VJESNIK SVETIŠTA MAJKE BOŽJE TRSATSKE GODINA XLVIII - … · 2016-09-19 · Knjiga Otkrivenja upućuje na objavljenu istinu o dolasku Boga čovjeku, o zajamčenoj po-bjedi. Upravo

VJESNIK SVETIŠTA MAJKE BOŽJE TRSATSKEGODINA XLVII I - BROJ 2/2016 - ISSN 1331-703

Gospa Trsatska – 2016. · 2 · Marijin Trsat

Izdaje: Uprava Svetišta

Majke Božje Trsatske; izlazi tri puta godišnje

Glavni i odgovorni urednik: fra Antun Jesenović

List uredio: fra Bernardin Plantek

Lektura i korektura: Ana Pelčić,

Martina Kekelj - OFS

Fotografija: fra Marko Bagarić,

Arhiv Svetišta, WEB

Slika na naslovnici: Bartolomé Esteban Murillo,

Assunta

Adresa uredništva: Frankopanski trg 12,

51 000 Rijeka; Tel. 051/452-900

Web stranica Svetišta: www.trsat-svetiste.com

E-mail adresa: franjevacki.samostan.rijeka

@ri-t.com.hr

ISSN 1331-703 BROJ: 2/2016

Godina izlaženja: XLVIII Gospa Trsatska 2016., Rijeka

Marijin Trsat

MILOSRDNI BOG

Zašto se Bog nikada ne uma-ra praštati nam? Zato što je Bog, zato što je On milosrđe i zato što je milosrđe prvi Božji atri-but. Ono je Božje ime.

Nema situacija iz kojih ne možemo izići, nismo osuđe-ni utopiti se u živomu pije-sku, u kojemu, što se više mi-češ, više toneš. Isus je tamo, sa svojom pruženom rukom, spre-mnom da nas uhvati i izvuče iz blata, iz grijeha, pa i iz pono-ra zla u koji smo upali. Samo trebamo posvijestiti svoje sta-nje, biti iskreni prema samima sebi, a ne si lizati rane. Moliti milost da se priznamo grješnici-ma, odgovornima za to zlo. Što više priznamo svoju potrebu za milosrđem, što se više stidimo

i ponizujemo, to brže bivamo preplavljeni njegovim zagrlja-jem Milosti. Isus nas čeka, pre-tječe nas, pruža nam ruku, str-pljiv je s nama. Bog je vjeran.

Milosrđe će uvijek biti veće od svakoga grijeha, nitko ne može postavljati granicu ljuba-vi Boga koji prašta. Ako ga samo pogledamo, ako samo podigne-mo pogled spušten na naše ja i na naše rane te ako ostavimo barem jednu pukotinu za djelo-vanje njegove Milosti, Isus čini čuda i s našim grijehom, s onim što jesmo, s našom ništavošću, s našom bijedom.

Papa Franjo; iz knjige Božje je

ime Milosrđe

Gospa Trsatska – 2016.· 3 ·Marijin Trsat

Uvodnik

DRaGI čItateLjI MaRIjINa tRSata I DRaGI hODOčaSNIcI!

Ljeto je. Velike su vrućine. U najtoplijim danima godine Crkva slavi Marijino uzdignu-će - Uznesenje na nebo. Nije to samo uznesenje u neki dru-gi svijet nego u zajedništvo s Ocem i Sinom Isusom Kristom i Duhom Svetim. Katekizam ka-toličke Crkve piše: “Bezgrešna Djevica, sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispuniv-ši tijek zemaljskog života, bila je s dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu, i od Gospodi-na uzvišena kao kraljica svemi-ra, da bude što sličnija svojemu Sinu, gospodaru i pobjedniku nad grijehom i smrću”.

Uznesenje Blažene Djevice posebno je sudioništvo u Uskr-snuću njezina Sina i anticipaci-ja uskrsnuća drugih kršćana: U porodu si, Bogorodice, sačuva-la djevičanstvo, a po smrti nisi ostavila svijet. Preselila si se k Životu, jer si Majka Života, i svojim molitvama izbavljaš od smrti naše duše” (KKC, 966).

Nauk Crkve naglašava da je Marija čista - sačuvana od lja-ge istočnoga grijeha. To je po-sebno Božje odabranje. Bog ju je unaprijed predodredio i po-zvao da bude Majka Sinu Bož-jemu i zato ju je od početka ljudske povijesti pripremao za tu suradničku ulogu u povije-sti spasenja. Zato i ispovijeda-mo sa lurdskom objavom da je Marija Bezgrješna. Milosti puna - ispunjena svim Božjim daro-vima da bude što dostojnija Majka Sina Božjega. Prihvativ-ši jasno izrečen Božji poziv na

Bogomajčinstvo, ona odgovara anđelu Gabrijelu “Evo službeni-ce Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi”. Ta njezina odluka pratila ju je cijeloga života i ona ju je svim srcem nastojala izvr-šiti, počevši od Navještenja, su-sreta s Josipom; od Betlehema, kroz Egipat, pa i u Nazaretu, sve do svoje smrti. Znamo da tako vjeran život Bogu nije bio la-gan, popraćen je velikim odri-canjima i žrtvama za koje je sta-rac Šimun rekao “da će joj mač probosti dušu”.

Nauk Crkve jasno naglašava istinu - dogmu da je Marija na-kon tjelesne smrti “dušom i ti-jelom uznesena u nebesku sla-

vu”. Ona je već ušla u slavu uskrsnuća i raduje se u zajed-ništvu Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Ušla je na vječnu goz-bu “gdje smrti više nema, ni suza ni jauka...” (Otk 21,4). Ma-rija je ušla u slavu uskrsnuća prije svih ljudi. Isus nije dozvo-lio da čeka slavni dan uskrsnu-ća u redu sa svim smrtnicima, već je na njoj anticipirao uskr-snuće svih drugih ljudi. Svi mi, pa i naši sveci, čekaju dru-gi slavni Isusov pojavak da nas povede sa sobom u slavu uskr-snuća. Kao što je i sam rekao: “Idem pripraviti Vam mjesto da i vi budete gdje sam ja. Doći ću po vas” (Iv 17,24).

Tako nam je u Mariji dan primjer koji će svi vjerni Kristu slijediti. Ona je ostvaren kršća-nin u punini, a mi u napetosti i iščekivanju.

Istina o Mariji naglašava da, iako se preselila Kristu - Životu, jer je Majka Života, nije ostavila svijet već izbavlja od smrti naše duše. Njezina uskrsna dimenzi-ja omogućuje joj da bude pri-sutna u svim svojim svetištima na svijetu, u svim crkvama svi-jeta i sa svim kršćanima koji joj se utječu i mole njezin zagovor. Radujmo se i mi što imamo ta-kvu Majku koja nas u srcu nosi i strepi nad svakim od nas do konačnog sjedinjenja s Njom i Sinom njezinim u Kraljevstvu Božjem. Vjerujem da svi s ushi-ćenjem čekamo taj trenutak.

fra Antun Jesenović, čuvar svetišta


1. Gdje smo i kamo idemo? Mnogi su koje današnja situ-

acija obeshrabruje. Osim eko-nomske i gotovo dramatične demografske situacije te odla-ska mlađih ljudi u inozemstvo, počinje zabrinjavati i fenomen ‘opadanja ljudskosti’. Možda ovaj izraz nekoga i zasmeta. Bilo je toga uvijek, ali mi sudimo iz svoje perspektive. Čovjek bi ne-kako i podnio siromaštvo, koje-ga je nekad bilo i daleko više, ali straši porast zločestoće, podme-tanja i ocrnjivanja raznih vrsta (danas i preko digitalnih medi-ja, pa i ‘fejsbuka’ pa dalje), sve dotle da se dobiva dojam da je ‘zlo u porastu’. Dok svi očekuju neke promjene, od politike na-dalje, ipak se često zaboravlja da toga nema bez promjena u čo-vjekovu srcu. U protivnom, rasti će podjele u ‘vrhovima’, među ljudima na poslu, u susjedstvu i samoj obitelji, sve dotle da ćemo se sve više udaljavati jedni od drugih. I nemali se broj lju-di pita što se to s nama događa?

