VO D I Č ZA NOVINAREKROZ KRIVIČNI P O S T U P A K

USAID/Checchi and Company Consulting, Inc.Montenegro Judicial Reform Project

Podgorica, mart 2006. godine

VODIČ ZA NOVINARE

KROZ KRIVIČNI POSTUPAK

VODIČ ZA NOVINARE KROZ KRIVIČNI POSTUPAK

IZDAVAČInstitut za medije Crne GoreUl. Kralja Nikole 12, 81000 Podgorica, Crna Gorawww.mminstitute.org

ZA IZDAVAČAVojislav Raonić

REDAKTORDragoljub Vuković

TIRAŽ 500

ŠTAMPA Studio Mouse, Podgorica

© 2006 Institut za medije Crne Gore, Podgorica

PREDGOVOR IZDAVAČA

Ovo izdanje je dio projekta koji pod nazivom “PRAVOSUĐE I MEDIJI - PARTNERSTVO U INTERESU GRAĐANA” realizuju Institut za medije Crne Gore i USAID/Checchi and Company Consulting Inc. i predstavlja dio šireg poduhvata reforme crnogorskog pravosuđa.

Pravosuđe i mediji, kao dva važna stuba svakog demokratskog društva, imaju zadatak utvrđivanja istine o važnim stvarima, koje karakterišu veci ili manji nivo konfliktnosti interesa. Sud utvrđuje istinu u složenoj i visoko formalizovanoj proceduri a novinarski izvještaji o tome moraju biti napisani tako da budu razumljivi svima. Pravednost sudova je temeljna vrijednost demokratskog društva, ali ne treba gubiti iz vida da percepciju o toj pravednosti grade mediji gotovo jednako koliko i sami sudovi. Samo višim profesionalnim standardom novinarstvo može odgovoriti toj obavezi i dosegnuti pravu mjeru u balansu između dva fundamentalna ljudska prava, prava na fer i blagovremeno suđenje i prava javnosti da zna.

Razumijevajući svu specifičnost odnosa dvije profesije, kao i naglašenu potrebu specijalizacije u novinarskom poslu, ušli smo u posao izdavanja ovog priručnika namijenjenog prije svega novinarima sudskim izvještačima.

Ukoliko ovaj priručnik pronađe svoje mjesto u novinskim redakcijama, i doprinese poboljšanju kvaliteta izvještavanja u ovoj oblasti, izdanje koje je pred vama će opravdati uloženi trud i vrijeme.

Posebnu zahvalnost zaslužuje Radna grupa, sastavljena od eminentnih crnogorskih pravnika i novinara, koja je uložila ozbiljan napor u izradi ovog priručnika. Zadatak terminološkog razgraničavanja pojmova na način koji je jasan i pravnicima i laicima, kao važan dio profesonalne kompetencije, bio je sve samo ne lak.

Naravno, zahvalnost dugujemo i partneru u ovom poslu USAID/Checchi and Company Consulting Inc. bez čije finansijske i stručne podrške ovo izdanje ne bi bilo moguće.

Vojislav Raonić Podgorica, mart 2006Direktor Instituta zaMedije Crne Gore

4

PRAVNI IZVORIPriručnik «Vodič za novinare kroz krivični postupak» pripremala je grupa autora:

Zoran Pažin, Predsjednik Osnovnog suda PodgoricaNikola Martinović, advokatMiraš Radović, sudija Vrhovnog suda u PodgoriciVladan Mićunović, urednik dnevnog lista Vijesti Darko Šuković, glavni urednik radija Antena MIlija Despotović, novinar, šef dopisništva agencije BETA

5

PRAV

NI IZ

VORI

SADRŽAJ

Predgovor izdavača ...................................................................................................Uvod ............................................................................................................................

STRANI PRAVNI IZVORI ......................................................................................Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama ......................Opšta deklaracija UN o pravima čovjeka ...............................................................Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima .......................................

DOMAĆI PRAVNI IZVORI ....................................................................................Ustav Republike Crne Gore .....................................................................................Krivični zakonik ........................................................................................................Zakonik o krivičnom postupku ...............................................................................Zakon o medijima .....................................................................................................Zakon o slobodnom pristupu informacijama .......................................................Zakon o sudovima .....................................................................................................Sudski poslovnik ........................................................................................................

SUDOVI U CRNOJ GORI .......................................................................................Osnovni sudovi ..........................................................................................................Viši sudovi ..................................................................................................................Apelacioni sud ...........................................................................................................Vrhovni sud ................................................................................................................

KRIVIČNI POSTUPAK ...........................................................................................Šta je krivični postupak ............................................................................................Ko je ko u krivičnom postupku ...............................................................................O čemu sudi sud ........................................................................................................Ko su stranke u krivičnom postupku ......................................................................Ko brani okrivljenog .................................................................................................Tok krivičnog postupka ............................................................................................

PRESUDA ...................................................................................................................

ŠTA POSLIJE PRESUDE ..........................................................................................ŠTA POSLIJE PRAVOSNAŽNOSTI

SKRAĆENI POSTUPAK ..........................................................................................

6

PRAVNI IZVORI

KAKO SA MALOLJETNICIMA .............................................................................

ŠTA ČEKA KRIVCA .................................................................................................

IZVRŠENJE KRIVIČNIH SANKCIJA ...................................................................

POSEBNE ODREDBE O POSTUPKU ZA KRIVIČNA DJELA IZVRŠENA NA ORGANIZOVAN NAČIN ................................................................................

PREPORUKE ZA IZVJEŠTAVANJE IZ SUDNICE ..............................................

RIZICI NOVINARSKIH GREŠAKA ......................................................................

ŠTA KAŽE KODEKS NOVINARA CRNE GORE ...............................................

KAKO SE SUDI U EVROPI ....................................................................................

PREPORUKE SAVJETA EVROPE .........................................................................

RJEČNIK ....................................................................................................................

7

PRAV

NI IZ

VORI

UVOD

Mediji i novinari, u stalnoj trci sa vremenom i potrebom da u profesionalnoj konkurenciji prednjače, često prednost daju suvim i hladnim činjenicama, a pri tome manje misle ili zaborave na ljude. Posljedice takvog “previda” naročito su negativne u novinarskom izvještavanju o krivičnom postupku. Zbog nepozna-vanja samog toka i suštine krivično-procesnih radnji, eventualnih predrasuda i zanemarivanja principa da je svako nevin sve dok se presudom dokaže krivica, mediji mogu pričiniti dodatne nevolje stranama u krivičnom postupku.

Cilj ovog Vodiča je da pomogne novinarima da u izvještavanju o krivičnim djelima, posebno onim najtežim, i o sudskom postupku pronađu pravu mjeru između slobode informisanja i prava na pravično suđenje. Ovaj Vodič je jedna od brana mogućem neprofesionalizmu medija, bilo na štetu javnosti ili i same osobe osumnjičene ili okrivljene za krivično djelo. Pri tome je važno sačuvati privatnost i javnost poštedjeti neodmjerenog, senzacionalistički “slikovitog” i “reporterski živog” iznošenja detalja o ljudskim nesrećama, bilo da su izazvane postupcima onih koji su u nevolji ili aktima nasilja ma koje vrste prema njima.

Medijsko izvještavanje o krivičnom postupku je, u suštini, predstavljanje društva sa njegovog naličja, osvjetljavanje uloge pravosuđa u rješavanju konflikt-nih društvenih šituacija. Novinari treba stalno da teže visokim profesionalnim standardima u izvještavanju iz sudnice, dajući mu karakter jednog od generatora kritičke svijesti zajednice o njoj samoj, kako bi se ona uspješnije nosila sa sopst-venim devijacijama i zloupotrebama, i kriminalom svojih članova. Crnogorsko društvo, kao tranziciono, bremenito je unutrašnjim sporovima i konfliktima, i ugroženo raznovrsnim oblicima kriminala. Zbog toga, rad sudova sve više ulazi u fokus interesovanja javnosti. Zato dobija na značaju profesionalno, znalačko, obazrivo izvještavanje iz sudnice, sa osjećanjem ljudskog obzira, pravičnosti i pravednosti.

Vrlo je suptilna korelacija između dvije kategorije ljudskih sloboda i prava - slobode izražavanja, čiji je važan atribut i sloboda informisanja, i prava na pravično suđenje, koje podrazumnijeva poštovanje privatnosti i integriteta svakog pojedinca. Postupci pojedinaca, u tom smislu, ne mogu biti zaštićeni koprenom opšte društvene savjesti, već moraju biti jasno označeni kao lični čin, sa svim posljedicama po njih. U novinarskom izvještavanju o krivičnim djelima, međutim, društvo kao cjelina ne može biti abolirano od sopstvene odgovornosti i za postupke pojedinaca. Mediji treba profesionalno i nepristrasno da predstave krivična djela i da jasno identifikuju njihove izvršioce, ali ne smiju biti korišćeni kao “stub srama”. Neophodno je da novinari teže da pri iznošenju u javnost krivičnih djela postignu ravnotežu, kako bi pojedinac i društvo pravedno “po-

8

PRAVNI IZVORI

dijelili” odgovornost za činjenje i nečinjenje. Sloboda izražavanja, u tom okviru, i sloboda informisanja nije , prema tome, apsolutno pravo. Tim pravom se ne može pravdati povreda integriteta ličnosti i privatnosti ili principa presumpcije nevinosti u krivičnom postupku. Takođe, sloboda informisanja ne može biti izgovor za povređivanje autoriteta i nezavisnosti sudske vlasti.

Specifičnosti crnogorskog društva, posebno snagu tradicije i mentalit, i ovdje treba imati u vidu. Neodmjerena, teška, osobito javno izgovorena riječ, u kon-tekstu crnogorskih prilika može da ima vrlo negativne posljedice i da, čak, bude bezbjednosno opasna po pojedince. Svjedoci smo da jaka riječ i danas može ubiti čovjeka. Zloupotreba slobode izražavanja, a samim tim i slobode informisanja, može predstavljati nedopustiv zahvat u samu tu slobodu. Neka nam, u ovom smislu - ne kao retorička dosjetka, već kao stvarni princip ponašanja - posluže filozofsko-moralni stavovi Valtazara Bogišića i Marka Miljanova. Bogišić, u članu 1000 Opšteg imovinskog zakonika, uvodi u evropsku pravnu kulturu savršeno koncizan princip zabrane šikane: “Ni svojim se pravom služit ne možeš tek drugom na štetu ili dosadu”. Markovo shvatanje čojstva kao odbrane drugoga od sebe se može, sasvim slobodno, uzeti kao moderan stav o ograničenoj slobodi u društvu, u kome su prava svih međusobno uslovljena.

Mediji (novinari), s jedne, i policija i pravosudni organi, s druge strane, treba da sarađuju profesionalno i da, pri tom, uvažavaju posebne profesion-alne interese. Legitiman je interes medija da informišu o svakoj fazi krivičnog postupka, ali mediji treba da uvažavaju zakonom precizirane razloge za ograničeni i privremeni “embargo” na informacije o krivičnim djelima. Takve mjere moraju biti opravdane interesima zaštite ili spasavanja života i zdravlja ljudi i drugih opštih dobara, kao i potrebom da zločin bude rasvijetljen. Nije profesionalno ako mediji, u trci za informacijama i u nastojanju da budu prvi, “istrčavaju”, pa, recimo, objavljivanjem povjerljivih informacija pomognu mogućem izvršiocu krivičnog djela da izbjegne hapšenje.

S druge strane, policija i pravosudni organi ne mogu medijima uskraćivati informacije o krivičnom postupku, bilo zbog nedostatka senzibilitet prema potrebama i pravima javnosti, bilo zbog toga što su neprecizno definisane nji-hove nadležnosti, a pogotovo ne zbog diskrecione volje pojedinaca. Eventualni animozitet ili “ljubav” u odnosima medija, odnosno novinara, s jedne, i policije i pravosudnih organa, s druge strane, ne smiju uticati na blagovremenost, tačnost i karakter informacija o krvičnom postupku.

Kada istražuju o krivičnim djelima, novinari mogu koristiti i sopstvene, neimenovane izvore, po modelu “ saznaje se”. U principu, bitne informacija o krivičnom postupku mediji bi trebalo da dobijaju ravnopravno, na službeno odgovarajući način (izjave ovlašćenih osoba, saopštenja za javnost, konferencije za štampu...). Mediji treba da poštuju i štite nezavisnost suda, a policija i pravo-

9

PRAV

NI IZ

VORI

sudni organi da uvažavaju funkciju medija kao glavnih posrednika u kreiranju javnog mnjenja. Oni treba da imaju razumijevanja za prirodu novinarskog posla i upornost novinara da dobiju tražene informacije.

Niti mediji treba da preuzimaju ulogu suda, niti sudovi treba da ograničavaju medijske slobode preko granice objektivne zaštite interesa stranaka u postupku i pravnog poretka u cjelini. Medijska i sudska “istina” treba da se izgrađuju i “susrijeću” u atmosferi profesionalizma i međusobnog uvažavanja novinara i sudija. Novinari treba da se čuvaju brzopletosti, euforije, predrasuda, pristrasnosti i površnosti, a sudije ne smiju intreres javnosti posmatrati samo kroz formalno-pravnu prizmu. Obje profesije, u tretmanu krivičnih djela u javnosti, treba da grade sopstvenu ali i zajedničku mjeru odgovornosti i kulture.

10

PRAVNI IZVORI

11

PRAV

NI IZ

VORI

STRANI PRAVNI IZVORI

Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama

Član 6. Pravo na pravično suđenje

Svako, tokom odlučivanja o njegovim pravima i obavezama ili o krivičnoj optužbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona. Presuda se izriče javno, ali se štampa i javnost mogu isključiti iz cijelog ili dijela suđenja u interesu morala, javnog reda ili nacionalne bezbjednosti u demokratskom društvu, kada to zahtijevaju interesi maloljetnika ili zaštita privatnog života stranke, ili u mjeri koja je, po mišljenju suda, nužno potrebna u posebnim okolnostima, kada bi javnost mogla da našteti interesima pravde.

Svako ko je optužen za krivično djelo smatraće se nevinim sve dok se ne dokaže njegova krivica na osnovu zakona.

Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:a) da u najkraćem mogućem roku, podrobno i na jeziku koji razumije, bude

obaviješten o prirodi i razlozima za optužbu protiv njega;b) da ima dovoljno vremena i mogućnosti za pripremanje odbrane;c) da se brani lično ili putem branioca koga sam izabere, ili ako nema

dovoljno sredstava da plati pravnu pomoć, da ovu pomoć dobije besplatno kada interesi pravde to zahtijevaju;

d) da ispituje svjedoke protiv sebe ili da postigne da se oni ispitaju i da se obezbjedi prisustvo i saslušanje svjedoka u njegovu korist pod istim uslovima koji važe za one koji svjedoče protiv njega;

e) da dobije besplatnu pravnu pomoć prevodioca ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava na sudu.

Član 10. Evropske konvencije - sloboda izražavanja

Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu posjedovanja sopstvenog mišljenja, primanja i saopštavanja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj član ne spriječava države da zahtijevaju dozvole za rad televizijskih, radio i bioskopskih preduzeća.

Pošto korišćenje ovih sloboda povlači za sobom dužnosti i odgovornosti, ono se može podvrgnuti formalnostima, uslovima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom i neophodnim, u demokratskom društvu u interesu

12

PRAVNI IZVORI

nacionalne bezbjednosti, teritorijalnog integriteta, ili javne bezbjednosti, radi sprječavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprječavanja otkrivanja obavještena dobijenih u povjerenju, ili radi očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva.

Opšta deklaracija UN o pravima čovjeka

Član 19.

Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvata i pravo na vlastito mišljenje, bez mješanja, kao i pravo da traži, prima i širi informacije i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.

Član 29.

Određena prava i slobode (uključujući i slobodu izražavanja) mogu se ograničiti zakonom, ali samo radi obezbjeđenja nužnog priznanja i poštovanja prava i sloboda drugih, i radi zadovoljavanja pravičnih zahtjeva morala, javnog poretka i opšteg blagostanja u demokratskom društvu.

Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima

Član 19.

Svako ima pravo na slobodu mišljenja bez miješanja, te pravo na slobodu izražavanja. Sloboda izražavanja obuhvata slobodu traženja, primanja i širenja informacija i misli svake vrste, bez obzira na granice, usmeno, pismeno, štampom, u umjetničkom djelu ili bilo kojim drugim sredstvom po vlastitom izboru. Pravo na slobodu izražavanja sadrži posebne dužnosti i odgovornosti, pa se stoga može podvrgnuti nekim ograničenjima. Ta ograničenja, međutim, moraju biti propisana zakonom i moraju biti neophodna za poštovanje prava i ugleda drugih, te za zaštitu državne bezbjednosti, javnog poretka, javnog zdravlja ili morala.

13

PRAV

NI IZ

VORI

DOMAĆI PRAVNI IZVORI

Ustav Republike Crne Gore

Član 13. Granice sloboda

U Crnoj Gori slobodno je sve što Ustavom i zakonom nije zabranjeno. Svako je obavezan da se pridržava Ustava i zakona. Javni funkcioner je obavezan da savjesno i čestito obavlja funkciju i od-

govoran je za to.

Član 16. Nepovredivost

Sloboda i prava su nepovredivi. Svako je obavezan da poštuje slobodu i pravo drugih. Zloupotreba sloboda i prava protivustavna je i kažnjiva.

Član 17. Zaštita

Svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih sloboda i prava u zakonom utvrđenom postupku.

Član 20. Nepovredivost ličnosti

Jamči se nepovredivost psihičkog i fizičkog integriteta čovjeka, njegove privatnosti i ličnih prava.

Jamči se dostojanstvo i sigurnost čovjeka.

Član 24. Poštovanje ličnosti

Jamči se poštovanje ljudske ličnosti i dostojanstva u krivičnom i svakom drugom postupku, u slučaju lišenja, odnosno ograničenja slobode i za vrijeme izvršenja kazne.

Zabranjeno je i kažnjivo svako nasilje nad osobom koja je lišena slobode, od-nosno kojoj je sloboda ograničena, kao i svako iznuđivanje priznanja i izjava.

Član 32. Podaci o ličnosti

Jamči se zaštita podataka o ličnosti. Zabranjena je upotreba podataka o ličnosti van namjene za koju su pri-

kupljene.

14

PRAVNI IZVORI

Član 34. Slobode čovjeka

Jamči se sloboda ubjeđenja i savjesti. Jamči se sloboda misli i javnog izražavanja mišljenja, sloboda vjerovanja,

javnog ili privatnog ispovjedanja vjere, kao i sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, kulture i upotrebe svog jezika i pisma.

Niko nije obavezan da se izjašnjava o svom mišljenju, vjeri i o nacionalnoj pripadnosti.

Član 35. Sloboda štampe

Jamči se sloboda štampe i drugih vidova javnog obavještavanja. Građani imaju pravo da u sredstvima javnog obavještavanja izražavaju i

objavljuju svoja mišljenja. Izdavanje novina i javno obavještavanje drugim sredstvima dostupno je

svima, bez odobrenja, uz upis kod nadležnog organa. Radio difuzni sistem uređuje se zakonom.

Član 36. Odgovor, ispravka, naknada štete

Jamči se pravo na odgovor i pravo na ispravku objavljenog netačnog podatka ili obavještenja, kao i pravo na naknadu štete, prouzrokovane objavljivanjem netačnog podatka ili obavještenja.

Član 37. Cenzura štampe

Zabranjena je cenzura štampe i drugih vidova javnog obavještavanja. Niko ne može spriječiti rasturanje štampe i širenje drugih obavještenja, osim

ako se odlukom suda utvrdi da se njima poziva na nasilno rušenje ustavnog poretka, narušavanje teritorijalne cjelokupnosti Crne Gore, kršenje zajamčenih sloboda i prava, ili izaziva nacionalna, rasna ili vjerska mržnja i netrpeljivost.

Član 38. Sloboda govora

Jamči se sloboda govora i javnog istupanja.

Član 100. Samostalnost i nezavisnost sudstva

Sudstvo je samostalno i nezavisno. Sud sudi na osnovu Ustava i zakona.

Član 101. Sudsko vijeće

Sud sudi u vijeću, osim kada je zakonom određeno da sudi sudija pojedinac.

15

PRAV

NI IZ

VORI

Sudsku funkciju vrši sudija i sudija porotnik.

Član 102. Javnost suđenja

Rasprava pred sudom je javna. Izuzetno, sud može isključiti javnost sa rasprave ili njenog dijela.

Član 103. Stalnost funkcije

Sudijska funkcija je stalna. Sudiji prestaje funkcija ako to sam zatraži, kad ispuni uslove za ostvarivanje

prava na starosnu penziju i ako je osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora. Sudija se razriješava dužnosti ako je osuđen za djelo koje ga čini nedosto-

jnim za vršenje sudijske funkcije, ako nestručno ili nesavjesno obavlja sudijsku funkciju ili ako trajno izgubi sposobnost za vršenje sudijske funkcije.

Sudija ne može biti premješten protiv svoje volje.

Član 106. Nespojivost funkcija

Sudija i državni tužilac ne mogu vršiti poslaničku i drugu javnu funkciju, niti profesionalno obavljati drugu djelatnost.

Krivični zakonik

Član 178. Povreda slobode govora i javnog istupanja

Ko drugom na protivpravan način uskrati ili ograniči slobodu govora ili javnog istupanja, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.

Ako djelo iz stava 1. ovog člana učini službeno lice u obavljanju službe, kazniće se zatvorom do tri godine.

Član 179. Sprječavanje štampanja i rasturanja štampanih stvari i emitovanje programa

Ko neovlašćeno spriječi ili ometa štampanje, snimanje, prodaju ili rasturanje knjiga, časopisa, novina, audio i video kaseta ili drugih sličnih štampanih ili snim-ljenih stvari, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.

Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se i ko neovlašćeno spriječi ili ometa emitovanje radio i televizijskog programa.

Ako djelo iz stava 1. ovog člana učini službeno lice u vršenju službe, kazniće se zatvorom do tri godine.

16

PRAVNI IZVORI

Član 180. Sprječavanje objavljivanja odgovora i ispravke

Ko suprotno pravosnažnoj odluci suda odbije ili spriječi objavljivanje odgovora ili ispravke objavljenog netačnog podatka ili obavještenja kojim se povređuje nečije pravo ili interes, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.

Član 195. Uvreda

Ko uvrijedi drugog, kazniće se novčanom kaznom od hiljadu i dvije stotine do četiri hiljade eura.

Ako je djelo iz stava 1 ovog člana učinjeno putem medija ili sličnih sredstava ili na javnom skupu, učinilac će se kazniti novčanom kaznom od tri hiljade do deset hiljada eura.

Ako je uvrijeđeni uvredu uzvratio, sud može obje ili jednu stranu kazniti ili osloboditi od kazne.

Neće se kazniti za djelo iz st. 1 do 3 ovog člana učinilac, ako je izlaganje dato u okviru ozbiljne kritike u naučnom, književnom ili umjetničkom djelu, u vršenju službene dužnosti, novinarskog poziva, političke djelatnosti, u odbrani nekog prava ili zaštiti opravdanih interesa, ako se iz načina izražavanja ili iz drugih okolnosti vidi da to nije učinio u namjeri omalovažavanja.

Član 196. Kleveta

Ko za drugog iznosi ili pronosi štogod neistinito što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, kazniće se novčanom kaznom od tri hiljade do deset hiljada eura.

Ako je djelo iz stava 1 ovog člana učinjeno putem medija ili sličnih sredstava ili na javnom skupu, učinilac će se kazniti novčanom kaznom od pet hiljada do četrnaest hiljada eura.

Ako je ono što se neistinito iznosi ili pronosi dovelo ili moglo dovesti do teških posljedica za oštećenog, učinilac će se kazniti novčanom kaznom naj-manje osam hiljada eura.

Ako okrivljeni dokaže da je imao osnovanog razloga da povjeruje u istinitost onoga što je iznosio ili pronosio, neće se kazniti za klevetu, ali se može kazniti za uvredu (član 195), ako su ostvareni uslovi za postojanje tog djela.

Član 197. Iznošenje ličnih i porodičnih prilika

Ko iznosi ili pronosi štogod iz ličnog ili porodičnog života nekog lica što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, kazniće se novčanom kaznom od tri hiljade do deset hiljada eura.

17

PRAV

NI IZ

VORI

Ako je djelo iz stava 1 ovog člana učinjeno putem medija ili sličnih sredstava ili na javnom skupu, učinilac će se kazniti novčanom kaznom od pet hiljada do četrnaest hiljada eura.

Ako je ono što se iznosi ili pronosi dovelo ili moglo dovesti do teških po-sljedica za oštećenog, učinilac će se kazniti novčanom kaznom najmanje osam hiljada eura.

Za iznošenje ili pronošenje ličnih ili porodičnih prilika koje je učinjeno u vršenju službene dužnosti, novinarskog poziva, odbrani nekog prava ili pri zaštiti opravdanih interesa, učinilac se neće kazniti, ako dokaže istinitost svog tvrđenja ili ako dokaže da je imao osnovanog razloga da povjeruje u istinitost onog što je iznosio ili pronosio.

Istinitost ili neistinitost onog što se iznosi ili pronosi iz ličnog ili porodičnog života nekog lica ne može se dokazati, osim u slučajevima iz stava 4 ovog člana.

Zakonik o krivičnom postupku

Član 3. Pretpostavka nevinosti i in dubio pro reo

Svako se smatra nevinim dok se njegova krivica za krivično djelo utvrdi pravosnažnom odlukom suda.

Državni organi, mediji, udruženja građana, javne ličnosti i druga lica dužni su da se pridržavaju pravila iz stava 1 ovoga člana i da svojim javnim izjavama o krivičnom postupku koji je u toku ne vrijeđaju druga pravila postupka, prava okrivljenog i oštećenog i načelo sudske nezavisnosti.

Sumnju o postojanju činjenice koja čini obilježje krivičnog djela ili od koje zavisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva sud rješava na način koji je povoljniji za okrivljenog.

Član 269. Obaveza čuvanja tajne

Ako to zahtijevaju interesi krivičnog postupka, interesi čuvanja tajni, in-teresi javnog reda, morala ili zaštite ličnog ili porodičnog života oštećenog ili okrivljenog, službeno lice koje preduzima istražnu radnju narediće licima koja saslušava ili koja prisustvuju istražnim radnjama ili razgledaju spise istrage da čuvaju kao tajnu određene činjenice ili podatke koje su tom prilikom saznala i ukazaće im da odavanje tajne predstavlja krivično djelo. Ova naredba unijeće se u zapisnik o istražnoj radnji, odnosno zabilježiće se na spisima koji se razgledaju, uz potpis lica koje je upozoreno.

18

PRAVNI IZVORI

Član 299. Opšta javnost

Glavni pretres je javan. Glavnom pretresu mogu prisustvovati punoljetna lica.Osoba koja prisustvuju glavnom pretresu ne smiju nositi oružje ili opasno

oruđe, osim čuvara okrivljenog koji može biti naoružan.

Član 300. Isključenje javnosti

Od otvaranja zasjedanja pa do završetka glavnog pretresa vijeće može, u svako doba, po službenoj dužnosti ili po predlogu stranaka, ali uvijek po njihovom saslušanju, isključiti javnost za cio glavni pretres ili jedan njegov dio, ako je to potrebno radi čuvanja tajne, čuvanja javnog reda, zaštite morala, zaštite interesa maloljetnika ili zaštite ličnog ili porodičnog života okrivljenog ili oštećenog.

Član 301. Ograničena javnost

Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, oštećenog, njihove zastupnike i branioca.

Vijeće može dozvoliti da glavnom pretresu na kome je javnost isključena prisustvuju pojedina službena lica i naučni radnici, a na zahtjev optuženog, može to dozvoliti i njegovom bračnom drugu i njegovim bliskim srodnicima i licu sa kojim živi u vanbračnoj zajednici.

Predsjednik vijeća će upozoriti lica koja prisustvuju glavnom pretresu na kome je javnost isključena da su dužna da kao tajnu čuvaju sve ono što su na pretresu saznala i ukazaće im da odavanje tajne predstavlja krivično djelo.

Član 306. Čuvanje ugleda suda i učesnika u postupku

Sud je dužan da svoj ugled, ugled stranaka i drugih učesnika postupka zaštiti od uvrede, prijetnje i svakog drugog napada.

Dužnost je predsjednika vijeća da se stara o održavanju reda u sudnici. On može odrediti pretresanje lica koja prisustvuju glavnom pretresu, a odmah poslije otvaranja zasijedanja upozoriti prisutna lica da se pristojno ponašaju i ne ometaju rad suda.

Vijeće može narediti da se iz zasjedanja uklone sva lica koja kao slušaoci prisustvuju glavnom pretresu, ako se mjerama za održavanje reda predviđenim u ovom zakoniku ne bi moglo obezbijediti neometano održavanje glavnog pretresa.

Optička i radio snimanja se ne mogu vršiti na glavnom pretresu, osim kada za pojedini glavni pretres to odobri predsjednik Vrhovnog suda. Ako je snimanje na glavnom pretresu odobreno, vijeće može iz opravdanih razloga odlučiti da se pojedini dijelovi glavnog pretresa ne snimaju.

19

PRAV

NI IZ

VORI

Član 365. Vrijeme, mjesto i način objavljivanja presude

Pošto je sud izrekao presudu, predsjednik vijeća će je odmah objaviti. Ako sud nije u mogućnosti da istog dana po završetku glavnog pretresa izrekne presudu, odložiće objavljivanje presude najviše za tri dana i odrediće vrijeme i mjesto objavljivanja presude. Ako presuda ne bude objavljena u roku od tri dana od završetka glavnog pretresa, predsjednik vijeća je dužan da odmah po isteku roka o tome obavijesti predsjednika suda i saopšti mu razloge.

Predsjednik vijeća će u prisustvu stranaka, njihovih zakonskih zastupnika, punomoćnika i branioca javno pročitati izreku i saopštiti ukratko razloge pre-sude.

Presuda će biti objavljena i kad stranka, zakonski zastupnik, punomoćnik ili branilac nije prisutan. Vijeće može narediti da optuženom, koji je odsutan, pre-sudu usmeno saopšti predsjednik vijeća ili da mu se presuda samo dostavi.

Ako je javnost na glavnom pretresu bila isključena, izreka presude će se uvijek pročitati u javnom zasijedanju. Vijeće će odlučiti da li će isključiti javnost prilikom objavljivanja razloga presude.

Svi prisutni saslušaće čitanje izreke presude stojeći.

Član 475. Zabrana objavljivanja toka postupka

Bez dozvole suda ne smije se objaviti tok krivičnog postupka prema malol-jetniku, ni odluka donijeta u tom postupku.

Objaviti se može samo onaj dio postupka, odnosno samo onaj dio odluke za koji postoji odobrenje, ali u tom slučaju ne smiju se navesti ime maloljetnika i drugi podaci na osnovu kojih bi se moglo zaključiti o kom je maloljetniku riječ.

Član. 496. Isključenje javnosti

Kad se sudi maloljetniku uvijek će se isključiti javnost.Vijeće može dozvoliti da glavnom pretresu prisustvuju lica koja se bave

zaštitom i vaspitanjem maloljetnika ili suzbijanjem maloljetničkog kriminaliteta, kao i naučni radnici.

U toku glavnog pretresa, vijeće može narediti da se, osim državnog tužioca, branioca i predstavnika organa starateljstva, iz zasijedanja udalje sva ili pojedina lica.

Za vrijeme izvođenja pojedinih dokaza ili govora stranaka, vijeće može narediti da se maloljetnik udalji iz zasijedanja.

20

PRAVNI IZVORI

Član 509. Službena tajna

Podaci o pretkrivičnom i istražnom postupku za djela organizovanog kriminala predstavljaju službenu tajnu. Osim službenih lica, te podatke ne mogu odavati ni drugi učesnici tih postupaka kojima oni postanu dostupni. Službeno lice pred kojim se vodi postupak dužno je da učesnika postupka obavijesti o dužnosti čuvanja tajne.

Podaci o pretkrivičnom postupku koji se odnose na krivična djela orga-nizovanog kriminala mogu se objaviti samo na osnovu pisanog odobrenja nadležnog državnog tužioca.

Podaci o istražnom postupku mogu se objaviti samo na osnovu pisanog odobrenja istražnog sudije uz prethodno pribavljenu saglasnost državnog tužioca.

Član 517. Isključenje javnosti

Prilikom saslušanja svjedoka saradnika javnost je isključena, osim ako vijeće, na predlog državnog tužioca i uz saglasnost svjedoka, ne odluči drukčije.

