6
Teorija objektnih odnosa nastaje kao odvojena škola psihoanalitičke misli u Velikoj Britaniji. Neslaganja u Britanskom psihoanalitčkom društvu (The British Psychoanalytic Society) pre II svetskog rata, je dovelo do podele na tri pravca, koji su i danas prisutni. Prvoj grupi pripadaju nasled- nici Melani Klajn, drugoj sledbenici Ane Frojd, dok se treća grupa naziva – nezavisnom i srednjom (middle groupers). Ovu grupu čine uvaženi kliničari Vinikota (Winnicott), Ferbarna (Fairbairn), Harija Gantripa (Harry Guntrip), Majkla Balinta (Michael Balint), Margaret Litl (Margaret Little) i Džona D. Sadrlenda. Grupa je nastala kao posledica želje da se ne priklone ni kla- jnijanskoj ni struji sledbenika Ane Frojd. U vreme raskola između Klajnijanskog pravca objektnih odnosa i ego psihološke škole Ane Frojd ostaje u nezavisnoj grupi i razrađuje sopstveno originalno shvatanje selfa, objektnih odnosa, značenja igre, prelaznih fenomena itd. [5] Ipak u osnovi se mora priznati zasluga Melani Klajn koja je napravila pomak od klasične teorije ka teoriji objektnih odnosa. Pedijatar i psihoanalitičar original- na je pojava u psihoanalitičkom i psi- hoterapijskom miljeu sredinom prošlog veka čiji inovativni termini, poimanje razvojne psihologije, psi- hoterapijske prakse i kulturološkog iskustva danas predstavljaju nezaobi- lazni deo kurikuluma savremene psi- hoterapijske misli. Svoje teorijske postavke modelirao je pre svega u pedijatrijskoj praksi dugoj četrdeset godina u Padington Green Children’s hospital lečeći više od šesdeset hiljada dece, ne napuštajući je ni kao već renomirani psihoanalitičar [5]. I danas u ovoj bolnici postoji odeljenje koje primenjuje Vinikotove smernice u nezi i unapređenju razvoja dece. Donald Vinikot je rođen u 1896. godine u Plimontu, Velika Britanija, odrastao je u dobrostojećoj, metodis- tičkoj trgovačkoj porodici u vreme društvene liberalizacije na kraju Viktorijanskog perioda. Rano pokazu- je interes za Darvinovu teoriju, prolazi 65 Engrami vol. 29 januar-jun 2007. br. 3-4 VINIKOT DONALD VUDS IZMEĐU IGRE I DESTRUKCIJE Srđa Zlopaša UDK: 616.89-008-07:316.613.62 Institut za psihijatriju, Klinički centar Srbije, Beograd Kratak sadržaj: U radu su izneti osnovni pojmovi iz dela Donalda Vinikota britanskog pedijatra i psi- hoanalitičara sa osnovnim podacima iz njegove biografije. Cilj rada je da istakne i približi čitaocima delove kompleksne teorije ovog autora. Ključne reči : Vinikot, psihoanal- iza, razvoj, teorija objektnih odnosa

Vinikot Donald Vuds između igre i destrukcije

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Vinikot Donald Vuds između igre i destrukcije

Teorija objektnih odnosa nastajekao odvojena škola psihoanalitičkemisli u Velikoj Britaniji. Neslaganja uBritanskom psihoanalitčkom društvu(The British Psychoanalytic Society)pre II svetskog rata, je dovelo dopodele na tri pravca, koji su i danasprisutni. Prvoj grupi pripadaju nasled-nici Melani Klajn, drugoj sledbeniciAne Frojd, dok se treća grupa naziva –nezavisnom i srednjom (middlegroupers). Ovu grupu čine uvaženikliničari Vinikota (Winnicott),Ferbarna (Fairbairn), Harija Gantripa(Harry Guntrip), Majkla Balinta(Michael Balint), Margaret Litl(Margaret Little) i Džona D.Sadrlenda. Grupa je nastala kaoposledica želje da se ne priklone ni kla-jnijanskoj ni struji sledbenika AneFrojd. U vreme raskola izmeđuKlajnijanskog pravca objektnihodnosa i ego psihološke škole AneFrojd ostaje u nezavisnoj grupi irazrađuje sopstveno originalnoshvatanje selfa, objektnih odnosa,značenja igre, prelaznih fenomena itd.[5] Ipak u osnovi se mora priznati

zasluga Melani Klajn koja je napravilapomak od klasične teorije ka teorijiobjektnih odnosa.

