroničnog umorakongestivno zatajenje srcazatvoriskrivljeni zubi/uska vilica, kod djece čije su majke imale manjak magnezijazubni karijes

8

depresijadijabetes, tip I i IIporemećaji prehrane – bulimija i anoreksijafibromijalgijacrijevni poremećaji, uključujući peptički ulkus, Chronovu bolest, kolitissrčane bolestipovišeni krvni tlak (hipertenzija)hipoglikemijanesanicabubrežni kamenciLou Gehrigova bolest ili amiotrofična lateralna skleroza (ALS)migreneprolaps mitralne valvulemultipla sklerozamišićni grčevi, slabost, umormiopija (kratkovidnost) – u djece, čije su majke imale manjak magnezijapretilost – osobito povezana s prehranom bogatom ugljikohidratimaosteoporozaParkinsonova bolestpredmenstrualni sindrom (PMS) – uključujući menstrualne bolove i neredovitostiprimarna plućna hipertenzija (PPH)Raynaudov sindromsindrom iznenadne dojenačke smrti (SIDS)moždani udarSindrom X, ili sindrom inzulinske rezistencije (IRS)poremećaji štitne žlijezde

Izvor: „Primal Body – Primal Mind“, Nora Gedgaudas

Udio magnezija u mlijeku

Općenito, mlijeko nije bogat izvor magnezija, ipak, mnoge su kulture vjekovima ovisile o mliječnim namirnicama, kao osnovici uravnotežene, zdrave prehrane koja je pružala otpornost i životnu snagu. Weston Price je, primjerice, proučavao stanovnike švicarskih Alpa, kao i afričke Masaije, čiji su snažni pojedinci, otporni na bolest, imali malo ili ništa pokvarenih zubi. Ipak, možemo li replicirati takve načine ishrane, uz jednaka svojstva koja nam pružaju zdravlje, ako ovisimo o današnjem industrijaliziranom modelu namirnica?  

Mineralni sastav mlijeka ovisi o mnogobrojnim čimbenicima, uključujući pasminu životinje, laktacijsku fazu, učestalost mužnje, uvjete okoline, vrstu sijena, sastav tla i stupanj onečišćenja tla. Primjerice, pašna tetanija je ozbiljno, i potencijalno smrtonosno, stanje u goveda, okarakterizirano izrazito niskim razinama magnezija u serumu. Još zvana i „pašno teturanje“ ili „trovanje pšeničnim sijenom“, ona je posljedica ispaše goveda na brzorastućoj, mladoj travi u proljeće ili jesen, na tlu koje je jako siromašno magnezijem, što se može dogoditi kada se pašnjake tretira gnojivima koja su bogata dušikom i kalijem. Pri akutnom trovanju, životinju se može spasiti ubrizgavanjem magnezij sulfata; međutim, subklinički manjak magnezija kod stada može neprimjetno napredovati. 

9

Za razliku od toga, pašnjaci koji pašnim životinjama daju veliku biljnu raznolikost, raznolikost daju i ekološkim uvjetima tla, kao i preživaču hranjivu raznolikost. U švicarskoj studiji kojom je ispitano trideset biljnih vrsta alpskih pašnjaka, istraživači su otkrili da „botanički sastav alpskih pašnjaka ima znatan utjecaj na hranjivu vrijednost krmiva… Uspoređujući s travnim vrstama, mahunarke i aromatično bilje pokazali su manji udio staničnih stijenki, ali i viši udio sirovog proteina, kao i četverostruko veći udio kalcija i dvostruko veći udio magnezija.“ Švicarci, koje je dr. Price posjetio, vodili su svoju stoku na ispašu na alpske obronke, nastanjene brojnim biljnim vrstama i natapane glečerskim potocima bogatim mineralima – vodom koju su mještani, također, koristili za piće i kuhanje.

Brojni stresovi mogu imati nutritivni utjecaj na životinje koje daju mlijeko i, stoga, na kvalitetu njihova mlijeka. Zbijenost, zatočenje, prljavština i neprirodna hrana za stoku dolaze u obzir kao očigledni zločinci, međutim, prečesta mužnja – češća od jedanput dnevno – može rezultirati smanjenjem koncentracije hranjivih tvari u mlijeku. Dnevna proizvodnja jest veća, ali hranjivih je tvari, po obujmu, manje.

