VersifikacijaPojam versifikacijeVersifikacija ili verzifikacija (lat. versus : redak, stih) znanost je o graenju stihova, skup pravila koja opisuju nain stvaranja stihova i ostvarivanja pjesnikog ritma. U tom kontekstu sinonim je terminima metrika i prozodija. Dio je teorije knjievnosti. U irem smislu versifikacija oznaava stihotvorstvo, kovanje stihova, pretvaranje proznog teksta u stihovni.

Versifikacijski sustaviPojam versifikacijskih sustava Sustavi versifikacije su naini stvaranja stihova u kojima se ritam organizira prema elementima (jedinicama) koji se ponavljaju. Takvi elementi obino su: duljina sloga, broj slogova i naglasak. Vrsta stiha odreuje se prema broju slogova (silabiki stih), broju naglaenih slogova (akcenatski stih) ili broju stopa (kombinaciji dugih i kratkih slogova kvantitativna versifikacija). Podjela versifikacijskih sustava Kvantitativna versifikacija (antika, klasina, metrika) Razvila se u starogrkoj poeziji te njegovala u latinskoj. Naziva se jo antikom ili klasinom ili metrikom versifikacijom. Stihovi su se pjevali ili govorili na nain da su se mogli razlikovati dugi i kratki slogovi. Temelj ritmike organizacije bila je pravilna izmjena dugih i kratkih slogova, a dugi slog trajao je dvostruko due od kratkoga. Dugi slog naziva se arza (dvije mre) i oznaava se znakom makrn . Kratki slog naziva se teza (jedna mra) i oznaava se znakom breve . Osnovna ritmiko-melodijska jedinica naziva se stopa. Stopa se sastoji od dvaju ili vie slogova (uobiajena kombinacija). Postoji tridesetak vrsta stopa od kojih su najvanije: pirihij: trohej ili horej: jamb: spondej: daktil: amfibrah: anapest: tribrah: molos: kretik: bahkej: palimbahkej:

Najee je na prvi dugi slog u stopi padao ritmiki udar koji se nazivao iktus, a biljeio se znakom . Prema broju i vrsti stopa odreivale su se vrste stihova, nazvane uglavnom prema broju stopa: tetrametar (stih od 4 stope), heksametar ili estomjer (stih od 6 stopa) najpoznatiji stih, smatra se boanskim stihom koji je ljudima otkrio grki bog Apolon (voa Muza i bog glazbe i poezije, zatitnik brojnih proroita i hramova) i daktilski heksametar sastojao se od 6 stopa, najee 5 daktilskih i 1 spondejske (ili prva etiri daktili ili spondeji, peta daktil i esta spondej ili trohej).

Heksametrom su napisana djela: antika grka: Ilijada i Odiseja (Homer) i 1

antika rimska: Eneida (Vergilije), Metamorfoze (Ovidije).

Izvorni heksametar moemo shvatiti jedino ako prihvatimo naela antikog naina izgovaranja stihova umjetni nain govora (slian pjevanju ili posebnom recitiranju, tzv. skandiranju). Danas je i iz najboljeg prijevoda teko dobiti pravu predodbu o tome kako zvui izvorni heksametar. Izmeu prirodnog itanja i izgovaranja stihova postojala je razlika koja je upuivala na osobitu prirodu stihova za razliku od proze. Nai najpoznatiji prijevodi Homera (Tomo Mareti) duge i kratke slogove zamjenjuju naglaenim i nenaglaenim slogovima, u pravilu bez rime. Heksametar se u antici esto vezivao uz pentametar u dvostih elegijski distih. Povezivanjem stihova u vee cjeline nastajale su strofe (prema grkom strophe, izraz je prvotno oznaavao okretanje u plesu, a kasnije i rijei koje su se pritom pjevale). Najpoznatije antike strofe su alkejska, nazvana prema pjesniku Alkeju (strofu ine etiri alkejska stiha; prva dva su jedanaesterci, trei deveterac i etvrti deseterac) i sapfika strofa, nazvana prema pjesnikinji Sapfi (sastoji se od tri sapfijska jedanaesterca i jednog peterca). Silabika versifikacija Temelj ritmike organizacije ini naelo nizanja stihova jednake duljine, tj. stihova s jednakim brojem slogova (lat. syllaba : slog) u svakom stihu. Silabika se versifikacija pojavljuje od srednjeg vijeka, a veemo je uz pojavu knjievnosti na narodnim jezicima. Duina i kratkoa u tim jezicima nemaju isto znaenje i ulogu kao u starom grkom ili latinskom jeziku. Pri ritmikoj organizaciji stiha presudnu ulogu igraju: naelo istog broja slogova u svakom stihu i pojava cenzure u duljim stihovima. Silabiki sustav versifikacije vrste stihova razlikuje prema broju slogova i poloaju cezure: tako primjerice razlikujemo osmerac (stih od osam slogova), deseterac (stih od deset slogova), dvanaesterac, U silabikoj versifikaciji vanu ulogu ima rima ili srok koja potpomae ritmiku organizaciju stihova. Slinu ulogu ima i cezura (lat. caesura usjek). Cezura je u antikom pjesnitvu odmor u stihu uvjetovan tehnikom daha kod pjevanja ili govorenja stihova. U modernom pjesnitvu cezura je stalna granica meu rijeima iza nekog sloga koja dijeli stih na manje dijelove pridonosei pravilnoj izmjeni manjih jedinica, odnosno lanaka. Tonska ili akcenatska versifikacija Na temelju uvjerenja kako je za stih vana pravilnost izmeu naglaenih i nenaglaenih slogova stvoren je akcenatski, odnosno tonski sustav versifikacije. Akcenatski sustav versifikacije uzima u obzir iskljuivo broj i raspored naglasaka u stihu, a broj slogova, dakle broj nenaglaenih slogova, moe varirati. Akcenatsko-silabika versifikacija Silabiki i akcenatski sustav versifikacije esto se povezuju u takav sustav u kojem i broj slogova i raspored naglasaka imaju jednako vrijednu ulogu.

2