Prije donošenja odluke iz stava 1 ovog člana, predsjednik vijeća će, uz prisustvo branioca, upoznati svjedoka saradnika sa predlogom državnog tužioca i obavijestiti ga o njegovom pravu da bude saslušan bez prisustva javnosti. Izjava svjedoka saradnika da bude saslušan uz prisustvo javnosti unijeće se u zapisnik.

Član 559. Objavljivanje saopštenja o odluci iz koje proizilazi neosnovanost ranije osude

Ako je slučaj na koji se odnosi neosnovana osuda ili neosnovano lišenje slobode nekog lica prikazivan preko sredstava javnog informisanja i time bio povrijeđen ugled tog lica, sud će, na njegov zahtjev, objaviti u novinama ili drugom sredstvu javnog informisanja saopštenje o odluci iz koje proizilazi neosnovanost ranije osude, odnosno neosnovanost lišenja slobode. Ako slučaj nije prikazivan preko sredstava javnog informisanja, ovakvo saopštenje će se, na zahtjev tog lica, dostaviti državnom organu, organu lokalne samouprave, preduzeću, drugom pravnom ili fizičkom licu kod koga je osoba u radnom odnosu, a ako je to za njenu rehabilitaciju potrebno - društvenoj ili drugoj organizaciji. Poslije smrti osuđene osobe, pravo na podnošenje ovog zahtjeva pripada njegovom bračnom drugu, djeci, roditeljima, braći i sestrama.

Zahtjev iz stava 1. ovog člana može se podnijeti i ako nije podnesen zahtjev za naknadu štete.

Nezavisno od uslova predviđenih u čl. 554. ovog Zakonika, zahtjev iz stava 1. ovog člana može se podnijeti i kad je povodom vanrednog pravnog lijeka

21

PRAV

NI IZ

VORI

izmijenjena pravna kvalifikacija djela, ako je usljed pravne kvalifikacije u ranijoj presudi bio teže povrijeđen ugled osuđenog lica.

Zahtjev iz stava 1.-3. ovog člana podnosi se u roku od šest mjeseci (član 555. st. 1. ) sudu koji je u krivičnom postupku sudio u prvom stepenu. O zahtjevu odlučuje vijeće (član 24. st. 6. ). Prilikom rješavanja o zahtjevu shodno se prim-jenjuju odredbe čl. 554. st. 2. i st. 3 i čl. 558. st. 3. ovog Zakonika.

Zakon o medijima

Član 1.

Mediji u Republici Crnoj Gori su slobodni. U Republici Crnoj Gori zabranjena je cenzura medija. Republika Crna Gora obezbjeđuje i jamči slobodu informisanja na nivou

standarda koji su sadržani u međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima i slobodama (OUN, OEBS, Savjet Evrope, Evropska unija).

Ovaj zakon treba tumačiti i primjenjivati u skladu sa principima Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda uz korišćenje prakse precedentnog prava Evropskog suda za ljudska prava.

Član 4.

U medijima se slobodno objavljuju informacije i mišljenja o pojavama, događajima i ličnostima, poštujući Ustav, zakon, i etička pravila novinarske profesije.

O kršenju Ustavom i zakonom ustanovljene slobode informisanja odlučuje sud, po hitnom postupku.

Informacije kojima raspolažu zakonodavna, izvršna i sudska vlast, preduzeća i ustanove, kojima su povjerena javna ovlašćenja dostupne su javnosti, u skladu sa posebnim Zakonom o slobodnom pristupu informacijama.

Član 20.

Osnivač medija odgovoran je za objavljene programske sadržaje, ukoliko ovim zakonom nije drugačije određeno.

Ako mediji objave programske sadržaje kojima se narušava zakonom zaštićeni interes lica na koje se informacija odnosi ili kojim se vrijeđa čast ili integritet pojedinca, iznose ili prenose neistiniti navodi o njegovom životu, znanju i sposobnostima, zainteresovano osoba ima pravo na tužbu nadležnom sudu za naknadu štete protiv autora i osnivača medija.

22

PRAVNI IZVORI

Član 21.

Informacije prikupljene na nedozvoljen način mogu se objaviti samo u interesu nacionalne bezbjednosti, zaštite teritorijalnog integriteta ili javne bezbjednosti, sprečavanje nereda ili kriminala i zaštite zdravlja ili morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprječavanja otkrivanja obavještenja dobijenih u povjerenju ili radi očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva.

Novinar ili mediji nijesu odgovorni ukoliko u svom radu pribave ili objave informaciju koja predstavlja državnu, vojnu, službenu ili poslovnu tajnu, ako postoji opravdan interes javnosti da bude upoznata.

Novinar i druga lica koja se, u toku prikupljanja, uredničke obrade ili ob-javljivanja programskog sadržaja upoznaju sa informacijama koje bi mogle da ukažu na identitet izvora nijesu dužni zakonodavnoj, sudskoj ili izvršnoj vlasti ili bilo kom drugom fizikom ili pravnom licu otkriti izvor informacije koji želi ostati nepoznat.

Član 22.

Mediji moraju štititi integritet maloljetnih osoba. Programski sadržaj medija koji može ugroziti zdravstveni, moralni, in-

telektualni, emotivni i socijalni razvoj djeteta mora biti unaprijed jasno i vidno označen kao takav i distribuiran na način za koji je najmanje vjerovatno da će ga dijete koristiti.

Mediji ne smiju objavljivati identitet maloljetnih osoba umješanih u krivična djela, bilo kao žrtve ili kao optuženi.

Izuzetno od stava 3. ovog člana, identitet maloljetne osobe pravosnažno osuđene za krivično djelo može se objaviti, ukoliko postoji opravdan interes javnosti da bude upoznata.

Član 25.

Mediji i novinari su dužni da objektivno i tačno izvještavaju o sudskim postupcima.

Ukoliko je medij objavio da je protiv određene osobe pokrenut krivični postupak, ta osoba ima pravo, kada se postupak okonča, da zahtijeva objav-ljivanje informacije o pravosnažnom obustavljanju postupka, odbijanju optužbe, odnosno oslobađanju od optužbe.

Zahtjev iz stava 2. ovog člana se podnosi mediju najkasnije 30 dana od dana pravosnažnog obustavljanja, odnosno okončanja krivičnog postupka.

Medij nije dužan da objavi informaciju ili dio informacije iz čl. 2. ovog člana, ukoliko uz zahtjev za objavljivanje informacije nije priloženo pravosnažno

23

PRAV

NI IZ

VORI

rješenje o obustavi krivičnog postupka, odnosno pravosnažna presuda kojom se optužba odbija ili optuženi oslobađa od optužbe, a ovlašćena osoba ih ne dostavi prije isteka roka za podnošenje zahtjeva.

Za sva ostala pitanja vezana za objavljivanje informacija iz st. 2. ovog člana shodno se primjenju odredbe ovog Zakona koje se odnose na pravo na ispravku i odgovor.

Zakon o slobodnom pristupu informacijama

Član 1.

Pristup informacijama u posjedu organa vlasti je slobodan i ostvaruje se na način propisan ovim zakonom.

Pravo na pristup informacijama u posjedu organa vlasti ima svako domaće i strano pravno i fizičko lice.

Pristup informacijama garantuje se na nivou principa i standarda koji su sadržani u međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima i slobodama.

Član 2.

Pristup informacijama u posjedu organa vlasti zasniva se na načelima:1) slobode informisanja2) jednakih uslova za ostvarivanje prava3) otvorenosti i javnosti rada organa vlasti4) hitnosti postupka

Član 6.

Organ vlasti dužan je da omogući uvid u javne registre i javne evidencije u svom posjedu.

Član 7.

Osobama s invaliditetom pristup informacijama omogućava se na način i u obliku koji odgovara njihovim potrebama.

Član 8.

Organ vlasti dužan je da omogući podnosiocu zahtjeva pristup informaciji ili njenom dijelu, osim u slučajevima predviđenim ovim zakonom.

24

PRAVNI IZVORI

Član 9.

Pristup informacijama ograničava se, ako bi se njihovim objelodanjivanjem značajno ugrozili:

1) nacionalna bezbijednost, odbrana i međunarodni odnosi, i to:- informacijama bezbjedonosno informativnih i obavještajnih agencija za

nacionalnu bezbijednost- informacijama vojno-obavještajnih službi- informacijama o operacijama oružanih snaga- informacijama o objektima, instalacijama i sistemima koji se isključivo

koriste u odbrani zemlje- informacijama od značaja za rad međunarodnih sudova, međunarodnih

istražnih organa i drugih međunarodnih organa i organizacija2) javna bezbjednost, i to:- informacijama u vezi sa javnom opasnošću i vanrednim stanjem- informacijama u vezi sa bezbjednošću pojedinaca, ljudi i materijalnih

dobara3) komercijalni i drugi ekonomski privatni i javni interesi, i to:- informacijama koje se odnose na finansijske, monetarne ili komercijalne

poslove države sa drugim državama, međunarodnim organizacijama ili drugim pravnim i fizičkim osobaa

- informacijama koje predstavljaju poslovnu tajnu;- informacijama koje su obuhvaćene posebnim zakonom o tajnosti po-

dataka;4) ekonomska, monetarna i devizna politika države, i to:- informacijama o nacionalnoj ekonomiji, inicijativama finansijske politike,

operativnim planovima i drugim dokumentima ekonomske politike- informacijama o tržištu kapitala ili finansijskom tržištu5) sprječavanje, istraživanje i procesuiranje krivičnih djela, i to:- prijavama podnijetim organima nadležnim za otkrivanje i gonjenje učinilaca

krivičnih djela koje sadrže podatke u vezi sa pripremom ili izvršenjem krivičnih djela i njihovim izvršiocima

- informacijama o zaštiti svjedoka- informacijama o izvršiocima krivičnih djela koja su maloljetna lica- informacijama u vezi sa postupkom istrage- informacijama u vezi sa borbom za sprječavanje organizovanog kriminala,

operativnim planovima i specijalizovanim sastavima za sprječavanje organi-zovanog kriminala

- informacijama u vezi sa sprječavanjem pranja novca i finansiranjem terorizma

25

PRAV

NI IZ

VORI

6) privatnost i druga lična prava pojedinaca, osim za potrebe sudskog ili upravnog postupka, i to:

- informacijama o privatnom životu stranke i svjedoka u postupku, žrtvama i licima oštećenim krivičnim djelom, kao i podacima o osuđivanim licima

- informacijama sadržanim u personalnim i medicinskim dosijeima lica, rezultatima psihijatrijskih pregleda, psiholoških testova i testova sposobnosti lica

- informacijama u vezi sa utvrđivanjem roditeljskog prava, usvojenjem djeteta i dr.

- informacijama o zaposlenju, zaradi, penziji, pomoći po osnovu materijalnog obezbjeđenja ili drugim socijalnim primanjima lica

- informacijama o broju telefona, boravištu ili prebivalištu lica ili njegove porodice, ako je kod nadležnog organa tražilo tajnost tih informacija zbog toga što osnovano vjeruje da mu je ugrožena bezbjednost ili bezbjednost njegove porodice

7) postupak obrade i donošenje službenih akata, i to:- informacijama koje sadrže stavove u vezi sa pregovorima organa vlasti

koji su u toku- informacijama koje su u postupku obrade, odnosno informacijama koje

nemaju formu zvaničnog akta, osim zakona i drugih opštih akata Interesi iz stava 1 ovog člana su značajno ugroženi ako bi objelodanjivanjem

informacije po njih nastala šteta značajno veća od javnog interesa za objav-ljivanjem te informacije.

Član 10.

Organ vlasti dužan je da omogući pristup informaciji, odnosno njenom dijelu iz člana 9 stav 1 ovog zakona, ako ona sadrži podatke koji očigledno ukazuju na: nepoštovanje materijalnih propisa, neovlašćeno korišćenje javnih sredstava, zloupotrebu ovlašćenja, nesavjesno vršenje službene dužnosti, postojanje osnova sumnje da je izvršeno krivično djelo ili postojanje razloga za pobijanje sudske odluke, bez obzira na visinu štete po interese iz člana 9. stav 1. ovog člana.

Zakon o sudovima

Član 6.

Rad suda je javan, izuzev u slučajevima predviđenim zakonom.

26

PRAVNI IZVORI

Sudski poslovnik

Član 48.

Javnost glavnog pretresa i glavne rasprave obezbjeđuju se po procesnim pravilima.

Sud informiše javnost o svom radu organizovanjem konferencije za štampu najmanje jedanput godišnje.

Sud može informisati javnost o svom radu i na drugi odgovarajući način.

Član 49.

Prilikom davanja informacija o pojedinim predmetima moraju se poštovati odredbe o tajnosti postupka, kao i ugled, privatnost i poslovni interes stranaka i drugih učesnika u postupku.

Informacija o krivičnom postupku može da obuhvata samo podatke o vrsti podnesenog procesnog akta, zakonskom određenju krivičnog djela i opštem opisu događaja. Ne mogu se davati podaci koji bi štetili interesima krivičnog postupka ni podaci iz iskaza koji se po odredbama procesnih zakona moraju izuzeti iz spisa.

U informaciji koja se odnosi na postupke protiv maloljetnika ne daju se podaci na osnovu kojih bi se mogao odrediti identitet maloljetnika.

U informaciji o krivičnom postupku u kojem je javnost isključena ne smije biti podataka o izvršiocu i oštećenom koji bi na bilo koji način omogućili nji-hovo prepoznavanje.

Informacija o rezultatu predmeta daje se poslije objavljivanja presude a ako odluka nije objavljena poslije dostavljanja odluke strankama.

Član 50.

Ako data informacija nije vjerodostojno iznijeta u medijima ili ako obja-vljenja informacija neobjektivno prikazuje rad suda, predsjednik suda mora zahtjevati objavljivanje odgovora ili ispravke.

Ukoliko sud ocijeni da je u vezi sa izvještavanjem medija potreban odgovor načelne prirode obavještava o tome Vrhovni sud.

Član 51.

Sudovi prate izvještavanje medija o svom radu. O praćenju izvještavanja medija i o datim informacijama vodi se evidencija

u “Su” upisniku.

27

SUDO

VI U

CRNO

J GOR

I

Član 52.

Na suđenju nije dozvoljeno fotografisanje, filmsko, tonsko ili televizijsko sni-manje, osim kada za određeno suđenje to odobri predsjednik Vrhovnog suda.

Predsjednik Vrhovnog suda o tome odlučuje pisanom dozvolom sa kojom mora biti upoznat sudija koji rješava predmet i to najmanje 24 časa prije početka suđenja.

Ako je snimanje na suđenju odobreno, vijeće može iz opravdanih razloga odlučiti da se pojedini djelovi suđenja ne snimaju.

Snimanje sudije, odnosno člana vijeća nije dozvoljeno.

Član 53.

Sudije i službenici suda ne smiju iznositi podatke do kojih dođu u vršenju službe, koji se po zakonu ili drugom propisu smatraju tajnim.

Sudije i službenici suda u javnosti ne smiju iznositi svoje mišljenje o pitan-jima koja se tiču predmeta koji se rješava u sudu.

***

Demokratska država može ograničiti medijima slobodu izražavanja (širenja i primanja informacija i ideja, slobodan pristup informacijama) samo ukoliko postoje pouzdani i uvjerljivi razlozi, koji ukazuju da informacije vrijeđaju za-konom taksativno nabrojane vrijednosti i interese, kojima treba dati prioritet u datom trenutku (tzv. legitimni ciljevi) i to, samo u mjeri koja je srazmjerna potrebi za zaštitom ovih vrijednosti, što je stvar procjene u svakom konretnom slučaju. Praktična primjena ovog načela nosi niz kontroverzi, posebno kada je u pitanju sudska praksa crnogorskih sudova, koji su dužni da utvrde dovoljno jasnu granicu između prava i odgovornosti, zajemčenih sloboda u demokratskom društvu i neo-phodnih ograničenja, odnosno granicu između slobode i javnog poretka. Zadatak suda je tim teži jer je ukupan sadržaj slobode izražavanja, kao i drugih sloboda i prava, nemoguće u toj mjeri precizno normirati a da to ne nosi rizik njihovog gušenja i ukidanja, zbog čega su pravne norme u ovoj oblasti apstraktne, pa ih je teško neposredno primijeniti (ad litteram), već podliježu tumačenju, zbog čega poseban značaj ima sudska praksa Evropskog suda za ljudska prava.

28

SUDOVI U CRNOJ GORI

29

SUDO

VI U

CRNO

J GOR

I

SUDOVI U CRNOJ GORI

OSNOVNI SUDOVI

VIŠI SUDOVI

PRIVREDNI SUDOVI

APELACIONI SUD

UPRAVNI SUD

VRHOVNI SUD

Sudovi koji sude u krivičnoj oblasti

Osnovni sudovi

Osnovni sud u Baru - za teritoriju opštine BarOsnovni sud u Beranama - za teritoriju opština Berane i AndrijevicaOsnovni sud u Bijelom Polju - za teritoriju opština Bijelo Polje i MojkovacOsnovni sud u Danilovgradu - za teritoriju opštine DanilovgradOsnovni sud u Žabljaku - za teritoriju opština Žabljak i ŠavnikOsnovni sud u Kolašinu - za teritoriju opštine KolašinOsnovni sud u Kotoru - za teritoriju opština Kotor, Budva i TivatOsnovni sud u Nikšiću - za teritoriju opština Nikšić i PlužineOsnovni sud u Plavu - za teritoriju opštine PlavOsnovni sud u Pljevljima - za teritoriju opštine PljevljaOsnovni sud u Podgorici - za teritoriju Glavnog grada PodgoriceOsnovni sud u Rožajama - za teritoriju opštine RožajeOsnovni sud u Ulcinju - za teritoriju opštine UlcinjOsnovni sud u Herceg Novom - za teritoriju opštine Herceg NoviOsnovni sud u Cetinju - za teritoriju Prijestonice Cetinje

30

SUDOVI U CRNOJ GORI

Osnovni sud je u krivičnim predmetima nadležan da:

a) u prvom stepenu sudi za krivična djela za koja je zakonom propisana kao glavna novčana kazna ili kazna zatvora do 10 godina, bez obzira na svojstva, zanimanje i položaj lica prema kojem se postupak vodi i bez obzira na to da li je djelo izvršeno u mirnodopskim uslovima, za vrijeme vanrednog stanja, neposredne ratne opasnosti ili ratnog stanja, ako za pojedina od ovih krivičnih djela nije određena nadležnost drugog suda

b) u prvom stepenu, sudi za krivična djela za koja je posebnim zakonom određena nadležnost osnovnog suda

c) sprovodi postupak i odlučuje po molbi za brisanje osude, po molbi za prestanak mjera bezbjednosti ili za prestanak pravnih posljedica osude i odlučuje u tim stvarima kad je tu osudu ili mjeru izrekao

Viši sudovi

Viši sud u Bijelom Polju - za područja osnovnih sudova u: Bijelom Polju, Beranama, Žabljaku, Kolašinu, Plavu, Pljevljima i Rožajama

Viši sud u Podgorici - za područja osnovnih sudova u: Podgorici, Baru, Danilovgradu, Kotoru, Nikšiću, Ulcinju, Herceg-Novom i Cetinju.

Viši sud je u krivičnim predmetima nadležan da:

a) U prvom stepenu sudi u krivičnom postupku za krivična djela za koja je, kao glavna kazna, propisana kazna zatvora preko 10 godina bez obzira na svojstva, zanimanje i položaj lica prema kojem se postupak vodi i bez obzira na to da li je djelo izvršeno u mirnodopskim uslovima, za vrijeme vanrednog stanja, neposredne ratne opasnosti ili ratnog stanja, kao i za krivična djela:

- odavanje državne tajne- pozivanje na nasilnu promjenu državnog uređenja- izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti- povreda teritorijalnog suvereniteta- udruživanje radi neprijateljske djelatnosti- organizovanje grupe i podsticanja na izvršenje genocida i ratnih zločina- povreda ugleda Republike- povreda ugleda međunarodne organizacije- povreda ravnopravnosti u obavljanju privredne djelatnosti- stvaranje monopolističkog položaja- kršenje zakona od strane sudije

31

SUDO

VI U

CRNO

J GOR

I

- odavanja službene tajne- ugrožavanje bezbjednosti leta vazduhoplova- neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga- ubistvo na mah- silovanjeb) sudi o krivičnim djelima za koja je posebnim zakonom određena

nadležnost višeg sudac) sprovodi postupak i odlučuje o zahtjevu za ekstradiciju okrivljenih i

osuđenih osobad) Viši sud u drugom stepenu odlučuje o žalbama protiv odluka osnovnih

sudova

Viši sud van suđenja:

a) rješava sukobe nadležnosti između osnovnih sudova na svom području

b) odlučuje o zahtjevu za brisanje osude na osnovu sudske odluke i po molbi za prestanak mjera bezbjednosti ili za prestanak pravnih posljedica osude koja se odnosi na zabranu sticanja određenog prava, ako je osudu ili mjeru izrekao

c) obavlja poslove međunarodne krivično-pravne pomoćid) obavlja druge poslove određene zakonom.

Apelacioni sud

Apelacioni sud je u krivičnim predmetima nadležan da:

a) odlučuje o žalbama protiv prvostepenih odluka viših sudova, kao i žalbama protiv odluka privrednih sudova

b) rješava sukobe nadležnosti između: osnovnih sudova sa područja različitih viših sudova; osnovnih i viših sudova; viših sudova; privrednih sudova

c) obavlja i druge poslove određene zakonom

Vrhovni sud

Vrhovni sud je najviši sud u Republici sa sjedištem u Podgorici.

Vrhovni sud je u krivičnim predmetima nadležan da:a) odlučuje u trećem stepenu, kada je to zakonom određeno

32

SUDOVI U CRNOJ GORI

b) odlučuje o vanrednim pravnim lijekovima protiv odluka sudova u Republici

c) odlučuje protiv odluka svoga vijeća, kada je to zakonom određenod) odlučuje o prenošenju mjesne nadležnosti, kada je očigledno da će drugi

stvarno nadležni sud lakše sprovesti postupak ili iz drugih važnih razlogae) određuje mjesno nadležni sud, kada nije isključena nadležnost sudova u

Republici i kada se, na osnovu pravila o mjesnoj nadležnosti, ne može pouzdano odrediti koji je sud u određenoj pravnoj stvari mjesno nadležan

f) rješava sukobe nadležnosti između sudova raznih vrsta na teritoriji Republike, izuzev kada je određena nadležnost nekog drugog suda

g) obavlja i druge poslove određene zakonom O prenošenju mjesne nadležnosti, o određivanju mjesno nadležnog suda i o

sukobu nadležnosti, Vrhovni sud odlučuje van rasprave, u vijeću od tri sudije.

33

SUDO

VI U

CRNO

J GOR

I

Žalba

SUDOVI U CRNOJ GORI

VRHOVNI SUD CRNE GORE

Vanredni pravnilijekovi

Vanredni pravnilijekovi

Vanredni pravnilijekovi

Viši sud

Osnovni sud

Apelacioni sud Upravni sud

Privredni sudŽalba

SUDOVI OPŠTE NADLEŽNOSTI SPECIJALIZOVANI SUDOVI

34

35

KRIV

IČNI

POS

TUPA

K

KRIVIČNI POSTUPAK

1. ŠTA JE KRIVIČNI POSTUPAK?

Krivični postupak je zakonom uređeni proces koji obezbjeđuje da niko nevin ne bude osuđen, a da se učiniocu krivičnog djela izrekne krivična sankcija koju predviđa Krivični zakonik.

Krivičnu sankciju učiniocu krivičnog djela može izreći samo nadležni sud u procesu koji je pokrenut i sproveden po Zakoniku o krivičnom postupku.

Pod krivičnim djelom podrazumijeva se društveno opasno djelo koje je zakonom odredjeno kao krivično djelo, koje je protivpravno i koje je skrivljeno.

2. KO JE KO U KRIVIČNOM POSTUPKU?

Svaki krivični postupak vodi se uz učešće više subjekata. Subjekti krivičnog postupka su: sud, stranke (tužilac i okrivljeni), branilac okrivljenog, oštećeni, svjedoci, vještaci, sudski tumači i dr.

2.1. O ČEMU SUDI SUD?

Stvarna nadležnost

Sudovi sude u granicama stvarne nadležnosti određene zakonom.Suđenje u krivičnim postupcima, prema Zakonu o sudovima Republike

Crne Gore, povjereno je osnovnim sudovima, višim sudovima, Apelacionom sudu Republike Crne Gore i Vrhovnom sudu Republike Crne Gore. Prvostepene krivične postupke sprovode osnovni i viši sudovi. Viši sudovi sude za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna i za 16 djela nabrojanih u Zakonu o sudovima, bez obzira na visinu zaprijećene kazne. Za ostala krivična djela, prvostepeni postupak sprovode osnovni sudovi.

Žalbeni postupci podijeljeni su između viših sudova i Apelacionog suda Republike Crne Gore. Tako, viši sudovi odlučuju po žalbama protiv presuda osnovnih sudova, dok po žalbama protiv prvostepenih presuda viših sudova odlučuje Apelacioni sud koji je osnovan za područje Republike Crne Gore.

Vrhovni sud odlučuje po žalbi u trećem stepenu, kada je to određeno zakonom, kao i u postupku po vanrednim pravnim lijekovima protiv odluka nižih sudova.

36

KRIVIČNI POSTUČAK

Mjesna nadležnost

Pravilima o mjesnoj nadležnosti određuje se koji će od stvarno nadležnih sudova suditi u odredjenom krivičnopravnom slučaju.

Po pravilu, mjesno nadležan je sud na čijem području je krivično djelo izvršeno ili pokušano.

Od navedenog pravila postoje sljedeći izuzeci:- privatna krivična tužba može biti podnesena i sudu na čijem području

okrivljeni ima prebivalište ili boravište;- ako je krivično djelo izvršeno ili pokušano na području više sudova ili na

granici tih područja ili je neizvjesno na kom području je izvršeno ili pokušano, nadležan je sud koji je prvi počeo postupak, odnosno kome je prvo podnesen zahtjev za pokretanje postupka;

- ako je krivično djelo izvršeno na domaćem brodu ili vazduhoplovu, van domaćeg pristaništa, nadležan je sud na čijem se području nalazi matična luka broda ili vazduhoplova ili domaće pristanište u kojem se brod ili vazduhoplov prvi put zaustavi;

- ako je krivično djelo učinjeno putem štampe, nadležan je sud na čijem području je spis štampan, a ako je štampan u inostranstvu, sud na čijem području se rastura štampani spis. Ako po zakonu odgovara i sastavljač spisa, nadležan je i sud na čijem području sastavljač ima prebivalište ili sud mjesta gdje se desio događaj na koji se spis odnosi. Primjena ovih pravila važi i kada je spis ili izjava objavljena posredstvom elektronskih glasila;

- sud mjesta prebivališta ili boravišta okrivljenog nadležan je u slučaju da nije poznato mjesto izvršenja djela. Ako je to mjesto van teritorije Republike Crne Gore, a ako je i prebivalište i boravište okrivljenog van teritorije Republike, nadležan je sud na čijem području se okrivljeni liši slobode ili se sam prijavi;

- ako je okrivljeni krivično djelo izvršio i u inostranstvu i u Republici Crnoj Gori nadležan je sud koji je inače nadležan za krivično djelo učinjeno u Republici;

- ako se po navedenim pravilima ne može ustanoviti koji je sud mjesno nadležan, mjesnu nadležnost odredjuje Vrhovni sud Republike Crne Gore.

Sastav suda

U krivičnom postupku, u prvom stepenu, sudovi sude u vijeću sastavljenom od dvoje sudija i troje sudija porotnika za krivična djela za koja se po zakonu može izreci kazna zatvora od 15 godina ili teža kazna, a u vijeću sastavljenom

37

KRIV

IČNI

POS

TUPA

K

od jednog sudije i dvoje sudija porotnika za krivična djela za koja je propisana blaža kazna. Kada se sudi u skraćenom postupku (za krivična djela zaprijećena novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine, kao i za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju od pet godina, kada sud na prijedlog tužioca i uz saglasnost okrivljenog odobri skraćenu proceduru), postupak sprovodi sudija pojedinac.

U drugom i trećem stepenu, kao i u postupku odlučivanja po vanrednim pravnim lijekovima, sudovi sude u vijeću od tri odnosno pet sudija zavisno od težine krivičnog djela zbog kojeg se sudi, odnosno upotrijebljenog pravnog sredstva.

Prvostepeni sud, u vijeću sastavljenom od troje sudija odlučuje o žalbama protiv rješenja istražnog sudije i drugih rješenja određenih zakonom, donosi odluke u prvom stepenu van glavnog pretresa, odlučuje u postupku izvršenja odluke inostranog suda i podnosi predloge utvrđene zakonom.

2.2. KO SU STRANKE U KRIVIČNOM POSTUPKU?

Stranke u krivičnom postupku su nadležni tužilac i okrivljeni.

Tužilac

Krivični postupak može biti pokrenut samo na zahtjev ovlašćeneg tužioca. Kao ovlašćeni tužilac javlja se državni tužilac, oštećeni kao tužilac i privatni tužilac.

Ako zakonom nije drugačije određeno, državni tužilac je dužan da preduzme krivično gonjenje kada postoji osnovana sumnja da je osoba izvršila krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti. On se najčešće pojavljuje kao podnosilac zahtjeva za pokretanje krivičnog postupka, jer društveni interes nalaže da se za najveći broj krivičnih djela, zbog stepena njihove društvene opasnosti, gonjenje preduzme po službenoj dužnosti.

Krivičnim djelima se, u principu, povređuju lična i imovinska prava neke osobe, koje se pojavljuje kao oštećeni u krivičnom postupku. Oštećeni je ovlašćen da preduzme krivično gonjenje kao supsidijarni tužilac samo u situacijama kada državni tužilac odbaci krivičnu prijavu ili odustane od optužbe, i to u rokovima odredjenim zakonom.

Privatni tužilac može podnijeti krivičnu tužbu samo za ona krivična djela za koja je na to zakonom izričito ovlašćen. Radi se o nekim blažim oblicima

38

KRIVIČNI POSTUČAK

krivičnih djela kojima se povredjuje privatni interes a za koja ne postoji javni interes da se gonjenje preduzme po službenoj dužnosti ili, pak, o krivičnim djelima kod kojih zakonodavac predvidja gonjenje po privatnoj tužbi zbog bliskog odnosa oštećenog lica sa učiniocem krivičnog djela, kao što su krivična djela protiv imovine (kradja i sl. krivična djela).

Okrivljeni

Prema pravilima krivičnoprocesne procedure, okrivljeni je osoba protiv koje je donijeto rješenje o sprovođenju istrage ili protiv koje je podnijeta optužnica, optužni predlog ili privatna tužba ili osoba protiv koje je pokrenut postupak za primjenu mjere bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja. Dakle, to je osoba protiv koje se vodi krivični postupak.

Izraz okrivljeni je opšti naziv za okrivljenog, optuženog i osuđenog. Pod optuženim se podrazumijeva osoba protiv koje je optužnica stupila na pravnu snagu i time se stekli uslovi da se krivičnopravni slučaj iznese na glavni pretres. Osuđeni je osoba čija je krivična odgovornost za konkretno krivično djelo utvrđena pravosnažnom odlukom suda.

Okrivljeni u krivičnom postupku ima zakonom određena prava i obaveze.

Najvažnija prava okrivljenog

- pravo na pretpostavku nevinosti koje znači da se okrivljeni smatra nev-inim dok se njegova krivica za krivično djelo utvrdi pravosnažnom odlukom suda. Prema ovom pravu, postoji obaveza državnih organa, medija, udruženja građana, javnih ličnosti i drugih osoba da se uzdržavaju od izjava kojima se vrijeđa ovo i druga prava okrivljenog

- pravo da već na prvom saslušanju bude obaviješten o krivičnom djelu za koje se tereti i o osnovima sumnje protiv njega

- pravo da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koje ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist i pravo da postavlja pitanja saokrivljenima, svjedocima i vještacima

- pravo da ne iznosi svoju odbranu i da ne odgovara na pitanja- pravo da, ako je lišen slobode, na svom jeziku ili jeziku koji razumije bude

obaviješten o razlozima lišenja slobode i istovremeno bude upoznat da nije dužan ništa da izjavi, da ima pravo da uzme branioca koga sam izabere i da zahtijeva da o lišenju slobode obavijeste njegove najbliže

39

KRIV

IČNI

POS

TUPA

K

- pravo da, ako je lišen slobode, bude odmah izveden pred sudiju i da mu se sudi u razumnom roku

- pravo da pokreće postupke radi ispitivanja zakonitosti i daljeg pritvora- pravo da u postupku upotrebljava svoj jezik- pravo na nezavisan i nepristrasan sud- pravo na suđenje bez odlaganja (sudjenje u razumnom roku)- pravo da svoju odbranu iznosi slobodno, prema kome stoji obaveza državnih

organa da se uzdržavaju od iznuđivanja priznanja okrivljenog- pravo na podnošenje pravnih lijekova protiv sudskih odluka- pravo da ne bude sudjen za krivično djelo za koje je pravosnažnom presudom

osuđen ili oslobođen, osim u slučajevima ponavljanja postupka, predviđenim u Zakonu o krivičnom postupku.