„Mineralni sadržaj mlijeka i omiljenih mesnih proizvoda u posljednjih je 60 godina znatno opao, prema novoj analizi javnih podataka o kemijskom sastavu svakodnevnih prehrambenih proizvoda“, time započinje članak u Guardianu o usporedbi prehrambenih navika iz 1940. i 2002., koju je proveo istraživač David Thomas. Istraživanje je provedeno za udrugu za zaštitu potrošača u Velikoj Britaniji, tzv. Komisiju za hranu, te je objavljeno u njenom tromjesečnom časopisu, Časopisu o prehrani. Pad minerala u mliječnim proizvodima pokazao je da je mlijeko izgubilo 60 posto svog željeza, 2 posto svog kalcija, te 21 posto svog magnezija. U usporedbi s 1940., trenutno je „većina sireva pokazala pad razina magnezija i kalcija. Prema navedenoj analizi, sir Cheddar danas pruža 9 posto manje kalcija, 38 posto manje magnezija i 47 posto manje željeza, dok parmezan pokazuje najstrmiji pad hranjivih tvari, uz pad razine magnezija od 70 posto.“ 

Moguće je da je zanemarivanje opadajućeg udjela magnezija u hrani, kao što su mliječni proizvodi, omelo analize uzroka bolesti kod velikih populacija. Protivnici životinjske masnoće za raširenu učestalost srčanih bolesti među Fincima okrivljuju njihovo veliko konzumiranje mliječnih proizvoda. Međutim, prema dr. Mildred Seeling iz Medicinskog centra Njujorškog sveučilišta, „u Finskoj, gdje postoji vrlo visok stupanj smrtnosti od ishemijske bolesti srca (IHD-a), postoji vrlo jasna povezanost između srčanih bolesti i količine magnezija u obradivim tlima. U Istočnoj i Sjevernoj Finskoj, gdje udio u tlu, otprilike, iznosi trećinu onoga nađenog u Jugozapadnoj Finskoj, stopa smrtnosti od ishemijske bolesti srca dvostruko je viša od one na jugozapadu. Ho i Khun promotrili su čimbenike koji bi mogli doprinositi rastu učestalosti kardiovaskularnih bolesti u Europi i padu razine magnezija u tlu i u prehrambenoj ponudi. Napomenuli su da je u Finskoj, koja ima najviši stupanj kardiovaskularne smrtnosti u Europi, prehrambena zaliha magnezija do 1963. spala na trećinu unosa uobičajenog 1911. godine.“

Današnji Finci koji žive u gradovima, naravno, jedu pasterizirane mliječne proizvode koji, za početak, ne samo što imaju manje razine magnezija zahvaljujući suvremenim poljoprivrednim praksama već, također, imaju i slabije topljiv kalcij kao rezultat denaturiranja enzima fosfataze tijekom pasterizacije. Kalcij koji nije topiv, taloži se u mekim tkivima, kao što je krvni sustav, i može sudjelovati u kaskadi prijetećih događaja povezanih sa srčanim bolestima.

10

Na temelju ovih opažanja mogli bismo, dakle, pretpostaviti da se mliječne proizvode mora proizvoditi s poštovanjem, ne samo prema samoj stoci, nego i prema tlu koje hrani pašnjake, koji prehranjuju stoku. Kada su sve hranjive tvari u međusobnoj ravnoteži, možemo očekivati da će hrana imati sposobnost da nas zaista okrijepi.

Bezbrojni uzroci stresa u današnjem svijetu povećavaju potrebu organizma za magnezijem – zbog opterećenja naših endokrinih sustava, otrova iz okoliša koji moraju biti onesposobljeni, obilja ugljikohidrata u našoj prehrani, da spomenemo nekolicinu. Ravnoteža hranjivih tvari nađena u hrani zajednica koje je dr. Price posjetio, bila je, također, u blaženoj ravnoteži s tjelesnim, emocionalnim i društvenim uvjetima tih ljudi. Međutim mi kao potrošači, i kao proizvođači prehrambenih proizvoda, možemo samo težiti tome da postignemo takvu ravnotežu na prostorima koje nastanjujemo. 

Prehrambeni izvori magnezija – u miligramima na 100 grama

Morske alge                                           760Pšenične mekinje                                 490Pšenične klice                                        336Bademi                                                   270            Indijski oraščići                                     267Organska crna melasa                          258Prehrambeni kvasac                              231Heljda                                                      229Brazilski oraščići                                    225Crvena alga                                             220Lješnjaci                                                  184Kikiriki                                                    175Proso                                                       162Cjelovito pšenično zrno                        160Pekan orah                                              142Orasi                                                         131Raž                                                            115Tofu usiren Mg nigirijem                      111Suho kokosovo meso                              90            Kelj                                                            57Škampi                                                      51Kukuruz šećerac                                     48Avokado                                                   45Sir Cheddar                                             45Peršin                                                       41Suhe šljive                                               40Suncokretove sjemenke                        38Slatki krumpir                                         31Repa                                                         25Brokula                                                    24Karfiol                                                      24Mrkva                                                       23Celer                                                         22Govedina                                                  21Šparoge                                                    20

