VJESNIK SVETIŠTA

ISSN 1331–703 BR OJ 3 Božić, 2010.

Marijin Trsat – Izdaje Uprava Svetišta Majke Božje Trsaske; izlazi tri puta godišnjeGlavni i odgovorni urednik fra Lucije Jagec; grafički urednik Slavko Katnić; lektura i korektura Gordana Ožbolt;

fotografija: fra Josip Sedlar, fra Nikola Kaurin, Marin Mrvčić, Cvetan PelčićList uredio fra Zoran Bibić

Adresa uredništva: Frankopanski trg 12, 51 000 Rijeka; telefon 051 452-900Tisak: Tiskara Šuljić Marinići

Božić, 2010., Rijeka

PaPa Nam gOvORI

GRAD IMAPOTREBU

ZA MARIJOM

zlu, i naše ponašanje ima utjecaj na druge.

Često se žalimo na zaga-đenje zraka koje je u odre-đenim dijelovima grada nepodnošljivo. Istina je: potreban je napor svih da bi grad postao čist. Pa ipak, postoji jedno drugo one-čišćenje koje osjetila teže opažaju, ali je jednako tako opasno. Onečišćenje duha koje čini da naša lica ostaju bez osmijeha i svjetla, da se ne pozdravljamo i da se ne gledamo u lice... Grad je sa-činjen od lica, ali, na žalost, kolektivna dinamika može ugušiti opažanje njihovih dubina. Vidimo sve površ-no. Osobe postaju tijela, i ta tijela gube dušu, postaju stvarima, predmeti bez lica, zamjenjiva i potrošna roba.

Bezgrešna Marija pomaže nam otkriti i bra-niti dubinu osoba, zato što je u njoj savršena providnost duše u tijelu. Ona je čistoća u oso-bi, u smislu da su u njoj duh, duša i tijelo pot-puno skladni između sebe i s voljom Božjom. Gospa nas uči otvoriti se Božjem djelovanju, gledati druge kako ih gleda On: polazeći od srca. I gledati ih milosrdno, s ljubavlju, s be-skrajnom nježnošću, osobito najusamljenije, prezrene, izrabljivane.

Iako smo svi zauzeti svakodnevnim aktiv-nostima, poslušajmo glas Marijin. Poslušajmo njezin tihi, ali žuran glas. Ona govori svakome od nas: gdje se umnožio grijeh, može izobilo-vati milost, počevši od tvog srca i od tvog živo-ta! I grad će biti ljepši, kršćanskiji, humaniji. Hvala, Majko Sveta, za ovu tvoju poruku nade. Hvala ti, Bezgrešna Djevica, za tvoju šutljivu, ali rječitu prisutnost u srcu našega grada.

U srcima kršćanskih gradova Marijina pri-sutnosti donosi mir i utjehu. Svojom diskret-nošću žene, ona svima daruje mir i nadu u radosnim i žalosnim trenucima života. U cr-kvama, kapelama, na zidovima palača kip, sli-ka ili mozaik podsjećaju na prisutnost Majke koja bdije nad svojom djecom.

Što govori Marija gradu? Na što podsje-ća svojom prisutnošću? Podsjeća da “gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost” (Rim 5,20), kako piše apostol Pavao. Ona je Bezgrešna Majka koja ponavlja i ljudima na-šeg vremena: ne bojte se, Isus je pobijedio zlo; pobijedio ga je u korijenu, oslobodivši nas njegove vlasti.

Koliko imamo potrebu za ovom lijepom vi-ješću! Svaki dan, doista, putem novina, tele-vizije, radija, zlo se prepričava, ponavlja, uve-ćava, privikavajući nas na najstrašnije vijesti, čineći nas neosjetljivima i, na određen način, zatrovanima, jer se ono negativno akumulira iz dana u dan. Srce tako otvrdne i misli se za-mrače. Zbog toga grad ima potrebu za Marijom koja nam svojom prisutnošću govori o Bogu, podsjeća nas na pobjedu Milosti nad grijehom i vodi nas nadanju i u najtežim ljudskim situ-acijama.

Grad smo, draga braćo i sestre, svi mi! Svat-ko pridonosi njegovu životu i njegovu moral-nom ambijentu, u dobru ili u zlu. U srcu svako-ga od nas prolazi granica između dobra i zla i nitko od nas nema pravo suditi drugoga, radije svatko mora osjetiti dužnost da popravi sebe. Mass media nastoje učini od nas “gledatelje”, kao da se zlo tiče samo drugih i kao da se odre-đene stvari nama ne mogu dogoditi. Naprotiv, svi smo “glumci”, sudionici, u dobru, kao i u

Papin govor u Rimu na svetkovinu Bezgrešnog Začeća Marijina,

8. prosinca 2009.

3MARIJIN TRSAT 3/2010

ZAHVALIMO BOGU I NEBESKOJ MAJCI

Dragi čitatelji, hodočasnici, dobročinitelji i prijatelji Trsatskog svetišta!

Na kraju smo još jedne hodoča-sničke, ali i građanske godine. Želi-mo biti zahvalni Bogu na ovoj godi-ni, a Njemu preporučiti i sljedeću godinu koju očekujemo s velikom strepnjom jer nam je tako navješćuju s mnogih strana.

Mi, kao vjernici, i Crkva započeli smo novo razdoblje liturgijskog raz-doblja, a to je Došašće, vrijeme pri-preme i iščekivanja blagdana Božića, ulaska Sina Božjega u našu ljudsku stvarnost. Upravo ta činjenica da Bog ulazi u naš svijet i želi biti u njemu, nama vjernicima budi nadu i svijest da nije prepušteno sve samo ljudima, nego da Bog i danas šalje svoju Riječ: “I Riječ tijelom postade i nastani se među nama, i vidjesmo slavu nje-govu – slavu koju ima kao Jedinoro-đenac od Oca – pun milosti i istine” (Iv 1,14). Ta je Riječ živa Riječ koja ne gubi na snazi i na svježini ni nakon dvije tisuća godina.

Upravo u našem Svetištu, u kojem ćemo sljedeće godine proslaviti 720 godina kako je Nazaretska kuća Marijina, u kojoj se to dogodilo, našla svoj privremeni boravak ovdje na Trsatu, posebno se toga spominjemo: “U šestome mjesecu posla Bog anđe-la Gabrijela u galilejski grad imenom Nazaret, k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova... Evo, začet ćeš i roditi Sina i nadjenut ćeš mu ime Isus” (Lk, 26-31). Nebo je tu dodirnulo Zemlju i sin Božji postao je jedan od nas da bismo i mi bili Božji. Uvijek iznova, Božić nas poziva na tu svijest da je Bog otada uvijek s nama i da je naša stvarnost obilježena njegovom prisutnošću. Na ozarenim licima hodočasnika, koji s velikom sabranošću i pjesmom, često i na koljenima, obilaze Marijin oltar, odražava se ta vjera i osjećaj Božje prisutnosti. Vjernici, opet okrijepljeni i ohrabreni, odlaze u svoju svakod-nevicu, kakva god bila. Zato naročito i na kraju ove godine zahvaljujemo Bogu i nebeskoj Majci na svim daro-vima, i znamo da nećemo nikada biti napušteni i da nas nikakve nevolje ne mogu odijeliti od ljubavi Božje i Marijine zaštite.

Trsat je i ove godine bio svje-dok mnogih lijepih zbivanja, mno-gih hodočašća biskupijskih, župnih i pojedinačnih, mnogih skupova u Pastoralnom centru Aule pape Ivana Pavla II. Proslavljena je 800. godiš-njica osnutka Franjevačkog reda na nadbiskupijskoj razini. Svečano je proslavljen, ovdje na Trsatu, i župski

i nadbiskupijski euharistijski kon-gres. Na svemu zahvaljujemo Bogu i Majci milosti – Trsatskoj Gospi, Zvi-jezdi mora, Kraljici Jadrana i čuvarici grada Rijeke.

Spomenik Trsatski hodočasnik – lik pape Ivana Pavla II., govori nam i o ljubavi koju službena Crkva iskazuje prema nama Hrvatima tijekom povi-jesti, ali i sadašnjosti, i zato ćemo se radosno pripremati za sljedeći pastir-ski pohod pape Benedikta XVI. našoj domovini 4. i 5. lipnja 2011. godine.

Zagovor Majke milosti, Trsatske Gospe, neka nas sve prati i jača da Riječ Božja bude uvijek prisutna i djelotvorna u nama.

fra Lucije Jagecgvardijan i čuvar Svetišta

Sretan Božić i blagoslovljenu 2011. godinuželi u ime svih franjevaca

4 MARIJIN TRSAT 3/2010

BLAGOSLOVLJEN PLOD UTROBE TVOJE

Tema našeg božićnog razmi-šljanja jesu riječi koje pred-stavljaju samo srce Zdravo-

marije: Blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus. Tim riječima izričemo pohvalu Mariji jer je rodila Isusa kojega zove-mo blagoslovljenim plodom njezine utrobe. Time je zapravo u središte molitve, a to zapravo znači i u sredi-šte marijanske pobožnosti, marijan-ske duhovnosti, stavljen Isus kojega je Marija začela po Duhu Svetom. Isus je središte do kojega se dolazi po Mariji jer ona je, rodivši Isusa, prema riječima svetog našeg Oca Franje, Božje veličanstvo učinila našim bra-tom.

“Raduj se, Marijo, milosti puna! Gospodin s tobom! Blagoslovljena ti nad sve žene i blagoslovljen plod utrobe tvoje [Isus]” – to je, eto, biblij-ska – novozavjetna! – inačica naše molitve Zdravo Marijo. Prvi dio izre-kao je arkanđeo navjestitelj Gabriel u trenutku Navještenja. Drugi dio, koji počinje riječju Blagoslovljena, zapravo je pozdrav kojim je Mariju u Ain Karemu dočekala njezina rođakinja Elizabeta. Oba dijela zajedno danas su invokacija, obraćanje Gospi, i prvi dio naše katoličke molitve Zdravo-marijo. Nakon toga, riječima Sveta Marijo, počinje drugi dio, odnosno molitveni završetak, utjecanje Mariji kojim ju molimo za posredovanje i zagovor u trenutku molitve i u času smrti: Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike sada i u času smrti naše. Amen.

