VIAGALACTICA 14 - via.pondi.hrvia.pondi.hr/novibroj/vg14.pdf · Poul Anderson pre-minuo je od raka 31. srpnja 2001. godine u 74-oj godini `ivota, nakon teških mjesec dana u bolnici

2

VIA GALACTICA 14

Zna se dogoditi da se prerano progla-si revival. Ovo što èitate je Via

Galactica broj 14. Nije revival. Radije bihrekao da smo se prilagodili postmoderni-stièkom obliku grupnog ispoljavanja inte-resa posredstvom zajednièkog medija. Neprosvjedima koje æu revalorizirati u poz-nijim godinama kada usporedim Marxa saJeffersonom (e.g. Antiglobalisti), ne dvo-strukim kodiranjem glazbe za svaèiji ukus(e.g. Placebo), nego fanzinom. Napomi-njem da je status statusnog simbola fanzinizgubio kao i Milde Sorte, pa ga slobodnomoète èitati i na ulici, a da vas nitkoozbiljnije niti ne pogleda.

Fanzin ne moè biti Ray Ban za narodiz dva razloga. Prvi je da ga èita mali brojljudi, a mali broj ljudi koji nosi rejbanke jekonstanta u ovom društvu od dana kadasu svi slušali Johnnyija. Drugi razlog jeslièan prvome. Malom broju ljudi kojinosi rejbanke svijet se moè èiniti drugaèi-

ji kad ih nabiju na nos, ali nemaju što otome prièati èovjeku koji je zadovoljansvojim naoèalama Police koje nipošto nijepreplatio. Ako se volite kretati varljivimsvijetom usporedaba i alegorija, fanzinusporedite s deponijem. Mnogi ostave svojprilog, no rijetki ostave nešto korisno, ameðu njima ima i dosta onih koji ostaveono od èega bi se još nešto dalo i napravi-ti. Nadopunite alegoriju koristeæi vlastitumaštu, pa sami odredite tip deponija.

Fanzin ne moè biti ni sponzor vašegboljeg pogleda na svijet. Ovo osobito vrije-di za fanzine koji se bave znanstvenombeletristikom. Onaj tko se zavarava ide-jom da je znanstvenu fantastiku èitajunedorasli infanti vjerojatni nije uspiodekodirati Adamsa, a Gibson mu je bio ilipreviše skup ili mu je bio samo previše.

A sad malo ona. Via Galactica.

Davor Banoviæ

VIA GALACTICA 14

NOSF VNOSF VG#1G#144

UREDNIŠTVOUREDNIŠTVO

Igor Griner (papir)Krunoslav Gernhard (web)

ADRESAADRESA UREDNIŠTVUREDNIŠTVAA

IG. . . . . . . . . . . . . . . Vukovarska 5331000 Osijek

KG . . . . . . . . . . . . . . . Nazorova 2433515 Orahovica

[email protected]/via

SURSURADNICIADNICI

Davor Banoviæ, Tatjana Ivegeš-Wilhelm,

@arko Mileniæ, Kevin L. Donihe,

Shawn James, Myth Spinner, C. C. Parker,

Michael Haulica, Kenny Love,

Lloyd Michael Lohr, Ian Darby

VIA

GALA

CTIC

AF

anzi

n za

zna

nstv

enu

Fan

tast

iku

i fa

ntaz

iju

Gla

silo

SF-

udru

ge “

GA

IA”

Osi

jek

Sve

slik

e, u

klju

èuju

æi i

nasl

ovni

cu(C

) V

latk

o K

iefe

rht

tp:/

/ww

w.d

igit

alde

sign

.hr

VIA

GALA

CTIC

A

Poul Anderson pre-minuo je od raka

31. srpnja 2001. godine u74-oj godini ìvota,nakon teških mjesecdana u bolnici. Tijekomposljednjeg dana svoga

ìvota primio je stotine srdaènih e-maila i poruka podrške od svojih prija-telja, èitatelja i kolega pisaca.

Roðen je 25. studenog 1926. godine, asvoju prvu pripovjetku objavljuje veæ sadvadeset godina, 1947, u ZF listu“Astounding”. Na sveuèilištu Minnesotadiplomira fiziku 1948. nakon èega nastavl-ja sa pisanjem. Godine 1953. èni se i saKaren Kruse seli u San Francisco gdje ìvido kraja svoga ìvota. Sa suprugomsuraðuje na pisanju svojih kasnijih djela,posebice na “King of Ys” - povijesnoj fan-taziji sa konca 80-ih godina.

Mnoštvo nagrada za ZF spisateljstvoukljuèuje tri Nebula nagrade i sedamnagrada Hugo. Poul Anderson bio jepredsjednikom Amerièkog društva pisacaznanstvene fantastike (SFWA) od 1972. do1973. godine, a njihovu najveæu nagraduosvaja 1997. Bio je poèasni gost svjetskeZF konvencije, a 2000. godine uvršten jeu “SF&F Hall of Fame”. Dana 06. srpnja2000. godine osvaja John W. CampbellMemorial Award za najbolju ZF novelugodine - “Genesis”.

Poul Anderson dobio je nadimak “bes-krajna eksplozija” zbog svog neiscrpnogstvaralaštva, a objavio je više od stotineknjiga, veæinom novela. Osebujnog stila sapuno opisa i raskoši, ponekada je granièiosa poezijom.

Ovaj “obièni” svijet napustio je meðuposljednjima od pisaca zlatnog doba ZF-akao što su Asimov, Heinlein i Pohl, a evošto neki od kolega o njemu kaù:

Arthur Clarke: “Strašno mi je ào štosmo izgubili Poula. Bio je jedan od divovaznanstvene fantastike i obradio je gotovosvaku zamislivu temu u ànru. ZbogomPoul, svima æeš nam nedostajati.”

Joe Haldeman: “@elio bih da sam gaupoznao bolje. Preko trideset godinasusretali smo se na konvencijama i sliè-nom, razgovarali i izmjenjivali pjesme išale, ali zavidim ljudima koji su ga znali nabliskiji, privatniji naèin. Bio je èovjek veli-kog znanja i dubokih osjeæaja. Najboljipripovjedaè viceva kojeg znam, Njegovuobièajeno spor i staloèn govor ubrzavaobi dok se smješio i gestikulirao do vrhun-ca vica i takvog ga se najbolje sjeæam - dje-leæi smijeh sa prijateljima i neznancima.“

Naravno, dao je svijetu puno više negoto; kao i svi dobri pisci, dao je svijetu novuviziju svijeta samog.

3

VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

POUL ANDERSONPOUL ANDERSON(1926 - 2001)

Tatjana Ivegeš-Wilhelm

Aldous Huxley, znameniti engleskipisac, napisao je 1932. godine

roman “Vrli novi svijet” koji, nastao nakonromana “Mi” Evgenija Zamjatina (1922) iprije “1984” (1949) Georgea Orwella, spadau red tri glavna romana antiutopije 20. stol-jeæa (distopije ili crne utopije), odnosnomraène vizije buduænosti. Još su znaèajni,iako manje poznati, romani “Pomraèenje upodne” Arthura Koestlera i “Èovjek je jak”Corada Alvara. Spomenuti romani formal-no spadaju u literarni ànr znanstvene fan-tastike u koji Huxley (baš kao i njegovsljedbenik Kurt Vonnegut) nije volio da gauvrštavaju. Inaèe prema prouèavateljimaznanstvene fantastike u ovaj literarni ànrspadaju i Huxleyovi romani “Majmun ibit” (jedna još mraènija antiutopija) i“Otok” (utopija).

Radnja romana “Vrl novi svijet” odvija seu “godini stabilnosti F. E. (Fordove ere), 632.godine nakon roðenja amerièkog automobil-skog magnata Henryja Forda (1863-1947). Zabuduæe stanovnike Zemlje Ford je noviKrist. Tako je uobièajena fraza “Oh, Forde!”i njoj sliène. Fordova industrijska filozofija

prisutna je u svakomobliku ìvota. Sjeti-mo se da je da je prviFordov vrlo uspješniautomobil “ModelT” bio prvi u èijoj suproizvodnji prim-jenjivane metodemasovne proizvodn-je, kao što je sastavl-janje na tekuæojvrpci i specijalizira-

ni rad. Nije sluèajno što su autori stripa “AlanFord” Raviola i Secchi dali svom junaku bašto ime.

Kako predviða Huxley u buduænosti bipostojala samo jedna Svjetska dràva èijase stabilnost odràva spletom biološkoginènjeringa i opæeg predodreðivanja odli-ka ljudi još prije roðenja. Ljudi nisu ništadrugo nego djeliæi mozaika u politièkomtijelu. U djetinjstvu im se hipnopedijomusaðuju “vrline” pasivne poslušnosti,materijalne rastrošnosti i bezumnog pro-miskuiteta. Kasnije dobijaju besplatnedoze droge “some” i okupljaju se u zajed-nièkim pjevalištima na obredu solidarno-sti koje redovito završavaju orgijama.Misao vodilja Svjetske dràve je “ZAJED-NICA, ISTOVJETNOST, STABIL-NOST”. Sliènost s Orwelovim romanom“1984” je oèita, iako se Orwel više ugledaona Zamjatina od kojega je preuzeo struktu-ru djela.

U Svjetskoj dràvi ljudi su podijeljenina kaste. Najniì su poluimbecili Epsilon-minus, a najviši intelektualci Alfa-plus.Ali postoji i znatno manji broj ljudi kojistanuju u rezervatu odijeljeni elektriènimogradama. Ti “divljaci” se i dalje vjenèava-ju, vode ljubav, raðaju i umiru od starosti.Glavni junak je John, “Gospodin Divljak”(dovodi ga iz rezervata Bernard, neprila-goðeni Alfa-plus, koji se ne bez razlogapreziva Marx) koji je isprva oèaranbuduæim Londonom. Ali se ovo oduševl-jenje postupno gasi i mi Johnovim oèimaspoznajemo sav uàs ovog totalitaristièkogdruštva. John koji èesto citiraShakespearea (naslov ovog romana je

4VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

ZDAVAÈKI PODUHVAT

Aldous HuxleAldous Huxleyy: VRLI NO: VRLI NOVI SVI SVIJETVIJETIzvori, Zagreb 1998.

@arko Mileniæ

5

VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

posuðen iz “Oluje”) dolazi u društvo gdjeviše nitko ne èita (osim onih “nastranih”kao u romanu “Fahrenheit 451” RayaBradburyja), on traì ljubav tamo gdjepostoji samo seks... ovaj potonji motivkasnije æe obraðivati mnogi pisci znanst-vene fantastike. Da spomenemo samoHuxleyevog sljedbenika satirièara RobertaSheckleyja.

Èitatelj moè uoèiti sliènost Svjetskedràve sa Sjedinjenim dràvama, divljacisu nalik Indijancima... Huxley je posjetioAmeriku 1926. i 1931. godine prije negošto je napisao “Vrli novi svijet”. U jednompismu kaè za Kaliforniju: “Materijalno,to je najdalje uèinjen korak prema Utopijiikada viðen na našem planetu.” Ponavljaoje svoje àlobno proroèanstvo kako je“buduænost Amerike buduænost svijeta”.

Huxley se èesto rugao Wellsovoj utopiji(fantastièni “kalifornijski” svijet) “Ljudinalik na bogove” (1923). Ali nije bio “naj-veæi anti-Wellsovac svih vremena” kakvimga je proglasio Anthony Burgess, autor

antiutopije “Mehanièka naranèa” i romana“1985”, nadahnutog Orwellom. Naprotiv, sWellsom Huxleya veù mnoge sliènosti. IWells je kritizirao stanje u društvu i u svo-jim izjavama i u svojim djelima.

Huxley je poput inènjera Zamjatinabio znanstveno naobraèn. U svom pred-govoru romana iz 1946. godine napominjekako “tema Vrlog novog svijeta nije napre-dak same znanosti, veæ kako taj napredakdjeluje na ljudske jedinke (...) Tehnièki iideološki još smo vrlo daleko od djece izepruveta i bokanovskijevih skupinapoluimbecila. No tko zna što li æe se svedogoditi do šestog stoljeæa F. E?”

Nakon pola stoljeæa mnogo smo bliètehnièki i ideološki spomenutom nego štoje to Hixley mogao i pretpostaviti. Stogaæe nam ovaj sjajno napisani roman danasizgledati aktualniji nego ikad ranije.Njegovo objavljivanje u novom prijevoduStanislava Vidmara u biblioteci “Kronos”,urednika Damira Mikulièiæa, treba poz-draviti kao pravi izdavaèki poduhvat.

Kevin L. Donihe:

PrPreuzimaneuzimanje je vvelereleraèunalaaèunala

Prijevod: Krunoslav Gernhard

Kevin L. Donihe ([email protected],http://www.angelfire.com/tn/kldwriter/) autorje preko 100 prièa objavljenih u raznim ame-rièkim, kanadskim i engleskim ZF èasopisi-ma, a urednik je i Bare-Bone magazina, kojiobjavljuje strašne prièe. Evo nam jedne, netako strašne, ali zanimljive…

Scena: savršeno predgraðe. Sve kuæejednako izgledaju, ali to je u redu.

