www.volkswagen.hr BROJ 24 / 12. 2017.

Vincent Hrvatski Bulli koji je proputovao cijelu Europu bez ijednog kvara.HR ljubitelji Bullija Fascinirani su struganjem asfalta, a njihovi kombiji živi su show gdje god se pojave.

Volkswagen Magazin

ISSN

184

9-81

24

SPECIJAL VOLKSWAGEN BULLI

BULLI.

www.vw-gospodarska-vozila.hr

Kombinirana potrošnja goriva od 6,1 do 9,2 l/100km; kombinirana vrijednost specifične emisije CO2 od 158 do 212 g/km. Na slici je prikazana dodatna oprema raspoloživa uz nadoplatu. Slika je simbolična.

Multivan. S mnogobrojnim sustavima potpore za vozača.Ne morate birati između užitka u vožnji i opuštenosti. Doživite oboje. Multivan po želji može biti opremljen mnoštvom inovativnih sustava potpore za vozača kao primjerice multikolizijskom kočnicom i potporom pri kočenju koje izravno reagiraju u slučaju nužde. Potpora za kretanje uzbrdo i sustav prepoznavanja umora omogućuju povrh toga posebno ugodnu vožnju. Opcijski možete uživati i u prednostima inteligentnih pomagača kao što su automatska regulacija razmaka ACC, koja će vam omogućiti da na svoje odredište stignete opušteni.

Multivan. Svestran, baš kao i vaš stil življenja.

Avantura nikad nije bila zabavnija.

3

BULLI SPECIJAL. ROđENdANSKI PARtywww.vw-gospodarska-vozila.hr

Kombinirana potrošnja goriva od 6,1 do 9,2 l/100km; kombinirana vrijednost specifične emisije CO2 od 158 do 212 g/km. Na slici je prikazana dodatna oprema raspoloživa uz nadoplatu. Slika je simbolična.

Multivan. S mnogobrojnim sustavima potpore za vozača.Ne morate birati između užitka u vožnji i opuštenosti. Doživite oboje. Multivan po želji može biti opremljen mnoštvom inovativnih sustava potpore za vozača kao primjerice multikolizijskom kočnicom i potporom pri kočenju koje izravno reagiraju u slučaju nužde. Potpora za kretanje uzbrdo i sustav prepoznavanja umora omogućuju povrh toga posebno ugodnu vožnju. Opcijski možete uživati i u prednostima inteligentnih pomagača kao što su automatska regulacija razmaka ACC, koja će vam omogućiti da na svoje odredište stignete opušteni.

Multivan. Svestran, baš kao i vaš stil življenja.

Avantura nikad nije bila zabavnija. Volkswagen Hrvatska je proslavila sedamdeseti rođendan modela koji je obilježio

cijelu jednu eru ovog njemačkog proizvođača. Pogledajte kako smo se proveli, ali i što nam je Bulli poručio...

Vaš Bulli

Sedam desetljeća i šest generacija kasnije Transporter ne prestaje privlačiti nove kupce i poklonike.

"Život počinje u sedamdesetoj! A i starost je samo stanje duha. Izmjenjuju se ljudi, svijet se okreće, ali ja sam

uvijek tu kao glavni pokretač svakog posla i dobre zabave već generacijama. Gradilište ili Woodstock, sa mnom je

uvijek dobro!

Život sam počeo na običnoj salveti. Moj tata Ben Pon uočio je praktično vozilo u krugu tvornice u Wolfsburgu kojim su radnici prevozili palete. Časkom me nacrtao,

pokazao inženjerima u Wolfsburgu, oni su se oduševili, pa me izradili, pa testirali, zatim sam dobio dva stakla da budem aerodinamičniji, pa golemi znak na nosu, pouz-dane Bubine motore i mehaniku koja je mogla ponijeti 750 kg, pa zatim i 1000 kg. Bio sam pravi junak nakon Drugog svjetskog rata gradeći gospodarstvo. S vremenom

je rasla i moja nosivost, a i broj verzija.

