1

Vodoopskrbni sustav Sjeverne Dalmacije

_________________________________________________________________________________________________ Copyright © 2011, Coprogram d.o.o, Zagreb

Zagreb, 1997

2

Sažetak Prostor Sjeverne Dalmacije obuhvada nekoliko specifičnih područja: šira područja gradova Zadra i Šibenika, područje Ravnih Kotara (Zadarskog zaleđa), te otočko područje Zadarsko-Šibenskog arhipelaga. Vodovodi gradova Zadra i Šibenika rješavani su samostalno posebnim projektima i oni de biti samo integrirani. Predmet ovoga rješenja su područje izmeđe Zadra i Šibenika, područje Zadarsko-Šibenskog zaleđa i područje otoka Zadarsko-Šibenskog arhipelaga. Vodoopskrba je u tim područjima bila gotovo nerazvijena. Potpuno nove mogudnosti za vodoopskrbu tih velikih područja otvorene su realizacijom Spojnog višesmjernog kontrolno-regulacijskog vodoopskrbnog sustava između gradova Zadra i Šibenika. Realizacijom toga spojng sustava cijelo područje Zadarsko-Šibenskog zaleđa (Ravnih Kotara) našlo se u potpunom okruženju temeljnog prstena kojega čine taj spojni sustav sa dovodima vode iz rijeka Krke i Zrmanje. Istodobno, taj je spojni sustav postao okosnica za razvitak temeljnog otočkog prstena, preko otoka Ugljana i Pašmana. Prioritetno izveden zbog povedanja sigurnosti vodoopskrbe gradova Zadra i Šibenika, taj je spojni sustav istodobno otvorio mogudnosti racionalne, učinkovite i pouzdane vodoopskrbe u cijelome prostoru Sjeverne Dalmacije. Autori Coprograma d.o.o postavili su koncept integralnog hijerarhijski ustrojenog sustava vodoopskrbe u tome prostoru. U području Zadarsko-Šibenskog zaleđa (području Ravnih Kotara), temeljni je kontrolno-regulacijski sustav etažiran, po prirodnim visinskim zonama. U njemu su koncentrirani svi transportni kapaciteti i svi elementi i sklopovi kontrole i regulacije pogona vodoopskrbe u tome prostoru. U otočkom području, taj je temeljni sustav sveden na temeljni prsten preko otoka Ugljana i Pašmana. Spojnim sustavom i tim prstenima temeljne kontrolno-regulacijske konstrukcije, višestruko je povedana učinkovitost i sigurnost vodoopskrbe u cijelome prostoru Sjverne Dalmacije. U ovome radu detaljnije se opisuje taj koncept, iako se ne očekuje odmah i njegovo prihvadanje, barem ne u svim njegovim komponentama. Za očekivati je da de tradicionalno jednostrano educirani inžinjeri taj koncept i tu kontrolno-regulacijsku temeljnu konstrukciju, u njihovoj daljnjoj razradi, "pojednostaviti". Za očekivati je međutim i to da de to dovesti do enormnog gomilanja različitih regulacijskih objekata (procrpnica, precrpnica, prekidnih komora, redukcionih ventila, vodospremnika itd.) i problema u upravljanju s njima, posebice u području Ravnih Kotara. Može se samo pretpostaviti da to ipak nede biti u tolikoj mjeri da de multiplicirati probleme i troškove ili onemoguditi kasnije ponovno prilagođavanje, ako i kada se ipak pokaže da to „pojednostavljivanje” u projektiranju znači zapravo kompliciranje u stvarnome pogonu, upravljanju i učincima takva sustava.

3

PROSTOR SJEVERNE DALMACIJE Pod prostorom Sjeverne Dalmacije podrazumjeva se prostor sadašnje Zadarske i Šibensko-Kninske županije. Vodoopskrba gradova Zadra, Šibenika i Knina, obuhvaćena je drugom dokumentacijom. Ovdje je rijeĉ samo o vodoopskrbi njihova meĊuprostora (prostora izmeĊu rijeka Zrmanje, Krke i mora), tj. prostora Ravnih Kotara i otoka Zadarsko-Šibenskog arhipelaga. SADAŠNJE STANJE I PROBLEMI VODOOPSKRBE Glavni problemi u vodoopskrbi tih prostora su nedostatak vode i posebice nepovoljna vremenska raspodjela izdašnosti izvorišta vode, te nerazvijenost distribucijskog sustava u tim prostorima. CILJEVI RAZVOJA SUSTAVA VODOOPSKRBE Šanse za gospodarski razvitak u ovome prostoru vjerojatno nisu u izgradnji nekih velikih industrijskih pogona, nego u smišljenom ukljuĉivanju u turizam i proizvodnju koja je po prirodi primjerena ovom podruĉju i koja je temeljna odrednica i perspektiva šireg prostora Sjeverne Dalmacije. Na primejr, stimuliranjem razvitka malih obiteljskih gospodarstava razliĉitih uslužnih djelatnosti i poglavito vrtlarske, povrtlarske i voćarske proizvodnje, prerade i pripreme za priobalno i otoĉko turistiĉko podruĉje, za hrvatsko tržište i za izvoz u predsezoni i sezoni kada su takvi proizvodi najtraženiji, najskuplji i kada se u nas uvoze iz drugih mediteranskih zemalja u kojima je poznata profitabilnost takve proizvodnje. Poglavito se to odnosi na prirodni potencijali u prostoru Ravnih Kotara. Zbog osjećaja za veliĉinu tih potencijala najbolje je prisjetiti se prijeratnog razdoblja, kada su mali proizvoĊaĉi iz toga podruĉja s takvim proizvodima dolazili na sve Hrvatske tržnice, dakako u godinama u kojima su koliko-toliko imali vode i u kojima je ta voda bila koliko-toliko vremenski povoljnije rasporeĊena. To su razlozi zbog kojih se vodoopskrbni sustav u tome podruĉju ne planira jednostrano, samo za opskrbu puĉanstva vodom za piće. Nema nikakva razloga, dakako u granicama u kojima će to biti racionalno, u razdobljima u kojima će kapaciteti toga sustava biti neiskorišteni (ili nepotpuno iskorišteni) i u opsegu u kojem će to potencijalnim potrošaĉima biti ekonomski isplativo, te iste kapacitete sustava, povećano, potpuno, ĉak i forsirano, ne koristiti za vodoopskrbu toga prostora u punom smislu te rijeĉi i bez obzira na to za ĉega će potrošaĉi tu vodu, ako je plate, upotrijebiti. Već samo zbog dosadašnjeg iskustva svih naših vodovoda koji se već dugo i uglavnom neuspješno suprotstavljaju takvoj višenamjenskoj potrošnji vode, može se biti gotovo siguran u interes potencijalnih potrošaĉa za takvu višenamjensku vodoopskrbu. Barem do tada dok ne bude nužna primjena neke složenije i skuplje tehnologije proĉišćavanja te vode, kada to više neće biti racionalno/isplativo, ali kada će i kapaciteti distribucijskog sustava biti već puno više iskorišteni. Takvim gledanjem na sustav vodoopskrbe u ovome prostoru, daje se tome sustavu ne samo komunalno, nego i gospodarsko proizvodno znaĉenje. Mogao bi takav sustav vodoopskrbe biti temelj ne samo rješavanja komunalnih problema nego i gospodarskog razvoja u tome prostoru. I to bez bitnog povećavanja investicijskih troškova za njegovu izgradnju i bez bilo kakva narušavanja njegovih uĉinaka u vodoopskrbi puĉanstva, nego naprotiv, uz racionalnije korištenje njegovih kapaciteta, povećane brzine strujanja vode u sustavu, bolju kakvoću vode u sustavu i bolje ukupne uĉinke u vodoopskrbi. MOGUĆNOSTI RAZVOJA SUSTAVA VODOOPSKRBE Oduvjek se problem vodoopskrbe u ovim prostorima pokušavao riješiti dovoĊenjem vode iz Zrmanje i Krke, koje su zapravo jedina dugoroĉno dostatna i vremenski dostatno stabilna slatkovodna izvorišta u tome prostoru. No, za takav temeljni sustav kakav je danas u svojoj glavnini već izgraĊen u tome prostoru, tada još nisu postojale niti pretpostavke razvitka, pa su svi ti pokušaji temeljeni na koncepciji granastog povlaĉenja cjevovoda, iz jednog ili drugog smjera (iz smjera sustava temeljenog na vodama Krke ili na vodama Zrmanje). Posljedice takvih koncepcija bile su izuzetno dugaĉke i topografski nepovoljne trase transportiranja vode, mnoštvo objekata za uništavanje suvišne i odmah potom dodavanje nedostatne energije/tlaka, te potpuno nefleksibilne/limitirane konstrukcije sustava, sa neprimjereno velikim dimenzijama cjevovoda, kakve su izraĉunavane ĉak i za transportiranje nesrazmjerno malih