Moja je èna pored mene, drì kamkorder– isti onaj što je skupljao prašinu dok nisudošli blizanci. To je bilo prije manje od trigodine. (Ne èlim ni misliti o tome kolikosmo video-vrpci potrošili na njih dvoje.)No, dobro. Nije bitno. @ivot je dobar; svesu stvari savršene. Miris roštilja je u zraku.Podsjeæa me na moje djetinjstvo.

…Scena: seoska farma. Moji su roditelji

proveli svoj braèni ìvotni vijek u toj male-noj kuæi. Tata se brine o roštilju, a mama ukuhinji miješa smjesu za kolaè, poèivali uGospodinu. Još ih uvijek mogu vidjeti.Èak bih mogao dotaknuti mamu, ako bihhtio. Tako je blizu. Zasad, samo gledam.Nekad je bolje tako.

…Scena: tamna spavaæa soba. Moja èna.

Ja. (Golema je razlika izmeðu jebanja ivoðenja ljubavi.)

Èekaj…Vjerujem da je to bio èin zaèeæa. Još

devet mjeseci i imat æemo blizance.Ponekad je tako zabavno samo sjediti i

gledati.…Scena: savršeno predgraðe. Sve kuæe

jednako izgledaju, ali to je u redu. Moja je

èna pored mene, drì kamkorder – istionaj što je skupljao prašinu dok nisu došliblizanci. To je bilo prije manje od tri godi-ne. (Ne èlim ni misliti o tome koliko smovideo-vrpci potrošili na njih dvoje.) No,dobro. Nije bitno. @ivot je dobar; sve sustvari savršene. Miris roštilja je u zraku.Podsjeæa me na

antiseptièni hodnicimoje djetinjstvo.…Nešto nije u redu. Ovdje sam bio. …Scena: seoska farma. Moji su roditelji

proveli svoj braèni ìvotni vijek u toj male-noj kuæi. Tata se brine o roštilju, a mama ukuhinji miješa smjesu za kolaè, poèivali u

CD ROMGospodinu. Još ih uvijek mogu vidjeti.

Èak bih mogao dotaknuti mamu, ako bihhtio. Tako je blizu. Zasad, samo gledam.Nekad je bolje tako.

No, kad bi samo prestali treperiti.…Scena: tamna spavaæa soba. Moja èna.

Ja. (Golema je razlika izmeðu jebanja ivoðenja ljubavi s ispikseliziranom ènom.)

Boè, htio bih da se ona izoštri. Što je tos njom? Kako æemo ikad imati blizance,ako ona nastavi izgledati neljudski?

Nekad mrzim gledati.…Scena: (Sad je drugaèije. Nisam ovo

vidio prije. Znam li zašto?) Premjestili sunas u sobe (vi ste prosjeèni, svjetovni) s igla-ma u rukama (beskorisni u svijetu koji više netreba ravnoteù izmeðu socijalnih i intelek-tualnih kasta) u stomacima (dat æemo vamšto trebate – savršen ìvot potpunog samozado-voljstva) bez odjeæe (što je vaš soj oduvijekèlio – postojanje bez mišljenja).

Idite spavati. Pustite da veleraèunalopreuzme.

…To nije dio moga

6VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

programiranogpamæenja.Gdje su roštilji, moja obitelj, kamkor-

der?…Aha, tu su. Dobro.…Scena: savršeno predgraðe. Kuæe nisu

sve dobro uèitane, što je pomalo zbunju-juæe. Moja je èna uz mene, drèæizamuæenu toèku za koju pretpostavljam daje kamkorder. (Kog bi vraga ne bi bio.Nisam li proìvio ovu scenu nekolikotisuæa puta?)

Gle, blizanci su ovdje! Jedan nemaglavu.

“Prokletstvo! Hoæe li netko, molim,pokušati popraviti to uèitavanje! “

Ljudski glas? Ja sam jedini èov-jek ovdje.

…Scena: èudna mješavina boja i

toèaka. Mogu èuti glasove, ali suiskrivljeni. Ne moram vidjeti dabih znao da moj nepostojeæi tatabrine o roštilju, a da je mama ukuhinji, miješajuæi smjesu za bogo-moprokleti kolaè.

…Scena: tamna soba. Moja èna.

Ja.O, vidi ti to. Jebem loše uèitanu

slikovnu datoteku.…K vragu s tim.…Svijetlo prì duboko kad niste

otvorili oèi èetiri godine. Igle nisubaš ugodne, ali kroz izmaglicumogu vidjeti grupu ljudi. Lupajupo tipkovnicama i izvikuju uùrba-ne zapovijedi. Zabavno je gledatitako va`ne sobe kako trèe uokolo,vrišteæi oštrim paniènim glasovi-ma. Mogu vidjeti njihov znoj, èak iovako iz moje èeliène kolijevke.

Mora da su – recimo – trideset stopa udal-jeni? (Jesu li uplašeni jer mi više ne dajuono što misle da èlim ili se boje jer znajuda je promjena u zraku?)

Mislim da æu se samo mirno odmaratiovdje. Zasad. Èini mi se da ostali (a imanas mnogo) nisu napredovali koliko ja.

Ali hoæe.Uskoro.

7

VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

Shawn James:MaMawwallaceallace


Shawn James ([email protected]) je Kanaðanin koji ìvi u sjevernom Ontariu sasvojom ènom i djecom, a obajvio je mnogo prièa i pjesama u nizu ZF èasopisa. “Mawallace”je fina fanatsy pjesma objavljena u “Millennium Science Fiction and Fantasy”.

Mawallace je ubijao zmajeveVerao se Gudurama Avaricea

Gdje stijene kidaju meso i kostiI teku struje krvi izgubljenih ratnika Stvarajuæ’ mora u svakoj raspukliniZvijer da raskomada.Letio je u Nebo PoùdePrezreno, meko, puno i tu`noDa ogoli Boginjavu Kurvu na postelji njezinojOd gnojne klizave svileI sprìo je zvijer.Ronio je u More SumnjiHrabro kroz plime bijesa i gnjeva noæiBehemota spazio u crnoj njegovoj jazbiniZarivši mu maè svoj duboko I zvijeri utrobu izvadio. A kad mraz je dotakao plemenitu njegovu glavuFinim crtama bijelim

Kad vrijeme je teret svoj nagomilalaloNa ramena mu zgrbljenaOklop svoj u škrinju je spremioMaè ovjesio nad ognjište sjajnoPa grijao oìljke svoje pred vatromI uzdisao…Ali baš prije no što oèi sklopio jeJedno Zlo, puùæi, skliùæi seUnutra svilo se je poput crvaNa gozbuGrabe`ljiva, pohlepna, osvetoljubiva zivjerKoja od junaka hrabrog naèinila jeIspijeno, sivo truploI Mawallace zmajeve više ubijati neæe.

8VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

Christian Westerlund:

JesenJesenPrijevod: Krunoslav Gernhard

Christian Westerlund ([email protected])ìvi u Švedskoj, a poslao nam je kratku bajko-vitu prièicuu koja bi, izgleda, pomalo htjelavuæi na Bradburyja…

Bila je to jedna od onih hladnih,smrznutih noæi. Stajo sam, tiho pro-

matrajuæi nebo. Nadamnom, tisuæe su zvi-jezda svjetlucale poput dijamanata, dajuæimi okus vjeènosti. Visok taman èovjekpored mene nije rekao ništa. Samo je gle-dao nebo.

Došao mi je u nedjelju. U noæ, jednakohladnu kao što je ova. Kao i uvijek, biosam sam. Bio je to posljednji dan ljeta.Mogao sam to osjetiti. Miris rascvjetalogcvijeæa polako je poèinjao blijediti, adruga djeca ostala su unutra. Znao sam daljeto umire i to me je plašilo. Mogao samnamirisati jesen u u zraku, rujan, listopad.Svi su drugi mislisli da je jesen došla pri-rodno. Ali ja sam znao da to nije istina.

Znao sam da je netko ubio ljeto i proši-rio jesen, a noæas æu saznati tko.

Stajao sam sam na hladnom vjetru, gle-dajuæi zaspali grad. Najednom je netkodošao, koraèajuæi ulicom. Bio je to èovjekèiji se tamni kaput nije micao na hladnomvjetru. Osjetio sam to èim sam ga vidio; tajje èivjek nosio Tamu u sebi.

Polako je došao k meni. Njegove hlad-ne, smrznute oèi gledale su u moje i ja sestresoh.

“Bok, deèko”, rekao je.“Gospodine”, odgovorih.Nasmijao se, blijedo me je lice podsjeti-

lo na kostur.“Došli ste odvesti ljeto?”, upitao sam.

Èovjek se prignuo. “Zašto?”“Mora biti tako”, odgovorio je.“Ne èlim da ljeto završi!”Visoki tamni èovjek gledao me svojim

mrtvim oèima.“Dovest æu ga natrag slijedeæe godine.”“Obeæavate?”

“Obeæavam, deèko.”Osjetio sam se mnogo bolje. Èovjek koji

je izgledao kao kostur istegnuo je svojuruku prema meni.

“Poði sa mnom”, rekao je.Uzeo sam njegovu kosturoliku ruku i

hodao s njim niz ulicu.“Kako se zovete?”“Nemam imena.”“Nemate?”“Ne.”“Mogu li vas zvati Gospodin Jesenko?”“Gospodin Jesenko?”“Da, to je dobro ime.”Stari se èovjek zagledao u mene.“Da”, rekao je, “jest.”“Gospodine Jesenko?” “Da?”“Kamo idemo?”“U vjeènost, deèko. U vjeènost.”Onda sam odrastao, a uspomene na

Gospodina Jesenka polako su izblijedilesve dok nisam bio uvjeren da nisu bileništa drugo do djeèja uobrazilja. Svejedno,svaki put kada jesenje lišæe poèene padatis drveæa, mislim o njemu.

I negdje u svome umu, znam da je onnegdje vani, èekajuæi.

9

VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

Myth Spinner:KrKr vnivni

EksEksperimentiperimentiPrijevod s engleskog: Davor Banoviæ

Myth Spinner amerièki je pisac o kojemunaàlost ne znamo gotovo ništa, osim njegovee-pošte: [email protected] , pa akovam se njegova prièa svidi, budite dobri i reci-te mu to.

Layne je mirno sjedila uz prozor.Draperije su bile ostale razvuèene,

što je bilo prilièno neobièno. Zurila je vans prikrivenom ùdnjom, iako je znala dane bi trebala. Bilo je zabranjeno, no ona jebila mlada, a mladi ne èine uvijek ono štose od njih oèekuje.

Vani su se nisko vukli turobni oblaciizvlaèeæi boje iz jutra. Ona uistinu nijeznala za drugo. Znala je da sunce po danuvisi visoko na nebu, a da po noæi spava kaoi ona sama. Osim toga nije znala za drugo.

Mirna kiša doðe sa sjevera. Radoznaloju je promatrala kako je udarala o prozor, azatim se brzo slijevala niz njegovu glatkupovršinu.

Mogla je vidjeti vlastiti odraz u staklu.Stade prstima èešljati svoju smeðu, nenje-govanu kosu. Maleni namotaj se slabašnozalijepio za tanki pramen kose. Bili su toostaci konjskog repa koji je njihao prekonjezinih krhkih ramena. Njezine dubokesmeðe melankoliène oèi apsorbirale suono malo svjetla koje je jutro donosilo.Layne naheri glavu i sama se sebi napolanasmiješi.

A tada je u trenu nestala. Nestalo je ionoga vani. Nestalo je i kišnog slapa koji jeispirao njezin odraz. Layen pogleda premaSoreenu koji je stajao s uètom zapovlaèenje draperija u ruci. Crna draperijaprekinula je taj kratki tren onoga što jeosjeæala ma što to bilo. No, znala je da tajosjeæaj nije bio tako nelagodan kao ovaj štoje osjeæala sada.

“Mislio sam da sam ti rekao da nikadane gledaš van?”

Layne je promatrala Soreena. Njegovepaklenske tamne oèi zurile su u nju. Ona jezadrhtala dok ju je njegova praznina neko-lebljivo pritiskala.

“Tamo vani je zlo. Ljudi koji bi ti nau-dili.”

On frkne na nju. “Bi li èljela da tenaðu?” nastavi neljudskim glasom.

“@ao mi je,” Layne reèe.Ona pade na pod bez tepiha. Njezine

malene ruèice udariše o ivericu. Onapogleda gore dok su joj potoci suza lijevaliniz bezbojne obraze. Soreen je stajao nadnjom trljajuæi nadlanicu utrnulu od udarca.

“Nikad više,” on reèe pokazujuæi u nju.“Nikad,” ona mu odgovori šaptom.

Njezine velike smeðe oèi bile su pune tugešto ga je ponovno naljutila. Nikada joj nijedopuštao da gleda van. Danas je bilo svegadrugi ili treæi put da je pogledala iza crnezavjese. Svi ostali prozori bili su ili prekri-veni daskama ili obojani u crno. A vrata,no, ona su bila neupitno zabranjena.

Nije se mogla sjetiti da je osjetila topli-nu sunca na obrazu u svojemu kratkomeìvotu koji je obuhvaæao osam usamljenihgodina. Nije osjetila ni dodira prirode podsvojim stopalima. Nije se sjeæala da je uosam godina ikada napustila svoju kuæu,mjesto koje je Sorren nazivao “labos”.