Svestranost sam pokazao jer sam bio sve što treba - od kamiončića do kampera, bio sam i luksuzni bus s

otvorenim krovom i čak 23 prozora. Svijet se okretao sve brže, prolazili su ljudi i ratovi, ja sam uvijek bio tu. Hipiji su me učinili megapopularnim. Bio sam u prvom redu na

Woodstocku. Na svakom kontinentu. U mnogim film-ovima. Moj su nos i znak bili simbol mira. Moj je život sadržan u šest generacija koje imaju puno zajedničkog:

pouzdanost, jednostavnost, kvaliteta, otpornost na teret, ekonomičnost i, iznad svega, trajnost po kojoj sam pre-

poznat kao najbolji partner za užitak i posao.

Dizajn se mijenjao prateći vremena i ljude koje sam vozio. Pretvorio sam se u T2 još šezdesetih i dobio panoramsko prednje staklo. Onda su me pretvorili u multipraktičnu i neuništivu ciglu, a s generacijom T4 u kralja ponude

prostora.

Kada sam postao T5 oduševio sam izradom, kvalitetom, dinamikom, dizajnom i dugih sam se 15 godina s lakoćom hrvao s konkurencijom. Radna ili luksuzna varijanta, ja sam, Bulli, uvijek najbolji u onome što radim. Novi T6 samo je nastavak toga, automobil koji je sve te uspješne

godine utjelovio u novom, boljem, još sigurnijem izdanju.

Iako mi je 70 na leđima, to je samo broj svjećica na torti. Potrebno je puno više vremena da se postane mlad. Još uvijek krojim trendove, ljudi u meni žive i rade, glavna sam njuška na društvenim mrežama, cijene me puno više od novca i prolaznih stvari. Okupljam najvjerniju

publiku i moji fanovi posebni su ljudi. Legende.

Baš kao i ti."

Sretan ti rođendan!

4BULLI SPECIJAL. HR LJUBItELJI BULLIJA

Lovw life ekipa.Fascinirani su struganjem asfalta, njihovi kombiji živi su show gdje god se pojave. No prave poante “zabijanja u pod” zapravo ni nema, osim što to izgleda jako cool. Priča o njima je priča o lowridingu koji potječe iz SAD-a, gdje su se auti prerađivali i pokrenuli jedan pravi lifestyle pokret. Tekst Branimir Tomurad Foto Petar Santini

5

>> Važno je da se auto složi, brzo i kvalitetno, da je tehnički ispravan te propisno “zabijen u pod”. <<

Josip Nekić zvan Giugiaro prvi je na redu kada dečke treba organizirati. Poznat je po svrabu u dlanovima i čitanju oglasnika, jer njega kombiji rijetko zaobilaze. Godišnje ih

kupi desetak, ali manje ih proda. Skupljanje u sti-lu hrčka nije samo njemu svojstveno. Vozi krema-sti Bulli T2b koji čak ima i ime - Vjeko. No nije ni izbliza nizak kao kombi Pere Močiboba, pravim imenom Marija Kovačića. On je lik zlatnih ruku, glavni za tehniku. Zračni jastuci, pneumatski ci-lindri, ventili te sve što kombije može privući bli-že zemlji, njegova su uska specijalnost. Imao je i svojih pet minuta slave na Facebooku diljem svi-jeta - snimljen je s policajcem koji kleči i mjeri vi-sinu VW Bube koju ste mogli vidjeti na zagrebač-kom Autoshowu prošle godine. Je li potrebno reći

da su brojne donacije pokrile visinu kazne? Jasno, dečki su u Hrvatskoj 100 posto legalni. Redom obiteljski ljudi koji se već godinama nalaze, voze se zajedno, slažu aute i uživaju u hobiju.