Dok i ovoga Božića upravljamo svoj pogled prema Isusu koji je sam blagoslov svega stvorenja i po kojem svi blagoslovi dolaze ovome svijetu, pitamo se čime je Isus zaslužio da je Elizabeta pozdravila Mariju i Isusa kao blagoslovljen plod njezine utro-be!?

Isus je Emanuel. Isus je naviješten kao Spasitelj, Osloboditelj od grijeha i Emanuel, to će reći: S-nama-Bog. Ta je poruka prenesena Josipu, Mari-ji i pastirima. U vezi s navještajem rođenja Josipu, zaručniku Marijinu, sveti je Matej zapisao ovo: “Anđeo se Gospodnji ukaza Josipu u snu i reče: ‘Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od njegovih grijeha.’ – Sve se to dogo-dilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: ‘Evo, Djevica će začeti i roditi sina, i nadjenut će mu se ime

Emanuel – što znači: S nama Bog’” (Mt 1,20-22)!

Isusovo je rođenje naviješteno, dakako, i Mariji. Govori joj anđeo navjestitelj: “Duh će Sveti sići na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji” (Lk 1, 35). Kad se pak Isus rodio u Betlehemu, anđeo dolazi k pastiri-ma te njima javlja blagovijest, veliku radost za sav narod: “U gradu vam se Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin (...) I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, milje-nicima njegovim” (Lk 2, 11. 13-14)!

Isus je osloboditelj iz ropstva gri-jeha. Grijeh je bolest, najveća i najo-pakija od svih bolesti, pa je i oslobo-đenje od ropstva grijeha prva i glavna zadaća Spasiteljeva. Mnogo je mjesta u evanđeljima koja to potvrđuju. Pri-mjerice, događaj ozdravljenja uze-toga koji donosi evanđelist Luka: “Vidjevši njihovu vjeru, vjeru ljudi koji su uzetoga donijeli pred Isusa, reče on [Isus]: ‘Čovječe, otpušteni su ti grijesi’. Pismoznanci i farizeji poče-še mudrovati: ‘Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?’ Proniknuvši njihovo mudro-vanje, upita ih Isus: ‘Što mudrujete u sebi? Što je lakše? Reći: Otpušteni su ti grijesi˙ili reći: Ustani i hodi?

Fra Serafin Schön, Sveta Mati dojilja, 17. st., samostanska kapela

5MARIJIN TRSAT 3/2010

Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!’ I reče uzetome: ‘Tebi zapovijedam: ustani, uzmi svoju nosiljku i idi kući!’ I on odmah ustane pred njima, uze na čemu ležaše i ode kući slaveći Boga. A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: ‘Danas vidjesmo nešto neviđeno’” (Lk 5, 20-26)!

S Isusom je došao kraj sotonine vlasti. Grijeh, robovanje grijehu, znak je Sotonine vlasti nad svijetom. S Isusom je i tome došao kraj. Govori o tom apostol Petar u katehezi uku-ćanima satnika Kornelija u Cezareji. Evo Petrovih završnih riječi:

„Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog poma-za Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao“ (Dj 10, 37-38).

Grešnici više nisu gubavci. Možda je od svega značajniji nov odnos prema grešnicima, točnije rečeno: osuđivanje i odbacivanje grijeha, ali milosrđe i blagost prema grešnicima. To je ono glasovito osmo poglavlje evanđelja po Ivanu (Iv 8, 1-11) koje se, upravo zbog Isusove blagosti prema

grešniku, sve do 8. stoljeća u Zapadnoj crkvi nije prihvaćalo u kanon nadahnu-tih knjiga. Evo i tog poglavlja: “U zoru eto Isusa opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u pre-ljubu. Postave je u sre-dinu i kažu mu: ‘Uči-telju, ova je žena zate-čena u samom prelju-bu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?’ To govora-hu samo da ga isku-šaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: ‘Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.’ I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za dru-gim, počevši od sta-rijih. Ostade Isus sam – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspra-vi i reče joj: ‘Ženo, gdje su oni? Nitko te ne osudi?’ Ona reče: ‘Nitko, Gospodine!’ Reče joj Isus: ‘Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti’“ (Iv 8, 1-11).

Po Isusu se događaju silna čude-sa i znakovi. Dakako, ima i drugih znakova po kojima su ljudi u Isusu prepoznavali Božjeg poslanika. To je njegova neodoljiva riječ, to su čudesa, odnosno znakovi koje je on činio: “I gle, žestok vihor nastade na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: ‘Gospodine, spasi, pogi-bosmo!’ Kaže im: ‘Što ste plašljivi, malovjerni?’ Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nastade velika utiha. A ljudi su u čudu pitali: ‘Tko je taj da mu se vjetrovi i more pokora-vaju’“ (Mt 8, 24-27)?

Stražari koji su bili poslani da Isusa uhite i privedu, i kojima su takva često gruba djela nešto sva-kidašnje, na pitanje zašto ga nisu doveli odgovaraju: “Nikada nitko nije tako govorio” (Iv 7, 46). Toliko ih je očarala Isusova riječ.

Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Isus je obećani Spasitelj, osloboditelj od grijeha i Emanuel, s njime je došao kraj Sotoninoj vlasti nad svijetom; svojim stavom prema grešnicima pokazao je da i oni imaju ljudsko lice te mogu postati novi ljudi. Sve je to Isus posvjedočio ne samo svojom riječju, nego i znamenji-ma i čudesima. Kada je pak došao čas njegova mesijanskog ulaska u Jeruza-lem, njegovo se prepoznavanje dogo-dilo na spektakularan način: „Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i ste-rahu ih po putu. Isus je ulazio u svoj grad jašeći na magarcu. Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: ‘Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama’“ (Mt 21, 8-9)!

Završavajući ova naša razmišlja-nja, zahvaljujemo Bogu na svjetlu i utjehi kojima nas je obdario poslavši svoga Sina na svijet, napose za dar svete vjere i svetu spoznaju, a zajed-no s Marijinom rođakinjom Elizabe-tom, kličemo Mariji: Blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus! Amen.

fra Gracijan Biršić

MoMe MalenoM SrcuGospodine, mome malenom srcu

daruj mir na svojim grudima,daruj mi krila za Tvoju slobodu,da iz mojih usta poleti u Nebosva ljubav i čežnja što spava

u mojoj duši !

Neka u Tebi nestanu varke svakog dana.Neka se u Tebi utopi plašljivost, žeđ i tuga.

Pričat ću Ti priču zatvorenostiizmeđu mora i tuge,

o traženju izlaza iz životne luke,o pjevu što izlazi s mojih gladnih usana.

Želim te slaviti svim riječima radosti,pjevati i izgarati za slavu Tvoju!Kao lahor u predvečerje donesi

rosu s cvjetne krunice ineka je vjetar raznosi u

beskrajne životne snove.

Upali svjetiljku u mojoj duši, pustida razgovaram s Tvojom šutnjom,

jer Tvoja šutnja je zvijezda daleka i čista,jasna je kao svjetiljka što blista.

Moje mreže glazbe su široke poput nebau njima se rađa ljubav za Tebe!

Uvijek Te ljubim i uzalud Te sakriva daljina.Moji poljupci putuju teškim lađama

koje plove morem, čineći se nedostižnom ciljuzbog moje nedostojnosti.

Ali jednako Te ljubim i usred sve te studeni.Ponizno moleći da rastvoriš maglu

u oblike što plešu,da zasvjetlucaš u mjesecu nad vodom lutanja,

pokaži da nisam zaboravljena!

Dopusti, Gospodine, da uplovim u lukuTvoga smiraja,

da se privinem uza Te, milujućiTe svojim riječima satkanim od prekrasnog sedefa.

Dopusti da Ti nosim radosno cvijeće s planinaTebi koji si vladar čitavog Svemira!

Angela Lovrić

6 MARIJIN TRSAT 3/2010

IZ PROPOVIJEDI MONS. ĐURE HRANIĆANA blAgDAN MAlE gOSPE

MARIJA NAVIJEŠTA BOŽJU VELIČINU

Današnji blagdan rođenja Bla-žene Djevice Marije i Evan-đelje promatraju Mariju kao

“nerazrješivo združenu s djelom spa-senja svoga Sina” (SC 103). Sveti Josip također ima svoje posebno mje-sto u Božjem promislu i u tom rodo-slovlju kao Marijin zaručnik te Isusov poočim i hranitelj. Tako Bog ima svoj plan i sa svakim čovjekom i hoće ga kao biće slično sebi, radi njega samoga. Kao što je imao svoj plan s Marijom te s Josipom, tako ga ima i sa svakim začetim djetetom. Nijed-no začeto dijete nije slučajno začeto. Bog ga je želio i ugradio u svoj plan. Svako dijete, osim što je plod ljubavi između oca i majke, prije svega je plod Božje stvoriteljske namisli te Božji dar roditeljima.

Marija je savršeno poslušnom vjerom odgovorila na Božji poziv i ostvarila poslanje primljeno od Boga. Ona je velika radi svoje velike vjere. Zato slavimo njezin rođendan i u njoj prepoznajemo početak boljega – Božjega – svijeta, uzornu vjerni-cu koja nas svojim osobnim primje-rom ohrabruje i odgaja, te sliku i majku svih nas, čitave Crkve, koji smo pozvani poput nje ostvarivati poslanje primljeno od Boga. U Mariji prepoznajemo navještaj boljih vre-mena za čovjeka i početak spašenoga svijeta. U njoj kao Majci Crkve i vjer-nika, prepoznajemo svoj uzor i uzor Crkve, sebe same i ono što je Bog u stanju učiniti od onih koji se ponizno u vjeri prepuštaju njemu.