Nasuprot brojnim pravima okrivljenog, njegova obaveza je samo da prisus-tvuje glavnom pretresu u redovnom, a ne i u skraćenom postupku, i dužnost da se pridržava reda na suđenju.

2.3. KO BRANI OKRIVLJENOG?

Branilac nije stranka u postupku, već stručni pomagač okrivljenog, budući da učestvuje u tuđem, a ne u svom procesnopravnom interesu. Njegova prava izvedena su iz prava okrivljenog na odbranu. Njegove radnje su usklađene sa rad-njama okrivljenog. Odnos branioca i okrivljenog mora biti zasnovan na saradnji i povjerenju. Branilac ne može preduzimati radnje protiv volje okrivljenog.

Branilac može biti samo advokat. Okrivljeni može imati branioca u toku cijelog postupka.

Okrivljeni sam odlučuje da li će angažovati branioca, ali mu branioca mogu angažovati i njegovi bliski srodnici.

U određenim slučajevima, predviđeno je obavezno učešće branioca i mimo volje okrivljenog.

To su slučajevi tzv. “obavezne odbrane”, a oni su sljedeći:- ako je okrivljeni nijem, gluv ili nesposoban da se sam uspješno brani- ako se postupak vodi za krivično djelo za koje se može izreći najduža

zatvorska kaznaU navedena dva slučaja okrivljeni mora imati branioca već prilikom prvog

saslušanja- poslije podignute optužnice zbog krivičnog djela za koje se može izreći

kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna- okrivljeni mora imati branioca dok je u pritvoru

40

KRIVIČNI POSTUČAK

- ako se okrivljenom sudi u odsustvu- ako se sudi maloljetniku za krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora

preko tri godine, a za ostala krivična djela ako sudija za maloljetnike ocijeni da je maloljetniku potreban branilac.

Predviđena je i mogućnost da se, mimo navedenih slučajeva, okrivljenom koji je siromašan i ne može snositi troškove odbrane, dodijeli branilac na njegov zahtjev, ako interesi pravde to zahtijevaju.

I u slučajevima obavezne odbrane, okrivljeni odlučuje da li će uzeti branioca, pa ako to ne učini dodjeljuje mu ga predsjednik suda. Troškovi branioca po službenoj dužnosti isplaćuju se iz budžetskih sredstava suda.

3. TOK KRIVIČNOG POSTUPKA

U formalnom smislu, krivični postupak počinje donošenjem rješenja o sprovodjenju istrage, odnosno podizanjem optužnice ili optužnog predloga kada se ne vodi sudska istraga.

Međunarodni standard je da se pod krivičnom optužbom podrazumijeva “zvanična obavijest koju pojedincu daje organ vlasti o navodima da je ta osoba počinila krivično djelo” (presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Dewer protiv Belgije iz 27. 02. 1980). To u suštini znači da krivični postupak počinje onog momenta kada policija obavijesti neku osobu da je osumnjičena.

Stoga se može reći da krivični postupak ima četiri faze: 1. pretkrivični postupak, 2. istraga, 3. optuženje i glavni pretres i 4. odlučivanje po žalbi i vanrednim pravnim lijekovima.

3.1. PRETKRIVIČNI POSTUPAK

Pretkrivični postupak predstavlja skup mjera koje preduzima policija: ot-krivanje krivičnog djela i njihovih učinilaca, pronalaženje učinilaca, obezbjeđenje tragova i predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku, prikupljanje informacija koje mogu uputiti na druge dokaze u krivičnom postupku.

Pretkrivičnim postupkom rukovodi državni tužilac, a sprovodi ga polici-ja.

41

KRIV

IČNI

POS

TUPA

K

Dužnosti policije u pretkrivičnom postupku

Policija je dužna da otkriva krivična djela i njihove učinioce, kao i da pro-nalazi učinioce, tragove i predmete koji mogu poslužiti kao dokaz.

Ovlašćenja policije u pretkrivičnom postupku

Radi ispunjenja navedene dužnosti policija naročito može:- da traži obavještenja od građana- da obavi poligrafsko testiranje- da analizira glas- da obavi antiteroristički pregled- da za neophodno potrebno vrijeme ograniči kretanje određenih osoba

na određenom prostoru- da javno raspiše nagradu radi prikupljanja obavještenja- da zatraži provjeru identiteta telekomunikacionih adresa sa kojih su u

određenom vremenu uspostavljane veze (npr. listing telefonskih poziva)- da pregleda prevozna sredstva, putnike i prtljag- da utvrdi identitet osobe i istovjetnost porijekla predmeta- da raspiše potragu za osobama i stvarima- da u prisustvu nadležnog službenika pregleda poslovne prostorije državnih

organa, preduzeća i preduzetnika, njihovu dokumentaciju i, po potrebi, da je oduzme.

Ovlašćenje policije da neku osobu liši slobode ili da je zadrži

Ovlašćeni policijski službenici mogu neku osobu lišiti slobode ako je os-novano sumnjivo da je izvršila krivično djelo i ako postoji neki od razloga za određivanje pritvora. Pritom, dužni su da ga bez odlaganja, uz krivičnu prijavu, sprovedu nadležnom istražnom sudiji.

Ako je spovođenje lišenog slobode trajalo duže od osam sati, polici-jski službenik je dužan da istražnom sudiji obrazloži zbog čega je došlo do zakašnjenja.

Izuzetno, policija može zadržati osobu lišenu slobode radi prikupljanja obavještenja, ali najduže 48 sati od časa lišenja slobode. O tome mora odmah donijeti rješenje protiv koga je dozvoljena žalba istražnom sudiji i odmah obavijestiti istražnog sudiju o zadržavanju osobe.

Ako policija u roku od 48 sati ne podnese krivičnu prijavu i ne sprovede

42

KRIVIČNI POSTUČAK

zadržanu osobu istražnom sudiji, dužna je da tu osobu pusti na slobodu. U vezi istog krivičnog djela ista osoba ne može biti ponovo zardžavana.

Osumnjičeni mora imati branioca čim policija donese rješenje o zadržavanju, pa ako sam ne obezbijedi branioca, policija će mu ga obezbijediti po službenoj dužnosti.

Ako je osoba zatečena prilikom izvršenja krivičnog djela, policija može postupiti na navedeni način.

Policija je ovlašćena da osobu zatečenu na mjestu izvršenja krivičnog djela zadrži do dolaska istražnog sudije, ako bi ona mogla dati podatke važne za krivični postupak, ali ne duže od šest sati.

Radnje policije koje mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku pred sudom

- Policija može saslušati osumnjičenog u prisustvu branioca, ako osumnjičeni na to pristane. Tako uzet iskaz se može koristiti u krivičnom postupku

- fotografije osumnjičenog i otisci njegovih prstiju mogu se koristiti kao dokaz u krivičnom postupku

- policija može sama obaviti uviđaj ako istražni sudija nije u mogućnosti da izađe na lice mjesta

- policija može i prije pokretanja istrage privremeno oduzeti predmete koji su upotrijebljeni pri izvršenju krivičnog djela ili su stečeni krivičnim djelom, odnosno koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku, ako postoji opasnost od odlaganja

- policija može pretresti stan i bez naredbe suda ako držalac stana to traži, ako neko zove u pomoć, ako treba sprovesti odluku suda o pritvaranju ili dovođenju okrivljenog, ako treba lišiti slobode odbjeglog učinioca krivičnog djela za koje se može izreći kazna zatvora preko tri godine ili ako postoji opasnost po život ljudi i imovinu većeg obima

- u krivičnom postupku se kao dokaz mogu koristi i mjere tajnog nadzora koje policija sprovede po naredbi istražnog sudije

Mjere tajnog nadzora

Mjere tajnog nadzora su specijalne istražne radnje koje se preduzimaju u pretkrivičnom postupku protiv osoba za koje postoje osnovi sumnje (indicije) da su počinile krivično djelo, ako se na drugi način ne mogu prikupiti dokazi ili bi njihovo prikupljanje dovelo do rizičnih situacija ili ugrožavanja života ljudi.

43

KRIV

IČNI

POS

TUPA

K

Ove mjere, kao što im i sam naziv kaže, moraju biti preduzete u strogoj tajnosti. Takve istražne radnje su novije u zakonodavstvima evropskih zemalja, a ustanovljene su zbog potrebe da se država efikasno suprostavi novim oblicima kriminala, a naročito organizovanog. Bez njihovog preduzimanja, mnoga teška krivična djela iz savremenih oblika kriminala ostala bi neotkrivena, odnosno ostali bi neotrkriveni njihovi učinioci, a time bi bilo značajno narušeno funk-cionisanje pravnog poretka.

Mjere tajnog nadzora u našem krivično procesnom sistemu su:- tajni nadzor i snimanje telefonskih razgovora i drugih elektronskih sred-

stava za komunikaciju- tajno fotografisanje i vizuelno snimanje u privatnim prostorijama na

javnim mjestima i na otvorenom- fiktivna kupovina predmeta i osoba i fiktivno davanje i primanje mita- praćenja prevoza i isporuke predmeta krivičnog djela- dostavljanje bankarskih podataka o depozitima i računima- otkrivanje lokacije i pozicije lica i predmeta upotrebom elektronskih

uredjanja- snimanje razgovora uz prethodno informisanje i saglasnost jednog od

učesnika razgovora- angažovanje prikrivenog isljednika i svjedoka (agentura)Mjerama se mora pristupiti oprezno, jer one ne smiju podsticati na izvršenje

krivičnog djela.Mjere tajnog nadzora mogu biti preduzete za krivična djela za koja se može

izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna, kao i za krivična djela organi-zovanog kriminala, bez obzira na visinu zaprijećene kazne.

Mjera tajnog nadzora predlaže državni tužilac, a naređuje istražni sudija. Mjere mogu trajati najduže šest mjeseci, a iz važnih razloga mogu biti produžene šest mjeseci.

Mjere tajnog nadzora izvršava policija vodeći računa da se u što manjoj mjeri narušava privatnost osobe koja mjeri nije podvrgnuta. O izvršenju mjera policija sačinjava periodične i konačni izvještaj.

Ako se protiv osumjičenog ne preduzme krivično gonjenje, prikupljeni materijal se uništava.

Ukoliko su mjere tajnog nadzora sprovedene suprotno navedenim pravilima i naredbi istražnog sudije, na prikupljenim podacima ne može biti zasnovana sudska odluka.

Naređivanje i sprovođenje mjera predstavlja službenu tajnu, a odavanje podataka krivično djelo.

44

KRIVIČNI POSTUČAK

Krivična prijava

Na osnovu radnji obavljenih u pretkrivičnom postupku, policija nadležnom državnom tužiocu dostavlja krivičnu prijavu protiv osumnjičenog. U krivičnoj prijavi policija navodi dokaze za koje je saznala prilikom prikupljanja obavještenja. Uz krivičnu prijavu tužiocu se dostavlja prikupljen materijal koji može biti korišćen za nastavak procesa.

Krivičnu prijavu državnom tužiocu ili nadležnom organu policije mogu podnijeti i gradjani, a za državne organe, organe lokalne samouprave i javna preduzeća postoji obaveza da prijave krivična djela za koja se goni po službenoj dužnosti.

Neprijavljivanje krivičnog djela i lažno prijavljivanje u slučajevima prop-isanim Krivičnim zakonikom je krivično djelo.

Postupanje državnog tužioca po krivičnoj prijavi

Nakon razmatranja krivične prijave državni tužilac može:1. Odbaciti krivičnu prijavu ako iz nje proističe da prijavljeno djelo nije

krivično ili da postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje (imunitet, zastarjelost, amnestija, pomilovanje i sl), o čemu se obavještava oštećeni.

2. Pristupiti prikupljanju prethodnih obavještenja ako ne može ocijeniti da li su vjerovatni navodi prijave ili ako podaci iz prijave ne daju dovoljno osnova da se odluči da li će zahtijevati sprovodjenje istrage.

3. Podnijeti nadležnom sudu zahtjev za sprovodjenje istrage (predlog za preduzimanje istražnih radnji) ili neposrednu optužnicu ili optužni predlog.

Odstupanje od načela legaliteta krivičnog gonjenja

Državni tužilac može odložiti krivično gonjenje za krivična djela za koja je predvidjena novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, ako ocijeni, s obzirom na prirodu i okolnosti krivičnog djela, da nije cjelishodno da se vodi krivični postupak, i ako osumnjičeni prihvati jednu ili više sljedećih obaveza:

- da otkloni štetnu posledicu ili naknadi pričinjenu štetu- da plati odredjeni novčani iznos u humanitarne svrhe - da obavi određeni društveno korisni ili humanitarni rad - da ispuni dospjele obaveze izdržavanjaAko osumnjičeni ispuni utvrđene obaveze u roku koji mu je određen, državni

tužilac će odbaciti krivičnu prijavu.

45

KRIV

IČNI

POS

TUPA

K

Za ista krivična djela državni tužilac može odbaciti krivičnu prijavu i bez utvrđivanja navedenih obaveza, ako je osumnjičeni, usljed stvarnog kajanja, spriječio nastupanje štete ili je već nadoknadio, a državni tužilac ocijeni da izricanje krivične sankcije ne bi bilo pravično.

3.2. ISTRAGA

Svrha istrage

Istraga je prethodni postupak pred nadležnim sudom u toku kojeg se pri-kupljaju dokazi na osnovu kojih će biti odlučeno da li će protiv okrivljenog biti podignuta optužnica ili će postupak biti obustavljen, kao i dokazi koji se neće moći ponoviti na glavnom pretresu ili bi njihovo izvođenje bilo otežano, kao i drugi dokazi koje je nužno izvesti u istrazi.

Pokretanje i sprovođenje istrage

Istraga se pokreće protiv određene osobe kad postoji osnovana sumnja da je izvršila krivično djelo.

Pod osnovanom sumnjom podrazumijeva se skup ozbiljnih indicija i pret-postavki koje ukazuju na visok stepen vjerovatnoće da je osumnjičeni izvršio krivično djelo.

Zahtjev za sprovodjenje istrage državni tužilac podnosi istražnom sudiji nadležnog suda i uz zahtjev mu dostavlja spise krivične prijave.

Ako se nakon saslušanja osumnjičenog saglasi sa zahtjevom za sprovođenje istrage, istražni sudija donosi rješenje o sprovođenju istrage.

Ako se istražni sudija ne saglasi sa zahtjevom za sprovođenje istrage, on ne može odbiti zahtjev, već mora zahtijevati da povodom njegovog neslaganja odluči vijeće troje sudija istog suda. Vijeće može zahtjev odbaciti ili odbiti, ili odlučiti da se sprovede istraga.

Poslije donošenja rješenja o sprovođenju istrage, istražni sudija, na predlog stranaka ili po vlastitoj inicijativi, preduzima istražne radnje. Sem saslušanja okrivljenog, istražne radnje su: saslušanje svjedoka, vještačenje, uvidjaj i rekon-strukcija događaja; pretresanje stana, privremeno oduzimanje predmeta i dr.

Istražni sudija završava istragu kada nađe da su okolnosti događaja u istrazi u dovoljnoj mjeri razjašnjene i dostavlja spise istrage državnom tužiocu.

46

KRIVIČNI POSTUČAK

Po završenoj istrazi, državni tužilac je dužan da u roku od 15 dana stavi predlog za dopunu istrage ili da podigne optužnicu.

Obim istrage

Istraga se vodi samo u pogledu onog krivičnog djela i onog okrivljenog na koje se odnosi rješenje o sprovodjenju istrage.

Na zahtjev državnog tužioca, istraga može biti proširena na neko drugo krivično djelo ili protiv druge osobe.

Prekid istrage

Istraga se obavezno prekida ako je kod okrivljenog nastupila privremena duševna poremećenost.

Istraga može biti prekinuta ako se ne zna boravište okrivljenog ili ako je okrivljeni u bjekstvu ili nije dostupan državnim organima.

Kad prestanu smetnje koje su prouzrokovale prekid istrage, istražni sudija će nastaviti istragu.

Obustava istrage

Istražni sudija obustavlja istragu kada državni tužilac u toku istrage ili po završnoj istrazi izjavi da odustaje od gonjenja i o tome obavještava oštećenog.

Vijeće troje sudija istog suda obustavlja istragu ako:- djelo koje se stavlja na teret okrivljenog nije krivično djelo za koje se goni

po službenoj dužnosti- postoje okolnosti koje isključuju krivicu okrivljenog- postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje- nema dokaza da je okrivljeni učinio krivično djelo

Otvorenost istrage

Opšta javnost u izvodjenju istražnih radnji, u smislu prisustvovanja trećih lica, mimo tužioca, branioca, okrivljenom i oštećenog, kod nekih istražnih radnji je isključena.

Ako to zahtijevaju interesi krivičnog postupka, interesi čuvanja tajne, interesi javnog reda, morala i zaštite ličnog ili porodičnog života oštećenog

47

KRIV

IČNI

POS

TUPA

K

ili okrivljenog, službeno lice koje preduzima istražnu radnju mora da naredi svim osobama koje prisustvuju istražnim radnjama ili su upoznata sa spisima predmeta da čuvaju kao tajnu podatke koje su saznale i da im ukaže na to da je odavanje tajne krivično djelo.

Zahtjev za sprovodjenje istrage oštećenog kao tužioca i privatnog tužioca

Oštećeni kao tužilac dolazi u situaciju da zahtijeva sprovodjenje istrage ako je državni tužilac odbacio krivičnu prijavu i da zahtijeva dopunu istrage kada državni tužilac odustane od gonjenja u toku istrage.

Privatni tužilac zahtijeva sprovodjenje istrage samo kada je zakonom izričito ovlašćen da preduzima gonjenje za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora od pet godina ili teža kazna.

U pogledu vodjenja istrage, u ovim slučajevima važi sve ono što je rečeno za sprovodjenje istrage po zahtjevu državnog tužioca.

Ovlašćenja istražnog sudije

Ovlašćenja u pretkrivičnom postupku:- istražni sudija je dužan da lišenom slobode, koji mu je doveden, omogući i

pomogne da nađe branioca, a ako ta osoba u roku od 24 sata izjavi da ne želi da uzme branioca, istražni sudija je dužan da ga odmah sasluša i odluči da li će ga pustiti na slobodu ili mu odrediti pritvor. Ako je odbrana obavezna, mora se toj osobi već prilikom ovog saslušanja postaviti branilac po službenoj dužnosti

- istražni sudija može narediti mjere tajnog nadzora- istražni sudija može narediti pretresanje stana, stvari i osoba- na predlog državnog tužioca istražni sudija može preduzeti neke istražne

radnje i prije pokretanja istrage kada je učinilac nepoznat- istražni sudija može preduzeti pojedine istražne radnje i prije donošenja

rješenja o sprovođenju istrage, ako postoji opasnost od odlaganja

Ovlašćenje u istrazi

Istražni sudija u istrazi ima ovlašćenja da:- saslušava osumnjičenog

48

KRIVIČNI POSTUČAK

- donosi rješenje o sprovodjenju istrage po saslušanju osumnjičenog- donosi rješenje o pritvoru po kome pritvor može trajati najduže 30 dana- donosi rješenje o ukidanju pritvora uz saglasnost državnog tužioca- stavlja predlog vijeću troje sudija za produženje pritvora po proteku 30

dana- preduzima istražne radnje- povjerava preduzimanje pojedinih istražnih radnji istražnom sudiji suda

na čijem području ih treba preduzeti- povjerava policiji ispunjenje naredbe o pretresanju stana ili osoba, ili o

privremenom oduzimanju predmeta, kao i fotografisanju okrivljenog ili uzi-manju otisaka njegovih prstiju

- donosi rješenje o prekidu istrage- donosi rješenje o obustavi istrage po odustanku državnog tužioca od

krivičnog gonjenja- prikuplja podatke o ranijem životu okrivljenog i prilikama u kojima živi,

a posebno o ranijim njegovim osudama- završava istragu kada nađe da su okolnosti događaja u dovoljnoj mjeri

razjašnjene i spise istrage dostavlja državnom tužiocu- obavještava predsjednika suda o razlozima nezavršavanja istrage po pro-

teku šest mjeseci- daje saglasnost državnom tužiocu da se ne sprovodi istraga, ako prikupljeni

podaci koji se odnose na učinioca i na krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora preko pet godina pružaju dovoljno osnova za podizanje optužnice.

Mjere za obezbjeđenje prisustva okrivljenog

Mjere za obezbjedjenje prisustva okrivljenog pred sudom su: poziv, dovod-jenje, mjere nadzora i pritvor.

Poziv

Pozivanje je redovna mjera koja podrazumijeva slanje poziva okrivljenom da se odredjenog dana i u odredjeno vrijeme pojavi u sudu radi saslušanja ili na glavni pretres.

49

KRIV

IČNI

POS

TUPA

K

Dovođenje

Sud donosi naredbu da policija dovede okrivljenog, ako je donijeto rješenje o pritvoru ili ako se uredno pozvani okrivljeni ne odazove na poziv suda a svoj izostanak ne opravda, ili ako iz okolnosti proizlazi da okrivljeni izbjegava prijem poziva.

Mjere nadzora

Ako postoje okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva, sakrivanja okrivljenog ili njegovog odlaska u nepoznato mjesto ili inostranstvo, sud može okrivljenom izreći jednu ili više mjera nadzora, a to su:

- zabrana napuštanja boravišta- zabrana posjećivanja određenog mjesta- obaveza okrivljenog da se povremeno javlja određenom državnom or-

ganu;- zabrana sastajanja sa određenim osobama- privremeno oduzimanje putne isprave- privremeno oduzimanje vozačke dozvole

Jemstvo

Jemstvo je mjera koja se može izreći zbog opasnosti od bjekstva okrivljenog i zamjena je za pritvor zbog istog razloga. Ako postoji taj razlog za određivanje pritvora ili ako se okrivljeni već nalazi u pritvoru, sud može odlučiti da okriv-ljeni bude na slobodi, pod uslovom da on lično ili neko drugi za njega jemči da do kraja postupka neće pobjeći, a sam okrivljeni obeća da se neće kriti i bez odobrenja napustiti boravište. Jemstvo uvijek glasi na novčani iznos, a sastoji se u polaganju gotovog novca, hartija od vrijednosti, dragocjenosti ili drugih vrijednih stvari ili u stavljanju hipoteke.

Pritvor

Pritvor je najstrožija mjera obezbjeđenja prisustva okrivljenog, s obzirom na to da se njome ograničava sloboda kretanja okrivljenog.

50

KRIVIČNI POSTUČAK

Razlozi za pritvor su: - opasnost od bjekstva okrivljenog- opasnost od uticaja na druge učesnike u postupku - opasnost od ponovnog izvršenja krivičnog djela- ako je riječ i o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora u

trajanju od 10 godina ili teža kazna i ako je to opravdano zbog posebno teških okolnosti djela

- ako okrivljeni očigledno izbjegava da dođe na glavni pretres.

Pritvor u trajanju do 30 dana određuje istražni sudija. Na predlog sudskog vijeća, pritvor može biti produžen za još dva mjeseca. Ako se postupak vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora preko pet godina, Vrhovni sud može produžiti pritvor za još tri mjeseca. Prema tome, pritvor u istrazi može trajati najduže šest mjeseci.

Od podizanja optužnice do dostavljanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže dvije godine, a još godinu do dostavljanja drugostepene odluke. Ako drugostepenom odlukom bude ukinuta prvostepena presuda, pritvor može trajati najduže još godinu dana do dostavljanja drugostepene odluke.

Produžavanje pritvora podliježe strogoj sudskoj kontroli. Pritvor određen zbog uticaja na druge učesnike u postupku biće ukinut čim

se obezbijede dokazi zbog kojih je određen.Pritvor određen zbog izbjegavanja okrivljenog da dođe na glavni pretres

može trajati do objavljivanja presude a najduže 30 dana.Kada se okrivljeni nalazi u pritvoru, sud je dužan da postupa „sa naročitom

hitnošću“.

3.3. OPTUŽENJE I GLAVNI PRETRES

Optuženje

Ako rezultati istrage potvrde osnovanu sumnju da je okrivljeni izvršio krivično djelo koje mu se stavlja na teret tužilac podiže optužnicu.

Izuzetno optužnica se može podići i bez sprovođenja istrage (neposredna optužnica) za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora do pet godina, kao i za teža krivična djela ali uz saglasnost istražnog sudije.

Optužnica je pismeni akt tužioca kojim okrivljenom stavlja na teret jedno ili više krivičnih djela i kojim se traži zakazivanje glavnog pretresa.

51

KRIV

IČNI

POS

TUPA

K

Za krivična djela za koja je predviđena kazna zatvora do tri godine ne podnosi se optužnica već optužni predlog, a po privatnoj tužbi se vodi krivični posutupak za krivična djela koja se gone od strane privatnog tužioca.

Glavni pretres

Glavni pretres je sljedeća faza krivičnog postupka pred sudom tokom koje se neposredno raspravlja o optužnom aktu tužioca. Zakazuje se naredbom predsjednika vijeća ili sudije pojedinca.

Javnost glavnog pretresa

Glavni pretres je javan. Samo izuzetno javnost može biti isljučena kada to nalažu razlozi čuvanja tajne, čuvanja javnog reda, zaštite morala, zaštite interesa maloljetnika i zaštite ličnog i porodičnog života okrivljenog ili oštećenog.

Pretpostavke za održavanje glavnog pretresa

Pretpostavke za održavanje glavnog pretresa su ispunjene kada su na pre-tres došle osobe čije je prisustvo neophodno po zakonu. U redovnom sudskom postupku obavezno je prisustvo tužioca, okrivljenog i branioca kada je odbrana obavezna. Zbog izostanka bilo koga od njih, glavni pretres se ne može održati. Jedini izuzetak je kada se okrivljenom, koji nije dostupan državnim organima, sudi u odsustvu.

U skraćenom postupku, kada se sudi za djela za koja se može izreći kazna zatvora do tri godine, glavni pretres se, pod određenim uslovima, može održati u odsustvu tužioca ili okrivljenog.

Glavni pretres ne mora se odlagati zbog odsustva pojedinih svjedoka ili vještaka.

Nedolazak uredno pozvanog privatnog tužioca ili oštećenog kao tužioca pred-stavlja pretpostavku odustanka od optužbe i dovodi do obustave postupka.

Tok glavnog pretresa

Glavni pretres počinje čitanjem optužnice. Nakon toga, okrivljeni iznosi svoju odbranu. Po saslušanju okrivljenog, neposredno se izvode dokazi (saslušavaju se svjedoci i vještaci, čitaju se materijalni dokazi i sl.). Ako je neophodno iz-

52

KRIVIČNI POSTUČAK

vesti još neke dokaze, glavni pretres može biti odložen. Tužilac i okrivljeni su ravnopravni kod predlaganja dokaza, a sud može da odbije izvođenje dokaza koje smatra nepotrebnim. Stranke i oštećeni aktivno učestvuju u izvođenju dokaza postavljanjem pitanja svjedocima i vještacima, i iznošenjem primjedbi na njihove iskaze. Poslije izvođenja dokaza, stranke daju završne riječi, kojima se glavni pretres okončava i sud pristupa donošenju presude.

Odbacivanje optužnice u toku ili po završetku glavnog pretresa

U toku ili po završetku glavnog pretresa sud će rješenjem odbaciti optužnicu ako utvrdi:

- da nije stvarno nadležan- da je postupak vođen bez zahtjeva ovlašćenog tužioca - da postoje druge okolnosti koje privremeno sprječavaju krivično godn-

jenje

53

PRES

UDA

I NAK

ON N

JE

4. PRESUDA

Nakon održanog glavnog pretresa sud donosi presudu i objavljuje je najkas-nije u roku od tri dana od održanog glavnog pretresa.

Presuda se može zasnivati samo na dokazima izvedenim na glavnom pre-tresu.

Vrste presuda

Presuda može biti osuđujuća, odbijajuća i oslobađajuća.

Osuđujuća presuda

Osuđujućom presudom okrivljeni se oglašava krivim i izriče mu se krivična sankcija.

Odbijajuća presuda

Presudu kojom se optužba odbija sud donosi:- kada tužilac od početka do kraja glavnog pretesa odustane od optužbe- kada se utvrdi da je okrivljenom za isto krivino djelo ranije pravosnažno

presuđeno- kada postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje (amnestija, po-

milovanje, zastarjelost i sl.)

Oslobađajuća presuda

Oslobađajuća presuda se izriče ako:- djelo za koje je okrivljeni optužen nije krivično djelo (npr. nužna od-

brana)- ako postoje okolnosti koje isključuju krivicu (npr. neuračunljivost)- ako nije dokazano da je optuženi izvršio krivično djelo za koje je

optužen.

54

PRESUDA I NAKON NJE

Pismena izrada presude

Presuda mora biti napisana i otpremljena strankama u roku od mjesec dana po objavljivanju, a u složenijim stvarima u roku od dva mjeseca.

Izreka napisane presude mora potpuno da odgovara presudi koja je obja-vljena.

Obrazloženje napisane presude naročito mora da sadrži razloge o tome koje je činjenice sud uzeo kao dokazane ili nedokazane, kao i ocjenu vjerodostojnosti izvedenih dokaza. To podrazumijeva potpunu analizu izvedenih dokaza, sa ocjenom njihove vjerodostojnosti i sa dovoljno jasnim i preglednim načinom prikazivanja veze između pojedinih dokaza, kao i ocjenom dokazanosti ili nedokazanosti neke činjenice.

5. ŠTA POSLIJE PRESUDE?

REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI (ŽALBE)

Sud tokom postupka utvrđivanja činjenica važnih za pravilnu primjenu prava donosi: naredbe, rješenja i presude.

Pravilo kod kojeg postoje izuzeci jeste da protiv naredbi suda nema prava žalbe, dok protiv rješenja i presude postoji pravo žalbe, odnosno pravni lijek.

Isti pravni lijek – žalba, nekada odlaže izvršenje donijete odluke, a nekada ne, kao što je, na primjer, rješenje o pritvoru.

Žalba na presudu uvijek odlaže izvršenje presude. Protiv napisane i dostavljene presude prvostepenog suda, ovlašćena osoba

ima pravo da u roku od osam ili 15 dana od dana dostavljanja (rok zavisi od od težine krivičnog djela) podnese žalbu na presudu.

Žalbu na presudu mogu podnijeti: stranke, branilac, zakonski zastupnik optuženog i oštećeni. U korist optuženog žalbu mogu izjaviti njegov bračni drug, srodnik po krvi u pravoj liniji, usvojenik, usvojilac, brat, sestra, hranilac i osoba sa kojom optuženi živi u vanbračnoj zajednici.

Državni tužilac može uložiti žalbu na štetu, ali i u korist optuženog.Državni tužilac, pored obaveze gonjenja izvršilaca krivičnih djela, ima

obavezu da kao državni organ štiti prava građana, pa i okrivljenog. Zbog ove obaveze, državni tužilac ima pravo i obavezu da, ukoliko smatra za potrebno, podnese žalbu i u korist onoga koga goni.

55

PRES

UDA

I NAK

ON N

JE

Branilac okrivljenog može podnijeti žalbu u korist optuženog, bez posebnog ovlašćenja, ali ne i protiv volje optuženog.

Žalba mora sadržati sljedeće elemente:- označenje presude koja se pobija- osnov za pobijanje presude- obrazloženje- predlog drugostepenom sudu da se napadnuta presuda ukine ili

preinačiOvi elementi su neophodni jer bez njih sud ne bi mogao sa sigurnošću da

utvrdi na što se žalba odnosi.

Osnovi za žalbu

Žalba na presudu može se podnijeti zbog: - bitnih povreda odredaba krivičnog postupka- povrede krivičnog zakonika- pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja- odluke o krivičnoj sankciji- oduzimanja imovinske koristi - troškova postupka- imovinskopravnih zahtjeva- odluke o objavljivanju presude u medijima

Postupak po žalbi

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao presudu. O žalbi uvijek odlučuje drugi sud, a ne onaj koji je donio presudu.

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud, kao i za protivnu stranku i branioca.

Podnijetu žalbu, samo u pogledu procesno-formalnih uslova, ispituje predsjednik vijeća prvostepenog suda. Neblagovremenu i nedozvoljenu žalbu odbaciće rješenjem predsjednik vijeća prvostepenog suda.

Protivna stranka ima pravo na podnošenje odgovora na žalbu. Zbog toga se žalba dostavlja i protivnoj stranci, koja može podnijeti sudu odgovor u roku od osam dana od dana prijema.