Valjalo bi se prisjetiti hrvat-skog velikana, filozofa Vjekosla-va Bajsića koji je, očito potaknut i događanjima u vrijeme domo-vinske obrane (1991.), na Hr-vatskom radiju rekao da je du-hovnost pojedinca neprestano ugrožena provalama ‘magme zla’ iz čovjekova podzemlja. Dok činimo automatske projek-te za naš život kako nam se već želje i interesi nameću, dotle ne slutimo i ne prihvaćamo da je dno našega bića zaraženo zlom, koje samo od sebe struji u naše

čine. Koliko je samo dobrih na-kana, oduševljavajućih nacrta, blistavih ideologija potrošeno da se uvidi da nismo računali sa zlom u čovjekovu srcu?

zak oltara i paljenje svijeća, tra-žeći ‘neku milost’, imat će prili-ke susresti se s riječima apostola Ivana koji u Knjizi Otkrivenja, jezikom punim dramatičnosti i slikovitosti, u apokaliptičkim nadvremenskim slikama, opi-suje Božju borbu i pobjedu nad zlom. Prisjetimo se da ‘apokalip-sis’ izvorno znači objavljivanje, odnosno otkrivenje, a ‘apoka-liptein’ znači ‘dići zastor, otkri-ti’. Knjiga Otkrivenja upućuje na objavljenu istinu o dolasku Boga čovjeku, o zajamčenoj po-bjedi. Upravo je Isus Krist obja-vitelj Božje poruke, koja se vidi u kontrastu i antagonizmu iz-među dobra i zla, Božjeg i pro-tubožjeg svijeta. Otud apostol nabraja velike suprotnosti: Ja-nje-Zmaj, Jeruzalem-Babilon, stanovnici neba i zemlje, jad na zemlji - aleluja na nebu, itd. To je promatranje događaja povije-sti, one u počecima kršćanstva i danas, pod vidom svojevrsnog ‘borbenog’ Božjega kraljevstva na zemlji, jer Krist je došao de-finitivno uništiti djela ‘zmaje-va’ odnosno sotonina (usp. 1Iv 3,8). Uz navještaj konačnog po-bjedničkog nastupa Božjega ve-zuje se ‘veliki znak’ na nebu, pojava Žene, koja rađa “sina-muškića” (Isusa). Ta je Žena za kršćane je Marija koja sudjelu-je u ‘porođajnim bolima’ nastu-pa novih mesijanskih vremena. Ona sa Sinom, Isusom Kristom, predstavlja ‘početak’ Crkve i ‘novoga Božjega svijeta’. A sve-mu tome protivi se ‘zmaj’ kao ‘stara zmija’, upropastiteljica čo-

OSNažeNI DuhOM pReD NaLetIMa ‘ZMaja’

Prema zrelijoj i odgovornijoj vjeri

Žena (Marija) i Zmaj (Zli) iz Knjige Otkrivenja

Svjestan sam da bi neki čita-telj mogao ovakav govor sma-trati pesimističkim, uz napome-nu kao da se ‘predajemo’ pred navalama zloga. Ne, jer zlo nije jače od dobra, štoviše ima puno više dobra, samo što medijski nije pravo obznanjeno pa smo nekako više pod utjecajem ono-ga lošega što čujemo, vidimo, ovisno kako nam se ‘servira’ ili to doživimo ‘na svojoj koži’. Kr-šćani pak znaju da ako se život želi ‘spasiti’, to ipak, nakon što je Isus došao, ne ide po ‘zakoni-ma nadmetanja i mržnje’, već po Božju, po vjeri, nadi i ljubavi.

2. apokaliptičke slike i navještaj trijumfa jaganjca

Blagdan Velike Gospe, njena uznesenja na nebo, za kršćane predstavlja snažan poziv na zao-kret u razmišljanju i djelovanju. Oni koji će se imalo potrudi-ti da poslušaju Božju riječ, a ne samo da ‘obave zavjet’, uz obila-


Prema zrelijoj i odgovornijoj vjeri

vječanstva od početka. Njenom Djetetu, Isusu, Jaganjcu Božje-mu, zajamčena je pobjeda nad ‘Zlom’ čime je osiguran povra-tak u ‘prarajsko stanje’, koje se već danas vidi gdje god je na djelu ljubav, praštanje i milosr-đe, gdje se ljudi, pa makar ne-kad bili ‘šačica vjernika’, oku-pljanju oko Isusa, uz Marijinu trajnu zaštitu i zagovor. Apostol Ivan, onda i danas, želi utješiti i osmjeliti progonjene i obeshra-brene kršćane da budu izdržlji-vi, čak spremni i na mučeničku vjernost Kristu uskrsnulome. I makar se činilo da je sotona po-nekad ‘u prednosti’, konačna pobjeda je u rukama Jaganjca, Isusa Krista. Stoga je Knjiga ot-krivenja, prema našem vrsnom bibličaru B. Dudi, najutješnija knjiga, jer se u njoj može otkriti ono što piše apostol Pavao: “Kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša” (2 Kor 1, 5).

3. Silna potreba Marijine vjere

Blagdan Uznesenja Mariji-na na nebo poziv je kršćanima da temeljitije provjere svoju vje-ru, na crti nove evangelizaci-je kojom se želi postići da na-vještaj Kristove radosne vijesti bude nov u izričajima, načinima i žaru. Šteta je što se ove riječi velikoga pape sv. Ivana Pavla II. počinju zaboravljati, sve dotle da se bilježe regresivni procesi među dijelom vjernika pa i sve-ćenika koji vide spas u ‘povratku na staro’, uglavnom ‘obredno kršćanstvo’, u kojem prevlada-vaju zapovijedi, propisi i cere-monije, a ne vidi se toliko radost evanđelja, te nužnost ‘otvaranja novome’, na tragu II. vatikan-skog sabora i zadnjih Biskupskih

sinoda. Sklanjanje u ‘uske okvi-re’ nije na crti Marijina pona-šanja. Ona, makar početno čak i smetena, izražava sudbonosni pristanak na anđelovu poruku o nečuvenoj novosti da će postati majkom budućega Mesije.

Marija predstavlja ‘Crkvu izlaska’ iz svojih uskih okvira i planova, uvjerena da je Bog na prvome mjestu, da je Kra-ljevstvo nebesko djelo njegova Duha, a mi smo samo suradnici i zato imamo šansu postati ‘ve-likima’ u njegovim očima. Mo-žemo pjevati radosni “Veliča”, što je Bog pogledao na nas, čini nam silna djela ako se odluči-mo na suradnju s njime u ‘ži-votnoj borbi’, ne uzmičući pred ‘navalama Zloga - Zmaja’. Na-protiv, vjerujući, makar i protiv svake nade, događat će se obra-ti, silnici bi mogli biti zbačeni s prijestolja, a ponizni uzviše-ni. Marija nam uvijek označuje lik Crkve posljednjih vremena, znak nesavladive Božje moći.

Uvjet za životnu pobjedu, pogotovo danas, jest veće oku-pljanje oko Isusa. Kršćani ne smiju podleći napasti Zloga, kao da nas je Bog napustio u svije-tu koji je zao, gdje prevladavaju indiferentizam, egoizam i sva-ko zlo, a mi kao nemamo ade-kvatna sredstva za odupiranje. Međutim, nema uzmicanja, jer smo kršteni, Duhom potvrđeni i osnaženi, uz blagovanje Kruha, Krista koji je snaga i zalog istin-skoga života. Ali u svemu tome pozvani smo biti jaki u ljubavi, “milosrdni kao Otac” nebeski, što je temeljna misao ove “Go-dine milosrđa”, a osobito prema svima onima koji su se ‘predali’, izgubili nadu, udaljili od Boga i Crkve, zahvaćeni životnim pe-simizmom. Udruženi u našim

kršćanskim zajednicama, oko Gospe, posebice u njezinim sve-tištima, postajemo svjesniji da nas Isus zove da budemo ‘kvas-cem’ stvaranja nove, otkupljene povijesti. Dužni smo ostati uz-dignuta čela, računajući i na če-sto bezizlaznu situaciju u koju je jednom i sam Isus zakoračio, ali se nije njome mirio. Zato ne smijemo stati ‘skrštenih ruku’ u povijesnim pritiscima, već tra-žiti putove kako ćemo mijenja-ti naš okoliš da bude kristovskiji.