11

Piletina                                                     19Zelena paprika                                        18Puter tikva                                               17Dinja                                                         16Patlidžan                                                  16Paradajz                                                   14Mlijeko                                                     13

Nadoknađivanje manjka magnezija može biti zamršeno

Čak i kada se čini razumljivim da se dodatke magnezija traži kako bi ublažili tipične simptome deficita, kao što su anksioznost ili srčane palpitacije, pronalaženje odgovarajućeg sredstva koje će povisiti unutarstanične zalihe, može biti teško. Oralni dodaci vrlo često će uzrokovati laksativne učinke, pri razinama koje su preniske da bi nadoknadile staničnu opskrbu magnezijem, gdje je to potrebno. Marina, čiji se suprug Alex oporavljao od operacije srca, morala je biti uporna. „U bolnici sam primijetila da su mu tijekom intenzivne njege intravenozno davali magnezij, ali kasnije, kad je Alex bio shrvan napadajima panike, naletima slabosti, povišenim krvnim tlakom i aritmijom, doktori nikad nisu spominjali magnezij. Za sva su nam ova stanja bili ponuđeni lijekovi, ali oboje smo željeli izbjeći te lijekove, ako je to bilo moguće, iako, isprva, to nismo mogli. Nekoliko liječnika alternativne medicine spomenulo je magnezij skupa s ostalim suplementima koji bi mogli pomoći, ali bez posebnog naglaska na magnezij, pa smo na principu pokušaja i pogreške otkrili koliko djelotvoran magnezij može biti. Međutim, najprije smo morali pronaći najbolji način na koji bi ga Alex mogao uzimati.“

„Kapsule magnezij citrata, kao i magnezij taurata, uzrokovale su proljev pri samo četvrtini preporučene doze. Uvidjela sam da kronični manjak magnezija može, nažalost, uzrokovati značajno oslabljenu sposobnost crijeva za apsorpciju, i bilo je očigledno da je Alex dugo vremena imao manjak. Isprva mi je to bilo teško prihvatiti, pošto je godinama imao sjajnu prehranu – punu, mineralima bogatih, temeljaca od kosti, juha od morskih algi i koprive, te bez šećera i kofeina. Međutim, njegova je anamneza uključivala desetljeća žestokih napora i jasne znakove iscrpljenosti nadbubrežne žlijezde.“

„Zatim sam pokušavala s tekućim ionskim magnezijem, koji je uključivao minerale u tragovima koji se nalaze u Velikom slanom jezeru u Utahu. Smatrala sam da izolirani magnezij ne bi mogao biti najbolji način da ga se pokuša apsorbirati. Počevši sa samo nekoliko kapi u njegovoj juhi, vremenom je Alex mogao tako uzimati više magnezija, iako smo i dalje morali biti vrlo oprezni da ne premašimo određenu količinu, inače bi se proljev vraćao. Pa, i pored toga, počeli smo primjećivati pozitivne rezultate. Najprije je nastupio bolji san. Alex se prije, tijekom noći, budio svakih devedeset minuta – ustajao bi da mokri, vraćao se u krevet i mučio se da usne, da bi se za devedeset minuta opet probudio kako bi ponovio postupak. Bio je siguran da mu je prostata slabila, ali nakon oko mjesec dana s ionskim magnezijem, mogao je nesmetano spavati u rasponu od tri, zatim četiri, pa onda šest sati. Uvidjeli smo da je njegova prostata dobro, ali njegove su traumatizirane nadbubrežne žlijezde redovito otpuštale navalu adrenalina, koja bi ga razbudila. Kad su se počele smirivati, njegov je san konačno postao miran; sada se obično budi samo jedanput tokom noći i može zaspati bez muke. I, usuđujem se reći, ovih dana spava bolje nego što je godinama spavao. Također, uz dobar san, njegova je dnevna razina energije znatno unaprijeđena.“