Žalbu i odgovor na žalbu, sa svim spisima, prvostepeni sud dostavlja drugostepenom sudu.

56

PRESUDA I NAKON NJE

Kad spisi sa žalbom stignu drugostepenom sudu, određuje se sudija izvjes-tilac. Uloga sudije izvjestioca je da prouči spise, uključujući i podnijete žalbe, da eventualno pribavi izjašnjenje prvostepenog suda o okolnostima bitnim za odlučivanje, te da sve to izloži ostalim sudijama – članovima vijeća. Ako je riječ o krivičnom djelu koje se goni po zahtjevu državnog tužioca, sudija izvjestilac spise dostavlja nadležnom državnom tužiocu, koji je dužan da ih razmotri i podnese svoj predlog ili izjavi da će predlog saopštiti na sjednici vijeća. Nadležni državni tužilac treba spise da vrati sudu bez odlaganja.

Kad državni tužilac vrati spise, predsjednik vijeća zakazuje sjednicu i o tome obavještava državnog tužioca.

O predlogu za izuzeće sudije izvjestioca i sudija članova vijeća, koje odlučuje o žalbi, važe opšta pravila o izuzeću.

O sjednici vijeća obavještavaju se optuženi i njegov branilac, a oštećeni kao tužilac ili privatni tužilac samo ako su u u roku predviđenom za žalbu ili za od-govor na žalbu zahtijevali da budu obaviješteni o sjednici, ili ako je predloženo održavanje pretresa pred drugostepenim sudom. Predsjednik vijeća ili vijeće može odlučiti da o sjednici vijeća budu obaviještene stranke i kad to nijesu zahtijevale, ako bi njihovo prisustvo bilo korisno za razjašnjenje sporne stvari.

Sjednica vijeća počinje izlaganjem sudije izvjestioca. Vijeće može od stranaka koje prisustvuju sjednici zatražiti potrebna objašnjenja u vezi sa navodima žalbe. Stranke mogu predložiti da se, radi dopune izvještaja sudije izvjestioca, pročitaju pojedini spisi i mogu, po dozvoli predsjednika vijeća, dati potrebna objašnjenja za svoje stavove iz žalbe, odnosno odgovora na žalbu, ne ponavljajući ono što je sadržano u izvještaju.

Pred drugostepenim sudom može se održati pretres ako je potrebno da se, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao osnova za žalbu, izvedu novi dokazi ili ponove već ranije izvedeni dokazi i ako postoje opravdani razlozi da se predmet ne vrati prvostepenom sudu na ponovni glavni pretres. Pretres će se uvijek održati pred drugostepenim sudom, ako drugi put rješava u istom predmetu po žalbi, a u postupku odlučivanja ocijeni da postoje razlozi za ukidanje prvostepene presude.

Granice ispitivanja presude

Drugostepeni sud ispituje presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom, ali bez obzira na osnove žalbe, po službenoj dužnosti taj sud uvijek mora ispitati da li postoje sledeće povrede odredaba krivičnog postupka:

- da li je sud bio propisno sastavljen- da li je postojala optužba ovlašćenog tužioca ili dozvola nadležnog or-

gana

57

PRES

UDA

I NAK

ON N

JE

- da li je sud sudio u okviru svoje stvarne nadležnosti- da li je optužba prekoračena- da li se presuda zasniva na dokazu na kojem se ne može zasnivati- da li je izreka presude nerazumljiva, protivurječi samoj sebi ili razlozima

presude, ili ako presuda nema uopšte razloga ili u njoj nijesu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri protivurječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna protivurječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržini isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

- da li je glavni pretres, protivno odredbama Krivičnog zakonika, održan u odsustvu optuženog, a u slučaju obavezne odbrane i u odsustvu branioca optuženog;

- da li je na štetu optuženog povrijeđen Krivični zakonik Ako žalba izjavljena u korist optuženog ne sadrži osnov i obrazloženje,

drugostepeni sud će ispitati povrede krivičnog zakonika i pravilnu primjenu krivičnog zakona, te odluku o kazni, mjerama bezbjednosti i oduzimanju imovinske koristi.

Zabrana preinačenja na štetu optuženog

Ako je izjavljena žalba samo u korist optuženog, presuda ne smije biti izmijenjena na njegovu štetu u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog djela i krivične sankcije.

Žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede Krivičnog zakonika, izjavljena u korist optuženog, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o krivičnoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi. Dakle, ukoliko se na prvostepnu presudu nije žalio tužilac, onda nova odluka suda po okriv-ljenog ne može biti nepovoljnija od prvostepene. Ovim principom garantovano je da se po položaj okrivljenog , po njegovoj žalbi, ne može pogoršati. Ukolko bi bilo moguće suprotno, tada bi se pravo na žalbu suzilo, jer bi okrivljeni bio pod stalnom presijom da se i po njegovj žalbi, koja mora biti u njegovu korist, situacija promijeni na njegovu štetu. Ovo rješenje naziva se zabrana reformatio in peius.

Povlastica povezanosti (Beneficium cohaesionis)

Ako drugostepeni sud, povodom ma čije žalbe, utvrdi da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist optuženog od koristi i za kojeg od saoptuženih

58

PRESUDA I NAKON NJE

koji nije izjavio žalbu, ili je nije izjavio u tom pravcu, postupiće kao da takva žalba postoji.

Ukoliko od više okrivljenih samo jedan izjavi žalbu, a u slučaju da je takva žalba osnovana, onda će se takva blagodet proširiti i na druge okrivljene koji nijesu izjavljivali žalbu.

Odluke drugostepenog suda po žalbi

Ukoliko predsjednik prvostepenog vijeća propusti da utvrdi formalno pro-cesne nedostake izjavljene žalbe, to će učiniti drugostepeni sud.

Drugostepeni sud može, u sjednici vijeća ili na osnovu održanog pretresa, odbaciti žalbu kao neblagovremenu ili kao nedozvoljenu, odbiti žalbu kao neos-novanu i potvrditi presudu suda prvog stepena, ukinuti ovu presudu i uputiti predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje, ili preinačiti prvostepenu presudu.

O svim žalbama protiv iste presude drugostepeni sud odlučuje jednom odlukom.

Odbacivanje žalbe kao neblagovremene

Žalba će biti odbačena rješenjem kao neblagovremena ako se utvrdi da je podnijeta poslije zakonskog roka.

Odbacivanje žalbe kao nedozvoljene

Žalba će biti odbačena rješenjem kao nedozvoljena ako se utvrdi da je žalbu uložila osoba koja nije ovlašćena za podnošenje žalbe ili osoba koje se odrekla žalbe, ako se utvrdi odustanak ili da je poslije odustanka ponovno izjavljena žalba, ili ako žalba po zakonu nije dozvoljena.

Odbijanje žalbe

Drugostepeni sud će presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stepena kada utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti.

59

PRES

UDA

I NAK

ON N

JE

Ukidanje prvostepene presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje

Drugostepeni sud, uvažavajući žalbu ili po službenoj dužnosti, rješenjem ukida prvostepenu presudu i vraća predmet na ponovno suđenje, ako utvrdi da postoji bitna povreda odredaba krivičnog postupka.

U slučajevima kada su činjenice pravilno utvrđene u postupku, bez povreda pravila Zakonika o krivičnom postupku, drugostepeni sud može prvostepenu sudu da preinači presudu.

Drugostepeni sud može narediti da se novi glavni pretres pred prvos-tepenim sudom održi pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Drugostepeni sud može i djelimično ukinuti prvostepenu presudu, ako se pojedini djelovi presude mogu izdvojiti bez štete za pravilno presuđenje.

Ako se optuženi nalazi u pritvoru, drugostepeni sud ispituje da li još postoje razlozi za pritvor i donosi rješenje o produženju ili ukidanju pritvora. Protiv ovog rješenja nije dozvoljena žalba.

Ostale odluke drugostepenog suda

Ako drugostepeni sud, prilikom razmatranja žalbe, ustanovi da je taj sud stvarno nadležan za suđenje u prvom stepenu, on ukida prvostepenu presudu, predmet upućuje vijeću istog suda i o tome obavještava prvostepeni sud.

Preinačenje prvostepene presude

Drugostepeni sud će, uvažavajući žalbu ili po službenoj dužnosti, presudom preinačiti prvostepenu presudu, ako utvrdi da su bitne činjenice u prvostepenoj presudi pravilno utvrđene i da, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, po pravilnoj primjeni zakona treba donijeti drugačiju presudu.

Žalba na presudu drugostepenog suda (žalba sudu trećeg stepena)

Protiv presude drugostepenog suda dozvoljena je žalba sudu koji odlučuje u trećem stepenu samo u sljedećim slučajevima:

- ako je drugostepeni sud izrekao najdužu zatvorsku kaznu ili ako je potvrdio presudu prvostepenog suda kojom je izrečena takva kazna

60

PRESUDA I NAKON NJE

- ako je drugostepeni sud na osnovu održanog pretresa utvrdio činjenično stanje drukčije nego prvostepeni sud i na tako utvrđenom činjeničnom stanju zasnovao svoju presudu

- ako je drugostepeni sud preinačio presudu prvostepenog suda kojom je optuženi oslobođen od optužbe i izrekao presudu kojom se optuženi oglašava krivim.

O žalbi protiv drugostepene presude rješava sud trećeg stepena u sjednici vijeća, shodno odredbama koje važe za postupak u drugom stepenu. Pred ovim sudom ne može se održati pretres.

Žalba na rješenje

Protiv rješenja istražnog sudije i protiv drugih rješenja suda, donijetih u prvom stepenu, stranke i osobe čija su prava povrijeđena mogu izjaviti žalbu uvijek kada u Krivičnom zakoniku nije izričito određeno da žalba nije dozvoljena.

Protiv rješenja vijeća, donijetog prije i u toku istrage, nije dozvoljena žalba, ako zakonom nije drugačije određeno.

Rješenja koja se donose radi pripremanja glavnog pretresa i presude, mogu se pobijati samo u žalbi na presudu.

Protiv rješenja Vrhovnog suda žalba nije dozvoljena.

Opšti rok za izjavljivanje žalbe

Žalba se podnosi sudu koji je donio rješenje, a rok za podnošenje je tri dana.

Odlaganje izvršenja rješenja

Ako u Krivičnom zakoniku nije drugačije određeno, podnošenjem žalbe na rješenje odlaže se izvršenje rješenja protiv koga je izjavljena žalba.

Odlučivanje o žalbi na rješenje

O žalbi protiv rješenja prvostepenog suda odlučuje drugostepeni sud u sjednici vijeća, ako Krivičnim zakonikom nije drukčije određeno.

O žalbi protiv rješenja istražnog sudije odlučuje vijeće istog suda (ako za-konikom nije drukčije određeno).

61

PRES

UDA

I NAK

ON N

JE

Rješavajući o žalbi, sud može odbaciti žalbu kao neblagovremenu ili kao nedozvoljenu, odbiti žalbu kao neosnovanu ili uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti i, po potrebi, predmet uputiti na ponovno odlučivanje.

Ako Krivičnim zakonikom nije drugačije određeno, sud je dužan da odluku o žalbi sa spisima dostavi sudu koji je donio rješenje, najdocnije u roku od 30 dana od dana prijema spisa od tog suda.

6. ŠTA POSLIJE PRAVOSNAŽNOSTI?

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

Vanredni pravni lijekovi su:

1. Ponavljanje krivičnog postupka2. Vanredno ublažavanje kazne3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti 4. Zahtjev za ispitivanje zakonitosti pravosnažne presude

6.1 PONAVLJANJE KRIVIČNOG POSTUPKA

Krivični postupak koji je dovršen pravosnažnim rješenjem ili presudom može se ponoviti pod uslovima predviđenim zakonom.

Nastavljanje postupka dovršenog pravosnažnim rješenjem

Ako su zahtjev za sprovođenje istrage ili optužba odbačeni zbog toga što nije bilo zahtjeva ovlašćenog tužioca ili su postojale smetnje koje privremeno sprečavaju gonjenje, postupak dovršen pravosnažnim rješenjem može biti nas-tavljen čim prestanu uzroci zbog kojih su donijete navedene odluke.

Ako je optužba odbačena zbog nenadležnosti suda postupak će nastaviti nadležni sud.

62

PRESUDA I NAKON NJE

Ponavljanje postupka okončanog rješenjem

Postupak okončan pravosnažnim rješenjem, van prethodno navedenih slučajeva, može se ponoviti u situaciji:

- ako je odbijen zahtjev za sprovođenje istrage ili obustavljen krivični postu-pak, prije početka glavnog pretresa, ili je optužba odbačena, pod uslovom da se podnesu novi dokazi

- ako je postupak obustavljen zbog odustanka državnog tužioca, a oštećeni nije preduzeo gonjenje, pod uslovom da se dokaže da je do odustanka došlo usljed krivičnog djela zloupotreba službenog položaja državnog tužioca.

Ponavljanje krivičnog postupka okončanog presudom

Mogući slučajevi ponavljanje u korist okrivljenog:

- ako je presuda zasnovana na lažnoj ispravi ili lažnom iskazu svjedoka, vještaka ili tumača

- ako je do presude došlo zbog krivičnog djela sudije, sudije porotnika ili osoba koje su obavljale istražne radnje

- ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji mogu dovesti do oslobađanja osuđenog ili osude po blažem zakonu

- ako je nekome za isto djelo više puta suđeno ili je više osoba osuđeno za djelo koje može izvršiti samo jedna od njih

- ako se u slučaju osude za produženo djelo iznesu nove činjenice ili dokazi koji ukazuju na to da okrivljeni nije izvršio neku od radnji obuhvaćenih djelom iz osude, a što može imati uticaj na primjenu blažeg zakona ili kazne.

Prva dva slučaja dokazuju se pravosnažnom krivičnom presudom.

Mogući slučajevi ponavljanja postupka na štetu osuđenog:

- ako je do presude došlo zbog krivičnog djela sudije, sudije porotnika ili osobe koja je obavljala istražne radnje

- ako je do odustanka državnog tužioca, zbog koga je presudom odbijena optužba, došlo usljed krivičnog djela zloupotreba službenog položaja državnog tužioca

- ako se iznesu nove činjenice i dokazi koji mogu da dovedu do osude osobe koja je bila oslobođena ili do osude po strožem zakonu

Ponavljanje u ovom slučaju ne može se dozvoliti ako je proteklo više od šest mjeseci od kako je tužilac saznao za nove činjenice ili okolnosti.

63

PRES

UDA

I NAK

ON N

JE

Osobe ovlašćene za podnošenje zahtjeva i odlučivanje po zahtjevu

Zahtjev za ponavljanje postupka mogu podnijeti stranke i branilac, a poslije smrti osuđenog i bliski srodnici. Zahtjev se može podnijeti i po izdržanoj kazni i bez obzira na zastarjelost, amnestiju ili pomilovanje.

O zahtjevu odlučuje vijeće od tri sudije suda koji je sudio u prvom stepenu. Vijeće može zahtjev odbaciti, odbiti ili donijeti rješenje kojim dozvoljava po-navljanje postupka.

Ako je dozvoljeno ponavljanje postupka, važe ista pravila kao i za prvi postupak.

Kad sudi u novom postupku, sud će presudom izreći da se ranija presuda u cjelini ili djelimično stavlja van snage ili ostavlja na snazi.

Ponavljanje postupka osobi suđenoj u odsustvu

Ako je nekoj osobi suđeno u odsustvu (pošto je bila u bjekstvu ili nedostižna državnim organima), krivični postupak može biti ponovljen i van navedenih uslova, ako ona ili njen branilac podnesu zahtjev za ponavljanje postupka u roku od šest mjeseci od dana nastupanja mogućnosti da joj se ponovo sudi.

6.2. VANREDNO UBLAŽAVANJE KAZNE

Ublažavanje pravosnažno izrečene kazne koja nije izvršena, odnosno izdržana, dozvoljeno je kada se po pravosnažnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očigledno dovele do blaže osude.

Zahtjev mogu podnijeti stranke, branilac i bliski srodnici osuđenog, određeni zakonom.

Zahtjev se podnosi sudu koji je sudio u prvom stepenu. O zahtjevu odlučuje Vrhovni sud Republike Crne Gore u sjednici vijeća.

Vrhovni sud rješenjem odbija zahtjev ako nađe da nijesu ispunjeni us-lovi za vanredno ublažavanje. Ukoliko zahtjev usvoji, Vrhovni sud preinačuje pravosnažnu presudu i izriče blažu kaznu.

64

PRESUDA I NAKON NJE

6.3. ZAHTJEV ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTI

Protiv pravosnažnih sudskih odluka i protiv sudskog postupka koji je pre-thodio pravosnažnim odlukama, vrhovni državni tužilac može podići zahtjev za zaštitu zakonitosti, ako je povrijeđen procesni ili materijalni zakon.

O zahtjevu rješava Vrhovni sud u sjednici vijeća.Pri odlučivanju o zahtjevu za zaštitu zakonitosti, Vrhovni sud se ograničava

samo na povrede zakona istaknute u zahtjevu.Vrhovni sud može odlučiti na sljedeći način:- presudom odbiti zahtjev- preinačiti pravosnažnu odluku- ukinuti u cjelini ili djelimično odluke prvostepenog i drugostepenog suda,

ili samo odluku drugostepenog suda, i predmet vratiti na ponovno suđenje.Ako je zahtjev podnijet na štetu osuđenog, a Vrhovni sud nađe da je taj

zahtjev osnovan, Vrhovni sud ne može preinačiti pravosnažnu presudu, niti ukinuti nižestepene presude, već samo utvrditi da postoji povreda zakona.

6.4. ZAHTJEV ZA ISPITIVANJE ZAKONITOST I PRAVOSNAŽNE PRESUDE

Okrivljeni, koji je pravosnažno osuđen na kaznu zatvora ili maloljetničkog zat-vora, može podnijeti zahtjev za ispitivanje zakonitosti pravosnažne presude zbog:

- povreda Krivičnog zakona- zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka nabrojanih u Zakoniku

o krivičnom postupkuPrema tome, zahtjevom se ne može pobijati činjenično stanje iz pravosnažne

presude.Zahtjev mogu podnijeti osuđeni i branilac u roku od 30 dana po prijemu

pravosnažne presude.Ovaj zahtjev se može podnijeti u istom roku od prijema odluke međunarod-

nog suda (npr. Evropski sud za ljudska prava u Strazburu), kojom je utvrđena povreda osnovnih ljudskih prava osuđene osobe u postupku koji je prethodio donošenju pravosnažne presude. Dakle, odluka međunarodnog suda predstavlja osnov za podnošenje zahtjeva.

O zahtjevu odlučuje Vrhovni sud, koji može zahtjev odbaciti kao neblagov-remen ili nedozvoljen ili odlučiti shodno nekoj od odluka koju sud donosi po zahtjevu za zaštitu zakonitosti.

65

PRES

UDA

I NAK

ON N

JE

7. SKRAĆENI POSTUPAK

Naš krivično–procesni sistem predviđa skraćeni postupak prema pu-noljetnim učiniocima za krivična djela manjeg značaja. To su krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili zatvor do tri godine. Na predlog tužioca i uz pristanak okrivljenog, takav postupak se može primijeniti i za krivično djelo sa propisanom kaznom zatvora do pet godina.

U skraćenom postupku su najbitnija sljedeća odstupanja od redovnog postupka:

- u predmetu sudi sudija pojedinac- ne sprovodi se istraga, ali se mogu preduzeti istražne radnje- optužni akt nije optužnica već optužni predlog ili privatna tužba- protiv optužnog akta ne može se izjaviti prigovor- sudija koji obavlja istražne radnje nije izuzet na glavnom pretresu- pritvor može biti određen samo zbog opasnosti od bjekstva i opasnosti

od ponovnog izvršenja djela, i prije podnošenja optužnog predloga može trajati najviše osam dana

- glavni pretres se pod određenim uslovima može održati u odsustvu državnog tužioca ili okrivljenog

- presuda se objavljuje odmah po zaključenom pretresu, a rok za žalbu je osam dana

- kada se postupak vodi po privatnoj tužbi, može se zakazati ročište za mirenje.

Postupak za kažnjavanje bez glavnog pretresa

Za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili zatvor do jedne godine može se, na predlog državnog tužioca i uz pristanak okrivljenog, donijeti rješenje o kažnjavanju i bez održavanja glavnog pretresa.

Rješenjem o kažnjavanju ne može se izreći zatvor već novčana kazna do 1.000 eura i uz nju jedna ili više sljedećih mjera: oduzimanje predmeta, zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje imovinske koristi.

66

PRESUDA I NAKON NJE

8. KAKO SA MALOLJETNICIMA?

POSTUPAK

Krivični postupak prema maloljetnicima učiniocima sprovodi se ako su u vrijeme izvršenja djela imali više od 14 a manje od 18 godina.

U postupku prema maloljetnicima postoje brojna odstupanja u odnosu na redovni postupak prema punoljetnim osobama, a najbitnija su:

- postupak pokrenut prema maloljetniku za koga se utvrdi da nije navršio 14 godina biće obustavljen, jer je to krivično neodgovorna osoba

- maloljetniku se ne može suditi u odsustvu- maloljetnik mora imati branioca ako mu se sudi za krivično djelo za koje

je propisana kazna zatvora preko tri godine- u postupku mora aktivno da učestvuje organ starateljstva- maloljetnik se poziva preko roditelja, odnosno zakonskog zastupnika- u postupku je isljučena javnost i bez dozvole suda se ne smije objaviti tok

krivičnog postupka ni odluka donijeta u tom postupku. Ne smiju se objavljivati podaci koji otkrivaju identitet maloljetnika

- postupak je hitan- postupak vode sudija za maloljetnike i vijeće za maloljetnike- za postupak prema maloljetnicima po pravilu je nadležan sud njegovog

prebivališta, odnosno boravišta- postupak se pokreće isključivo po zahtjevu državnog tužioca- u postupku se ne sprovodi istraga, već pripremni postupak u kome radnje

preduzima sudija za maloljetnike- pritvor prema maloljetniku je izuzetna mjera. U toku pripremnog postupka

pritvor može trajati najduže tri mjeseca, a do godinu po završenom pripremnom postupku

- kazna maloljetničkog zatvora i zavodske vaspitne mjere izriču se nakon glavnog pretresa, a ostale vaspitne mjere se mogu izreći i u sjednici vijeća

- rok za žalbu je osam dana- žalba je moguća i protiv volje maloljetnika- sud ima ovlašćenje da obavlja nadzor nad sprovođenjem vaspitnih mjera

nakon njihovog izricanja.

67

PRES

UDA

I NAK

ON N

JE

9. ŠTA ČEKA KRIVCA?

KRIVIČNE SANKCIJE

Krivične sankcije su:- kazne- mjere upozorenja- mjere bezbjednosti- vaspitne mjere

9.1. KAZNE

Kazne su krivične sankcije koje se izriču osobi koja je kriva za krivično djelo. Kazne se ogledaju u lišavanju slobode ili ograničavanju nekih prava učinioca.

Osnovna svrha kažnjavanja je uticaj na učinioca i druge potencijalne učinioce da ne vrše krivična djela (specijalna i generalna konvencija).

Učiniocu krivičnog djela mogu se izreći sljedeće kazne:- Zatvor od 30 godina- Kazna zatvora- Novčana kazna- Rad u javnom interesu

Kazna zatvora i rad u javnom interesu mogu se izreći kao glavne kazne, a novčana kazna i kao glavna i kao sporedna.

Kazna zatvora od 30 godina izriče se za najteže oblike teških krivičnih djela, s tim što se ne može propisati kao jedina kazna za određeno krivično djelo. Ova kazna se ne može izreći osobi koja u vrijeme izvršenja djela nije navršila 21 godinu, osobi čija je uračunljivost u vrijeme izvršenja djela bila bitno smanjena i osobi koja je pokušala da izvrši krivično djelo.

Kazna zatvora ne može biti kraća od 30 dana niti duža od 20 godina.Prema maloljetniku se može izreći kazna maloljetničkog zatvora ako izricanje

vaspitne mjere nije opravdano zbog stepena krivice i težine krivičnog djela. Ova kazna se može izreći samo prema starijem maloljetniku (od 16 do 18 godina), i to za krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora od najmanje 10 godina.

68

PRESUDA I NAKON NJE

Ova kazna se izriče na pune godine i mjesece. Maloljetnički zatvor ne može biti kraći od šest mjeseci niti duži od 10 godina.

Novčana kazna ne može biti manja od 200 eura niti veća od 20.000 eura. Za krivična djela izvršena iz koristoljublja, ne može biti veća od 100.000 eura.

Ako osuđeni ne plati novčanu kaznu u određenom roku, ona će biti za-mijenjena kaznom zatvora tako što će se za svakih započetih 40 eura novčane kazne odrediti jedan dan zatvora.

Rad u javnom interesu može se izreći za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili zatvor do tri godine. Može se izreći u trajanju od 40 do 240 časova i određuje se za vrijeme od 30 dana do šest mjeseci. Izriče se uz pristanak okrivljenog, a ukoliko učinilac ne obavlja rad u javnom interesu zamjenjuje se kaznom zatvora.

Učiniocu krivičnog djela kazna se odmjerava u propisanim granicama, pri čemu se vodi računa o svrsi kažnjavanja (generalna i specijalna prevencija) i imaju u vidu olakšavajuće i otežavajuće okolnosti vezane za krivično djelo i učinioca.

Kazna se može izreći i iznad gornje propisane granice u slučaju višestrukog povrata.

Kazna se može ublažiti ispod donje propisane granice samo pod uslovima i u granicama određenim zakonom.

Pooštravanja kazne (u praksi je veoma rijetko) i ublažavanja kazne odnose se na punoljetne učinioce krivičnih djela.

9.2. MJERE UPOZORENJA

Mjere upozorenja su uslovna osuda i sudska opomena.

Uslovana osuda se izriče učiniocu lakšeg krivičnog djela i kada sud ocijeni da nije nužno izreći kaznu, već da će i samo upozorenje uz prijetnju kaznom uticati da više ne čini krivična djela.

Uslovna osuda se izriče tako što se utvrđuje kazna zatvora ili novčana kazna i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako okrivljeni za vrijeme koje sud odredi (vrijeme provjeravanja - ne kraće od jedne ni duže od pet godina) ne učini novo krivično djelo ili ne ispuni obaveze koje je sud odredio.

Uslovna osuda ne može se izreći ako je učiniocu utvrđena kazna zatvora preko dvije godine, ako se sudi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža i ako nije proteklo više od pet godina od ranije osude za umišljajno krivično djelo.

69

PRES

UDA

I NAK

ON N

JE

Sudska opomena se sastoji u samom upozorenju učiniocu krivičnog djela. Izriče se za takozvana “bagatelna krivična djela” za koja je propisana novčana kazna ili zatvor do jedne godine, a učinjena su pod takvim olakšavajućim okol-nostima koja ih čine osobito lakim.

9.3. MJERE BEZBJEDNOSTI

Mjere bezbjednosti izriču se da bi se spriječilo izvršenje novog krivičnog djela. Mjere bezbjednosti su:

- obavezno psihijatrijsko liječenje u zdrastvenoj ustanovi- obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi- obavezno liječenje narkomana- obavezno liječenje alkoholičara- zabrana obavljanja djelatnosti, poziva i dužnosti- zabrana upravljanja motornim vozilom- oduzimanja predmeta- protjerivanje stranaca iz zemlje- javno objavljivanje presude

Prve dvije mjere izriču se samostalno prema neuračunljivom učiniocu, odnosno mogu se izreći uz kaznu ili uslovnu osudu prema učiniocu krivičnog djela čija je uračunljivost bila bitno smanjena.

9.4. VASPITNE MJERE

Vaspitne mjere su sankcije koje se po pravilu izriču maloljetnim učiniocima krivičnih djela, a u slučajevima određenim zakonom i prema punoljetnim učiniocima (od 18 do 21 godinu)

Vaspitne mjere su:

- Disciplinske: ukor i upućivanje u disciplinski centar za maloljetnike- Mjere pojačanog nadzora: pojačan nadzor od strane roditelja, usvojioca

ili staraoca; pojačan nadzor od strane organa starateljstva i pojačan nadzor uz dnevni boravak u odgovarajućoj ustanovi za vaspitanje maloljetnika

- Zavodske mjere: upućivanje u vaspitnu ustanovu; upućivanje u vaspitno–po-pravni dom i upućivanje u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje.

70

PRESUDA I NAKON NJE

- Ako izricanje vaspitne mjere prema maloljetniku ne može postići svrhu, izriče se maloljetnički zatvor.

10. IZVRŠENJE KRIVIČNIH SANKCIJA

Krivična sankcija se izvršava kada odluka kojom je izrečena postane pravosnažna.

Izvršenje kazne zatvora moguće je i prije pravosnažnosti presude, ako okrivljeni koji se nalazi u pritvoru to zahtijeva.

Za izvršenje kazne zatvora nadležan je osnovni sud u mjestu prebivališta okrivljenog.

Početak izdržavanja kazne može se odložiti i izvršenje kazne prekinuti samo u slučajevima predviđenim zakonom.

11. POSEBNE ODREDBE O POSTUPKU ZA KRIVIČNA DJELA

IZVRŠENA NA ORGANIZOVAN NAČIN

Zakonik o krivičnom postupku sadrži posebne odredbe o organizovanom kriminalu. Za krivično gonjenje učinalaca krivičnog djela organizovanog kriminala propisana su posebna pravila. Posebna pravila važe i za oduzimanje predmeta i imovinske koristi, kao i za međunarodnu saradnju u otkrivanje i krivično gonjenje učinilaca.

Ove odredbe primjenjuju se ako postoje osnovi sumnje da je krivično djelo rezultat organizovanog djelovanja više od dvije osobe čiji je cilj vršenje teških krivičnih djela radi sticanja dobiti ili moći.

Za postojanje krivičnog djela organizovanog kriminala moraju biti ispunjena najmanje tri od sljedećih uslova:

- da je svaki član kriminalne organizacije imao unaprijed određeni zadatak ili ulogu

- da je djelatnost kriminalne organizacije planirana na duže vrijeme ili neograničeno

- da se djelatnost organizacije zasniva na primjeni određenih pravila interne kontrole i discipline članova

- da se djelatnost organizacije planira i obavlja u međunarodnim razm-jerama

71

PRES

UDA

I NAK

ON N

JE

- da se u obavljanju djelatnosti primjenjuje nasilje ili zastrašivanje ili da postoji spremnost za njihovu primjenu

- da se u obavljanju djelatnosti koriste političke, privredne ili poslovne strukture

- da se koristi pranje novca ili nezakonito stečene dobiti- da postoji uticaj organizacije ili njenog dijela na zakonodavnu vlast,

medije, izvršnu ili sudsku vlast ili na druge društvene ili ekonomske činioce

Podaci o pretkrivičnom i istražnom postupku za djela organizovanog kriminala predstavljaju službenu tajnu. Pored službenih osoba, te podatke ne mogu davati ni drugi učesnici tih postupaka. Službena osoba pred kojom se vodi postupak dužna je da učesnika postupka obavijesti o dužnosti čuvanja tajne.

Podaci o pretkrivičnom postupku koji se odnose na krivična djela orga-nizovanog kriminala mogu se objaviti samo na osnovu pisanog odobrenja nadležnog državnog tužioca.

Podaci o istražnom postupku mogu se objaviti samo na osnovu pisanog odobrenja istražnog sudije, uz prethodno pribavljenu saglasnost državnog tužioca.

U postupku za krivična djela organizovanog kriminala, u prvom stepenu sudi vijeće sastavljeno od troje sudija, a u drugom stepenu vijeće sastavljeno od petoro sudija.

Državni tužilac do početka glavnog pretresa može, u dva slučaja, sudu predložiti da se kao svjedok sasluša pripadnik kriminalne organizacije koji na to pristane (u daljem tekstu: svjedok saradnik) protiv koga je podnijeta krivična prijava ili se vodi krivični postupak za djelo organizovanog kriminala:

- ako je izvjesno da će njegov iskaz i dokazi koje sudu pruži znatno doprinijeti dokazivanju krivičnog djela i krivice učinilaca, ili pomoći otkrivanju, dokazivanju i sprječavanju drugih krivičnih djela kriminalne organizacije

- ako je značaj njegovog iskaza za dokazivanje tih krivičnih djela i krivice ostalih učinilaca pretežniji od štetnih posljedica krivičnog djela koje mu se stavlja na teret.

Ako se okrivljeni nalazi u pritvoru, a državni tužilac ocijeni da postoje uslovi da ga predloži za svjedoka saradnik, sud je dužan da omogućiti njihov razgovor.