Pedijatar i psihoanalitičar original-na je pojava u psihoanalitičkom i psi-hoterapijskom miljeu sredinomprošlog veka čiji inovativni termini,poimanje razvojne psihologije, psi-hoterapijske prakse i kulturološkogiskustva danas predstavljaju nezaobi-lazni deo kurikuluma savremene psi-hoterapijske misli. Svoje teorijskepostavke modelirao je pre svega upedijatrijskoj praksi dugoj četrdesetgodina u Padington Green Children’shospital lečeći više od šesdeset hiljadadece, ne napuštajući je ni kao većrenomirani psihoanalitičar [5]. I danasu ovoj bolnici postoji odeljenje kojeprimenjuje Vinikotove smernice u nezii unapređenju razvoja dece.

Donald Vinikot je rođen u 1896.godine u Plimontu, Velika Britanija,odrastao je u dobrostojećoj, metodis-tičkoj trgovačkoj porodici u vremedruštvene liberalizacije na krajuViktorijanskog perioda. Rano pokazu-je interes za Darvinovu teoriju, prolazi

65

Engr

ami�

vol.

29 �

janu

ar-ju

n 20

07. �

br. 3

-4

VINIKOT DONALD VUDSIZMEĐU IGREI DESTRUKCIJE

Srđa Zlopaša

UDK: 616.89-008-07:316.613.62

Institut za psihijatriju, Klinički centar Srbije, Beograd

Kratak sadržaj: U radu su iznetiosnovni pojmovi iz dela DonaldaVinikota britanskog pedijatra i psi-hoanalitičara sa osnovnim podacimaiz njegove biografije. Cilj rada je daistakne i približi čitaocima delovekompleksne teorije ovog autora.

Ključne reči : Vinikot, psihoanal-iza, razvoj, teorija objektnih odnosa

Page 2: Vinikot Donald Vuds između igre i destrukcije

kroz turbulentan adolescentni period,te odlazi u internat na školovanje. U tovreme lomi ključnu kost i za vremeboravka u bolnici odlučuje da postanelekar. Nakon toga upisuje koledž gdeje posvećen medicinskim studijamakada otkriva kod sebe strast i talenatza uzimanje iscrpnih detalja za istorijebolesti, zainteresovan je za ljudskepriče i sudbine pored somatskihnalaza. U univerzitetskoj bibliotecidolazi do primerka Frojdovihtumačenja snova, počinje da proučavasvoje snove i misli da je našao neštošto odgovara njegovim sklonostima.Za vreme prvog svetskog rata volonti-ra u sanitetu Kraljevske Mornaricekada se suočava sa smrću svojih vršn-jaka. [3] Diplomirao je 1920. godinekada dobija specijalizaciju iz dečijemedicine kako se zvala pedijatrija u tovreme, bavi se širokom patologijom odpoliomijelitisa, osteomijelitisa, epi-demija dijareja, piše radove o virus-nom encefalitisu, eneurezi, problemi-ma spavanja kod dece…Tokom 1931.,počinje psihoanalitičko obrazovanje uperiodu kada kulminiraju sukobi uBritanskom psihoanalitičkom društvui dovode do institucionalne podele nagrupu okupljenu oko Melani Klajnkoja daje primat urođenim intrapsi-hickim silama i Ane Frojd koja istraja-va u pedagoškom principu kojiuključuje tehniku igre i fenomenološkipristup u posmatranju infantilnih psi-hoza. Prvu ličnu analizu imao je saDžejmsom Strejčijem inače prevodio-cem celokopnog Frojdovog dela naengleski jezik, zatim kod Džoan Rivierkoja je bila blizak saradnik Melani

Klajn. Posle duge i bogate karijere pre-minuo je 1971. godine. [3,6]

U svakodnevnoj praksi sreće se safizički i mentalno obolelom decom teneposredno posmatra odnos majki sasvojom decom formuliše neke odključnih pojmova u svojoj teoriji.Pisao je nesvakidašnjim stilom u komse smenjuje kolokvijalnost sahermeneutički obojenim formulacija-ma, odlikovala ga je toplina iantropološki optimizam, ne tako čestu stručnoj literaruri. Teoretski i tehnič-ki doprinos psihoanalizi, psihoterapijii psihijatriji Vinikota je ogroman, tećemo se dotaći samo osnovnih pojmo-va njegovog dela.