Nije poznavala nikoga osim njega.Soreen joj je bio majka, otac i brat. Soreenje bio Bog. Nije bilo nikoga više u njezino-me ìvotu. Kakav je samo ìvot imala.

“Hajde,” prasnu Sorren. “Imamoposla.”

Layne pogleda prema njemu. On jojpruì ruku. Ona je primi. On joj pomogneda ustane, no nije ju puštao. Njih su dvojes rukom u ruci otišli do stra`nje sobe. Onapogleda njegovu ruku. Tamnosmeða jeizgledala èudno na njezino blijedoj, gotovoalbino koì. Osjeæala je toplinu njegoveruke, iste one ruke koja ju je prije nekoli-ko trenutaka udarila. Pogleda gore nanjega dok su njih dvoje lagano koraèali podrvenome podu. Njegovo èvrsto, ljutitolice gotovo da je pustilo zadovoljan smi-ješak. Njegova se siva nauljena kosa ljeska-la iako je bilo jako malo svjetla. Volio ju je,i ona je to znala.

10VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

***

Layne je leàla na hladnome metalnomestolu. Njezino napola nago tijelo drhtalo jena hladnoj površini. Promatrala je Soreenakoji je bio na drugome kraju sobe nagnutnad mikroskopom. Gledao je uzorak njezi-ne krvi. Traìo je njezine “neèisti” i stvarikoje nije razumjela niti osjeæala. No one subile tu, u njezinoj krvi. Uvijek u njezinojkrvi.

Nikada nije razumjela što je to on vidio.No, znala je da je on bio odluèan, ma što tobilo, ukloniti iz nje. Gdje god da je to biloi što god da je to bilo, on æe je od toga oèi-stiti pod svaku cijenu.

Sadašnji eksperimenti, iako su bilibolni, nisu bili ništa prema poèetnimeksperimentima. Nekada je znao sastruga-ti koù s njezinih nogu, spaliti je u boèici,pa joj vratiti. Odustao je kada joj je oguliokoù s cijele noge. Sve što je ostalo bio jeruàn oìljak i te stvari kojih ju je èlioosloboditi.

“K vragu!” on prasne i razoèarano udarišakom po stolu. Mikroskop odskoèi, a uzo-rak sklizne na pod.

“Oneèišæeno,” on reèe podrugljivim gla-som. “Oneèišæeno demonima ili samimLuciferom.”

Layne je, leèæi na leðima, promatralakako starac koraèa. Rukom je zamišljenotrljao svoju neurednu bradu. “@ao mi je,draga,” on napokon prizna kada joj jeprišao.

Spuštajuæi glavu na metalni stol, onaispusti dugi uzdah neodobravanja.

“To je za tvoje dobro.” reèe on dok joj jeprobadao ruku.

“Za njeno vlastito dobro.” rekao je.Uvijek bi to rekao. No, ona nije znala što jetu bilo dobro i, da on nije èinio te eksperi-mente, što bi to bilo loše? Zar moè biti jošgore od amputiranja njezinog prsta kakobi mogao ubiti demona koji je bio tamozarobljen? Ili je barem mislio da je tamozarobljen. Ona mu se nije odupirala. Kakobi se ova krhka djevojèica mogla ikome iliièemu odupirati? Bila je poslušna u svimnjegovim eksperimentima bez obzira nabol. Kada bi bol postala prejaka uvijek semogla onesvijestiti pod nemilosrdnom

agonijom. Uèinila je to mnogo puta. Laynese trè od boli, bio je to samo prvi takavubod koji æe osjetiti. Pogledala je dolje nizruku iz koje je virila igla. Imala je crvenekraste du` cijele ruke. Bili su to nezalijeèe-ni tragovi drugih uboda. Nekada bi sekoristio istim rupama, a to bi samo pogo-ršavalo stvar. Ponovo se trgnula kada joj jeubo drugu ruku. Ovaj put nije gledala.Èekala je huku strojeva. Zaèula se.

“Samo lezi i opusti se, moja draga, dokja èistim tvoju krv od tvojih demona.” reèeSoreen najtoplijim moguæim glasom. Ipak,ona je mogla èuti bijes i razoèarenje koje seprobijalo kroz njegove rijeèi. Promatrala jedok se crvena tekuæina izlazila iz njezineruke u tanku prozirnu cjevèicu i ponovnoulazeæi u njezino tijelo kroz drugu ruku.

Umorila se dok je leàla. Slabila je dokje krv istjecala iz nje.

Soreen ju je nadgledao. “Budi mirna,”podsjeti je.

Svijet oko nje se zamagli. Ona pogledagore na Soreena koji je dugim potezimaruke zalizivao svoju kosu. Lagano je nesta-jao dok se njezino vidno polje suàvalo azatim nestalo iza plašta crnine.

***

11

VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

Layne se probudi nešto kasnije. Krv jeprestala istjecati iz njene ispruène ruke, astroj je bio iskljuèen. Ona pogleda na veli-ku baèvu kojoj se još miješala njezina“neèista” krv. Malaksalo pogleda oko sebe.Još je uvijek bila previše slaba da bi seustala. “Gdje je Soreen?” mislila je. Nijemu bilo prispodobivo da ju ostavi takosamu.

Leàla je u tišini. Zamagljeni svijetpolako joj se vrati u vidno polje. Ona tihojaukne zbog bola koji je pulsirao u njezi-nim rukama. Promatrala je baèvu u kojojse miješala malena kolièina krvi koja jezatim bila pritisnuta u lijevak iz kojeg jevisjela prozirna cijev.

“Još malo,” reèe.Okrenuvši glavu na drugu stranu, ona

ju lagano podiè. Traìla je pogledomSoreena. Vidjela je kako leì na podu.Ruke su mu bile oblikovane u pesnice kojesu pritiskale njegova prsa.

“Soreen?” pozvala ga je.“Spavaš li?” upita.Ponovno pogleda na baèvu u kojoj se još

miješala krv. Nije se usuðivala pomaknuti.Ne dok joj Soreen ne kaè. Jednom sepomakla. Samo jednom. Zbog izvijanja seigla izvukla iz njezine ruke. Sjeæala se krvikoja je sunula iz rupe koju je napustilaigla. Èinilo se da æe svaki puta igla kojavodi krv u nju izletjeti poput rakete kadabi se izvukla igla koja vuèe krv iz nje. Takoje skoro umrla. Krvavi potok ostao je nadrvenome podu.

Na mjestu na kojem je drvo upilo krvjoš je uvijek bila mrlja. Da bi je odrào naìvotu, Soreen je morao upotrijebiti neštovlastite krvi. Èinilo joj se da je tjednimaleàla na krevetu od nehrðajuæeg èelika iprikupljala snagu. Soreen nikada nijezaboravio taj dan, a nije ga zaboravila niLayne.

“Soreen?” ona ga ponovno pozove.Nije odgovorio. Nije se micao.Morat æe èekati da igla koja puni zgoto-

vi, da šum stroja prestane.Èišæenje æe biti gotovo za svega nekoli-

ko minuta. Layne je leàla trenutak duè ièekala da Soreen doðe i da je otkaèi odstroja. Nije se pojavio.

Layne se zabrinula dok je gledala premanjemu. “Soreen?” pozove ga glasnijim gla-som, ali ne preglasnim.

Oformiše se suze, a zatim kanuše niznjezine obraze. Bila je uplašena. Što sedogodilo sa Soreenom? Zašto nije ustajao?

Ona panièno pogleda dolje premanjemu. “Soreen!” Vikne onoliko glasnokoliko su joj slaba pluæa dopuštala. Višenije brinula da æe se on ljutiti zbog toga štoje viknula. Nije bilo lijepo od njega da jeostavi ovako. Bilo je to sve o èemu je utome trenutku brinula.

Plakala je. Suze i sline iz nosa klizile sujoj preko namušenih usana. “Soreen.” šap-tala je.

Leàla je tako satima. Stomak joj segrèio od gladi dok je njezina tuga uzmica-la pred brigom. Soreen nije ustajao. Neštosigurno nije bilo u redu. Nije dolazio daizvadi igle. Ruke su joj bile nateèene.Nateèena koà sada je èvrsto stezala iglu.

“Soreene, molim te.” ona viknu po posl-jednji put.

Pogleda niz svoju ruku. Igla je zurila unju. Ukoliko ju ne izvuèe, neæe ona nigdje.No, Soreen æe se ljutiti na nju. “Što da uèi-nim?” pitala se. Misli su joj se bacakaleuokolo po njezinom uznemirenom umu.Bol je bila tu. Uvijek je bila tu. @eljela je dabol prestane. Jedini koji je to mogao uèini-ti bio je Soreen, a on nije èinio ništa da jojpomogne. Što god da uèini, upoznat æeneku vrstu bola. Jedva je podnosila bol urukama, i u tome trenutku èljela je da juprekine više nego išta.

“Jao!” vikne kada je od stola otrgla prvoruku iz koja se vukla krv, a zatim i ruku ukoju je krv utjecala. Od bolnog šoka èvrstozatvori oèi. Kada se bol povukla, ona pola-ko otvori oèi oèekujuæi da æe joj iz objeruke kuljati krv. Leàla bi na hladnomestolu i iskrvavila na smrt. Tada bi jojSoreen sigurno došao.

No, nije došao, a niti je ona krvarila nasmrt na metalnome stolu. Krv nije kuljala.Nije prsnula preko sobe kao posljednjiput. Bilo je mjehuriæa na mjestu gdje jebila igla i nešto je krvi lagano curilo niznjezinu ruku, no bilo je jako malo.

Layne siðe sa stola. “Pogledaj!” reèepokazujuæi ruke Soreenu.

12VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

On je nije pogledao. Nije se èak nipomakao. Ona pogleda dolje na njega.“Ovo æe ga sigurno naljutiti,” mislila je.Sišla je sa stola bez njega, bez njegovadopuštenja.

“Soreene, ustala sam sama.” reèe mugotovo se hvastajuæi.

On je još leào i ignorirao je.Na tren je prouèavala njegovo lice.

Njegove su oèi bile širom otvorene. Ona tonije ranije opazila. Njegova su usta bilarazjapljena od bola. Sada je mogla vidjetiuàs na njegovom licu. Polako mu priðe.Kleèe pored njega i prisili se da ga dotak-ne rukom. Njegova je koà bila hladna ivla`na. Ona ga odgurne. On se lagano zan-jiše, no to je bilo sve.

Ona obuhvati svojim rukama njegove.Iste one ruke kojom je on drào njezine.Bile su hladne, a ne tople kao nekada. Višenije osjeæala ljubav, nije vidjela zadovoljst-vo na njegovom licu.

“Mrtav,” šapnula je.On joj je govorio o smrti. O onome kada

tvoje tijelo popusti pred demonima, kadadah izaè iz tvojih pluæa i nikada ponovnone uðe. Baš kao kod njega sada. Ona muprotrlja glavu da ga utješi kao što je to onèinio njoj. “Lezi mirno, dragi,” reèe. Nekoje vrijeme ostala s njime pokušavajuæi mudati utjehu što je bolje mogla. Ništa višenije mogla uèiniti za njega. Radoznalo gaje promatrala. Lice joj je oskudijevalo bilokakvim osjeæajem.

Layne se ustane. Pogleda na Soreenakroz ravnodušne utješno smeðe oèi.Pogleda prema labosu. Oprema je skrom-no leàla. Nije je se više bojala. Mrlja napodu pored ploèe od nehrðajuæeg èelikanije više imala znaèenja. Labos je postaosamo soba, soba sa ureðajima i spravicama.

Lagani se smiješak gu`vao na njezinimispucanim usnama dok je izlazila izstra`nje sobe. Otišla je ne do prozora, negodo vrata. Vrata su je privukla. Stala jepreda njih. Ruka joj je poèivala na kvaki.Iza vrata leào je otvoreni svijet, novo mje-sto, mjesto na kojem nikada nije bila.

On zatvori oèi èekajuæi batine koje nisustigle. Nalazila se pred poèinjenjem grije-ha koji Soreen ne bi dozvolio, no on je

sada bio mrtav. “Nije li?” pitala se.Layne se osvrne i pogleda Soreena.

Mogla je vidjeti kako njegove noge mirnopoèivaju u smrti. Okreæuæi kvaku dopustivratima da se otškrinu. Koraknuvši korakunazad dopusti da se lagano otvore.Ponovo se trè oèekujuæi da æe mrtvacustati i udariti je.

Sakri oèi pred sjajnim šarenim jutrom.Kiša je prestala kao i tmuran dan. Oèi su jepekle, no mogla je podnositi sjajnost.Iskoraèi naprijed, i po prvi puta osjetitoplinu sunca na svojoj koì, toplinu kojajoj je umalo opekla blijedu slabašnu koù.Stopala su joj stajala na betonu. To je zanju bila nova površina. Nije to bilo hladnonašpranjano drvo. Prije je to bio kvrgaviprostiraè topline, topline koja je laganopoèinjala peæi. Osjetila je pokret predsobom, no nije mogla nazrijeti nikakavoblik. Micali su se naprijed nazad poputsvjetlosnih kugli. Uplašili su je.

“Demoni?” pitala se.Ostala je stajati još jedan tren. Toplina

sunca kao da je kuhala njezino napolanago tijelo. Ona povuèe jednu nogu s tla, azatim ju zamijeni s drugom. Tabanima jojje bilo neudobno.