Krešimir Lončar bavi se nekretninama. Valjda zato vozi najvišu verziju Bullija, tzv. “hightop”, poznat i kao “snowtop”. Uvijek kupi nekretninu, auto koji negdje stoji, a zatim prođe sito i rešeto da ga stavi na cestu. Kombi starog roletara u rijet-koj povišenoj verziji nije cool, i to sve dok se ne spusti niže podu. Ponosno nosi svoju hrđu, patinu i ožiljke. Na njemu se stalno nešto radi, tek je pro-vozao nedavno. Osim njega uživa i u T3 Westfaliji koje nema na slici. “Jednostavno još nije dovolj-no spuštena”, dobacuje Mario smijući se. Demian je vrlo samozatajan. Njegovo pravo ime velika je

Tata Siniša i njegov sinčić dijele istu strast - ljubav prema vožnji u Kombiju i poziranju kada god vide objektiv.

Lovw life ekipa ima svoje logotipove, štoseve i zezanciju, pa kad pogledate detalje, upoznat ćete ih malo bolje.

6BULLI SPECIJAL. HR LJUBItELJI BULLIJA

7

VOZAČI BULLIJA.tajna. Siva eminencija Lovw lifea vozi dvobojni T1 panel s velikim natpisom. Minter, auto koji je slo-žen do zadnjeg vijka, uglavnom prevozi njegove pse u stražnjem dijelu. Siniša je Demianova sušta suprotnost. Kada vidi objektiv, složi “osmijeh broj 16”, narihta se i pozira s autom. Nemoguće je li-stati galerije s Wertherseea i ne vidjeti T1 kami-ončić s crvenom ceradom barem 10 puta. Auto je pravi lovac na poglede, živi dokaz da je Bulli bru-talno cool, iako je život počeo kao radni auto.

Dečke možete pronaći na Facebooku kao Lovw life. Ako imate Bulli, bojite se ležećih policajaca i rupa te volite opušteni lowriderski stil, pravo je čudo da već niste na ovoj fotki!

Mario je spretne ruke i glavni pokretač inovacija i prerada Bullija u ekipi - poznat je i po tome da je vrlo strog glede visine od tla.

Obitelj VinkovićBulli T1Tanja, Robert, Lina i Ivan čine obitelj Vinković, jednu od najredovitijih na sceni ljubitelja Bulija. Robert je Bulli T1 kupio u vrijeme dok još nisu bili popularni samo zato jer je oduvijek želio T1, a cijela obitelj uskoči u njega i putuje po susretima po Hrvatskoj. Samo su rijetki vidjeli Roberta u Bulliju samog, i to uglavnom kada ga isprobava. Jasno, osim redovnog održavanja, ovaj je Bulli više od desetljeća suputnik za bezbrižna putovanja.

Fredi i Filip BudenVW T2bPriča o ocu i sinu koji uživaju u istom hob-iju ne bi bila moguća da djed davnih 70-ih nije kupio narančasto-bijeli Bulli koji Filip i Fredi i dan-danas brižno čuvaju, redovito registriraju i voze. Filip je predsjednik VW Buba kluba Zagreb koji okuplja brojne vlasnike Bullija na druženjima i susretima. Da stvar bude bolja, u garaži je još jedan zanimljiv Bulli T2, potpuno opremljen za kampiranje. Otac i sin, dva Bullija. Bolje ne može.

Slaven HorvatBulli T2aNeobični Vinkovčanin osebujan je lik zlat-nih ruku. Što oko vidi, ruka napravi, pa je tako autor minijaturnog Bullija na pedale, mnogih restauracija, ali je i čest sudionik na susretima. Iako ga znaju po zelenom Bulliju, u garaži krije još i bijeli putnički T3 Syncro kojim se vozi i ondje gdje nema putova, a pritom prijatelje s Facebooka razveseljava fotkama iz skrivenih kutaka Hrvatske.

Maja i TiborBulli T3 kamperMaja i Tibor posvuda se voze Bullijem, a preradili su ga za kampriranje vlastitim spretnim rukama. Najbolji je dokaz da se uz mali budžet, malo mašte i volju može napraviti originalan i pouzdan auto za putovanja. Unutrašnjost je posebno zanimljiva - iako su originalni kamperi fenomenalni, po putu ćete najviše sretati ljude upravo s ovakvim, po mjeri skro-jenim Bullijima.