Svjedok saradnik ne može biti osoba za koju postoji osnovana sumnja da je organizator ili vođa kriminalne grupe.

Ako usvoji predlog državnog tužioca, vijeće će odrediti da se iz spisa izd-voje zapisnici i službene zabilješke o ranijim iskazima svjedoka saradnika koje je dao kao osumnjičeni ili okrivljeni i oni se ne mogu upotrijebiti kao dokaz u krivičnom postupku.

72

PRESUDA I NAKON NJE

Sudsko vijeće donosi rješenje kojim se osumnjičeni, odnosno okrivljeni određuje kao svjedok saradnik.

Svjedok saradnik koji je sudu dao iskaz u skladu sa zakonikom o krivičnim postupkom ne može biti gonjen za krivično djelo organizovanog kriminala za koje se vodi postupak.

Ako svjedok saradnik ne postupi u skladu sa obavezama po kojima je pristao na sardanju, ili ako prije pravosnažno okončanog postupka izvrši novo krivično djelo organizovanog kriminala, državni tužilac će predložiti ukidanje rješenja i nastaviti krivično gonjenje, odnosno pokrenuti krivični postupak i za prethodno i za novo krivično djelo.

Prilikom saslušanja svjedoka saradnika javnost je isključena, osim ako vijeće, na predlog državnog tužioca i uz saglasnost svjedoka, ne odluči drukčije.

Sud ne može neku osobu oglasiti krivom samo na osnovu dokaza dobijenih svjedočenjem svjedoka saradnika.

Državni tužilac može zahtijevati da nadležni državni organ, bankarska ili druga finansijska organizacija obavi kontrolu poslovanja određenih osoba i da mu se dostavi dokumentacija i podaci koji mogu poslužiti kao dokazi o krivičnom djelu ili imovini pribavljenoj krivičnim djelom, kao i obavještenja o sumnjivim novčanim transakcijama u smislu Konvencije o pranju, traženju, zapleni i konfiskaciji prihoda stečenih kriminalom.

Državni tužilac može naložiti da nadležni organ ili organizacija privremeno obustavi isplatu, odnosno izdavanje sumnjivog novca, vrijednosnih papira ili predmeta najduže tri mjeseca, a izuzetno do šest mjeseci.

73

PREP

ORUK

E ZA

IZVJ

EŠTA

ČE

PREPORUKE ZA IZVJEŠTAVANJE IZ SUDNICE

Svrha ovog Vodiča je, kao što je u uvodu rečeno, da pomogne novinarima, pogotovo mlađim, kako bi njihovi izvještaji iz sudnice bili tačni, pravovremeni, potpuni, pošteni i razumljivi za javnost. Uloga novinara koji prate sudske procese obično se prepoznaje u: objektivnom informisanju građana o radu pravosudnih organa, kritici i kontroli sudstva, tužilaštva, policije i advokature, praktičnoj pomoći građanima i prevenciji krivičnih djela.

Različiti su, po vrsti i težini, propusti u izvještajima iz sudnice ili o pretkrivičnom postupku. Ipak, najčešći i najopasniji je zanemarivanje načela o prezumpciji nevinosti (čovjek je nevin sve dok se dokaže njegova krivica).

Pristrasno kreiranje medijske slike o osumnjičenom i apriorne osude u suprotnosti su sa njegovim ustavnim pravima. Zato izvjestač mora jasno razgraničiti sumnju i dokazanu krivicu. Samo na osnovu sumnje, mediji ne smiju nikoga nazivati zločincem, lopovom, ubicom, kriminalcem... Pokrenuti sudski postupak ne okonča uvijek osuđujućom presudom.

Rjeđe, ali jednako opasno, kršenje zakona i profesionalne etike jeste nepoštovanje principa zaštite integriteta maloljetnika, drugačijih i hendikepi-ranih.

Ključna poruka Vodiča novinarima je da nikad ne smiju smetnuti sa uma da pišu o ljudima, da su, često, u prilici da javnosti predočavaju najtraumatičnije momente, ne samo aktera događaja, počinioca i žrtava, nego i njihovih poro-dica.

Novinarstvo nije prirodna nauka i nema univerzalne formule za dobar pris-tup temi. Kao ni u jednoj drugoj oblasti, u izvještavanju o ljudskim nesrećama potrebno je pronaći pravu mjeru između potrebe i prava javnosti da zna i potrebe i prava pojedinca i porodice na zaštitu njihove najdublje intime.

Najopasniji pristup je senzacionalistički, želja da se, po svaku cijenu, šokira javnost. Novinar treba da bude svjestan kako se čitanost ili gledanost mogu nakratko povećati iznošenjem tuđe privatnosti u javnost, slikama unakaženih osoba, krvi... Ali, tako se, sigurno, ne stiče istinski profesionalni ugled, niti se glasilu obezbjeđuje trajna korist. Kamera i fotoaparat mogu dočarati veličinu tragedije i bez krupnih kadrova žrtve ili od bola izobličenih lica njihovih najbližih. Kako? To je pitanje umjeća reportera i njihovih urednika. Konačno, poštovanje ljudskog prava da se na miru tuguje, iznad je prava novinara i javnosti da znaju i prenesu sve detalje događaja.

Iskustva vodećih svjetskih medija u izvještavanju o takvim zbivanjima, sadržana u mnogim knjigama o novinarstvu, mogu pomoći nedovoljno iskus-nim novinarima i urednicima da pronađu pravu mjeru. Ipak, pošto nema

74

PRESUDA I NAKON NJE

identičnih situacija, nema ni univerzalnih standarda koji bi garantovali uspješno izvještavanje. U datim okolnostima svaki je novinar dužan da se sam suočava sa tim izazovom.

Urednik Informativnog programa BBC TV, Ričard Sembruk, savjetovao je svoje reportere da ne obilaze kućne pragove i da ne snimaju krupne kadrove unesrećenih porodica, te da koriste uzdržan govor, a upotrebu pridjeva svedu na minimum. “Velika tragedija sama za sebe govori i nije potrebno da se grubo pritiska dugme emocija”, smatra Sembruk. Norman Ric, iz ITN-a, pak, kaže da bi bilo pogrešno ne prikazati bol i tugu u izvještaju o nesreći: “Naše je pravilo da vijest prikaže tugu, ali da se ne zadržava na tome”.

Prosudite sami da li su novinar i urednik jednog crnogorskog medija pronašli pravu mjeru kada su prenijeli ono što je pred istražnim sudijom kazao osumnjičeni za višestruko ubistvo: “... Tada sam vidio da je Marko još živ. Otišao sam u kuhinju. Uzeo sam nož i prerezao mu grlo... Istim nožem počeo sam da ubadam u leđa i glavu i Slavicu, koja je ležala mrtva na podu...” Uslijedio je najmorbidniji dio iskaza o zamjeni već zatupljenog noža većim i oštrijim, kojim je osumnjičeni “prerezao grlo” i trećeg djeteta.

Jednako problematično je i otkrivanje partijske pripadnoste osumnjičenog za ubistvo.

U Kodesu novinara Crne Gore navodi se da se “naročito mora imati na umu da pominjanje vjerske, etničke i druge manjinske pripadnosti osumnjičenog, može izazvati ili produbiti predrasude prema manjinskim grupama, kojima je, inače, potrebna zaštita”.

Sami procijenite i da li je prava mjera pronađena u izvještaju o saobraćajnoj nesreći, kada reporter opisuje “raspolućenu lobanju, tijelo koje leži u lokvi krvi, a na asfaltu se vidi prosut mozak”. Kao ilustracija događaja data je fotografija, koja prikazuje jednoga od povrijeđenih, lica izobličenog od povrede i bola, na nosilima hitne pomoći! Sjutradan, kada su se novine pojavile u prodaji, nesrećni čovjek već je bio mrtav. Kako se osjećala porodica stradalih, dok je čitala tekst i gledala fotografiju? Zato, evo uputstva okačenog u desku radija BBC:

“Dobar ukus podrazumijeva, prije svega, dužno poštovanje prema slušaocima. Mi ne možemo i ne smijemo da ih štitimo od stvarnog života, ali moramo da se potrudimo da im ne priredimo nepotrebno uznemiravanje, ne izazivamo šok ili duševnu patnju, da ni jednog roditelja ili dijete ne izložimo neprijatnosti ili uvredi.”

U svjetlu citiranih primjera, može djelovati naivno uputstvo iz Kodeksa en-gleskog Nacionalnog udruženja novinara:”Novinar ne bi trebalo da objavi ništa što odražava ličnu tragediju i nevolju”. U Kodeksu novinara Crne Gore navodi se da je “prihvatljiva granica, prilikom izvještavanja o nesrećama i prirodnim katastrofama, ona koja znači poštovanje prema patnji žrtava i osjećanjima članova

75

PREP

ORUK

E ZA

IZVJ

EŠTA

ČE

njihovih porodica. Žrtve nesreće ne smiju se dovesti u situaciju da drugi put pate zbog prikazivanja u medijima”.

Više je uzroka propusta u izvještavanju iz sudnice ili sa mjesta nesreće. Nedovoljna pripremljenost i pažnja novinara i urednika, te loša komunikacija sa nadležnim državnim organima ( policijom, tužilaštvom i sudom) najčešće dovode do greške. Osim toga, zbog nepoznavanja pravne terminologije, re-doslijeda i karaktera procesnih radnji dešava se da osumnjičeni bude proglašen krivim i prije početka suđenja.

Naš trud neće biti uzaludan ako svi novinari koji budu pročitali ovaj Vodič nauče barem da prave razliku između osumnjičenog, okrivljenog, optuženog i osuđenog, jer će biti izbjegnuto nezasluženo kompromitovanje ljudi, a glasila neće dovoditi u pitanje vlastiti ugled i plaćati odštete.

Vodič koji imate u rukama nudi vam mogućnost da takve neprilike izbjeg-nete. Na ovom mjestu upozoravamo na još dvije učestale greške, opasne zbog specifičnosti crnogorskog društva.

Prva je, što u malim zajednicama, kakva je i naša, nije dovoljan uobičajen nivo zaštite integriteta maloljetnika i drugih osoba kojima to zakon garantuje. Najčešće su i samo inicijali, pogotovo ako ih prati adresa prebivališta, dovoljni da javnost brzo otkrije o kome je riječ. Dešavalo se, čak, da je u medijima ob-javljivano puno ime i prezime maloljetnih žrtava silovanja, što je, vjerovatno, najteže kršenje zakona i novinarskog kodeksa. Za takve profesionalne propuste javnost ne bi trebala da ima razumijevanja, a profesija bi na njih morala da uporno upire prstom.

Drugo, počinilac krivicnog djela ne smije biti označavan u naslovu po pri-padnosti društvenoj grupi! Koliko smo puta pročitali tekst naslovljen sa: ”Rom silovao djevojčicu” ili “Albanac ubio Srbina”... U multinacionalnim sredinama, poput crnogorske, takva se identifikacija može štetno odraziti na odnose društvenih grupa. Počinioci krivičnih djela, kao i žrtve, konkretni su ljudi, a njihova nacionalna, vjerska ili neka treća odrednica, može se naći u naslovu tek ako je u sudskom postupku dokazano da je bila pobuda krivičnog djela.

Da bi se izvještači iz sudnice usavršavali, u mnogim državama postoje njihova specijalizovana udruženja, a na fakultetima se ta oblast izučava kao poseban predmet. U sudnicu ne bi trebalo slati neiskusne novinare, nego brižljivo odab-rane izvjestače, dobro pripremljene za svaki konkretan slučaj koji prate. Takav pristup rezultat je svijesti o naglašenoj odgovornosti koju nose takvi zadaci. Urednici treba da znaju da se dobar sudski izvještač stvara godinama. Potrebno je veliko znanje i iskustvo da bi se, iz neutralnog ugla, zapisali i tačno registrovali odabrani, suštinski momenti sa suđenja, ali i publici vjerno prenijela atmosfera u sudnici. Sudski izvještač, konačno, mora biti sposoban i da argumentovano kritikuje propuste pravosudnih organa. Dobar sudski izvjestač mora da posjeduje

76

PRESUDA I NAKON NJE

sposobnost da dočara ambijent iz sudnice i vještinu da pravne termine prevede na jezik koji je razumljiv običnim ljudima.

U izvještaju je neophodno naznačiti fazu postupka (istraga, podinuta optužnica, glavni pretres) i svojstvo stranke (tužilac, osumnjičeni, okrivljeni, optuženi, osuđeni, oštećeni), te krivično djelo i njegov opis. Svi priručnici koji se bave izvještavanjem iz sudnice saglasni su: ono mora biti nepristrasno, oslobođeno pedrasuda, tačno, potpuno i pravovremeno. Opšteprihvaćeno je i da novinar ne smije: prognozirati visinu kazne, prejudicirati odluku, neistinito i uvredljivo izvještavati, propustiti da objavi odluku o obustavi krivičnog postupka, odnosno o oslobađanju od optužbe osobe, ako je ranije objavljena informacija da je pokrenut postupak protiv nje. Komentarisanje nepravosnažne sudske presude nije prihvatljivo. Posao medija je da obznane odluku suda i razloge za nju.

Izvjestači iz sudnice nikad ne smiju zaboraviti da je suđenje putem medija suprotno novinarskom kodeksu. Putem medija sudi “svako ko javnim izjavama izriče stvarne i vrijednosne sudove o stvarima iz nadležnosti suda”. Tako se ugrožavaju elementarne vrijednosti: do istine se teže dolazi u medijskoj euforiji i površnosti; otežava se položaj stranke koja nije favorit medija; loše utiče i na objektivnost suda. Pojavni oblici tog novinarskog sagrješenja su: kršenje pr-ezumpcije nevinosti, prognoziranje sudskih presuda i paraistraga.

U postupcima koji su pred sudom, novinari ne bi trebalo da se pojavljuju kao nosioci paralelne istrage. Pokušavajući da uzmu izjave od učesnika u postupku i prije nadležnih organa, mogu naškoditi istrazi i sebe izložiti riziku. U neproce-suiranim slučajevima novinari mogu istraživati i - često se to dešavalo - inicirati zvaničnu istragu. U društvu sa izrazito niskim stepenom povjerenja građana u sudstvo, veći su nego obično potreba i pravo novinara da pod budnim okom drže sve faze sudskog postupka. Naravno, bitno je i da novinar zna “tehničke detalje”, poput onih koja su suđenja zatvorena za javnost, ili da je za snimanje potrebno odobrenje suda. Sve to, da bi poštedio sebe uzaludnog trošenja vremena ili nepotrebnih neprijatnosti.

Možda će nekome izgledati bespotrebno, ali je, ipak, nužno napomenuti da novinar treba da poštuje standarde ponašanja u sudnici. Izvjestač ne smije ometati red tokom suđenja, mora biti pristojno obučen, doći na vrijeme i ostati do kraja rasprave. Ne smije komentarisati riječi aktera postupka, ne smije prilaziti sudiji odmah poslije saopštene odluke i tražiti dopunska objašnjenja.

Ovaj Vodič nije namijenjen isključivo novinarima. Vjerujemo da može biti koristan i za “drugu stranu” - službenike policije, tužilaštva, suda, advo-kate. Pogotovo portparole tih organa. I na njima je stalna obaveza da javnost, posredstvom medija, obavještavaju o toku istrage i suđenja, do granice koja ne ugrožava uspješno okončanje procesa. Pretjerana zatvorenost tih institucija za

77

PREP

ORUK

E ZA

IZVJ

EŠTA

ČE

novinare, gotovo zakonomjerno vodi u spekulisanje i posezanje za anonimnim, često nedovoljno pouzdanim izvorima.

Davanje na uvid sudskog spisa, obaveza je koju sudije još nerado poštuju. Bez tih dokumenata, međutim, novinar često ne može razjasniti slučaj o kojem piše. Sudije i tuzioci upućeni su na novinare (i obratno). Povezuje ih važna društvena uloga, koju imaju. Međusobno povjerenje i razumijevanje je uslov za obostrano korisnu saradnju, na dobrobit javnosti. Zato bi svaki predsjednik suda trebalo da bude otvoren prema novinarima. Sud bi trebalo da ima portparola i/ili informativnu službu. I obična oglasna tabla bi bila od koristi, a saopstenja za javnost, konferencije za novinare i internet prezentacija aktivnosti suda bi znatno olakšali posao novinarima. Uz sve to, povremeni neformalni susreti sudija, novinara i advokata učinili bi da se tri strane prestanu gledati sa podozrenjem i postanu korektni partneri.

78

PRESUDA I NAKON NJE

RIZICI NOVINARSKIH GREŠAKA

• Novinara koji na glavnom pretresu ometa red, vrijeđa sud, stranke ili druge učesnike u postupku ili se ne pokorava naređenjima predsjednika vijeća, predsjednik vijeća će opomenuti. Ako opomena bude bezuspješna, vijeće može narediti da se novinar udalji iz sudnice, a pored toga, može ga i kazniti novčanom kaznom do 1.000 eura (čl. 307. st. 1. Krivičnog zakonika).

• Ukoliko novinar, putem medija, ili na sličan način, ili na javnom skupu nekoga uvrijedi, rizikuje krivični progon, po privatnoj tužbi, zbog krivičnog djela uvrede iz čl. 195. st. 1. tač. 2. Krivičnog zakonika, uz zaprijećenu novčanu kaznu od 3.000 do 10.000 eura.

• Ako je riječ o ozbiljnoj kritici u obavljanju novinarskog poziva, a iz načina izražavanja ili iz drugih okolnosti proizilazi da novinar to nije učinio u namjeri omalovažavanja, neće biti kažnjen za krivično djelo uvrede (čl. 195. st. 4. Krivičnog zakonika).

• Ukoliko novinar, kao autor programskog sadržaja, putem medija, ili na sličan način, ili na javnom skupu, za nekoga iznese ili pronese nešto neistinito, što može škoditi njegovoj časti i ugledu, pa bude tužen po privatnoj tužbi, zbog krivičnog djela klevete iz čl. 196. st. 2. Krivičnog zakonika, biće kažnjen novčanom kaznom od 5.000 do 14.000 eura.

• Ako novinar u sudskom postupku dokaže da je imao osnovanog razloga da povjeruje u istinitost iznešenog ili pronešenog programskog sadržaja, neće biti kažnjen za klevetu, ali može za uvredu (čl. 195. Krivičnog zakonika), ako su ostvareni uslovi za postojanje tog djela.

• Ako novinar, putem medija ili sličnih sredstava, ili na javnom skupu, iznosi ili pronosi štogod iz nečijeg ličnog ili porodičnog života, što može škoditi njegovoj časti i ugledu, rizikuje krivični progon po privatnoj tužbi, zbog krivičnog djela iznošenja ličnih ili porodičnih prilika iz čl. 197. st. 3. Krivičnog zakonika, uz zaprijećenu novčanu kaznu od 5.000 do 14.000 eura.

• Za iznošenje ili pronošenje ličnih ili porodičnih prilika koje je učinjeno

79

PREP

ORUK

E ZA

IZVJ

EŠTA

ČE

u obavljenju novinarskog poziva, novinar neće biti kažnjen ako dokaže istinitost svog tvrđenja ili ako dokaže da je imao osnovanog razloga da povjeruje u istinitost onog što je iznosio ili pronosio.

• U drugim slučajevima, ne može se dokazivati istinitost ili neistinitost onog što se iznosi ili prenosi iz ličnog ili porodičnog života neke osobe.

• Pri osudi za krivično djelo uvrede, klevete i iznošenja ličnih ili porodičnih prilika, učinjeno putem medija ili sličnih sredstava, ili na javnom skupu, sud na zahtjev privatnog tužioca može odlučiti da se, o trošku osuđenog, istim putem objavi sudska presuda, u cjelini ili u izvodu (čl. 203. Krivičnog zakonika).

• Ako medij objavi programski sadržaj kojim se narušava zakonom zaštiće-ni interes osobe na koju se informacija odnosi ili kojim se vrijeđa čast ili integritet pojedinca, iznese ili prenese neistinite navode o njegovom životu, znanju i sposobnostima, zainteresovana osoba ima pravo na tužbu nadležnom sudu za naknadu štete protiv autora i osnivača medija (čl. 20. Zakona o medijima).

• Ukoliko medij odbije da objavi ispravku ili odgovor na programski sadržaj kojim je povrijeđeno nečije pravo, istovremeno objavi komentar ispravke ili odgovora i ispravku ili odgovor ne objavi na način i u roku propisanom zakonom, podnosilac ispravke ili odgovora ima pravo na tužbu nadležnom sudu protiv osnivača medija (čl. 30. st. 2. Zakona o medijima).

• Ukoliko sud usvoji tužbeni zahtjev, naređuje tuženom da objavi ispravku ili odgovor u prvom, a najkasnije u drugom broju štampe, odnosno prvoj, a najkasnije drugoj narednoj emisiji elektronskog medija, na istoj strani štampe, odnosno u istoj emisiji elektronskog medija, u kojima je objavljen sporni progamski sadržaj (čl. 32. st. 3. u vezi čl. 28. st. 1. i st. 2. Zakona o medijima).

• Novčanom kaznom od desetostrukog do tridesetostrukog iznosa minimalne zarade u Republici kazniće se za prekršaj osnivač medija ako ne čuva tekstove, odnosno snimke informacija najmanje 30 dana poslije objavljivanja i ne da ih na uvid osobama koje po odredbama ovog Zakona imaju pravo na ispravku ili odgovor (čl. 42. st. 2. Zakona o medijima).

80

PRESUDA I NAKON NJE

• Novčanom kaznom od dvadesetostrukog do pedesetostrukog iznosa minimalne zarade u Republici biće kažnjen za prekršaj osnivač medija ako:

- objavi informacije prikupljene na nezakonit način - ne štiti integritet maloljetnika - objavi informacije i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija,

mržnja ili nasilje protiv osoba ili grupe osoba zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, vjeri, naciji, etničkoj grupi, polu ili seksulanoj opredjeljenosti

- na osnovu pravosnažne presude ne objavi informaciju o ishodu krivičnog postupka

- ne objavi ili obezbjedi objavljivanje ispravke ili odgovora fizičkog ili pravnog lica, kada je objavljenim programskim sadržajem povrijeđeno neko njegovo, Ustavom ili zakonom ustanovljeno, pravo (čl. 43. st. 1. tač. 1, st. 2., st. 3., st. 5. i st. 6. Zakona o medijima).

• Za pretrpljene duševne bolove zbog povrede časti, ugleda, slobode ili prava ličnosti, sud će, ako nađe da okolnosti slučaja a naročito jačina bolova i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi oštećenom pravičnu novčanu naknadu (satisfakciju) na ime pretrpljene i buduće nemateri-jalne štete (čl. 154., čl. 170, čl. 198. i čl. 200. Zakona o obligacionim odnosima).

ŠTA KAŽE KODEKS NOVINARA CRNE GORE?

Kodeks novinara Crne Gore (načelo 6) nalaže da „za prikupljanje informacija, u bilo kom obliku, novinar koristi profesionalno časne i pravno dozvoljene metode”. Ovo načelo, svakako, važi i za izvještavanje o krivičnom postupku.

U smjernicama za tumačenje i primjenu načela broj 6, navedeno je da se „tajnom pribavljanju informacija može pribjeći samo onda kada one ne mogu da se dobiju korišćenjem otvorenih metoda, a od izuzetnog su značaja za javnost”. Te metode se mogu koristiti, na primjer, u slučajevima otkrivanja kriminalnih radnji, zloupotrebe položaja ili u slučajevima otkrivanja nečega što predstavlja opasnu prijetnju po zdravlje i bezbjednost građana.

Načelo br.10 Kodeksa ukazuje novinaru da „kada izvještava o istražnim i sudskim postupcima, mora uvažavati pretpostavku da je svako nevin dok se ne dokaže suprotno, i ne smije ničim prejudicirati ishod sudskog postupka”. U

81

PREP

ORUK

E ZA

IZVJ

EŠTA

ČE

smjernici za ovo načelo novinari se upozoravaju da se pretpostavka nevinosti mora poštovati sve do donošenja sudske presude „čak i ako je osoba priznala krivicu”, pa „čak i u slučajevima kada je krivica očigledna za javnost”.

U istoj smjernici je navedeno da „portretisanje ličnosti kojim se prejudicira njen karakter, kao i optužbe na njegov/njen račun, narušavaju ustavni princip zaštite ljudskog dostojanstva”. To pravilo važi i za one koji mogu biti proglašeni kiriminalcima.

„Kada medij počne da izvještava o određenom krivičnom slučaju, mora ga pratiti i u kontinuitetu izvještavati o njemu. Kada medij izvještava o optuženom čije je ime naveo ili je ono poznato širem krugu javnosti, mora da informiše i o eventualnoj oslobađajućoj presudi ili ublažavanju optužbe. Ovo se tiče i slučajeva odustajanja od istrage”, navedeno je u Smjernici za načelo 10.

Od medija se, takođe, traži da, „generalno gledano, treba da izbjegavaju objavljivanje identiteta rođaka ili prijatelja optuženih ili osuđenih za zločin”. Drugačije se može postupati ako je to neophodno za kompletno, pravično i tačno izvještavanje o zločinu ili zakonskom postupku. Insistira se da u izvještavanju „o stvarnom ili prijetećem činu nasilja, mediji treba da pažljivo odvagaju interes javnosti za informacijom i interes žrtava i drugih aktera koji su uključeni”. Mediji ne smiju intervjuisati izvršioce naslinih radnji i dozvoliti da postanu instrument kriminalaca.

Naravno, Kodeks novinara Crne Gore, u cjelini, svojom suštinom i duhom može da se primijeni i u izvještavanju o krivičnom postupku.

KAKO SE SUDI U EVROPI?

ODABRANI PRIMJERI PRAKSE EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu najvažniji je i najefikasniji nadnacionalni pravni mehanizam zaštite ljudskih sloboda i prava svih osoba koje se nalaze pod jurisdikcijom država članica Savjeta Evrope. Kao poseban nadzorni organ, osnovan je 1959.godine u Strazburu, na osnovu Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (Rim, 4.11.1950.godine), koja u članovima 19.-51. uređuje organizaciju i ovlašćenja suda. Sud je nadležan da odlučuje o povredama pojedinih sloboda i prava, zaštićenih Konvencijom i pratećim protokolima, po predstavkama, kako država članica, tako i pojedinaca, grupa osoba ili nevladinih organizacija, koji smatraju da su im, aktivnim ili

82

PRESUDA I NAKON NJE

pasivnim držanjem organa država članica, povrijeđene sloboda i prava zajemčena Konvencijom i pratećim protokolima. Pored ove, najvažnije nadležnosti, sud je nadležan i da, na zahtjev Komiteta ministara Savjeta Evrope, daje tumačenje pojedinih odredbi Konvencije i protokola. Evropski sud nije ovlašćen da ukida ili preinačava odluke nacionalnih organa uprave ili sudova, već samo konstatuje da li je došlo do povrede neke od odredbi Evropske konvencije i pratećih protokola. Ipak, ppresude Evropskog suda za ljudska prava su direktno obavezujuće za države članice, čiji su organi vlasti počinili povredu, a izvršenje presuda nadzire Komitet ministara Savjeta Evrope. U slučaju neizvršavanja presuda i nepoštovanja suda, država članica može biti i isključena iz članstva Savjeta Evrope, sa posljedicama koje mogu značiti političku i ekonomsku izolaciju takve države.

I SUNDAY TIMES V.U.K. (No 1) - presuda od 26. aprila 1979.

Okolnosti slučaja

Povod za ovaj spor je sudska zabrana objavljivanja novinskog teksta koji se odnosio na lijek thalidomid, kojeg su, kao sedativ, tokom 1961.godine koristile trudnice, što je imalo za tragičnu posljedicu rađanje 450 djece sa anomalijama, te, shodno tome, odgovornosti proizvođača lijeka. Oštećene porodice su pokrenule parnice za naknadu štete, a istovremeno su vođeni pregovori o mogućnosti zaključenja vansudskog poravnanja između jednog broja oštećenih i proizvođača lijeka. Mediji, koji su pratili slučaj, izvještavali su javnost o pregovorima koji su vođeni između stranaka, a The Sunday times je u tekstu objavljenom 1972.godine ocijenio ponudu kompanije, proizvođača lijeka, „groteskno nesrazmjernom pretrpljenim povredama”. Na kraju članka je najavljen i nastavak kojim je trebalo dati genezu slučaja, uz osvrt na testove, koje je bilo potrebno prethodno obaviti, prije puštanja lijeka u promet, kao i komentar o tome da li je kompanija bila svjesna mogućih štetnih posljedica po fetus. Potom je državni tužilac, pozivom na odredbe britanskog Zakona o nepoštovanju suda, zatražio zabranu objavljivanja najavljenog članka, što je sud usvojio, uz obrazloženje da je takva mjera potrebna da bi se spriječio nezakonit uticaj na tok sudskog postupka. Žalba The Sunday timesa nije usovjena, a mjera zabrane održala se sve do 1976.godine, kada je zaključeno poravnanje između stranaka, kojim je ugovoreno formiranje posebnog fonda za obeštećenje oštećenih. Od značaja je i činjenica da je tokom zabrane vođena parlamentarna debata o slučaju, a drugi mediji su nesmetano izvještavali o okolnostima slučaja. Slučaj je zapamćen i po tome što je to bio prvi slučaj pred Evropskim sudom za ljudska

83

PREP

ORUK

E ZA

IZVJ

EŠTA

ČE

prava, koji se neposredno odnosio na novine i novinare, a završen je presudom kojom je utvrđena povreda člana 10. Evropske konvencije.

Izvodi iz presude

„... član 10. ne jemči samo slobodu štampe u informisanju javnosti, nego takođe i pravo javnosti da bude na pravi način informisana.

U ovom su slučaju, porodice brojnih žrtava tragedije, koje nijesu bile svjesne involviranih pravnih teškoća, bile su životno zainteresovane za saznanje svih predloženih činjenica i različitih mogućih rješenja. Te su im informacije, za njih od krucijalne važnosti, mogle biti uskraćene samo ako je postojala apsolutna izvjesnost da bi njihovo širenje predstavljalo pretnju autoritetu sudstva... „

„... uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, Sud zaključuje da miješanje na koje je stavljen prigovor nije bilo saglasno društvenom interesu dovoljno neodložnom da prevagne nad javnim interesom za slobodom izražavanja u smislu Konvencije. Stoga Sud utvrđuje da razlozi za sprječavanje podnosioca predstavke nijesu dovoljni po članu 10. st. 2. To sprječavanje je nesrazmjerno postavljenom legitimnom cilju; ono nije bilo neophodno u demokratskom društvu radi očuvanja autoriteta sudstva... „

II BARFOD V.GREENLAND - presuda od 22. februara1989.

Okolnosti slučaja

Nekoliko danskih državljana podnijelo je tužbu Grenlandskom Visokom sudu, zbog činjenice da su obavezani na plaćanje poreza grenlandskim vlastima, iako su bili zaposleni u američkim vojnim bazama na Grenlandu, a nijesu glasali na lokalnim izborima, niti su uživali povlastice kod vlasti. Visoki sud, u vijeću od profesionalnog sudije i dvojice sudije porotnika, odbio je tužbeni zahtjev, nakon čega je podnosilac predstavke u lokalnim novinama optužio sudije porotnike za pristrasnost i konflikt interesa, jer su, kako je navedeno u tekstu, „izvršili svoju dužnost” presudivši u korist vlasti, čiji su službenici bili. U krivičnom postupku podnosilac predstavke je osuđen zbog uvrede porotnika na 2.000 danskih kruna. Odlučujući po predstavci, Evropski sud je utvrdio da nacionalni sud kažnjavanjem podnosioca predstavke nije povrijedio član 10. Evropske konvencije.

84

PRESUDA I NAKON NJE

Izvodi iz presude

„... osnova presude Grenlandskog Visokog suda, u ispravnom vršenju njegovih ovlašćenja, bilo je stanovište da riječi teksta kako su dvojica sudaca porotnika „izvršili svoju dužnost” - naime, da kao službenici lokalne vlade odlučuju u njezinu korist - predstavljaju ozbiljnu optužbu koja može umanjiti njihov ugled u javnosti, imajući na umu ovu, kao i druge okolnosti podnosiočeve osude, Sud je zadovoljan što miješanje u podnosiočevu slobodu izražavanja nije bilo usmjereno na ograničavanje njegovih prava po Konvenciji da javno kritikuje sastav Visokog suda u poreskom slučaju iz 1981.godine. Upravo suprotno, njegovo pravo iznošenja mišljenja o ovom pitanju Visoki sud je izrekom potvrdio u svojoj presudi od 3.07.1984.godine.

Dalje, ne može se smatrati čak ni da je podnosiočeva osuda mogla rezultirati djelotvornim ograničavanjem tog prava.