12

„Alex je i dalje imao nalete aritmije koje su ponekad bile jako zastrašujuće, a iako se njegova hipertenzija poboljšavala uz energetsko iscjeljivanje i cvjetne ekstrakte, znali smo da postoji neki hranjivi sastojak kojemu se trebalo okrenuti. Dogodilo se da je prijateljica predložila uporabu homeopatskog magnezija, koji bi trebao pomoći s apsorpcijom – ona je osobno započinjala s primjenom dodataka magnezija i jednako je doživljavala uobičajene probleme s rijetkom stolicom, kada joj je ovo rješenje sinulo. Zamisao je bila sjajna – trebao nam je način da mirno navedemo stanice da preuzmu magnezij, pa smo počeli koristiti tkivne soli Magnesia phosphorica, potencije 6X. Već nakon prve doze, Alex je osjetio poboljšanje u stolici i mogao je uzimati jednake doze ionskog magnezija. Bilo je to kao da je ključ otključao bravu pa je, zatim, magnezij ulazio u stanice, gdje je mogao pružati svoje koristi.“

„Jednog je dana Alex slučajno spomenuo da u tjedan dana nije imao niti jedan trenutak aritmije. To je bila veličanstvena novost, pošto je mjesecima prije toga svakodnevno imao barem blagu aritmiju. Svi su nam govorili da je to sasvim uobičajeno nakon operacije srca, pa smo mislili da ćemo se morati pomiriti s tom činjenicom. Zatim sam, ohrabrena ovim napretkom, nabavila nešto magnezijeva „ulja“ kako bismo imali još jedan način dostave magnezija, bez ikakvog uključivanja crijevnog trakta.“

Naš trenutačni protokol uključuje uzimanje magnezijeva ulja jednom dnevno. Dodajem kapi ionskog magnezija u našu vodu za piće i kuhanje, kao i u svaki lonac juhe, zdjelu pirjanog povrća, pladanj punjenih paprika. Ovo nazivam „mikro-doziranjem“ i to je dodatak uz korištenje morskog povrća i obilja temeljca od kosti. Uz magnezij fosfor Alex uzima tkivne soli Kali phosphorica (kalij fosfat), koji se propisuje za sva stanja neurološke iscrpljenosti; zajedno čine jako dobar tonik za srce. Oko vremena za spavanje Alex uzima jednostruku dozu magnezij citrata, zajedno s hranjivim praškom kompleksa C vitamina. Ovo je opuštajući večernji ritual i sada ne uzrokuje nikakav crijevni nadražaj.“

„Jedini lijek koji Alex još uvijek uzima je beta blokator, za hipertenziju – malu dozu koju ćemo, nadamo se, uskoro moći ukinuti. Ako uzimate dodatke magnezija i imate hipertenziju, trebate obratiti posebnu pozornost na vaš krvni tlak. Trebat ćete smanjivati dozu vašeg lijeka na odgovarajući način, inače bi vaš tlak mogao prebrzo opasti! Međutim, to morate postepeno činiti kako biste tkivu krvnih žila dali vremena da se oporavi i povrati elastičnost – što i hoće.“

„Naposljetku, Alex je osobno htio da spomenem da mu je terapija magnezijem omogućila da preusmjeri intenzitet svoje pažnje, s njegovog fizičkog stanja, na njegov duševni život, te je potakla u njemu novu kreativnost. Počeo je pisati, a početkom sljedeće godine izdat će prve, iz serije svojih memoara. Zaista, tko bi pomislio da će tolika mjera iscjeljenja biti pokrenuta konačnom nadoknadom toga zanemarivanog minerala?“…………………………………………………………………………………………………………………Ovaj je članak objavljen u časopisu Weston A. Price zaklade „Mudre tradicije u prehrani, uzgoju i ljekovitim umijećima“, u jesen 2010. 

O autoriciKatherine Czapp je odrasla u seoskom kraju Michigana na obiteljskoj farmi s tri naraštaja, na kojoj se proizvodilo za vlastite potrebe. Nakon studija ruskog jezika i književnosti na Mičigenskom sveučilištu, bila je zahvalna što je otkrila da su vještine i iskustva njenog zastarjelog i preživljenog načina odgoja korisno oruđe u 21. stoljeću. Neovisno radi kao

13

organski vrtlar tijekom tri godišnja doba i urednik Weston A. Price zaklade (WAPF). Ona i njen suprug Garrick žive neužurbanim životom u Ann Arbor, Michigan. Kako biste naučili više o postupku pripreme izvornog kruha od kiselog tijesta, te nabavili živu startnu kulturu, posjetite www.realsourdoughbreadrecipe.com. 

Tekst u originalu http://www.westonaprice.org/abcs-of-nutrition/magnificent-magnesium  

Veliko hvala nasoj Olji koja je ulozila svoje vrijeme i trud da prevede ovaj tekst za blog Istine i lazi o hrani!

From: Eli Jaska [mailto:eli.jaska@ri.t-com.hr] Sent: Wednesday, August 17, 2011 2:03 PMTo: ZLATA Jaška Subject: FW: važno i korisno

14