“Što sad?” šapnula je.Nije bilo Soreena da je zaštiti. Demoni

kojih se toliko bojala sada su promicalipred njezinim oèima. Po prvi ih je putamogla vidjeti. Bila je uplašena.Zacmizdrila a je dok je skakutala goredolje po betonu.

“Ne,” prošaptala je kada joj je prišlajedna od mrljica svjetla. Gotovo da jemogla nazrijeti lice, oblik. “Što je to?”pitala se.

“Je li sve u redu, mala djevojèice?”demon progovori. Progonio ju je, baš kaošto je Soreen rekao.

“Soreene!” ona panièno vikne.Okrenuvši se nazad ona zatvori vrata za

sobom. Njezino se slabašno tijelo naslonina vrata i spuzne se na drveni pod.“Soreene?” ona ga zazove pa prekri licesvojim krhkim ruèicama i zaplaèe.

KRAJ

13

VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

C. C. Parker:CrteCrte


Evo nam još jedne kratke prièe o duhovima. Oautoru C.C. Parkeru na veliku àlost neznamo ništa, jer smo nesretnim sluèajem izgu-bili njegov e-mail. Ostaje nam samo da senadamo da æe èovjek na VG Internet stranica-ma nekim sluèajerm primijetiti da mu je prièaobjavljena i javiti nam se...

Jery i Becka sjedili su u sjenici, ispre-pletenih prstiju. Jerry je poljubio

Becku u obraz i oboje su gledali u tamu.Becka je upalila cigaretu i dodala jeJerryju. Zatim je jednu upalila sebi.

Becka je upitala: “Hoæu li ga ikad viševidjeti?“

“Kako to misliš?”Becka je povukla svoju cigaretu. Vršak

je sjajio naranèasto u polutami. Jedna jemala sijalica bacala svjetlo iz sjenice, ali toje bilo sve. Kao da sjedite na sivom otokuu moru tame. Osim toga, bilo je tuge u nji-hovim glasovima koja je èinila stvari fiziè-ki tamnijim.

“Pa, mislim da sam ga vidjela prošlenoæi“, objasnila je.

“Kao duha?““Rekla bih.““Nisam znao da vjeruješ u duhove.““Ne vjerujem... nisam vjerovala.“Tišina je bila kostolomna.Becka je osjetila da ne moè disati i jaèe

je usisavala dim svoje cigarete, kao da æejoj on vratiti ìvot. Osjeæala je vrtoglavicui naslonila se na Jerryjevo rame. Opet jepoèela mislititi o svojoj majci; o svim crta-ma koje su se kretale po njezinom licu kaomagloviti klanci. Tata je umro prije svegagodinu dana, pa je znala da sve te stvarinisu ništa novo, ali...

“Mo`da je to bila samo moja mama.““Tvoja mama je luda. Znaš li to?“

“Ne. Nije. Samo je tu`na. I usamljena.““Da, ali je to izluðuje.“Becka je znala da Jerry nije mnogo izgu-

bio u ìvotu. To se moglo reæi samo gleda-juæi ga. Crte su tek zapoèinjale njegovimlicem. Uglavnom je bio tuàn zato što jeona bila takva; jer se bojao da je ne izgu-bi… ali bi to bila posve drugaèija vrstgubitka. Iako je bio godinu dana stariji odnje (Jery, sedamnaest; Becka, šesnaest),Becka je ostarjela preko svojih godina.Smrt njezina oca duboko ju je povrijedila,ali smrt njezina brata…

Gubitak Tristana slomio ju je.Kad je èula vijest da joj je brat poginuo

u automobilskoj nesreæi, nije znala što bi.Nije bila sigurna da li da ìvi ili umre; nijeznal da li bilo što od toga uopæe èli. Nikadto nije bilo pitanje nekakvog dramatizi-ranja. Becka je bila inteligentna šesnaesto-godišnjakinja. Samo se nadala da je dovolj-no jaka.

Pogledala je Jerryja i znala je da joj jepomogao. Došao je na pogreb i drào jedugo poslije toga. Mo`da tjedan dana, alise njoj èinilo kao jedan cijeli ìvot; ìvotpromatran kroz vrlo tamnu leæu. I iako jeJerry bio tamo za nju, istovremeno je dje-lovao vrlo neodreðeno; slika djeèaka kojanije imala teìnu. Što god bilo, plašilo juje. Prvo, Jerryjev duh; a sad…

Becka je još uvijek mogla osjetitiTristanov duh u svome umu. Bio je posvenetaknut i nipošto kao iskrivljena sprdnjakoju su našli u olupini. Bio je krasandjeèak; i dobar. Svi su to znali. Beckin jeotac bio pijanac; i to su svi znali. Jednakosu oplakivali njegov gubitak, ali su znali.Ali Tristanova smrt uèinila je da zadrhtepred Bogom.

“Je li ti štogod rekao?““Ne èini mi se.““Kako to misliš ne èini mi se?““Vidjela sam ga samo na sekundu. U

kuhinji. Bilo je kasno. Okrenuo se i nasmi-jao, ali ne mislim… napola sam zaspala.”

“A tvoja mama? Je li ga ona vidjela?”

14VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

“Što to treba znaèiti?”“Samo sam radoznao.”“Ona nije luda.”“Znam koliko si voljela Tristana”, rekao

je. “I ja sam ga volio. Sjeti se, bio mi jeprjatelj.“

To je bila istina. Ponekad bi je zaboravi-la. Poslije svega, Becka je upoznala Jerryjapreko svoga brata. Moà ju je zaslijepilavlastita bol.

“@ao mi je“, rekla je, blago ljubeæiJerryja u usta, a zatim jaèe. Pustila je svojjezik kroz njegove usne i zagrlila ga. Viticedima kovrèale su se nad njegovom gla-vom... Beckina cigareta. “Vodi ljubav samnom“, inzistirala je, bacajuæi cigaretu kmjestu gdje je Jerryjeva sletjela.

“Ovdje?““Zašto ne?“Jerry je mogao osjetiti svoje uzbuðenje –

nisu to èinili od nesreæe.“Jesi li sigurna?“ Ali je veæ otkopèavao

njezin grudnjak i ljubio je u vrat....Znala je gdje naæi Becku; majke to

mogu osjetiti. Osim toga, Becka je provo-dila skoro svaku veèer u sjenici.

Park se èinio veæim; i tamnijim. Dobroje to znala, ali se je te veèeri èinio stran isanovit. Skoro sve je imalo tu kavalitetu,kao da je bila samo napola u stvarnosti. Toje bio najgori tjedan njezina ìvota i da nije

bilo Becke, radije bi bila mrtva. @alost jebila prevelika; i muèenje saznanja da jeprekasno.

...Becka je popušila još jednu cigaretu.

Gladala je u hladni mjeseèev disk, sjeæa-juæi se... krug njezina ìvota èinio se pot-punim.

“Becka?“, bio je to majèin glas. “Jesitamo?”

“Tu sam”, odgovorila je.Beckina mama izašla je iz tame i doluta-

la u svjetlost sjenice. Lice joj je izgledalovoštano i ispijeno. “Mislila sam da æu teovdje naæi.“

Becka se pomakla da majka moè sjestina stube sjenice, pokraj nje. Stavila jeglavu na Beckino rame i neko vrijeme pla-kala. Tako je bilo svake noæi od nesreæe...èudni sastanci u zemlji patnje.

“Opet sam vidjela Jerryja.”Beckina je majka podigla pogled pun

suza. “Je li govorio o Tristanu?““Ne mnogo.““O toj noæi?”“Ne. Još uvijek misli...““Znaš da mogu pomoæi jedan drugo-

me“, prekinula ju je majka.“Znam.““Jerry je isto bio divan deèko.“I plakale su suzama koje su krivudavo

tekle crtama njihovih lica.

15VIA GALACTICA 14

Michael Haulica:Neverly HillsNeverly Hills

(Biotronièki Akcijski Junak)Prijevod s rumunjskog

Mihai Samoila & Gabriela Badea-Gheracostea, prijevod s engleskog Krunoslav Gernhard

Michael Hauilca ([email protected]) èetrdesetpe-togodišnji je rumunjski pisac koji se ZF-ombavi od 1987. i kaè da sve otada piše nešto štonajviše slièi cyberpunku. U to æete se uvjeritièitajuæi prièicu koja slijedi i koja neospornozadivljuje svojstvenim stilom. Jest da je nerazumijemo baš u potpunosti, ali, eh, nitko nijesavršen… :-)

“Pokolji svoje jebene ljude..!”Magla i polumrak pa`ljivo su se,

kao posteljica, lijepili na tijelo ZalaBostesa, ali mu to više nije pomagalo. Bioje mrtav. Na radost Istoènjaka, prvakJu`njaka, Tata Gallium, bio je mrtav. Samoje njegova lijeva ruka pulsirala kao sjenkamisli, kao opet i opet potisnuta èlja.Bioèipa koji je sadràvao Kogainonovesvete zazive više nije bilo, bio je ukraden oonih koji su se nazivali Zipaèi. Trebali suga naèiniti malim i odnijeti ga kuæi.Umjesto toga, raskolili su mu glavu i stavi-li èep za Neverly Hills.

Sranje! Neka misle da æe Zal progutatitako nešto, a da ne nahrani maèke. Drugamu se glazba sviðala!

Na uglu ulice, sa zida stare, astmatiènezgrade koja je teško hripala sa svakim udi-sajem, odvojila se sjena. Dolazila je sporo,èinilo se da pomalo šepa na desnu nogu.Svaki je korak bio popraæen zvukom poputoznojenih trbuha što se sudaraju u sek-sualnoj utrci. Sjenka je prišla Bostesovomtijelu, a taj je zvuk prodirao ljudima ukuæe, pratio ih u snovima, premetao se nji-hovim pamæenjem, prìo njihove utrobe.Iza prozora se zaèuše vreli šaptaji, vla`ni

šaptaji, èljni, narajcani, nestrpljivi, uh!Koje li je taj koljeno imao! Mora da ga

je koštalo mnoštvo dacorexa, jer vas danasviše nitko neæe operirati za dollare.Trideset osam dollara za dacorex – gorkidani!

Sjena zastade pored paloga tijela, zgurise kao embrio i ponjuška Vrijeme.

“Pokolji svoje jebene ljude..!”, zaèujerijeèi izreèene nekoliko minuta ranije.

Zal Bostes bio je u pravu. Visoko-Na-Nebu, mrtvi preci djecoubojièine obiteljibili su progonjeni, silovani i iznova ubija-ni. Njihove besmrtne duše umrle su pono-vo, a gdje je bila radost po kojoj su precibili znani? Gdje?

Na ulici, njegova se je lijeva ruka jošuvijek micala, polako napredujuæi, vukuæiteško, beìvotno tijelo.

“Genostesova ruka!”Zraka prsne iz nabora sjene i odsijeèe

dlan od ruke koja je još pulsirala, ali slabo,slabije i slabije.

“Genostesova ruka!”Nitko dotad nije znao da je ta ruka,

èljena od Zelenokapih, bila Zal Boste-sova.

“Pakleni posao, Hijenski posao!”Posegnuo je za èepom Nevely Hillsa,

zabo si ga u glavu, iskezio se, to! osjetio sedobro.

“Kao nit krvi, kao ponovo pozvanosjeæanje…”

Sjena ode u noæ, a njezin smijeh zvuèaoje kao škripanje tupe oštrice, jeftine, pro-dane na sajmu. Svakim korakom, njenodesno koljeno proizvodilo je zvuk tolikouzbudljiv da su kanalizacijske šahte naulici poèele zaudarati po galijum arsenidu.Poèele su se grèiti, ali u toj maloj bijednojulièici nije bilo prolazeæih pijanaca, niko-ga da upadne unutra. Samo je magla ulazi-la u šahte, pa van, pa unutra, van…

Zal Bostes je bio glasnik Kogaionovihsveæenika. Oni su mu nakalemili ruku

16VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

Genostesa, biotronièkog èovjeka kojeg sunaèinili na poèetku stoljeæa, uništenog uromajanskom napadu. Ruka je bila sve štosu uspjeli spasiti. Ali je ruka bila i dio i cje-lina. Sadràvala je sve simulacijske moæi,kodove i biokompilacijske tehnike. Onajtko je posjedovao nakalemljenu ruku, bioje, na svoj naèin, Genostes, Oèekivani,onaj o kojem su Pjesme govorile. To suznali i Zelenokapi, oni koji su bili oèi i ušiClove Hargonarije, imperatorice dvajusvjetova. Samo su Zipaèi bili tamo kad jeZal Bostes – Genostes prolazio, izgledajuæivoðom, dišuæi napretkom i zdravljem.Naravno da su ga osakatili. Kako da pro-puste takvu priliku? Tko bi?

Ali Scoretos, Hijena, nije znao mnogo osvemu tome. Samo je skupio dijelove fraza,razlièitih rijeèi, tragova misli uhvaæernihna sajmovima i u tavernama, ili izgublje-nih u mo`dini Osesova drva. Kao dijete,naèlio je lizati jezgru toga drveæa koje seèljno otvaralo, nudeæi informaciju isisanuu isto vrijeme kao i krv budala koje suputovale kroz Barnove šume. Znao je kakolizati, milovati, a Osesova stabla otvaralabi se još više pod njegovim rukama. Znaoje kako dekodirati informaciju. Èak je to ivolio. A oni koji su ga optuìvali za ksilo-filiju bili su u pravu, uprkos èinjenici danisu znali što to znaèi.