4

koliĉina vode. S obzirom na dugogodišnju tradiciju i još uvijek mnoge zagovornike takvih rješenja vodovoda, mogle bi se tendencije njihova projektiranja i dalje nastaviti. Poglavito, ako se i dalje svaki put budu gledali samo problemi u izdvojenim/parcijaliziranim dijelovima prostora, ako se ne bude gledala cjelina problema vodoopskrbe u prirodnoj cjelini prostora i ako se ne vide problemi do kojih vodi gomilanje takvih pojedinaĉnih/parcijaliziranih vodovoda u tome prostoru. Danas meĊutim postoje i druge mogućnosti. Danas je već izgraĊen i upotpunjen spojni cjevovod izmeĊu Zadarskog i Šibenskog sustava vodoopskrbe. Time je već završena prva i zapravo najveća faza razvitka projektiranog spojnog sustava izmeĊu ta dva vodovoda. U najvećoj je mjeri tako upotpunjena cjelina temeljne vodovodne konstrukcije izmeĊu izvorišta na Krki i izvorišta na Zrmanji, pa je cijeli prostor Ravnih Kotara došao u potpuno okruženje te temeljne konstrukcije. Istodobno taj je spojni cjevovod, u interakciji sa sustavima vodoopskrbe Zadra i Šibenika postao i temelj za razvitak distribucijskog sustava na otocima u ovome prostoru Sjeverne Dalmacije. Time su otvorene potpuno nove mogućnosti za neusporedivo brže ekonomiĉnije, uĉinkovitije i pouzdanije rješavanje vodoopskrbnih problema u prostoru Ravnih Kotara i prostoru tih otoka. Cijeli taj temeljni vodovodni prsten oko Ravnih Kotara postao je zapravo cijeli niz potencijalnih polaznih toĉaka za tehniĉki ravnopravno istodobno višestrano razvijanje distribucijskog sustava/podsustava u njegovu okruženju. Obalni spojni sustav postao je istodobno kljuĉna komponenta za razvitak temeljnog otoĉkog prstena u tome prostoru. Slika 1. Spojni sustav Zadar-Šibenik i temeljni kontrolno-regulacijski sustav vodoopskrbe, u prostoru Sjeverne Dalmacije