Upravo je Marijino uznese-nje događaj koji se odnosi na cijelu Crkvu, na sve koji su Kri-stovi, jer on najavljuje konač-no odredište svih Kristovih, njihovo ‘uznesenje’ i ‘uzviše-nje’. Šteta je što među kršćani-ma još nije pravo zaživjela svi-jest da je Marijino uznesenje predznak i predostvarenje po-svemašnje Božje pobjede nad grijehom i nad smrću u svima njihovim oblicima koji se oči-tuju i pokazuju u životu svijeta. Valja radosnije svjedočiti sigur-nost vjere da je na jednoj našoj sestri, Mariji, dovršeno trajno Božje djelovanje, da je postigla puninu života u Bogu koji i nas želi preobraziti i uzdići. Mari-ja, u Ivanom viđenju, trajan je i veliki ‘znamen na nebu’ i kao takva, kako molimo u misno-me predslovlju, putokaz nade i utjehe Božje vjerničkome naro-du, u vjeri da je Božje djelova-nje uvijek obnoviteljsko, prem-da u situaciji napetosti i borbe.

Milan Šimunović


Povijest

List “Marijin Trsat” svo-jim naslovom otkriva da mu je osnovni sadržaj vezan uz život i rad Svetišta Majke Božje Tr-satske, da mu je Trsatsko sveti-šte izdavač, da ono vodi brigu o njegovom izlaženju, ali sam na-slov časopisa još ne otkriva i da ga uređuje jedan od članova fra-njevačkog samostana na Trsatu.

početak izlaženja listaList je počeo izlaziti 1967.

godine nakon što je na Trsa-tu svečano proslavljena 600. obljetnica slike Gospe Trsatske. Nju je po tradiciji papa Urban V. 1367. poklonio hodočasnici-ma iz srednjovjekovnog gradi-ća Trsata koji su došli u sveti-šte Majke Božje u Loreto. Papa ih je vidio kako plaču pa se za-interesirao koji je razlog takvog njihovog raspoloženja. Tad su mu objasnili da ti Trsaćani pla-ču zato što je kuća Svete obite-lji bila na Trsatu od 1291. do 1294. i zatim ga napustila pa se preselila u Loreto. Svetište u Loretu bilo je tada najveće ma-rijansko svetište u Europi, od davne 1294. pa sve do Lurda u 19. st. i Fatime u 20. stoljeću.

Tako od 1367. uspomena na kuću Svete obitelji nije je-dino uporište marijanskog sve-tišta na Trsatu, nego se osla-nja i na sliku Majke milosti, dar pape Urbana V. Tu sliku je po tradiciji naslikao sv. Luka evan-đelist i svakako je bila predmet kršćanske pobožnosti u Rimu, ali i na Trsatu od davne 1367. godine. Knez Martin Franko-pan podigao je 1453. franjevci-

ma samostan na Trsatu i oni su otada čuvari te slike Gospe Tr-satske i služitelji trsatskih ho-dočasnika. Tu su zadaću vjer-no obavljali kroz stoljeća pa su o 600. godišnjici te slike na Tr-satu pisali papi Pavlu VI. molbu da odobri namjeravanu prosla-vu. Papa Pavao VI. je ne samo odobrio namjeravanu trsatsku proslavu nego je i imenovao ta-dašnjeg zagrebačkog nadbisku-pa kardinala Franju Šepera kao svoga izaslanika na toj proslavi.

Trsatskim franjevcima je 1967. bio starješina fra Hinko Harapin, vrlo staložen i miran gvardijan. Duša trsatskih franje-vaca je bio fra Antun Ament, nje-gov zamjenik. On je bio i organi-zator proslave i bio je uvjeren da se proslava ne smije zaboraviti, već da treba postati pokretač po-božnosti trsatskih hodočasnika.

pokretanje “Marijinog trsata”

Antun Ament se uistinu po-brinuo da se ne zaboravi prosla-va 600. godišnjice slike Gospe Trsatske. Osnovao je list “Mari-jin Trsat” i bio njegov prvi ured-nik. “Marijin Trsat” je zapravo časopis Trsatskog svetišta i izlazi tiskom četiri puta godišnje. Bilo je to moguće jer 1963. osnovan “Glas Koncila” i godinu dana kasnije i on izlazi tiskom. Od-nosi između Socijalističke Jugo-slavije i Svete Stolice su 1966. u mnogočem popravljeni i sklo-pljen je među njima Protokol koji prethodi posjetu predsjed-nika Jugoslavije Tita 1971. papi Pavlu VI. Tako da nije bilo oso-

bito teško na Trsatu niti održa-ti proslavu 600. godišnjice slike Gospe Trsatske, a niti pokrenuti list “Marijin Trsat”.

Istaknuto je već da je fra An-tun Ament bio osnivač i prvi urednik “Marijinog Trsata”. On je svojim pisanjem na početku najviše i punio stranice lista. Bili su to sadržaji koje je dik-tiralo zbivanje u samom trsat-skom svetištu, osobito proslave marijanskih blagdana. Sadržaj “Marijinog Trsata” je diktira-lo i vrijeme izlaženja lista. List, naime, izlazi četiri puta godiš-nje, i to početkom godine, pri-je 10. svibnja, tj. blagdana Gos-pe Trsatske, uoči Velike Gospe i pred kraj građanske godine. Naravno da prvi broj u godi-ni suradnike lista upravlja pre-ma blagdanu Božića. Kako dru-gi broj lista izlazi prije blagdana Gospe Trsatske 10. svibnja, a

pOLa StOLjeĆa LISta “MaRIjIN tRSat”

Prvi broj lista “Marijin Trsat”


Povijest

taj blagdan je i početak hodo-časničkog razdoblja, pa to na-meće određene teme razrade. Treći pak broj izlazi uoči Velike Gospe, blagdana uznesenja bl. Djevice Marije što pak nadah-njuje suradnike lista na teme o toj marijanskoj vjerskoj istini. Četvrti broj “Marijinog Trsata” izlazi uoči Božića pa je sadržaj-no određen porukama advent-skog vremena i proslave blag-dana rođenja Isusa Krista.

Antun je pronašao i prve su-radnike u redovima trsatskih franjevaca. Najvjerniji surad-nik mu je bio fra Kornelije Šo-jat tako da ga je i proglasio svo-jim zamjenikom, a on je postao i njegov nasljednik.

Osobiti sadržaji “Marijinog trsata”

Već je rečeno mnogo o uzro-cima osobitog sadržaja “Mari-jinog Trsata”, ali valja također spomenuti da list prati zbivanja u trsatskom svetištu. Naglašava da je Trsat hodočasničko mje-sto. Dugo vremena navodi župe i mjesta odakle su hodočasnici pristigli na Trsat, vrlo često vodi razgovore sa svećenicima vodi-teljima hodočasnika. Računa s činjenicom da trsatski hodoča-snici u srpnju i kolovozu goto-vo redovito navraćaju na more da neko vrijeme provedu na ku-panju. Ipak donosi u svom sadr-žaju dovoljno gradiva iz kojega je jasno da hodočašća nisu do-gađaji osobitog vjerskog turiz-ma, kako ih često danas naziva građanski tisak. Naprotiv, to su vjerski događaji kojima se utvr-đuje i rasplamsava vjera.

Za Trsat je bio osobit doga-đaj hodočasnički pohod pape sv. Ivana Pavla II. 2003. godine, kada je treći puta bio u Hrvat-

skoj. Prije podne dana njego-vog središnjeg boravka u Rijeci papa je na Delti uz ušće Rječine slavio svetu misu i održao pro-povijed u kojoj je dva puta spo-menuto Trsatsko svetište kao svetište Svete obitelji, a poslije podne je on sam pohodio Trsat-sko svetište. Pred oltarom Gos-pe Trsatske zatražio je klecalo, kleknuo na njega i promatrao sliku Gospe Trsatske. Vrlo jasno je izrekao njezin sadržaj i potvr-dio njezinu vrijednost koja pro-izlazi iz sadržaja slike. Rekao je da slika prikazuje Majku Božju kao “Majku Crkve”.