Marijinu osobu najbolje oslikava pjesan koja je provrla iz njezina srca i sišla s njezinih usana: “Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime nje-govo.” Riječju “veliča duša moja Gos-podina”, Marija naviješta Božju veli-činu. Marija tom riječju izriče želju da Bog bude velik u njezinu životu, u svijetu, u životu ljudi, da Bog bude prisutan među nama i na svakom području našega života. U njoj nema straha da Bog na stvaran i na konkre-tan način bude prisutan u ljudskom životu. Ona se ne boji da bi Bog mogao dovesti u pitanje našu ljudsku slobodu, nešto joj oduzeti ili smanjiti naš životni prostor. Ne boji se da bi Bog mogao biti čovjekov rival, da bi nas mogao sputavati svojom veliči-nom ili da bi Božje zapovijedi mogle prigušiti te u pitanje dovesti našu životnu radost. Ona se ne boji Boga niti joj smeta njegova prisutnost. Ona zna da kad je Bog velik, onda smo

veliki i mi ljudi. Bog ne tlači čovjeka, niti kao osobu, niti njegov društveni život, nego čovjek vjernik, koji pri-anja uz Boga, biva uzdignut iznad zemlje te bivaju prošireni njegovi horizonti. Prestaje biti pozemljar i crv koji ne vidi ništa drugo nego zemlju. Prestaje biti rob materije i živjeti od danas do sutra. Napušta prizemnu logiku: kako ti meni, tako ja tebi; koliko ti meni, toliko ja tebi, te stvarnost i druge ljude počinje promatrati Božjim očima. Sjedinjen s Bogom, koji daje da njegovo sunce sja i da kiša pada i zlima i dobrima, i čovjek vjernik biva ispunjen Božjom dobrotom i ljubavlju.

Nasuprot Mariji, naši praroditelji Adam i Eva mislili su suprotno i to je bila srž istočnoga grijeha koji su poči-nili. Mislili su da će ih Bog ugroziti i zato su željeli biti autonomni, slobod-ni i neovisni o njemu te su ga odba-cili; počinili su grijeh. Grijeh je uvijek odbijanje Boga i njegove ponude lju-bavi, saveza i prijateljstva. Tako greš-nik, dok doduše teži za životom, u stvari bira svoju komotnost, liniju manjeg otpora, robovanje sebi i svo-jim interesima, bira propadljivo i prolazno – stvari ovoga svijeta. Na taj način proma-šuje stvarni život, hita u otuđenje i smrt jer odbacuje izvor života – Boga. Grijeh je uvijek samoubilački čin. Gri-jeh ne ugrožava Boga, nego čovjeka grešnika i njegove bližnje. Jer kad odbacimo Boga, tada mi ljudi počinjemo odlučivati što je dobro, a što zlo. Dobro je ono što je meni dobro, što ide u prilog mojim inte-resirma, a zlo je ono što im se protivi. Tako naš grijeh nije samo pitanje našeg odnosa s Bogom,

nego naš grijeh pogađa i druge; ima društvenu dimenziju.

Zbog društvene dimenzije grijeha i mi, draga braćo i sestre, poslije grije-ha praroditelja, rađanjem ulazimo u situaciju grijeha, koja utječe na našu volju i slobodu te nas čini sklonima da i mi prihvatimo grijeh koji susre-ćemo oko nas. Unutar naše grešne smještenosti, koja umanjuje, ali ne uništava našu volju i slobodu, stalno slušamo Napasnika koji nam name-će pitanje: Imaju li smisla dobrota i ljubav te samoprijegorno služenje drugima, kad ljudi to ionako često ne vide i ne prepoznaju? Imaju li smisla diploma, stručnost, kompetentnost, pošten i zauzet rad kad je koji put od toga korisnije čiji si sin ili kći te pri-padnost određenoj političkoj stran-ci?! Ima li smisla zlopaćenje studijem ako su pri zaposlenju od sposobnosti i znanja korisniji novac i poznanstva? Ima li smisla biti čestit i pošten ako se kroz život bolje prolazi i lakše ide

7MARIJIN TRSAT 3/2010

i prazni. Tu smo da si posvijestimo da nedjeljna sveta misa nije izgublje-no vrijeme (jer bi se nedjeljom trebalo i odmoriti, jer nedjeljom treba obaviti kućanske poslove koje nismo obavili preko tjedna ili nešto drugo), nego da je sat vremena odvojenog za nedjelj-nu svetu misu najbolje upotrijeblje-no vrijeme jer kroz nedjeljnu svetu misu i pričest obnavljamo i produ-bljujemo svoje zajedništvo s Bogom, sjedinjujemo se s Isusom i poput Marije ga veličamo zbog njegove lju-bavi i spremnosti da bude prisutna u našem ljudskom životu. Tu smo da bismo i iz vlasti-tog iskustva uočili da kad nema mje-sta niti vremena za Boga, za nedjeljnu misu, za molitvu, onda nema vre-mena niti za sebe, niti za obitelj, te da živeći udaljeni od Boga, sve više postajemo robo-vi posla, zarade, stresa, napetosti, sebičnosti, svađa i razdora (...)

Tu smo da bismo bili proroč-ki glas u ljudskoj povijesti i u ovom vremenu da Bog ima i mora imati središnje mjesto ne samo u životu pojedinca, nego i u životu društva, jer uvijek iznova prijeti opasnost da kad makne-mo Boga, čovjek postane sredstvo u tuđim rukama. Tu smo da bismo danas u Hrvatskoj i u Europi svjedo-čili da vjera u Boga vodi u odustajanje od sebičnosti i ego-izma, u altruizam, u veći stupanj soli-darnosti i osjećaja za drugoga, u bolje prihvaćanje i razu-mijevanje drugih, i da se Boga stoga ne trebamo bojati, nego da mu se tre-bamo sve više otva-rati, jer on čovjeku pruža osjećaj i za druge ljude, za nji-

mitom, vezom, nepoštenjem, prije-varom?

Stalno slušamo ljude oko nas koji nam na ovaj i onaj način, u javnosti i u svojim porukama govore: Bog, nje-gova riječ, Božje zapovijedi, Crkva, glas Crkve u javnosti, religija – to je ono zastarjelo i to nas ugrožava; to je ono konzervativno što ne pripada modernoj državi i pluralnom druš-tvu. Zato s tim van iz javnoga života; to nam ne treba. O radu nedjeljom, o medicinski potpomognutoj oplodnji, o pobačaju? – Pa neće nam valjda Kaptol i biskupi pisati zakone!

No, draga braćo i sestre, to je bila i ostaje napast svih generacija ljudi, a ne samo suvremenoga čovjeka i raskršćanjenoga društva. Toga uvijek ima i bit će. I ovdje nismo da bismo zbog toga prosvjdovali ili uzbuđeno galamili. Nego smo ovdje da bismo, svjesni kako grijeh, napast izbora onoga što je lakše, jednostavnije i komotnije, kuca i na naše srce, od Blažene Djevice Marije učili da se Boga ne trebamo bojati. Tu smo da bismo i iz njezina života učili da istina koji put nadilazi naša osobna i pojedinačna shvaćanja, da zahti-jeva našu poniznost i spremnost na naše osobno obraćenje, odustajanje od sebičnih interesa te osobno dozri-jevanje i rast u vjeri. Tu smo da bismo od Djevice Marije naučili da Bog, i onda kad je zahtijevan, nije nikakva prijetnja niti naš rival. I da bismo, poput Marije, Bogu dopuštali da on uđe i zahvati i u naš život. Tu smo da bismo od Marije naučili da smo istin-ski slobodni tek onda kad smo slo-bodni od sebe, a za Boga i za njegove vrijednosti i planove; onda kad smo u zajedništvu s Bogom jer kad se od Boga udaljavamo, postajemo robovi sitnih zemaljskih interesa i bogova ovoga svijeta. Tu smo da odustane-mo od vjerskog indiferentizma, od životne dvoličnosti i nedosljednosti, od ravnodušnosti i neosjetljivosti za naše bližnje. Tu smo da bismo, gleda-jući na Mariju, siromašnu i malenu pred Bogom, slušajući njezin vapaj i molitvu da Bog bude velik u njezinu životu, poput nje shvatili da u stvari ‘ne postoji ništa ljepše nego (poput nje) biti dotaknut, zatečen Evanđe-ljem, Kristom; da ne postoji ništa ljepše nego poznavati Isusa i priop-ćavati drugima prijateljstvo s njime’ (Benedikt XVI.).

Tu smo da bismo si posvijestili da je život bez Boga besciljno tumaranje od danas do sutra, grčevito traženje malo provoda i mrvica životne radosti nakon kojih opet ostajemo nezasićeni

Sveta PobjedniceNeka je blagoslovljen tvoj dolazak, sveta Pobjednice,Među siromašnu djecu ovoga planeta!

Lukavi Sotona barjake svoje razvijaI nezamjetno ovija globus prokletim paklenskim mrakom,A čovječanstvo putuje u besmisaoPod Prometejevim znakom.

Majko,Zar ne da je došao tvoj čas?

O, neka protrne Svemir od poklika bojovnih trubalja,Neka se uzdrmaju zemaljski stožeri«Od topota ratničkih kola!A bojna svirka neka užasne Sotonin taborZbog bola,Što je došao čas,Da se odvratna glava prvoga lašcaSmrska pod tvojom petom!

Preslavna pobjednice,Pred svojom vojskom s tisuću mačevaSrni u redove Sotoninih četa!Raskrinkaj i smrvi u prahVarave kule laži Zmije zavodnice!O Vojvotkinjo sveta!Mi smo umorni od tisućugodišnjih lutanja,Mi smo siti iluzijaI prokletstva sitnih atoma.Mi tražimo toplo majčinsko srceI svetu tišinu Očinskoga doma!