Ali je on znao. O. Boè, kako je to znao!Došavši pred kuæu, Scoretos je sumn-

jièavo zurio po ulici – bio je sam. Dotakaoje zid, gdje je bilo istetovirano njegovoime, pa ga je kuæa prepoznala, iznenada gapozdravljajuæi i otvarajuæi se. Hijena jeušao unutra i pješice obišao tri kata,stišæuæi stupce na ogradi stubišta, milujuæiih, osjeæajuæi ih, trljajuæi ih, to, to, to, ska-kuæuæi po stepenicama, lupkajuæi zidove,udarajuæi ih šakama, gurajuæi ih prstima,koljenima, nosom, jezikom, na naèin zakoji je znao da æe kuæa u njemu uìvati.Dosegli su vrhunac u isto vrijeme, na katu,

kad je Scoretos zapeo za zid, noge su mupopustile i onesvijestio se.

Kuæa je nje`no drhtala, nje`no, kaovibriracija, kao emocija, kao hologramConsuele Menor, osjetljiv cvijetak ranoganeolita. Miris bio-dijelova osloboðen izènskog predloška proširio se venitlacijomkroz sobe i dvorane dok ga nije pronašao.Skliznuo je oko njega, oblaèeæi ga, prodi-ruæi kroz koù i SHAROON, pretjeraniprogram, osnaìo je njegove æelije i odre-dio njegov san. A san je imao

“oblik njezina tijela, mršavog kaoèe`nja, kao nit krvi, kao ponovo pozvanosjeæanje…”

na SHAROON, ènu iz Corra, ènu nje-govih snova, programiranu od onihpametnjakoviæa iz BIOTRONIC INC,plaæenu 3.60 za svaku uporabu, jamstvo zašest puta.

Probudio se u svojoj sobi, prekrivensenzotronièkim parfemom.

SHAROON… san je završio.“Kao èe`nja, kao nit krvi, kao ponovo

pozvano sjeæanje…”NEVERLY HILLS.Bio je sam, slušajuæi tihi dah kuæe koja

je spavala zadovoljna. Uvijek ju je zadovol-javao. U uglu do prozora bio je stol s pro-pupalim nogama, nekih grana izraslih kaou Kenzo igri, kao pijetao koga je naèinioBrancusi, kao guja. Na stolu, Genostesovaruka pipala je po zaslonu, interpretirajuæiradijacijske razlike izmeðu slova. Zaslonse osvijetlio, a ruka je skoèila na tipkovni-cu, prsti su èinili pokrete kao preslikane sèipova DIGITALNOG PLESA, a zatim sesmirila. Odmor. Opustila se.

Ali je kuæa zareàla. Zavijala je.Suprotstavila se bacajuæi anti-viruse, blo-kirajuæi, iskljuèujuæi i pokušavajuæi izaæiiz raèunalnog tijeka informacija.

Ne ide! Poveznice podlo infiltrirane uPROMove smrzle su sve.

17

VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

Nakon dvominutne odgode i pretjera-nog sna, izvršen je glavni program parfe-ma. Bio-dijelovi koji su ga obavijali struja-li su unutra, izgarajuæi tkiva i kopajuæi uDNA. Sretno su `vakali, zadovoljni, val-juæi se u tome blatu, klijajuæi, pupajuæi,cvjetajuæi. Scoretos je osjeæao svoje tijeloiskriànim, ispremetanim, preplavljenimsenzacijama. Njegove ruke, noge, prsa,stvrdnjavali su se, petrificirali. Samo muse lijeva ruka saìmala, saìmala, do dlana,zapešæa, do pola nadlaktice. Tamo je stala.Bio je to batrljak, batrljak. A njegovamemorija, tekuæa, vaporizirana, prštala jekroz koù. U zagušljivoj vruæini njegov jeznoj klizio na pod. Progutan, asimiliran.

Pogledao je uokolo i sve mu se èinilopoznatim, ali ne kao neki zidovi koje jevidio prije, ne, ali tamo, u ioniziranomzraku, prolazile su ìvotne scene adole-scencije, djetinjstva i kasnije, scene pljaèkei silovanja; nije li on bio Socretos, Hijena?Nije li? Nije li?

Nije bio. Te su mu slike bile strane, nekihologrami nasumce pokazuju napuštenidom prethodnog gazde, pravog Socretosa.Tamo, u sredini sobe, on, Genostes, uzdi-zao se. Zgrabio je svoju lijevu ruku sastola, prièvrstio je na batrljak i osjetionešto kako ga prolazi k ruci, od ruke knjemu, pomakao je prst, dva, to! bila je tonjegova ruka, okej.

Spustio se stepenicama èvrsto, slaveæi.Izašao je iz kuæe i ušao u povijest.Pjesme su postale istina.Kuæa je uzdisala za njim, ulica se smješ-

kala iz odvoda.Bilo je jutro i osvajanje Dacije od strane

Dacijana moglo je poèeti. “Kao èe`nja, kao nit krvi, kao ponovo

pozvano sjeæanje…”Genostes, utemeljitelj Drugog

Trakijskog imperija, koraèao je sretnomulicom mumljajuæi NEVERLY HILLS…

NEVERLY HILLS?

18VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

Kenny Love:Spavati ja se Spavati ja se

užasavamuzasavamPrijevod s engleskog: Tatjana Ivegeš-Wilhelm

Kenny Love ([email protected]) dosad jeobjavio više prièa i jedan roman “MilleniumEve” 1998. godine, a novi, nazvan “Jigsaw”,upravo priprema. Dotad, proèitajte ovu prièicu…

Ja sam samozvani ’ukleti’ romanopisacjer otkad sam poèeo pisati svoj prvi

roman gotovo nije prošla niti jedna noæ ada ne doìvim strašnu noænu moru, što jerazlog tomu da je spavanje jedno od mojihnajomraènijih gubljenja vremena.

Cheryl, moja prekrasna supruga, sdruge strane, nakon uìvanja meðunarod-nog uspjeha kao manekenka visoke modeodluèila se primiriti sa staloènijom kari-jerom, postajuæi tako podpredsjednik mar-ketinške tvrtke koja se nalazi meðu 500najuspješnijih.

Jedini nedostatak bio je što je èestomorala pohaðati razne seminare ili poslov-ne sastanke van grada po nekoliko danasvakog mjeseca. I, tijekom tih dana,pojavljivale su se najstrašnije noæne more.

Kako je bila na takvom putovanju inoæas, ja sam ponovo doìvio noænu moru,ovaj puta smještenu u dalekoj buduænosti inajbolje opisivu kao 12 na ljestvici od 1 do10. Bila je definitivno izvan Richteroveljestvice. Jedina dobra stvar noæas bila je tada je mojoj supruzi ovo zadnja noæ ovogsastanka i nestrpljivo sam èekao njezinpovratak za nekoliko kratkih sati.

U noænoj mori, Cheryl je iznenada ubi-jena, iako ne znam kako ni zašto. U poèet-noj sceni, stajao sam gledajuæi proces bal-zamiranja oèima natopljenim suzama, štoje ništa naspram ovoga danas.

Prvo, pogrebni zavod nalazio se u trgo-vaèkom centru, od svih moguæih mjesta. U

stvari, mogli ste, doslovno, izaæi nakonkupovine iz duæana cipela kao što je Platimanje i uæi u pogrebni zavod odmah pored.

Drugo, prostor za balzamiranje nije senalazio u stra`njim prostorijama što jeobièaj, veæ suprotno, naprijed, potpunosprijeda i izloèn pogledima, kao što subili i ostali susjedni duæani sa proizvodimai uslugama.

Èudnovato, prolaznici se izgleda nisuuzrujavali ovim ustrojem, osim mene, kojise sjeæam da se iskustvo smrti nekada sma-tralo vrijednim štovanja. Ali danas, bilo jeslièno da odeš do McDonald’sa, samo štosi svoju narud`bu ostavljao umjesto da jepokupiš.

Promatrao sam ostale ljude kako, jedno-stavno, prolaze nakon što su vidjeli sav tajuàs, nekolicina slijeùæi ramenima, veæi-na prolazeæi dalje i prihvaæajuæi bez daljegrazmišljanja ili još gore, u potpunosti rav-nodušni.

U svakom sluèaju, ja sam trenutaènoubaèen u ovu straviènu scenu, gledajuæikako mi balzamiraju suprugu, što me cije-loga prestravilo zahvaljujuæi èinjenici dato nije obavljano tradicionalnom meto-dom gdje tijelo leì vodoravno.

Ona je, umjesto toga, stajala... poduprtanekim èudnim ureðajem sastavljenim odotprilike 7 centimetara dugaèke okruglecijevi nalik plastiènoj, koja se spuštala odlijeve strane njezine glave dolje niz lijevunogu i sa èetvrtastim završetkom ulazila unjen no`ni list.

Noge su joj bile razmaknute na širinuramena a glava pognuta, sa bradom poèi-vajuæi na prsima. Oèi su joj bile sklopljene,a ruke ispruène i poduprte na nešto što jeizgledalo kao kri` od metar i pol koji seširio iza njenog vrata, davajuæi tako dojamda je upravo bila razapeta. Zapravo, ureðajna kojem je visila u punom je svom oblikuizgledao nalik velikom raspelu.

19

VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

Zanimljivo, još je bila poslovno odjeve-na, bez èarapa, s ljubièastom suknjom icrnim ko`nim štiklama sa zatvaraèem štose sjeæam da sam joj ih kupio baš za ovoposlovno putovanje.

Zurio sam u uàsu dok je krv buækala ikapala, proizvodeæi strašne zvuke, dok juje nemilosrdni ureðaj za balzamiranjeizvlaèio iz njena tijela u nešto nalik kantismještenoj direktno ispod njene noge.Svaka kap èinila se pojaèanom kao da jemikrofon slao njen odjekujuæi zvuk putemjavnog razglasa.

Tada sam, iz nekog èudnog razloga,dobio èlju da joj priðem i iz bliza pogle-dam ureðaj. Prišao sam podiju na kojem jebila uspravljena i ohrabrio se poviriti uvrh cjevolikog elenenta, za koji sam otkrioda na kraju ima otvor.

Boè.. èak se niti ne sjeæam što samzatim vidio (ili osjetio), ali sam se odmak-nuo daleko od nje i sišao s podija.

Krajièkom oka opazio sam ènu koja je,pretpostavljam, bila mrtvozornica, odjeve-nu u plavu kapu za tuširanje s rupicama,kratki bolnièki mantil iste boje, plavi jeansi tenisice, dok je kleèala i rasprostiraladvije razlièite ljigave smjese po podu sagumenom rukavicom na svakoj ruci. Tadasam se okrenuo da je izravno pogledam.

Jedna od smjesa koju je prostirala jed-nom rukom u širokom naprijed-nazadbrišuæem ritualu bila je svjetlucajuæa svjet-lo zelena, dok je druga bila maglovito ùtai proizvodila je paru koja se iz nje uzdizalaprema plafonu.

Iznenada, osoba iz ekspresne dostave utamno smeðoj uniformi s natpisom“Jetstream usluge” na lijevoj strani prsabanula je u prostoriju, udarajuæi jednimkrilom staklenih vrata o zid i zatim ùrnomrtvozornici uruèila mali paketiæ u kutijibez i jedne rijeèi. Lice nisam mogao vidje-ti zbog maske i kape. Istog trena, mrtvo-zornica je pogledala dostavljaèa oèima

punim straha i otvorenih usta, izgledajuæiiznenaðeno. Zatim je pomahnitala, vièuæimi da istrèim do njenog auta i donesem jojtorbicu što sam i uèinio, iako ne moguobjasniti kako sam znao koji je auto njen,ali sam znao.

Svo to vrijeme, imao sam osjeæaj da jerazlog što se uzrujala bio taj da æe raèun zadostavljaèa - koji je sada nervozno koraèaoprostorijom - dramatièno skoèiti unutarvremenskog razmaka od dolaska. Bar samtako tada mislio.

@ureæi natrag i uruèujuæi joj torbicu,mrtvozornica mi je, još na koljenima iuzrujana, uputila pogled koji mi se èinioopakim, a zatim mi je istrgnula i brzo jeotvorila. Izvadila je smotuljak novèanica ibacila na dostavljaèa, koji ih je zgrabio iizjurio kroz vrata isto kako je i ušao.

Kako sam još stajao pribli`no tri metraod Cherylinog tijela, bio sam se okrenuoda još jednom vidim kako se automatskibalzamira tim èudnim bezosjeæajnim izu-mom, kad me prestrašila iznenada trgnu-vši glavom sa prsa, otvarajuæi oèi iuèvršæujuæi zureæi pogled na nešto napri-jed na suprotnom zidu.

Istovremeno, skinula je ruke sa poluge ispustila ih uz tijelo. Zatim je napela mišiæu listu, što je izazvalo njegovo automatskoizvlaèenje uz zvuk brujanja.