Kad je tako nazvao sliku, izrekao je vrlo jasno poruku koju diktira njezin sveukupni sadržaj koji nije lako izraziti jer je slika Gospe Trsatske zapravo zbir od pet slika. U sredini je ja-sno označena Blažena Djevica Marija kao dojiteljica maloga Isusa, ali na svakom boku uz tu središnju sliku su još četiri slike. U gornjem redu je prikazan do-gađaj navještenja s jedne stra-ne i Marija podno Isusovog kri-ža s druge strane. U donjem pak redu slijeva su tri osobe, ali je prepoznatljiv samo lik sv. Stje-pana đakona. S desne strane su pak prepoznatljivi apostol Pe-tar s ključevima u ruci i apostol Pavao sa knjigom u ruci. Treća osoba nije prepoznatljiva.

Može li “Marijin trsat” danas do novih sadržaja i suradnika?

Nisu spomenuti i drugi sadr-žaji “Marijinog Trsata” u godi-nama koje su prošle. Bilo ih je osobito prošle godine kada je Trsatsko svetište slavilo 300. go-dišnjicu krunidbe slike Gospe Trsatske. Posljednje dvije godi-ne u listu redovito izlazi članak prof. dr. Milana Šimunovića o

novoj evangelizaciji koju bi va-ljalo udomiti u samom Trsat-skom svetištu, ali osobito po svim našim gradskim župama.

Trebalo bi voditi računa i o zbivanjima na Trsatu u samom svetištu. Kako danas na Trsat navraćaju vrlo često inozemni hodočasnici koji idu ili se vra-ćaju iz Međugorja, valjalo bi us-postaviti i s njima dijalog. Isto tako na Trsat koncem školske godine dolaze školarci, a u kiš-ne dane tijekom godine turisti koji borave u Opatiji. I s njima bi trebalo uspostaviti razgovor. Trsatsko svetište ih susreće s pa-žnjom jer im pruža 15-minutni film o svojim vjerskim i kultur-nim sadržajima i značenju u hr-vatskim razmjerima, a njihovim vodičima nudi knjižice koje su upravo njima namijenjene.

Usuđujem se napisati da bi urednik “Marijinog Trsata” tre-bao danas voditi računa o slo-venskim hodočasnicima. Ot-kada je Slovenija samostalna država kao i Hrvatska njiho-vih hodočašća je manje, ali do 1990. godine ih je bilo vrlo mnogo jer su do tada Slovenci Trsat smatrali svojim svetištem. Isto tako urednik “Marijinog Trsata” bi trebao naći dragocje-ne nove, i to mlade suradnike. Njima bi u svakom broju lista trebao prepustiti po dvije stra-nice na uređivanje. Trebao bi osigurati jednu dvostranicu za franjevačke novake, tj. početni-ke koji na Trsatu započinju svoj franjevački život, a druge dvije stranice za franjevačku mladež, tj. članove FRAME, koji svojom prisutnošću i djelovanjem na Trsatu obogaćuju život svetišta, a osobito pjevanjem obogaćuju nedjeljnu misu u 11,30 sati.

fra Emanuel Hoško


Mater Divinae Gratiae

Kao što je Blažena Djevica Marija uvijek i u svemu uz svo-ga Sina, tako je i u ovoj “Godi-ni milosrđa” posrednica i za-govornica Božjeg milosrđa, tj. svih njegovih milosti. Jedan od zaziva najrasprostranjenijih marijanskih litanija, tzv. laure-tanskih, zove ju Majkom Bož-je milosti. Ovdje donosimo iz “Propovijedi o Gospinim litani-jama” Alfonza Levičnika jedno njegovo razmišljanje o tom ma-rijanskom naslovu:

“Od davnine vjernici mole: Majko Božje milosti, moli za nas. Isus je uzeo na sebe trplje-nje i pregorku muku najpri-je zato da Bogu vrati čast, koju mu je čovjek grijehom oduzeo. U isto vrijeme mislio je i na to kako bi u našim dušama zasa-dio povrtni raj milosti, koji je odsjev Božje svjetlosti i ljepo-te. Kako je bijedan prosjak na putu, koji pruža svoju kapu da mu se dobri ljudi smiluju, tako

je i ljudski rod bio pred Stvori-teljem lišen svega nadnaravno-ga i praznih ruku poput pro-sjaka. Božje oko gledalo je na ljudskom rodu prljavštinu i si-romaštvo. Čovjek je bio sličan bogatašu koji je sve svoje bogat-stvo uništio i postao siromah. Svijest krivice tištila je čovje-čanstvo, i nejasno je vapila za spasenjem. Samo je jedan na-rod vidio da spasenje dolazi i u čežnji je gledao u vječne istine. To je bio izabrani narod. Ali ni taj narod nije bio dostojan Bož-jih darova. Božje milosrđe gle-dalo je i na poganske narode.

Svojim djelom Isus je imao najprije zadovoljiti za grijeh i ukloniti njegove ruševine, čime nas je otkupio iz sotonskog rop-stva. Zatim nam je zaslužio sve milosti, bez kojih ne možemo biti Bogu po volji, mili i dragi, i ne možemo ući kroz nebeska vrata. More milosti bez dna i gra-nica Krist nam je pribavio svo-

jom krvlju (usp. Heb 10,19). Kod toga mislimo najprije na posvet-nu milost, koja nas čini sličnima i milima Bogu, a zatim i na bez-brojne djelatne milosti, koje nas pomažu da činimo dobro.

RaZMIšLjaNje NaD ZaZIvOM LauRetaNSkIh LItaNIja “MajkO BOžje MILOStI”


Mater Divinae Gratiae

Vrata kroz koja je Božja mi-lost proključala, i još dolazi na nas, je Marija, Isusova majka. Već su pastiri i mudraci s isto-ka kod Marije susreli ono naj-veće, tj. samoga Isusa i sve što imamo od njega. Ona je i kasni-je svojom molbom, svojim pri-mjerom i svojom žrtvom, bez-brojnima otvorila put do vjere,

ufanja, ljubavi, poštovanja, či-stoće, poniznosti i ustrajnosti. Po Mariji nevidljivo na nas do-laze milosti, sad poput lagane rose, sad poput obilne proljetne kiše, koja kroz noć doziva novo zelenilo i novo cvijeće.

Kakvim je samo cvijećem mi-losti Bog obasuo i ukrasio našu Majku Mariju, govore kateki-zam, crkvene pjesme, molitve... Marija je puna milosti za se i za nas. Sam Bog ju je htio ima-ti bogatu i lijepu i ona je dobra Majka cijelog ljudskog roda. Ri-ječ Isusova s križa ‘Evo ti Majke’ odredila joj je da tajno i savje-sno obavlja svoju materinsku službu. Ako je mi zaboravljamo, Marija je ne zaboravlja. Kako Marija ne bi pomogla? Nikada se nije čulo da bi Marija ikoga zapustila, koji bi se njezinoj za-štiti utekao i od nje pomoć za-molio. Zato imamo pravo i duž-nost da se Mariji molimo. Kao vjerni kršćani iz iskustva zna-mo kako je obilno i djelotvor-no Marijino posredništvo i zau-zimanje. Ako katkad nismo bili uslišani, to je bilo stoga jer smo

je kasno počeli zazivati, ili smo je slabo zvali u pomoć, a često se kasnije pokaže i to da bi nam bilo na štetu ako bi učinila ona-ko kako smo mi molili.

Marija je Majka izvora, vrela, početnika svih milosti. Marija je kao vodovod kojim k nama dolazi plod Božjeg spasenja - milost. Zato je Marija s pravom dobila od Crkve naziv ‘Djelite-ljica svih milosti’. Kako smo od nje primili Gospodara svih mi-losti, tako uopće i nema milo-sti bez nje. Na blagdan Marije Posrednice svih milosti moli se: ‘Gospo moja, Bogorodice Ma-rijo, nepresušivo more Božjih skrivenih darova, djeliteljice svih dobara... Gledaj moju vje-ru i moju želju, nadahunutu od Boga. Ti si uklonila od svijeta sve suze. Ti si stvorenje napuni-la svakim dobrom’.”