Tvoj dolazak je tisućljetna čežnjaTolikih pokoljenja.I navještaj rata Vratima paklaDo uništenja!

Tvoj je preslavni dolazak navještaj Sinova dana,Trublja što javlja nalet Apokaliptičkih jahača.O uzmi nas, Vojvotkinjo od Vječnosti obećana,Za prethodnicu vojsku Krista Osvajača!Amen.

fra Gracijan Biršić

hove potrebe, za istinu i pravičnost – bez obzira na cijenu.

Marijinim raspoloženjem i njezi-nim vjernički predanim srcem pože-limo si, i odlučimo draga braćo i sestre, dopustiti Bogu da zauzima sve važnije, štoviše, središnje mjesto u našem životu. I povjerujmo, poput Marije, da Bog iz naše neznatnosti i iz nepostojanosti naših odluka i danas može činiti velika djela. Amen.

8 MARIJIN TRSAT 3/2010

POVIJESNE cRtIcE

TRSATSJEDIŠTE KUSTODIJE I

PROVINCIJE

Franjevci su na hrvatskom pro-storu prisutni više od sedam stotina godina. Prvi samostani nastaju još za života sv. Franje, a svoj veliki pro-cvat franjevački pokret u hrvatskim zemljama doživljava nekoliko puta u različitima povijesnim razdobljima. Prvi takav procvat datiramo u 13. stoljeće, u vrijeme kada nastaju prve provincije i samostani na našima pro-storima, a svoj vrhunac dostiže kra-jem 14. i u 15. stoljeću. Nakon počet-nog zanosa i naglog širenja u 14. stoljeću, dolazi do lagane stagnacije Reda zbog povijesno-političkih doga-đanja na razini Crkve i Reda, da bi pojavom opservantizma franjevački pokret dobio nov zamah. Opservant-ski pokret nastao je unutar Franje-vačkog reda, a nadahnuće je našao u specifičnom franjevačkom nastojanju na što radikalnijem življenju siromaš-tva. U isto se vrijeme uklapao u opće crkvene napore oko obnove nakon razdoblja „Avinjonskog sužanjstva“ i tzv. Zapadnog raskola. S druge strane, zahvaljujući darovnicama kraljeva i velikaša, prvi su franje-vački samostani ekonomski jačali i priklanjali se konzervativnom obliku franjevačkog života, tzv. konventua-lizmu. Zbog svih tih događanja, koja su ovdje ukratko spomenuta, došlo je i do prvih velikih promjena u podjeli pokrajinskih zajednica.

General Franjevačkog reda Franjo Gonzaga, stric sveca Alojzija Gonza-ge, u svome djelu De origine seraphi-cae religionis franciscanae, tiskanom u Veneciji 1603., piše kako je knez Martin Frankopan (1416.–1479.), s dopuštenjem pape Nikole V., doveo

1453. na Trsat franjevce opservante iz Bosanske vikarije te im uz crkvi-cu Majke Božje podignuo samostan (str. 511.). Prema popisu koji nam je sačuvan u djelu Luke Waddinga, franjevačkog kroničara iz 17. stoljeća, spominje se da je trsatski samostan sv. Marije početkom 16. stoljeća bio sjedište Trsatske kustodije. Prema tome popisu iz 1506., ta se kustodija, kao sedma od njih osam, nalazila u sastavu Bosanske vikarije. U njezinu su se sastavu, osim trsatskog, nalazili samostani sv. Franje u Senju, Blažene Djevice Marije u Cetinu (današnji Cetingrad), u Stjeničnjaku kod Kar-lovca, u Modrušu, Brinju i Zvonigra-du (L. Waddingus, Annales minorum, Ad claras aquas (Quarachi), 1933., sv. XV., str. 398.). Ti su se samostani nalazili na području frankopanske državine tako da su bili i pod izrav-nim pokroviteljstvom te kneževske obitelji, što svjedoči kako su se i sami Frankopani uključili u obnovu crkvenog života na području svoje vladavine tijekom 15. stoljeća.

Još je jedan razlog ovom naglom porastu franjevačkih samostana na spomenutom području, a to je pad Bosne pod Osmanlije 1463., koji je uzrokovao iseljavanje jednog dije-la katoličkog stanovništva koje su uglavnom pratili franjevci kao dušo-brižnici i politički vođe, odnosno predstavnici naroda. Godine 1514. Bosanska vikarija podijeljena je na Vikariju Bosnu Srebrenu sa sredi-štem u Srebrenici, u čiji su sastav ušli preostali samostani pod osmanskom vlašću, dok su samostani na kršćan-skom teritoriju, odnosnu u Hrvat-skoj, okupljeni u Vikariju Bosnu Hrvatsku. Podjelom franjevačkog reda na konventualski i opservantski ogranak 1517., obje će ove vikarije postati provincije (Eusebius Fermen-džin, Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentinae ordinis s. Francisci Seraphici, Zagreb, 1890., str. 25.–26.). Vikarija Bosne Hrvatske podijelje-na je 1514. na četiri kustodije. Trsat

postaje sjedište nove vikarije, zatim i provincije te središnji samostan prve, Trsatske kustodije koja će još obuhva-ćati i samostane u Senju, Klisu, Soli-nu, Skradinu, Karinu, Zvonigradu, Kninu, Cetini, Visovcu i Vrlici.

Nakon Mohačke bitke 1526., zapo-činju osmanlijska osvajanja hrvatskih zemalja, koja su zaustavljena tek 1593. bitkom kod Siska. Redom će nestaja-ti franjevački samostani u Slavoniji, Bosni, Srijemu, a u drugoj polovi-ci stoljeća i samostani u Dalmaciji, Lici, Kordunu, Modrušu i Banovini. Neki su samostani zbog osmanlijske opasnosti i krize redovništva u 16. stoljeću i napušteni. Gonzaga navodi kako je krajem 16. i početkom 17. stoljeća Provincija Bosne Hrvatske, sa sjedištem na Trsatu, imala samostane na Trsatu, u Senju, Kotarima, Pazinu i Mariji Gorici te na Svetoj Gori i u Novom Mestu (F. Gonzaga, De ori-gine seraphicae religionis franciscanae, str. 511.–513.). U 17. stoljeću provin-cija otvara samostane u Jastrebar-skom, Ljubljani, Samoboru, Kamni-ku, Nazarju, Klanjcu i Brežicama. Krajem toga stoljeća središte provin-cije preseljeno je s Trsata u Ljubljanu. Mijenja se i naziv provincije – najprije će biti Bosna Hrvatska i Kranjska, od 1688. Provincija Kranjska sv. Miho-vila, da bi zbog prosvjeda hrvatskih staleža 1708. bila nazvana Hrvatsko-kranjska provincija sv. Križa. Iako više nije središte provincije, Trsat će ostati najvažnije hodočasničko sredi-šte Provincije sv. Križa.

Kroz ovaj sažeti povijesni prikaz uočava se kako je trsatski samostan od početka imao važnu ulogu u živo-tu pokrajinskih zajednica, u kojima se nalazio tijekom povijesti. Jednako tako, vidi se da Trsat nikada nije bio periferni samostan, nego je uvijek bio aktivno uključen u društveno-politič-ki i duhovni život Franjevačkog reda i Crkve u Hrvatskoj.

fra Daniel Patafta

9MARIJIN TRSAT 3/2010

NAJVEĆA SLIKA OTPREMLJENA NA

RESTAURACIJU

„Konzervatorsko-restauratorski radovi trajat će oko dvije godine. Najprije moramo provesti istražne radove da vidimo o čemu je riječ i što je sve potrebno učiniti. Slika je već bila obnavljana in situ, što smo zaključili kada smo je demontira-

li, i vjerojatno od postavljanja nika-da nije bila izvan bazilike. Zahvat je prilično kompleksan, prije svega zbog demontaže i montaže, a i sam restauratorski zahvat će vjerojatno biti kompliciran. No slika je u dosta dobrom stanju, nema puno ošteće-nja – prevučena je debelim slojem požutjelog laka i prljavštine, prašine. Zato je sada tako tamna, ali u svetište će se vratiti puno svjetlija. Ova će nam slika biti velik izazov zbog same restauratorske problematike i zbog velikih dimenzija koje po sebi zahti-jevaju dobru ekipiranost restauratora i ostalih stručnjaka“, objašnjava Slo-bodan Radić, voditelj radova na slici, ujedno voditelj jednog od odsjeka na Odjelu za štafelajno slikarstvo Hrvatskoga restauratosrskog zavoda u Zagrebu.

Cjelokupne konzervatorsko-resta-uratorske radove financirat će s oko 200 tisuća kuna Ministarstvo kulture koje je na prijedlog Hrvatskoga resta-uratorskog zavoda i pod nadzorom riječkoga Konzervatorskog odjela ovo djelo uputilo na restauraciju. Dok se Tascina slika ne vrati iz Zagreba, na njezino će mjesto, u luneti iznad tri-jumfalnog luka, biti postavljen isprint njezine fotografije.

Mirjana Grce

Dimenzijama najveća i umjetnički vrijedna slika otpremljena je iz bazi-like Trsatskog svetišta na restauraciju u Hrvatski restauratorski zavod u Zagrebu. Riječ je o slici Navještenje i prijenos Nazaretske kuće, ulju na plat-nu, lučnog oblika, veličine 700 x 300 cm, djelu slikara Christophora Tasca. Prvi put nakon što je naslikana i u svetištu postavljena u vrijeme gvar-dijana Petra Francetića, kao donacija Ignacija Androcha – što se dogodilo 1714., dakle nakon skoro puna tri sto-ljeća, ova je slika izišla iz svetišta.