Bilo je sasvim moguće kritikovati sastav Visokog suda i bez ličnih napada na dvojicu sudija porotnika. Uz to, nije bio ponuđen ni jedan dokaz koji bi potvrdio da je podnosilac opravdano vjerovao da su dva elementa kritike koje je iznio bila toliko tijesno povezana da bi mogla opravdati izjave o dvojici sudija porotnika. Stanovište visokog suda, da nije postojao ni jedan dokaz za optužbu protiv dvojice sudija porotnika, nije osporeno; stoga ne preostaje drugo nego smatrati da je podnosilac zasnivao svoje optužbe na pukoj činjenici da su oni bili zaposleni u lokalnoj vladi, koja je u poreskom slučaju iz 1981.godine bila tužena stranka. Iako ta činjenica može izazvati podijeljena mišljenja o tome da li je vijeće bilo ispravno sastavljeno, ona zasigurno nije dokaz nečije istinske pristrasnosti, i podnosilac je objektivno morao biti toga svjestan.

Legitimni interes države da zaštiti ugled dvojice sudija porotnika nije, dakle, bio u sukobu s podnosiočevim interesom da mu bude omogućeno da učestvuje u slobodnoj javnoj raspravi o pitanjima strukturne nepristrasnosti Visokog suda....”

„... uzimajući u obzir gore navedeno, Sud zaključuje da, s obzirom na okolnosti ovog slučaja, nije utvrđena povreda člana 10. ...”

85

PREP

ORUK

E ZA

IZVJ

EŠTA

ČE

III THORGEIR THORGEIRSON V. ICELAND - presuda od 25. juna1992.

Okolnosti slučaja

Islandski novinar iz Rejkjavika objavio je u lokalnim novinama dva teksta u kojima se pozvao na priče i glasine da u sastavu policije u Rejkjaviku ima policajaca koji su skloni brutalnostima i nezakonitom postupanju, ne imenujući ih pojedinačno, ali ih je nazvao „zvijerima u uniformi”. Krivični sud u Rejkjaviku kaznio ga je 10.000 islandskih kruna. Evropski sud, postupajući po predstavci novinara, utvrdio je povredu člana 10. Evropske konvencije.

Izvodi iz presude

„... S obzirom na specifične okolnosti slučaja, Sud ne može prihvatiti vladin argument da tvrdnjama sadržanim u podnosiočevim člancima nedostaje objektivna i činjenična osnova.

Povod prvom članku je bio određeni slučaj zlostavljanja - slučaj Skafti Jonšon - koji je podstaknuo široku javnu raspravu i završio osudom odgovornog policajca. Nesporno je da se taj incident zaista i dogodio.

Što se ostalih činjeničnih elemenata sadržanih u tekstovima tiče, Sud primjećuje da se oni zapravo sastoje u pozivanju na priče ili glasine širene od drugih lica - ili javno mnjenje, uključujući i optužbe za policijsku brutalnost...”

„... Ukratko, podnosilac je zapravo izvještavao o tome što je čuo od drugih o policijskim brutalnostima. Od strane rejkjaviškog Krivičnog suda bio je osuđen za krivično djelo po čl. 108 Krivičnog zakona, dijelom i zbog toga što nije uspio dokazati iznešene optužbe, naime, da je neodređen broj članova policije počinio brojna djela ozbiljnog napada, koja su rezultirala sakaćenjem njihovih žrtava, a takođe i djela prevare, te druga krivična djela...”

„... Vladina tvrdnja da je glavni cilj podnosiočevih članaka povreda ugleda rejkjaviške policije u cjelini - nije uvjerljiva za Sud.

Prije svega, njegova kritika ne može se smatrati napadom na sve, ili na bilo kojeg određenog pripadnika rejkjaviških policijskih snaga. Kao što je napisano u prvom članku, podnosilac je pretpostavio da je relativno mali broj odgovornih pojedinaca i da bi nezavisna istraga vjerovatno pokazala da je tek neznatna manjina policajaca odgovorna. Drugo, kao što je to Sud prethodno obrazložio, podnosilac je zapravo izvještavao o onome što su drugi pričali.

86

PRESUDA I NAKON NJE

Ove okolnosti - u kombinaciji s pomnim čitanjem prvog novinskog članka - potvrđuju njegovu tvrdnju da mu je glavni cilj bio podstaknuti Ministarstvo pravde da oformi nezavisno i nepristrasno tijelo koje bi istražilo pritužbe na policijsku brutalnost. Drugi članak, koji je bio napisan kao odgovor na određene izjave jednog policijskog službenika u televizijskom programu, mora se sagledavati kao nastavak prvog članka.

Nije bilo sporno da su se članci odnosili na pitanja od ozbiljnog javnog interesa. Istina je da su oba članka sadržala naročito jake izraze. Ipak, uzimajući u obzir njihovu svrhu i utisak koji se njima želio postići, Sud smatra da se upotrebljeni izrazi ne mogu smatrati pretjeranim.

Konačno, Sud smatra da pokrenuti postupak i osuda mogu obeshrabriti otvorenu raspravu o pitanjima od javnog interesa.

Imajući u vidu izrečeno, Sud je zaključio da razlozi na koje se pozivala vlada nijesu bili dovoljni da bi pokazali kako je miješanje na koje je stavljen prigovor bilo srazmjerno legitimnom cilju koji se namjeravao postići. Ono stoga nije bilo neophodno u demokratskom društvu.

Saglasno tome, radilo se o povredi čl. 10. Konvencije ...“

IV PRAGER AND OBERSCHLICK V. AUSTRIA presuda od 26. aprila 1995.

Okolnosti slučaja

Glavni i odgovorni urednik i novinar novčano su kažnjeni, a tiraž novina zaplijenjen je zbog objavljivanja teksta u kome su iznesene neosnovane kritike da bečke sudije od početka procesa tretiraju okrivljene kao da su već osuđeni, a postupanje jednog od sudija u obavljenju dužnosti je okvalifikovano kao „drsko” i „tiransko ponašanje”. Evropski sud utvrdio je da novčano kažnjavanje glavnog i odgovornog urednika i novinara, u konkretnom slučaju, ne predstavlja povredu člana 10. Evropske konvencije.

Izvodi iz presude

„...Iako ne smije preći određene granice postavljene, interalija, u cilju zaštite ugleda drugih, štampa ipak ima obaveze širiti - na način saglasan njegovim dužnostima i odgovornostima - informacije i ideje o političkim pitanjima i drugim pitanjima od javnog interesa. To, nesumnjivo, uključuje i pitanja koja

87

PREP

ORUK

E ZA

IZVJ

EŠTA

ČE

se tiču funkcionisanja pravosuđa, institucije koja je bitna za svako demokratsko društvo. Štampa je jedno od sredstava uz pomoć koga političari i javno mnijenje mogu provjeriti vrše li sudije svoje teške obaveze na način koji odgovara svrsi na kojoj se zasnivaju povjereni im zadaci.

Ipak, mora se voditi računa o posebnoj ulazi sudstva u društvu. Kao jemac pravde, osnovne vrijednosti u državi vladavini prava, ono mora uživati povjerenje javnosti da bi moglo uspješno obavljati svoje zadatke. Zato se može pokazati neophodnim da se zaštiti to povjerenje od destruktivnih napada koji su, u biti, neutemeljeni, osobito u svijetlu činjenice da su kritikovane sudije dužne biti diskretni, što ih spriječava u odgovaranju....”

„...Među optužbama sadržanim u spornim tvrdnjama, neke su bile krajnje ozbiljne. Stoga teško može da začudi što se od njihovog autora očekivalo objašnjenje. Ostajući pri tvrdnji da bečke sudije od samog početka tretiraju svakog optuženog kao da je već osuđen ili pripisujući sucu J. tiransko i drsko ponašanje u vršenju dužnosti, podnosilac je, indirektno, optužio te osobe da su kao sudije kršile zakon, ili barem da su kršile svoje profesionalne obaveze. Time je, ne samo naškodio njihovom ugledu, nego je i potkopao povjerenje javnosti u poštenje sudstva u cjelini...”

„...Po mišljenju Suda, gospodin Prager se nije mogao pozvati ni na dobru vjeru ili na postupanje saglasno novinarskoj etici. Istraživanje koje je bio preduzeo ne čini se dovoljnim da potkrijepi takve ozbiljne optužbe. S ovim u vezi dovoljno je reći da podnosilac, po vlastitom priznanju, nije prisustvovao ni jednom krivičnom postupku pred sudijom J.. Osim toga, nije dao sudiji ni jednu mogućnost komentara optužbe iznešene na njegov račun.

Istina je da se, saglasno čl. 10. st. 2., sloboda izražavanja ne odnosi samo na informacije i ideje koje se prihvaćaju blagonaklono, ili se smatraju neuvrijedljivim ili indiferentnim, nego takođe i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju državu ili ma koji dio zajednice. Uz to, Sud ima na umu i činjenicu da novinarska sloboda obuhvata i mogućnost pribjegavanja određenom stupnju pretjerivanja, ili čak provociranja.

Ipak, uzimajući u obzir sve gore opisane okolnosti i stepen slobode procjene koji je ostavljen državama ugovornicama, sporno se miješanje ne čini nesrazmjernim legitimnom cilju koji se štiti. Ono se, stoga, može smatrati neophodnim u demokratskom društvu.

Zaključeno, nije utvrđena povreda čl. 10. ... „

88

PRESUDA I NAKON NJE

V GOODWIN V. U.K. - presuda od 27. marta 1996.

Okolnosti slučaja

Novinar Goodwin, pišući o poslovanju jedne britanske kompanije, iznio je niz detalja o korporacijskim planovima te kompanije. Novinar nije htio da otkrije izvor informacija ni po nalogu Suda, a zbog nepoštovanja suda kažnjen je 5.000 funti. Evropski sud zaključio je da se radilo o povredi prava na slobodu izražavanja podnosioca predstavke i to, kako samim sudskim nalogom da otkrije izvor informacja, tako i njegovim novčanim kažnjavanjem zbog odbijanja da to učini. Stoga je sud utvrdio da se radi o povredi čl. 10. Evropske konvencije.

Izvodi iz presude

„... Zaštita novinarskih izvora je jedan od osnovnih preduslova za slobodu štampe, što je utvrđeno zakonima i profesionalnim kodeksima brojnih država ugovornica, a potvrđeno je i u nekoliko međunarodnih dokumenata o novinars-kim slobodama...”

„... Bez takve bi zaštite izvori mogli biti odvraćeni (zastrašeni) od pomaganja štampi u informisanju javnosti o pitanjima od javnog interesa. Kao posljedica toga, uloga štampe, kao javnog psa čuvara (public watchdog) mogla bi biti potkopana, a stradala bi i sposobnost štampe da snabdijeva javnost tačnim i pouzdanim informacijama. Imajući na umu značaj zaštite novinarskih izvora za slobodu štampe u demokratskom društvu i mogući zamrzavajući efekat, koji nalog za odavanje izvora ima za tu slobodu, takva mjera ne može biti saglasna s članom 10. ukoliko nije opravdana pretežnijim zahtjevima u javnom interesu...”

„... Zadatak suda, u izvršavanju njegove nadzorne funkcije, nije zauzeti mjesto nacionalnih vlasti, već po članu 10. ocijeniti odluke koje su te vlasti donijele koristeći svoje pravo procjene. Čineći to, sud mora sagledati sporno miješanje u svijetlu slučaja kao cjeline, i utvrditi da li su razlozi, na koje se pozivaju nacionalne vlasti da bi ga opravdale, važni i dovoljni...”

„... Ukratko, po mišljenju suda, između cilja koji se štitio nalogom za otkrivanje izvora i sredstava upotrijebljenih da bi se taj cilj postigao nije razumno uspostavljen odnos srazmjernosti. Stoga, iako nacionalne vlasti uživaju određeni stepen slobode procjene, ograničavanjem podnosiočeve slobode novinarskog

89

PREP

ORUK

E ZA

IZVJ

EŠTA

ČE

izražavanja, kao nužne posljedice naloga za otkrivanje izvora, radi zaštite Tetrinih prava po britanskim zakonima, ne može se smatrati neophodnim u demokratskom društvu u smislu čl. 10. st. 2. ...”

VI WORM V. AUSTRIA - presuda od 29. avgust 1997.

Okolnosti slučaja

Protiv bivšeg austrijskog vice-kancelara i ministra finansija Hannesa Androscha vođen je, tokom 1991.godine krivični postupak zbog utaje poreza, u periodu od 1973.-1981.godine, zbog čega je i osuđen 8. oktobra 1991. na 1.800.000 austrijskih šilinga (ATS). Politički magazin „Profil”, za vrijeme trajanja sudskog postupka, a tri mjeseca prije donošenja prvostepene presude, objavio je tekst novinara Worma o ovom postupku. U tekstu je bio citat riječi, koje je, navodno, izgovorio državni tužilac da „Tok novca na i sa sedam računa, na kojima je bio novac, neprijavljen poreskim vlastima ne može se tumačiti nikako drugačije nego kao poreska utaja”. Takav postupak gospodina Worma državno tužilaštvo je ocijenilo kao nezakonit uticaj na tok krivičnog postupka, suprotno čl. 23. Zakona o medijima Austrije, pa je protiv novinara pokrenulo krivični postupak. Prvostepeni sud je novinara oslobodio optužbe, cijeneći da je inkriminisani članak predstavljao „psihološku analizu” odgovora, koji je na suđenju dao gospodina Androsch, da nije mogao uticati na tok krivičnog postupka, te da nije dokazano da je novinar Worm postupao s takvom namjerom. Državno tužilaštvo izjavilo je žalbu na prvostepenu presudu, a postupajući po žalbi drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i osudio novinara Worma na 40.000 ATS, koja bi se zamijenila kaznom zatvora u slučaju neplaćanja novčane kazne. Po predstavci Worma Evropskoj komisiji za ljudska prava, utvrđena je povreda čl. 10. Evropske konvencije, a Evropska komisija proslijedila je slučaj Evropskom sudu. Evropski sud, međutim, sporni tekst i presudu drugostepenog suda cijenio je različito u odnosu na Evropsku komisiju, nalazeći da je presuda Apelacionog suda u Beču u skladu sa Konvencijom. Stoga je konstatovano da nije povrijeđen član 10. Evropske konvencije.

Izvodi iz presude

„... Izraz ‘autoritet sudstva’ uključuje, posebno, spoznaju da sudovi jesu, i da ih kao takve prihvata i najšira javnost, pravi forum za rješavanje pravnih

90

PRESUDA I NAKON NJE

sporova i za utvrđivanje krivice ili nevinosti pojedinca, optuženog za krivično djelo; takođe, i da najšira javnost poštuje i da ima povjerenje u sposobnost sudova da obavljaju tu funkciju...”

„... ‘Nepristrasnost’ uobičajeno označava nepostojanje predrasuda ili pristrasnosti...”

„... Proizilazi da su u cilju očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva, države ugovornice ovlašćene voditi računa u svakom konkretnom slučaju - o zaštiti osnovne uloge sudova u demokratskom društvu...”

„... U ovome slučaju je Apelacioni sud u Beču, nakon brižljivog ispitivanja karaktera inkriminisanog članka, zaključio da je on objektivno mogao uticati na ishod sudskog postupka. Apelacioni je sud, takođe, razmatrao i pitanje podnosiočeve namjere prilikom objavljivanja tog članka, posebno tvrdeći da se iz članka moglo zaključiti da je podnosilac želio uzurpirati poziciju sudija kojima je slučaj bio povjeren.

Stoga su razlozi koje je naveo Apelacioni sud bili „važni”, s obzirom na cilj koji se namjeravao postići. Preostaje da se procijeni da li su oni, za istu svrhu, bili, takođe, i dovoljni...”

„... Ograničenja slobode izražavanja koje dopušta član 10. st. 2. radi očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva ne ovlašćuje države da ograniče sve oblike javnih rasprava o pitanjima o kojima su u toku sudski postupci...”

„... Pod uslovom da ne prekorači granice postavljene u interesu ispravnog vršanja pravde, izvještavanje o sudskim postupcima, uključujuči i komentar, doprinosi njihovoj javnosti, i stoga je u potpunosti saglasno zahtjevima sadržanim u čl. 6. st. 1. Konvencije o javnosti suđenja. Ne samo da mediji imaju pravo širiti takve informacije i ideje, nego ih i javnost ima pravo primati. Tim više ako se radi o javnim osobama, kao u ovom slučaju bivšem članu vlade. Takve se osobe neminovno i svjesno izlažu pomnom ispitivanju, kako novinara, tako i široke javnosti (vidjeti, među drugima i presudu Ligens V. Austria, od 8.07.1986., Series A No. 103, p.26; 42). Saglasno tome, granice prihvatljive kritike šire su kada je riječ o političaru, nego kada je riječ o privatnoj osobi.

Ipak, i javne osobe imaju pravo, pod istim uslovima kao i svaka druga osoba, na jemstvo pravičnog suđenja utvrđenog članom 6., uključujući i pravo na nepristrasan sud u krivičnim postupcima. Novinari koji komentarišu krivične postupke u toku, to moraju imati na umu, s obzirom na to da granice dopuštenog komentarisanja ne smiju biti proširene i na izjave koje bi, namjerno ili ne, mogle prejudicirati izglede neke osobe na pravično suđenje ili umanjiti povjerenje javnosti u ulogu sudova u vršenju pravde za počinjena krivična djela...”

91

PREP

ORUK

E ZA

IZVJ

EŠTA

ČE

„... U odnosu na takvu pozadinu, sud zaključuje da su razlozi koje je Apelacioni sud u Beču naveo da bi opravdao miješanje u podnosiočevo pravo na slobodu izražavanja, kao posljedicu njegove osude, bili, takođe, i dovoljni za svrhe člana 10. st. 2. Posebno stoga što interesi podnosioca i javnosti za širenjem i primanjem njegovih ideja koje su se ticale pitanja od javnog interesa o kojem se raspravljalo na sudu, nijesu bili takvi da bi prevagnuli nad obzirima, od kojih je polazio Apelacioni sud, o mogućim štetnim posljedicama koje je širenje spornog članka moglo imati po autoritet i nepristrasnost sudstva u Austriji...”

PREPORUKE SAVJETA EVROPE

DEKLARACIJA O MEDIJSKOJ DISTRIBUCIJI INFORMACIJA U VEZI SA KRIVIČNIM POSTUPCIMA

(usvojena od strane Komiteta Ministara 10.jula 2003.na 848. sastanku Ministarskih delegata)

Komitet Ministara Savjeta Evrope,

Podsjeća na preuzete obaveze država članica da štite osnovno pravo na slobodu izražavanja, u skladu sa članom 10 Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu «Konvencija»);

Potvrđuje da je pravo na slobodu izražavanja i informisanja jedan od temelja svake demokratije i neophodan uslov za napredak društva i razvoj ljudskog bića, kako se ističe u Deklaraciji o slobodi izražavanja i informisanja Savjeta Evrope iz 1982.;

Podsjeća na obaveze u pogledu osnovnog prava optuženog da se smatra nevinim do donošenja presude (pretpostavka nevinosti) i prava na pravedan proces, prava na poštovanje privatnog i porodičnog života koje garantuju članovi 6 i 8 Konvencije.

Podsjeća i na pravo sredstava informisanja i novinara da formiraju stručna udruženja, u skladu sa pravom na slobodu udruživanja koje garantuje član 11 Konvencije, koji predstavlja osnovu samoregulacije u oblasti sredstava javnog informisnja;

Imajući u vidu mogući sukob interesa koje štite članovi 6, 8 i 10 Konvencije, neophodnost obezbjeđivanja ravnoteže između tih prava u skladu sa okolnostima

92

PRESUDA I NAKON NJE

u svakom pojedinačnom slučaju, i imajući na umu ulogu Evropskog suda za ljudska prava da nadzire poštovanje obaveza prihvaćenih Konvencijom;

Imajući u vidu i značaj samoregulacije i ko-regulacije sredstava javnog informisanja za postizanje date ravnoteže;

Svjestan brojnih inicijativa medija i novinara u Evropi za promovisanje odgovornog obavljanja novinarskog posla, kako putem samoregulacije, tako i u saradnji sa državom kroz okvir ko-regulacije;

Svjestan neophodnosti podsticanja jasne debate o zaštiti prava i interesa u kontekstu medijskog izvještavanja u vezi sa krivičnim procedurama;

U želji da poveća odgovornost vršenja novinarskog posla u tom kontekstu, posebno promovisanjem prihvatanja dobre prakse od strane sredstava javnog informisanja, kroz kodekse ponašanja i druge inicijative;

Zabrinut zbog rastuće komercijalizacije informacija u kontekstu krivičnih postupaka;

U želji da ojača pravo na slobodu izražavanja i informisanja u vezi sa krivičnim postupcima, obezbjeđivanjem pristupa sredstava javnog informisanja tim postupcima;

Podsjeća na Rezoluciju (74) 26 o pravu na odgovor (pojedinca štampi), Preporuku (85) 11 o položaju žrtve u okviru krivičnog prava i krivičnog postupka, Preporuku R (97) 13 o zastrašivanju svjedoka i pravima odbrane, Preporuku R (97) 21 o sredstvima javnog informisanja i promovisanja kulture tolerancije, i Preporuku R (2000) 7 o pravu novinara da ne otkrivaju svoje izvore informacija;

Imajući na umu Rezoluciju br. 2 o novinarskim slobodama i ljudskim pravima usvojenu na IV Evropskoj ministarskoj konferenciji o politici masovnih komunikacija (Prag, decembar 1994), kao i Deklaraciju o budućoj politici komunikacije usvojenu na VI Evropskoj ministarskoj konferenciji o politici masovnih komunikacija (Krakov, jun 2000);

Imajući u vidu seminare o samoregulaciji sredstava javnog informisanja koje je organizovao Upravni odbor za sredstva masovne komunikacije u Strasburu, 7. i 8. oktobra 1998.godine, i Evropska komisija i Njemačka u Sarbruku od 19. do 21. aprila 1999godine;

Svjestan javnog konsultovanja profesionalaca iz sredstava javnog informisanja koje je vodio Upravni odbor za sredstva masovnih komunikacija u januaru 2002.,

Poziva države članice:

1. Da podstiču odgovorno izvještavanje o krivičnim postupcima u sredstvima javnog informisanja i obuku novinara u domenu prava i

93

PREP

ORUK

E ZA

IZVJ

EŠTA

ČE

sudske procedure, u saradnji sa sredstvima javnog informisanja i njihovim stručnim organizacijama, obrazovnim institucijama i sudovima, da bi se obezbijedilo potrebno razumijevanje sudskih procedura, kao i prava i interesa uključenih strana i države u tim procedurama;

2. Da podrže sve inicijative samoregulacije sredstava javnog informisanja kojima se definišu principi profesionalne etike u vezi sa informisanjem o krivičnim postupcima da bi se obezbijedilo poštovanje principa sadržanih u Preporuci Rec(2003)13 Komiteta ministara državama članicama o medijskoj distribuciji informacija u vezi sa krivičnim postupcima;

3. Da teže saradnji sa organima za samoregulaciju u oblasti sredstava javnog informisanja;

4. Da uključe stručna udruženja iz oblasti medija u potrebne zakonodavne procedure u vezi sa medijskim izvještavanjem o krivičnim postupcima, npr. putem prijema i konsultacija;

5. Da stave ovu Deklaraciju na raspolaganje javnim vlastima i sudovima, kao i medijima, novinarima i njihovim stručnim organizacijama.

Poziva medije i novinare:

1. Da formiraju stručna udruženja i promovišu panevropsku saradnju između tih udruženja;

2. Da razrade smjernice i norme profesionalne etike za novinare, posebno kada je u pitanju izvještavanje o krivičnim postupcima, ako takve smjernice i norme još ne postoje, i da podstiču poštovanje tih smjernica i normi profesionalne etike;

3. Da u svom izvještavanju prikazuju osumnjičene i optužene kao nevine, sve dok sud ne utvrdi njihovu krivicu, budući da im je to pravo zagarantovano primjenom člana 6 Konvencije;

4. Da poštuju dostojanstvo, sigurnost i, osim ako informacija nije od javnog interesa, pravo na privatnost žrtava, podnosilaca predstavki, osumnjičenih, optuženih, lica čija je krivica utvrđena i svjedoka, kao i njihovih porodica, u skladu sa članom 8 Konvencije;

5. Da ne podsjećaju na prekršaje koje je lice prethodno počinilo, osim ako prekršaj nije od opšteg interesa ili je to ponovo postao;

6. Da uzmu u obzir interese maloljetnih lica i ostalih ranjivih lica uključenih u krivične postupke;

7. Da izbjegavaju povrede krivičnih istraga i sudskih procedura;8. Da prilikom izvještavanja o krivičnim postupcima izbjegavaju predrasude

i pežorativne aluzije, kada postoji opasnost od podsticanja na ksenofobiju, diskriminaciju ili nasilje;

94

PRESUDA I NAKON NJE

9. Da povjeravaju izvještavanje o krivičnim postupcima novinarima sa odgovarajućim obrazovanjem u toj oblasti.

PREPORUKA REC(2003)13

KOMITETA MINISTARA ZEMLJAMA ČLANICAMA O MEDIJSKOJ DISTRIBUCIJI INFORMACIJA

U VEZI SA KRIVIČNIM POSTUPCIMA

(usvojena od strane Komiteta ministara 10. jula 2003.na 848. sastanku Ministarskih delegata)

Na osnovu člana 15.b Statuta Savjeta Evrope, Komitet ministara

Smatra da je cilj Savjeta Evrope ostvarivanje čvršće veze između njegovih članica da bi se očuvali i promovisali ideali i principi koji predstavljaju njihovo zajedničko nasljeđe;

Podsjeća na obaveze preuzete od strane Država članica prema osnovnom pravu na slobodu izražavanja i informisanja koje garantuje član 10 Konvencije o očuvanju osnovnih ljudskih prava i sloboda (u daljem tekstu «Konvencija»), koje predstavlja jedan od temelja demokratskog društva i jedan od osnovnih uslova napretka društva i razvoja svakog pojedinca;

Podsjeća na to da mediji imaju pravo da obavještavaju javnost o njenom pravu da dobija informacije, uključujući i one o pitanjima od opšteg interesa, na osnovu člana 10 Konvencije, i da imaju profesionalnu obavezu da to čine;

Podsjeća na to da članovi 6 i 8 Konvencije garantuju pravo optuženih i osumnjičenih da se smatraju nevinim do dokazivanja krivice (pretpostavka nevinosti), prava na pravedan proces i na poštovanje privatnog i porodičnog života kao suštinske zahtjeve koji se moraju poštovati u svakom demokratskom društvu;

Ističe značaj reportaža o krivičnim postupcima u medijima da bi se javnost informisala, da bi preventivna funkcija krivičnog prava bila vidljivija, i da bi se javnosti pružio uvid u funkcionisanje pravosudnog krivičnog sistema;

Ima u vidu mogućnost sukoba interesa koje štite članovi 6, 8 i 10 Konvencije i potrebu obezbjeđivanja ravnoteže između ovih prava prema okolnostima svakog pojedinačnog slučaja, kao i kontrolnu ulogu Evropskog suda za ljudska prava u garantovanju poštovanja obaveza ugovorenih Konvencijom;

95

PREP

ORUK

E ZA

IZVJ

EŠTA

ČE

Podsjeća na pravo medija i novinara da formiraju stručna udruženja, u skladu sa pravom na slobodu udruživanja koje garantuje član 11 Konvencije, koje čini jednu od osnova samoregulacije u oblasti medija;

Svjestan brojnih inicijativa medija i novinara u Evropi za promovisanje odgovornog vršenja novinarskog posla, bilo putem samoregulacije, bilo u saradnji sa državom kroz okvir koregulacije;

U želji da promoviše jasnu debatu o zaštiti prava i interesa u okviru medijskog izvještavanja o krivičnim postupcima, kao i da podstiče pozitivnu praksu u Evropi, omogućujući pristup medija krivičnim postupcima;

Podsjeća na svoju Rezoluciju (74) 26 o pravu na odgovor – položaju pojedinca o odnosu na štampu, svoju Preporuku R (85) 11 o položaju žrtve u okviru krivičnog prava i krivičnog postupka, svoju Preporuku R (97) 13 o zastrašivanju svjedoka i pravima odbrane, i na svoju Preporuku R (97) 21 o medijima i promovisanju kulture tolerancije;

Ističe značaj zaštite novinarskih izvora informisanja u okviru krivičnih postupaka, u skladu sa svojom Preporukom R (2000) 7 o pravu novinara da ne otkrivaju svoje izvore informacija;

Ima u vidu Rezoluciju br. 2 o novinarskim slobodama i ljudskim pravima koja je usvojena na IV Evropskoj ministarskoj konferenciji o politici masovnih komunikacija (Prag, decembar 1994.) kao i Deklaraciju o budućoj politici komunikacije koja je usvojena na VI Evropskoj ministarskoj konferenciji o politici masovnih komunikacija (Krakov, jun 2000);

Podsjeća da cilj ove Preporuke nije ograničavanje normi za zaštitu slobode izražavanja koje su već na snazi u Državama članicama;

Preporučuje vladama država članicama, uz priznavanje različitosti nacionalnih pravnih sistema u pogledu krivičnog postupka:

1. Da preduzmu, ili, u slučaju potrebe, ojačaju sve mjere koje smatraju neophodnim za sprovođenje principa dodatih ovoj preporuci, u okviru njihovih ustavnih ograničenja,

2. Da obave najširu raspodjelu ove preporuke i njoj dodatih principa, da ih u slučaju potrebe prevedu, i

3. Da sa njima posebno upoznaju sudske vlasti i policijske službe, i da ih stave na raspolaganje reprezentativnim organizacijama pravnika i profesionalaca koji rade u medijima.

96

PRESUDA I NAKON NJE

Aneks Preporuke Rec(2003)13

Principi vezani za medijsku distribuciju informacija o krivičnim postupcima

Princip 1 – Informisanje javnosti putem medija

Javnost treba da bude obaviještena putem medija o aktivnostima sudskih vlasti i policijskih službi. U skladu sa tim, novinari treba da slobodno izvještavaju i da iznose komentare o funkcionisanju sudskog i krivičnog sistema, pri čemu primjena dolje navedenih principa predstavlja jedina predviđena ograničenja.

Princip 2 – Osumnjičeni/optuženi se smatra nevinim do dokazivanja krivice (Pretpostavka nevinosti)

Poštovanje ovog principa je sastavni dio prava na pravedan proces, i prema tome, mišljenja i informacije o krivičnim postupcima koje su u toku se mogu iznositi u medijima samo ako se njima ne povređuje pravo osumnjičenog ili optuženog da se smatra nevinim do donošenja presude o krivici.

Princip 3 – Istinitost informacije

Sudske vlasti i policijske službe treba da pružaju medijima samo potvrđene informacije i one koje se zasnivaju na razumnim pretpostavkama. Ako se radi o drugom navedenom slučaju, to treba jasno naglasiti sredstvima informisanja.

Princip 4 – Pristup informaciji

Kada sudske vlasti ili policijske službe pružaju informacije novinarima u okviru krivičnih postupaka, one ih moraju staviti na raspolaganje bez razlike svim novinarima koji su uložili ili ulažu isti zahtjev.

Princip 5 – Sredstva za pružanje informacija medijima

Kad sudske vlasti i policijske službe same odluče da informišu medije u okviru krivičnih postupaka, one te informacije moraju pružiti bez diskriminacije i, kad god je to moguće, to treba da rade ovlašćeni službenici putem saopštenja za javnost ili konferencija za štampu ili sličnih dozvoljenih sredstava.

97

PREP

ORUK

E ZA

IZVJ

EŠTA

ČE

Princip 6 – Redovno informisanje tokom krivičnih postupaka

U okviru krivičnih postupaka od javnog interesa ili ostalih krivičnih postupaka koji privlače pažnju javnosti, sudske vlasti i policijske službe bi trebale da obavještavaju medije o svojim najvažnijim aktivnostima, pod uslovom da to ne narušava tajnu istrage niti policijsku istragu i da ne usporava postupak niti ometa postizanje rezultata. U slučaju dugotrajnih krivičnih postupaka, informisanje treba da bude redovno.

Princip 7 – Zabrana iskorištavanja informacije

Sudske vlasti i policijske službe ne treba da koriste informacije koje se od-nose na krivične postupke u toku u cilju sticanja profita ili u bilo kom drugom cilju, osim doprinošenja primjeni zakona.

Princip 8 – Zaštita privatnosti u kontekstu krivičnih postupaka

Pri pružanju informacija o osumnjičenim, optuženim ili osuđenim licima, kao i o ostalim učesnicima u krivičnom postupku, mora se poštovati njihovo pravo na zaštitu privatnosti u skladu sa članom 8. Konvencije.

Maloljetna i druga ranjiva lica, svjedoci i porodice osumnjičenih, optuženih i osuđenih lica moraju uživati posebnu zaštitu. U svakom slučaju, treba obratiti posebnu pažnju na štetne posljedice koje širenje informacija koje omogućavaju njihovu identifikaciju može imati po lica navedena u ovom Principu.

Princip 9 – Pravo na ispravku i pravo na odgovor

Ne gubeći druge mogućnosti žalbe, svaka osoba koja je bila predmet netačnog medijskog izvještavanja ili klevete u okviru krivičnih postupaka, mora imati pravo na ispravku ili odgovor, u zavisnosti od okolnosti, od strane datog medija. Pravo na ispravku se može iskoristiti i za saopštenja za javnost sudskih vlasti ili policijskih službi koja sadrže netačne informacije.

Princip 10 – Zaštita od negativnog uticaja

U okviru krivičnih postupaka, a posebno onih koje uključuju, ne-profesiona-lne porotnike i sudije, sudske vlasti i policijske službe treba da se uzdržavaju od javnog iznošenja informacija koje mogu imati negativan uticaj na pravičnost postupka.

98

PRESUDA I NAKON NJE

Princip 11 – Negativni publicitet prije procesa

Kad optuženo lice može da pokaže da je iznošenje informacija izazvalo ili će izazvati kršenje prava na pravedan proces, ono mora imati mogućnost za efikasnu sudsku žalbu.

Princip 12 – Prijem novinara

Novinari moraju biti prihvaćeni bez diskriminacije i bez prethodnog traženja akreditacije za suđenja i proglašenja presude koja su otvorena za javnost. Ne smiju biti isključeni sa suđenja, osim ako ono nije zatvoreno za javnost u skladu sa članom 6 Konvencije.

Princip 13 – Pristup novinara sudnici

Nadležne vlasti treba, osim ako to nije očigledno neizvodljivo, da obezbijede novinarima dovoljno mjesta u sudnicama u skladu sa njihovim zahtjevima, ne isključujući prisustvo opšte javnosti.

Princip 14 – Direktno izvještavanje i snimanje u sudnicama

Direktno izvještavanje ili snimanje u sudnicama treba da bude omogućeno sredstvima informisanja samo ako zakon ili nadležne sudske vlasti to eksplicitno dopuštaju. Ovakvo izvještavanje je dozvoljeno samo ako ne postoji opasnost od uticaja na žrtve, svjedoke, suprostavljene strane u krivičnom postupku, porotu ili sudije.

Princip 15 – Podrška izvještajima sredstava informisanja

Nadležne vlasti treba da u dogledno vrijeme i na običan zahtjev stave na raspolaganje novinarima najave planiranih suđenja, sadržaj optužbi i sve ostale informacije koje su značajne za sudsku hroniku, osim u slučajevima kada je to nemoguće. Novinarima mora biti dozvoljeno da, bez diskriminacije, prave i primaju kopije objavljenih presuda. Oni moraju imati mogućnost distribucije i prenošenja ovih presuda javnosti.

Princip 16 – Zaštita svjedoka

Identitet svjedoka se ne smije otkrivati, osim ako se svjedok nije prethodno složio, ako identifikacija svjedoka nije od javnog interesa ili ako svjedočenje

99

PREP

ORUK

E ZA

IZVJ

EŠTA

ČE

već nije objavljeno pred javnošću. Identitet svjedoka se nikad ne smije otkriti ako ih dovodi u životnu opasnost ili predstavlja prijetnju njihovoj sigurnosti. Programi zaštite svjedoka se moraju strogo poštovati, posebno u okviru krivičnih postupaka koji se vode protiv organizovanog kriminala ili povodom zločina počinjenih u okviru porodice.

Princip 17 – Medijsko izvještavanje o izvršenju kazni

Novinarima treba omogućiti kontakt sa osobama koje odslužuju zatvorske kazne, pod uslovom da to ne narušava sprovođenje pravde, prava zatvorenika i zatvorskog osoblja ili sigurnost u zatvorima.

Princip 18 – Medijsko izvještavanje nakon odsluženja kazne

Da bi lica koja su odslužila kaznu mogla da se neometano ponovo uključe u društvo, pravo na zaštitu privatnosti na osnovu člana 8 Konvencije treba da obuhvata pravo na zaštitu identiteta ovih lica u vezi sa prethodno počinjenim prekršajem za koji su odslužile kaznu, osim ako se ta lica nijesu eksplicitno složila sa otkrivanjem identiteta ili ako su ta lica ili njihovi prethodno počinjeni prekršaji bili predmet javnog interesovanja ili su to ponovo postali.

OBRAZLOŽENJE

Preporuke Rec (2003)13 Komiteta Ministara državama članicama o medijskoj distribuciji informacija u vezi sa krivičnim postupcima

I Uvod

1. Konvencija o očuvanju ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu nazvana Evropskom konvencijom o ljudskim pravima ili EKLjP) garantuje slobodu izražavanja i informisanja u svom članu 10, pravo osumnjičenog i optuženog da se smatraju nevinim do donošenja presude (pretpostavka nevinosti) i pravo na pravedan proces u svom članu 6 i pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života u svom članu 8.

2. Pružanje informacija u vezi sa sudskim procedurama, a posebno krivič-nim postupcima, je u skladu sa pravom javnosti da bude informisana o temama od javnog interesa, uključujući pravdu. Pravo na pravedan

100

PRESUDA I NAKON NJE

proces, prema članu 6 EKLjP, obuhvata otvorenost suđenja za javnost i javno proglašavanje presuda. Tu otvorenost mogu da obezbijede sredstva javnog informisanja. Član 6, ipak, omogućava zabranu pristupa sudskoj sali za sredstva javnog informisanja tokom cijelog trajanja procesa ili jednog njegovog dijela, u ograničenom broju navedenih slučajeva. Pri isključenju sredstava javnog informisanja bi, takođe, trebalo poštovati strogo definisana ograničenja slobode izražavanja i informisanja koja omogućava primjena člana 10 EKLjP. Ako se u toku procesa prošire privatne informacije, može se tražiti zaštita privatnosti informacija na osnovu člana 8 EKLjP.

3. Afere koje su odjeknule u više država članica i dovele u pitanje medije i sudove, privukle su veliku pažnju javnosti i podstakle široke rasprave o pitanjima poput tajnosti istrage, uticaja medija na svjedoke i sudije, njihovog prisustva u sudskim salama ili snimanja procesa audiovizuelnim sredstvima.

4. Obzirom na prethodno izneseno, Upravni odbor za sredstva masovne komunikacije (CDMM) je 1996. definisao pitanje medijskog izvještavanja u vezi sa krivičnim postupcima kao pitanje od zajedničkog interesa za sve zemlje članice, i predložio formiranje Ekspertske grupe za prava medija i ljudska prava (MM-S-HR) u cilju razrade zajedničkih principa za zaštitu slobode medija kao i drugih osnovnih prava pojedinca koja su prethodno pomenuta, tokom i nakon krivičnih postupaka. Nakon analize nacionalnog zakonodavstva i prakse, kao i odgovarajuće sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, MM-S-HR je razradio nacrt Preporuke o medijskoj distribuciji informacija u vezi sa krivičnim postupcima, koji su dovršili Upravni odbor i njegova Ekspertska grupa za slobodu izražavanja i ostala osnovna prava (MM-S-FR) 2003.godine.

5. Komitet ministara je usvojio Preporuku Rec(2003)13 na 848. sastanku Ministarskih delegata 10.jula 2003.

II Opšti komentar

6. Ova preporuka je upućena vladama država članica i njihovim javnim vlastima, uključujući i sudove. Svaka preporuka Savjeta ministara je instrument političkog angažovanja, a ne izvršni sudski instrument. Usvojene od strane Komiteta ministara, one povezuju sve države članice.

7. Cilj preporuke nije direktno obraćanje privatnom sektoru ili posebno medijima i novinarima. Kao što je naznačeno u ovoj preporuci, države

101

PREP

ORUK

E ZA

IZVJ

EŠTA

ČE

članice treba da koriste mjere koje ocijene kao odgovarajuće za očuvanje i zaštitu prava i interesa svih u kontekstu krivičnih postupaka, u zavisnosti od situacije i pravne tradicije svake države.

8. Ova preporuka daje javnim vlastima smjernice u skladu sa članovima 6, 8 i 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima. Njena namjera nije da mijenja ove odredbe niti obaveze država članica prema Konvenciji. Pored toga, ova preporuka nema za cilj da ograniči važeće norme u državama članicama kojima se štiti sloboda izražavanja.

9. Preambula preporuke podsjeća na druge srodne preporuke i na Rezolu-ciju (74) 26 o pravu na odgovor koja preporučuje zemljama članicama da priznaju pravo na odgovor i ispravku ako su izvještaji medija bili netačni ili su na drugi način narušili prava pojedinca. Preporuke br. R (85) 11 o položaju žrtve u okviru krivičnog prava i krivičnog postupka preporučuje, između ostalog, da:

« Politike informisanja i odnosa sa javnošću u okviru istrage i suđenja o prekršajima treba da imaju u vidu neophodnu zaštitu žrtve od objavljivanja informacija koje bi povrijedile njenu privatnost ili dostojanstvo. Ako vrsta prekršaja, poseban status, situacija ili lična sigurnost žrtve zahtijevaju posebnu zaštitu, onda krivični proces koji prethodi presudi treba da se odvija iza zatvorenih vrata, ili širenje informacija lične prirode o žrtvi treba da bude predmet adekvatnog ograničenja». U preporuci br. R (97) 13 o zastrašivanju svjedoka i pravima odbrane, državama članicama se preporučuje da preduzmu odgovarajuće zakonske i praktične mjere da bi svjedocima omogućili da slobodno svjedoče, bez podvrgavanja bilo kakvoj vrsti zastrašivanja. U kontekstu organizovanog kriminala, može se predvidjeti isključenje medija i/ili javnosti iz cijelog procesa ili jednog njegovog dijela. Na kraju, Preporuka br. R (97) 21 o medijima i promovisanju kulture tolerancije iznosi principe za izvještavanje bez podsticanja etničke netrpeljivosti.

10. Na osnovu sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, koja se odnosi na novinarske izvore, MM-S-FR je napravio Preporuku (2000) 7 o pravu novinara da ne otkrivaju svoje izvore informacija, koju je Komitet ministara usvojio 8.marta 2000. Iako je glavni predmet interesovanja ove Preporuke pravo medija da izvještavaju o krivičnim postupcima MM-S-FR je procijenio da u tom kontekstu treba pomenuti i Preporuku (2000) 7, jer novinari tokom izvještavanja o krivičnim procesima mogu iznijeti i informacije dobijene iz povjerljivih izvora. Preporuke (2000) 7 i član 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima u tumačenju Evropskog suda za ljudska prava, pružaju u tim slučajevima opštu zaštitu izvora.

11. Države članice treba da «distribuiraju ovu preporuku i njoj pridružene

102

PRESUDA I NAKON NJE

principe, uz odgovarajući prevod u slučaju potrebe». Distribuiranje ove preporuke je preduslov za njenu dobru primjenu.

III Komentar o preporuci

12. U Aneksu Preporuke se nalaze specifične preporuke ili principi. Aneks je sastavni dio same Preporuke i « različiti principi medijske distribucije informacija u vezi sa krivičnim postupcima » se nalaze u Aneksu samo zbog postizanja veće jasnoće.

13. Izraz « krivični postupci » u preporuci označava svaku aktivnost sudskih vlasti i policijskih službi, kao i istražnih organa, u okviru krivičnog prava i krivičnog postupka.

Princip 1 – Informisanje javnosti putem medija

14. Član 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima garantuje pravo javnosti da dobija informacije od javnog interesa. Ovaj princip potvrđuje i član 6 EKLjP koji garantuje svakoj osobi pravo da se njen glas čuje u javnosti i da se presuda javno proglasi, i doprinosi dobrom upravljanju pravosuđem. S obzirom na to da mediji igraju posebnu ulogu u distribuciji informacija javnosti, oni moraju imati mogućnost da informišu o aktivnostima sudskih vlasti i policijskih službi. Pravo javnosti da dobija informacije o pitanjima od javnog interesa je u tom kontekstu posebno važno; ono uključuje pravo medija da slobodno opisuju i komentarišu funkcionisanje pravosudnog krivičnog sistema.Evropski sud za ljudska prava je npr. istakao da su mediji jedno od sredstava preko kojih političari i javno mnjenje mogu da kontrolišu i provjeravaju da li sudije obavljaju svoju tešku dužnost na način prikladan osnovnom cilju misije koja im je povjerena.

Princip 2 – Osumnjičeni/optuženi se smatra nevinim do dokazivanja krivice (Pretpostavka nevinosti)

15. Član 6, stav 2 Evropske konvencije o ljudskim pravima garantuje pravo osumnjičenog/optuženog na pretpostavku nevinosti. Radi se, prije svega, o proceduralnom pravu u odnosu na sudske vlasti, kojim se definiše težina dokaza u krivičnim postupcima. Međutim, dobro upravljanje pravosuđem

103

PREP

ORUK

E ZA

IZVJ

EŠTA

ČE

zahtijeva da ne dođe ni do indirektne povrede ovog prava iznošenjem mišljenja i informacija u medijima u vezi sa krivičnim postupcima u toku. Evropski sud za ljudska prava je istakao da «novinari koji pišu članke o krivičnim postupcima u toku, treba da paze da ne pređu granice postavljene u cilju dobrog upravljanja pravosuđem, i treba da poštuju pravo osobe koja je predmet optužbe da se smatra nevinom » (Du Roy and Malaurie c. France (2000) para. 34). Zato Sud smatra da apsolutna i opšta zabrana medijima da izvještavaju o krivičnim postupcima nije neophodna i da bi ona narušila pravo štampe da informiše javnost o pitanjima koja mogu biti od opšteg interesa, čak iako se odnose na krivične postupke (ibid., para. 35 et 36).

16. Tačnost informacije je važna za kredibilitet sudskih vlasti i policijskih službi, kao i za kredibilitet medija. Zato Princip 3 preporučuje da se pružaju samo tačne informacije, odnosno informacije zasnovane na činjenicama ili razumnim pretpostavkama. Ako se informacija zasniva na takvim pretpostavkama, to treba da bude jasno naznačeno. Iako istinitost informacije u krajnjoj liniji može da procijeni samo sud, ovaj Princip omogućava izbjegavanje svjesnog ili namjernog širenja netačnih informacija, jer one narušavaju autoritet instanci zaduženih za primjenu zakona i sudske vlasti, a pored toga mogu i da povrijede pravo strana u krivičnoj proceduri.

Princip 4 (Pristup informaciji)

17. Princip 4 preporučuje da se pristup novinara informaciji ne sprječava na proizvoljan način, npr. iz ličnih, političkih ili drugih razloga, ako su drugi novinari već dobili te informacije legalnim putem.

18. Nacionalni pravni sistemi mogu u tom kontekstu zabraniti pristup zvaničnim dokumentima, u skladu sa članom 6 i 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Princip 5 (Sredstva za pružanje informacija medijima)

19. Prema Principu 5, sudske vlasti i policijske službe treba da informišu medije na organizovan i dozvoljen način, umjesto da to rade sudski ili policijski službenici na privatnoj osnovi. Termin «ovlašćeni službenici» se shvata u najširem smislu i označava da vlast treba da imenuje službenika koji će se time baviti. Ostala «slična dozvoljena sredstva» koja se pominju u ovom Principu mogu obuhvatati, npr. usmeno

104

PRESUDA I NAKON NJE

informisanje od strane zvaničnih port-parola na licu mjesta, kao i pisane dokumente sa informacijama o pojedinim krivičnim postupcima koji se daju novinarima prije procesa.

20. Neke nacionalne sudske vlasti i policijski organi su definisali interne smjernice za kontakt sa medijima, uključujući i pravila za sastavljanje saopštenja za javnost. Takve interne smjernice mogu biti korisne za obezbjeđivanje primjene zajedničkih normi koje su utvrdile nacionalne vlasti. To bi trebalo da uveća vjerodostojnost informacije i doprinese kvalitetu medijskog izvještavanja. Policijske službe mogu na osnovu nacionalnih zakona uživati manju slobodu od sudskih vlasti kada je u pitanju informisanje medija o njihovom radu.

Princip 6 (Redovno informisanje tokom krivičnih postupaka)

21. Ako novinari i mediji nijesu informisani o krivičnim postupcima, naročito ako oni privlače posebno interesovanje javnog mnjenja zbog uključenih osoba, ozbiljnosti činjenica ili drugih okolnosti od javnog interesa, oni će vjerovatno sprovesti sopstvena novinarska istraživanja. Ta istraživanja koja se sprovode paralelno sa sudskom istragom mogu, o određenim okolnostima, imati negativne posljedice po sudsku istragu, npr. zbog objavljivanja informacija, opisivanja svjedoka ili kontaktiranja sa počiniocima. Paralelna novinarska istraživanja mogu, s druge strane, imati i pozitivnih efekata kao što su pronalaženje svjedoka ili osumnjičenih.

22. Na osnovu internog zakonodavstva nekih država članica, tajna sudske i policijske istrage je osnovni proceduralni princip. Međutim, kao što je istakao Evropski sud za ljudska prava u presudi Du Roy i Malaurie od 3.oktobra 2000., apsolutna tajnost sudskih istraga nije u skladu sa članom 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima.

23. Zato Princip 6 preporučuje da u tim okolnostima, sudske vlasti i policijske službe informišu medije za vrijeme sudskih istraga, u onoj mjeri u kojoj to ne povrjeđuje tajnu sudske i policijske istrage, niti usporava ili ometa rezultat postupka. Ako nema novih informacija, sudske vlasti i policijske službe treba to da istaknu.

Princip 7 (Zabrana iskorištavanja informacije)

24. Komercijalno iskorištavanje informacije u vezi sa krivičnim postupkom u toku od strane sudskih vlasti ili policijskih službi bi moglo da utiče na

105

PREP

ORUK

E ZA

IZVJ

EŠTA

ČE

nepristrasnost sudstva i policije. Pored toga, ono bi moglo da onemogući novinarima i medijima pristup tim informacijama zbog njihove cijene. U tom smislu, informacije se mogu koristiti samo u svrhe koje doprinose primjeni zakona.

25. U svakom slučaju, ovaj Princip ne isključuje mogućnost da sudske vlasti ili policijske službe naplate pružanje informacija da bi pokrile troškove izrade i distribucije tih informacija.

Princip 8 (Zaštita privatnosti u kontekstu krivičnih postupaka)

26. Svako ima pravo na zaštitu svog privatnog i porodičnog života na osnovu člana 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima. Princip 8 podsjeća na ovu zaštitu za osumnjičene, optužene, osuđene i ostale strane uključene u krivične postupke kojima ovo pravo ne smije biti oduzeto zbog učešća u postupku. Obično otkrivanje imena optuženog ili osuđenog može povlačiti strožiju kaznu od one koju odredi krivični sud. Ono može da omete ponovno uključenje date osobe u društvo. Isti princip se primjenjuje i kada je u pitanju slika o optuženom ili osuđenom. Prema tome, potrebno je posvetiti posebnu pažnju na štetne efekte širenja informacija koje omogućavaju identifikovanje osoba na koje se ovaj Princip odnosi.

27. Za strane u krivičnom postupku koje su maloljetne, žrtve krivičnih prekršaja, svjedoke ili porodice osumnjičenih, osuđenih ili optuženih predviđena je još veća zaštita. Države članice se po tom pitanju mogu pozvati i na Preporuku R (85) 11 o položaju žrtve u okviru krivičnog prava i krivičnog postupka kao i na Preporuku R (97) 13 o zastrašivanju svjedoka i pravima odbrane.

Princip 9 (Pravo na ispravku i pravo na odgovor)

28. Državama članicama se preporučuje da u nacionalnom zakonodavstvu i praksi priznaju pravo na ispravku ili odgovor ili mogućnost ulaganja žalbe pred savjetom za medije, kao što predviđa Rezolucija (74) 26 o pravu na odgovor. Princip 9 podsjeća na ovo pravo u vezi sa krivičnim postupkom, kada netačne informacije mogu npr. da naruše pretpostavku nevinosti. Osim toga, Princip 9 preporučuje da se ovo pravo primijeni i u slučajevima netačnih saopštenja za štampu od strane sudskih vlasti ili policijskih službi koja na drugi način ne bi bila oduhvaćena Rezolucijom

106

PRESUDA I NAKON NJE

(74) 26. Sudske vlasti i policijske službe bi trebalo da imaju na umu da je opasnost od štetnih uticaja veća ako ne pružaju informacije medijima.

Princip 10 (Zaštita od negativnog uticaja)

29. Mišljenja i informacije u vezi sa aferama koje su predmet krivičnih postupaka mogu, ako su javno publikovani, imati štetan uticaj na pretpostavku nevinosti kao što je istaknuto u Principu 2. Ta opasnost je posebno velika kada su neprofesionalni porotnici ili sudije uključeni u krivični postupak. Zato Princip 10 preporučuje sudskim vlastima i policijskim službama da se uzdrže od objelodanjivanja informacija čija sadržina može imati štetan uticaj na pravednost postupka. U ovom kontekstu, izraz «sudske vlasti» obuhvata i tužioce i istražne sudije. Procjena opasnosti od štetnog uticaja se vrši za svaki slučaj pojedinačno, u svijetlu okolnosti svakog predmeta.

Princip 11 (Negativni publicitet prije procesa)

30. Pretjerana medijska pažnja bi mogla, u izuzetnim i rijetkim slučajevima, negativno uticati na dati krivični postupak, posebno na porotnike, neprofesionalne sudije ili svjedoke. Predmet Preporuke nije harmonizacija mogućih sudskih žalbi okrivljenih u ovim okolnostima. Međutim, MM-S-FR je ocijenio da Preporuka sa principima medijskog informisanja u vezi sa krivičnim postupcima treba da sadrži i princip kojim se državama članicama preporučuje da predvide mogućnost sudske žalbe za slučaj širenja informacija koje može da dovede, ili je već dovelo do kršenja prava na pravedan postupak.

Princip 12 (Prijem novinara)

31. Član 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima garantuje osnovno pravo na otvorenost zasijedanja suda i proglašavanje presuda za javnost. Ova otvorenost se obezbjeđuje dozvoljavanjem da javnost prisustvuje zasijedanjima suda i proglašavanju presuda u skladu sa svojim željama i kapacitetom sudske sale. Ako u sudskoj sali nema dovoljno mjesta za sve zainteresovane osobe, sudske vlasti mogu da predvide i audiovizuelni prenos zasijedanja u drugoj sudskoj sali, ako postoji za to potrebna oprema.

107

PREP

ORUK

E ZA

IZVJ

EŠTA

ČE

32. Pristup medija javnim sudskim zasijedanjima i proglašavanjima presuda obezbjeđuje veći publicitet. Međutim, u određenim okolnostima, dobro upravljanje pravosuđem može zahtijevati isključivanje javnosti iz cijelog toka ili jednog dijela sudskog zasijedanja, na osnovu čl. 6 EKLjP.

33. Princip 12 preporučuje da novinari budu prihvaćeni na javnim zasijedanjima suda i proglašenjima presuda bez diskriminacije i prethodnog zahtjeva za formalnom i unaprijed pripremljenom akreditacijom. Svaka diskriminacija bi bila suprotna slobodi medija koju garantuje član 10 EKLjP i mogla bi da dovede do gubitka javnog karaktera suđenja koji zahtijeva član 6 EKLjP. Uopšte uzevši, medije ne treba isključivati iz zasijedanja suda, osim u slučajevima isključenja javnosti u skladu sa članom 6 EKLjP.

Princip 13 (Pristup novinara sudnici)

34. Budući da mediji svojim izvještavanjem obezbjeđuju veće interesovanje javnosti za zasijedanje suda, sudnice treba da imaju dovoljan broj sjedišta za novinare. U skladu sa interesovanjem javnosti za dato zasijedanje, treba obezbijediti veće sudnice koje imaju veći broj sjedišta i omogućavaju pristup većeg broja ljudi. Ovo, naravno, zavisi od okolnosti i oslobođenosti sudnica. Međutim, prisustvo medija ne treba da isključi učešće javnosti.

Princip 14 (Direktno izvještavanje i snimanje u sudnicama)

35. Direktno izvještavanje i snimanja glasa ili slike osoba za vrijeme zasijedanja suda bi moglo da ima negativan uticaj na te osobe. Svjedoci, npr. mogu biti uznemireni zbog kamera i medija i pozirati pred njima. I žrtve mogu biti uznemirene. Ovom pojavom se bavi Preporuka R (85) 11 o položaju žrtve u okviru krivičnog prava i krivičnog postupka, kao i Preporuka R (97) 13 o zastrašivanju svjedoka i pravima odbrane. Fotografisanje je, npr. dozvoljeno pred početak postupka. Prema tome, države članice su ovlašćene da preduzmu sve korisne pravne mjere za zaštitu kategorija kao što su maloljetna lica ili optuženi kojima su stavljene lisice.

36. Princip 14 skreće državama članicama pažnju na mogućnost takvog uticaja i preporučuje da mediji ne izvještavaju direktno niti snimaju u sudnicama, osim ako to izričito ne dozvoli zakon ili nadležne sudske vlasti. Ove izričite i izuzetne sudske dozvole obezbjeđuju predvidljiv i

108

PRESUDA I NAKON NJE

antidiskriminatorni pravni okvir. Može se npr. odlučiti o zvučnom ili vizuelnom snimanju procesa od istorijskog značaja i njihovom kasnijem prenosu. Ista odluka se može donijeti za krivične postupke većeg stepena jurisdikcije, posebno kada predstavljaju jednostavno ispitivanje zakona ili se zasnivaju na pismenim izjavama strana.

Princip 15 (Podrška izvještajima sredstava informisanja)

37. Sudskim vlastima može biti u interesu da podrže profesionalno izvještavanje o krivičnim postupcima tako što će na običan zahtjev i u granicama svojih mogućnosti staviti medijima na raspolaganje najave planiranih ročišta, predmete optužbi i ostale potrebne informacije. Kada mediji dobiju ove informacije, manja je mogućnost pogrešnog izvještavanja, vršenja negativnog uticaja na porotnike i neprofesionalne sudije ili povrede pretpostavke nevinosti. Zato Princip 15 preporučuje da se ovakve najave naprave, kada je to moguće, u dogledno vrijeme. Ustupanje ovih dokumenata ne treba da zavisi od akreditacije. Jedan predstavnik suda bi trebalo da tokom postupka bude, koliko je to moguće, na raspolaganju medijima da bi mogao da odgovori na njihove zahtjeve za pojašnjenjem. Konačno, novinari treba da šire ili prenose presude javnosti, ne dovodeći u pitanje zaštitu privatnosti prema članu 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Princip 16 (Zaštita svjedoka)

38. Kao što je prethodno navedeno, izvještavanje medija o svjedocima može imati uznemiravajući efekat na njih, naročito kada se otkrije identitet svjedoka. To bi moglo i da bude u suprotnosti sa zaštitom svjedoka koju predviđa Preporuka R (97) 13 o zastrašivanju svjedoka i pravima odbrane. Zato Princip 16 preporučuje da vlasti ne otkrivaju identitet svjedoka medijima niti da to čine sami mediji, osim ako se svjedok sa tim nije prethodno složio, ako identitet svjedoka nije od javnog interesa ili ako je svjedočenje već bilo javno.

Princip 17 (Medijsko izvještavanje o izvršenju kazni)

39. Javnost u najvećoj mjeri kontroliše dobro upravljanje pravosuđem preko medija. Izvršenje kazni takođe proističe iz dobrog upravljanja

109

PREP

ORUK

E ZA

IZVJ

EŠTA

ČE

pravosuđem. Zato sloboda medija treba da obuhvata mogućnost da novinari stupe u kontakt sa osobama koje odslužuju zatvorsku kaznu, pod uslovom da to ne narušava dobro upravljanje pravosuđem, prava zatvorenika i zatvorskog osoblja ili sigurnost u zatvorima.

Princip 18 (Medijsko izvještavanje nakon odsluženja kazne)

40. Omogućavanje društvene reintegracije osobama koje su odslužile svoju kaznu je dio dobrog upravljanja pravnim sistemom. Izvještavanje medija o procesima i zatvorenicima nakon isteka kazne nosi opasnost onemogućavanja te reintegracije. Zato Princip 18 preporučuje da pravo na zaštitu privatnog života koje garantuje član 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima obuhvati identitet ovih osoba i prekršaj koji su prethodno počinile, osim ako te osobe ili njihovi prethodni prekršaji predstavljaju ili su postali predmet javnog interesovanja. Obična godišnji-ca nekog zločina ne predstavlja dovoljno jak razlog za to. Međutim, pojedinci i njihovi zločini mogu biti predmet javnog interesa ako su npr. te osobe ponovo prekršile zakon ili njihov prethodni prekršaj spada u nezastarljive zločine, kao što su zločini protiv čovječnosti ili genocid. Ovi zločini su definisani Evropskom konvencijom o nezastarljivosti zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina iz 1974.

110

111

RJEČ

NIK

RJEČNIK

A

ABOLICIJA – Opšti naziv za akt oslobađanja učinioca krivičnog djela od krivičnog gonjenja ili izvršenja krivične sankcije (vidi: amnestija, pomilovanje)

ADVOKAT – Osoba koja se profesionalno bavi djelatnošću čija je osnovna funkcija pružanje pravne pomoći. Advokatura je profesija, a pred sudom je advokat branilac okrivljenog ili... pumoćnik oštećenog u krivičnom postupku

AFEKAT – Emocionalno stanje jake razdraženosti ili straha koje karakteriše kratkotrajna nesposobnost za rasuđivanje, odnosno stanje sužene svijesti kod učinioca krivičnog djela, od posebnog značaja za utvrđivanje krivične odgovornosti učinioca djela

AMNESTIJA - Oslobođenje od krivičnog gonjenja, ili potpuno ili djelimično oslobođenje od izvršenja kazne, zamjena izrečene kazne blažom kaznom, brisanje osude ili ukidanje pravnih posljedica osude poimenično neodređenom broju osoba na osnovu akta organa zakonodavne vlasti (skupštine)

APELACIONI SUD – Sud koji je isključivo nadležan za odlučivanje po žalbama protiv odluka nižestepenih sudova. U Crnoj Gori to je sud koji odlučuje po žalbama protiv odluka viših i privrednih sudova.

APSOLUTNA ZASTARJELOST – Nemogućnost započinjanja ili nastavljanja krivičnog postupka, odnosno izvršenje izrečene krivične sankcije zbog proteka vremena dva puta dužeg od onog koji je zakonom predviđen za nastupanje zastarelosti

B

BITNO SMANJENA URAČUNLJIVOST – Stanje u bitnom stepenu smanjene sposobnosti za rasuđivanje i odlučivanje, odnosno smanjena sposobnost učini-oca krivičnog djela da shvati značaj svog djela i da upravlja svojim postupcima. Predstavlja fakultativni osnov za ublažavanje kazne učiniocu krivičnog djela

112

RJEČNIK

BRANILAC – Advokat koji je okrivljenom u krivičnom postupku stručni pomagač prilikom pružanja odbrane

D

DELIKT – U kaznenom pravu termin za protivpravno ponašanje (krivična djela, prekršaji, privredni prestupi)

DELINKVENCIJA – Sva protivpravna, kažnjiva ponašanja u jednom društvu

(krivična djela, prekršaji, privredni prestupi, disciplinski prestupi)

DIREKTNI UMIŠLJAJ – Psihički odnos učinioca prema krivičnom djelu. Postoji kada je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje (najteži oblik vinosti)

DJELO MALOG ZNAČAJA – Osnov koji isključuje postojanje krivičnog djela, iako djelo sadrži obilježja krivičnog djela. Postoji ako priroda i težina djela, okolnosti pod kojima je izvršeno, pobude, stepen krivice i odsutnost ili neznanost posljedica ukazuju na mali značaj djela

DOKAZI – Radnje na osnovu kojih organ koji vodi postupak utvrđuje postojanje ili nepostojanje relevantnih činjenica – zapisnik o pretresanju stana, zapisnik o uviđaju, isprave, iskaz svjedoka, nalaz vještaka i sl.

DOKAZNI POSTUPAK - Faza glavnog pretresa u kojoj sud izvodi dokaze radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja relevantnih činjenica

DOVOĐENJE – Mjera obezbjeđenja prisustva okrivljenog u krivičnom postupku, koju po naredbi suda izvršava policija. Preduzima se prema okrivljenom koji se ne odazove na uredno primljen poziv a svoj izostanak ne opravda, ili prema okrivljenom ako je pritvor određen

DRŽAVNI TUŽILAC – Ovlašćeni državni organ čija je funkcija gonjenje

učinilaca krivičnih djela koja se gone po službenoj dužnosti. Ovlašćenja državnog tužioca ostvaruju osnovni i viši tužioci, a na čelu tužilačke organizacije je vrhovni državni tužilac

113

RJEČ

NIK

E

EKSHUMACIJA – Iskopavanje leša iz groba po nalogu suda radi naknadnog utvrđivanja pravog uzroka smrti.