Majko Božje milosti, ti si iza-brano sredstvo u Božjim ruka-ma po kojemu se dijeli milost. Daj i nama obilje svoje žarke milosti. O Marijo, bez istočnog grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo.


Povijesne crtice

Mnogi su sveci, blaženi-ci i sluge Božje, posjetili Trsat-sko svetište. Najpoznatiji trsat-ski hodočasnik je svakako sv. Ivan Pavao II, koji je prilikom svoga stotog apostolskog puto-vanja boravio u Hrvatskoj od 5. do 9. lipnja, a na Trsatu 8. lip-nja 2003. godine. Vlastita že-lja mu je bila posjetiti najstari-je hrvatsko marijansko svetište, u kojem je pobožno molio pred ikonom Majke Milosti.

U ovaj popis ubraja se i još je-dan sveti papa, Ivan XXIII, iako je Svetište posjetio još kao sveće-nik i osobni tajnik bergamskog biskupa. Bilo je to na povratku s euharistijskog kongresa u Beču 1912. godine, dok je za rimskog prvosvećenika izabran tek 1958.

pripao je i samostan na Trsatu, a Vendelin je kasnije u njemu vr-šio službu poglavara samostana i čuvara trsatskog Svetišta;

Sluga Božji Aleksa Beni-gar, misionar u Kini, odgoji-telj i profesor teologije u Han-kowu, te dugogodišnji profesor duhovnosti na papinskom sve-učilištu Antonianum u Rimu, svoj redovnički život započeo je oblačenjem habita u sveti-štu Majke Božje Trsatske 1907. godine. Nakon postdiplomskog studija u Rimu namješten je na Trsat, tako da je u njemu bora-vio dvaput u životu;

Sluga Božji Ante Tomičić, od 1947. do 1981. obavljao je služ-bu sakristana i vratara u samo-stanu franjevaca kapucina na Žabici. Bio je osobiti štovatelj Blažene Djevice Marije, kojoj se sav dao u službu. Iako je bora-vio u samostanu i crkvi njoj po-svećenoj (Gospa Lurdska), rado je hodočastio kroz 34 godine službe u Rijeci i u trsatsko sveti-šte Majke Milosti;

Sluga Božji Ivo Peran, član Hrvatske franjevačke provin-cije sv. Jeronima, posljednjih dvadesetak godina života pro-veo je u samostanu na Košlju-nu. Tamo je bio magistar nova-ka, a u to vrijeme je imenovan i profesorom crkvene glazbe na riječkom teološkom fakultetu. Zanosna, Bogu predana i vedra duha, glazbu je redovito preda-vao i novacima na Trsatu, ko-jima je godinama predvodio i duhovne vježbe pred prve re-dovničke zavjete.

Osim papa i franjevaca, tr-satski hodočasnik blage uspo-

SvecI Na tRSatu

Sveti hodočasnici na trsat-skom brijegu bili su i mno-gi franjevci. Prvo spomenimo sv. Leopolda Bogdana Mandi-ća, drugog hrvatskog proglaše-nog sveca. Poznat je po svome posvećenju u služenju ljudima ponajprije kroz sakrament po-mirenja ili ispovijedi, te kroz duhovno zalaganje u ekumen-skom apostolatu. Prilikom svo-ga kratkog služenja u kapu-cinskom samostanu u Rijeci, posjećivao je i svetište Majke Milosti na Trsatu. Nakon nje-ga dolaze mnogi drugi za koje se još vodi postupak proglaše-nja blaženim:

Sluga Božji Vendelin Voš-njak, “otac” Hrvatske franjevač-ke provincije Svetih Ćirila i Me-toda, utemeljene 1900. godine s njime na čelu. Novoj Provinciji


Povijesne crtice

mene je bl. Alojzije Stepinac. Boravio je u Rijeci 1916. godi-ne za vrijeme služenja vojnog roka. U slobodno vrijeme poha-đao je trsatsko svetište, dolazeći na Svetu misu i utječući se Maj-ci Milosti. Kasnije je Svetištu ostavio svoju zahvalnicu Gos-pi Trsatskoj, koja se sada čuva u samostanskoj riznici.

Još jedan mučenik je i bl. Mi-roslav Bulešić, rodom iz Istre. Kao svećenik bio je upravitelj župe u Baderni, a ubijen je od komunista u mjestu Lanišću. Znamo da su se vjernici iz Istre uvijek dolazili utjecati zagovo-ru Gospe Trsatske, te je tako i blaženi Miroslav bio jedan od hodočasnika Majci Božjoj Tr-satskoj. Službenica Božja Mari-ja Krucifiksa Kozulić, koja je na-zivana “majkom brojne djece” i “Riječkom majkom”, osno-vala je 1895. Zavod Presv. Srca Isusova i dječji vrtić (utočište za siromašnu djecu), a kasni-je i žensku redovničku zajedni-cu posvećenu Presv. Srcu Isuso-vu. Bila je članica Franjevačkog svjetovnog Reda na Trsatu.

Dana 4. rujna ove godine bl. Majka Terezija, utemeljiteljica Misionarki ljubavi, bit će pro-glašena svetom. Prije 38 godina posjetila je Rijeku i naše svetište Majke Milosti na Trsatu. Pod-sjetimo se ukratko njezina živo-ta. Gonxhe Bojaxhiu rođena je 27. kolovoza 1910. u Skopju kao treće i posljednje dijete. Odrasla je u bogatoj trgovačkoj obitelji koja joj je usadila katoličke vri-jednosti. Gonxhe je kao mlada bila veoma zauzeta oko župne zajednice, pjevala je u crkve-nom zboru, recitirala u grad-skom kazalištu, pisala je pjesme, bila je članica Marijine kongre-gacije za mladež. Kao djevojka od dvanaest godina prvi put je poželjela u potpunosti se posve-titi Bogu. Njezino zvanje je ra-slo i sazrijevalo polako, u moli-tvi i razmatranju, u traganju za voljom Božjom. Konačnu od-luku donijela je 14. kolovoza

1928. Dana 27. svibnja 1929. započela je novicijat u Darjee-lingu, gdje je dobila redovnič-ko ime Terezija od djeteta Isusa. Prve redovničke zavjete položila je 25. svibnja 1931., a vječne 24. svibnja 1937. godine. Sestra Te-rezija bila je kao redovnica po-slušna, marljiva, jednostavna i skromna. Na početku svog re-dovničkog života jedno vrijeme radila je kao medicinska sestra, kasnije kao učiteljica, profeso-rica i direktorica nekih škola u Kalkuti. Nakon gotovo dvanaest godina snažnog duhovnog dje-lovanja sestra Terezija je osjetila poziv i potrebu da osnuje novu redovničku zajednicu pod ime-nom Misionarke ljubavi.

Majka Terezija je postala sim-bol karitativnog rada i upravo iz tog razloga primila je mnoge na-cionalne i međunarodne nagra-de i priznanja. Preminula je 5. rujna 1997. u Calcutti. Stotine tisuća ljudi različitih vjera iz In-dije i svijeta došlo je posljednji puta oprostiti se od nje. Sprovod-ni obredi upriličeni su 13. rujna, kada je njezino tijelo u procesi-ji nošeno ulicama Calcutte. Nje-zin je grob uskoro postao mjesto hodočašća gdje se ljudi različitih vjera dolaze moliti. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaže-nom 19. listopada 2003.