Navještenje i prijenos Nazaretske kuće, ulje na platnu slikara Christophora Tasca, iz S veti-šta na Trsatu nije iznošena od postavljanja 1714. godine.

ZAGOVOR MAJCI BOŽJOJ

TRSATSKOJ“Bože, koji si kuću presvete

Djevice Marije otajstvom utje-lovljenja našeg Spasitelja Isusa Krista milosrdno posvetio i od Nazareta na Trsat u krilo Crkve svoje čudesno prvi put premjestio, daj i nama milo-stivo da izbjegavamo mjesta grijeha i postanemo dostojni stanovnici tvoje prekrasne nebeske kuće. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu.”

10 MARIJIN TRSAT 3/2010

Mons. dr. Ivan Devčić predvodi večernju sv. misu na blagdan Velike Gospe

MARIJINI BLAGDANI I ZAVJETNA

HODOČAŠĆA

Svetište Majke Božje Trsat-ske tijekom cijele godine, a osobito na velike Marijine

blagdane, privlači mnogobrojne vjer-nike koji dolaze izreći svoje molitve Majci Božjoj i pronaći novu snagu za svoje svakidašnje poteškoće. Na tisuće vjernika i hodočasnika i ove je godine pohodilo Trsatsko svetište na blagdan Uznesenja Blažene Dje-vice Marije. Sv. mise u prepunom trsatskom perivoju, redovi pred ispo-vjedaonicama i dugi red čekanja za osobni susret s čudotvornom slikom Majke Milosti – najvažniji su izrazi vjere naroda koji je došao izreći svoje molitve i zahvale Majci Božjoj.

Prijepodnevne mise, slavljene iz sata u sat u Marijinom perivoju oku-pljale su na tisuće vjernika, a posebno hodočasnička sv. misa koju je pred-vodio provincijalni ministar Hrvat-ske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željko Železnjak. Već tradicionalno, najposjećenija je bila večernja sv. misa s hodočasničkom procesijom u kojoj je nošena slika Majke Milosti – Gospe Trsatske. To je slavlje predvodio riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić, u zajedništvu sa svećenicima grada Rijeke i trsat-skim franjevcima. Nadbiskupova blagdanska propovijed bila je usre-dotočena na tumačenje Marije kao velikog znaka i uzora za ljude današ-

njice. Na tragu čitanja iz knjige Otkri-venja, spomenuo je neke probleme našega vremena – da se Crkvi ne pre-staje otimati duhovno potomstvo, da

se želi uništiti “duhov-no materinstvo”, čime se uništava i biološko. Istaknuo je da Marija nije samo znak, nego i učiteljica od koje se uči kako tumačiti znakove vremena, da je umjela proniknuti u duboko značenje događaja što ih je Bog učinio.

Nekoliko tisuća vjernika Porečko-pul-ske biskupije u subo-tu, 4. rujna, tradicio-nalno je hodočastilo Majci Božjoj Trsatskoj. Kao i svake godine dosad početkom rujna, uoči svetkovine Male Gospe, mnogobrojni vjernici, predvođe-ni svojim župnicima, redovnicima i redov-nicama iz svih istar-

skih župa, odazivaju se na najveće godišnje biskupijsko hodočašće na Trsat kako bi, upravo poput dugog niza prethodnih generacija, pred čudotvornom slikom Majke Božje zazivali njezin zagovor za sve svoje velike i male životne poteškoće. Sve-čano koncelebrirano misno slavlje u samostanskom perivoju predvodio je biskup porečko-pulski mons. Ivan Milovan u suslavlju brojnih sveće-nika. U prigodnoj homiliji, biskup Milovan naglasio je vrijednost i važ-nost tradicionalnog godišnjeg dola-ska vjernika na Trsat u sklopu najve-ćega biskupijskog hodočašća. Kako je kazao, prigoda je to da se doživi duhovna atmosfera molitve i zajed-ništva u vjeri, po molitvi i sakramen-tima te u svjetlu Riječi Božje razmisli o vlastitom životu i pozivu.

Unatoč kišnom vremenu, velik broj vjernika grada Rijeke i okolice u Trsatskom je svetištu proslavilo blag-dan Male Gospe, rođendan Blaže-ne Djevice Marije. U zajedništvu s trsatskim franjevcima i svećenicima grada Rijeke, svečanu večernju misu predvodio je mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki biskup.

Propovijedajući o poruci blagda-na, biskup Hranić kazao je, uz ostalo, kako Bog želi ući u svaki ljudski

11MARIJIN TRSAT 3/2010

život, imajući plan sa svakim čovje-kom, zbog čega su svi poput Mari-je pozvani prihvatiti ga u slobodi. “Stalno slušamo glas napasnika da je Crkva nešto konzervativno, da se ljudi uvijek bune što Kaptol govori, a Crkva smo svi mi. Stoga, večeras smo se okupili ne da protestiramo, već kako bi od Marije naučili da se Boga ne trebamo bojati. Svojim živo-tom ona nam otkriva da Božji naum i shvaćanje nadilaze ljudski život te da bi nam On trebao biti središte života. Slobodni smo onda kada smo u zajedništvu s Bogom, a kada ga napustimo, postajemo robovi svijeta i materijalizma”, istaknuo je mons. Hranić.

Trodnevnu pripravu za blagdan Male Gospe, kao i hodočasničku sv. misu na sam blagdan u 10 sati pred-vodio je dr. Anton Tamarut, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakulte-tu u Zagrebu.

Oko tri tisuće vjernika Krčke biskupije okupilo se u nedjelju 10. listopada na tradicionalnome bisku-pijskom hodočašću Gospi Trsatskoj kako bi pred čudotvornom slikom Majke Božje molili zagovor za sve svoje životne poteškoće. Euhari-stijsko slavlje u Marijinu perivoju Trsatskog svetišta predvodio je krčki biskup Valter Župan u koncelebraciji s oko tridesetak svećenika. Biskup je u homiliji istaknuo kako je najveća opasnost udaljavanje od Evanđelja i od osobe Isusa Krista, zbog čega dolazi do pomutnje u kojoj je sve teže razlikovati istinu od laži. Kao uzor vjernosti stavio je Blaženu Djevicu Mariju. Ona nije posumnjala u Božje

namjere s njom, nego je potpuno povjerovala i stavila se na službu Bogu. Marija se darovala. Slušanjem Božje riječi spoznala je da je sreća i poziv svakog čovjeka da bude sličan Bogu u darivanju i otvaranju. Zato je Marija bistrim umom točno znala izabrati i odlučiti se za ono što je čitavom svijetu donijelo spasenje i slobodu. Bog neprekidno dolazi u susret nama i očekuje da ćemo se za svoje dobro i mi njemu otvorili. Marija je to duboko shvatila. I zato je ona označila početak jednoga novoga

svijeta, poručio je mons. Župan te na kraju mise u ime okupljenih hodoča-snika povjerio svoju biskupiju zago-voru Blažene Djevice Marije i pred njezinim čudotvornim likom izmolio zavjetnu molitvu.

Tradicionalno godišnje zahvalno hodočašće Riječana u Svetište Majke Božje Trsatske, ali i hodočašće kojim su zaključena ovogodišnja velika hodočašća u naše Svetište, bilo je 31. listopada ove godine. Molitvu sv. krunice u 18 sati predvodio je fra Serafin Sabol, a nakon toga je sveča-nu misu prevodio riječki nadbiskup Ivan Devčić, uz prisutnost svećenika grada Rijeke i trsatskih franjevaca. Na početku je sve prisutne pozdravio trsatski gvardijan fra Lucije Jagec. Riječki se nadbiskup u propovije-di osvrnuo na evanđelje 31. nedjelje kroz godinu, koje govori o Isusu i Zakeju, te je rekao da bi i mi trebali po Zakejevu primjeru prihvatiti Isusa koliko god grešni bili jer nas Isus sve prihvaća onakve kakvi jesmo. Spomenuo je i da je to zahvalno hodočašće grada Rijeke, da Riječa-ni već stoljećima žive pod okriljem Majke Božje Trsatske, pa su i prvi njoj hodočastili, te je pozvao vjernike da se dalje njoj utječu jer je ona naša najveća zagovornica kod Boga.

Priredio: fra Zoran Bibić

Mons. Ivan Milovan predvodi hodočasničku sv. misu Istrana

Ulazna procesija s čudotvornim likom Majke Božje Trsatske

12 MARIJIN TRSAT 3/2010

RAZMIŠLJAM U SRCU I DUH MOJ ISPITUJE

Studirajući arhitekturu, gradio sam vlastitu zamisao o životu. U susretu s Božjom riječi svaka se iluzija srušila, ali stup vjere bio je podignut. Nakon pri-mljena krštenja prije svršetka studija, trebalo je nastaviti graditi na nov način jer Ako Gospodin kuće ne gradi uzalud se muče graditelji (Ps 127,1).

Bog mi je potom po mudrim graditeljima, svojim svecima, pokazao samo-stane kao mjesta svjetlosti i utvrde vjere. Privučen ovim svjetlom, ali nesigu-ran prema kojem mjestu krenuti, priželjkivao sam da mi to bude pokazano.Upravo na dan kada Crkva moli za buduće svećenike i redovnike, u crkvi koju sam pohađao našao se križ s kojega je veliki svetac čuo Božji glas. Ovaj je znak bio kao stup od oblaka koji je osvijetlio put.

Bog me nije samo pozvao od svijeta, već i priveo svome hramu i sada kao Samuel počivam u njegovoj blizini. I sve nas koji smo u samostan došli, uveo je kao sinove Levijeve u svetu službu. Bez baštine, Bog nam je postao baštinom i boravištem.