5

Srazmjerno uĉinkovitosti te temeljne kontrolno-regulacijske konstrukcije i srazmjerno potencijalima temeljnih izvorišta vode iz Zrmanje i Krke (potencijalno i iz Velebitskog zaleĊa - Liĉke vode), mogućnosti rješavanja vodoopskrbnih problema u prostoru Sjeverne Dalmacije u takvu su okruženju praktiĉki neograniĉene. Problem se zapravo svodi samo na pravodobno planiranje/projektiranje i praćenje stvarnih vodoopskrbnih zahtjeva, u postupnom razvitku cjeline takve temeljne kontrolno-regulacijske vodoopskrbne konstrukcije. U okruženju takve temeljne konstrukcije otvaraju se potpuno nove mogućnosti za razvitak sustava distribucije. Razlika izmeĊu prethodnih i nove konstrukcije distribucijskog sustava u tome je što će nova konstrukcija biti prstenasta (a ne granasta) i što će se stvarnim vodoopskrbnim zahtjevima u tome prostoru prilagoĊavati većim stupnjem korištenja manjih instaliranih kapaciteta i njihovim postupnim modularnim dograĊivanjem (a ne preuranjenim predimenzioniranjem objekata, te suvišnim angažiranjem i onda uništavanjem suvišne energije u sustavu). To će meĊutim tu konstrukciju uĉiniti integralnom (a ne parcijalnom), višefunkcijskom (a ne jednofunkcijskom), višenamjenskom (a ne jednonamjenskom), razvojno i pogonski višestrano (a ne jednostrano) prilagodljivom, te višestruko dimenzijski i pogonski ekonomiĉnijom, uĉinkovitijom i pouzdanijom, kako u pogledu minimiziranja rizika nepotrebnog predimenzioniranja njezinih objekata i nepotrebne potrošnje energije, tako i u pogledu pogonske i strategijske sigurnosti vodoopskrbe u cijelome prostoru Sjeverne Dalmacije. POTROŠNJA VODE Općenito, kada je rijeĉ o prognoziranju budućih pojava i njihovih potencijalnih realizacija, razlikuje se kratkoroĉno i dugoroĉno prognoziranje. Za kratkoroĉno su prognoziranje potrebni znatno kraći nizovi registriranih podataka iz znatno kraćeg razdoblja prošlosti, ono je zavisno od znatno manjeg broja parametara, temelji se na znatno kvalitetnijim i znatno pouzdanijim podacima, pa je zbog svega toga i znatno pouzdanije od dugoroĉnog prognoziranja. Kratkoroĉno je prognoziranje vodoopskrbnih zahtjeva i opterećenja vodoopskrbnog sustava izuzetno važno. Zbog pravodobnog pripremanja i provoĊenja odgovarajućih operativnih postupaka i programa upravljanja njegovim pogonom, te pravodobnog pripremanja sustava za njegova nastupajuća opterećenja. Razvitak takvih sustava za kratkoroĉno prognoziranje u potpunosti mijenja sam pristup, naĉin upravljanja i ukupne uĉinke u upravljanju sustavom vodoopskrbe. Više se ne popravljaju već ostvarena odstupanja od željenih uĉinaka pogona (razine u vodospremnicima, visine tlaka u podruĉjima opskrbe, itd.), nego se unaprijed, danas već sa velikim uspjehom, iskljuĉuju (ili barem minimiziraju) mogućnosti ostvarenja takvih odstupanja. Danas već postoje vrlo razvijeni i visoko pouzdani sustavi za kraktoroĉno prognoziranje, gotovo u svim podruĉjima ljudskih djelatnosti. Nasuprot tome, metode i uspjesi u dugoroĉnom prognoziranju, u svim su podruĉjima ljudskih djelatnosti još uvijek na poĉetnim razinama svoje razvijenosti i pouzdanosti. Ĉak i uz primjenu sliĉnih visoko sofisticiranih stohastiĉkih (i deterministiĉkih komponenti) modela opterećenja, te ĉak i vrlo dugaĉkih nizova pouzdano registriranih podataka, bolji se rezultati u dugoroĉnom prognoziranju još nigdje ne postižu. Iako se od takve komponente modela opterećenja, barem za sada, ne oĉekuje niti približno kao od njegove komponente za kratkoroĉno prognoziranje, treba biti svjestan da je pouzdanost dugoroĉnog prognoziranja pomoću razliĉitih normativnih preporuka i razliĉitih subjektivnih iskustava, još manja. Takve su normativno-iskustvene preporuke zapravo samo jednostavno ekstrapolirane procjene i zapravo samo gruba nagaĊanja, bez obzira na opseg razliĉitih tabelarnih ilustracija i verbalnih uvjeravanja s kojima je to obiĉno popraćeno. Pravi problem nastaje tek kada se konstrukcija vodoopskrbnog sustava projektira tako da njezine dimenzije izravno zavise upravo od tih grubo pogoĊenih (i "zbog sigurnosti" redovito precjenjenih) dugoroĉnih opterećenja. Stvarni rezultat takva projekta je dugoroĉna neiskorištenost izgraĊenih kapaciteta, tromost sustava i gotovo potpuna nemogućnost utjecanja na njegove pogonske uĉinke u podruĉju opskrbe. Rekonstrukcije takvih sustava koji, pored ĉesto i prevelikih dimenzija svojih objekata, nisu mogli ispuniti nove stvarno promjenjene vodoopskrbne zahtjeve, pokazale su da je bolje te sustave uĉiniti fleksibilnijima (odnosno takvima da uĉinci njihova pogona ne zavise samo o nepromjenjljivim dimenzijama njihovih objekata, nego i o jednostavno promjenjljivom naĉinu upravljanja njihovim pogonom), nego se naprezati u pogaĊanju dugoroĉne budućnosti. I upravo je to naĉin na koji se danas kompenzira