U Indiji je surađivala s misio-narom Družbe Isusove, Slugom Božjim Antom Gabrićem. On je još 1938. godine otišao kao mi-sionar u Indiju, gdje je zaređen

Misionari iz Indije u razgovoru s gvardijanom o. Tomislavom

Majka teReZIja I NjeZIN pOSjet tRSatu

povodom kanonizacije bl. terezije iz kalkute


Povijesne crtice

za svećenika i gdje je ostao sve do svoje smrti. Svetački je djelo-vao, bezbrojnima pomagao, po-krstio na tisuće ljudi. Zajedno su posjetili Rijeku i trsatsko sveti-šte. O tome izvještava list “Zvo-na” iz travnja 1978. godine:

“Na uskrsni ponedjeljak u podne stigoše u naš grad Maj-ka Tereza, naša domorotki-nja, Albanka iz Skoplja, velika i poznata misionarka u Indi-ji, i o. Ante Gabrić, isto misio-nar u Indiji, rodom iz Metkovi-ća. Ti naši misionari održali su u gradu više duhovnih sastana-ka u susretima sa svećenicima, redovnicama i vjernicima, na-glašujući da je napredak Crkve Božje u duhovnosti, poslušno-sti i poniznosti. U tim kreposti-ma odskače ljubav do brata čo-vjeka u bijedi, koju misionari nastoje provoditi u život. Vjer-nici su napeto i zanimljivo slu-šali razlaganje i zbivanja koja su misionari iznosili iz svoje prakse u dvorani nadbiskupije, u crkvi sv. Josipa, na Vežici, u Gospi Lurdskoj (kapucini) i na Trsatu. U crkvi Gospe Trsatske priređen im je svečani oproštaj uz misu koju je predvodio nad-biskup uz veliki broj svećeni-ka i poglavara samostana. Otac Ante ponovio je i zamolio nas da ‘svaki dan deset minuta za-tvorimo televizor u obitelji i molimo. Obećajemo vam da će u obiteljima u Bengaliji mnogo svetih krunica biti izrečeno za vas’, rekao je o. Ante. Na nje-gove se misli nadovezala Majka Terezija: ‘Idemo natrag našim kućama i sestrama, siromasima i gubavcima, ali s novim uvje-renjem da će moje ruke biti još nježnije kad dotaknem gubav-ce, jer znam da će sa mnom biti vaše molitve, vaše žrtve. Jed-

no vas samo molim: nikada ne-mojte dopustiti da vas trpljenje i tuga tako napune da zabora-vite da je Isus uskrsnuo. U nje-govom srcu mi ćemo se uvijek sastaviti.’ U završnici govora obratila se po tko zna koji put svećenicima pozivajući ih na njihovu veliku odgovornost ri-ječima: ‘Vi svećenici, vi ste naše sve, ja živim kroz vas. Vi dono-site Krista među nas. Bez vas mi ništa ne bi mogli učiniti. Vi di-jelite kruh života, a ja kruh vre-meniti, jer ja nikoga s tjele-snim kruhom ne mogu spasiti za život vječni’. Naši misionari su bili zaista lijepo primljeni u našem gradu. Oni su to i izja-vili, da ih je toplina i ljubav u ovom lučkom gradu ojačala za daljnji rad na njihovim duhov-nim zamislima i životnim to-kovima. Neka ih prati i pomaže Bog i Gospa Trsatska na budu-ćim dalekim, teškim, indijskim duhovnim i Božjim stazama.”

Trsatski župnik, vlč. Ante Si-ronić, tom prigodom piše u Ma-rijinom Trsatu (br. 2 iz 1978. godine): “Svježe jutro. Uskrsni utorak. Svijet se kupi u lijepom broju, iako je radni dan, jer naši misionari su došli u posjet Gospi Trsatskoj. Doći u Rijeku s dalekih

misijskih strana, a ne posjetiti Kraljicu Jadrana, bio bi propust, i to dobro znaju majka Terezija i o. Ante. Zato su došli i oni po-kloniti se njoj. Prije mise čuvar svetišta o. Tomislav pozdravlja sve prisutne, a poglavito putnike - misionare. Nadbiskup J. Pavli-šić predvodi koncelebraciju uz redovničke i biskupijske sveće-nike i pod tom liturgijom govo-re misionari. Majka Tereza reče riječ, toplu, jednostavnu, bez nekih zanosa. Ta riječ je odraz Evanđelja, karitativne ljubavi, misionarstva i duše. Riječ koja potresa srca vjernika kroz dubin-sku privlačnost. Siromasi, bijed-nici, bolesnici briga su i njezina i njezine družbe. Bez žrtve i po-slušnosti nema rada ni napretka nigdje pa ni na duhovnim puto-vima, po Majčinu zagovoru. O. Ante uz ostalo naglasi da danas ovdje, u ovom Marijinom sveti-štu, nije rastanak koji nas dije-li, već moramo i dalje biti čvrsto povezani i jedni druge pomagati u svakom pogledu.”

Neka nam bl. Majka Terezi-ja, po kojoj je dobri Gospodin podijelio tolike milosti, zajed-no s Majkom Milosti, Gospom Trsatskom, bude pomoć i zago-vor na našem životnome putu.


Vijesti

Dolaskom proljeća i mjese-ca svibnja započela je i hodo-časnička sezona u Trsatskom svetištu. Zapravo već dan pri-je svibnja, u subotu 30. travnja, iznenadio nas je broj hodoča-snika koji je pristigao s dvana-estak autobusa. Najviše, s osam autobusa i više od 400 hodo-časnika, došlo je iz zagrebačke župe Sv. Josipa na Trešnjevci, sa župnikom vlč. Damirom Ocvir-kom, župnim vikarom i đa-konom. Kako je bio lijep dan, mlađi dio populacije se zai-grao na travnjaku perivoja. Bilo je to predivno hodočašće obi-telji gdje su se mnoge obitelji

hODOčaSNIčka SeZONa

okupile i zagovorile Majci Mi-losti. Uz njih se pridružilo ho-dočašće iz Virovitice, iz zagre-bačke župe Sv. Barbare, razne udruge, itd. Iduće dvije subo-te bilo je brojčano manje orga-niziranih hodočašća, ali se zato na sam blagdan Gospe Trsatske otvorila sezona Sv. misa u peri-voju. Kroz iduća tri mjeseca re-

dala su se po običaju hodoča-šća iz mnogih dekanata i župa. Bilo je i pojedinačnih grupa, uglavnom iz sjeverne Hrvatske, i jedno organizirano hodočašće iz nekoliko slovenskih župa. Osim onoga što znamo jer je zapisano u knjizi hodočašća, obiteljski i pojedinačno tako-

đer se puno hodočastilo. Doživ-ljaji i dojmovi s Trsata na svima ostavljaju traga. Nakon povrat-ka kući mnogi još dugo, među sobom ili poznanicima, govo-re o Trsatu. Neka i dalje Blažena Djevica Marija, Majka Milosti, i u ovome Svetištu privlači ljude svome Sinu Isusu Kristu.


Vijesti

U utorak, 10. svibnja 2016. godine, svečano je proslavlje-na svetkovina Gospe Trsatske. Tome je prethodila duhovna priprava (trodnevnica) koju je nakon marijanskih pobožno-sti predvodio fra Gordan Pro-padalo iz Klanjca, a svakoga od ta tri dana hodočastile su razli-čite skupine vjernika (redov-

ničke zajednice, različite udru-ge, molitvene zajednice, grupe mladih, itd.). U prijepodnev-nim satima velik broj članova Hrvatske franjevačke provinci-je Sv. Ćirila i Metoda okupilo se na Trsatu, gdje su svi zajedno proslavili svetu misu u 11 sati, na kojoj su se zavjetovali Maj-ci Božjoj Trsatskoj, Majci Milo-sti, zaštitnici Provincije. Misno slavlje je predvodio provincijal-ni ministar fra Ilija Vrdoljak.

Ove godine proslava je bila u znaku 725. obljetnice čude-snog događaja prijenosa Naza-retske kućice iz Isusove i Mari-jine domovine na Trsat. Mnogi hodočasnici tijekom cijeloga dana dolazili su na proslavu ove obljetnice.

Riječki nadbiskup mons. Ivan Devčić predvodio je sveča-nu procesiju i središnje misno slavlje s mnogim svećenicima i braćom franjevcima. Među nji-

SvetkOvINa GOSpe tRSatSke I DOLaZak ReLIkvIja IZ NaZaReta


ma je, u pratnji definitora Ku-stodije Svete zemlje fra Siniše Srebrenovića, bio i gvardijan iz Nazareta fra Bruno Varria-no, koji je povodom ove zna-čajne obljetnice Trsatskom

svetištu darovao dragocje-ne relikvije: kamen iz špilje Navještenja, koji je od sada smješten u prozorčiću iza glavnog oltara naše bazilike.

fra David Vrbanec

Vijesti

vIjeStI IZ NOvINcIjata

trsatski novaci završavaju godinu kušnje

Nakon Uskrsa u novicijatu Hrvatske franjevačke provinci-je sv. Ćirila i Metoda, budući fra-njevci ulaze u dio godine kušnje u kojem se polako počinju pri-premati za hodočašće u Asiz. Na-kon toga slijedi završetak nastave i novicijatski ispit, zatim hodo-časnička godina koja započinje blagdanom Gospe Trsatske, te ono što je cilj od početka novici-jata - polaganje prvih redovnič-kih zavjeta, za što se osobito pri-premaju kroz duhovne vježbe. Svakako valja još istaknuti naša dva posjeta: Balama u Istri i Kar-lovcu, gdje smo u susretu s vjer-nicima za vrijeme i nakon svetih misa, koje smo animirali pjeva-njem i sviranjem, imali prilike posvjedočiti franjevačko posla-nje. Krenimo redom...