Ovdje na Trsatu u novicijatu, to se posebno osjeća. Značenje dolaska svete kuće na ovaj brijeg i njezin trogodišnji boravak podsjeća na tromjesečno zadr-žavanje zavjetnog kovčega u kući Obed-Edomca, zbog čega je bila blagoslov-ljena i postala kao malo svetište. Nije li naš siromašan i malen narod primio sličan blagoslov koji do danas ostaje u bogatsvu vjere? Nije li Trsat do danas izabrano mjesto i brijeg koji privlači?

Bog vjerni ispunio je i obećanje dano u Evanđelju da će oni koji sve ostave primiti stostruko već ovdje na zemlji. I, doista, u susret mi je već došlo stoti-njak braće koji će biti pomoćnici u gradnji njegova kraljevstva.

Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio? Uzet ću čašu spasenja i zazva-ti ime Gospodnje (Ps 116,12-13 ).

Uzet ću čašu spasenja, to znači strpljivo primiti sve što dođe kao iz Božje ruke. I u ovoj čaši neka bude spas. I zazvat ću ime Gospodnje, to znači sve činiti na slavu Božju. Tako neka bude. Amen.

fra Marko Gulin

OBLAČENJE NOVAKASvake prve subote u rujnu već se

tradicionalno održava obred obla-čenja. Ove godine to se dogodilo 4. rujna. Obred su vodili fra Želj-ko Železnjak, provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, i fra Josip Sopta, provincijalni ministar Franjevačke provincije sv. Jeronima.

Obred oblačenja započeo je u ranim jutarnjim satima. Magistar novaka, fra Zoran Bibić, pozdravio je kandidate i sve prisutne, a tada je uslijedilo pitanje provincijalnog ministra: „Što tražite od nas?“ Nakon što smo odgovorili da želimo živjeti po primjeru sv. Franje te da tako želimo nasljedovati Krista, uslijedila je molitva Jutarnje i prigodna homi-lija o franjevačkom pozivu da živimo Evanđelje. Nakon toga je započelo oblačenje kandidata.

U novicijat Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda primlje-

na su osmorica kandidata: fra Marko Gulin iz Makarske, fra Zoran Šegrt iz Dugog Sela, fra Saša Šimić iz Cernika, fra Leopold Palić iz Zagreba, fra Ivan Nikolić iz Otoka, fra Matija Marijić iz Slavonskog Broda, fra Dario Zelić iz Iloka i fra Josip Sedlar iz Čakovca; u novicijat Franjevačke provincije sv.

Jeronima primljena su dvojica kandi-data: fra Tome Cvitanović iz Zadra i fra Željko Pendić iz Vareša.

Nakon samog čina oblačenja, sabrana franjevačka zajednica upu-tila nam je iskrene čestitke i želje za ustrajnošću u započetoj godini novicijata.

fra Josip Sedlar

13MARIJIN TRSAT 3/2010

PRVI REDOVNIČKI ZAVJETIZavjetovati se znači obećati nešto što valja i ispuniti. Zavjetovati se Bogu

preko redovničkih zavjeta nešto je što obvezuje, nešto što traži predanje samoga sebe i to u potpunosti. Teško je odgovoriti što su to zavjeti, no njih se nikako ne treba bojati, nego treba prepustiti Bogu svoj život i to u poslušnosti, siromaštvu i čistoći. Nakon godinu dana provedenih u novicijatu, bili smo pripravni konačno reći Bogu „evo me“ i to potvrditi u rukama provincijalnog ministra.

U subotu 4. rujna u 16 sati u Svetištu Majke Božje Trsatske započeo je sam obred zavjetovanja, a euharistijsko slavlje predvodio je fra Željko Železnjak, zajedno s provincijalnim ministrom Franjevačke provincije sv. Jeronima fra Josipom Soptom i delegatom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Antom Babićem te ostalom braćom svećenicima. Svoje prve redovnicke zavjete za Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda položili smo nas šestorica: fra Mario Moher (Đakovo), fra Mate Bašic (Zagreb), fra Nikola Kaurin (Otok), fra Damir Burlić (Garešnica), fra Hrvoje Nikolić (Sikirevci) i fra Božo Saraf (Beč); za Franjevačku provinciju sv. Jeronima: fra Ivan Batinić (Zadar) i fra Ante Bilaver (Škabrnja) te za Franjevačku provinciju Presvetog Otkupitelja fra Miroslav Kravarušić (Zagreb). Zavjetovanju su prisustvovala braća iz provincija, roditelji zavjetovanika i najbliža rodbina. Zahvaljujemo svima koji su nam pomagali, u prvom redu magistrima fra Zoranu i fra Kru-noslavu, zatim ostaloj braći koja su nas tijekom godine dana pratili te svima koji su nam, duhovno ili materijalno, bili potpora.

fra Božo Saraf

TRSATSKI RAZGOVORI“Ne suobličujte se ovomu svijetu,

nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno”, govori Pavao Rimljanima” (Rim 12,2). Bog nam progovara i preko proroka Hošee: „Narod moj gine: nema znanja“ (Hoš 4,6 ).

Ovaj Božji govor motiv je mnogim posjetiteljima, ali i predavačima koji dolaze na Trsatske razgovore. Trsat-ski su razgovori susreti koje organi-zira fra Emanuel Hoško u prostoru Aule pape Ivana Pavla II. svaki uto-rak u 19.30 sati. Teme predavanja su raznovrsne počevši od Biblije, teolo-gije, knjige i filma do glazbe, uz velik broj predavača, odnosno profesora s raznih fakulteta: dr. sc. Veronika Reljac, dr. sc. Natalija Bogović, mr. sc. Anđela Jeličić, Marijana Medanić i drugi. Spomenut ćemo samo neke od dosadašnjih tema: Religija i magi-ja (film), Rodni odnosi prema Knji-zi Postanka, Apokrifna evanđelja, Kanonska evanđelja, ansambl Puto-kaz, Duhovnost sv. Terezije Avilske.

Smisao je razgovora zajedništvo ljudi, dolazak do novih spoznaja u raznim segmentima života, kulturno uzdizanje i evangelizacija. Ljudi se u velikom broju odazivaju i dolaze

na susrete, postavljaju pitanja vodi-teljima i traže pomoć za svoj daljnji život, ali i duhovni napredak. Trsat-ski razgovori daju svakom pojedincu nova saznanja, bude vjeru u Krista i njegovu Crkvu, otkrivaju važnost sakramenata i Božje riječi koja govori svakome osobno, kao i zajednici.

U izboru tema velik se nagla-sak stavlja na teme o braku, obitelji, ravnopravnosti spolova. Te teme pobuđuju žive i zanimljive diskusije u kojima svaki pojedinac može izre-ći svoje mišljenje i svoja zapažanja. Tako se stječe povezanost među lju-

dima, učimo slušati jedni druge, što je danas svakako potrebno.

Trsatski razgovori nude i zdrav nauk Katoličke crkve, koji nas uči vjerskom i moralnom životu, tj. kako biti duhovan čovjek i što odabrati u ovome svijetu koji nudi toliko krivih sadržaja.

Zimski su dani. To je vrijeme kada se više možemo posvetiti sebi, kada je manje sadržaja koji dopiru iz buke grada. Upravo ovo vrijeme treba kva-litetno iskoristiti za susrete s Bogom i čovjekom te, svakako, sa samim sobom. A upravo to nude Trsatski razgovori.

fra Ivan Nikolić

Dr. Natalija Bogović na Trsatskim razgovorima

14 MARIJIN TRSAT 3/2010

PROSLAVA BLAGDANA SVETE ELIZABETE

UGARSKE

U nedjelju 21. studenoga, nakon krunice i večernje svete mise koju je predvodio fra Rozo Brkić s Kap-tola, otvorenjem izložbe Žene danas – na tragu Sv. Elizabete u klaustru trsatskog samostana, započeo je pro-gram trodnevnice u povodu blagda-na sv. Elizabete. Predstavnike Zakla-de Hanns Seidel i Društva Maria-Pawlowna pozdravio je gvardijan i duhovni asistent fra Lucije Jagec, koji su potom kazali više o ovoj međuna-rodnoj izložbi četrdesetak fotogra-fija, čiji je cilj promicanje nenasilja i dobrote. Prigodnim riječima nazoč-nima su se obratili dr. Pavo Barišić, predsjednik Hrvatske Paneuropske unije, i Aleksandra Markić Boban, koja je sve pozdravila uime Zakla-de Hanns Seidel. Zbirci fotografija žena iz šest zemalja, pridruženo je i deset fotoportreta žena iz Vukovara. Žene na fotografijama su različite dobi, interesa i zanimanja. Povezuje ih ruža koju svaka ima u ruci – ruža koja se veže i asocira na sv. Elizabetu Ugarsku. Izložba je na Trsat došla iz Vukovara, Zagreba i Splita te nastav-lja put po Europi. U kulturno-za-bavnom programu nastupili su zbor franjevačkih novaka i trsatski framaš Luka Totar na gitari.

Drugoga dana, nakon franjevač-ke krunice i svete mise koju je fra Rozo Brkić obogatio svojom zapaže-nom propovijedi, u Auli je nastavljen program drugog dana trodnevnice za blagdan sv. Elizabete posvećen našem Prihvatilištu. U glazbenom dijelu predstavio se novoosnovani bend volontera i bivših korisnika Pri-hvatilišta Mad Roses, a posjetitelji su razgledali i kupili neke od ekspone-

nata s kreativnih radionica volontera i korisnika Prihvatilišta te pogledali prezentaciju rada Prihvatilišta.

Na sam blagdan sv. Elizabete Ugarske, zaštitnice FSR-a i Frame, na večerašnjoj svetoj misi u Svetištu Majke Božje Trsatske, dvanaestero sestara i braće iz našeg bratstva Fra-njevačkog svjetovnog reda na Trsatu pristupilo je zavjetima. Vječne zavjete položile su: s. Tajana Nagy, b. Marin Mrvčić, s. Dinka Pek, s. Sanja Bjelajac i s. Mirjana Pucić. Kao simbol trajnog zavjetovanja na život prema Pravilu FSR-a koji obvezuje na neprestanu relaciju iz Evanđelja u život te iz života u Evanđelje, sestre i brat su na dar dobile franjevački pasac.