6

problem još uvijek vrlo niske razine pouzdanosti u prognoziranju dugoroĉnih vodoopskrbnih zahtjeva/opterećenja. S temeljnim kontrolno-regulacijskim konstrukcijama vodovoda o kakvima je i ovdje rijeĉ, nije teško modelirati ĉak i takav sustav vodoopskrbe koji će moći racionalno prihvatiti ĉak i tako širok raspon svojih potencijalnih opterećenja unutar kakvoga će biti i sve naše procjene buduće potrošnje vode, ma kako je sada procjenjivali. Nema zbog toga potrebe iscrpljivati se u procjenjivanju i izraĉunavanju nekih "toĉnih" veliĉina buduće-dugoroĉne potrošnje vode. Treba jednostavno grubo, kao red veliĉina, ocjeniti dostatno širok raspon potencijanih vodoopskrbnih zahtjeva, a onda se angažirati u projektiranju/modeliranju dostatno fleksibilne konstrukcije vodoopskrbnog sustava, koja će ispuniti sve te zahtjeve i pri tome dati željene uĉinke svoga pogona. IZVORIŠTA VODE Generalno, unutrašnjost prostora Ravnih Kotara i otoka Sjeverne Dalmacije siromašna je vodom, pogotovo u sezonskim-ljetnim razdobljima godine kada je voda najtraženija. Najveće zalihe vode su u Vranskom jezeru kod Pakoštana, ali to su zaslanjene vode s izrazito najvišim salinitetom upravo u sezonskim-ljetnim razdobljima najvećih zahtjeva za vodom i istodobno najmanjih padalina, najmanjih dotoka u jezero i najvećih isparavanja s njegove površine. Problem smanjenja saliniteta te vode ili barem njegova svoĊenja unutar raspona prihvatljivih barem za neku agroproizvodnju izuĉava se već gotovo 30-ak godina. U tome razdoblju razmatrala su se i projektirala najrazliĉitija rješenja, od rješenja sa uvozom gotove tehnologije i opreme za umjetnu desalinizaciju, do rješenja sa pregraĊivanjem Vranskog jezera i prirodnim desaliniziranjem njegove vode. Ipak, do danas još nema nikakva ĉvršćeg saznanja, pa ĉak niti odreĊenijeg stava o mogućnosti, opravdanosti, uĉinkovitosti, a poglavito ne pouzdanosti ozbiljnijih ulaganja u bilo kakva rješenja toga problema. U meĊuvremenu, razvio se i upravo se razvija sustav vodoopskrbe iz drugih regionalnih izvorišta. Sve više se pokazuje da se uĉinkovitosti i pouzdanosti takva sustava ne može konkurirati sa još uvijek gotovo nepoznatim i nepouzdanim eventualnim rješenjima iz Vranskog jezera, ĉak i bez obzira na njegovu neposrednu blizinu glavnim središtima potrošnje. Kako sada stvari stoje, sve više se pokazuje da eventualni sustavi iz Vranskog jezera mogu biti konkurentni samo kao lokalni sustavi za navodnjavanje njemu bližih površina i to kultura neosjetljivih na povećani salinitet vode i na izgleda neizbježne rizike povremenih većih oscilacija toga saliniteta. Izvorišta Kakma i Begovaĉa dva su danas poznata najveća slatkovodna izvorišta u unutrašnjosti prostora Ravnih Kotara. Iako se u izrazito sušnim sezonskim/ljetnim razdobljima mora raĉunati i sa znaĉajnim padom njihove izdašnosti, to su ipak znaĉajna izvorišta, barem za vodoopskrbu njima gravitirajućih podruĉja. U vlažnijim su razdobljima godine izvorišta u unutrašnjosti prostora Ravnih Kotara znatno izdašnija. Izdašnost izvorišta Golubinka primjerice, od ljetnih 50-ak l/s, u vlažnim se razdobljima poveća i do 1000 l/s. Naravno da će se takva izvorišta, ukljuĉivati i u takvim razdobljima ekonomizirati pogon cjeline sustava, no za konstrukciju vodoopskrbnog sustava i sigurnost njegova razvitka i pogona, referentna je prostorna raspodjela izvorišnih potencijala upravo u sušnim/ljetnim razdobljima godine. Sve u svemu, u unutrašnjosti prostora Ravnih Kotara i otoka Sjeverne Dalmacije, barem za sada, a najvjerojatnije još dugo, nema i neće biti vlastitih voda koje bi mogle imati neko veće dugoroĉnije znaĉenje za vodoopskrbu toga prostora. Vodoopskrba toga prostora mora se zbog toga temeljiti na vodama iz okruženja toga prostora, a u dosegu njegova temeljnog transportno-distribucijskog i kontrolno-regulacijskog sustava. No, bez obzira na to, distribucijski sustav/podsustav unutar toga prostora mora biti takav da ukljuĉuje sva poznata i ostavlja mogućnosti ukljuĉivanja svih budućih izvorišta u vlastitom prostoru. Kod ovakvih konstrukcija sustava to će uvjek biti moguće i to će uvijek biti znaĉajan doprinos ekonomiĉnosti njihova pogona. Za razliku od izvorišta u unutrašnjosti toga prostora, izvorišta po njegovu okruženju i okruženju njegova temeljnog kontrolno-regulacijskog sustava vodoopskrbe, vrlo su bogata vodom. Dio tih voda koji se, prema svim dosadašnjim procjenama, bez konfrontiranja sa drugim zahtjevima-korisnicima i bez ugrožavanja prirodnih fenomena i ekoravnoteže prirodne okoline, može koristiti u vodoopskrbi, veći je i od najoptimistiĉnijih procjena budućeg razvitka

7

ovoga prostora Sjeverne Dalmacije i mogućeg porasta budućih vodoopskrbnih zahtjeva. To se posebice odnosi na izvorišta iz Krke i Zrmanje, a potencijalno i na izvorišta iz Velebitsog zaleĊa (Liĉke vode), sa stabilnim kapacitetima ĉak i u najsušnijim ljetnim razdobljima godine. Zbog toga se sustav temelji upravo na tim dugoroĉno najvećim, najstabilnijim, najpouzdanijim i prostorno najbolje rasporeĊenim izvorištima. S tako usmjerenom temeljnom konstrukcijom vodoopskrbe u ovom širokom prostoru iskljuĉena je mogućnost bilo kakvih budućih iznenaĊenja ili barem takvih promjena koje bi tražile bilo kakva preustrojstva te temeljne konstrukcije, jer to bi bili (a u mnogim sustavima i jesu) najveći i najskuplji promašaji u planiranju i projektiranju vodoopskrbnih sustava. Poglavito kada su u taj temeljni sustav i distribucijske sustave/podsustave u njegovim meĊuprostorima, istodobno ukljuĉena i sva ostala izvorišta u prostoru, koja nemaju takva znaĉenja i ne mogu biti temeljna, ali u odreĊenim razdobljima i uvjetima mogu vrlo znaĉajno ekonomizirati pogon cjeline sustava. NAĈELA PLANIRANJA VELIKIH DISTRIBUCIJSKIH SUSTAVA Veliki distribucijski sustavi vodovoda projektiraju se ipak drukĉije nego mali i danas ipak drukĉije nego prije 30-tak godina. Ovdje se mogu istaknuti samo neki od najvažnijih naĉela: Hijerarhijsko ustrojstvo konstrukcije distribucijskog sustava: Prije svega, nužno je maksimalno pojednostavljivanje temeljne distribucijske mreže integralnog sustava. Ako je rijeĉ o već potpuno izgraĊenim distribucijskim mrežama, onda je rijeĉ i o već zakašnjelom/naknadnom i malo težem identificiranju onih njezinih dionica i prstena koji nose glavninu toka/opterećenja ukupnog sustava (to se naravno ne mora poklapati s veliĉinama dimenzija/profila tih cjevovoda/prstena). Ako je pak rijeĉ o još potpuno neizgraĊenim distribucijskim mrežama, onda je rijeĉ i o pravodobnom i puno jednostavnijem problemu planiranja budućih temeljnih dionica i prstena. U svakom sluĉaju, identificira se već aktualna temeljna distribucijska mreža i formira se podloga za planiranje njezina eventualnog prilagoĊavanja, dograĊivanja i daljnjeg/dugoroĉnog razvoja. U takvu planiranju, ta će temeljna distribucijska mreža postupno prerastati u temeljnu transportno-distribucijsku i kontrolno-regulacijsku konstrukciju sustava, dok će sva preostala mreža, bez obzira na ukupnu dužinu svojih cjevovoda, imati samo sekundarno znaĉenje detaljne distribucije svojim potrošaĉima. Uĉinci pogona (tlak, protok) u potpunosti će se kontrolirati i odreĊivati/upravljati kroz takav minimizirani temeljni kontrolno-regulacijski sustav, a kroz sekundarne će se mreže (u kasetama te temeljne konstrukcije) ti uĉinci samo isporuĉivati njezinim potrošaĉima. Tako će se ponovo uspostaviti hijerarhijsko ustrojstvo cjeline sustava, što je preduvjet za uĉinkovito praćenje/monitoring i uĉinkovito upravljanje stvarnim uĉincima njegova pogona. Višefunkcijska konstrukcija temeljnog transportno-distribucijskog sustava: Zbog stalnog i neizbježnog, ali unaprijed uvijek teško predvidivog širenja podruĉja opskrbe, zagaĊivanja postojećih i/ili ukljuĉivanja novih sve udaljenijih izvorišta vode, cilj je s takvim temeljnim konstrukcijama ekonomiĉno i uĉinkovito povezati sve potencijalne glavne potrošaĉe i sva potencijalna glavna izvorišta vode. Zbog istih razloga i zbog jednako teško predvidivih dugoroĉnih vodoopskrbnih zahtjeva i budućih stvarnih uvjeta korištenja tih izvorišta vode, cilj je tu temeljnu konstrukciju uĉiniti višesmjernom i višefunkcijskom, te tako zadržati sve potencijalne varijante daljnjeg razvitka i pogona vodovodnog sustava, a ne ih unaprijed/prerano dugoroĉno odbaciti/iskljuĉiti, samo zato što se sada pretpostavlja da je samo jedna od njih dugoroĉno najbolje rješenje. Zbog istih razloga cilj je otvoriti (a ne unaprijed i definitivno dugoroĉno zatvoriti) i sve mogućnosti interkonekcije i interaktivnog funkcioniranja te temeljne konstrukcije sa sliĉnim konstrukcijama susjednih vodovodnih sustava, i to bez obzira na to izgleda li sada da će takvo funkcioniranje ikada biti aktualno ili potrebno. Dakako, da će sve to tražiti ugradnju odgovarajućih "pokretaĉkih" ureĊaja/objekata koji će toj konstrukciji dati sve te mogućnosti. Ti će objekti biti "kljuĉ" takve konstrukcije. U njima će se kontrolirati i kroz njih će se regulirati pogon (kontrolno-regulacijski objekti - KRO) cjeline takve temeljne konstrukcije, a kroz to i cjeline sustava vodoopskrbe. Temeljna kontrolno-regulacijska konstrukcija vodovoda: Ugradnjom takvih kontrolno-regulacijskih objekata (KRO-a), temeljna transportno-distribucijska konstrukcija postat će temeljna kontrolno-regulacijska konstrukcija cjeline