Na svetim franjevačkim mje-stima imali smo priliku jasnije upoznati lik i djelo sv. Franje. Ove godine hodočašće je zapo-čelo 19. travnja, te smo u šest dana obišli najvažnija mjesta na kojima je djelovao sv. Fra-njo. Na hodočašću je sudjelo-

valo 33 novaka iz Hrvatske, Bo-sne i Hercegovine te Albanije, sa svojim odgajateljima. U Asiz smo stigli oko 15 sati. Smjestili smo se kod sestara franjevki mi-sionarki te se nakon toga upu-tili u crkvu sv. Damjana, gdje je sv. Franjo s križa čuo Isusov

u asizu...


Vijesti

glas da popravi Crkvu. Nakon kratkog vremena uslijedila je sveta misa, a zatim i večernja molitva u Porcijunkuli. Porci-junkula, Marija Anđeoska, bila je dom Franji i njegovoj prvoj braći odakle su odlazili u svi-jet propovijedati radosnu vi-jest i kamo su se na kraju dana umorni vraćali kući tražeći utje-hu, mir i snagu za novi dan. To je bio i naš dom iz kojega smo svakoga dana odlazili u posjet mjestima koja svjedoče Franjin život i gdje smo se poput prve braće na kraju dana vraćali za-hvalni Bogu.

Drugi dan našeg hodoča-sničkog puta obišli smo mnoga mjesta: Greccio, Fonte Colom-bo, La Forestu te Poggio Bu-stone. Treći dan se bitno razli-kovao od prethodnog jer smo posjetili samotište Carceri gdje smo imali priliku za meditaci-ju i osobnu molitvu kao što su to činila prva braća. Četvrtog dana smo krenuli putem Asi-za. Na grobu sv. Franje održa-no je misno slavlje. Nekoć za života, Franjo je privlačio tisu-će za sobom, danas privlači mi-lijune. Peti dan smo se pozdra-

vili s Asizom i krenuli prema La Verni, mjestu gdje je sv. Franjo zadobio Kristove rane-stigme. Zadnji dan našega hodočašća započeo je slavljenjem sv. mise u kapeli Stigmata. Po povrat-ku smo posjetili Padovu. U tom gradu se nalaze posljednja poči-vališta dva velika franjevca: sv. Antuna i sv. Leopolda Mandića.

Zahvalio bih Provinciji sv. Ćirila i Metoda i našim vjerni-cima što su nam omogućili ovo nezaboravno iskustvo. Detalj-njije upoznati sv. Franju bila je i prilika da se novaci različi-tih provincija bolje međusob-no upoznaju. Tih šest dana pro-

vedenih na izvoru franjevaštva bio je pravi blagoslov. Na kraju se nadam da će zadobiveni bla-goslov obogatiti i ljude oko nas, kao što su to činila i prva braća.

Duhovne vježbe...Život u franjevačkom redu

započinje novicijatom, razdo-bljem koje traje godinu dana, u kojem novaci započinju i isku-šavaju način života svetoga Fra-nje, kako bi na kraju toga raz-doblja mogli potvrditi svoju odluku i opredijeliti se za fra-njevački način života. Razdo-blje novicijata završava pri-vremenim zavjetovanjem na jednu godinu, koje se kasnije svake godine obnavlja sve do polaganja doživotnih zavjeta.

Prije polaganja privremenih zavjeta predviđena je i poseb-na priprema u obliku duhov-nih vježbi, koje trsatski novaci već tradicionalno obavljaju na otočiću Košljunu, gdje se nala-zi franjevački samostan. Tako su i ove godine, od 26. lipnja do 1. srpnja, pod vodstvom fra Diega Deklića izvršili pripremu za ovaj važan događaj. Program duhovnih vježbi sastojao se od zajedničke molitve Časoslova, slavljenja misne žrtve, duhov-


Vijesti

nih nagovora, zajedničkog kla-njanja pred Presvetim, pokor-ničkog bogoslužja, te vremena za osobno razmatranje, čitanje, ispovijed, razgovor i druženje.

Fra Diego je u nagovorima progovorio o mnogim važnim pitanjima vezanim uz franje-vački način života, a koja proi-zlaze iz zavjetovanja. Naglašeno je kako mogućoj mlakosti valja suprostaviti gorljivost, te važ-nost svijesti da se redovnik na poseban način određuje za Bož-ju službu i Njegovu čast, kako to gleda Crkva, odakle proizla-zi ispravno vrednovanje šut-nje i molitve. Na poseban na-čin su istaknuti i sami zavjeti čistoće, poslušnosti i siromaš-tva, koji imaju izvor u siromaš-nom Kristu. Naglašena je i važ-

vo po njima izvršen ispit savje-sti u sklopu pokorničkog bo-goslužja. Svi ovi i drugi ovdje nespomenuti naglasci imaju za svrhu pomoći novacima u ra-zumijevanju i prihvaćanju sve-ga onoga što proizlazi iz njiho-va zavjetovanja, kako bi mogli ispravno slijediti Krista po pri-mjeru sv. Franje.

Ljepota prirode Košljuna, nje-gova izoliranost i lijepo vrijeme pridonijeli su ovoj pripremi za privremeno zavjetovanje, a no-vaci su uspjeli uživati i kupaju-ći se u moru i šetajući prirodom. Imajući u vidu sve navedeno, svi oni izražavaju duboko zadovolj-stvo obavljenim vježbama, vje-rujući da su bile Bogu na slavu, a njima i drugima na korist. Za-hvalni svemogućem Bogu, vodi-telju fra Diegu i cijelom usluž-nom košljunskom bratstvu i osoblju koje tamo djeluje trsat-ski novaci nastavlju svoj put pri-premajući se za zadatke i službe koje im slijede, a za većinu njih to je studij filozofije i teologije u Zagrebu, kako bi mogli obavljati i svećeničku službu.

Za kraj...Sve što je lijepo kratko traje,

pa tako i ova novicijatska godi-na koja se bliži kraju. Božjom milošću nas dvanaestorica ovo-godišnjih novaka pristupit ćemo

polaganju prvih zavjeta, koji su ozbiljan korak prema trajnom predanju vlastitog života Bogu u redovništvu. Vjerujemo da će i neki od vas koji ovo čitate na-zočiti tom za nas iznimno važ-nom trenutku pod svečanim mi-snim slavljem u Svetištu Majke Božje Trsatske, i to u subotu, 27. kolovoza, s početkom u 15 sati. Simbolično, ima nas isto kao i apostola, okupljenih oko Isusa Krista, koje je Učitelj pozvao da ga slijede. Iako su uvidjeli vlasti-tu nesavršenost i grješnost, to ih nije spriječilo da krenu za/s Isu-som, a taj hod je potpuno pro-mijenio njihove živote i živote onih kojima ih je Učitelj poslao.