Privremene zavjete na godinu dana života u bratstvu FSR-a dali su: b. Srđan Ravaršan, b. Antun Zlo-mislić, s. Martina Kekelj, s. Katica Jurjević, s. Ana Šokčević, s. Marinela Superina i s. Livia Moskatelo. Dobili su Pravilo i Generalne konstituci-je FSR-a te franjevački znak TAU. Sestre i braća su svoje zavjete izrekli pred ministrom b. Sinišom Pucićem te dva svjedoka: doministrom s. Lji-ljanom Pelčić i voditeljicom formacije s. Angelom Lovrić, dok je njihove zavjete primio duhovni asistent fra Lucije Jagec uz koncelebraciju neko-liko svećenika.

Slavlje zavjeta na blagdan sv. Eli-zabete Ugarske uveličali su i naši ovogodišnji jubilarci za koje je nakon

Franjevacki svjetovni red

trsat

Obilježavanje 150. godina

FRANJEVAČKOGA SVJETOVNOG REDA TRSAT - Rijeka

“Od Elizabete do Elizabete”

1861. - 2011.

Obilježavanje 150. godina

FRANJEVAČKOGA SVJETOVNOG REDA S TRSATA

150 g fsrt rsatssprobbbbbbbbbbbbbbb.indd 3 18.11.2010 22:12:55

mise u samostanskoj blagovaonici u nazočnosti ostatka bratstva upriličen čin dodjele uspomena na ovaj dan.

Slavljem sv. Elizabete Ugarske ujedno je započelo je i obilježavanje 150. godišnjice Franjevačkog svjetov-nog reda na Trsatu, čiji je prvi pisani spomen u matičnim knjigama vezan uz 1861. godinu. Tijekom ove i sljede-će godine mjesno bratstvo Franjevač-kog svjetovnog reda na Trsatu pripre-mit će programe različitog sadržaja s ciljem proslave, ali i upoznavanja vjernika s bogatom karizmom franje-vaca svjetovnjaka.

Siniša Pucić

15MARIJIN TRSAT 3/2010

FRAMA tRSAt

GDJE JE TUGA, DA DONOSIM RADOST

Tjedan dana prije naših fra-maških obećanja, nas više od dvadeset framaša s Trsata

pošli smo u Rovinj na trodnevnu duhovnu obnovu koju je vodio fra-njevac iz Čakovca fra Josip Vukoja. Kako je ovo bila moja prva duhovna obnova s Framom Trsat, nisam znala što očekivati pa sam jednostavno pustila da sve ide svojim tokom, bez dodatnih ispitivanja. Na toj duhov-noj obnovi razmišljali smo o mnogo čemu – kako dolazi do narušenih odnosa i sljepila jednih prema dru-gima, zašto smo nepomirljivi, često ogorčeni, kako oprostiti i kako pru-žiti ruku pomirenja, kako razvijati prave bratske i prijateljske odnose.

Vraćajući se s duhovne obnove, osjećala sam se sretnom i ispunje-nom. Sjetila sam se stihova: “Idi, kaži cijelom svijetu da i slijepi opet gleda-ju... Kraj tebe stoji brat tvoj, a ti ga ne vidiš”… Prepoznala sam se u toj pje-smi, toliko braće i sestara kraj mene, a ja do ove duhovne obnove nisam pravo vidjela gotovo nikoga...

Nakon povratka u Rijeku, brzo je došao i dan naših framaških obe-ćanja – subota 27. studenoga. Bila sam blago uzbuđena čitav taj dan jer bila su to moja prva framaška obeća-nja. Sv. misu predvodio je fra Milan Krišta, nacionalni duhovni asistent Frame, zajedno s drugim franjev-cima. Budući da su ovo bila moja prva obećanja, sjedila sam u prvome redu i pomislila: “Bože, ovaj je oltar tako blizu” i zbog toga me uhvatila mala trema. Znam, smiješno zvuči, ali nekako sam cijelo vrijeme gledala prema oltaru i razmišljala u što se ja to upuštam. Dok sam tako raz-mišljala, zasvirala je pjesma Molitva vojnika i moj se strah polako topio.

Na propovjedi su me pogodile riječi fra Milana da smo mi nekim ljudima možda jedina Biblija koju će ikada čitati! Zato sam tu, da svjedočim za Krista. Ta me misao podsjetila na to da kao katolik moram biti svjesna kako u svakom trenutku trebam biti budna (ne, ne spavati!) i u svakom si trenutku posvješćivati da sam pozva-na činiti dobra djela, a ne biti sudac drugima. Sjećam se riječi fra Zorana, našega duhovnog asistenta, o našem potpisu i našem obećanju Bogu – to nije obećanje bilo kojoj osobi, nego Isusu Kristu, da ćemo živjeti prema

svojim krsnim obećanjima. To je bio dodatni razlog mojoj tremi i pitanje hoću li moći ispuniti svoju obećanu riječ onako kako to Gospodin želi. Unatoč tremi, izrekla sam spremno i radosno svoj “Evo me”, jer vjeru-jem da Gospodin želi da meni bude dobro, a ja želim vršiti njegovu volju i stoga sam sigurna da će sve biti u redu.

Nakon naših obećanja i zajedničke fotografije na kraju sv. mise, uputili smo se u Aulu na mjuzikl o sv. Franji, koji smo priredili mi framaši. Ovim programom pred mnogobrojnim gostima u ispunjenoj Auli, naša trsat-ska Frama pokazala je svoje brojne talente, svoju radost i raspjevanost.

Osobito je bio dojmljiv završetak mjuzikla. Bila je to zanimljiva i vesela kombinacija dijelova različitih pjesa-ma: Gle kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti, Glasnik velikoga Kralja, Idi kaži cjelom svijetu, Braćo moja radujmo se i drugih.

Na kraju mogu samo reći svoju misao o poruci koju su mi donijela moja prva framaška obećanja – gdje je tuga, da donosim radost, gdje je nemir, da donosim mir, gdje god vidim da je nešto loše, da donosim dobro!

Iva ĆurićScena iz mjuzikla o sv. Franji

16 MARIJIN TRSAT 3/2010

DESEt gODINA SVEtIŠtA

SVETA MATI SLOBODE

Punih deset godina prošlo je od posvete Svetišta Sveta mati slobode u zagrebačkom naselju Jarun. Crkva je to posvećena poginulim hrvatskim braniteljima čija su imena ispisana na kenotafu u crkvi. Popis je velik, čini se kao da mu nema kraja. Sveti-štem upravljaju oci salezijanci, a idej-ni začetnik projekta izgradnje crkve i čovjek koji je svoj život utkao u to svetište, don Petar Šimić, preminuo je krajem prošle godine nakon duge i teške borbe s opakom bolešću. Naka-na je Svetišta sačuvati uspomenu na predanu vjeru hrvatskog naroda Majci Božjoj i sačuvati od povijesnog zaborava ime svakoga hrvatskog bra-nitelja koji je dao svoj život za domo-vinu.

Crkva je posvećena 2000. godine, a posvetio ju je tadašnji zagrebački nad-biskup, blagopokojni kardinal Franjo Kuharić. Kao veliki štovatelj Majke Božje Trsatske, dosjetio se Trsatskih litanija u kojima stoji zaziv „Sveta mati slobode“. Litanije se nalaze u molitveniku Raj duše koji je Katarina Frankopan dala tiskati u Padovi 1560. godine. Kamen temeljac također je s Trsata, a na njemu je isklesan natpis: „Svetište Majke Božje Trsatske Sveti-štu Sveta mati slobode“.

Povezanost ova dva svetišta pri-sutna je i u susretima njihovih zbo-rova. Već tradicionalno pjevači iz Zagreba posjećuju Trsat na blagdan Majke Božje Trsatske 10. svibnja, pri-družujući se liturgijskom slavlju u zajedništvu s domaćinima, a trsatski crkveni zbor uzvraća posjet početkom studenoga kada oba zbora zajednič-kim snagama predvode pjevanje.

Tako se i ove godine zbor Sve-tišta Majke Božje Trsatske, predvo-đen voditeljicom Klaudijom Kra-ljić, odazvao pozi-vu da zajedno sa svojim domaći-nima u nedjelju, 14. studenoga, predvodi liturgij-sko pjevanje na svečanom euha-ristijskom slav-lju u povodu 10. obljetnice posvete crkve. Svečano misno slavlje predvodio je vrhbosan-ski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u koncelebraciji s provincijalom hrvatske salezijanske provincije don Ivanom Marjanovićem, župnikom župe Jarun don Antom Vasiljem i svećenicima trešnjevačkog dekanata. Kardinal Puljić je svojom prekrasnom propovijedi oduševio do posljednjeg mjesta popunjenu crkvu. Pod ravna-njem voditeljice zbora Svetišta Sveta mati slobode Maruše Bartolić, izve-dena je Staroslavenska misa na čast euharistijskog Krista Ive Krmpotića, koja je izvedena i na misnom slavlju na riječkoj Delti prigodom pohoda blagopokojnog pape Ivana Pavla II. Rijeci, i trsatskom je crkvenom zboru

posebno draga. Nakon misnog slavlja uslijedio je zajednički objed pjevača s kardinalom Puljićem i prisutnim sve-ćenicima, koji je protekao uz pjesmu u opuštenoj atmosferi.

Druženja i susreti ova dva zbora nastavljaju se. Štoviše, počela su i raz-mišljanja o češćim susretima tijekom godine, pa i o zajedničkom hodoča-šću, a Zagrepčanima je već upućen poziv da se pridruže 720. obljetnici Trsatskog svetišta iduće godine u svibnju, što su svi odsrca pljeskom prihvatili.