U narednih nekoliko sekundi, podiglaje lijevu nogu u brzom trzaju, drèæi jeukoèeno u zraku dok je krv iz nje ispreki-dano kapala.

Tijekom toga oèi joj nisu mjenjale svojzureæi izraz.

Muškarac mrtvozornik, koji je nosioistu odjeæu kao i èna, ušao je iz stra`njeprostorije pogledavši u moju suprugu, azatim u mene izjavljujuæi da je neki uljezbio u mrtvozornièkom uredu i “petljao stijelom”. Tada me odveo u pokrajnju pro-storiju da pogledam kameru za nadzor doksam se osvrtao za svojom suprugom zbu-

20VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

njeno i sa zaprepaštenjem. Monitor jepokazivao vrh moje glave, ali ne i lice.

Gledajuæi snimku, pretpostavio sam daje kamera bila smještena negdje u cjevoli-koj napravi nad kojom sam maloprije nad-virivao iako je nisam opazio.

Odjednom kao da se otvorio pakao.Cherylino tijelo ispustilo je èudan grlenizvuk i oslobodila je pogled onoga u što jedotle zurila, a zatim je pogledala mene. Sanagovještajem blagog smješka, odmakla seod ureðaja i sišla sa podija dok joj je tijelopoprimalo svoje drànje.

Još tijela, u svim stupnjima raspadanja,pojavilo se, kao niotkuda, i poèelo plesatiokolo teèno i veselo u proslavi ponovnog“ìvota”.

Vidjevši sve ovo, odavno sam prešaogranicu bilo kakvog povratka iz ludila ipobjegao u polovici otkucaja srca, izli-jeæuæi kroz vrata pogrebnog zavoda kaoluðak do svoga auta koji sam, oèito, zadn-jom trunkom zdravog razuma, parkiraoodmah uz ploènik.

Trèeæi do auta i uskaèuæi unutra doksam lovio kljuèeve po stra`njem desnomdèpu hlaèa, po glavi mi se poèeo vrtjetiopet i opet stari crno-bijeli film “Noæ ìvihmrtvaca”.

Posljednja scena koje se sjeæam dok samzalupio vratima i pokrenuo auto, Bio jeizlog pogrebnog zavoda u kojem mi semrtvozornik nekontrolirano cerekao sje-deæi u stolici za ljuljanje, drèæi i milujuæinekoæ mrtvu bebu, koja se, kao i ostalinekako èudesno vratila u ìvot. Jedva samosjetio miris dima i èuo škripu kotaèa svogauta.

Iz noæne more prenulo me zvono na vra-tima. Uspravio sam se, obrisao znoj sa èela,protresao glavom par puta da se razbistrimi obukao ogrtaè na putu do vrata.Gledajuæi kroz špijunku vidio sam dvapolicajca. Obuzeo me uàsan strah doksam neodluèno otvarao vrata.

“Hm, policajci, u èemu je problem?”“Jeste li vi gosp. Simon... gosp. Peter

Simon?”, upitao je jedan od njih.“Da, ja sam Peter Simon... o èemu se

radi?”“Bojim se da imamo loše vijesti, gospo-

dine... radi se o...”, oklijevao je, pogledao ukolegu, zatim natrag u mene. “Radi se ovašoj supruzi, gospodine”, nastavio je.

Kralje`nicom su mi prosli trnci i osjetiosam kako su mi dlanovi postali vla`ni.

“Moja... moja supruga?” promrmljaosam. “Št-što se dogodilo?” uspio sam pro-cijediti.

“Gospodine, dogodila se nesreæa”, prio-pæio je drugi policajac.

“Nesreæa? Kakva nesreæa?”, pitao sam,nesiguran da li je to bila avionska nesreæana povratku, ili je Cheryl imala nesreæu naputu od aerodroma gdje je bila ostavilasvoj auto.

“Avion vaše supruge srušio se na povrat-ku iz Saint Louisa. @ao mi je, nije bilopreìvjelih.”

Iako sam sumnjao da nešto nije u reduèim sam ih vidio, kada sam ovo èuo, kao dase nebo srušilo na mene i natjeralo me daposrnem par koraka. Pokrio sam lice ruka-ma i gorko zaplakao.

“Primite našu suæut”, rekao je drugipolicajac “I ako biste, molim vas, pošli snama do mrtvozornièkog ureda na prepoz-navanje. Bit æe nam drago ako vas moèmomi odvesti i vratiti natrag.”

“Da... naravno”, odgovorio sam.“Molim vas, uðite, dok se obuèem.”

Brzo sam se obukao, a zatim su meodvezli u mrtvozornièki ured u istoènomdijelu grada. Nakon polusatne vo`nje,skrenuli smo u vrlo poznato podruèje,trgovaèki centar, i parkirali uz ploènik.

Vozaè je zatvorio vrata, a policajci suuzeli svoje stvari i izašli van dok sam ja jošuvijek sjedio ne èleæi ustati.

21

VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

Bojeæi se nastupajuæeg, nervozno sam seokrenuo i provirio kroz prozor auta u izlogpogrebnog zavoda, da bih ugledao svojusuprugu u uspravljenom poloàju,pridrànu istim ureðajem kakvog samvidio u svojoj noænoj mori.

Vidio sam i iste mrtvozornike, obuèeneu istu odjeæu, kako èekaju moj izlazak izautomobila sa podlim osmjesima na licu.

Gledali su u mene, kao i ja u njih.

“Boè” molio sam se, dok mi je polica-

jac pridràvao vrata da izaðem. “Molim te,

neka ovo bude samo još jedna prokleta

noæna mora.”

Copyright © 2001 Kenny Love,

All Rights Reserved

22VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

Lloyd Michael Lohr:

Duh sa stareDuh sa starerimske cesterimske cestePrijevod s engleskog: Davor Banoviæ

Amerièaninu Loydu Michaelu Lohru([email protected]) objavili smo trikrasne pjesme u VG #12, što mu nije bilodosta, pa nam ih je poslao još nekoliko, a osimnjih i ovu prièu…

Uvijek sam duboko unutar svogabiæa osjeæao neki èudni poriv, kojeg

nisam mogao kontrolirati, da odem uEnglesku. Svaki puta kad bih na televizijividio nešto o njoj, ostao bih potpuno oèa-ran. Bio sam èak odani sljedbenik svihonih BBC-ijevih komedijskih emisija kojeje PBS rutinski emitirao ovdje uSjedinjenim dràvama. Za vrijeme kišnih,turobnih dana, uvijek bih osjeæao kako semoj duh ispunja snagom i uzbuðenjem.Bilo je to nešto što nikada ne bih mogaoobjasniti.

U jesen 1996, nekoliko dana nakonSamhaina, napokon sam imao priliku otiæiu Englesku. Sudjelovao sam u zdruènomprojektu arheoloških iskapanja i prona-laènju osobnog predmeta u engleskomFensu, s èlanovima Britanskog muzeja iLondonskog društva Mudlark. Naš jeglavni cilj bio zapoèeti nova iskapanja unadi da æemo pronaæi grob kraljiceBoudicce. Boudicca je bila legendarnakraljica keltskog plemena Iceni koja jepovela pobunu protiv rimske vlasti 60.godine Gospodnje.

Mudlarci su takoðer dobili dopuštenjeod vlasnika zemljišta da u potrazi naarheološkoj lokaciji u okolici farme koristedetektore metala. Vaðenje šeæerne repe veæje bilo završeno u Fensu, i veæ je bilozapoèelo oranje zemlje za zimsku sjetvu,tako da su uvjeti za potragu za ostacima izdrevne prošlosti ove zemlje, bilo materijal-nim bilo nekim drugim, bili savršeni.

Uvijek sam slušao kako je Engleskazemlja koju najviše opsjedaju duhovi, anakon mog boravka tamo, s time bih se isloìo.

Krenuli smo prema glavnome mjestuiskapanja starim rimskim putem ravnimpoput kosti. Rekli su mi da ako je uBritaniji neka cesta ravna, onda mora dasu je izgradili Rimljani. U svakom sluèaju,došli smo do drevnih ostataka zemljaneutvrde. Bilo je to neolitsko taborište uz sti-jenu kojeg su Kelti izgradili u @eljeznomdobu. Sada je bilo okruèno poljima.Farmer je zapravo redovito puštao svojeovce da gacaju po mjestu. Zbog te je èinje-nice ovèji izmet bio uobièajena opasnost zaone koji su se kretali okolo. Ja sam bio prvikoji je izašao iz auta i krenuo u zlogukimrak. Meðu ruševinama sam hodao sporo.Bili su to uglavnom zemljani humci iopkopi. Sve je bilo tako mirno da sammogao èuti vlastito srce kako kuca.Sablasna hladnoæa ispunjala je veèernjizrak. Èinilo se kao da je noæ posegla ipomilovala svojim samotnim dodiromsvaku uspavanu glavu. Stajao sam tamo utišini i dopustio milleu toga mjesta da miuðe u kosti.

Nadolazilo je vrijeme èaranja, no vodi-telji našeg projekta Roy i John inzistiralisu da noæ provedemo na tome mjestu.Èinilo se da se neka bestidna skupinalovaca na blago, koji su sebe zvali Noænimpticama, zatekla noæ prije na ovomezabranjenome podruèju. Stoga smo ostalitamo kako bi se osigurali od bilo kakvihsmicalica.

Kako je noæ odmicala, ja sam odšetao odskupine i krenuo prema nasipu u oblikuprstena koji je okruìvao cijelo naselje.Èak su se i u nekolebljivoj tami noæi bezmjeseca mogli vidjeti zemljani zidovi kakose izdiù iz inaèe ravnog zemljišta. U dal-jini je jezivi sjaj krijesova poput krijesnicaistoèkao tamno krajolik. Kasnije samotkrio da se radilo, zbog dobroga vremena,o ranom poèetku proslave risanja barutomGuya Fawkesa.

23

VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

Svud unaokolo bilo je tragova koji supodsjeæali na prohujala vremena. Stajaosam na rubu zemljanog zdanja i pokušaoosjetiti povijest koja je ispunjala cijelopodruèje. Ipak, nisam mogao a da ne osje-tim još nešto. Nešto što mene promatra.Promatralo je svaki moj korak. U meni sebudila nelagoda. Poèeo je u meni vritistrah, a utroba mi se zgrèila kada samshvatio da nisam sam u ovome produhovl-jenome, drevnome mjestu.

Iznenada, kada sam pogledao gore, ugle-dao sam prikazu koja je pratila mojepokrete. @ena u crnoj halji lebdjela jeravno ispred mene. Zrak je ispunjao teškimiris svjeè prekopane zemlje kao i nela-godni osjeæaj da je netko, nešto došlo sdruge strane. Ostao sam na mjestu ukoèen,progutavši knedlu. Osjetio sam kako mi sejeì koà na vratu i kako mi trnu vrhoviprstiju. Mogao sam osjetiti kako prikazaposeè za mnom i ispunja moju dušutugom. To me je u potpunosti obuzelo. Tajme duh hipnotizirao. Suze su mi poèeleteæi niz lice. Bila mi je nekako poznata i,tada nisam znao zašto, osjeæao sam kao dami je umrla najdraà osoba na svijetu.

Taj moj emotivni trans prekinuli supozivi mojih kolega. Pokušavao sam sesabrati dok sam se vraæao nazad u kamp.No, nastavio sam se osvrtati da vidim je liprikaza još uvijek tamo. Nije bila.Razmišljao sam o utvari kao o èni zato štome tijekom susreta obuzeo osjeæaj da jeduh uistinu ènski.

“Je li itko susreo duha ili iskusio neštoneobièno na ovome mjestu?” upitao samtek tako, ne davši do znanja i da se meniupravo tako nešto dogodilo.

Nije nitko ako se ne uzmu u obzir raz-lièite noæne zgode. Ipak, jedan je gospodinpoèeo je prièu o vremenu kada su on ijedan drugi arheolog vidjeli NLO za vrije-me noænog kopanja. Obojica su se zaklin-jali da ih je ta stvar salijetala i da je za vri-jeme tog susreta nestalo nekoliko bocaSmeðeg piva Newcastle. Ne trebam spo-minjati da nisam dalje obraæao pa`nju nanjihov razgovor.

***Sljedeæeg dana sam otišao na isto mjesto

i samo stajao tamo neko vrijeme.“Izgleda da te privlaèi ovo mjesto,

Michael?” Moj dobar prijatelj i glavniarheolog Paul pitao me dok se primicaohrptu zemljanog zida na kojem sam stajao.

“Da, privlaèi me No, ne znam zašto”,odgovorio sam. Znao sam i predobro štome to privlaèi na ovo mjesto.

John koji je stajao tamo zatrese glavom.“Kada smo prvi puta zapoèeli iskapanja uovome podruèju, pronašli smo kostur èet-verogodišnjeg djeteta odmah tu ispod tebe.u bazi nasipa. Forenzièna je analiza poka-zala da je dijete umrlo od smrtonosnogudarca rimskim kratkim maèem u zatil-jak”, reèe u pauzi koju je uzeo da zapalicigaretu.

“Kako znate da je Rimljanin ubio dije-te?”, upitao sam.