Robert i Elvin PišmahtBulli T2 - blizanciUvijek je zanimljivo sresti dva brata blizanca koji voze (osim boje) potpuno jednake Bullije. Jedan datira iz 1973., drugi iz 1978. godine i već su dugo pouzdani i privlačni alati za uživanje u putovanjima s ekipom iz VW Buba kluba Zagreb. Uložili su mnogo truda slažući ih zapravo od nule, što se osobito vidi po unutrašnjostima koje su prilagođene za putovanja i uživanje negdje daleko od doma.

Teddy LeeBulli T2Dugo je želio nabaviti stari VW Kombić i urediti ga po svom guštu, malo putovati, skrenuti s autoceste, pa zatim na bijeli put... Nastaviti tamo gdje cesta prestaje, boraviti u prirodi (kao mali bio je planinar i izviđač dugo godina). Naravno, koliko slobodno vrijeme i financije dopuštaju živjeti, taj neki sve popularniji #vanlife stil. Jednostavno sjedne u kombi, onako visok i udoban... Cijeli svijet mu se uspori, a pred-nja šajba pretvori u filmskoplatno - prava uživancija za jednog umjetničkog tipa.

U vremenima nakon krize kada se novac doživljava kao topljiva roba, ulaganje u nešto što se ne može ponovo napraviti, proizvesti, naštampati i lažirati, ljudima

se čini - najpametnijim. Jedna od prvih limenih le-gendi čije su cijene podivljale, bio je upravo - Bulli. Hobi koji ga okružuje strogo je reguliran što tome uvelike pomaže - ljubitelji imaju kompleksna i vrlo stroga pravila sređivanja, dijelovi se proizvode na svim kontinentima, tehnički zapisi i arhive su nje-mački precizne i točno se zna što je i koliko točno ri-jetkost, a možete točno predvidjeti hoćete li i koliki “baja” biti kupnjom baš određenog modela. Susreti su česti, sjajno organizirani te vrlo posjećeni. Bulli je institucija koju štuju i slave najbolji cestovni nomadi. Zna ga popraviti svatko s odvijačem i ključem 10/13 i 17/19.

Bulli i “sebić” ne idu zajedno.Do prije desetak godina, ako biste se zaustavili neg-

dje u Bulliju, prilazili su vam stari hipiji, poneki ži-vopisni djedica i simpatični mladi. Redom zanimlji-ve persone prepune dobrih priča. Sada vam prilaze hipsteri sa selfie stickovima, prođu kraj vas i slikaju se s Bullijem. Koma. Da Bulli umjesto retrovizora

Zašto Bulli toliko vrijedi?Nemojte reći da je skup, a niti da su

kupci ludi što plaćaju tro-

znamenkaste svote za

simpatični kombi iz 1960-

ih jer dok razmišljate o njihovoj ludosti, ne

vidite da oni ne kupuju lim već nešto sasvim

drugo. Tekst Branimir

Tomurad

8BULLI SPECIJAL. VRIJEdNOSt BULLIJA

ima ruke, nategnuo bi ih za uši. Bulli je lik iz vremena kada se ljudima prilazilo uz “dobar dan, kako ste?” i pružao im se fotoaparat u ruku za nezaboravnu us-pomenu lišenu “selfiestickovskog” egoizma. Bulli i “sebić” ne idu zajedno. Ideš, staneš, popričaš s ljudi-ma, nekome pružiš ruku, zauzvrat dobiješ uspome-nu. Tako to funkcionira, daješ da bi dobio. Društvene mreže samo su dodatno poslužile Bulliju koji je ponovo dokazao da je jači od trendova. Cijeli novi pokret cestovnih nomada krije se pod hashta-gom #vanlife, koji je pokrenuo upravo Bulli prije pet godina. Još od Vijetnamskog rata čudni bradonje u Bullijima kruže skrovitim cestama Amerike te žive hi-pijevski san. Oni nemaju Instagram, ali za njih se zna. Ako ste dovoljno duboko u forumskim prijateljstvi-ma, vidjeli ste ih. Ako ih ne možete pronaći, budite uporniji. Oni su u kucima slika sa susreta, likovi o ko-jima se forum raspriča čim ih se spomene, ali nemaju forumski nick, adresu i broj telefona. Kao dobri du-hovi, pojave se i - nestanu.