Cvetan Pelčić

POBOŽNOST GOSPI TRSATSKOJ U BJELOVARU

U franjevačkom samostanu sv. Antuna u Bjelovaru željeli smo potaknuti vjernike na pobožnost Gospi Trsatskoj kojoj su mnogi naši vjernici pobožno odani, a koja je ujedno i zaštitnica naše Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Zato smo u jednoj ikonopisnoj radionici naručili ikonu Gospe Trsatske u dimenzijama 80 x 50 cm, što je malo veće od originala, ali sadrža-jem identičnu. Svečani blagoslov ikone bio je 14. listopada pri večernjoj sv. misi. Za tu prigodu tiskana je i prigodna sličica s likom Gospe Trsatske, na čijoj je poleđini zagovorna molitva Gospi Trsatskoj, koju su braća na Trsatu pronašla pri obnovi tornja. Prije mise obavljena je listopadska pobožnost pred likom Gospe Trsatske, potom je uslijedio blagoslov ikone, a zatim zajedno s narodom izmoljena zagovorna molitva. Potom je gvardijan blagoslovio narod likom Gospe Trsatske, a onda je svečano u procesiji ikona odnesena do ulaza u crkvu. Tamo smo je postavili na predviđeno mjesto gdje će je vjernici moći štovati. Ovim smo se htjeli pridružiti nekolicini samostana koji njeguju i šire pobožnost zaštitnici naše Provincije i u samostanu i u narodu.

fra Siniša Paušić

17MARIJIN TRSAT 3/2010

tRSAtSKO SVEtIŠtE NA WEb-U

VIRTUALNA ŠETNJA TRSATSKIM

SVETIŠTEM Svetište Majke Božje Trsatske, najstarije marijansko

svetište u našoj zemlji, duhovno i kulturno stjecište zapadne Hrvatske, otvorilo je ovih dana svoju web-stra-nicu. Na njoj se na adresi www.trsat-svetiste.com može naći mnoštvo informacija o sadašnjem životu i prošlosti Svetišta te najave i izvješća o događanjima, vjerskim i kulturnim, u Svetištu i Pastoralnom centru – Auli pape Ivana Pavla II.

Na lijepo dizajniranoj stranici mogu se, ili će se moći, naći i informacije o trsatskome Franjevačkom samostanu i franjevcima, stoljetnim čuvarima Svetišta, o Župi sv. Jurja, razne obavijesti o aktivnostima u Svetištu, poput obavije-sti o hodočasničkim programima. Stranica, među ostalim, nudi i neobičnu šetnju virtualnom panoramom Svetišta, samostana i Pastoralnog centra.

Mirjana Grce

22. studenoga 2010.Draga Majko Božja! Hvala ti na svemu. Znam da si uz nas. Čuvaj nas. Hvala ti za mamu. Budi uz nju. Molim te. Hvala. Molim te, smiri moje nemire. Pomozi mi. Znam da me nećeš napustiti. Hva-la. Amen. Volimo te.

studeni 2010.Hvala ti, Majko Božja naša, što si uslišila naš vapaj i dala nam još djece. Neka budu pod tvojom zaštitom i blagoslovom. Hvala!

24. studenoga 2010.O ti naša čuvarice i zagovornice, Majko Božja Trsatska! Molim te u svim prilikama i neprilikama bdij nad nama, tvojom djecom, nad mojim najmilijima i nada mnom. Podari nam dobro zdrav-lje i snagu, da prevladamo sve ove nedaće, i uz tvoju svesrdnu pomoć dođemo do cilja. A tvoj blagoslov neka je uvijek uz sve nas, tvoju vjernu djecu. Hvala, hvala ti!

25. studenoga 2010.Majko, hvala ti što sam došla na ovaj svijet, hvala ti što sam još živa. Molim te vodi moj život i štiti od napadaja zla, oslobodi

ZAhVALE I MOLITVE GOSPI TRSATSKOJme strahova, da budem hrabra i radosna promicateljica života. Preporučam ti moju obitelj, hvala ti na njoj, hvala ti na mom poslu. Budi uz mene. Hvala!

30. studenoga 2010.Premila Majčice!Hvala ti na pomoći i ustrajnosti koju mi daješ na putu sa sva-kodnevnim životnim kušnjama. Molim te svesrdno da želje i ljubav moga srca pretočiš u obiteljski život, posao i pomoć potrebitima, na tvoju slavu i hvalu, a na moje zadovoljstvo, sreću i ispunjenje. Molim te da sve darove kojima me Bog obilno obdario, upotrijebim na dobrobit svih i moju sreću.

6. prosinca 2010.Majko Milosti!Hvala ti na divnim poticajima u proteklom razdoblju promišljanja i traganja za pravim putem kojim ću krenuti u svom životu. Kao moja nona, i ja sam snažno pov-ezana s ovim tvojim Svetištem i na neki način nastavljam njezin zavjet. Dana 18.srpnja, nakon mog obraćenja, ulila si mi u srce velik mir i bila mi na pomoć u najtežim trenucima života. (...) Majko

Milosrđa, Majko moja, daj da ti se svide djela mojih ruku i upravljaj djelima mojih ruku.

prosinac 2010.Draga Majko Božja!Deset dana nakon moje molitve tebi, dogodilo se čudo. Majku si mi izliječila, meni vratila mir!Vječna ti slava i hvala!

18 MARIJIN TRSAT 3/2010

Poštovani župljani, braćo i sestre!Vječni i Svemogući Bog odlučio je postati nemoćnim čovjekom! Riječ je tijelom

postala i nastanila se među nama. Više je puta tijekom povijesti ljudima govorio po ljudima-prorocima, ali mu to nije

bilo dovoljno: naposljetku nam je progovorio u Sinu.Stoga je Božić puno više od neke romantike, osjećaja i ukrasa. Božić je Božja ljubav

koju je Bog pokazao ljudima na konkretan način. I zato dok se ovih dana zaustavljaš pred jaslicama, stani pred ovu neizmjernu tajnu Božje ljubavi prema tebi i dopusti da ti tvoj Bog progovori i da te mijenja: da mijenja tvoje hladno srce, da mijenja tvoj nezainteresiran pogled, da mijenja tvoju bezvoljnost u žar ljubavi koja će gorjeti prema tvojim bližnjima u kojima se danas skriva onaj isti Isus kojega promatraš u jaslicama.

I neka ta ljubav, osjećaj za drugoga, suosjećanje, ne traje samo jedan ili nekoliko dana: dopusti da Božić – Božje rađanje u tebi – traje čitavu godinu. Riječ je tijelom postala: neka i naše lijepe misli i želje postanu stvarnost i konkretnost!

To Vam žele i zajedno s Vama mole trsatski franjevci i Vaš župnikfra Ivan Miklenić

ŽUPA SVEtOg JURJA tRSAt I SVEtIŠtE MAJKE bOŽJE tRSAtSKE

Župni listić za Božić 2010.

PASTORALNO DJELOVANJE SLAVLJA U žUPNOJ CRKVI SV. JurJA NA TrSATu

BADNJAK – u 18.00 misa bdijenja uz prigodni program

BOŽIĆ - sv. misa u 10.30STARA GODINA – Zahvalnica u

17.00

RASPORED BLAGOSLOVA OBITELJI

ponedjeljak, 27. prosinca 2010.B. Felkera, Šenoina, Linićeva, Vrtlarski put, Glavinićeva, Partizanski put

utorak, 28. prosinca 2010.Strmica (upisati ulicu), Marohnićeva, Piškulićeva

srijeda, 29. prosinca 2010.Radićeva, Mihanovićeva, Vidikovac, Prolaz F. Paravića, Trsatske stube

četvrtak, 30. prosinca 2010. Vrlije, S. Krautzeka, D. Šćitara

petak, 31. prosinca 2010. fra S. Schöna, V. Valkovića, Bošket N. Katunara, P. Zrinskog, Frankopanski trg

ponedjeljak, 2. siječnja 2011. J. Rakovca, Orehovica (ići će dva svećenika od 10 sati)

župna kateheza djece po rasporedu.Kršćanska meditacija, ponedjeljak u 19.15Trsatski razgovori, utorak u 19.30Biblijski sat – molitva u sedam koraka, srijeda u 19.15FrAMA – franjevačka mladež: srednjoškolci i studenti, ponedjeljak u 20.00

molitva, petak u 20.15 – susretiFranjevački svjetovni red (FSR), zadnje nedjelje u mjesecu u 16.30Pjevački zbor Svetišta – utorkom u 19.00Molitvena zajednica Srca Isusova i Marijina u sv. Jurju, petak u 9.00župni blagdan sv. Jurja slavimo na uskrsni ponedjeljak – 25. travnja 2011.

Župno pastoralno i ekonomsko vijeće zahvaljuje na svjedočenju vjere i vašem daru za obnovu župne crkve Sv. Jurja!

BOžIĆNO SLAVLJe U BAZILICI MAJKe BOžJe

TrSATSKEPOLNOĆKA u 20.00 i 24.00BOŽIĆ – mise kao nedjeljomSTARA GODINA – Zahvalnica u

18.30

Dragi župljani!I ove godine želimo se osobno susresti s vama u vašem domu

i zajedno s vama moliti Božji blagoslov u obitelji, za vaš život i rad te za prostor u kojem živite.

Kao što je na Trsatu običaj, molimo vas da svakako uzmete prijavnicu i ispunite ju. Možete ju predati u sakristiju ili na porti samostana – vrataru.

Svakako napišite svoj broj telefona. Svećenik će doći u dan određen za vašu ulicu prije podne (od 9 do 12) i poslije podne (od 15 do 18 sati).

Puno ćete nam olakšati ako se ubilježite za prije podne.Hvala!

Na svimmilostima

Hvala,majko

trsatska