8

vodovodnog sustava. Razumljivo da će ti ĉvorni objekti (KRO-i) biti znatno složeniji od inaĉe uobiĉajenih objekata u vodovodnom sustavu. Razumljivo je to zbog toga što se, na taj naĉin, sve složenosti iz cijeloga velikog vodovoda premještaju i koncentriraju upravo u tim objektima. Sve ostalo svodi se samo na nekoliko temeljnih cjevovoda ili prstena koji povezuju te objekte (u cjelinu temeljne kontrolno-regulacijske konstrukcije) i na sekundarnu/detaljnu distrbucijsku mrežu, koja može biti proizvoljno velika, ali je minimiziranih dimenzija svojih cjevovoda i sa uĉincima koji su izravna posljedica upravljanog pogona te temeljne kontrolno-regulacijske konstrukcije. Ĉinjenica je da vodovodi, zbog svoga stalnog i nezaustavljivog širenja (ĉak i sve aktualnijeg meĊusobnog povezivanja), zbog sve udaljenijih novih izvorišta potrebnih koliĉina dostatno kvalitetne vode, zbog praktiĉki nepredvidivih budućih dugoroĉnih vodoopskrbnih zahtjeva i konaĉno, zbog zahtjeva za najvišim stupnjevima sigurnosti u vodoopskrbi puĉanstva, postaju sve složeniji tehniĉki sustavi. Daljnje parcijalizirano projektiranje ili samo jednostavno daljnje širenje njihovih sadašnjih konstrukcija, pokazat će da je s tako brojnim i prostorno razbacanim jednakovažnim funkcijskim elementima zapravo nemoguće upravljati. Pokazat će se da je ponovnim uspostavljanjem novog hijerarhijskog ustrojstva takvih sustava i koncentriranjem svih njihovih funkcijskih elemenata u minimalnom broju takvih kontrolno-regulacijskih objekata, sve to puno jednostavnije, bez obzira na svu složenost takvih objekata. Neosporno, rijeĉ je o složenim objektima. Svaki od njih naĉelno sadrži gotovo sve elemente kakvi se inaĉe ugraĊuju u vodovode (crpke, vodospremnici, vodovodna mreža, ventili, regulatori, reduktori, preusmjerivaĉi, itd.). Moglo bi se kazati da su to zapravo cijeli vodovodi smješteni u jednom jedinom objektu, minimiziranih dimenzija. Kod velikih i interegionalnih vodovoda, mogu biti potrebni vrlo veliki kapaciteti, sa znatno više, znatno razliĉitih funkcijskih zahtjeva. Korištenjem razliĉitih informacija o više razliĉitih tipskih rješenja takvih objekata, rekonstruiran je prostorni prikaz jednog univerzalnog rješenja koje sadrži sve potencijalne funkcije takvih objekata i može se primjeniti za sve njihove potencijalne kapacitete. Jednostavnim obdbacivanjem suvišnih funkcija-elemenata, može se iz toga prikaza doći do svakog konkretnog rješenja, za svake specifiĉne uvjete/zahtjeve.

Slika 2. Rekonstruirana topološka shema dijela jednog univerzalnog tipskog rješenja KRO-a

Simbol elektromotornog"on-off" ventila

ventila (tipa: regulatingvalve)

Simbol regulacijskog

ventila (tipa: non-returnvalve)

Simbol nepovratnog

sa svom njihovom standardnomi nestandardnom opremom

Simbol skupine crpnih agregata

sa svom njihovom standardnomi nestandardnom opremom

Simbol ulaza/izlaza vodospremnika

standardnom i nestandardnomopremom

Simbol tlacnog kotla sa svom

9

Slika 3. Rekonstruirani prostorni prikaz jednog univerzalnog tipskog rješenja KRO-a