Putujuća svjetska #vanlife ekipa.Živi dokaz da je Bullijeva cijena rezultat nečeg ve-

ćeg je vrijednost modela T3. Do prije nekoliko godi-na nimalo seksi pouzdana kutija za cipele bila je tek

9

Zašto Bulli toliko vrijedi?alat. Danas je predmet želja, osobito ako je neka cool verzija. T3 Syncro je prvi Bulli s pogonom 4x4, omiljena kuća putuju-će svjetske #vanlife ekipe. I živi dokaz da je recept pouzdanog, jednostavnog sluge naprosto kad-tad morao roditi legendu. Zna se da se Bulli cijeni kao zlato i privlači pažnju kao filmska zvijezda. Znate li zašto ljudi toliko puno plaćaju?

Svi koji su razmišljali o tome došli su do istog zaključka - Bulli je prozor kroz koji svijet izgleda tako dobro da je prema njemu novac tek prolazna stavka na putu do ispunjenja snova. Stoga se pred Bullijem iz oglasa novac čini tek šakom papira, što za-pravo i jest. Još novca možeš zaraditi, ali još jednom pronaći cool priliku za Bulli u oglasu, možda više nikada!

Nije skup jer je oldtimer već...Ili, drukčije rečeno, ljudi su gledanjem ljeskavih melanko-

ličnih fotografija putovanja postali željni upravo onoga što im najviše nedostaje - osjećaja da rade kako bi živjeli, a ne da žive kako bi radili.

Danas je hashtag #vanlife, inače nastao kao zezancija na Tu-pacov #thuglife, zakvačen na dva milijuna objava koje promiču novu životnu filozofiju, odnosno ljepotu održivog života na ko-tačima. Bulli ima svoje knjige, kuharice, ljude i urbane legen-de. Nije Bulli papreno skup jer je oldtimer. Bulli je skupocjen jer vlasniku u život donosi sve ono po čemu puna šaka novca izgleda potpuno, ali potpuno jadno i bezvrijedno.

10

Nisam nikad toliko volio Bubu. To je bio jeftini auto koji je bio ulaznica na susrete, trebao sam nešto old school, a prije desetak godina to je bilo najjeftinije. Pokušao sam spavati u Bubi, izvadio bih stražnju klupu i poslužila je, no to nije bilo to. Naišao je T2b. Prodao sam užasnu sta-

ru Mantu, za točno onoliko love za koliko se prodavao T2b. Tada su bili jeftini, tek tisuću eura. Krenulo je sređivanje. Budžet je bio mali, sve je složeno s minimalnim ulogom i ispalo je bolje od očekivanja. Sam sam ga šarafio, sam lakirao. Sve ispred kuće. Bez strehe, bez garaže.

Probna vožnja je bila za Beograd, put na susret. Trošio je jako puno ulja, ali ni blizu koliko će potrošiti za put u Istanbul kasnije. Motor je bio umoran i uopće nije bio iz T2. Mihovil s foruma je imao ideju da bi-smo mogli jednom otići do Jordana, ali problem su granice i konflikti usput. Sve je to bilo u nekoj polušali, ali pogledao sam kartu i vidio da sigurno možemo do pola puta, a Istanbul je bio naš početak. Dva kom-bija, dvije ekipe, put pun užitka. Bio sam trtaroš. Motor je bio užasan, tada je gorivo najskuplje bilo u Turskoj i Grčkoj. Bilo je to 2011., a ni-smo slutili da je to tek početak. Mihovil, nadimkom Bule, imao je pro-blem. Raskapali su ga na granicama jer je imao crna stakla, a imao je i kvar. Završio je na dizalici na carinskom pregledu. Djeca su ga gađala kamenjem u Albaniji. Ma njega taj put nimalo nije štedio. A mi, nama su samo mahali. Pitali nas kamo idemo. Mi smo, odnosno Vincent, bili plavo-bijeli i svima, iz nekog razloga, simpatični. Možda zbog zavjesa?