Želeći slijediti njihov pri-mjer, a svjesni da bez molitve i potpore drugih ne ide, kada stu-piš u Trsatsko svetište pred lik Majke milosti, molimo te, dra-gi čitatelju, da joj preporučiš ži-vote trsatskih novaka: fra Vinka Brkovića, fra Ivicu Berišića, fra Antonija Kirina, fra Jurja Gele-manovića, fra Marka Ćosića, fra Matu Topića, fra Srećka Bekav-ca, fra Davida Vrbanca, fra Mar-ka Bagarića, fra Ivana Ivanko-vića, fra Samuela Azemija i fra Sinišu Pucića. Obećajemo moli-ti za sve vas, a zahvalnost smo spremni iskazati svaki put kada vas put nanese na Kaptol 9, u naše novo franjevačko odredi-šte, ono u Zagrebu.

nost poslušnosti Crkvi, osobito papi, te potreba svijesti kako je franjevački red dio Crkve, oda-kle proizlazi potreba proritete Crkve smatrati svojim priorite-tima. Izgradnja zajedništva bit-no obillježava franjevački red, te je istaknuta važnost nasljedo-vanja Isusa Krista, osobito kroz njegovanje kreposti, čime dola-zi i do rasta zajedništva. U tom smislu osobito je istaknuta važ-nost zdrave zrelosti, prevladava-nja egocentrizma, otvorenosti za druge i drugačije, istinitosti, samokontrole i dr. Djela milo-srđa nezaobilazna su u kršćan-skom, a time i u redovničkom i franjevačkom životu, te je upra-


Vijesti iz FSR-a

Vedro i sunčano jutro 18. lipnja, koje smo svi s olakša-njem i radošću dočekali nakon višednevnih kišnih dana, osva-nulo je na Trsatskom obzorju gdje su se prvi izletnici sabira-li - destinacija Platak... Okupilo se radosno društvance: braća i sestre Franjevačkog svjetovnog reda s Trsata, naši dragi Trsatski novaci, volonteri i korisnici Pri-hvatilišta za beskućnike ‘’Ruže Sv. Franje’’, prodavači časopi-sa Uličnih svjetiljki, te korisni-ci doma za odgoj djece i mlade-ži Rijeka. S obzirom da je riječ o ‘’dugom’’ putovanju od Rije-ke do Platka, prvo smo se malo zasladili kolačima, nakon čega smo krenuli u radosno istraži-vanje zelenih obronaka i gustih krošnji šuma koje su skriva-le mnoge samozatajne ljepote naše sestrice Prirode.

Središnji dio druženja na Platku bila je Sv. misa u priro-di. Bilo je zanimljivo proma-trati pomalo zbunjene izraze lica prolaznika koji su nas pro-matrali; ta scena se savršeno

uklopila kao pozadina čitanja iz Evanđelja i propovijedi koja nas je sve dirnula, kao da je bila posebno namjenjena za sve nas, svjedoke Crkve koja izlazi na ulice (u našem slučaju u pri-rodu). Nakon duhovne okrijepe za dušu, uslijedila je ona druga, za tijelo - s roštiljem, salatom i, naravno, kolačima.

Naše veselo društvance koje je okupilo oko 70-ak duša ra-štrkalo se po ovom predivnom izletištu prema raznim inte-resnim skupinama: odbojka na pijesku, košarka, nogomet, trampolin, klupice za ćakulu i pjesmu, itd.

Vrijeme je brzo proletje-lo i došlo je vrijeme povratku našim kućama. Dok smo na-puštali Platak, uživali smo u predivnom pogledu na more (skijalište s pogledom na more je nešto zaista posebno i u pro-ljetnim danima) i na neizmjer-ne količine zelenila, koje su nas pozdravljale, nadajući se po-novnom, već tradicionalnom, susretu u prirodi i dogodine.

StReet papeR

GLOBaL SuMMIt

Od 12. do 16. lipnja u Ateni se održao Me-đunarodni summit ulič-nih novina. Jasna Krapac, predstavnik “Uličnih svje-tiljki”, prvog hrvatskog časopisa o beskućništvu i srodnim temama kojeg iz-daje OFS MB Trsat, prisu-stvovala je summitu.

Summit je godišnji do-gađaj i okuplja članove Međunarodnog udruženja uličnih novina (INSP) radi razmjene iskustava, radio-nica i predavanja.

Ujedno je to i prilika da se dodijele nagrade za najbolje članke, reporta-že, fotografije, naslovnice, vizualni identitet, medij-sku prezentaciju te poprat-ne projekte. Budući da su ulični časopisi redovito je-dinstven projekt u svakoj od zemalja ili većih gra-dova, iskustvo i prilika za učenje na takvom skupu su iznimno vrijedni.

Okupilo se oko 120 predstavnika zemalja iz oko 25 država. Čitav je skup bio vrlo inspirativan i nadahnuo nas mnoš-tvom ideja kako unapri-jediti naš časopis i kako napraviti bolju medijsku prezentaciju projekta.

IZLet Na pLatak


Vijesti

Od 27. do 29. svibnja ove godine u Čakovcu je održan IX. Nacionalni susret Frame. Oku-pilo se oko 700 framaša iz cije-le Hrvatske, među njima i nas 20 iz trsatskog mjesnog brat-stva u pratnji našeg duhovnog asistenta fra Tomislava Faleta-ra. Geslo susreta, preuzeto iz Poslanice Efežanima, glasilo je: ‘’Živite život dostojno poziva kojim ste pozvani’’, a tema ot-krivanja i življenja poziva prati-la je svaki od brojnih obogaću-jućih i nadahnjujućih sadržaja trodnevnog susreta. Osim eu-haristijskog slavlja svakoga dana, vrijedi izdvojiti poticaj-no predavanje i svjedočanstvo Daria Brigića, bivšeg framaša i člana Franjevačkog svjetovnog reda, te posebno rad po skupi-nama i razne kreativne radioni-

Eko vrtovi su novi resocijali-zacijski projekt našega bratstva, koji je zaživio u proljeće 2016. godine zahvaljujući našim fra-trima na Trsatu, koji su dali na raspolaganje samostanski vrt našim korisnicima prihvatilišta “Ruže sv. Franje”. Oni u njemu radom pospješuju svoje radne vještine te se na taj način, kroz edukaciju, pripremaju za tržište rada. Plodovi iz vrta su na ras-polaganju samostanskoj kuhi-nji, korisnicima Prihvatilišta i obiteljima za koje skrbimo više godina, a ostatak će se plasirati na tržište u suradnji sa socijal-nom zadrugom “Put”, gdje će se

NacIONaLNI SuSRet FRaMe u čakOvcu

NOvI IZGLeD SaMOStaNSkOG vRta

ce koje su dio nas odvele na uli-ce gdje smo pjesmom i plesom svjedočili radost evanđelja, dio u prirodu gdje smo molili i pro-mišljali o različitim temama a dio u posjete domu za starije i nemoćne u Čakovcu i zajed-

nici ‘’Cenacolo’’ u Varaždinu. Uvečer drugoga dana održan je koncert fra Marina Karači-ća koji je protekao u radosnom slavlju Gospodina, baš kao i ci-jeli Nacionalni susret.

Mateo Jazbec

ujedno otvoriti prostor za zapo-šljavanje beskućnika. Cilj nam je da kroz radne navike i vraća-nje samopouzdanja vratimo be-skućnike i osuđenike u društvo kao ravnopravne članove. Vrt je edukacija kako za njih tako i za

djecu iz vrtića i osnovnih škola i ostale građane. Napravili smo vrt bez kopanja, da bude u skla-du s prirodom, ekološki, a pri-nos je daleko veći od onog kla-sičnog. Površina vrta je velika, ukupne kvadrature oko 5000 m2.

Brončani kip sv. Franje asiškoga, djelo akad. kipara

vida vučaka

Sv. Franjo Asiški, prijatelj Stvoritelja, svih stvorenja i prirode, okružen je pticama, a bura mu ovija habit oko tijela. Našao je svo-je mjesto na velikom trgu ispred Pastoral-nog centra Ivana Pavla II. na Trsatu. Raduje se stvorenjima, kao i svim hodočasnicima koji dolaze u svetište, i onima koji čekaju na red za sakrament pomirenja. Kameno postolje na kojem se smjestio sv. Franjo pruža vjernicima na razmišljanje njegove tekstove iz Pjesme stvorova, u kojoj: poziva na hvalu Stvoritelja, poziva sva stvorenja da hvale Gospodina, ohrabruje pokornike na spremnost opraštanja i raduje se sestri nam tjelesnoj smrti kojoj nitko umaći neće.

Documents

VJESNIK SVETIŠTA MAJKE BOŽJE TRSATSKE GODINA XLVIII - … · 2016-09-19 · Knjiga Otkrivenja upućuje na objavljenu istinu o dolasku Boga čovjeku, o zajamčenoj po-bjedi. Upravo