Minimiziranje dimenzija i maksimiziranje pogonskih performansi i fleksibilnosti sustava: minimiziranje dimenzija i istodobno maksimiziranja funkcija, fleksibilnosti i pogonskih performansi, glavni je zahtjev u projektiranju tipskih rješenja takvih kontrolno-regulacijskih objekata. Poglavito zbog toga što se u poĉetku takva rješenja nisu niti tražila za njihovu primjenu na pustim livadama, nego naprotiv u središtima gusto urbaniziranih gradova, za "oživljavanje" (racionaliziranje i povećavanje uĉinkovitosti) i transformiranje zastarjelih konstrukcija već izgraĊenih mreža i vodovoda. Kasnije se pokazalo što se sve s takvim objektima može postići ako se oni implementiraju već prigodom planiranja novih vodovodnih konstrukcija. Razumljivo je da se takvi zahtjevi mogu ispunjavati samo vrlo pozornim izborom i slaganjem strogo odreĊene suvremene opreme. Što više, rješenja takvih objekata (a kroz to i cjelina takvih konstrukcija vodovoda), gotovo su u potpunosti zavisna upravo o izboru i slaganju te opreme (gotovo bi se moglo kazati da ti objekti zapravo i nisu ništa drugo nego upravo ta oprema). Izborom suvremene tehnološke (strojarske, elektrostrojarske i informatiĉke) opreme, s širokim i promjenjivim rasponima svojih pogonskih karakteristika, te maksimalnim stupnjevima svoga korisnog djelovanja, mogu se minimizirati dimenzije takvih objekata i istodobno maksimizirati njihove pogonske performanse i prilagodljivosti najrazliĉitijim uvjetima i naĉinima njihova funkcioniranja. Mogu se tako projektirati i takvi objekti koji mogu prihvatiti sve dotoke iz svih smjerova, te ih dalje transportirati i distribuirati, u svim smjerovima, sa svim veliĉinama protoka i svim visinama pogonskog tlaka. Sve zavisno o budućim stvarnim zahtjevima/potrebama i ugraĊenim komponentama modularne konstrukcije takvih objekata, u svakoj fazi njihova posutpnog dograĊivanja.

Naravno da se takve performanse i fleksibilnosti takvih objekata, kroz njihove temeljne vezne cjevovode, prenose i na cjelinu temeljne kontrolno-regulacijske konstrukcije. Prenose se ĉak i mogućnosti minimiziranja dimenzija tih cjevovoda i cjeline takve kontrolno-regulacijske konstrukcije. Naime, za razliku od klasiĉnih vodovodnih konstrukcija, s ovakvim se konstrukcijama maksimalno respektira i iskorištava ĉinjenica da ukupni kapaciteti distribucijskog sustava nisu zavisni samo od dimenzija njegovih cjevovoda, nego istodobno i o energiji angažiranoj u njihovu pogonu. Za razliku od nepromjenjivih dimenzija tih cjevovoda, energija angažirana u njihovu pogonu može biti promjenjiva i nema je razloga, nekim prekidnim distribucijskim vodospremnicima fiksirati i ĉiniti nepromjenjivom.

10

Naprotiv, promjenjivost te druge komponente ukupnih kapaciteta ostavlja mogućnost ugradnje manjih dimenzija cjevovoda, te daljnjeg postupnog povećavanja te druge komponente, odnosno energije angažirane u njihovu pogonu, sukladno budućem stvarnom povećanju i budućim stvarnim promjenama vodoopskrbnih zahtjeva. Na taj se naĉin mogu minimizirati i dimenzije tih cjevovoda, te iskljuĉiti mogućnosti da ugraĊeni cjevovodi ostanu trajno ili ĉak dugoroĉno neiskorišteni. Modularna konstrukcija sustava i postupnost povećavanja njezinih kapaciteta: Gledajući cjelinu ukupnih kapaciteta temeljne kontrolno-regulacijske konstrukcije, vidi se da je rijeĉ o modularnoj konstrukciji s mogućnostima postupnog povećavanja kapaciteta i funkcija, sukladno budućim stvarnim promjenama uvjeta i povećanjima zahtjeva u vodoopskrbi obuhvaćenog prostora. Tijekom postupnog modularnog razvitka kontrolno-regulacijskih objekata, ukljuĉuju se one funkcije i ugraĊuju se oni elementi, sklopovi ili komponente koji se stvarno pokazuju kao potrebiti, a ostavljaju se mogućnosti kasnije ugradnje/dogradnje svih drugih funkcija/modula koji to mogu postati, u bližoj ili daljoj budućnosti. Samo one funkcije i oni moduli za koje je pouzdano sigurno da dugoroĉno neće trebati, mogu se u potpunosti i trajno odbaciti. No, kako nitko u ništa ne može biti dugoroĉno siguran, napori se niti ne usmjeravaju na takvo pogaĊanje budućnosti, nego na projektiranje tipiziranih modularnih konstrukcijih rješenja, minimalnih dimenzija, u kojima takva definitivna dugoroĉna odbacivanja bilo kojih funkcija ili komponenti neće niti trebati. Sukcesivan razvitak informacijskog sustava vodoopskrbe: Gotovo u svim gospodarskim granama intenzivno se radi na ubrzanom razvitku informacijskih sustava i usavršavanju upravljanja tehniĉkim sustavima. Poglavito od kada se spoznalo da i sama konstrukcijska rješenja tih tehniĉkih sustava, moraju slijediti iz rješenja upravljanja njihovim pogonom i korištenjem (od kada se spoznalo da se sustavima koji su projektirani nezavisno od rješenja njihova upravljanja, racionalno zapravo i ne može upravljati). Sve su to razlozi zbog kojih je upravljanje (kao sveobuhvatan pojam) u ovome stoljeću došlo u središte interesa svih profila struĉnjaka i svih podruĉja društvenih i gospodarskih djelatnosti. Sve su to razlozi zbog kojih se niti vodovodi ne mogu više projektirati na naĉin kako se to radilo prije 30-tak godina. Rješenja same konstrukcije vodovoda takoĊer moraju slijediti iz rješenja upravljanja njihovim pogonom (što više, trebala bi ona biti samo dio takva sveobuhvatnog rješenja), a usporedno sa razvitkom te konstrukcije mora se razvijati i informacijski sustav vodoopskrbe. Upravo su kontrolno-regulcijski objekti (KRO) kljuĉni objekti koji omogućuju i pojednostavljuju upravljanje i najvećim distribucijskim sustavima vodoopskrbe. KONCEPT RAZVITKA VODOOPSKRBE U PROSTORU SJEVERNE DALMACIJE Integralna konstrukcija distribucijskog sustava Ravnih Kotara interpolirana je u meĊuprostoru/kaseti temeljnog kontrolno-regulacijskog sustava vodoopskrbe. Tako se distribucijski sustav Ravnih Kotara našao u potpunom okruženju toga temeljnog sustava, kao svojih potencijalnih "izvorišta" vode i energije. Budući da se kroz taj temeljni sustav mogu prihvatiti i transportirati vode svakog i svih izvorišta regionalnog prostora, mogu se te vode, iz toga temeljnog sustava i kroz takav distribucijski sustav Ravnih Kotara, distribuirati i u cijelom prostoru Ravnih Kotara. Tako vodoopskrba niti jednog podruĉja/naselja u tome prostoru neće više zavisiti samo o jednome izvorištu vode, niti samo o jednom smjeru njezine dobave. Jednom te istom konstrukcijom distribucijskog sustava Ravnih Kotara mogu se, kroz temeljni kontrolno-regulacijski sustav, prihvatiti vode svakoga i svih izvorišta, te ih distribuirati (ako, kada i koliko to stvarno bude potrebito) u svim smjerovima i u sva podruĉja opskrbe. Temeljni kontrolno-regulacijski sustav je okruženje unutar kojega se radijalno usmjerava razvitak višesmjerne i višefunkcijske konstrukcije distribucijskog sustava/podsustava Ravnih Kotara. Ta konstrukcija nije rezultat usvajanja nekog od varijantnih rješenja, nego ona u sebi sadrži sva potencijalna varijantna rješenja, a svako se od njih može aktualizirati (ako, kada i koliko se to stvarno pokaže povoljnim ili nužnim) odgovarajućim promjenama naĉina i programa upravljanja tom istom konstrukcijom. Zbog toga ta konstrukcija i dimenzije/kapaciteti njezinih objekata nisu rezultat njihova jednostavna dimenzioniranja (hidrauliĉkog proraĉuna za neka pretpostavljena buduća dugoroĉna opterećenja), nego su rezultat modeliranja te konstrukcije, odnosno njezinih dimenzija, energije i postupaka upravljanja njezinim pogonom, u cijelome rasponu potencijalnih uvjeta i njezinih potencijalnih opterećenja. Pojednostavljeno kazano, konstrukcija i dimenzije njezinih objekata/elemenata rezultat su rješavanja upravljanja