RAZVOJNE FAZE

Na početku dete je u neizdiferenci-ranom stadijumu simbioze sa majkomkada dominiraju omnipotentne fantaz-ije kontrole objekta koje se pothranju-ju pravovremenim odgovorima i zado-voljenjem potrebama. Zatim, dolaziprelazni period kada dovoljno dobramajka (engl. good enough mother)pomaže detetu u separaciji i prihvatan-ju objekta kao stvarnog i odvojenog,ona prihvata projekcije straha i frus-tracija, te pokazuje kako može izdržatii preživeti destruktvne napade i održatikontinuitet u odnosu i tako stvarapodržavajuću sredinu (engl.holdingenviroment) neophodnu za osećanjesigurnosti i kontinuiteta [2]. Ključnuulogu u ovom periodu igra prelazniobjekat kao supstitut za izgubljenusvemoć nad objektom, koji postajeosiguravajući most ka stvarnosti te

66

Engr

ami�

vol.

29 �

janu

ar-ju

n 20

07. �

br. 3

-4

Page 3: Vinikot Donald Vuds između igre i destrukcije

poligon za začetke kretivnosti idestruktivnosti u odnosu na okolinuvan materinskog polja. Treba naglasitida Vinikotov razvojni put počinjeintrauterino on formuliše specifičnostanje primarne materinske preoku-pacije (engl. Primary maternal preocu-pation) kao povišene senzibilnosti,”kao bolesnog stanja” pred kraj trud-noće i u prvom neonatalnom periodukoji služi kao psihosomatskapodešenost za adaptaciju detetovimpotrebama. [1,2]

PRELAZNI OBJEKTI PRELAZNI FENOMENI

Ovaj termin formulisan je 1951.godine s’ ciljem da se objasni značenjematerijalnog objekta (ćebence, igrač-ka, tkanina...) koji pomaže prelaz odo-jčeta sa primarnog oralnog odnosa icelovitog objektnog odnosa. Ovajfenomen koji roditelji mogu uočiti kodsvoje dece kao ćebence, plišana život-inja isl., koje dete odbija da ostavi ičesto ga čuva do zrelijih razvojnihfaza. Ono je zamena za dojku, prvo“ne-ja” posedovanje. Prelazni objekatje bitan kao prelaz sasubjektivnog,unutrašnjeg, halucina-tornog, ka objektu koji je spoljnji, per-cipiran i stvaran a nije majka, a opet jena neki način kreacija deteta. Važnostprelaznog objekta je upravo u sposob-nosti da se nešto stvori, izmisli,pomeri. On predstavlja i osnovu zakasniji kapacitet za simbolizaciju čijaje funkcija da nešto stoji umesto pred-hodnog, čega više nema fizički areprezentuje ga. Ovaj pojam koristi i

za tumačenje kulturnih i društvenihfenomena, tako se u predgovoru zasvoju najpoznatiju knjigu “Igranje istvarnost” 1971.godine osvrće natransupstancijalna značenja hleba ivina u hrišćanskim obredima gde sim-bolizuju krv i telo Isusa Hrista.[2-4]

PODRŽAVAJUĆA OKOLINA(eng. holding environment)

Vinikot u ovom konceptu naglaša-va važnost psihičkog i fizičkog prosto-ra u kom se razvija dete a da toga nijesvesno, ovde podrazumeva materinskoprisustvo sa svim karakteristikama odkoga zavisi dobar razvojni tok.[1, 6]

SUBJEKTIVNA OMNIPOTENCIJA

Predhodno spomenuta u početnojsimbiotskoj fazi kada dete događaje izokoline doživljava kao deo svojeomnipotentne kontrole, ovo još nazivai “trenutkom iluzije” kojoj doprinosiprimarna materinska preokupcija kaostanje povišene senzibilisanosti napotrebe novorođenčeta. [1,2]

DOVOLJNO DOBRA MAJKA

Čuvena Vinikotova sentenca “nepostoji tako nešto kao beba” mislećida dete ne može opstati bez majke i nemože se posmatrati van interreakcijesa negujućim objektom [2]. Majka jeosnova podržavajuće okoline(engl.holding environment) kojapodrazumeva holding, handling iprezentaciju objekta. Dovoljno dobramajka (engl. good enough mother)

67

Engr

ami�

vol.