Vincent je sređen za kampiranje. Originalni kamperi su skupi i rijet-ki, a upravo zbog toga nikome nije svejedno njima putovati i raubati ih. Veliki bijeli element koji izgleda kao kuhinja, što i jest, izradio sam sam. Prvo smo se služili kanistrima, koferima i koječim dok nismo shvati-li da nam baš to treba. S time su putovanja bila ugodnija, a toliko smo dobrih stvari skuhali da su nam u šali dobacivali da moramo napisati kuharicu. Sa mnom je uvijek Nives, najbolji suputnik na putovanjima s kojom dijelim lijepe trenutke. Ona ne može zamisliti ovaj auto u ogla-su, a ni ja nisam daleko od toga.

Sven Franić, Nives Radman i Vincent Overland malo govore, a puno putuju - ova je kratka priča nastala kada smo sjeli i zapisali sve što nam je Sven ispričao u samo

sat vremena... Tekst Branimir Tomurad & Sven Franić Foto Sven Franić

Vincent - hrvatski Bulli koji

je proputovao Europu.

11

BULLI SPECIJAL. EUROPA POd KOtAčIMA

Nikada nije zakašljao.Sljedeće putovanje je bilo samo pitanje vre-

mena. Od nekoliko motora s dvorišta složio sam jedan koji je dobar. Ispod podnice auta je spre-mište za dijelove - rezervna glava motora, ven-tili, ponešto mehanike, dizalica, alat i sve što ne želimo, ali moramo imati na putu. Zapravo, Vin-cent nikada nije ni zakazao ni zakašljao. Ja ču-jem zvukove, stajem, osluškujem svoju paranoju, dva sata gledam izvađene ležajeve kotača u ruci koji su potpuno ispravni te ponovo krećem dalje. Neke sam savjete preuzeo od Aleksandra s kojim sam išao na drugo putovanje na Baltik. Zovemo ga Kiri. On je majstor računice, planiranja rute i iskorištavanja svake lijepe ceste ili mjesta za sta-janku. Zapravo, od svakoga smo pokupili dobre navike.

Najlakše je putovati solo. Fleksibilan si i radiš što želiš. Nives, ja i Vincent smo nakon toga išli sami na sva putovanja, ali nas je stalno pratio strah što ako se nešto dogodi. Srećom, nikada se ništa nije dogodilo. Nikada nisam želio podizni krov, željeli smo izgledati kao obični kombi. To ima svoje prednosti kada poželiš spavati negdje na crnjaka. Izvrsne off-road sposobnosti znače da smo se mogli uvući onamo gdje nas nitko ne vidi.

Put je cilj, vrijeme je nevažno.Poanta je bila putovati uz mali budžet. Na sva-

kom putovanju Vincent je potrošio barem 50 posto više od nas, s time da smo izbjegavali au-toceste, izuzev Njemačke. Tek izvan autocesta spoznaš najljepše na putovanju. Osim toga, kom-biju je tako bilo najlakše. Doduše, na usponu na Pirineje bilo je gusto, odnosno rijetko. Mislim na zrak. Kada je rijedak, Vincent se lijeno vuče, ali dolazi do cilja. A ciljeva je bilo više nego što sam maštao kada sam sam samcat na dvorištu brusio golem auto čijim limenim površinama nije bilo kraja.

Spomenuli smo Istanbul i Baltik, odnosno Hel-sinki kao ciljeve, a bili smo još i u Portugalu, i to dvaput. Vozili smo do Normandije, Pariza, Nizo-zemske i Belgije. Izuzmemo li Otok i Skandina-viju, prošli smo cijelu Europu uzduž i poprijeko, ali cilj je ionako bio manje važan od puta. Pita-li bi me koliko mi treba “do tu i tu” i odgovor bi

12BULLI SPECIJAL. EUROPA POd KOtAčIMA

bio “mjesec dana”. Ali ljudi ne razumiju poantu. Nama je put cilj, vrijeme je apsolutno nevažno.

Sve smo bilježili okom kamere koju volimo no-siti sa sobom. Bila bi prava šteta da to ni s kime ne podijelimo, pa smo napravili stranicu na Fa-cebooku Vincent Overland, s pravim logom, spi-kom, skockali smo to baš po svom guštu. Tamo smo podijelili trenutke kojih je previše za jedan tekst, a često smo i na forumu Kombi dijelili svo-ja iskustva i crtice s putovanja. Da nešto moramo izdvojiti, neke anegdote, dobro bih se namučio da sve to isfiltriram. Zapravo, nitko vam to ne može ni ispričati. Kako da opišem izraz lica čo-vjeka koji je oduševljeno platio parking kada smo stali. U Provansi nam je neki tip skužio registra-cije, vozio je Ferrari iz 80-ih, stao i rekao da dođe-mo kod njega, da je vlasnik casina, da samo javi-mo ako što trebamo. Sve na hrvatskom, naravno. Nismo nikada otišli.

>> Lisabon, odnosno Cabo da Roca,

najzapadnija točka Europe, najudaljenije je mjesto na kojem je

Vincent bio. <<

Vincent pozira na plaži u Portugalu, u Normandiji, u Parizu... A vožnja na Grossglockneru? Ako se nikad ne popneš gore, kao da nisi ni putovao.

Prvo su se služili stolićima i kanistrima, ali Sven je izradio kuhinju koja je kao prava i u kojoj je skuhano dovoljno jela za cijelu jednu Kombi-kuharicu.

>> Put je cilj. Žurbe ne smije biti! <<

Znamenitosti usput savršene su za prigodno fotografiranje tako da Vincent ima zaista bogat album s avanturama.

Uživali smo u kulturama, ljudima, svijetu...

U Liegeu smo tražili i pronašli dućan s dijelovi-ma za Bube jer smo bili u problemu - bila je ponoć, adresu su nam “iskopali” preko Facebooka, a mi smo se nemalo iznenadili brojem kamiona ispred, kao i golišavim damama. Nije bilo strašno, samo nismo znali treba li nas biti strah ili da se samo opustimo. Na kraju je žena sišla s kata, vjerojatno gazdarica dućana, i poklonila nam brtve poklopaca ventila. Još su na autu.

Kad smo u Normandiji blizu plaže tražili mjesto za parking, upali smo u blato usred noći, Nives je skakala na stražnjem braniku da se izvučemo. To uvijek upali. Masa je mana, tih 50 kg je dragocje-no. Pokupili smo puno čudnih ljudi, autostopera. Neki su bili „mirišljavi“ pa smo mirise osjetili osta-tak dana - Francuzi, putuju u nekoj tradicionalnoj odjeći, nismo se puno zamarali time. Mi smo uži-vali gledajući druge kulture i ljude, i vozili se svi-jetom. Uživali u trenutku i zapravo nikada nismo nikoga propitkivali, pa ni sebe onim glupim pita-njem - zašto?

I baš zbog toga, mi ne možemo napisati putopis. Bulli je način života i mi smo ga prihvatili kakav jest, bez puno propitkivanja. Sjeli bismo, prepu-stili se i - putovali. Ako vas to zanima, učinit ćete isto što i mi. Ako ne, sjedit ćete i gledati Facebook i Instagram onih koji to čine maštajući da ste na nji-hovu mjestu. A to je tako lako... Jedno jutro se pro-budite i donesete odluku. I za kraj - nemamo ništa u planu za Vincenta, jer plan je najveći neprijatelj dobre avanture.