11

50.00

100.00

150.00

200.00250.00

25

0.0

0

20

0.0

01

50

.00

10

0.0

0

300.00

300.00

50.00

100.00

150.00

150.00

100.00

100.00

100.0050.00

50.00

50.00

100.00

150.00

200.00

250.00250.00

200.00

150.00

150.00

150.00

100.00

50.00

1000

KRO1KRO2

KRO3

KRO4

KRO5

KRO6

KRO7

KRO8

KRO9

189

KRO10

227

KRO16

KRO11

KRO12

KRO13KRO14

KRO15

757

1006

KRO17KRO18KRO19

KRO20 KRO21 KRO22

KRO23

KRO24

KRO25 KRO26

KRO27

KRO28

KRO29

KRO30KRO31

KRO32

KRO33

749

Okruženje - Temeljniregiona lni sus tavvodoopskrbe

Glavna kons trukcijavodoopskrbnog sus tavaRavnih Kotara

Prva sekundarnakonstukcija vodoopskrbnogsus tava Ravnih Kotara

njezinim pogonom, a ne obratno, njihova jednostavna dimenzioniranja i onda prepuštanja nekome drugom da rješava kako s njima upravljati (ovakve se konstrukcije na takav naĉin ne mogu dimenzionirati - u naĉelu, zapravo se niti jedna konstrukcija ne može konsturirati i dimenzionirati, ako se pri tome ne zna kako s njom upravljati).

Slika 4 . Vodoopskrba podruĉja Ravnih Kotara, u okruženju temeljne kontrolno-regulacijske konstrukcije

Slika 5 . Hijerarhijsko ustrojstvo konstrukcije vodovodnog sustava u prostoru Ravnih Kotara

12

Postavljena integralna konstrukcija distribucijskog sustava/podsustava Ravnih Kotara ne sastoji se samo od elemenata/objekata fiksnih karakteristika (cjevovoda nepromjenjivih dimenzija i vodospremnika nepromjenjivih visina) nego i od primjerenog sustava interpoliranih kontrolno-regulacijskih objekata (KRO-a), koji će širokim rasponima svojih funkcija i promjenjivosti svojih karakteristika, cijelu tu konstrukciju uĉiniti potpuno fleksibilnom i otvoriti najšire mogućnosti upravljanja njezinim pogonom. Interpoliranjem takvih KRO-a cijela se konstrukcija transformira u jednu cjelovitu, takoĊer kontrolno-regulacijsku konstrukciju, kroz koju se kontrolirano upravlja funkcijama i uĉincima pogona cjeline vodoopskrbnog sustava/podsustava u prostoru Ravnih Kotara. Ta je konstrukcija na najvišoj razini hijerarhijskog ustrojstva vodoopskrbnog sustava u prostoru Ravnih Kotara. Na nižoj su hijerarhijskoj razini pojedinaĉni spojni cjevovodi i podsustavi koji popunjavaju i pokrivaju geometriju te kontrukcije i njezin prostor. Obje te razine (glavna konstrukcija i prva sekundarna konstrukcija) maksimalno su prilagoĊene prostornim i topografskim uvjetima, pa sukladno tim uvjetima, ima ta konstrukcija svoje ustrojstvo i po svojim prostorno-visinskim zonama - etažama. Preko 90% postojećih i potencijalnih potrošaĉa u prostoru Ravnih Kotara pokriveno je (unutar željenog raspona visina opskrbnog tlaka) izravno iz toga temeljnog transportno-distribucijskog i kontrolno-regulacijskog sustava/podsustava (odnosno te dvije njegove razine). Samo za cca 10% potrošaĉa, rasutih u meĊuprostorima te temeljne konstrukcije, takva je temeljna raspodjela opskrbnog tlaka previsoka ili preniska, pa će se za njih u tim meĊuprostorima, na najnižoj hijerarhijskoj razini, interpolirati njihova lokalna specifiĉna rješenja koja će takav temeljni opskrbni tlak prilagoditi njihovim specifiĉnim uvjetima/zahtjevima.