“Vidiš, Kelti bi neprijatelja ubili takošto bi ga zasjekli na više mjesta dok biRimljani odmah proboli. Bili su istrenira-ni da neprijatelju zadaju duboku smrtono-snu ranu. Dijete je vjerojatno zaklano zavrijeme Boudiccanske bune protiv Rima.U svakom sluèaju, dio kratkoga maèa ostaoje slomljen u lubanji, a testovi su pokazalida je rimskoga podrijetla.” Poèeo je prièatio skrovištu keltskog èljeznog novca kojeje naðeno u blizini ovoga dijela utvrde krajstijene, no ja više nisam na njega obraæaopa`nju.

Njegove su me rijeèi duboko pogodile.Osjeæaj koji sam osjeæao od susreta sa pri-kazom bio je jad i tuga zbog gubitka volje-nog. Saznanje o pronaðenim ostacima dje-teta bilo mi je dostatno da znam sve što jetrebalo o duhu s kojim sam se susreo noæranije. Bio je to duh oàlošæene majke kojanikada nije preàlila okrutno ubojstvosvoga djeteta i nekako je njezin duh poèeoobilaziti ovo mjesto.

Mislio sam na njezinu bol i na dvijetisuæe godina koje su prošli od toga vreme-na. Pitao sam se koliko je vremena trebaloproteæi dok ne popuste emocionalne sponekoje su je vezale za ovo mjesto. Ili æe biti

24VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

prokleta da pohaða osamu engleskogFensa cijelu vjeènost? Ove su mi misli ops-jedale um dok sam te veèeri pokušavaozaspati.

***

U hladnoj tišina kasne jeseni englesko jesvitanje narušio uàsni vrisak. Zvuèao jekao da dolazi od Paulove ène, Elizabeth.Skoèio sam na noge i istrèao iz šatorapokušavajuæi se sabrati od nervoze i pani-ke u koju sam upao. Prhki jutarnji zrakispunjao je miris ugljene èaðe koji je dola-zio iz mnogih dimnjaka udaljenog sela. Udaljini sam èuo zavijanje sirene policijskogautomobila koji je brzao ravnim, drevnimputem.

Nekolicina èlanova tima okupila se nahrptu zemljanog nasipa. Èinilo se kao dasu nervozni zbog neèega što je bilo prednjima. Zaèuli su se tihi šaptaji dok mi jeJohn prilazio.

“Michael, jesi li èuo nešto sinoæ?” upi-tao je.

“Ne, zašto? Što se dogodilo?”“Radi se o Paulu. O njemu i Ianu.” on

zastane na tren. “Michael, ne znam kakoda ti kaèm, no Paul i Ian su mrtvi.Ubijeni su.” reèe John. Oèi su mu bilekrvavo crvene zbog suza i bio je vidnopotresen.

John više nije ništa rekao dok je prilaziopolicijskome automobilu koji se primicaomjestu iskopa. Zapanjen viješæu, ja samsamo stajao èvrsto u nervozi steùæi šaku.Iznenada sam shvatio da sam na taj naèinstiskao šaku od trenutka kada sam se nagloprobudio prije nekoliko minuta. Kao da jeto bila reakcija na nešto èega se moglasjeæati samo moja podsvijest.

Dok sam se pribliàvao mjestu, ponov-no mi do kostiju prodre osjeæaj straha. Bioje to isti onaj uàs koji sam osjetio noæranije. Bio je to nesumnjivi ubod nepripa-danja. Dopješaèio sam do breùljka i pri-druìo se ostalim èlanovima tima. Tuispred nas leàla su tijela Johna i Iana.Oèigledno su umrli od gubitka krvi jer jetlo oko njih bilo natopljeno. No rane, o

moj Boè, rane su bile tragovi raspeæa.Poput stigmi, no nepravilnije zbog silovi-tog udara koji ih je naèinio.

Stomak mi se poèeo grèiti dok sam seborio da se uzdrìm od potrebe dapovraæam. Miris krvi ispunjao je zrakbolesnim mošusom hladnog bakra. Na nji-hovim èelima krvlju je bila ispisana, èinilose – izrovarena, rijeè “ROMA”, a dva malazlatna rimska novèiæa zvani aureusii bilasu poloèna na oèi oba èovjeka. Takva dvanovèiæa nisu sluèajno bili cijena za roba natr`nicama drevnoga Rima. Nitko nijeništa govorio. Nitko nije gledao u drugoga.Svi smo samo stajali u tišini i gledali u tije-la. No, još sam je uvijek mogao osjetiti.Mogao sam osjetiti kako njezine oèi palemoju koù. Njezina se bol oèitovala, njezi-na starodrevna potreba za odmazdom izli-la se u svijet. Nakon ovoga jutra moj ìvotviše nikada neæe biti isti. Sada sam razu-mio i zašto.

Ostatak jutra sam proveo s ostalima.Davali smo izjave policiji i pokušavalizaboraviti dogaðaj iz prošle noæi uz gorkušalicu kave. Meðu nama je vladalo sjemesumnje koju su posadili sumnja i strah.Bilo je reèeno da je ubojica mogao bitinetko od nas, no ja sam znao da nije tako.Jer nije to naèinio niti netko od nas nitineko od poremeæenih Noænih ptica. Duhje bio onaj koji je oduzeo ìvote našim pri-jateljima, no ona je to uèinila zbog oèaja-nja, a ne iz zlobe. Iako se nije tako èinilo,znao sam da pokušava privuæi mojupa`nju.

***Bilo je to dva dana prije no što sam

izašao iz svoje sobe u Upton Millu, male-nom mlinu iz 17. stoljeæa koji je bio pre-raðen u motel s krevetima i doruèkom igostionicom. Tih sam nekoliko dana, doksam zurio u zidine i lomio glavu s dogaða-jima prošlih dana, ìvio na èokoladicama iVirgin-coli. Duša mi je bila ispunjenakrivnjom i kajanjem. Osjeæao sam kao dana ramenima nosim teret cijelog svijeta.Odluèio sam da je došlo vrijeme jednom za

25

VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

svagda okonèati tu noænu moru. Sišao samniz stepenice i prišao Johnu koji se ustaosa barske stolice da me pozdravi.

“Michael, napokon si izašao. Veæ smobili prilièno zabrinuti”, reèe.

“Johne, ako ti nije problem, posudi miauto.”

“Jesi li siguran da si sposoban zavo`nju? Kamo ideš?”

“Idem nazad na mjesto iskopa. Moramnešto uèiniti. Pretpostavljam da je policijazavršila sa njuškanjem unaokolo?”

“Da, završili su s istragom. Idem stobom. Nema šanse da te pustim samogatamo.”

John je bio uporan, no ja sam mu dao doznanja da se radi o neèemu što moram samuèiniti. Primio sam ga rukama èvrsto zaramena i pogledao ga duboko u njegovejantarske oèi.

“Radi se o neèemu što moram sam uèi-niti, prijatelju. Zahvaljujem ti na brizi, nosa mnom æe sve biti u redu. Zapravo, sadase osjeæam bolje nego sam se ikada prijeosjeæao.”

Pogledao me. Moj ga je pogled sigurnouvjerio buduæi da je klimnuo glavom ipruìo mi kljuèeve. Odvezao sam se doFensa, nazad na mjesto gdje su Paul i Ianubijeni. Bilo je to najudaljenije od svih

mjesta. Samo bi se vrane tamo okupljale.Gakale su poput opsjednutih duhova naveèernjem vjetru. Bio sam sam na mjestu,ako se izuzme vrane, a one nisu obraæalepozornost na mene. Sumrak je vrijemeosamljenika.

Popeo sam se na zemljani nasip naonome mjesto na kojem mi se ukazala, namjesto na kojem su samo nekoliko noæiranije okrutno ubijena dvojica mojih prija-telja. Stajao sam tamo boreæi se s osjeæaji-ma. Kiša, èija je hladnoæa dopirala dokosti, poèela je padati. Para iz mojih ustaizdigne se u zrak, a moje srce se ponovnosteè.

Kleknuo sam pred mjesto na kojem jenaðen kostur davno ubijenog djeteta i izre-kao molitvu kojim god bogovima koji suslušali.

“Otpusti svoju mr`nju! Razveì te lancekoji te veù za ovaj svijet, jer ti ne pripadašovdje,” rekao sam uzdrmanog samopouz-danja. “Doði mi, osjeti bol koji dijelim stobom, okusi suze koje lijem za tebe.”

Tada se iznenada ispred mene pojaviista ona utvara koju sam ranije vidio. Bilaje to prikaza sjene koja je lebdjela odmahiznad tla. Jedva da sam mogao nazrijetiobrise njezina lica. No, njeni su osjeæajibili tako oèiti i tako jaki da sam znao nje-zinu pravu namjeru.

26VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

“Znam tko si,” rekao sam dok je stajalaraširenih ruku kao da mi daje dobrodošli-cu za povratak kuæi. “Pozdravljam te,majko. Pozdravljam te na istom ovomemjestu na kojem sam umro prije dvijetisuæe godina. Mnogo sam puta otadaprošao Kotaèem Dharme. Tisuæe ìvotnihvjekova izblijedjeli su iz sjeæanja, no ipakpoznajem tvoj dodir.”

Njezino lice postade jasnije, a tuga,duboka tuga bijaše joj urezana u kutoveoèiju. Ruka mi se tresla od osjeæaja doksam posezao prema njoj.

“Zašto? Zašto si ubila moje prijatelje?”Kratko me je pogledala, a zatim poloìla

dlanove na srce kao da se isprièava.Zatvorio sam oèi i obrisao suze koje su slo-bodno tekle niz moje lice.

“Molim te, majko, prijeði na onu stra-nu! Vrijeme djelovanja s osvetnièkimsrcem odavno je prošlo. Ja te volim i èliobih te vidjeti u sljedeæem ìvotu, zato temolim da se oslobodiš ovoga svijeta. Nemapotrebe da ostaješ ovdje.”

Tada sam izvadio svoj dèpni noìæ injime zarezao dlan svoje lijeve ruke i isti-snuo krvi na zemlju.

“U ime moje ljubavi i vlastitom krvlju,pitam one koji hoæe slušati da joj se smilu-ju i da joj daju konaèni mir.”

Bijesni se ogorèeni vjetar podiè niot-kuda i obavi me. Po prvi sam put osjetiopotpuni pro`diruæi drhtaj duše. Unutarzavijajuæeg vjetra èuo sam šapat koji sedizao na krilima noænog zraka. Odjekivaoje duboko unutar ponora moje duše.

“Hvala.”Glas je bio njeàn, jedva èujan, no èuo

se. Opustio sam šaku i èekao da bol odjez-di iz moga sjeæanja. Iako èudnovat, bio jeto utješan osjeæaj, jer mi je dao do znanjada ne sanjam. Ona je otišla. Duh koji jebila moja majka, prije dvije tisuæe godina,otišao je. Uspio sam u oslobaðanju njezinaduha s ovoga svijeta. Bio sam emocionalnoiscrpljen. Kad sam sjeo u blato jedva dasam se mogao micati. Poèeo sam oplakiva-ti tugu staru stotine ìvotnih vjekova.Iako je smrt samo prolaz prema novompoèetku, mnogi ugarci sjeæanja na prošleìvote još uvijek su duboko unutar našeduše. Dajte si vremena, sjedite na miru iu tami slušajte njihovu jeku.

27

VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

Iain Darby:

NNositositelel jjPrijevod: Tatjana Ivegeš-Wilhelm

Naš veæ stari znanac, Škot Iain Darby([email protected]), poslao nam je nekolikonovih prièa. Evo jedne koja istina podsjeæa naneke tuðe stvari, ali, hej… velikih ideja nemamnogo, ne?

Sjedio je u èekaonici. Sterilnoj bijelojsobi u prljavom svijetu. Èekajuæi na

red, èekajuæi da ga inficiraju. Èetvero dru-gih je bilo u sobi. Izbjegavao je njihovepoglede, oni su izbjegavali njegove. Sramaje bilo dovoljno i bez da ga se poveæa dijel-jenjem. Uz to, mo`da æe morati ubiti jed-nog od njih prije kraja dana. Bolje je daostanu stranci. Svu je pa`nju usredotoèiona bijeli zid ispred sebe, traèæi nesavrše-nost za koju je znao da neæe biti tamo. Ièekao je.

Nikada nije oèekivao da æe potonutiovako nisko. Mislio je kako æe njegovasnaga biti dovoljna da se snaðe u svijetu.Ali, esperi su sve promijenili. @ivio je u svi-jetu kojim je vladala snaga uma, a ne snagamišiæa. Duboko u sebi je ùdio za jedno-stavnijim danima, kao da su takvi ikadapostojali.

“Nositelj 25, javite se, molim, u sobu zasastanke 4.” Glas recepcionista je biosavršen i melodièan, dopiruæi iz zvuènikasmještenog visoko u kutu sobe, bez tragadistorzije. Glave ostalih su se malo podigledok je ustajao, znak nositelja utisnut ipreko obrva, znatièljni da vide koji odnjihovih brojeva je prvi prozvan. Ne gle-dajuæi u njih napustio je èekaonicu i pola-ko krenuo kratkim hodnikom do sobe zasastanke broj èetiri. Na trenutak je zastaopred vratima, ohrabrujuæi se da uðe, azatim, nakon zadnjeg dubokog udaha, bioje unutra.