29 �

janu

ar-ju

n 20

07. �

br. 3

-4

Page 4: Vinikot Donald Vuds između igre i destrukcije

predstavlja skup svesnih, nesvesnih ifizičkih komponenti koje izlaze u sus-ret potrebama deteta i podržavajurazvoj ka autonomnijim stadijumima icelovitim objektnim odnosima.Vinikot namerno ne koristi termin ide-alna majka jer je umereno frustriranjepotreba neophodno kao preduslovrazvoja zrelijih struktura te nema inte-gracije ega bez otpora okoline.Podržavajuća okolina je živa i odgo-vara na podražaje deteta. Velikuvažnost pridaje primitivnimanksioznostima anihilacione prirodeod kojih majka štiti dete holdingomkoje pruža osećanje bazične sigurnosti.Korelate ovih ranih anksioznosti onpronalazi psihotičnim fenomenima ukasnijim razvojnim periodima i uadultnom dobu. Ukoliko odgovori napotrebe deteta nisu dovoljno dobrikoriste se adaptacioni mehanizmi kojiprelaze u formativnu strukturu kojunaziva lažni self (engl. false self).[1]

PRAVI I LAŽNI SELF

„Samo pravi self može biti kreati-van i može se osećati stvarnim“ [3]

Termin self Vinikot koristi kao egoi kao self objektnu reprezentaciju.Koristi ga da prikaže celovitu psihoso-matsku organizaciju koja nastaje izdezintegrisanih stadijuma razvojapostepenim organizovanjem. Napočetku izraz pravog selfa je motorič-ki gest, nagonska potreba, a postepenopoprima sve složenije oblike i u kon-taktu sa podržavajućom sredinom nas-tavlja da se razvija i daje osećaj konti-

nuiteta i stvarnosti postojanja, te pred-stavlja preduslov za kreativan odnosprema okolini. Ukoliko dolazi dopoteskoća u prepoznavanju i odgov-orima primarnog objekta i okoline naspontane pokrete, gestove i potrebeformira se lažni self. Termin uvodi1960. godine u članku „Distorzija egau funkciji pravog i lažnog selfa“ ukojem na primeru slučaja klijentkinjekoja nije imala osećaj stvarnog posto-janja. [1] Termin je kasnije proširen nashvatanje egzistencijalnih modusa aut-entičnog i neautentičnog postojanja.Funkcija lažnog selfa u odnosu na vul-nerabilni pravi self je protektivna ičuva ga od povreda, čak i od uništen-ja. Lažni self ima visoko sofisticiranusocijabilnu komponentu tako da ipored utiska uspešnosti i socijalne pri-hvatljivosti ne postoji celovit osećajispunjenosti i ostvarenosti. Ovim ter-minima obogaćeno je Frojdovoshvatanje funkcija ega pod uticajeminstiktivnih pulzija i onih koje su uslužbi adaptacije i snalaženja u realite-tu. [5]

KAPACITET DA SE BUDE SAM

Kapacitet da se bude sam predstavl-ja preduslov za kreativnost i razvija seu periodu separacije. Na samompočetku preduslov za razvoj ovogkapaciteta je da roditelj bude prisutan.Biti sam u prisutstvu drugoga jeparadoksalan zahtev ali Vinikot prih-vata paradoks i smatra da je toleranci-ja i prihvatanje paradoksa jedan odpreduslova mentalnog zdravlja i prih-

68

Engr

ami�

vol.

29 �

janu

ar-ju

n 20

07. �

br. 3

-4

Page 5: Vinikot Donald Vuds između igre i destrukcije

vatanja realnosti sa svojim pro-tivrečnostima. [7]

Svi navedeni pojmovi imaju nesamo razvojno psihološku vrednostveć i praktične psihoterapijske imp-likacije. Posebnu važnost pridavao jeregresiji u psihoterapijskom setingu i unjoj video šansu za oživljavanjeprokreativnih snaga koje su umrtvljen-je lošim razvojnim iskustvima.Otvarao je probleme ambivalencije imržnje u kontratransferu. Smatrao jeda je neophodno u radu sa psihotičnimpacijentima osvestiti mržnju kaoneizostavan fenomen u psihoterapijiteških slučajeva psihotičnih i graničnihpacijenata. [1] Smatrao je da bipomogli psihijatrima, psihoanalitičarimoraju za njih proučavati ne samoprimitivne faze emocionalnog razvojabolesne osobe, već i prirodu emo-cionalnog bremena koji psihijatri noseobavljajući svoj posao. Koliko godvoleli pacijente ne možemo dq zane-marmo strahove, ambivalencije i ani-mozitete, te klasifikacijom i prouča-vanjem kontratransfernih fenomenaon rasvetljava ovaj neprijatan deoodnosa pacijenta i terapeuta. [1]Poznata su njegova tumačenja antiso-cijalnih tendencija i shvatanjadelinkvencije kao znaka nade. Naime,Vinikot je imao ogromno u iskustvo uradu sa ostavljenom i raseljenomdecom koja su ostala bez roditelja iodrastala u internatskim uslovima i saadopcionim porodicama. Antisocijalnetendencije naročito su izražene kodove dece. Gde god postoji antisocijalna