Slika 6. Prostorne/visinske zone/etaže vodoopskrbnog sustava u prostoru Ravnih Kotara

13

Općenito, ukupne kapacitete svakog sustava ĉine dimenzije njegovih objekata i energija angažirana u njihovu pogonu. U ovom sluĉaju, dimenzije su objekata (poglavito cjevovoda) minimizirane, a dobar dio ukupnih kapaciteta cjeline sustava sadržan je u mogućnostima povećanja angažirane energije u njegovim interpoliranim KRO-ima, ako, kada i koliko se to stvarno pokaže potrebito. Upravo taj najoperativniji dio ukupnih kapaciteta sustava, sadržan u tim njegovim KRO-ima i tako širokim mogućnostima njihova prilagoĊavanja, potpuno je modularan, pa se zbog toga kaže da je i cijela kontrolno-regulacijska konstrukcija modularna. Ugradnjom suvremene modularne tehnološke (elektro-strojarske, elektroniĉke i informatiĉke) opreme, mogu se i dimenzije tih KRO objekata minimizirati. Uz istodobno maksimiziranje njihovih funkcijskih i pogonskih performansi, te raspona prilagodljivosti cjeline kontrolno-regulacijskog sustava najrazliĉitijim uvjetima, opterećenjima i naĉinima/varijantama njegova pogona. Izgradnjom novog glavnog cjevovoda, duž otoka Pašmana (koja je u tijeku), te njegovim spajanjem sa već postojećim cjevovodom duž otoka Ugljana, otvorene su mogućnosti njihova povezivanja s temeljnim kontrolno-regulacijskim sustavom izmeĊu Zadra i Šibenika, te na taj naĉin zatvaranja temeljnog otoĉkog prstena, kao oslonca za razvitak vodovoda po svim ostalim otocima ovoga prostora. Sve uz postupno interpoliranje pojedinaĉnih kontrolno-regulacijskih objekata, sukladno stvarnom porastu i promjenama budućih vodoopskrbnih zahtjeva.

Slika 7. Integralno rješenje otočkog vodoopskrbnog sustava

Zadar-istok

KRO4-Kukljica

KRO16-Sridnji

KRO22-BrguljeKRO21-Molat

KRO15-Sestrunj

KRO18-Zverinac

KRO19-Bozava

KRO20-Kapelica

KRO13-Brbinj

KRO17-Tun Veli

KRO12-Rava

KRO14-Sali

KRO8-Zvonigrad

KRO11-Iz

KRO3-Kali

Figurica

KRO1-Borik

Zadar-zapad

KRO9-V.Vrh

KRO2-Lukoran

Pudarica

KRO5-Dobropoljana

K O R N A T I

KRO6-Pasman

KRO7-Turanj

Krmcina Straza

KRO10-Tkon

Vrana

14

Cjelina konstrukcije otoĉkog vodoopskrbnog sustava hijerarhijski je ustrojena u tri razine (1, 2 i 3). Najviša razina (1) je višesmjerna i višefunkcijska konstrukcija koja je temelj otoĉkog vodoopskrbnog sustava i istodobno sastavna komponenta cjeline temeljnog kontrolno-regulacijskog sustava vodoopskrbe u ovome prostoru Sjeverne Dalmacije. Zahvaljujući tome, svi se otoci u tome prostoru (kao i sva druga tim temeljnim sustavom obuhvaćena podruĉja opskrbe) mogu opskrbljavati ako, kada i koliko to bude potrebito ili ekonomski opravdano, iz svakog ili iz svih izvorišta vode iz cijeloga prostora Sjeverne Dalmacije. Tako niti vodoopskrba tih otoka neće zavisiti samo o jednome izvorištu vode, niti samo o jednome smjeru njezine dobave. Istodobno, takvom se konstrukcijom te najviše temeljne razine (1) otoĉkog sustava može izravno utjecati i na uĉinke pogona obalnog/kopnenog dijela ovoga sustava vodoopskrbe. Takva konstrukcija sustava ne sastoji se samo od elemenata/objekata fiksnih karakteristika (cjevovoda nepromjenjivih dimenzija, vodospremnika nepromjenjivih visina i objekata nepromjenjiva smjera toka), nego takoĊer i od primjerenog sustava interpoliranih kontrolno-regulacijskih objekata (KRO-a), koji će širokim rasponima svojih funkcija i promjenjljivosti svojih karakteristika, cijelu tu konstrukciju uĉiniti potpuno fleksibilnom, te otvoriti najšire mogućnosti upravljanja njezinim pogonom. Interpoliranjem takvih KRO-a cijela se konstrukcija transformira u jednu cjelovitu kontrolno-regulacijsku konstrukciju, kroz koju se kontorlirano upravlja funkcijama i uĉincima pogona cjeline vodoopskrbnog sustava. Ukupne kapacitete takva sustava ĉine dimenzije njegovih objekata i energija angažirana u njihovom pogonu. U ovom sluĉaju, dimenzije su objekata (poglavito cjevovoda) minimizirane, a dobar dio ukupnih kapaciteta cjeline sustava, sadržan je u mogućnostima povećavanja angažirane energije u njegovim KRO-ima ako, kada i koliko se to stvarno pokaže potrebito. Upravo taj veći i najoperativniji dio ukupnih kapaciteta sustava o kojemu su izravno zavisni i ukupni kapaciteti sustava, a koji je sadržan u njegovim KRO-ima i tako širokim mogućnostima njhova prilagoĊavanja, potpuno je modularan, pa je zbog toga i cijela kontrolno-regulacijska konstrukcija modularna. Postupnim razvitkom cijeline temeljne kontrolno-regulacijske konstrukcije, višestruko će se povećavati pogonska i strategijska sigurnost vodoopskrbe u cjelome prostoru Sjeverne Dalmacije. Duž svake dionice/cjevovoda takve konstrukcije, voda će se moći transportirati i distribuirati u/iz oba smjera, a u svakom njezinom kontrolno-regulacijskom ĉvoru/objektu (KRO-u) pogonski će se uĉinci kontrolirati i prilagoĊavati tekućim stvarnim uvjetima i zahtjevima u realnom vremenu pogona i razvitka takva sustava i svih potrošaĉa u tome prostoru. Cijeli je raspon prilagodljivosti svim potencijalnim odlukama i uvjetima postupnog razvitka, opterećenja i pogona ovog sustava vodoopskrbe. Visoka je razina njegove sigurnosti u svim redovitim uvjetima njegova opterećenja i pogona, a i sigurnosti njegove konstrukcije u svim neredovitim ili akcidentnim uvjetima njezina tlaĉnog preopterećenja. Širok raspon njegove prilagodljivosti istodobno je razlog i njegove adekvatno male osjetljivosti na pouzdanost pretpostavki o budućim raspodjelama vodoopskrbnih zathjeva i opterećenja sustava.

15

Back to list of documents ______________________________________________________________________________________________________ Copyright © 2011, Coprogram d.o.o, Zagreb

Vezano: CRO: Kontrolno-regulacijski objekti u distribucijskom sustavu vodoopskrbe Coprogram d.o.o. Zagreb, Hrvatska Modeliranje konstrukcije i upravljanja distribucijskim sustavom vodoopskrbe Coprogram d.o.o, Zagreb, Hrvatska Prostorni vodoopskrbni planovi u Republici Hrvatskoj Coprogram d.o.o, Zagreb, Hrvatska VOH – Vodoopskrbna osnova Republike Hrvatske Coprogram d.o.o, Zagreb, Hrvatska