Sobom je dominirao vid-ekran koji jepokrivao cijelu duìnu suprotnog zida,prikazujuæi lice prekrasne ène, pet putaveæe od stvarnog. Vedro mu se smiješilo.“Dobrodošli, Nositelju 25. Molim ubacite

Vašu identifikacijsku karticu u terminal.”Samostojeæi crni kompjuterski terminal

je èekao poput strpljivog psa s njegove lije-ve strane. Trenutak kasnije, ureðaj jepovratio svoj elektronski obrok, a on jespremio karticu u dèp. Lice na ekranumu je upuæivalo široki osmjeh. “Pet tisuæakredita je dodano na Vaš raèun, uz primje-nu svih uobièajenih rokova i uvjeta.”

Klimnuo je, iako je znao kako lice nijebilo stvarno. “Razumijem,” rekao je zadobrobit vrpce za koju je znao da snimarazgovor.

“Molim, lezite na kauè.”Uèinio je kako mu je reèeno. “Opustite se i ispraznite um od svih

misli.” Svjetla u sobi su se prigušila dok jelik na ekranu lagano blijedio, da bi gazamijenila scena ìtnog polja, s tihim vje-trom koji lagano njiše zlaæane stabljikeispod kristalno plavog neba. Kada bi htio,esper bi te mogao srediti uvijek, u bilokojem trenutku nepa`nje, ali infekcija jebila lakša kada je um miran, a vrtlog misliminimalan. Ignorirao je scenu na ekranu izatvorio oèi, umirujuæi se, pokušavajuæizaboraviti da za slijedeæih par trenutaka iza slijedeæa dvadeset i èetiri sata njegovìvot neæe biti njegov vlastiti, veæ æe pripa-dati nekom drugom, nekome tko leì nadrugom kauèu u drugoj sobi u zgradi.

“Stapanje dovršeno.”@enski glas mu seoglasio u glavi. Kvragu. @ena. Nije bio raz-matrao moguænost da æe to biti èna; tre-bao se sjetiti da ugovoru doda amandmankojim specificira da æe biti domaæin samomuškarcima.

“Kakvo staromodno razmišljanje”,rekao je glas. “Baš me zanima zašto.”Osjetio je kako pretraùje njegova sjeæanja.Slika majke mu je ispunila glavu, a zatimDijana. Prekrasna, omraèna Dijana.

“Ah, sad znam “, rekao je glas. I znala je.U jednom ga je trenutku potpuno ogolila.Bila svjesna svega što ga je èinilo, svega štoje ikada uèinio. Mislima su mu bljeskalasjeæanja na sluènje u kolonijama na udal-jenim svjetovima. Brutalna borba prsa uprsa, uništenje pobunjenièkih gradova,egzekucije. Rat. Jedina arena u kojoj je

28VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

briljirao. “Bio si dobar izbor”, rekao jeglas. “Sumnjam da æe moj protivnik bitiiste sreæe. A sada, nestani.”

Osjetio je kako mu um pada, unatrag ipopreko i dolje, sve dublje i dublje, doknije završio u nekom malom mraènomkutu, samo promatraè, gledajuæi kroz oèikoje više nisu bile njegove.

Njegovo se tijelo ustalo s kauèa i okre-nulo prema vid-ekranu. “Stapanje dovrše-no. Potpuna kontrola uspostavljena.Ugovorno vrijeme poèinje sada.” Vlastitiglas mu je zvuèao èudno, kao da je tuð. “Ijeste”, rekao je.

On/ona je brzo prešao sobu i izašao krozdruga vrata. U susjednoj sobi je leàlaèna, zatvorenih oèiju, smirenog lica i bla-gog disanja. Njeno tijelo æe ostati ovdje,pod budnom pa`njom èuvara, sve dok senjen um ne vrati u nj. Bila je sredovjeèna iru`na, a naborano lice joj je uokvirivalatanka sijeda kosa. Osjetio je kako u njemuraste mr`nja, mr`nja i odvratnost. “Oh,stvarno”, rekao je glas. On/ona je prišaoprema tijelu, te rukama povukao zatvaraèna hlaèama. Ne, vrisnuo je. Unajmljen samda ubijam, a ne da budem igraèka za zado-voljavanje.

“Biti æeš što god ja poèlim”, rekao jeglas. Kroz prozore svojih oèiju je vidiokako mu se ruka obavija oko nabreklogpenisa, prestravljeno ju je gledao kako seèstoko pomièe po ukruæenom udu, svedok mlaz sjemena nije štrcnuo po tijelu nakauèu.

On/ona je duboko disao. “Vrlo okrepl-jujuæe “, rekao je njegov glas.

U svojoj glavi, poèeo je vrištati.“Kraj komunikacije”, mirno je rekao

glas.I tada je bio sasvim sam. Mislio je na

bijeli zid u èekaonici. Savršeni besprije-korni bijeli zid. Misli na bijeli zid, bijelizid, bijeli zid.

Potpuno nesvjestan nositeljevih misli,on/ona je otišao pronaæi protivnika.

Znak nositelja je bio na njegovom èelu iljudi pored kojih je prolazio prometnimulicama su ustrašeno odvraæali poglede.On/ona je danas bio iznad svih zakona i

privlaèenje pa`nje inficiranog nositelja jeznaèilo prizivanje nevolja. Nekoliko pro-laznika je potajno napravilo znak roga,kako bi se zaštitili od uroka. Iako su esperibili s njima veæ dvije generacije, manjakrazumijevanja njihove prirode i strah kojisu širili je natjerao normove da spas potraèu praznovjerjima kojima su i njihovi precibili podlo`ni. Kada su se po prvi put poja-vili, ti genetski lupeì koji su se mogli pre-bacivati u tuðe umove, stvarali su kaos. Alinjihova uspavana tijela su bila ranjiva i bilisu uništavani, a kako nikada nisu èiniliviše od pet posto populacije, nisu mogliriskirati èak i tih nekoliko `rtava.Konaèno, postignut je sporazum koji jekroz godine postao formaliziran u današn-ji ugovorni sustav. Tijela su dogovornopreuzimana, ìvoti iznajmljivani na dan,èuvari su pazili na uspavana tijela espera.Oni su dobro plaæali, ali krajnje poniènjeprogonstva unutar vlastitog tijela i gledan-ja kako se ono rabi i zlorabi je privlaèilosamo otpatke društva. Beznadne tipove,ljude poput njega, povratnike iz beskori-snog rata u besadràjnu buduænost, kurvekoje nisu vidjeli razliku u naèinu na koji seprodaju, narkomane, oèajnike i proklete.

Èak i ovom sloju društva je postojalakakva-takva hijerarhija. I on je bio navrhu. Nanositelj Smrti. Espere je smrtfascinirala. Od cijelog èovjeèanstva, jedinosu oni mogli iskusiti smrt više od jednogputa. Prireðivali bi borbe izmeðu svojihdomaæina, uìvajuæi u uzbuðenju lova,eksploziji adrenalina u bici, slatkom vesel-ju straha. Iskusili bi strast pobjede iliuàsan neuspjeh smrti; sve za pet tisuæakredita na dan.

@ena ga je odvela u Luèki okrug,podruèje koje vrvi emigrantima iz udalje-nih svjetova, gdje se mogu èuti rijeèi izdesetak razlièitih jezika, kako uzvikivanenadglasuju buku proèišèivaèa okoliša kojiiznad njih filtrira i recilkulira zrak. Sada jestajao u prepunom baru, a ispred njega senalazilo nepoznato piæe. Dok je on/onaprinosio èašu ustima, nadao se da je njensadràj èisto alkoholni. Bijeli zid je nestaoi sada je bio suoèen sa zidom brige. Esperi

29

VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

su bili u stanju uraditi bilo što. Mogli ura-diti bilo što zato što ih jednostavno nijebila briga – a zašto bi i brinuli? Neæe nji-hova tijela biti upropaštena. Nakon što jeposljednji put nosio, morao je provesti trimjeseca u gipsu. To ga je koštalo skorocijele zarade. Ovaj put se pobrinuo dazdravstveno osiguranje bude ukljuèeno uugovor.

Do sada je nosio tri puta, kunuæi se daæe svaki put ujedno biti i posljednji, ali jesvaki put oèajnièki trebao još kredita. Iako je nauèio i jednu stvar o esperima, biloje to da su bili potpuno ludi. Svaki putkada bi uzeli domaæina, oni ne samo da supreuzimali tijelo, veæ i svako prljavo malosjeæanje. Bili su optereæeni emocionalnimteretom desetaka ìvota. To ih je èiniloludima.

“Rekao sam ti da se pomakneš, malièovjeèe.” Bio je to njegov glas. Tih, prije-teæi. On/ona je èlio više prostora za šan-kom, ali jedan gost nije imao namjerupokoriti se. Daleko do toga da je biomalen; bio je ogroman. Ogroman i pijan inimalo zastrašen znakom nositelja prednjim. Rabeæi vještine svojeg nositelja, nje-gova/njena ruka je munjevito krenulaprema muškarèevoj glavi, dva ukruæenaprsta ciljajuæi u oèi. Kako je ovaj instink-tivno povukao glavu unatrag, razotkrio jedušnik i njegova/njezina druga ruka ga jepodmuklo udarila po njemu. Èovjek sepresavio od bola, a on/ona ga je nastavioudarati nogama, tako dugo dok ovaj nijeostao leàti nepomièno na podu.

On/ona se nasmiješio i naruèio još jednopiæe. Tijelo æe ostati na podu sve dok nosi-telj ne ode. Nitko neæe pozvati lokalnesnage reda. Odavno se odustalo od pokuša-ja da se ustanovi tko je kriv za takve zloèi-ne: domaæin ili infekcija.

Sat kasnije, nalazio se u heroinskombaru. Što zbog droga, a što zbog alkohola,njegovo tijelo neæe biti sposobno za borbu,bez obzira tko ga kontrolira. Mo`da seèna nije namjeravala boriti; mo`da jetraìla iskustvo smrti. Ali bila je govorila o

protivniku. Mo`da je jednostavno bilaglupa. Ako je tako, onda æe oboje iskusitismrt, ali ju on neæe preìvjeti.

Konaèno, on/ona je stajao sam u ulièici.“Nastavak komunikacije”, rekao je glas

u njegovoj glavi.Vrtlog droga ga je udario istog trena i

misli su mu se izokrenule.“Dobro, zar ne?” rekla je. Ugovoren sam kao nanositelj smrti, ljutito

je mislio, ti zlorabiš ugovor. Zlorabiš mene.“O, ne. Samo sam ispunjavala vrijeme,

tako da se stvari mogu valjano prirediti. Isada je sve na mjestu.”

U vidno polje mu je ušla osoba. Crnaèna, visoka i prekrasna. Dijana.

“Ova te je jednom izdala, sjeæaš se?Naravno da se sjeæaš. Tada si ju èlio ubiti.Sada moèš. Sada i hoæeš.” On/ona je izvu-kao dugaèak no` iz korica u èizmi.

Ne-e-e-e. On/ona je krenuo naprijed i Dijanin lik

mu je potpuno ispunio vidno polje, s jasnovidljivim znakom nositelja na èelu.On/ona je zareào i spojili su se u zamuæe-noj smjesi mesa i èelika.

Probudio se na kauèu za oporavak u jed-noj od soba za sastanke. Pretraìo je svojumu i nije našao ni traga od ène. Otišla je.Krupne suze su mu se kotrljale niz obraze.Dijana ga je bila izdala i jednom, na trenu-tak, poèlio ju je ubiti. Zato ju je ostavio,njegova ljubav prema njoj je bila veæa odmr`nje.

“Ah, kako je to dirljivo.” Glas je biomuški, urban i sofisticiran. I bio je u nje-govoj glavi.

Ne, pomislio je, ugovor je ispunjen.Ispunjen.

“Ugovor je bio na dvadeset i èetiri sata,Nositelju 25. Moja prijateljica mi kaèkako si veoma zahvalan domaæin.Meðutim, svega nekoliko sati ostalo natvom ugovoru, pa moramo poùriti.Posjetiti æemo tvoju majku. Zar to neæebiti zabavno?”

Nositelj 25 poèinje vrištati.“Kraj komunikacije.”

30VIA GALACTICA 14

VIA GALACTICA 14

31

VIA GALACTICA 14SADR@AJ

Davor Banoviæ: noSF #14 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .2Tatjana Ivegeš-Wilhelm: POUL ANDERSON . . . . . . . . . . . . . . . . . .3@arko Mileniæ: IZDAVAÈKI PODUHVAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4

Kevin L. Donihe: PREUZIMANJE VELERAÈUNALA . . . . . . . . .6Shawn James: MAWALLACE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .8Christian Westerlund: JESEN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9Myth Spinner: KRVNI EKPERIMENT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .10C. C. Parker: CRTE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .14Michael Haulica: NEVERLY HILLS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .16Kenny Love: SPAVATI SE U@ASAVAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .19Lloyd Michael Lohr: DUH SA STARE RIMSKE CESTE . . . . . . .23Ian Darby: NOSITELJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .28

Documents

VIAGALACTICA 14 - via.pondi.hrvia.pondi.hr/novibroj/vg14.pdf · Poul Anderson pre-minuo je od raka 31. srpnja 2001. godine u 74-oj godini `ivota, nakon teških mjesec dana u bolnici