EKSTRADICIJA – Akt pružanja međunarodne pravne pomoći koji se sastoji u izručivanju učinioca krivičnog djela od strane jedne države drugoj državi radi suđenja za učinjeno krivično djelo, ili radi izdržavanja kazne

EVENTUALNI UMIŠLJAJ – Oblik psihičkog odnosa učinioca prema djelu. Eventualni umišljaj postoji kada je učinilac bio svjestan da svojim činjenjem ili nečinjenjem može izazvati zabranjenu posljedicu pa je na to pristao

G

GLAVNI PRETRES – Faza krivičnog postupka pred prvostepenim sudom u kojoj se neposredno, usmeno i javno, izvođenjem dokaza utvrđuju činjenice na osnovu kojih sud odlučuje o postojanju krivičnog djela, krivičnoj odgovornosti učinioca djela i krivičnoj sankciji

I

IDEALNI STICAJ KRIVIČNIH DJELA – Postoji u slučaju kada jedna osoba jednom radnjom učini više krivičnih djela

IMUNITET – Nemogućnost krivičnog gonjenja ili kažnjavanja određene osobe, na osnovu Ustava ili međunarodne konvencije. Imunitet važi za poslanike, najviše državne funkcionere, diplomatske predstavnike...

ISKAZ SVJEDOKA – Dokazno sredstvo na osnovu koga organ koji vodi postupak od neke osobe (svjedok) saznaje činjenice od čijeg postojanja ili nepostojanja zavisi odluka u konkretnoj pravnoj stvari

ISPITIVANJE OKRIVLJENOG – Dokazano sredstvo u krivičnom postupku na osnovu koga krivični sud, na osnovu ispitivanja okrivljenog, saznaje činjenice od kojih zavisi rešavanje u konkretnoj krivičnoj stvari

ISPRAVE – Dokazno sredstvo, svaki predmet na kojem se nalazi zapis koji služi kao dokaz kakve činjenice bitne za pravne odnose

114

RJEČNIK

ISTRAGA – Faza prethodnog krivičnog postupka koja započinje na osnovu rešenja o sprovođenju istrage protiv osobe za koje se osnovano sumnja da je izvršilo krivično djelo, a na osnovu zahtjeva ovlašćenog tužioca. Svrha istrage je prikupljanje dokaza na osnovu kojih će se odlučiti ima li mjesta podizanju optužnice

ISTRAŽNI SUDIJA – Organ koji rukovodi istragom i glavni nosilac aktivnosti u istrazi

IZMJENA I PROŠIRENJE OPTUŽBE –Promjena identiteta optužnice izmjenom nekog njenog elementa (krivičnog djela koje se stavlja na teret okrivljenom, promjenom kvalifikacije djela, proširenjem za neko drugo krivično djelo i slično)

IZUZEĆE – Institut kojim se doprinosi objektivnosti u radu i odlučivanju suda. Primjenom ovog instituta iz postupka se udaljavanju sudije i druge osobe (sudije porotnici, predsjednik suda, državni tužilac i njegovi zamjenici, zapisničari, tumači, vještaci, stručna lica) kada postoje razlozi koji dovode u sumnju njihovu objektivnost (nepristrasnost)

IZVRŠILAC – Osoba koja je izvršila krivično djelo, činjenjem ili nečinjenjem.

J

JAVNA ISPRAVA – Isprava koju je u propisanom obliku i u okviru svojih nadležnosti izdao državni organ ili organ koji obavlja javna ovlašćenja

JEMSTVO – U krivičnopravnom smislu, mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog u krivičnom postupku kada je opasnost od bjekstva jedini razlog zbog kojeg bi inače bio određen pritvor. Sastoji se u polaganju gotovog novca, hartija od vrijednosti, dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari veće vrijednosti, ili stavljanju hipoteke na nepokretnosti za iznos jemstva. Određuje se na novčani iznos koji zavisi od težine djela, ličnih i imovinskih prilika okivljenog i imovnog stanja osobe koje daje jemstvo

115

RJEČ

NIK

K

KAZNA – Vrsta krivične sankcije čijim se izvršenjem učiniocu krivičnog djela prinudno ograničavaju određene slobode i prava. U krivičnom postupku izriču se: kazna zatvora od 30 godina, kazna zatvora, novčana kazna, rad u javnom interesu i kazna maloljetničkog zatvora

KAZNA ZATVORA – Vremenska kazna lišenja slobode koja ne može biti kraća od 30 dana ni duža od 20 godina. Za najteže oblike teških krivičnih djela može se propisati i izreći zatvor od 30 godina, kao posebna krivična sankcija

KAZNENA EVIDENCIJA – Evidencija o krivičnim osudama koju vodi

nadležni organ policije. Podaci iz kaznene evidencije mogu se dati samo organima radi vođenja krivičnog postupka, organu za izvršenje krivične sankcije, organu koji učestvuje u postupku davanja amnestije, pomilovanja, rehabilitacije ili odlučivanja o pravnim posljedicama osude, kao i organu starateljstva kada je to potrebno za poslove iz njegove nadležnosti. Podaci iz kaznene evidencije mogu se dati i državnom organu i privrednom društvu ili drugoj organizaciji, na obrazloženi zahtjev ako još traju pravne posljedice osude i ako za to postoji opravdani interes. Niko nema pravo da traži od građanina da podnosi dokaz o svojoj osuđivanosti ili neosuđivanosti

KLEVETA – U krivičnopravnom smislu, krivično djelo koje je opisano kao iznošenje ili pronošenje za drugog nečeg neistinitog što može škoditi njegovoj časti i ugledu

KRAJNJA NUŽDA – Osnov koji isključuje postojanje krivičnog djela. Krajnja nužda postoji kada je djelo učinjeno da učinilac od svog dobra ili dobra drugog otkloni istovremenu neskrivljenu opasnost koje se na drugi način nije mogla otkloniti, ukoliko učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo

KRIMINALISTIKA – Naučna disciplina koja stručnim postupcima, mjerama i praktičnim metodama traži, proučava i usavršava načine, postupke i metode radi rasvetljavanja krivičnih djela

KRIMINALITET – Ukupnost krivičnih djela u jednom društvu u određenom periodu

KRIMINOLOGIJA – Nauka koja se bavi proučavanjem uzroka krimina-liteta

116

RJEČNIK

KRIVICA OKRIVLJENOG – Kriv je onaj učinilac koji je prilikom izvršenja krivičnog djela bio uračunljiv i koji je krivično djelo izvršio s umišljajem ili iz nehata (zakon određuje kada će se odgovarati i za krivična djela učinjena iz nehata). Postojanje krivice (uračunljivost i vinost) neophodan je uslov za izricanje kazni i mjera upozorenja, kao vrsta krivičnih sankcija

KRIVIČNA PRIJAVA – Usmeno ili pismeno obavještenje nadležnom državnom tužiocu da je izvršeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti. Krivičnu prijavu mogu podnositi građani, a za državne organe postoji obaveza da prijave krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti

KRIVIČNE SANKCIJE – Mjere koje sud svojom odlukom primjenjuje prema učiniocima krivičnih djela. To su kazne, mjere upozorenja – uslovna osuda i sudska opomena, mjere bezbjednosti i vaspitne mjere prema maloljetnicima

KRIVIČNO DJELO – Društveno opasno djelo koje je zakonom određeno kao krivično djelo, koje je protivpravno i koje je skrivljeno

KRIVIČNO PRAVO – Sistem zakonskih propisa kojima se određuju krivična djela, krivične sankcije i uslovi za utvrđivanje krivične odgovornosti i uslovi za izricanje krivičnih sankcija učiniocima krivičnih djela.

KVALIFIKATORNE OKOLNOSTI – Okolnosti koje jednom krivičnom djelu daju teži oblik, pa se kod postojanja takvih krivičnih djela predviđa pooštreno kažnjavanje

KVALIFIKOVANO KRIVIČNO DJELO – Krivična djela koja predstavljaju teži oblik nekog drugog krivičnog djela, s obzirom na nastupanje teže posljedice od one koja redovno nastupa i s obzirom na posebne okolnosti koje predstavljaju povećani stepen društvene opasnosti

M

MALOLJETNIČKI ZATVOR – Najstroža sankcija koja se može izreći starijem maloljetniku (16-18 godina) koji je učinio krivično djelo za koje je zakonom propisana kazna teža od 10 godina zatvora, a zbog teških posljedica i visokog stepena krivične odgovornosti ne bi bilo opravdano izreći vaspitnu mjeru

MJERE BEZBJEDNOSTI – Sankcije usmjerene na otklanjanje potencijalno

117

RJEČ

NIK

opasnih situacija koje proističu iz ličnosti učinioca ili iz nekih stvarnih okolnosti, odnosno na otklanjanje stanja ili uslova koji mogu biti od uticaja da učinilac ubuduće ne vrši krivična djela ( Zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti, Zabrana upravljanja motornim vozilom, Obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi, Obavezno prihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi, Obavezno prihijatrijsko liječenje na slobodi, Obavezno liječenje alkoholičara i narkomana, Oduzimanje predmeta, Protjerivanje stranca iz zemlje)

MJERE NADZORA – Njima se obezbjeđuje prisustvo okrivljenog u krivičnom postupku i sprečava ometanje vođenja krivičnog postupka. Izriče ih sud a izvršava policija. One su: zabrana napuštanja boravišta ili posjećivanja određenog mjesta, obaveza okrivljenog da se povremeno javlja određenom organu, zabrana sastajanja sa određenim osobama i privremeno oduzimanje pasoša ili vozačke dozvole.

MJERE TAJNOG NADZORA – Specijalne istražne radnje koje se preduzima-ju u pretkrivičnom postupku ako se na drugi način ne mogu prikupiti dokazi ili bi njihovo prikupljanje dovelo do rizičnih situacija (snimanje elektronskih sredstava za komunikaciju, tajno fotografisanje i vizuelno snimanje, fiktivna kupovina i prodaja predmeta i osoba, fiktivno davanje i primanje mita, otkrivanje lokacije i pozicije osobe i predmeta elektronskim uređajima, angažovanje prikrivenog isljednika, praćenje prevoza i isporuke predmeta krivičnog djela i dostavljanje bankarskih podataka vezanih za depozite i račune)

MJERE UPOZORENJA – Sankcije koje krivični sud izriče odgovornom učiniocu krivičnog djela u situacijama kada na osnovu svih okolnosti procijeni da će se samim upozorenjem (sudska opomena) ili upozorenjem uz prijetnju kazne uticati da učinilac više ne vrši krivična djela

MJESNA NADLEŽNOST – Pravo i dužnost stvarno nadležnog suda da rješava u konkretnoj pravnoj stvari sa svoje teritorije

N

NAČELO LEGALITETA – Osnovno načelo krivičnog prava prema kojem krivično djelo i krivična sankcija moraju biti propisani zakonom prije izvršenja krivičnog djela

118

RJEČNIK

NADLEŽNOST SUDA – Ovlašćenje suda da postupa u određenoj pravnoj stvari. Može biti mjesna, stvarna i funkcionalna nadležnost) – Stvarna nadležnost je nadležnost određene vrste suda da sudi za određena krivična djela. Mjesna nadležnost je nadležnost određenog stvarno nadležnost suda da sudi u određenom slučaju, zavisno od mjesta izvršenja krivičnog djela. Funkcionalna nadležnost podrazumijeva ovlašćenje pojedinih organa u okviru istog suda da sude u određenoj fazi postupka

NE BIS IN IDEM – Načelo krivičnoprocesnog prava prema kojem jednom pravosnažno presuđena krivična stvar ne može ponovo biti predmet krivičnog postupka

NEHAT – Oblik vinosti, lakši od umišljaja, nevoljno ostvarenje krivičnog djela

NESVJESNI NEHAT – Najlakši oblik vinosti - postoji kada učinilac krivičnog djela nije bio svjestan da svojim ponašanjem može prouzrokovati zabranjenu posledicu, iako je prema svojim ličnim svojstvima i drugim okolnostima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti

NEURAČUNLJIVOST – Nesposobnost učinioca krivičnog djela da shvati značaj svog djela i da upravlja svojim postupcima prilikom izvršenja krivičnog djela. Neuračunljivom učiniocu krivičnog djela ne izriče se kazna već mjera bezbjednosti obaveznog prihijatrijskog liječenja ili čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, ili obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi

NUŽNA ODBRANA – Odbrana koja je neophodna da učinilac od sebe ili drugoga odbije istovremeni, protivpravni napad. To je osnov isključenja postojanja krivičnog djela jer djelo učinjeno u nužnoj odbrani nije krivično djelo

O

OBAVEZNA ODBRANA – Predviđeni su slučajevi kada okrivljeni mora imati branioca, i to: ako je okrivljeni nijem, gluv ili nesposoban da se sam uspješno brani, ako se postupak vodi zbog krivičnog djela za koje se može izreći kazna zatvora preko deset godina ili teža kazna, ako je okrivljenom određen pritvor, ako se okrivljenom sudi u odsustvu, maloljetniku kome se sudi za krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora preko tri godine

119

RJEČ

NIK

OBDUKCIJA – Pregled i otvaranje leša radi utvrđivanja uzroka smrti

OBUSTAVA KRIVIČNOG POSTUPKA – Način okončanja krivičnog postupka u toku samog postupka zbog smrti okrivljenog, trajnog duševnog oboljenja, odustanka tužioca od gonjenja, zato što djelo koje je predmet optužbe nije krivično djelo, zbog postojanja okolnosti koje isključuju krivicu, zbog zastarjelosti, ako postoji akt amnestije ili pomilovanja, druge okolnosti koje trajno isključuju krivično gonjenje, ako nema dovoljno dokaza

ODBIJAJUĆA PRESUDA – Presudu kojom se optužba odbija sud će izreći: ako je tužilac od započinjanja do završetka glavnog pretresa odustao od optužbe, ako je optuženi za isto djelo već pravosnažno osuđen, oslobođen od optužbe, ili je optužba protiv njega pravosnažno odbijena ili je postupak protiv njega pravosnažno obustavljen, ako je optuženi aktom amnestije ili pomilovanja oslobođen od gonjenja ili se krivično gonjenje ne može preduzeti zbog zastarjelosti ili drugih okolnosti koje isključuju krivično gonjenje

OKRIVLJENI – Okrivljeni je osoba protiv koje je donijeto rješenje o sprovođenju istrage ili protiv koje je podnijeta optužnica, optužni predlog ili privatna tužba, ili osoba protiv koje je pokrenut postupak za primjenu mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja. To je ujedno opšti naziv za optuženog i osumnjičenog

OLAKŠAVAJUĆE OKOLNOSTI – Okolnosti objektivnog ili subjektivnog karaktera koje utiču da se krivično odgovornom učiniocu krivičnog djela, unutar zakonom propisanih granica, izrekne blaža kazna

OPTUŽENI – Osoba protiv koje je optužnica stupila na pravnu snagu

OPTUŽNICA – Akt ovlašćenog tužioca za krivična djela za koja je zaprijećena kazna zatvora preko tri godine. Tim aktom okrivljenom se stavlja na teret jedno ili više krivičnih djela i traži zakazivanje glavnog pretresa

OPTUŽNI PREDLOG – Akt ovlašćenog tužioca za krivična djela za koja je zaprijećena kazna zatvora do tri godine, kojim se traži zakazivanje glavnog pretresa

ORGANIZOVANI KRIMINAL – Krivično djelo pripada organizovanom kriminalu ako je rezultat organizovanog djelovanja dvije ili više osoba čiji je cilj vršenje teških krivičnih djela radi sticanja dobiti ili moći

120

RJEČNIK

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA – Presuda kojom se okrivljeni oslobađa od optužbe i koju će sud izreći: ako djelo za koje se optužuje po zakonu nije krivično djelo, ako ima okolnosti koje isključuju krivicu, ako nije dokazano da je optuženi učinio djelo za koje se optužuje

OSLOBOĐENJE OD KAZNE – Ovlašćenje suda da krivično odgovornog učinioca krivičnog djela, pod zakonom propisanim uslovima, oslobodi od kazne (prekoračenje nužne odbrane, krajnje nužde, zbog afektivnog stanja, ako je djelo učinjeno iz nehata, a učinilac krivičnog djela i sam trpi teške posljedice krivičnog djela...)

OSNOVANA SUMNJA – Viši stepen vjerovatnoće da je neka osoba izvršila krivično djelo, stepen vjerovatnoće koji je dovoljan za sprovođenje istrage

OSNOVI SUMNJE – Postojanje indicija da je određena osoba izvršila krivično djelo

OSNOVNI SUD – Sud koji je stvarno nadležan da sudi u prvom stepenu za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju do 10 godina.

OSOBITO OLAŠAVAJUĆE OKOLNOSTI – Okolnosti zbog čijeg se značaja kazna može ublažiti ispod propisanog zakonskog minimuma

OSUĐENI – Osoba za koju je pravosnažnom presudom ili pravosnažnim rješenjem o kažnjavanju utvrđeno da je krivično odgovorna za određeno krivično djelo

OSUĐUJUĆA PRESUDA – Presuda koju sud izriče kada utvrdi da je okrivljeni učinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret i da mu treba izreći uslovnu osudu ili kaznu ili ga oglasiti krivim, a osloboditi ga od kazne

OSUMNJIČENI – Osoba prema kojoj je prije pokretanja krivičnog postupka organ unutrašnjih poslova preduzeo neku radnju zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivično djelo

OŠTEĆENI – Osoba čije je neko lično ili imovinsko pravo ugroženo ili povrijeđeno krivičnim djelom

OŠTEĆENI KAO TUŽILAC – Oštećeni koji preuzima krivično gonjenje kad državni tužilac donese odluku da nema mjesta gonjenju

121

RJEČ

NIK

OTEŽAVAJUĆE OKOLNOSTI – Okolnosti objektivnog ili subjektivnog karaktera koje utiču da se krivično odgovornom učiniocu krivičnog djela, unutar zakonom propisanih granica, izrekne stroža kazna

P

PODSTREKAVANJE – Oblik saučesništva, umišljajno navođenje neke osobe na izvršenje krivičnog djela, izazivanje ili učvršćivanje u namjeri podstrekavane osobe da izvrši krivično djelo

POKUŠAJ – Umišljajno započinjanje izvršenja krivičnog djela koje nije dovršeno

POMAGANJE – Oblik saučesništva koji se sastoji u umišljajnom preduzima-nju radnje kojom se doprinosi drugom licu da izvrši krivično djelo

POMILOVANJE – Akt predsjednika Republike kojim se poimenično određenoj osobi daje oslobođenje od gonjenja ili potpuno ili djelimično oslobođenje od izvršenja kazne, zamjenjuje se izrečena kazna blažom kaznom ili uslovnom osudom, ili se određuje brisanje osude, ili se ukida, odnosno određuje kraće trajanje određene pravne posljedice osude ili mjere bezbjednosti

PONAVLJANJE POSTUPKA – Vanredni pravni lijek. Institut procesnih zakona koji predviđa mogućnost ponavljanja postupka koji je pravosnažno okončan odlukom

POTJERNICA – Akt koji izdaje policija na osnovu naredbe suda radi pronalaženja i dovođenja okrivljene ili osuđene osobe koja se nalazi u bjekstvu, ili nije dostupna organima gonjenja

POVRAT – Ponovno izvršenje krivičnog djela od osobe koja je ranije već bila osuđena zbog izvršenja krivičnog djela

PRAVNA ZABLUDA – Postoji kada učinilac nije mogao i nije bio dužan da zna da je djelo zabranjeno. Ona je osnov koji isključuje krivicu

PRAVNI LIJEK – Radnja stranke ili druge ovlašćene osobe kojom se pobija sudska odluka. Postoje redovni i vanredni pravni lijekovi. Redovni pravni lijek je žalba, a vanredni pravni lijekovi su pravna sredstva protiv pravosnažnih presuda

122

RJEČNIK

PRAVNOSNAŽNOST (PRAVOSNAŽNOST) – Svojstvo sudske odluke koje znači da se takva odluka više ne može pobijati redovnim pravnim lijekom

PREKLUZIJA – Gubljenje prava na preduzimanje procesne radnje zbog proteka zakonom propisanog roka

PRESUDA – Sudska odluka kojom se rasvjetljava i razrješava krivična stvar

PRETKRIVIČNI POSTUPAK – Skup aktivnosti usmjerenih na otkrivanje krivičnih djela, otkrivanje učinilaca krivičnih djela, hapšenje učinilaca krivičnih djela, otkrivanje i obezbjeđenje dokaza, podnošenje krivične prijave i odlučivanje nadležnog tužilaštva o osnovanosti krivične prijave. Radnje u pretkrivičnom postupku sprovodi policija pod rukovodstvom nadležnog državnog tužioca

PRITVOR – Najteža mjera obezbjeđenja prisustva okrivljenog u krivičnom postupku s obzirom na to da se njome ograničava sloboda kretanja okrivljenog

PRIVATNI TUŽILAC – Osoba koja je po izričitom zakonskom određenju ovlašćena da za neko krivično djelo preduzme gonjenje povratnom tužbom

R

REALNI STICAJ KRIVIČNIH DJELA – Postoji kada jedna osoba sa više radnji izvrši više krivičnih djela

REDOVNI PRAVNI LIJEK – Žalba kojom se pobija nepravosnažna sudska presuda ili rješenje suda

REKONSTRUKCIJA – Ponavljanje u postupku dokazivanja radnji i situacija u uslovima pod kojima se događaj odigrao prema izvedenim dokazima

RJEŠENJE – Najčešće odluka kojom se rukovodi i upravlja postupkom, a u

određenim slučajevima i odluka kojom se okončava sudski postupak (obustava postupka, sudska opomena rješenje o mjeri bezbjednosti i sl.)

123

RJEČ

NIK

S

SAIZVRŠILAŠTVO – Oblik saučesništva koji postoji kada više osoba svjesno i voljno zajednički učestvuje u izvršenju krivičnog djela ili na drugi način doprinosi izvršenju krivičnog djela, pri čemu postoji svijest o zajedničkom djelovanju

SAUČESNIŠTVO – Svi oblici zajedničkog preduzimanja neke radnje od strane više osoba kojom se doprinosi izvršenju krivičnog djela. Opšti naziv za saizvršilaštvo, pomaganje i podstrekavanje

SPECIJALNI TUŽILAC ZA ORGANIZOVANI KRIMINAL – Tužilac koji u okviru organizacije vrhovnog državnog tužioca preduzima gonjenje učinilaca krivičnih djela organizovanog kriminala

STICAJ KRIVIČNIH DJELA – Postoji u slučaju kada jedna osoba jednom radnjom izvršenja, ili sa više radnji izvršenja ostvari posljedice više krivičnih djela pa joj se za sva krivična djela sudi u jednom postupku

STRANKA U KRIVIČNOM POSTUPKU – Ovlašćeni tužilac i okriv-ljeni

STVARNA ZABLUDA – Nepostojanje predstave ili postojanje pogrešne predstave o nekom, zakonom predviđenom, obilježju krivičnog djela, ili pogrešna predstava o postojanju okolnosti koje bi, da stvarno postoje, isključivale postojanje krivičnog djela (npr. oduzimanje tuđe pokretne stvari u uvjerenju da je ta stvar napuštena, prenošenje zarazne bolesti u situaciji kada prenosilac ne zna da boluje od te bolesti). Ona je osnov koji isključuje krivicu

SUD – Samostalni, specijalizovani državni organ kojem je povjereno obavljanje sudske vlasti u zakonom propisanim postupcima. U Crnoj Gori postoje osnovni sudovi, viši sudovi, privredni sudovi, Upravni sud RCG, Apelacioni sud RCG i Vrhovni sud RCG.

SUDIJA – Osoba koja sudijsku funkciju obavlja profesionalno

SUDIJA POROTNIK – Osoba koja pored sudije profesionalca obavlja sudijsku funkciju, ali ne kao zanimanje

SUOČENJE – Radnja u krivičnom postupku pomoću koje se razjašnjavaju

124

RJEČNIK

sumnjivi ili protivrječni iskazi istovremenim ispitivanjem osoba čiji su iskazi doveli do sumnji i kontradikcija

SVJEDOK – Osoba koja na osnovu svojih čulnih opažanja saopštava činjenice na osnovu kojih sud rješava konkretnu pravnu stvar

SVJEDOK SARADNIK – Pripadnik kriminalne organizacije protiv koga je podnijeta krivična prijava ili se vodi krivični postupak za djelo organizovanog kriminala može se saslušati kao svjedok ako na to on pristane i ako će se time doprinijeti otkrivanju, dokazivanju i sprječavanju drugih krivičnih djela krimina-lne organizacije, dokazivanju predmetnog krivičnog djela i krivice učinilaca i ako je značaj njegovog iskaza važniji od štetnih posljedica krivičnog djela koje mu se stavlja na teret. Ako on da iskaz kao svjedok, ne može biti gonjen za krivično djelo zbog koga se protiv njega vodi postupak

SVJESNI NEHAT – Vid psihičkog odnosa učinioca krivičnog djela prema izvršenom krivičnom djelu. Postoji onda kada je učinilac krivičnog djela bio svjestan da svojom radnjom može prouzrokovati zabranjenu posljedicu, ali je olako držao da ona neće nastupiti, ili da će je moći otkloniti

U

UBLAŽAVANJE KAZNE – Ovlašćenje suda da u zakonom propisanim slučajevima učiniocu krivičnog dela odmjeri kaznu ispod propisanog minimuma, odnosno da mu izrekne po vrsti blažu kaznu

UMIŠLJAJ – Oblik vinosti koji se ogleda u tome što je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje (direktni umišljaj), ili u tome što je učinilac bio svjestan da može učiniti djelo pa je na to pristao (eventualni umišljaj)

UKIDANJE PRESUDE – Odluka suda nadležnog za odlučivanje po pravnom lijeku kojom se pobijana odluka stavlja van snage, a predmet vraća nižestepenom sudu na ponovni postupak

URAČUNLJIVOST – Sposobnost neke osobe da shvati značaj svog djela i da upravlja svojim postupcima. Uračunljivost je neophodan uslov za postojanje krivice za izvršeno krivično djelo

USLOVNA OSUDA – Krivična sankcija koja se izriče u slučaju manje

125

RJEČ

NIK

društveno opasnog krivičnog dela, a u situaciji kada se može očekivati da će uslovna kazna dovoljno uticati na učinioca da više ne čini krivična dela. Uslovnom osudom sud utvrđuje kaznu i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme provjeravanja ne učini novo krivično djelo

UVIĐAJ – Dokazno sredstvo na osnovu kojeg organ koji vodi postupak utvrđuje postojanje relevantnih činjenica

V

VANREDNI PRAVNI LIJEK – Pravna sredstva koja stranke koriste radi pobijanja odluka suda protiv kojih se ne može izjaviti redovni pravni lijek. Vanredni pravni lijekovi su: ponavljanje postupka, vanredno ublažavanje kazne, zahtjev za zaštitu zakonitosti i zahtjev za ispitivanje zakonitosti pravosnažne presude

VANREDNO UBLAŽAVANJE KAZNE – Vanredni pravni lijek kojim sud ublažava krivičnu sankciju poslije pravosnažnosti presude, ako se pojave okolnosti kojih nije bilo kada je izricana presuda, ili se za njih nije znalo iako su postojale.

VASPITNE MJERE – Osnovna vrsta sankcija koje se izriču maloljetnim

učiniocima krivičnih djela, kao i, u određenim slučajevima, mlađim punoljetnim osobama (do 21 godine života)

VINOST – Psihički odnos učinioca krivičnog djela prema učinjenom djelu izražen kroz svijest i volju, neophodan uslov za postojanje krivice učinioca i nužan uslov da bi se prema učiniocu izrekla kazna ili mjera upozorenja.

VIŠI SUD – Sud koji je nadležan da sudi u krivičnom prvostepenom postupku za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora od 10 godina i za 16 krivičnih djela taksativno nabrojanih u Zakonu o sudovima, bez obzira na visinu zaprijećene kazne. Ovaj sud odlučuje i u drugom stepenu po žalbama protiv presuda osnovnih sudova

VJEŠTAČENJE – Dokazno sredstvo saznavanje pravno bitnih činjenica preko osoba - vještaka, koje posjeduju stručna znanja kojima sud ne raspolaže (psihijatri, patolozi, ekonomski eksperti i sl.)

126

RJEČNIK

VRHOVNI SUD – Najviši sud u Republici koji u krivičnom postupku odlučuje po žalbi u trećem stepenu, kada je ona zakonom dozvoljena, i po vanrednim pravnim sredstvima protiv odluka nižestepenih sudova

Z

ZABRANA REFORMATIO IN PEIUS – Institut krivično-procesnog prava koji je konstituisan u korist okrivljenog. U slučaju da se okrivljeni žali a žalba tužioca izostane, u drugostepenom postupku okrivljenom se ne može izreći teža sankcija

ZADRŽAVANJE – Pravo policije da u pretkrivičnom postupku zadrži (najduže do 48 časova) osobu ako postoji neki od razloga za određivanje pritvora. Zadržana osoba se po pravilu dovodi istražnom sudiji koji odlučuje da li će odrediti pritvor ili osumnjičenog pustitit na slobodu.

ZAHTJEV ZA ISPITIVANJE ZAKONITOSTI PRAVOSNAŽNE PRESUDE – Jedan od vanrednih pravnih lijekova. Okrivljeni koji je pravosnažno osuđen na kaznu zatvora ili maloljetničkog zatvora može podnijeti zahtjev za ispitivanje zakonitosti pravosnažne presude zbog povrede zakona u slučajevima predviđenim Zakonikom o krivičnom postupku

ZAHTJEV ZA IZUZEĆE – Izuzeće sudije mogu zahtijevati stranke branilac i oštećeni. Može se odnositi samo na poimenično određenog sudiju i mora da sadrži okolnosti za postojanje nekog od propisanih osnova za izuzeće

ZAHTJEV ZA SPROVOĐENJE ISTRAGE – Krivičnoprocesni akt kojim

ovlašćeni podnosilac (javni tužilac i oštećeni kao tužilac) zahtijeva da nadležni istražni sudija tokom istrage pronađe i prikupi dokaze kako bi se moglo odlučiti da li će se podići optužnica ili obustaviti postupak. Temelji se na osnovanoj sumnji

ZAHTJEV ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTI – Jedan od vanrednih pravnih lijekova. Državni tužilac može podići zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv pravosnažnih odluka u krivičnom postupku ako je povrijeđen zakon.

ZAPISNIK – Javna isprava o radnjama učesnika u postupku, rezultatima izvođenja dokaza i važnim izjavama učesnika

127

RJEČ

NIK

ZASTARJELOST – U krivičnom pravu gubitak mogućnosti nadležnog državnog organa da pokrene krivični postupak, da vodi krivični postupak ili da izvrši krivičnu sankciju zbog proteka vremena koje je zakonom predviđeno. Isto važi i za druge kaznene postupke

ZAŠTIĆENI SVJEDOK – Svjedok koji se saslušava pred sudom uz prikrivanje njegovog identiteta - saslušanje svjedoka samo pod pseudonimom, ili saslušanje sa potpunim prikrivanjem identiteta (upotreba zaštitnog zida i uređaja za promjenu glasa i slike i sl.). Takvom načinu saslušanja pristupa se u slučaju da svjedoku ili njemu bliskom srodniku može biti ugrožen život, zdravlje, tjelesni integritet, sloboda ili imovina većeg obima. Presuda se ne može zasnivati na iskazu zaštićenog svjedoka

Ž

ŽALBA – Redovni pravni lijek protiv prvostepenih odluka sudova. Žalba predstavlja zahtjev da se prvostepena presuda ili rešenje preinači ili ukine. Žalba, osim kod rijetkih izuzetaka, odlaže izvršenje pobijane odluke. Podnošenjem žalbe uspostavlja se nadležnost drugog suda

128

CIP – Каталогизација у публикацијиЦентрална народна библиотека Црне Горе, Цетиње

343.13:070.422 (036)

VODIČ za novinare kroz krivični postupak. – Podgorica: Institut za medije Crne Gore, 2006 (Podgorica: Studio Mouse). – 130 str. : graf. prikazi ; 25 cm

Tiraž 500. – Predgovor: str. 5. – Rječnik: str. 111-127.

ISBN 86-84095-05-7

а) Кривични пост упак – новинари – BодичиCOBISS.CG-ID 10102032