tendencija postojalo je i istinsko liša-vanje. [2] Ovde se Vinikot direktnopoziva na Bolbijevu teoriju atačmentai povezuje je sa fenomenima krađe,laganja, kriminalnih radnji i sl. [1]

Vinikotova teorija i shvatanjerazvoja korelira sa današnjim shvatan-jima u proučavanju neurorazvojnihprocesa kod dece te kognitivnih proce-sa, implicitne memorije itd.

U poznatoj zbirci radova podimenom „Od pedijatrije do psihoanal-ize“ obrađuje širok spektar tema kojesu po pravilu potkrepljene primerimaiz prakse. Analizira poremećajeishrane kod dece, rane anksioznefenomene i reparacione mehanizme,ulogu agresije kao sastavnog dela emo-tivnog razvoja i šanse koju pruža zdra-va agresivnost kao pokretač razvoja inapretka. [2]

Pored niza terminoloških inovacijau Vinikotovoj teoriji sreću se origi-nalne postavke, ideje, opservacije alisam Vinikot nije nikada radio na sis-tematizaciji svog dela, što ide u prilogčinjenici da nije imao nameru da dâsveobuhvatnu teoriju i zasnuje školuunutar psihoanalitičkog pokreta. Samosetljiv na dogmatsku rigidnosttadašnjih suprostavljenjih grupa, zazi-rao je od autoritarnosti i liderstva iostavljao prostor za nadogradnju idalji razvoj pravog selfa kod svojihsledbenika. Jedan dobar poznanikVinikota rekao je da: „Nije tačno da jeVinikot dobro razumeo decu, već suona njega razumela.“ [3]

69

Engr

ami�

vol.

29 �

janu

ar-ju

n 20

07. �

br. 3

-4

Page 6: Vinikot Donald Vuds između igre i destrukcije

1. Grupa autora intervizijskog seminara oVinikotu i nastavljacima. Dovoljno dobroroditeljstvo, Narodna knjiga, Beograd2006.

2. Winnicot DW. Throught paediatrics topsycho-analysis. The Hogarth press,London 1982.

3. Winnicott RR. Life and Work, Perseusspublishing, Cambridge 2003.

4. Winnicot DW. Igranje i stvarnost. Zavodza udžbenike i nastavna sredstvaBeograd,1999.

5. Rudinesko E, Plon M. Rečnik psihoanal-ize. Izdavačka knjižarnica Zorana Sto-janovića, Sremski Karlovci, Novi Sad,2002.

6. Winnicot DW. Dijete, obitelj i vanjski svi-jet. Naprijed, Zagreb 1980.

7. Winnicot DW. Home is where we startfrom. Penguin books, England 1986.

Srđa ZlopašaInstitut za psihijatriju KCSPasterova 2tel. +381 113 065 637fax. +381 113 065 637e-mail: [email protected]

70

Engr

ami�

vol.

29 �

janu

ar-ju

n 20

07. �

br. 3

-4

WINNICOT DONALDWOODSBETWEEN PLAY AND DESTRUCTION

Srđa Zlopaša

Institute of psychiatry, Clinical Centre of Serbia, Belgrade

Summary: The aim of this study isto present essential terms ofD.W.Winnicot British pediatrician andpsychoanlyst and to make readerfamiliar with most important conceptsfrom rich work of thit author. Also themain biographical data will be shown.Winnicott was unique figure in psy-choanalitical movement that escapedtrap of dogmatic approach. His workemerged from rich clinical expiriencewith children. He enriched psychoana-lytical theory by new terms of transi-tional object, transitional phenomena,true and false self, good enough moth-er, holding etc….

Key words: Winnicot, psycho-analysis, transitional object, objectrelation theory

Literatura: