VRHBOSNA - Slu`beno glasilo Vrhbosanske …vrhbosanska-nadbiskupija.org/wordpress/wp-content/...Ve} je proteklo dvadeset godina kako je papa Ivan Pavao II, posve}uju}i Poruku za Svjetski

VRHBOSNA - Slu`beno glasilo Vrhbosanske nadbiskupije

Izdavaè:Vrhbosanska nadbiskupijaKaptol 7, BiH - 71000 Sarajevo

Nakladnik:Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije

Odgovara:Vinko kardinal Puljiævrhbosanski nadbiskup

Glavni urednik:Ilija Orkiæ, kancelar

Grafièka obrada:MCVN

Tisak:Graforad - Zenica

VRHBOSNA 1/2010

SadràjUVODNE MISLIOpasno je zaboraviti vje~nost................................................................................................................. 5

SVETA STOLICAAko èliš njegovati mir, ~uvaj stvoreno................................................................................................. 6Pismo sve}enicima (prosinac 2009.)...................................................................................................... 11Iskustvo bolesti i trpljenja moè postati škola nade.......................................................................... 12Bo`ja se pravednost o~itovala po vjeri u Isusa Krista (usp. Rim 3, 21 - 22)................................... 14Sve}enik i pastoral u digitalnom svijetu: novi mediji u slu`bi Rije~i............................................. 16“U~itelju dobri, što mi je ~initi da baštinim ìvot vje~ni”.................................................................. 18Zaklju~enje sve}eni~ke godine.............................................................................................................. 21Duhovni je “izlazak” po~etak potpune slobode................................................................................ 22êstitka za imendan................................................................................................................................ 24

BK BIHIzrazi su}uti biskupima u Republici Hrvatskoj povodom smrti zadarskog nadbiskupa mons. Ivana Pren|e................................................................................................................................ 25êstitka povodom izbora za patrijarha................................................................................................ 26“Milosrdnom Bogu preporu~ujemo duše unesre}enih mole}i u isto vrijeme za sve koji su pogo|eni ovom nesre}om”....................................................................................................... 26Ljudsko dostojanstvo zahtijeva zaštitu ìvota.................................................................................... 27Priop}enje za javnost.............................................................................................................................. 29Nema ustavnog utemeljenja zahtijevati od Hrvata s dràvljanstvom RH i BiH izbor.................. 31Dekret imenovanja u Odbor za mlade BK BiH.................................................................................. 33Dekret o imenovanju Organizacijskog odbora za susret sveæenika iz Bosne i Hercegovine...... 34

IZ VRHBOSANSKE NADBISKUPIJEPismo kardinala Pulji}a provincijalu Bosne Srebrene fra Lovri Gavranu...................................... 35Predmet: Umreàvanje struktura u Nadbiskupiji.............................................................................. 35Predmet: Traè se podaci o filijalnim crkvama i grobljima na podru~ju ùpe............................. 36Predmet: Nova imenovanja vije}nika na ~etvrtoj sjednici Vije}a za mlade vrhbosanske nadbiskupije..................................................................................................................... 37XVI. Sabor prezbitera Vrhbosanske nadbiskupije Sarajevo, srijeda, 14. travnja 2010................. 38Imenovanja i premještaji........................................................................................................................ 38“Vratiše se s groba i javiše sve to jedanaestorici i drugima!” (Lk 24, 9)........................................ 39Upute i sugestije za pripravu XIII. Ministrantskog zborovanja Vrhbosanske nadbiskupije....... 41Obrazac za prijavu sudjelovanja........................................................................................................... 4339. Dan mladih Vrhbosanske nadbiskupije......................................................................................... 44Dekanatski susreti u Nadbiskupskom ordinarijatu 2010.................................................................. 45Statistièki podaci ùpa po dekanatima za 2009. godinu - Vrhbosanka nadbiskupija.................. 47Statistika po dekanatima 2009. godine................................................................................................. 52Rang lista ùpa......................................................................................................................................... 53

IZ KORESPODENCIJEIzrazi su}uti provincijala fra Lovre Gavrana povodom smrti mons. Dr. Julijana Kozinovi}a..... 54

PRILOZINajnoviji disciplinski dokumenti Svete Stolice o sve}eni~kom ìvotu........................................... 55Kraši}, 10. velja~e 2010. - Propovijed o bl. Alojziju Stepincu............................................................ 63Zagreb, 07. oùjka 2010. - Nedjelja solidarnosti................................................................................. 65

VRHBOSNA 1/2010

Propovijed nadbiskupa Vinka kardinala Pulji}a u Banjaluci 06. oùjka 2010.............................. 67Vi ste tomu svjedoci… Lk 24, 48............................................................................................................ 69Sve}enikova molitva u sve}eni~koj godini.......................................................................................... 72Memorija za solidarnost......................................................................................................................... 73

BILJE@IMOBoì}na ~estitka kardinala Pulji}a mitropolitu Nikolaju................................................................... 79Boì}na ~estitka kardinala Pulji}a mitropolitu Amfilohiju............................................................... 79Naši jubilarci u 2010. godini................................................................................................................... 80Sudionici na duhovnim vje`bama u Vrhbosanskom Bogoslovnom sjemeništu Sarajevo.......... 80

TEOLOŠKE TEMESve}enik i kontinuitet povijesnog pam}enja...................................................................................... 81

NAŠI POKOJNICI+ Mons. dr. Julijan Kozinovi}................................................................................................................ 86

OSTALOGovor nuncija D'Errica na ceremoniji potpisivanja Ugovora o dušobri`ništvu katoli~kih vjernika, pripadnika OS BiH............................................................................................... 89Govor ministra Cikoti}a na ceremoniji potpisivanja Ugovora o dušobri`ništvu katoli~kih vjernika, pripadnika OS BiH............................................................................................... 90

VRHBOSNA 1/2010 5

UVO

DN

E M

ISLI

Prije završetka godine sve}enika, koji su “~uvari memorije i uzori solidarnosti” (kako to volire}i jedan misnik Bo`ji!) - ili bi to trebali biti, dobro je još jednom promisliti o smislu darovanogvremena u kojem ìvimo. Opasnost je zaboraviti vje~nost tr~e}i za gra|evinskim poduhvatimai socijalnim anga`manima u ùpi. Stoga, evo nekoliko misli o vje~nosti:

“Najštetnija pojava u suvremenom ìvotu je razmišljanje na kratke staze. Da biste najboljeiskoristili ìvot, neprekidno trebate imati na umu perspektivu vje~nosti i njezinu vrijednost usvojem srcu. @ivot je mnogo više od ovoga ovdje i sada! Naše danas je samo vrh ledenjaka, kojimoèmo vidjeti. Vje~nost je onaj dio ispod površine, koji se ne vidi.

Kako }e biti u vje~nosti s Bogom? Iskreno, naš mozak nema dovoljno kapaciteta da bipredo~io ~udesnost i veli~anstveno neba. Pokušati ih njime doku~iti bilo bi kao mravu opisivatiinternet. Biblija kaè: Ono što oko još nije vidjelo, što uho još nije ~ulo niti um moè zamisliti, to je Bogpripravio onima koji ga ljube. (1 Kor 2,9)

Ali Bog nam je u svojoj Rije~i dao naznake o tome kako je u nebu. Znamo da on upravo sadapriprema za nas vje~ni dom. U nebu }emo opet biti skupa sa svojim voljenima koji su bili vjernici,oslobo|eni svakog bola i patnje, nagra|eni za svoju vjernost na zemlji, i dobit }emo posao u koje-mu }emo uìvati. Ne}emo leàti po okolnim obla~i}ima s aureolama nad glavama i svirati harfe!

Svi }emo uìvati u nenarušenom zajedništvu s Bogom i on }e uìvati u nama neograni~eno izauvijek. Jednog }e dana Isus re}i: Vi, koje je Otac blagoslovio, do|ite primiti u baštinu kraljevstvopripravljeno za vas od postanka svijeta!(Mt 25,34) (Rick Warren, Svrhovit ìvot - Zašto uop}e postojim?)

Imaju}i vje~nost pred o~ima lako }emo odvagnuti prioritete, te kroz molitvu ~uvati i ja~atimemoriju na dio raja koji je u nama.

ûvaju}i sje}anje na va`ne i plemenite ljude, u~inimo ovaj prolazni svijet mjestom Bo`jeblizine i predvorjem vje~nosti.

Urednik

Opasno je zaboraviti vje~nost

1. U prigodi po~etka nove godine, svimkrš}anskim zajednicama, odgovornima nacija,muškarcima i ènama dobre volje cijeloga svije-ta èlim uputiti najtoplije èlje za mir. Za ovajXLIII. svjetski dan mira izabrao sam temu: Akoèliš njegovati mir, ~uvaj stvoreno. Poštivanjestvorenoga od velike je va`nosti, tako|er zatošto je “stvaranje po~etak i temelj svih djelaBo`jih” (1) i njegovo o~uvanje danas postajebitno za mirni suìvot ~ovje~anstva. Zapravo,ako su zbog okrutnosti ~ovjeka nad ~ovjekombrojne prijetnje koje se nadvijaju nad mir i istin-ski cjeloviti ljudski razvoj - ratovi, me|unarodnii regionalni sukobi, teroristi~ka djela i kršenjaljudskih prava - manje ne brinu niti prijetnje dokojih je došlo zbog nebrige - ako ~ak ne i zlo-porabe - u odnosu na zemlju i prirodna dobrašto ih je Bog obilno darivao. Zbog tog razloganu`no je da ~ovje~anstvo obnovi i oja~a “onajsavez izme|u ljudskog bi}a i okoliša koji morabiti odraz stvarateljske ljubavi Boga, od kojegapotje~emo i prema kojemu idemo” (2).

2. U enciklici Caritas in veritate pokazaosam da je cjeloviti ljudski razvoj tijesno pove-zan s obvezama koje proistje~u iz ~ovjekovaodnosa s prirodnim okolišem, kojega se sma-tra Bo`jim darom svima, ~ije korištenje sasobom nosi zajedni~ku odgovornost premacijelome ~ovje~anstvu, osobito prema siro-mašnima i budu}im naraštajima. Osim toga,primijetio sam da kada se priroda i - naprvome mjestu - ljudsko bi}e shva}aju jednos-tavno kao plod slu~aja ili evolucijskoga deter-minizma, postoji opasnost da se u savjestimaoslabi svijest o odgovornosti (3). Me|utim, svestvoreno smatrati Bo`jim darom ~ovje~anstvupomaè nam shvatiti ~ovjekov poziv i vrijed-nost. Zapravo, prepuni ~u|enja s psalmistommoèmo naviještati: “Gledam ti nebesa, djeloprstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih u~vrsti -pa što je ~ovjek da ga se spominješ, sin ~ovje~jite ga pohodiš?” (Ps 8, 4-5). Razmatrati ljepotustvorenoga poticaj je na priznavanje ljubaviStvoritelja, one Ljubavi koja “pokre}e sunce idruge zvijezde” (4).

3. Ve} je proteklo dvadeset godina kako je

papa Ivan Pavao II, posve}uju}i Poruku zaSvjetski dan mira temi Mir s Bogom stvorite-ljem, mir sa svim stvorenim, skrenuopozornost na odnos što ga mi, kao Bo`jastvorenja, imamo s univerzumom koji nasokruùje. “U naše se dane primje}uje - pisao je- sve ve}a svijest da je svjetski mir ugroèn... inedostatkom du`noga poštivanja premaprirodi.” I dodao je kako se ekološka svijest“ne smije umrtviti, nego štoviše poticati takoda se razvija i sazrijeva pronalaze}i pravoo~itovanje u konkretnim programima i podu-hvatima” (5). Ve} su moji prethodnici ukazi-vali na postoje}i odnos izme|u ~ovjeka iokoliša. Na primjer, godine 1971. u prigodiosamdesete obljetnice enciklike Rerum nova-rum Lava XIII., Pavao VI. istaknuo je da bi“nesmotrenim iskorištavanjem prirode (~ov-jek) bi je lako mogao razoriti, te i sam postati`rtvom njezina srozavanja”. I dodao je kako utom slu~aju ne samo “~ovjekov materijalniokoliš postaje izvorom stalnih prijetnji kao štosu zaga|enje i otpaci, nove bolesti, sveobuh-vatna razorna mo}; ali ne samo to: ~ovjekupa~e izmi~e vlast nad vlastitim ljudskim krajo-likom, on stvara sebi za sutra okolinu koja }emu mo`da biti nepodnošljiva: ovo je socijalniproblem golemih razmjera koji se ti~e sveko-like ljudske obitelji” (6).

4. Premda izbjegava zadiranje u sama speci-fi~na tehni~ka rješenja, Crkva, “stru~njakinja u~ovje~nosti”, skrbi se da bi sna`no svratilapozornost na odnos izme|u Stvoritelja, ljud-skoga bi}a i stvorenoga. Ivan Pavao II. govorioje godine 1990. o “ekološkoj krizi” i isti~u}ikako ona ima preteìto eti~ko obilje`je ukazi-vao je na “hitnu moralnu potrebu nove soli-darnosti” (7). Taj poziv još je hitniji danas, predsve ve}im pokazateljima krize koju bi biloneodgovorno ne uzeti u ozbiljno razmišljanje.Kako ostati ravnodušni pred problematikamašto proizlaze iz pojava kao što su klimatskepromjene, pretvaranje tla u pustinje, uruša-vanje i gubitak proizvodnosti velikih poljopri-vrednih podru~ja, zaga|enje rijeka i vodenihpojaseva, gubitak bioraznolikosti, pove}anje

6 VRHBOSNA 1/2010

SVETA

STO

LIC

A

Poruka pape Benedikta XVI. za proslavu Svjetskoga dana mira, 1. sije~nja 2010.

Ako èliš njegovati mir, ~uvaj stvoreno

ekstremnih prirodnih nepogoda, kr~enje šumana ekvatorskim i tropskim podru~jima? Kakozanemariti rastu}u pojavu takozvanih “iz-bjeglica zbog okoliša”: osoba koje zbog pr-opadanja okoliša u kojemu ìve moraju ga na-pustiti - ~esto zajedno sa svojim dobrima - ka-ko bi se suo~ili s opasnostima i nepoznanicamaprisilnoga preseljavanja? Kako ne reagiratipred sukobima koji ve} traju i pred potencijal-nima, povezanima s pristupom prirodnimbogatstvima? Sve su to pitanja koja imajudubok utjecaj na ostvarivanje ljudskih prava,kao što je na primjer pravo na ìvot, naprehranu, na zdravlje, na razvoj.

5. Ipak, valja u obzir uzeti da se ekološkakriza ne moè procjenjivati odvojeno odpitanja koja su s njom povezana, budu}i da jesna`no povezana sa samim shva}anjem razvo-ja i vi|enjem ~ovjeka i njegovih odnosa sa sebisli~nima i sa stvorenim. Stoga je mudroprovesti duboku i dalekovidnu reviziju mode-la razvoja, kao i razmišljati o smislu ekonomi-je i njezinih svrha kako bi se ispravile njezinedisfunkcije i iskrivljenja. To zahtjeva ekološkozdravstveno stanje planete; to traì i nadasvekulturna i moralna kriza ~ovjeka, ~iji simptomisu ve} dugo vremena o~igledni u svimdijelovima svijeta (8). ôvje~anstvo treba du-boku kulturnu obnovu; treba ponovno otkritione vrijednosti koje predstavljaju ~vrsti temeljna kojemu graditi bolju budu}nost za sve.Krizne situacije kroz koje ono prolazi u ovometrenutku - bilo da su one gospodarskog,prehrambenog, okolišnog ili društvenoga obi-lje`ja - u biti su tako|er me|usobno povezanemoralne krize. One obvezuju na ponovnoplaniranje zajedni~koga puta ljudi. One oso-bito obvezuju na na~in ìvota usmjeren tri-jeznosti i solidarnosti, s novim pravilima ioblicima obvezivanja pozivaju}i se s povjere-njem i hrabroš}u na postignuta pozitivnaiskustva, te odlu~no odbacuju}i ona negativ-na. Samo tako sadašnja kriza postaje prigodaza rasu|ivanje i za novo planiranje.

6. Nije li mo`da istina da je na po~etkuonoga što u kozmi~kome smislu zovemo“priroda” “plan ljubavi i istine”? Svijet nije“proizvod kakve god nu`nosti, slijepe sudbineili slu~aja... svijet proizlazi iz slobodne Bo`jevolje jer je Bog èlio da stvorenja imaju udjelau njegovu bitku, u njegovoj mudrosti i u nje-

govoj dobroti” (9). Knjiga Postanka na svojimprvim stranicama vra}a nas na mudro plani-ranje kozmosa, koje je plod Bo`je misli na~ijem su vrhu smješteni muškarac i ènastvoreni na sliku i priliku Stvoritelja da “napu-ne zemlju” i da “njome vladaju” kao “upravi-telji” samoga Boga (usp. Post 1,28). Sklad izme-|u Stvoritelja, ~ovje~anstva i stvorenoga što gaopisuje Sveto pismo, prekinut je grijehomAdama i Eve, muškarca i ène koji su ùdili zazauzimanjem Bo`jega mjesta, odbivši se priz-nati njegovim stvorenjima. Posljedica je takvada se iskrivila i zada}a “vladanja” zemljom,“da je obra|uju i ~uvaju”, te je izme|u njih iostaloga stvorenog došlo do sukoba (usp. Post3, 17-19). Ljudsko bi}e prepustilo se prevlastisebi~nosti, gube}i smisao za Bo`ji mandat te seu odnosu sa stvorenim ponašalo kao izrablji-va~, hote}i imati apsolutno gospodstvo nadnjime. No, pravo zna~enje po~etne Bo`je zapo-vijedi, koje je vrlo o~ito u Knjizi Postanka nijese sastojalo u jednostavnome davanju vlasti,ve} daleko više u pozivu na odgovornost. Os-im toga, mudrost starih prepoznala je da namje priroda na raspolaganju ne kao “hrpaslu~ajno odba~enih otpadaka” (10), dok namje biblijska Objava dala da shvatimo kako jepriroda dar Stvoritelja koji joj je urediounutarnji poredak, kako bi ~ovjek iz njegamogao izvu}i obvezne smjernice da bi je“obra|ivao i ~uvao” (usp. Post 2,15) (11). Svešto postoji pripada Bogu koji je (stvoreno)povjerio ljudima, ali ne da bi njime raspolagalisamovoljno. A kada se ~ovjek, umjesto da vršisvoju ulogu Bo`jega suradnika stavlja namjesto Boga onda to izaziva pobunu prirode,“koju više tiranizira nego njome vlada” (12).ôvjek, dakle, ima du`nost odgovorno vladatistvorenjem, ~uvaju}i ga i obra|uju}i (13).

7. Naàlost, mora se utvrditi da mnoštvoosoba u raznim zemljama i podru~jima pla-nete proìvljava sve ve}e poteško}e zbog togašto su mnogi nemarni ili odbijaju odgovornoupravljati okolišem. Drugi vatikanski koncilpodsjetio je da je “Bog zemlju i sve što onasadrì namijenio za uporabu svim ljudima inarodima” (14). Stoga baština stvorenoga pri-pada cijelome ~ovje~anstvu. Me|utim, sada-šnji ritam iskorištavanja u ozbiljnu opasnostdovodi raspoloìvost nekih prirodnih bogat-stava ne samo za sadašnji naraštaj, nego

VRHBOSNA 1/2010 7

SVETA

STO

LIC

A

nadasve za one budu}e (15). Zato nije teškoutvrditi da je uništavanje okoliša ~esto rezultatnedostatka dugoro~nih politi~kih projekata ilipak kratkovidnog slije|enja ekonomskihinteresa koji se na àlost pretvaraju u ozbiljnuprijetnju stvorenome. Da bi se suprotstavili tojpojavi, ne temelju ~injenice da “svaka odlukavezana uz ekonomiju ima moralne posljedice”(16), ekonomsko djelovanje treba tako|er višepoštovati okoliš. Kada se koriste prirodnabogatstva, potrebno se brinuti za njihovo o~u-vanje, predvi|aju}i i trošak - vode}i ra~una ookolišu i društvu - kojega treba procijeniti kaobitan ~imbenik samih troškova ekonomskeaktivnosti. Na me|unarodnoj je zajednici inacionalnim vladama da daju ispravne signaleza u~inkovito suprotstavljanje onim na~inimakorištenja okoliša koji su za njega štetni. Da bise zaštitio okoliš, da bi se o~uvala bogatstva iklima s jedne je strane potrebno djelovati poš-tuju}i dobro definirane norme i s pravnoga iekonomskoga stajališta, a s druge strane vodi-ti ra~una o obveznoj solidarnosti s onima kojiìve na najsiromašnijim podru~jima zemlje i sbudu}im naraštajima.

8. Zapravo, nu`nom se ~ini postizanje~estite me|ugeneracijske solidarnosti. Troško-vi što proizlaze iz korištenja zajedni~kih bog-atstava okoliša ne mogu biti na teret budu}ihnaraštaja: “Budu}i da smo baštinici prošlihgeneracija i korisnici rada naših suvremenika,mi imamo obaveza prema svima i ne moèmose osloboditi brige za one koji dolaze poslijenas da uve}aju krug ljudske obitelji. Univerza-lna solidarnost koja je ~injenica, za nas je nesamo dobrobit nego i du`nost. Rije~ je o odgo-vornosti koju sadašnji naraštaji imaju premabudu}im naraštajima, odgovornosti koja pri-pada tako|er pojedinim dràvama i me|una-rodnoj zajednici” (17). Korištenje bi prirodnihbogatstava moralo biti takvo da neposredneprednosti ne dovedu do negativnih posljedicaza ìva bi}a, za ljudska i koja to nisu, sadašnjai ona budu}a; da zaštita privatnoga vlasništvane sprje~ava op}u namjenu dobara (18); da~ovjekov zahvat ne dovede u pogibelj plod-nost zemlje, na dobro danas i na dobro sutra.Osim ~estite me|ugeneracijske solidarnosti,potrebno je istaknuti hitnu moralnu potrebuza obnovljenom unutar-generacijskom soli-darnoš}u, osobito u odnosima me|u zemlja-

ma u razvoju i onih koje su visoko industrija-lizirane: “Neodgodiva je zada}a me|unaro-dne zajednice izna}i institucionalne putove zareguliranje iskorištavanja neobnovljivih izvo-ra, tako|er uz sudjelovanje siromašnih zema-lja i na na~in zajedni~kog planiranja budu}no-sti” (19). Ekološka kriza pokazuje nu`nost sol-idarnosti koja }e se protegnuti kroz prostor ivrijeme. Naime, me|u uzrocima sadašnje eko-loške krize va`no je priznati povijesnu odgo-vornost industrijaliziranih zemalja. Manjerazvijene zemlje i osobito one koje se tek razv-ijaju nisu ipak oslobo|ene vlastite odgovor-nosti u odnosu na stvoreno, jer svima pripadaobveza da postupno usvoje u~inkovite mjere ipolitike za zaštitu okoliša. To bi se moglo lakšeostvariti kada bi ra~unice u pomaganju, uprenošenju znanja i poštenijih tehnologija bilemanje sebi~ne.

9. Nesumnjivo, jedan od glavnih problemas kojim se mora suo~iti me|unarodna zajedni-ca je pitanje energetskih izvora, pri ~emu mo-ra izna}i zajedni~ke i odrìve strategije kako bise zadovoljile potrebe za energijom sadašnjegnaraštaja i onih budu}ih. U tu svrhu potrebnoje da tehnološki napredna društva budu spre-mna poticati trijezna ponašanja, smanjuju}ivlastite potrebe za energijom i poboljšavaju}iuvjete njezinoga korištenja. Istodobno jepotrebno promicati otkrivanje i primjenuenergija s manjim utjecajem na okoliš te “svjet-sku preraspodjelu energetskih izvora kako biim se i one zemlje koje su ih lišene, mogle pri-bliìti” (20). Ekološka kriza, zna~i, pruà povi-jesnu priliku za pripremu zajedni~koga odgo-vora usmjerenog na promjenu modela glob-alnoga razvoja u smjeru koji }e pokazivati višepoštovanja u odnosu na stvoreno i na cjelokup-ni ljudski razvoj, nadahnut vrijednostima kojesu svojstvene ljubavi u istini. Zato prièljku-jem prihva}anje modela razvoja kojemu }e usredištu biti ljudsko bi}e, koji }e se temeljiti napromicanju i raspodjeli op}ega dobra, naodgovornosti, na svijesti o nu`noj promjeniìvotnih stilova i na razboritosti, kreposti kojapokazuje što treba u~initi danas, predvi|aju}iono što se moè dogoditi sutra (21).

10. Da bi ~ovje~anstvo vodio prema sveuku-pno odrìvome upravljanju okolišem i bogat-stvima planete, ~ovjek je pozvan upotrijebitisvoju inteligenciju na podru~ju znanstvenoga

8 VRHBOSNA 1/2010

SVETA

STO

LIC

A

i tehnološkog istraìvanja i u primjeni otkri}ašto proizlaze iz njih. “Nova solidarnost” što juje Ivan Pavao II. predloìo u Poruci za Svjetskida mira 1990. (22), i “globalna solidarnost” nakoju sam i ja podsjetio u Poruci za Svjetski danmira 2009. (23), stajališta su od temeljne va`-nosti za usmjeravanje napora oko o~uvanjastvorenoga, preko bolje koordiniranog sustavaupravljanja bogatstvima zemlje na me|unaro-dnoj razini, nadasve u trenutku u kojemu sena sve o~igledniji na~in pokazuje sna`name|usobna povezanost koja postoji izme|uborbe protiv uništavanja okoliša i promicanjacjelovitoga ljudskoga razvoja. Rije~ je onu`noj dinamici jer “se integralni razvoj ~ovje-ka ne moè ostvariti bez solidarnog razvoja~ovje~anstva (24)”. Danas su brojne znanstv-ene prigode i mogu}i inovativni putovi zah-valjuju}i kojima je mogu}e pruìti zadovoljav-aju}a i skladna rješenja za odnose izme|u~ovjeka i okoliša. Na primjer, potrebno je potak-nuti istraìvanja namijenjena otkrivanju u~i-nkovitijih na~ina za iskorištavanje velikihpotencijala sun~eve energije. Isto takvu pozor-nost treba potom dati sada ve} planetarnompitanju vode i globalnoga hidrogeološkogasustava, ~iji je ciklus od prvotne va`nosti zaìvot na zemlji i ~ija stabilnost je u opasnostizbog sna`ne prijetnje klimatskih promjena.Isto se tako trebaju istraìti prikladne strategi-je ruralnoga razvoja usredoto~ene na male po-ljoprivrednike i njihove obitelji, kao što je tak-o|er potrebno pripremiti prikladne politike zaupravljanje šumama, za recikliranje otpada, zavrednovanje postoje}ih sinergija izme|u sup-rotstavljanja klimatskim promjenama i borbeprotiv siromaštva. Nu`ne su ambiciozne naci-onalne politike, upotpunjene potrebnim me|-unarodnim naporom koji }e donijeti va`nedobrobiti, posebno kratkoro~no i dugoro~no.Naposljetku, potrebno je iza}i iz logike puko-ga trošenja i promicati one oblike poljoprivr-edne i industrijske proizvodnje koje poštujuporedak stvaranja i koje su zadovoljavaju}e zaprimarne potrebe sviju. S ekološkim se pita-njem ne treba su~eljavati samo zbog zas-trašuju}ih perspektiva što ih na obzorju ocr-tava uništavanje okoliša; to pitanje nadasvemora biti motivirano traganjem za istinskomsolidarnoš}u na svjetskoj razini, nadahnutomvrijednostima ljubavi, pravde i op}ega dobra.

Osim toga, kao što sam ve} imao prilike pod-sjetiti, “tehnika nikada nije samo tehnika. Onaotkriva ~ovjeka i njegovo nastojanje ka razvo-ju te izraàva te`nju ljudskoga duha za pos-tupnim nadilaènjem odre|enih materijalnihuvjetovanosti. Stoga tehniku valja uklopiti uzapovijed ’obra|ivanja i ~uvanja zemlje’ (usp.Post 2,15), koju je Bog dao ~ovjeku, i krijepitionaj savez izme|u ljudskoga bi}a i okoliša kojimora biti odraz stvarala~ke Bo`je ljubavi” (25).

11. Sve se jasnije pokazuje kako se temauništavanja okoliša ti~e ponašanja svakoga odnas, ìvotnih stilova i trenutno prevladavaju-}ih na~ina potrošnje i proizvodnje koji su~esto neodrìvi s društvenoga stajališta, sa sta-jališta okoliša pa ~ak i s ekonomskoga stajališ-ta. Sad je ve} doista nu`na stvarna promjenamentaliteta koja bi sve navela na prihva}anjenovih ìvotnih stilova “u kojima traènjeistinitog, i lijepog, i dobrog i zajedništvo s dru-gim ljudima u svrhu zajedni~kog rasta buduelementi koji }e vladati izborom potrošnje,štednje i investicija”. Sve se više treba odgajatina izgradnju mira polaze}i od širokogrudnihodluka na osobnoj i obiteljskoj razini kao i narazini zajednice i politike. Svi smo odgovorniza zaštitu i skrb o stvorenome. Takva odgovor-nost ne poznaje granice. Prema na~elu supsidi-jarnosti va`no je da se svatko zauzme na razi-ni koja mu pripada, djeluju}i kako bi se nad-vladala prevlast partikularnih interesa. Ulogasenzibiliziranja i formacije osobito pripadaraznim subjektima civilnoga društva i nevla-dinim organizacijama koje se odlu~no i veliko-dušno zauzimaju za širenje ekološke odgovor-nosti koja bi se sve više morala oslanjati napoštivanje “humane ekologije”. Osim toga,potrebno je podsjetiti na odgovornost medijana tom podru~ju, predlaù}i pozitivne modelena kojima se valja nadahnjivati. Zapravo, bav-iti se okolišem zahtijeva široki i globalnipogled na svijet; zajedni~ki i odgovorni naporda se s logike usredoto~ene na sebi~ni naciona-listi~ki interes prije|e na vi|enje koje }e uvijekobuhva}ati potrebe svih naroda. Ne moè seostati ravnodušni pred onime što se doga|aoko nas, jer bi propadanje bilo kojeg dijelaplaneta palo na le|a svima. Veze me|u osoba-ma, društvenim skupinama i dràvama, kao ione izme|u ~ovjeka i okoliša trebaju poprimi-ti stil poštivanja i “ljubavi u istini”. U tako širokom

VRHBOSNA 1/2010 9

SVETA

STO

LIC

A

kontekstu, više je nego poèljno da u~inkoviti ime|usobno suglasni budu napori me|unaro-dne zajednice usmjereni postizanju postupno-ga razoruànja i svijeta lišenoga nuklearnihoru`ja, ~ija sama prisutnost prijeti ìvotu plan-ete i procesu cjelovitoga razvoja sadašnjega ibudu}ega ~ovje~anstva.

12. Crkva ima odgovornost za stvoreno iosje}a da je mora iskazivati pa i u javnomeprostoru kako bi štitila zemlju, vodu i zrak, da-rove Boga Stvoritelja za sve, a nadasve da bizaštitila ~ovjeka od opasnosti samouništenja.Propadanje prirode zapravo je tijesno poveza-no s kulturom koja oblikuje ljudski suìvot,zbog ~ega “poštivanje ’humane ekologije’ udruštvu ide u prilog i ekologiji okoliša” (26). Nemoè se od mladih traìti da poštuju okoliš,ako im se u obitelji i u društvu ne pomaè dapoštuju sebe same: knjiga prirode je jedinstve-na, kako na podru~ju okoliša tako i na pod-ru~ju osobne, obiteljske i društvene etike (27).Obveze prema okolišu proizlaze iz obvezaprema osobi kao takvoj i u odnosu prema dru-gima. Zbog toga rado poti~em odgoj zaekološku odgovornost koja bi - kako sam upu-tio u enciklici Caritas in veritate - o~uvala istin-sku “humanu ekologiji” i stoga s obnovljenimuvjerenjem potvrdila nedodirljivost ljudskogaìvota u svakoj njegovoj fazi i u svim njegovimokolnostima, dostojanstvo osobe i nezamjenji-vo poslanje obitelji u kojoj se odgaja na ljubavprema bli`njemu i na poštivanje prirode (28).Potrebno je o~uvati ljudsku baštinu društva. Tabaština vrijednosti ima svoj izvor i upisana je unaravni moralni zakon koji je temelj poštivanjaljudske osobe i stvorenoga.

13. Na kraju, ne treba zaboraviti ~injenicukoja je izrazito indikativna, da brojni ljudipronalaze spokoj i mir, da osje}aju kako su seobnovili i osnaìli kada su u tijesnom dodiru sljepotom i skladom prirode. Zato i postoji nekavrsta uzajamnosti: u brizi za stvoreno utvr-|ujemo da Bog, preko stvorenoga, brine onama. S druge strane, ispravno shva}anje od-nosa ~ovjeka s okolišem ne dovodi do apsolu-tiziranja prirode ni do toga da bi je se dràlova`nijom od same osobe. Ako crkveno U~itelj-stvo izraàva zbunjenost pred shva}anjem oko-liša nadahnutim ekocentrizmom i biocentriz-mom, onda je to stoga što takvo shva}anje isklju-~uje ontološku i aksiološku razliku izme|u

ljudske osobe i ostalih ìvih bi}a. Na taj se na~inzapravo uklanja identitet i superiorna uloga~ovjeka, favoriziraju}i egalitaristi~ko vi|enje“dostojanstva” svih ìvih bi}a. Tako se daje pris-tup novome panteizmu s novopoganskimnaglascima koji smatraju da spasenje ~ovjekadolazi samo od prirode, shva}ene u ~isto natu-ralisti~kom smislu. No, Crkva poziva da se topitanje postavi na uravnoteèni na~in, u pošti-vanju “gramatike” što ju je Stvoritelj upisao usvoje djelo, povjeravaju}i ~ovjeku ulogu ~uvarai odgovornoga upravitelja stvorenoga, ulogukoju zasigurno ne smije zloupotrijebiti, no odkoje ne moè niti odstupiti. Naime, i suprotnostajalište apsolutiziranja tehnike i ljudske mo}ipretvara se u teàk napad ne samo na prirodu,nego i na samo ljudsko dostojanstvo (29).

14. Ako èliš njegovati mir, ~uvaj stvoreno.Traganje za mirom svih ljudi dobre volje bit }ejama~no olakšano zajedni~kim priznavanjemnerazdvojnoga odnosa koji postoji izme|uBoga, ljudskih bi}a i svega stvorenoga. Prosvije-}eni boànskom Objavom i slijede}i PredajuCrkve, krš}ani daju svoj doprinos. Oni kozmosi njegova ~udesa promatraju u svjetlu stvara-teljskoga djela Oca i otkupiteljskoga djela Kristakoji je svojom smr}u i uskrsnu}em s Bogomizmirio “sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na ne-besima” (Kol 1,20). Krist, raspeti i uskrsli, ~ovje-~anstvu je dao dar svoga Duha posvetitelja, kojivodi put povijesti u iš~ekivanju dana u kojemu}e slavnim povratkom Gospodinovim zapo~eti“nova nebesa i zemlja nova” (2 Pt 3,13), u kojoj}e zauvijek prebivati pravednost i mir. Zato jezaštita prirodnog okoliša da bi se izgradio svijetmira obveza svake osobe. Eto nam hitnoga iza-zova s kojim se treba suo~iti s obnovljenim izbornim naporom; evo providonosne prigodeda se novim naraštajima podari perspektivabolje budu}nosti za sve. Neka toga budu svjes-ni odgovorni za nacije i svi oni, na bilo kojojrazini, kojima je u srcu sudbina ~ovje~anstva:zaštita stvorenoga i ostvarenje mira stvarnostisu koje su me|usobno povezane iznutra! Zbogtoga pozivam sve vjernika da uzdignu svoju ̀ ar-ku molitvu Bogu, svemogu}em Stvoritelju i mil-osrdnome Ocu da u srcu svakoga muškarca iène odjekne, bude prihva}en i zaìvi hitnipoziv: Ako èliš njegovati mir, ~uvaj stvoreno.

Iz Vatikana, 8. prosinca 2009.

10 VRHBOSNA 1/2010

SVETA

STO

LIC

A

Bilješke:

1. Katekizam Katoli~ke Crkve, 198. 2. BENEDIKT XVI, Poruka za svjetski dan mira 2008, 7.3. Usp. br. 48.4. DANTE ALIGHIERI, Boànstvena komedija, Raj,XXXIII, 145. 5. Poruka za svjetski dan mira 1990, 1.6. Apostolsko pismo Octogesima adveniens, 21. 7. Poruka za svjetski dan mira, 10. 8. Usp. BENEDIKT XVI, enciklika Caritas in veri-tate, 32. 9. Katekizam Katoli~ke Crkve, 295. 10. HERAKLIT EFŠKI (oko 535. pr. Kr. – oko 475 pr.Kr.), Fragment 22B124, u H. Diels-W. Kranz, Die Fragmente der Vorsokratiker, Weidmann, Berlin 1952. 11. Usp. BENEDIKT XVI, enciklika Caritas in veri-tate, 48. 12. IVAN PAVAO II, eciklika Centesimus annus, 37.13. Usp. BENEDIKT XVI, enciklika Caritas in veri-tate, 50. 14. Pastoralna konstitucija Gaudium et spes, 69.

15. Usp. IVAN PAVAO II, enciklika Sollicitudo reisocialis, 34. 16. BENEDIKT XVI, enciklika Caritas in veritate, 37. 17. PAPINSKO VIJE}E PRAVDA I MIR, Kompendijsocijalnog nauka Crkve 467; usp. PAVAO VI, encikli-ka Populorum progressio, 17.18. Usp. IVAN PAVAO II, enciklika Centesimusannus, 30-31.43. 19. BENEDIKT XVI, enciklika Caritas in veritate, 49. 20. Isto.21. Usp. SVETI TOMA AKVINSKI, S. Th., II-II, q. 49, 5.22. Usp. br. 9. 23. Usp. br. 8. 24. PAVAO VI, enciklika Populorum progressio, 43. 25. Enciklika Caritas in veritate, 69. 26. BENEDIKT XVI, enciklika Caritas in veritate, 51. 27. Usp. isto, 15.51. 28. Usp. isto, 28.51.61; IVAN PAVAO II, enciklikaCentesimus annus, 38.39. 29. Usp. BENEDIKT XVI, enciklika Caritas in veri-tate, 70.

VRHBOSNA 1/2010 11

SVETA

STO

LIC

A

Dragi prezbiteri,

U ìvotu prezbitera, molitva nu`no zauzi-ma jedno od središnjih mjesta. To nije teškoshvatiti, jer molitva njeguje prisnost u~enika snjegovim U~iteljem, Isusom Kristom. Sviznamo da, kada ona malakše, vjera slabi islu`ba gubi sadràj i smisao. Nu`na }eposljedica za prezbitera biti da }e imati manjeradosti i uspjeha u slu`bi svakoga dana. Kaoda je, na putu nasljedovanja Krista, prezbiter,koji hodi zajedno s tolikim drugima, po~eo svese više povla~iti i tako udaljavati od U~itelja,sve dotle da Ga izgubi iz vida na horizontu.Tada on postaje zbunjen i kolebljiv.

Sveti Ivan Zlatousti, u jednoj homiliji, ko-mentiraju}i Prvu poslanicu Timoteju, mudroupozorava: „|avao bjesni protiv pastira [...]Naime, ako ubijaju}i ovce stado se smanjuje,eliminiraju}i naprotiv pastira, on }e uništiti cije-lo stado.” Komentar nas poti~e da mislimo namnoge današnje situacije. Zlatousti nas opom-

inje da smanjenje pastira ~ini i ~init }e da sesmanji sve više broj vjernika i zajednica. Bezpastira, naše }e zajednice biti uništene!

Ali ovdje bih htio napose govoriti o nu`nojmolitvi da bi, kako bi rekao Zlatousti, pastiri po-bijedili |avla i ne malaksali. Uistinu, bez nu`nehrane molitve, prezbiter obolijeva, u~enik nenalazi snage slijediti U~itelja, i tako umire zbognedovoljne ishrane. Posljedi~no, njegovo stadose raspršuje, i u svoje vrijeme, umire.

Naime, svaki prezbiter je bitno povezan s cr-kvenom zajednicom. On je posebni u~enik Isu-sov, koji ga je pozvao i, po sakramentu reda, uo-bli~io Sebi, kao Glava i Pastir Crkve. Krist je jedi-ni Pastir, ali je htio da dvanaestorica i njihovinasljednici imaju udjela na Njegovoj slu`bi, po-sredstvom kojih tako|er i sve}enici, iako niègranga, su u~injeni dionicima tog sakramenta,tako da i oni, na svoj na~in, imaju udjela u slu`biKristovoj koji je Glava i Pastir. To zahtijeva bitniodnos prezbitera s crkvenom zajednicom. On sene moè odre}i ove svoje odgovornosti, budu}i

CONGREGATIO PRO CLERICISKONGREGACIJA ZA KLERIKE

Pismo sve}enicima (prosinac 2009.)

da zajednica bez pastira umire. Štoviše, poputMojsija, svoje ruke treba uzdignuti k nebu, umolitvi, da narod ne propadne.

Stoga, da bi prezbiter ostao vjera u Kristu i vj-eran zajednici, mora biti ~ovjek molitve, ~ovjekkoji ìvi u prisnosti s Gospodinom. Ima potrebuosim toga da bude okrijepljen molitvom Crkve isvakog krš}anina. Neka ov~ice mole za svojepastire! Kada, pak, sam pastir shvati da njegovìvot molitve slabi, trenutak je da se obratiDuhu Svetome i da mu se moli duhom siroma-ha. Duh }e ponovno zapaliti vatru u njegovusrcu. Ponovno }e zapaliti àr prema Gospodinu,koje uvijek tu i s njih èli ve~erati!

U ovoj Sve}eni~koj godini, èlimo moliti,ustrajno i s tolikom ljubavlju, za sve}enike i sasve}enicima. S tom nakanom, Kongregacija za

kler, svakog prvog ~etvrtka u mjesecu, za vri-jeme Sve}eni~ke godine, u 16:00 sati, slavieuharistijsko-marijanski sat, u bazilici SantaMaria Maggiore, u Rimu, za sve}enike i sasve}enicima. Mnogo svijeta dolazi, s radoš}u,moliti s nama.

Dragi sve}enici, pribliàva se dan ro|enjaIsusa Krista. Htio bih svima vama zaèljetiSretan Boì} i Novu 2010. godinu. U jaslicamaDjetešce Isus nas poziva da obnovimo u vezi sNjim onu prisnost prijatelja i u~enika, da binas ponovno poslao kao svoje evangelizatore!

Kardinal Cláudio HummesUmirovljeni Nadbiskup São Paula

Prefekt Kongregacije za kler

12 VRHBOSNA 1/2010

SVETA

STO

LIC

A

Draga bra}o i sestre!Dana 11. velja~e, na liturgijski spomen

Blaène Djevice Marije Lurdske, u vatikanskoj}e se bazilici proslaviti 18. svjetski dan bolesni-ka. Zgodna podudarnost s 25. obljetnicom os-nutka Papinskog vije}a za dušobri`ništvo zdr-avstvenih djelatnika predstavlja još jedan raz-log za zahvaliti Bogu na do sada prije|enomputu na podru~ju pastorala zdravlja. @elim odsrca da ta obljetnica bude prigoda za veliko-dušniji apostolski àr u slu`bi bolesnika i svihonih koji se posve}uju njihovoj skrbi.

Godišnjom proslavom Dana bolesnikaCrkva, zapravo, èli probuditi sna`nu svijestu crkvenoj zajednicu o va`nosti pastoralne slu`-be u velikom svijetu zdravlja, koja je sastavnidio njezina poslanja, jer je na tragu samogKristova spasenjskog poslanja. On, boànskilije~nik, “prošao (je) ~ine}i dobro i ozdravlja-ju}i sve kojima bijaše ovladao |avao” (Dj10,38). U tajni njegove muke, smrti i uskrsnu-}a, ljudsko trpljenje crpi smisao i puninusvjetla. U apostolskom pismu Salvifici dolo-

ris, sluga Bo`ji Ivan Pavao II. ovako objašnja-va tu zbilju: “Ljudsko trpljenje – pisao je –dostiglo je svoj vrhunac u Kristovoj muci. Iistodobno ono je ušlo u potpuno novudimenziju i u novi red: vezano je uz ljubav…,uz onu ljubav koja stvara dobro, koja izvla~idobro tako|er iz zla preko trpljenja, kao što jenajviše dobro otkupljenja svijeta poteklo odKristova krià i neprestano iz njega izvire.Kristov je kri` postao izvor, iz kojeg izvirurijeke ìve vode” (18).

Gospodin Isus na Posljednjoj ve~eri, prijenego }e se vratiti Ocu, prignuo se da operenoge apostolima, anticipiraju}i najviši ~inljubavi na kriù. S tom je gestom pozvaosvoje u~enike da u|u u istu njegovu logikuljubavi koja se daje osobito najmanjima inajpotrebitijima (usp. Iv 13,12-17). Slijede}injegov primjer, svaki je krš}anin pozvan, urazli~itim i uvijek novim okolnostima, u vla-stitom ìvotu provoditi u djelo prispodobu odobrom Samarijancu, koji, prolaze}i porednekog ~ovjeka kojeg su razbojnici ostavili polu-

Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan bolesnika 2010.

Iskustvo bolesti i trpljenja moè postati škola nade

Vatikan, 9. velja~e 2010.

VRHBOSNA 1/2010 13

SVETA

STO

LIC

A

mrtva uz put, “vidje ga, saàli se. Pristupi mu,opra mu rane uljem i vinom i zavi ih. Zatimga stavi na svoje kljuse, odvede u gostionicui preuze za nj brigu. Sutradan izvadi dvadenara i dade ih gostioni~aru: ’Brini se za nj –re~e mu – pa ako što više potrošiš, ja }u ti napovratku platiti’” (Lk 10,33-35). Na krajuprispodobe Isus kaè: “Idi pa i ti ~ini tako”(Lk 10,37). S tim se rije~ima obra}a i nama.Poti~e nas prignuti se nad rane tijela i dušetolike naše bra}e i sestara koje susre}emo naputovima svijeta; pomaè nam shvatiti da,Bo`jom miloš}u koju se prihva}a i ìvi usvakodnevnom ìvotu, iskustvo bolesti itrpljenja moè postati škola nade. I doista,kao što sam istaknuo u enciklici Spe salvi, “neozdravlja ~ovjeka izbjegavanje trpljenja,bijeg od boli, ve} sposobnost prihvatiti nevo-lje i sazrijevati u njoj, na}i smisao po sjedi-njenju s Kristom, koji je patnje podnosio sbeskrajnom ljubavlju” (37).

Ve} je Drugi vatikanski koncil podsjetio nava`nu zada}u Crkve da skrbi za one kojitrpe. U dogmatskoj konstituciji Lumen gen-tium ~itamo da je “Otac poslao Krista ’navi-ještati Radosnu vijest siromasima, …ozdrav-ljati one koji su skršena srca’ (Lk 4,18), ’traìtii spasiti ono što je izgubljeno’ (Lk 19,10); nasli~an na~in Crkva okruùje ljubavlju svekoji su pogo|eni ljudskom slaboš}u, štoviše,u siromasima i patnicima prepoznaje slikusvojega siromašnog i patni~kog Utemeljiteljate se trsi ukloniti njihovu nevolju i nastoji unjima sluìti Kristu” (8). Taj ~ovjekoljubni iduhovni rad crkvene zajednice s bolesnicimai onima koji trpe u tijeku stolje}a izraàvan jeu mnogim oblicima i zdravstvenim struktu-rama, od kojih su neki imali i institucionalnikarakter. Htio bih ovdje spomenuti one kojisu izravno vodile biskupije kao i one koji suplod velikodušnosti raznih redovni~kihustanova. Rije~ je o dragocjenoj “baštini”koja odgovara na ~injenicu da “ljubav imatako|er potrebu za organiziranoš}u kako bipredstavljala ure|eni oblik sluènja” (Enc.Deus caritas est, 20). Osnivanje Papinskogvije}a za dušobri`ništvo zdravstvenih djelat-nika prije dvadeset i pet godina, ulazi u tu

skrb Crkve za svijet zdravlja. I stalo mi jedodati da se u sadašnjem povijesno-kultur-nom trenutku zamje}uje potreba za pozor-nom i kapilarnom prisutnoš}u Crkve poredbolesnika, kao i prisutnost u društvu koja jekadra prenijeti na djelotvoran na~in evan|e-oske vrijednosti u cilju zaštite ljudskogaìvota, od njegova za~e}a pa do naravnesmrti. @elio bih ovdje podsjetiti na Porukusiromašnima, bolesnima i svima onima kojitrpe, koju su koncilski oci uputili svijetu nazavršetku Drugoga vatikanskog koncila: “Visvi koji teè osje}ate teret krià – rekli su – …vi koji pla~ete… vi neznani patnici, buditehrabri: vi ste miljenici Bo`jega kraljevstva,kraljevstva nade, sre}e i ìvota; vi ste bra}atrpe}eg Krista; i s njim, ako to èlite, vi spaša-vate svijet!” (Ench. Vat., I, n. 523, (str. 313)).Zahvaljujem od srca osobama koje, svako-dnevno, “sluè bolesnima i onima koji trpe”,~ine}i da “apostolat Bo`jeg milosr|a, u kojisu uklju~eni, odgovara uvijek sve bolje nanove zahtjeve” (Ivan Pavao II., ap. konst.Pastor Bonus, ~l. 152).

U ovoj Sve}eni~koj godini svoju misaoupu}ujem osobito vama, dragi sve}enici, “po-sluìteljima bolesnika”, znaku i oru|u Kristo-va suosje}anja, koji mora do}i do svakog ~ov-jeka koji trpi. Pozivam vas, dragi prezbiteri,da se ne štedite u skrbi i pruànju utjehe timosobama. Vrijeme provedeno uz onoga kojije u kušnji ra|a plodovima milosti za sveostale dimenzije pastorala. Obra}am se nakraju vama, dragi bolesnici, i molim vas damolite i prinosite svoja trpljenja za sve}enike,da uzmognu biti vjerni svojem pozivu i danjihova slu`ba bude bogata duhovnimplodovima, na dobrobit ~itave Crkve. S timosje}ajima zazivam na bolesnike, kao i na sveone koji im pomaù, maj~insku zaštitu MarijeSalus Infirmorum i svima od srca udjeljujemapostolski blagoslov.

Iz Vatikana, 22. studenoga 2009., na svetkovinuNašega Gospodina Isusa Krista, Kralja svegastvorenja.

Papa Benedikt XVI.

14 VRHBOSNA 1/2010

SVETA

STO

LIC

A

Draga bra}o i sestre, svake godine, pri-godom korizme, Crkva nas poziva na iskrenopreispitivanje našega ìvota u svjetlu evan|e-oskih u~enja. Ove bih vam godine htio pred-loìti neka razmišljanja o velikoj temi praved-nosti, polaze}i od Pavlovih rije~i: Bo`ja sepravednost o~itovala po vjeri u Isusa Krista(usp. Rim 3, 21 – 22).

Pravednost: “dare cuique suum”

Zaustavit }u se ovdje u prvom redu na zna-~enju izraza “pravednost”, koji u obi~nom go-voru zna~i “dati svakome njegovo – darecuique suum”, prema poznatu izrazu koji jeskovao Ulpijan, rimski pravnik iz tre}eg sto-lje}a. Me|utim ta klasi~na definicija, zapravo,ne precizira u ~emu se sastoji to njegovo štotreba osigurati svakom pojedincu. Ono što~ovjek treba, ne moè mu se zajam~iti zakon-om. Da bi osoba uìvala ìvot u punini, nu`noje nešto dublje, što joj moè pripasti samo be-splatno: mogli bismo re}i da ~ovjek ìvi od oneljubavi koju jedino Bog moè saop}iti, budu}ida ga je on stvorio na svoju sliku i priliku. Mate-rijalna su dobra jama~no korisna i nu`na – uo-stalom sâm se Isus pobrinuo da ozdravibolesne, da nahrani gladno mnoštvo koje jeišlo za njim i sigurno je osu|ivao ravnodušno-st, koja i danas prisiljava stotine milijuna ljud-skih bi}a na umiranje zbog nedostatka hrane,vode i lijekova, ali “razdiobna” pravednost nedaje ljudskom bi}u sve ono “njegovo” na kojepolaè pravo. Ono naime treba Boga kao štotreba kruh i više od toga. Sveti Augustin pr-imje}uje: ako je “pravednost krepost koja dajesvakom njegovo … nije nipošto ~ovjekovapravednost to što oduzima ~ovjeka pravomBogu” (De civitate Dei, XIX, 21).

Odakle dolazi nepravda?

Evan|elist Marko prenosi sljede}e Isusoverije~i, kojima se Isus uklju~io u tadašnju rasp-

ravu o tomu što je ~isto a što ne~isto: “Ništa štoizvana ulazi u ~ovjeka ne moè ga one~istiti,nego što iz ~ovjeka izlazi – to ga one~iš}uje…Što iz ~ovjeka izlazi, to one~iš}uje ~ovjeka. Taiznutra, iz srca ~ovje~jega, izlaze zle namisli.”(Mk 7, 15. 20 – 21) Osim sama pitanja vezanauz hranu u reakciji farizeja moèmo primijeti-ti jednu trajnu ~ovjekovu napast: tvrditi da zloima neki izvanjski uzrok. Mnoge suvremeneideologije, ako dobro pogledamo, polaze od tepretpostavke: da nepravda dolazi “izvana”, dabi zavladala pravda dovoljno je ukloniti izva-njske uzroke koje prije~e njezino ostvarenje.Taj na~in razmišljanja – opominje Isus – je nai-van i kratkovidan. Nepravda, plod zla, nemaisklju~ivo izvanjske korijene; njezin uzrok leìu ljudskom srcu, gdje se nalaze klice jednogatajanstvena suìvota sa zlom. Prepoznaje to sgor~inom psalmist: “Evo, grešan sam ve} ro-|en, u grijehu me za~e majka moja.” (Ps 51, 7)Dà, ~ovjeka je u~inilo slabim nešto duboko unjemu, što ga onesposobljava u}i u zajedništ-vo s drugim. Otvoren po svojoj naravi slobod-noj bujici dioništva s drugim, primje}uje usebi neku ~udnu gravitacijsku silu, koja gatjera zatvoriti se u sama sebe, postavljati seiznad i afirmirati se nauštrb drugih: to je ego-izam, posljedica isto~noga grijeha. Adam iEva, zavedeni Sotoninom laì, ubravši taja-nstveni plod usprkos Bo`joj zapovijedi, zami-jenili su logiku pouzdavanja u Ljubav logikomdvojbe i natjecanja; logiku primanja, povjerlji-va iš~ekivanja Drugoga, nemirnom logikom ukojoj se grabi samo sebi i ~ini sve vlastitim sila-ma (usp. Post 3, 1 – 6), kušaju}i, kao posljedicu,osje}aj nemira i nesigurnosti. Kako se ~ovjekmoè osloboditi tog sebi~na nagnu}a i otvoritise ljubavi?

Pravednost i Sedaqah

U srcu Izraelove mudrosti nalazimo dubokuvezu izme|u vjere u Boga, koji “iz gliba vadisiromaha” (Ps 113, 7) i pravednosti prema

Poruka pape Benedikta XVI. za korizmu 2010.:

Bo`ja se pravednost o~itovala po vjeri u Isusa Krista (usp. Rim 3, 21 – 22)

VRHBOSNA 1/2010 15

SVETA

STO

LIC

A

bli`njemu. Sama rije~ kojom se na hebrej-skome ozna~ava krepost pravednosti, sedaqah,dobro to izraàva. Sedaqah naime zna~i sjedne strane puno prihva}anje volje Boga Izra-ela, a s druge, pravi~nost u odnosima premabli`njima (usp. Izl 20, 12 – 17), navlastito premasiromasima, strancima, siro~adi i udovicama(usp. Pnz 10, 18 – 19). Ali ta su dva zna~enjapovezana, jer kada daje siromahu, Izraelac ne~ini ništa drugo ve} uzvra}a Bogu, koji sesmilovao nad bijedom svojeg naroda. Nijeslu~ajno da se darivanje plo~â Zakona Mojsiju,na brdu Sinaj, zbilo nakon prelaska Crvenogmora. Slušanje Zakona naime pretpostavljavjeru u Boga, koji je prvi ’~uo vapaj’ svojegnaroda te je “sišao da ga izbavi iz vlasti Egipta”(usp. Izl 3, 8). Bog je pozoran na vapaj bijedni-ka i zauzvrat traì da ga se sluša: traì praved-nost prema siromahu (usp. Sir 4, 4 – 5. 8 – 9),pridošlici (usp. Izl 22, 20), robu (usp. Pnz 15, 12– 18). Da bi se stupilo na put pravednosti,nu`no je stoga iza}i iz one opsjene samodos-tatnosti, iz onoga dubokog stanja zatvorenosti,koje predstavlja sâm uzrok nepravde. Potrebanje, drugim rije~ima, dublji “izlazak” od onogašto ga je Bog u~inio s Mojsijem, oslobo|enjesrca, koje sâmo slovo zakona ne moè ostvari-ti. Postoji li dakle za ~ovjeka nada pravednosti?

Krist, Bo`ja pravednost

Krš}anski navještaj pozitivno odgovara na~ovjekovu è| za pravednoš}u, kao što kaèapostol Pavao u Poslanici Rimljanima: “Sadase pak izvan Zakona o~itovala pravednost Bo-`ja … po vjeri Isusa Krista, prema svima kojivjeruju. Ne, nema razlike! Svi su zaista sagri-ješili i potrebna im je slava Bo`ja; opravdani subesplatno, njegovom miloš}u po otkupljenju uKristu Isusu. Njega je Bog izloìo da krvljusvojom bude Pomirilište po vjeri.” (3, 21 – 25)

Koja je dakle Kristova pravednost? To je pri-je svega pravednost koja dolazi od milosti,gdje nije ~ovjek taj koji daje zadovoljštinu, kojiozdravlja sama sebe i druge. înjenica da se“okajanje” doga|a u Isusovoj “krvi” zna~i danisu ~ovjekove `rtve te koje ga osloba|aju odtereta grijeha, ve} gesta ljubavi Boga koji seotvara sve do kraja, sve dotle da pušta da u nju|e “prokletstvo” koje pripada ~ovjeku, da biovomu zauzvrat prenio “blagoslov” koji pripa-

da Bogu (usp. Gal 3, 13 – 14). Ali to odmahpokre}e jedan prigovor: kakva je to praved-nost u kojoj pravednik umire za krivca a kri-vac prima zauzvrat blagoslov koji pripadapravedniku? Ne prima li tako svaki od njihupravo suprotno od onoga što mu pripada?No upravo ovdje se, zapravo, razotkriva Bo`japravednost, koja se stubokom razlikuje odljudske. Bog je platio za nas u svojem Sinudoista neizmjernu cijenu otkupljenja. ôvjekse moè ~ak i buniti zbog te pravednosti krià,jer ona iznosi na vidjelo da ~ovjek nije nekosamodostatno bi}e, ve} treba Drugoga da bibio potpuno to što jest. Obratiti se Kristu,vjerovati evan|elju, zna~i u bîti upravo ovo:iza}i iz opsjene o samodostatnosti te otkriti iprihvatiti vlastitu bijedu – siromaštvo drugih iBo`je siromaštvo, potrebu za njegovimoproštenjem i njegovim prijateljstvom.

Tako se moè shvatiti da je vjera sve drugosamo ne neka jednostavna, lagodna, obi~nazbilja: potrebna je poniznost da bi se prihvati-lo da trebam Drugoga koji }e me osloboditionoga “mojeg”, da bi mi dao “svoje”. To se oso-bito doga|a u sakramentima pokore i euharis-tije. Zahvaljuju}i Kristovu djelovanju, otvara-ju nam se vrata “ve}e” pravednosti, a to jepravednost ljubavi (usp. Rim 13, 8 – 10),pravednost onoga koji se u svakom slu~ajuosje}a sve više du`nikom no vjerovnikom, jerje primio više no što je mogao o~ekivati.

Upravo osnaèni tim iskustvom, vjernici}ute u sebi neki nutarnji poticaj pridonijetioblikovanju pravednih društava, gdje svi pri-maju ono što im je potrebno da bi ìvjeli su-kladno dostojanstvu vlastitom ljudima i gdjeje pravednost oìvljena ljubavlju.

Draga bra}o i sestre, korizma ima svojvrhunac u Vazmenom trodnevlju, u kojem}emo i ove godine slaviti Bo`ju pravednost,koja je punina ljubavi, dara, spasenja. Nekaovo vrijeme pokore bude za sve vjernike vri-jeme istinskog obra}enja i intenzivna upozna-vanja otajstva Krista, koji je došao ispunitisvaku pravednost. S tim osje}ajima, podjelju-jem svima od srca apostolski blagoslov.

U Vatikanu, 30. listopada 2009. Papa Benedikt XVI.

16 VRHBOSNA 1/2010

SVETA

STO

LIC

A

Draga bra}o i sestre, tema ovogodišnjegSvjetskog dana sredstava društvenih komu-nikacija – “Sve}enik i pastoral u digitalnom svi-jetu: novi mediji u slu`bi Rije~i” –, zgodno seuklapa u crkvenu proslavu Sve}eni~ke godine.Ona u prvi plan stavlja razmišljanje o širokom iosjetljivom pastoralnom polju komunikacije idigitalnog svijeta, u kojem se sve}eniku pruàjunove mogu}nosti ostvarivanja vlastitoga sluè-nja Rije~i i vršenja slu`be Rije~i. Crkvene su sezajednice oduvijek sluìle suvremenim mediji-ma kako bi oja~ale komunikaciju, prisutnost udruštvu i kako bi, vrlo ~esto, poticale dijalog naširoj razini. No zbog njihova nezaustavljivogširenja kao i njihova znatnog društvenog utje-caja mediji postaju sve va`niji i korisniji zaplodonosno vršenje sve}eni~ke slu`be.

Prvi je sve}enikov zadatak naviještati Krista,utjelovljenu Bo`ju rije~ i priop}avati drugimamnogoliku Bo`ju milost koja posredstvomsakramenata donosi spasenje. Okupljena i poz-vana od Rije~i, Crkva se postavlja kao znak ioru|e zajedništva koje Bog uspostavlja sasvakim ~ovjekom i koje je svaki sve}enik poz-van izgra|ivati u Kristu i s Kristom. U tome sekrije dostojanstvo i ljepota sve}eni~kog posla-nja, u kojem se na povlašten na~in ostvarujeono što kaè sveti Pavao: “Jer veli Pismo: Tkogod u nj vjeruje, ne}e se postidjeti... Jer: Tko godprizove ime Gospodnje, bit }e spašen. Ali kakoda prizovu onoga u koga ne povjerovaše? Akako da povjeruju u onoga koga nisu ~uli? Kakopak da ~uju bez propovjednika? A kakopropovijedati bez poslanja?” (Rim 10,11.13-15).

Da bismo dali primjerene odgovore na tapitanja usred velikih kulturnih promjena, nakoje su osobito osjetljivi mladi, moramo sesluìti suvremenim komunikacijskim tehnolog-ijama. Naime, digitalni svijet, stavljaju}i nam naraspolaganje sredstva koja posjeduju gotovobezgrani~nu mo} izraàvanja, otvara mnogo-brojne perspektive i mogu}nosti te nas poti~ejoš više cijeniti Pavlovu opomenu: “Jao meniako evan|elja ne navješ}ujem” (1 Kor 9,16). Sveve}a dostupnost novih tehnologija zahtijeva i

ve}u odgovornost onih koji su pozvani naviješ-tati Rije~, ali isto tako traì od njih da budu sveviše motivirani i u~inkoviti u svom djelovanju.Sve}enik se nalazi na pragu novog doba, jer,koliko više suvremene tehnologije budu stva-rale sve dublje odnose na velikim udaljenostimaa digitalni svijet širio svoje granice, toliko }e višebiti pozvan odgovoriti na taj izazov u svojempastoralnom radu, proširuju}i opseg svogadjelovanja kako bi medije sve djelotvornijestavio u slu`bu Rije~i.

Me|utim, širenje multimedijskih komunika-cija i raznolikost “izbornika opcija” iste te ko-munikacije mogu za sobom povla~iti opasnostda pomislimo kako je dovoljno jednostavno bitiprisutan na webu i pogrešno ga smatratiisklju~ivo prostorom koji je potrebno ispuniti.Od prezbitera se, naprotiv, s pravom traìsposobnost da bude prisutan u digitalnom svije-tu u stalnoj vjernosti evan|eoskoj poruci, kakobi izvršio svoju ulogu voditelja zajednica koje sedanas sve ~eš}e izraàvaju mnogim “glasovima”koje pruà digitalni svijet. Pozvani su zato unaviještanju evan|elje koristiti se ne samo tradi-cionalnim, ve} i novim audio-vizualnim sred-stvima (fotografija, video, animacije, blog, webstranice), koja mogu otvoriti nove, šire vidike zauspostavu dijaloga s drugima i biti korisna sred-stva tako|er za evangelizaciju i katehezu.

Uz pomo} suvremenih sredstava komu-nikacije, sve}enik }e mo}i upoznati ljude saìvotom Crkve i pomo}i našim suvremenicimaotkriti Kristovo lice. Oni }e ponajbolje posti}i tajcilj ako nau~e, tijekom svoga školovanja,znala~ki i pravilno se sluìti tim sredstvima testeknu solidnu teološku naobrazbu i izgradesna`nu sve}eni~ku duhovnost, koja ima svojoslonac u stalnom razgovoru s Gospodinom.Ipak, prisutnost sve}enika u digitalnom svijetumora manje biti u znaku umješnog rukovanjamedijima a više u znaku njegove posve}enostiBogu i njegove bliskosti s Kristom. To }e ne sa-mo oìvjeti njegovo pastoralno djelovanje, ve}}e tako|er “udahnuti dušu” neprekidnom ko-munikacijskom toku koji se odvija na “mreì”.

Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, 16. svibnja 2010.

Sve}enik i pastoral u digitalnom svijetu: novi mediji u slu`bi Rije~i

VRHBOSNA 1/2010 17

SVETA

STO

LIC

A

I u digitalnom svijetu mora jasno iza}i navidjelo kako Bo`ja bri`na ljubav prema svimljudima koja se o~itovala u Kristu nije niti neštošto pripada prošlosti niti neka u~ena teorija, ve}sasvim konkretna, aktualna i privla~na zbilja.Naša pastoralna prisutnost u digitalnom svijetumora tako sluìti tome da pokaè našim suvre-menicima, osobito onima koji se osje}aju nesi-gurnima i zbunjenima, da je “Bog blizu; da uKristu pripadamo jedni drugima” (BenediktXVI., Obra}anje ~lanovima Rimske kurijeprigodom boì}nog ~estitanja, L’OsservatoreRomano, 21.-22. prosinca 2009., str. 6)

Zar moè itko bolje od sve}enika, kao Bo`jeg~ovjeka osposobljena za rad s današnjim digital-nim tehnologijama, razviti i provoditi u djelopastoral koji Boga konkretno uprisutnjuje udanašnjem svijetu i predstavlja vjersku mudrostprošlosti kao bogatstvo na kojem se moèmonadahnjivati u svojem nastojanju da ìvimodostojanstveno u sadašnjosti i ispravno izgra-|ujemo bolju budu}nost? Posve}ene osobe kojerade u medijima imaju posebnu odgovornostutrti put novim oblicima susreta, trajno jam~itikvalitetu ljudskog susreta i pokazati brigu zaosobe i njihove duhovne potrebe. One takomogu pomo}i muškarcima i ènama našeg “di-gitalnog” doba osjetiti Gospodinovu prisutnost,rasti u o~ekivanju i nadi i pribliìti se Bo`joj rij-e~i koja nudi spasenje i poti~e cjeloviti ~ovjekovrazvoj. Ova }e se potonja na taj na~in mo}i oti-snuti na nepreglednu pu~inu koju tvori gustamreà “autoputova” kojima je premreèn kiber-neti~ki prostor (cyberspace) i pokazati da Bogima svoje opravdano mjesto u svakom dobu, patako i u ovom našem. Tako }e, zahvaljuju}inovim komunikacijskim medijima, Gospodinmo}i kora~ati ulicama naših gradova i zastatipred pragom domova i naših srca te još jednomre}i: “Evo, na vratima stojim i kucam; posluša litko glas moj i otvori mi vrata, uni}i }u k njemu ive~erati s njim i on sa mnom” (Otk 3,20).

U prošlogodišnjoj poruci potaknuo sam sveodgovorne za komunikacijske procese dapromi~u kulturu poštivanja dostojanstva i vri-jednosti osobe. To je jedan od na~ina na koji jeCrkva pozvana vršiti “diakoniju kulture” u da-našnjem “digitalnom svijetu”. Sa evan|eljem urukama i u srcu, moramo ponovno potvrditipotrebu da se nastavi pripravljati putove kojivode Bo`joj rije~i, posve}uju}i istodobno stalnupozornost onima koji traè; štoviše, kao prvi

korak evangelizacije, moramo poticati njihovotraganje. Pastoral u svijetu digitalne komu-nikacije, budu}i da nam nova sredstva komu-nikacije omogu}uju stupiti u dodir sa sljed-benicima drugih religija kao i nevjernicima teljudima svih kultura, zahtijeva osjetljivostprema onima koji ne vjeruju, koji su klonuli ionima koji imaju u srcu duboku, neizgovorenuèlju za apsolutnim i neprolaznim istinama. Zarne bismo i mi, poput prorok Izaija koji je imaopred o~ima sliku doma molitve za sve narode(usp. Iz 56,7), mogli zamisliti web kao prostor –poput “predvorja pogana” iz Jeruzalemskoghrama – u kojem moèmo na}i one koji još uvi-jek ne poznaju Boga?

Razvoj novih tehnologija i digitalni svijet ucjelini predstavljaju veliko bogatstvo za ~itavo~ovje~anstvo i za ~ovjeka pojedinca a moèdjelovati i kao poticaj na susret i dijalog. No nji-hov razvoj jednako tako pruà veliku prilikuvjernicima. Ništa se ne moè i ne smije isprije~itina putu onome koji se, u ime Krista uskrsloga,trudi biti uvijek bli`nji drugom ~ovjeku. Novimediji, stoga, pruàju nadasve prezbiterima uvi-jek nove i, s pastoralnoga gledišta, bezgrani~nemogu}nosti te ih poti~u prepoznati vrijednostop}e Crkve i u tome smislu izgra|ivati veliku istvarnu zajednicu kao i svjedo~iti, u današnjemsvijetu, uvijek novi ìvot koji se ra|a iz slušanjaevan|elja Isusa Krista, vje~noga Sina koji jedošao me|u nas radi našega spasenja. Ne smijese, me|utim, zaboraviti kako plodnost sve}eni~-ke slu`be izvire prije svega iz osobnoga susretas Kristom, ~iju se rije~ osluškuje u molitvi, koje-ga se naviješta i svjedo~i vlastitim ìvotom, up-oznaje, ljubi i slavi u sakramentima, navlastito usakramentu Presvete euharistije i pomirenja.

Vas, dragi sve}enici, iznova pozivam da semudro okoristite jedinstvenim mogu}nostimašto ih pruàju suvremene komunikacije. NekaVas Gospodin u~ini oduševljenim navjestitelji-ma Radosne vijesti tako|er u novom prostorušto ga nude sadašnja sredstva komunikacije.

S tim èljama, zazivam na vas zaštitu MajkeBo`je i svetoga Arškog ùpnika i svakome odvas od srca podjeljujem apostolski blagoslov.

Iz Vatikana, 24. sije~nja 2010., blagdan svetog Franje Saleškog

Papa Benedikt XVI.

18 VRHBOSNA 1/2010

SVETA

STO

LIC

A

Dragi prijatelji, ove se godine navršava dva-deset i peta obljetnica ustanovljenja Svjetskogdana mladih, kojeg je pokrenuo papa Ivan Pa-vao II., ~asne uspomene kao godišnji susretmladih vjernika iz ~itavoga svijeta. Bila je todalekovidna inicijativa koja je urodila obilnimplodovima, omogu}ivši novim naraštajimavjernika da se jedni s drugima susre}u, da slu-šaju Bo`ju rije~, da otkrivaju ljepotu Crkve iìve sna`na iskustva vjere koji su mnoge nave-li na odluku da se potpuno predaju Kristu.

Ovaj 25. Dan predstavlja etapu prema idu-}em Svjetskom danu mladih, koji }e se odràtiu kolovozu 2011. u Madridu, gdje }ete, nadamse, do}i u velikom broju da doìvite taj milosnidoga|aj.

Da bismo se pripravili za tu proslavu, htiobih vam predloìti neka razmišljanja na ovo-godišnju temu: “U~itelju dobri, što mi je ~initida baštinim ìvot vje~ni?” (Mk 10,17), koja jepreuzeta iz evan|eoskog izvješ}a o Isusovomsusretu s mladim bogatašem; o toj je temi ve}govorio papa Ivan Pavao II. u svom prvom pi-smu upu}enom mladima iz 1985. godine.

1. Isusov susret s mladi}em

“I dok je izlazio na put, dotr~i netko, kleknepreda nj pa ga upita: 'U~itelju dobri, što mi je~initi da baštinim ìvot vje~ni?' Isus mu re~e:'Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doliBog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne ~inipreljuba! Ne ukradi! Ne svjedo~i la`no! Neotmi! Poštuj oca svoga i majku!' On mu odgov-ori: 'U~itelju, sve sam to ~uvao od svoje mla-dosti.' Isus ga nato pogleda, zavoli ga i reknemu: 'Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj ipodaj siromasima pa }eš imati blago na nebu.A onda do|i i idi za mnom.' On se na tu rije~smrkne i ode àlostan jer imaše velik imetak”(Mk 10, 17-22).

Ovo izvješ}e izraàva na u~inkovit na~inveliku pozornost koju Isus posve}uje mladi-ma, svima vama, vašim o~ekivanjima, vašimnadama i pokazuje koliko je velika njegovaèlja da vas osobnu susretne i otpo~ne dijalogsa svakim od vas. Krist, naime, prekida svojeputovanje kako bi odgovorio na pitanje svoga

sugovornika, stavlja se potpuno na raspolaga-nje mladi}u, koji je silno èlio razgovarati s“dobrim u~iteljem” kako bi od njega nau~io kr-o~iti stazom ìvota. Tim je evan|eoskim ulom-kom moj prethodnik htio potaknuti svakog odvas da se “upusti u osobni razgovor s Kristom- razgovor koji je od temeljne i bitne va`nostiza mladog ~ovjeka” (Pismo mladima, 2).

2. Isus ga pogleda i zavoli

U evan|eoskom izvješ}u, sveti Marko isti~ekako “Isus ga nato pogleda i zavoli “ (usp. Mk10,21). U Gospodinovu pogledu je središte togaveoma posebnog susreta i ~itavog krš}anskogiskustva. Naime krš}anstvo nije u prvom reduneki moral, ve} iskustvo Isusa Krista, koji nasljubi svakog ponaosob, mlade i stare, bogate isiromašne; ljubi nas i kada mu okrenemo le|a.

Komentiraju}i taj prizor, papa Ivan PavaoII. dodaje u svom obra}anju mladima: “èlimvam da iskusite takav jedan pogled! èlimvam da iskusite istinu da vas on, Krist, gleda sljubavlju!” (Pismo mladima, 7). Ta ljubav, kojase o~itovala na kriù na tako potpun i cjelovitna~in, potaknula je svetog Pavla da napiše sdivljenjem da ga je Krist “ljubio i predao samo-ga sebe za mene” (Gal 2,20). “Svijest da nas jeOtac oduvijek ljubio u svojem Sinu, da Kristljubi svakoga i uvijek - piše nadalje papa IvanPavao II. -, postaje ~vrsta uporišna to~ka za ~i-tav ljudski ìvot” (Pismo mladima, 7) i omogu-}uje nam pobijediti sve kušnje: otkrivanjevlastitih grijeha, trpljenje, obeshrabrenost.

U toj ljubavi se nalazi izvor ~itavog krš}an-skog ìvota i temeljni razlog evangelizacije:ako smo doista susreli Isusa, moramo ga svje-do~iti onima ~iji se pogled nije još uvijek sus-reo s njegovim!

3. Otkrivanje ìvotnog plana

Kod mladi}a iz evan|elja, moèmo otkritistanje veoma nalik onom u kojem se nalazi sva-ki od vas. I vi ste bogati osobinama, prštite en-ergijom, gajite mnoge snove i nade: sve su tobogatstva koja posjedujete u izobilju! Samavaša mladost predstavlja veliko bogatstvo ne

Poruka pape Benedikta XVI. za 25. Svjetski dan mladih, 28. oùjka 2010.

“U~itelju dobri, što mi je ~initi da baštinim ìvot vje~ni”

VRHBOSNA 1/2010 19

SVETA

STO

LIC

A

samo za vas, ve} tako|er za druge, za Crkvu iza svijet.

Mladi bogataš iz Evan|elja pita Isusa: “Što mije ~initi?” ìvotna dob u kojoj se nalazite je vri-jeme otkrivanja, i to otkrivanja darova koje vamje Bog izobilno udijelio i vaših odgovornosti. Toje isto tako vrijeme temeljnih opredjeljenja zaizgra|ivanja vašega ̀ ivotnog plana. To je, dakle,trenutak da se propitkujete o istinskom smisluìvota i da se zapitate: “Jesam li zadovoljan svo-jim ìvotom? Nedostaje li mi što?”

Kao i mladi} iz Evan|elja, mo`da i vi ìviteu okruènjima u kojima vladaju nestabilnost,nemir ili trpljenje, koji vas poti~u da teìteìvotu koji ne}e biti ìvot osrednjosti i da sezapitate: u ~emu se sastoji uspješan ìvot? Štomoram ~initi? Koji bi mogao biti moj ìvotniplan? “Što moram ~initi da bi moj ìvot imaopunu vrijednost i puni smisao” (Isto, 3).

Ne bojte se postaviti si ta pitanja! Ona vasnipošto ne}e shrvati, ve} izraàvaju velike ~e-`nje, koje su prisutna u vašem srcu. Zato ih tre-ba ~uti. Ona ne o~ekuju površne odgovore,ve} odgovore kadre zadovoljiti vaša istinskao~ekivanja za ìvotom i sre}om.

Da biste otkrili ìvotni plan koji vas moèpotpuno usre}iti, slušajte Boga, koji ima planljubavi sa svakim od vas. S pouzdanjem ga pi-tajte: “Gospodine, koji je tvoj plan Stvoritelja iOca s mojim ìvotom? Što je tvoja volja? Ja jeèlim ispuniti.” Budite sigurni da }e vam odgo-voriti. Ne bojte se njegovog odgovora. “Bog jeve}i od našega srca i znade sve” (1 Iv 3,20).

4. Do|i i slijedi me

Isus poziva mladog bogataša da u~ini korakdalje od zadovoljavanja vlastitih te`nji i osob-nih planova te mu kaè: “Do|i i slijedi me!”.Krš}anski poziv proizlazi iz jedne Gospodin-ove ponude ljubavi i moè se ostvariti samozahvaljuju}i odgovoru s ljubavlju: “Isus pozi-va svoje u~enike na potpuno predanje svogaìvota, bez prora~unatosti i ljudskih probitaka,s bespridràjnim pouzdanjem u Boga. Sveciprihva}aju taj zahtjevni poziv i s poniznompou~ljivoš}u slijede Krista raspeta i uskrsla.Njihovo savršenstvo, u logici vjere koja je kat-kad ljudski gledano neshvatljiva, sastoji se utome da nisu više stavljali sebe u središte, ve}su odlu~ili i}i protiv struje ìve}i prema evan-|elju” (Benedikt XVI., Homilija prigodom ka-

nonizacijâ: L'Osservatore Romano, 12.-13.listopada 2009., str. 6).

Po primjeru tolikih Kristovih u~enika, i vi,dragi prijatelji, prihvatite s radoš}u poziv nanjegovo nasljedovanje, kako biste intenzivno iplodonosno ìvjeli u ovome svijetu! On kršte-njem, naime, poziva svakog da ga slijedi kon-kretnim djelima, da ga ljubi iznad svega i sluìmu u bra}i. Mladi bogataš, naàlost, nije prih-vatio Isusov poziv i otišao je àlostan. Nije smo-gao hrabrosti odvojiti se od materijalnih doba-ra kako bi pronašao najve}e dobro koje jepredloìo Isus.

Ista ta àlost koja je obuzela mladog bogata-ša iz Evan|elja obuzima tako|er svakog onogkoji nema hrabrosti slijediti Krista, donijetiispravnu odluku. Ali nije nikada prekasnoodgovoriti mu!

Isus neumorno upire svoj pogled ljubavi ipoziva da budemo njegovi u~enici, ali on pred-laè nekima radikalniji izbor. U ovoj Sve}eni-~koj godini, htio bih potaknuti mladi}e da bu-dno osluškuju poziva li ih Gospodin na ve}idar, na put ministerijalnog sve}eništva, i dabudu spremni prihvatiti s velikodušnoš}u izanosom taj znak posebne ljubavi, zapo~inju}isa sve}enikom, duhovnim vo|om potrebniput raspoznavanja vlastitog zvanja. Ne bojtese, nadalje, dragi mladi}i i djevojke, ako vasGospodin poziva na redovni~ki, monaški, mis-ionarski ìvot ili ìvot posebnog posve}enja.On zna darovati duboku radost onome tko muhrabro odgovori!

Pozivam, osim toga, sve one koji osje}ajupoziv na ènidbu da taj poziv prihvate s vje-rom, zalaù}i se da udare ~vrste temelje kakobi ìvjeli veliku, vjernu ljubav otvorenu daruìvota, koja je bogatstvo i milost za društvo iza Crkvu.

5. Upravljeni prema vje~nom ìvotu

“U~itelju dobri, što mi je ~initi da baštinimìvot vje~ni?”. To pitanje mladi}a iz evan|eljakao da je nekako daleko onomu što zaokupljamnoge današnje mlade, kao što je primijetiomoj prethodnik, “zar nismo naraštaj kojem svi-jet i zemaljski napredak potpuno ispunjavajuìvotni obzor?” (Pismo mladima, 5). Ali pitanjeo “vje~nom ìvotu” izbija u posebnim bolnimìvotnim trenucima, kada pretrpimo gubitakdrage osobe ili kada doìvimo neuspjeh.

20 VRHBOSNA 1/2010

SVETA

STO

LIC

A

Ali što je “vje~ni ìvot” o kojem govori ml-adi bogataš? Pokazuje nam to Isus, kada, uobra}anju svojim u~enicima, kaè: “no ja }uvas opet vidjeti; i srce }e vam se radovati i ra-dosti vaše nitko vam oteti ne}e” (Iv 16,22). Tosu rije~i koje pokazuju oduševljavaju}u ponu-du beskrajne sre}e, radosti zbog ispunjenostiBo`jom ljubavlju zauvijek.

Postavljati pitanja o kona~noj budu}nostikoja ~eka svakog od nas daje puni smisao ìvo-tu, jer usmjerava ìvotni plan prema obzorimakoji nisu ograni~eni i prolazni, ve} nepregl-edni i duboki, koji poti~u ~ovjeka da ljubi svi-jet, kojega je sâm Bog toliko ljubio, da se posv-eti njegovu razvoju, ali uvijek sa slobodom iradoš}u koji izviru iz vjere i nade. To su obzorikoji pomaù da se ne apsolutiziraju ovozema-ljske stvarnosti, osje}aju}i da nas Bog pripre-ma za nešto ve}e u budu}nosti, i da ponovimosa svetim Augustinom: “èlimo zajedno nebe-sku domovinu, silno ~eznemo za nebeskomdomovinom, svjesni smo da smo tek putniciovdje na zemlji” (Komentar na Evan|elje sve-tog Ivana, Homilija 35,9.). Upiru}i svoj pogledprema vje~nom ìvotu, blaèni Pier GiorgioFrassati, koji je umro 1925. godine u 24. godiniìvota, rekao je: “èlim ìvjeti a ne ìvotariti”,a na fotografiji nekog stepeništa, koju je posl-ao jednom svom prijatelju, napisao je: “Premagore”, aludiraju}i na krš}ansko savršenstvo, alitako|er na vje~ni ìvot.

Dragi mladi, pozivam vas da ne zaboravitetu perspektivu u svojem ìvotnom planu: poz-vani smo na vje~nost. Bog nas je stvorio dabudemo s Njim, zauvijek. Ona }e vam pomo}ida dadnete puni smisao svojim odlukama ivrsnost svojem ìvotu.

6. Zapovijedi, put istinske ljubavi

Isus podsje}a mladog bogataša na desetzapovijedi, kao nu`ne uvjete da bi se”baštinioìvot vje~ni”. To su bitne uporišne to~ke za ì-vot u ljubavi, da bi se jasno razlikovalo dobrood zla i izgradio ~vrst i trajan ìvotni plan. Ivas Isus pita poznajete li zapovijedi, trudite lise oblikovati svoju savjest prema Bo`jem za-konu i provodite li ih u djelo.

Sigurno da su to pitanja u opreci s današ-njim mentalitetom, koji predlaè slobodu bezvrijednosti, pravila, objektivnih normi i pozivada se odbaci svako ograni~enje trenuta~nim

èljama. Ali ta vrsta ponude namjesto da vodipravoj slobodi, dovodi ~ovjeka do toga dapostaje rob samoga sebe, svojih neposrednihèlja, idola kao što su mo}, novac, razuzdanosti primamljivosti svijeta, ~ine}i ga nesposobnimslijediti njegov uro|eni poziv na ljubav.

Bog nam daje zapovijedi zato jer nas èlipou~iti pravoj slobodi, zato jer èli izgra|ivatis nama Kraljevstvo ljubavi, pravde i mira. Slu-šati ih i provoditi ne zna~i otu|iti se, ve} pro-na}i put istinske slobode i ljubavi, jer zapovije-di ne ograni~avaju sre}u, ve} pokazuje kako jeprona}i. Isus na po~etku dijaloga s mladim bo-gatašem, podsje}a da je zakon kojeg je daoBog dobar jer “Bog je dobar”.

7. Trebamo vas

Današnji se mladi suo~avaju s mnogim pro-blemima koji proizlaze iz nezaposlenosti, po-manjkanja sigurnih referentnih to~aka i idealakao i konkretnih perspektiva za budu}nost.Ponekad se moè ste}i utisak da smo nemo}nipred krizama i današnjim zastranjenjima. Us-prkos teško}ama, ne dajte se obeshrabriti i neodri~ite se svojih snova! Gajite naprotiv u srcuvelike èlje bratstva, pravednosti i mira. Budu-}nost je u rukama onoga koji zna traìti i pro-na}i sigurne razloge ìvota i nade. Ako ste spre-mni, budu}nost je u vašim rukama, jer darovii bogatstva koja je Gospodin stavio u srce sva-kog od vas, oblikovani susretom s Kristom,mogu donijeti istinsku nadu svijetu! Vjera unjegovu ljubav }e vas u~initi sna`nima i velik-odušnima i tako vam dati hrabrosti da bez stra-ha kro~ite putom ìvota i preuzmete obiteljskei profesionalne odgovornosti. Trudite se gra-diti svoju budu}nost kroz ozbiljne putove os-obne formacije i u~enja, kako biste na stru~ani velikodušan na~in sluìli op}em dobru.

U svojoj nedavnoj enciklici o cjelovitom lju-dskom razvoju, Caritas in veritate, nabrojio samneke velike sadašnje izazove, koji su urgentni ibitni za ìvot ovoga svijeta: korištenje prirod-nih dobara i poštivanje ekologije, pravedna ras-podjela dobara i nadzor financijskih mehani-zama, solidarnost sa siromašnim zemljama unašoj ljudskoj obitelji, borba protiv gladi u svi-jetu, promicanje dostojanstva ljudskoga rada,sluènje kulturi ìvota, izgra|ivanja mira me|unarodima, me|uvjerski dijalog, ispravno kori-štenje sredstava društvenih komunikacija.

VRHBOSNA 1/2010 21

SVETA

STO

LIC

A

Dragi prezbiteri,

Crkva je bez daljnjega vrlo radosna zbogSve}eni~ke godine i zahvaljuje Gospodinu štoje nadahnuo Svetoga Oca da je odredi. Sveinformacije koje dolaze ovamo u Rim o mno-gobrojnim i raznolikim inicijativama koje supoduzele mjesne Crkve u cijelome svijetu dabi ostvarili ovu posebnu godinu dokaz su kakoje ona dobro prihva}ena - moèmo re}i - odgo-vorila je istinskoj i dubokoj ~e`nji prezbitera icjelokupnog naroda Bo`jega. Bilo je vrijemeda se dadne posebna, zahvalna i poduzetnapozornost velikom, vrijednom i nezamje-njivom prezbiteriju i svakom pojedinom prez-biteru Crkve.

Istina je da su neki, ali proporcionalno ve-oma malo prezbitera, po~inili grozne i veomateške zlo~ine seksualne zloporabe protiv malo-ljetnika, ~injenice koje moramo na apsolutan inepopustljiv na~in odbiti i osuditi. Oni morajuodgovarati pred Bogom i pred sudovima,tako|er civilnim. Pa ipak molimo kako bi došlido duhovnog obra}enja i Bo`jeg oproštenja.Crkva je me|utim odlu~na da ne prikriva iliminimalizira takve zlo~ine. Ali osobito smo nastrani `rtava i èlimo im pomo}i u oporavku injihovim povrije|enim pravima.

S druge strane, zlo~ini nekih ne smiju apso-lutno biti korišteni da se zablati cjelokupno crk-veno tijelo prezbitera. Tko to radi, ~ini veliku ne-

pravdu. Crkva, u ovoj Sve}eni~koj godini, po-kušava to re}i ljudskom društvu. Bilo koja osobazdravog razuma i dobre volje to razumije.

Rekavši nu`no ovo, vra}amo se vama, dragiprezbiteri. Vama èlimo re}i, još jedanput, dapriznajemo ono što jeste i ono što ~inite uCrkvi i u društvu. Crkva vas voli, divi vam se ipoštuje vas. Tako|er ste radost za naš katoli~kipuk u svijetu, koji vas prihva}a i podupire,napose u ovim vremenima trpljenja.

Za dva mjeseca do}i }emo do završetka Sve-}eni~ke godine. Dragi sve}enici, Papa vas srd-a~no poziva da iz cijeloga svijeta do|ete u Rimna ovo zaklju~enje koje }e se zbiti sljede}eg 9.10. i 11. lipnja. Iz svih zemalja svijeta. Iz ze-malja koje su bliè Rimu, trebalo bi o~ekivatitisu}e i tisu}e sve}enika, zar ne? Dakle, nemo-jte odbiti hitni i srda~ni poziv Svetoga Oca.Do|ite i Bog }e vas blagosloviti. Papa }e htjetiu~vrstiti prezbitere Crkve. Njihova mnogobro-jna nazo~nost na Trgu Svetoga Petra sa~injavat}e tako|er jednu obe}avaju}u i odgovornu for-mu prezbitera da se predstave spremni a nezastrašeni za slu`bu ~ovje~anstvu povjerenuim od Isusa Krista. Njihova vidljivost na trgu,pred današnjim svijetom, bit }e proglašenjenjihova slanja u svijet ne da osude svijet, ve}da ga spase (usp. Iv 3,17 i 12,47). U takvomkontekstu, tako|er }e i veliki broj imati poseb-no zna~enje.

Za takvu mnogobrojnu nazo~nost prezbite-

Kongregacija za kler - Vatikan

Zaklju~enje sve}eni~ke godine

To su izazovi na koje ste pozvani odgovoritikako biste izgradili pravedniji i bratski svijet.To su izazovi koji iziskuju zahtjevan i odušev-ljeni ìvotni plan, u koji trebate unijeti ~itavosvoje bogatstvo prema naumu koji Bog ima sasvakim od vas. Nije rije~ o tome da trebate ~i-niti juna~ke ili izvanredne geste, ve} da djelu-jete tako da sve talente i vlastite mogu}nostiupotrijebite tako da urode plodom, nastoje}istalno napredovati u vjeri i ljubavi.

U ovoj Sve}eni~koj godini vas pozivam dase upoznate sa ìvotom svetaca, osobito sa ìvo-tom svetih sve}enika. Vidjet }ete da ih je Bogvodio i da su pronalazili svoj put iz dana u

dan, upravo u vjeri, u nadi i u ljubavi. Krist po-ziva svakog od vas da radite s njim i da preu-zmete na sebe svoje odgovornosti kako bisteizgra|ivali civilizaciju ljubavi. Ako budete sli-jedili njegovu Rije~ i vaš }e put biti obasjansvjetlom i voditi vas k visokim ciljevima, kojidaju radost i puni smisao ìvotu.

Neka Djevica Marija, Majka Crkve, bdijenad vama i štiti vas. Jam~im vam da }u vas sespomenuti u molitvi i od srca vas blagoslivljam.

Iz Vatikana, 22. velja~e 2010.Papa Benedikt XVI.

22 VRHBOSNA 1/2010

SVETA

STO

LIC

A

Draga bra}o i sestre!Donosim vam navještaj Uskrsa ovim liturgij-

skim rije~ima, u kojima iznova odjekuje drevnihiman hvale @idova nakon prolaska kroz Crve-no more. Knjiga Izlaska (usp. 15,19-21) nam pri-povijeda da su, kada su prešli more i stigli nadrugu obalu i vidjeli potopljene Egip}ane, Mojsi-jeva i Aronova sestra Mirjam i druge ène zaple-sale pjevaju}i: „Zapjevajte Jahvi / jer se prosla-vio! / Konja s konjanikom / u more je survao.” Tupjesmu zahvalnicu krš}ani cijeloga svijeta po-navljaju na uskršnjem bdijenju, a posebna mo-litva objašnjava njezino zna~enje, molitva kojusada, u punoj svjetlosti uskrsnu}a, radosno pon-avljamo: „Boè, i u naše vrijeme svjedoci smosjaja tvojih drevnih ~udesa: ono što je tvoja mo}-na ruka u~inila da bi oslobodila samo jedannarod od faraonova tla~enja, ti sada ~iniš po vodikrštenja za spasenje svih naroda; daj da svi ljudibudu pribrojenu me|u sinove Abrahamove ibudu dionici dostojanstva izabranoga naroda.”

Evan|elje nam je objavilo ispunjenje drev-

nih obe}anja: svojom smr}u i uskrsnu}em IsusKrist oslobodio je ~ovjeka od najve}eg ropstva,od ropstva grijehu i otvorio mu put prema Obe-}anoj zemlji, kraljevstvu Bo`jemu, sveop}emkraljevstvu pravde, ljubavi i mira. Taj se „izla-zak” ponajprije doga|a u samome ~ovjeku, unovom ro|enju Duha Svetoga, što je u~inak krš-tenja koji nam je Isus darovao upravo u uskrš-njem otajstvu. Stari ~ovjek ustupa mjesto novo-me; ostavlja iza sebe stari ìvot i kre}e u novi(usp. Rim 6,4). Ali duhovni je „izlazak” po~etakpotpune slobode koja je u stanju obnoviti svakuljudsku, osobnu i društvenu dimenziju.

Da, bra}o, Uskrs je pravo spasenje ~ovje~a-nstva! Da Isus – jaganjce Bo`je – nije proliosvoju krv za nas, nikakve nade ne bismo imali,naš udes i udes cijeloga svijeta bila bi neizbje`nosmrt. Ali Uskrs je sve to promijenio: Isusovo us-krsnu}e novo je stvaranje, poput kalema što ob-navlja cijelu biljku. To je doga|aj koji je dubokopromijenio tijek povijesti, pretegnuvši je jed-nom za svagda na stranu dobra, na stranu ìvo-

Poruka pape Benedikta XVI. Urbi et orbi, Uskrs 2010.

Duhovni je „izlazak” po~etak potpune slobode

“Cantemus Domino: gloriose enim magnificatus est”, (Liturgija ~asova, Uskrs, Slu`ba ~itanja, ant. 1.).

ra na zaklju~enju Sve}eni~ke godine, u Rimu,postoji tako|er jedan posebni motiv, koji sesmješta u srce Crkve, danas. Rije~ je o tome dase našem ljubljenome Papi Benediktu XVI. po-nudi naša solidarnost, naša podrška, naše po-vjerenje i naše neuvjetovano zajedništvo, nas-pram u~estalih napada koji su usmjereni pro-tiv njega, u aktualnom trenutku, u okviru nje-govih odluka što se ti~u klerika koji su upali uzlo~ine seksualne zloporabe nad maloljetnici-ma. Optu`be protiv njega su o~ito nepravednei dokazano je da nitko nije u~inio toliko kolikoBenedikt XVI. da se osude i ispravno suzbijutakvi zlo~ini. Dakle, masovna nazo~nost prez-bitera s njim na trgu bit }e sna`ni znak našegodlu~nog odbacivanja nepravednih napadakojih je `rtva. Dakle, do|ite tako|er da javnopoduprete Svetog Oca.

Zaklju~enje Sve}eni~ke godine ne}e zna~itizapravo zaklju~enje, ve} jedan novi po~etak.

Mi, narod Bo`ji i pastiri, èlimo zahvaliti Gos-podinu za ovo povlašteno razdoblje molitve irazmišljanja o sve}eništvu. U isto doba, ima-mo nakanu uvijek biti pozorni na ono što namDuh Sveti èli re}i. Me|utim, vratit }emo se kavršenju našega poslanja u Crkvi i u svijetu sobnovljenom radoš}u i uvjerenjem da Bog,Gospodar povijest, ostaje s nama, bilo u kriza-ma bilo u novim vremenima.

Neka se Djevica Marija, Majka i Kraljicasve}enika, zauzima za nas i nadahnjuje nas unasljedovanju njezina Sina Isusa Krista, naše-ga Gospodina.

Rim, 12. travnja 2010.

Kardinal Cláudio HummesUmirovljeni nadbiskup São Paula

Prefekt Kongregacije za kler

VRHBOSNA 1/2010 23

SVETA

STO

LIC

A

ta, oprosta. Slobodni smo, spašeni smo! I zatonaša srca mogu klicati: „Slavimo Gospodina!Doista je velik!”

Krš}anski narod, izašavši iz voda krštenja,poslan je u svijet da svjedo~i o tom spasenju i dasvima donese plod Uskrsa koji je novi ìvotoslobo|en grijeha, vra}en u prvobitnu ljepotu,dobrotu i istinu. Tijekom dvije tisu}e godina,krš}ani su – osobito sveci – plodili povijest ìvimiskustvom Uskrsa. Crkva je narod izlaska jerneprestano ìvi uskršnje otajstvo i širi njegovuobnavljaju}u snagu u svakom dobu i na svakommjestu. I danas je ~ovje~anstvu potreban „izlaz-ak”. Ono ne treba površne promjene, ve} mora-lno i duhovno obra}enje. Potrebno mu je spase-nje iz evan|elja da bi izašlo iz krize koja je dub-oka i traì duboke promjene, po~evši od savjesti.Od Gospodina Isusa molim da na Bliskom isto-ku, a osobito u zemlji posve}enoj njegovom sm-r}u i uskrsnu}em, narodi postignu pravi i kon-a~ni „izlazak” iz rata i nasilja prema miru i slozi.Neka krš}anskim zajednicama koje, osobito uIraku, trpe iskušenja i patnje, Uskrsnuli ponovirije~i utjehe i ohrabrenja koje je uputio apostoli-ma na Posljednjoj ve~eri: „Mir vama!” (Iv 20,21)

Latinsko-ameri~kim dràva i Karibima kojetrpe od opasnog porasta zlo~ina povezanih strgovinom droge, Kristov Uskrs neka bude znakpobjede mirnoga suìvota i poštovanja zajed-ni~koga dobra. Neka dragi narod Haitija,pogo|en strašnom tragedijom potresa, ispunisvoj „izlazak” iz tuge i o~aja prema novoj nadipotpomognutoj me|unarodnom solidarnoš}u.Ljubljeni gra|ani ~ilea, tako|er pogo|eni

strašnom katastrofom, neka, potpomognutivjerom, zapo~nu obnovu.

Neka se u snazi uskrsnulog Isusa u Africiokon~aju sukobi koji uzrokuju razaranja i pat-nje i postignu mir i pomirenje koji su jamstvorazvoja. Posebno preporu~am Gospodinu bu-du}nost Demokratske Republike Kongo,Gvineje i Nigerije.

Neka Uskrsnuli pomogne krš}anima koje sezbog njihove vjere proganja pa ~ak i ubija, kaou Pakistanu. Zemljama pogo|enim terorizmomi društvenim i vjerskim nepravdama, neka Ondade snagu da krenu putem dijaloga i mirnogsuìvota. Odgovornima u svim narodima nekaKristov Uskrs donese svjetlost i snagu daekonomsko i financijsko djelovanje napokonvode prema na~elima istine, pravde i bratskepomo}i. Neka spasiteljska mo} Kristova uskrs-nu}a pro`me cijelo ~ovje~anstvo kako bi mogloprevladati mnoga i tragi~na o~itovanja „kulturesmrti” koja se širi, i postaviti temelje budu}nostiljubavi i istine u kojoj }e svako ljudsko bi}e bitipoštovano i prihva}eno.

Draga bra}o i sestre! Uskrs ne stvara nikakvu~aroliju. Kao što su @idovi iza Crvenog moranašli pustinju, tako Crkva, nakon Uskrsnu}a,uvijek nalazi povijest s njezinim radostima inadama, bolima i strepnjama. Ipak, ta se po-vijest promijenila, obiljeìli su je novi i vje~nisavez i doista je okrenuta budu}nosti. Zato,spašeni u nadi, nastavimo naše hodo~aš}e, nose-}i u srcu taj drevni, a uvijek novi pjev: „SlavimoGospodina! Uistinu je velik!”

(kta/ika)

24 VRHBOSNA 1/2010

SVETA

STO

LIC

A

VRHBOSNA 1/2010 25

BK

BIH

Izrazi suæuti biskupima u Republici Hrvatskoj povodomsmrti zadarskog nadbiskupa mons. Ivana Pren|e

Prot. br. 14/2010Sarajevo, 26. sije~nja 2010.

Preuzvišeni gospodinMons. dr. Marin Sraki}, nadbiskup |akova~ko-osje~kiPredsjednik Hrvatske biskupske konferencijeStrossmayerov trg 6HR - 31 400 \akovo

Preuzvišeni o~e Nadbiskupe, dragi brate u biskupstvu!

Uistinu je nas biskupe u Bosni i Hercegovini, kao i sve vas biskupe iz bratske Hrvatskebiskupske konferencije koji ste sudjelovali prošle subote na biskupskom re|enju mons. PetraRaji~a, iznenadila i jako rastuìla vijest o iznenadnoj smrti zadarskoga nadbiskupa mons. IvanaPren|e koji je i sam bio dionikom radosnog doga|anja u Mostaru.

U ime nas biskupa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i u svoje ime upu}ujemizraze najiskrenije krš}anske su}uti Vama i svoj bra}i biskupima u Republici Hrvatskoj. Budu}ida sam na osobit na~in više godina bio povezan s pokojnim bratom biskupom Ivanom tijekomzajedni~kog obavljanja odgojiteljskih slu`bi u zadarskom sjemeništu, dobro mi je poznata nje-gova ljubav i po`rtvovnost kojom je izgarao za svoju mjesnu i krajevnu Crkvu. Mi biskupi uBosni i Hercegovini ujedinjujemo se u molitvi Bogu, darovatelju ìvota, za pokojnoga bratabiskupa Ivana. Neka vje~nim ìvotom nagradi vedrinu i àr kojim je za Njega svjedo~io tijekomsvoga zemaljskoga ìvota te ga primi u društvo svojih svetih i vjernih.

Još jednom izraàvam iskrenu krš}ansku su}ut i bratsko zajedništvo te najiskrenije pozdravljam!

Vinko kardinal Pulji}nadbiskup metropolit vrhbosanski

predsjednik BK BiH

Dostavlja se:Naslovu;Tajništvu HBK- Zagreb;Arhivu.

26 VRHBOSNA 1/2010

BK

BIH

Èestitka povodom izbora za patrijarha

Prot. br. 15/2010 Sarajevo, 26. sije~nja 2010.

Njegova SvetostPatrijarh srpski gospodin IrinejArhiepiskop pe}ki i mitropolita beogradsko-karlova~kiKralja Petra 5SRB – 11 000 Beograd

Vaša Svetosti!

U ime biskupa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i u osobno ime upu}ujemnajiskrenije ~estitke u povodu Vašeg izbora za patrijarha Srpske Pravoslavne Crkve.

îni mi se simboli~nim da se Vaš izbor za patrijarha dogodio upravo u vrijeme svjetskeMolitvene osmine za jedinstvo krš}ana kada smo i mi ovdje u Sarajevu molili zapo~evšibogoslu`jem rije~i u katoli~koj katedrali i završivši molitvom i jektenijom u staroj pravoslavnojcrkvi te organizirali ekumenski koncert krš}ana koji ìve u ovom gradu.

U Vašem izboru za patrijarha sudjelovali su i mitropolita dabrobosanski gospodin Nikolaj kaoi episkopi iz Bosne i Hercegovine te sam slobodan podsjetiti da smo se nakon rata mi biskupi BKBIH ve} više puta zajedno susretali u èlji da gradimo zajedništvo u Isusu Kristu te doprinosi-mo zacjeljenju teških rana u narodima na ovim prostorima. Uvjereni smo da }e nas me|usobnozajedništvo još više otvarati zajedništvu i izgradnji povjerenja sa svima s kojima ìvimo na ovimprostorima. Rado ujedinjujemo svoje molitve da Vas Duh Sveti nadahnjuje u vršenju odgo-vorne slu`be kako bi svi zajedno rasli u krš}anskom zajedništvu i u otvorenosti prema svakom~ovjeku imaju}i nam umu da je Krist ljubi sve ljude kao svoju djecu.

Dok Vam još jednom iskreno ~estitam, upu}ujem izraze poštovanja i pozdrava!

Vinko kardinal Pulji}nadbiskup metropolit vrhbosanski

predsjednik BK BiH

Su}ut predsjednika BK BIH predsjedniku Poljske Biskupske Konferencije

“Milosrdnom Bogu preporu~ujemo duše unesre}enih mole}i u isto vrijeme za sve koji su pogo|eni ovom nesre}om”

Sarajevo, 11. travanj 2010.

Predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. dr. Franjo Komarica, biskupbanjolu~ki, uputio je, 10. travnja izraze najdublje su}uti predsjedniku Poljske biskupske konfer-encije nadbiskupu Józefu Michaliku u povodu zrakoplovne nesre}e poljskog predsjedni~kogzrakoplova. „S dubokom zaprepaštenjem danas smo preko doma}ih medija saznali za velikutragediju zrakoplova u kojem se nalazila slu`bena dràvna i crkvena delegacija na ~elu s Vašimpredsjednikom dràve gospodinom Lechom Kaczynskim i vojnim biskupom, njegovom eksce-lencijom Tadeuszom Ploskim, tijekom njihova putovanja na obiljeàvanje sedamdesete obljet-

VRHBOSNA 1/2010 27

BK

BIH

nice jedne druge velike tragedije Vašeg naroda – u Katynu pokraj Smolenskog.U ime ~lanova Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine kao i u ime svih katolika naše

zemlje upu}ujem Vama, cijelom poljskom episkopatu kao i cijeloj Crkvi u Vašoj zemlji izrazenaše iskrene su}uti u Vašoj velikoj crkvenoj i nacionalnoj àlosti.

Milosrdnom Bogu preporu~ujemo duše unesre}enih mole}i u isto vrijeme za sve koji supogo|eni ovom nesre}om kao i za cijeli poljski narod i za budu}nost Vaše zemlje”, stoji u pismusu}uti biskupa Komarice upu}enog nadbiskupu Michaliku.

(kta)

I ove godine Katoli~ka Crkva u našoj zemljiobiljeàva prve nedjelje u mjesecu velja~i (7. 2.)Dan ìvota. @elimo svoja razmišljanja, a ondai molitve, te konkretna djela usredoto~iti naljudski ìvot – od njegova za~e}a do prirodnesmrti. U zemlji, koja još uvijek s velikimnaporima lije~i prebolne rane nedavnog rata,koji je uništio ili ugrozio ogromni broj ìvotanaših sugra|ana, svi smo mi pozvani pokazatisvoje pravo lice, to jest u kojoj smo mjeri i skojom odlu~noš}u u obrani, zaštiti i u pro-moviranju ljudskog ìvota.

Kao vjernici i suradnici utjelovljenog Bogapozvani smo javno i jasno na djelu pokazatisvoju vjerodostojnost. Ako nam je sam BogStvoritelj utjelovljenjem svoga Sina jasnopokazao koliko mu je stalo do „njegove slike iprilike” (Post 1,27) tj. do ~ovjeka, onda smo imi zaduèni zalagati se za zaštitu i pomo}svakog ìvota kada god bi i u kojem god biobliku i mjeri on bio ugroèn. Jer ~ovjekovabogolikost, njegovo izvanredno dostojanstvoima kao svoju nu`nu posljedicu potrebu inu`nost zaštite i pomo}i njegovu ìvotu.

Ako se mi, kao ~lanovi Crkve, zalaèmo za ì-vot, za pravo na ̀ ivot koji je dostojan ~ovjeka, ne~inimo time ništa posebno, jer se nalazimo naistoj univerzalnoj razini na kojoj se nalaze i svidrugi ljudi. Pravo na ìvot nije pitanje samo jed-ne odre|ene ideologije, jednog odre|enog svje-tonazora niti je to pravo jedne vjerske zajednice.To je pravo ~ovjeka. To je njegovo najbitnije,najosnovnije pravo! Bog zapovijeda ~ovjeku:„Ne ubij!” (Izl 20,13). Ta je Bo`ja zapovijed ujed-no temeljni princip i norma moralnog zakona,koji je upisan u savjest svakog ~ovjeka. Mjerilo

jedne civilizacijske sredine, jednog društva, kojeje ujedno univerzalno, trajno mjerilo i obuhva}asva vremena i sve kulture, sastoji se u odnosu tesredine prema ìvotu. Društvo, sredina, dràvagdje se ne uvaàva ~ovjek i njegovo pravo nadostojanstven ̀ ivot, nego se prezire i zanemaru-je ~ovjek i njegova neotu|iva prava, takvo druš-tvo i takva sredina zavrje|uju da ih se naziva bar-barskim, pa makar imala velike uspjehe na po-dru~ju privrede, tehnike, znanosti i umjetnosti.

Crkva, vjerna svome poslanju, kojeg je dob-ila od svoga boànskog Utemeljitelja Isusa Kri-sta - unato~ slabostima i nevjeri mnogih svojihsinova i k}eri – uporno i ustrajno je sijala i uno-sila istinu o ljubavi prema ~ovjeku, prema ljud-skom ìvotu. Ona se trudila i trudi oko ublaà-vanja društvenih, etni~kih i rasnih napetosti itrvenja me|u ljudima i narodima. Ona se zau-zimala i zauzima za nero|ene i ro|ene, za bole-sne, napuštene, ostarjele, osamljene, nezbrinu-te, prognanike i izbjeglice, gurnute na rub dru-štva i obespravljene svake vrste.

Crkva je u~ila i u~i, i rije~ju i konkretnim dje-lima, najprije svoje ~lanove, a onda i sve ljudedobre volje u sredini u kojoj djeluje, da ni je-dan ~ovjek ne smije biti ni „po~iš}en”, ni „o~i-š}en”, ni ubijen prije ro|enja niti protjeran izmjesta svog ro|enja niti isklju~en iz svojeìvotne sredine, iz ljudske zajednice i gurnutna rub društva. Ona se zalagala i zalaè zasvaki ljudski ìvot od samog njegova za~e}apod srcem majke, a zalaè i za svaki ìvotdokle god on postoji, u svim njegovim fazamai okolnostima. Zalaè za utemeljenje i o~uva-nje zdravog braka i zdravih obitelji kaodragocjenih kolijevki za ra|anje, o~uvanje i

Poruka predsjednika Vije}a za obitelj BK BiH prigodom Dana ìvota 2010.

Ljudsko dostojanstvo zahtijeva zaštitu ìvota

28 VRHBOSNA 1/2010

BK

BIH podupiranje ljudskog ìvota. Na razne na~ine

bodri i pomaè i bra~ne parove i obitelji dabudu otvoreni ìvotu. Crkva ima srca i na~inada pomogne mnogim samohranim majkamada za~eto dijete pod svojim srcem, kao bogo-liko stvorenje, vrlo ~esto uz ne male poteško}epa i prave drame donesu na svijet i s dodat-nom ljubavlju podiù i odgajaju.

I naša domovinska Crkva, vjerna poslanjucijele Crkve, preko svojih duhovnih pastiradizala je i diè glas bodrenja, potpore i soli-darnosti u korist ro|enih i nero|enih ljudskihìvota, a poduzima u pojedinim svojim biskup-ijama i konkretne akcije materijalne pomo}i izbrinjavanja ugroènih ìvota. Osobito se zau-zimala i zauzima za mnogobrojne obesprav-ljene svoje ~lanove kao i druge ljude u sli~nojsituaciji, kojima je zakonom ja~ega i drskijegaoduzeto pravo na neka neupitna, osnovna lju-dska prava, kao npr. pravo na rodno mjesto i ì-vot dostojan ~ovjeka u kolijevci njihova dolaskana svijet. Ne manje odlu~no je dizala svoj upo-zoravaju}i glas u obranu i pravo nero|enogìvota, traè}i od aktualnih vlasti da prona|u iotvore nu`ne uvjete mladim ljudima da stupa-ju u bra~ne zajednice i ra|aju nove ìvote.

Poznate su rije~i velikog proroka suvre-menog svijeta Sluge Bo`jeg Ivana Pavla II.: „Na-rod i dràva koji ubijaju svoju vlastitu djecu jesunarod i dràva bez budu}nosti!” Svjedoci smove} dugi niz ratnih i poratnih godina u našoj ze-mlji dramati~ne borbe izme|u civilizacije ìvotai civilizacije smrti. Ta borba traje i danas. Za naskrš}ane, ali i sve druge istinoljubive ~ovjeko-ljupce je izuzetno va`no da izgra|ujemo i širi-mo ’kulturu ìvota’, da iznalazimo kulturnadjela i modele koji }e propagirati i širiti veli~inui dostojanstvo ljudskog ìvota, da gradimo iuspostavljamo znanstvene i odgojne ustanovekoje }e promicati pravu istinu i istiniti pogled oljudskoj osobi, o bra~nom i obiteljskom ìvotu ivrijednosti. Potrebno je stvoriti udruge, organi-zacije i podru~ja u kojima }e se mo}i prakticiratiu svakodnevlju milosrdna ljubav prema slabi-ma, bolesnima, siromašnima i nero|enima.

Potrebne su nam udruge katoli~kih muèvai èna, katoli~kih bra~nih parova i katoli~kihobitelji te udruge katoli~kih lije~nika i medi-cinskih radnika, koje }e u svojim statutima ima-ti jasno izraène zada}e i ciljeve: prou~avati ipropagirati Evan|elje ìvota, bogolikost ~ovje-

ka, ljudsko dostojanstvo i ljudska prava. Stav-ljanje svojih snaga u slu`bu ìvota ne smije sepromatrati niti doìvljavati tek kao neku pri-vatnu stvar, nego kao temeljnu potrebu i zaht-jev jednog pravednog i normalnog društva.

Napori u korist ìvota moraju se o~itovatina svim podru~jima dušobri`ni~kog djelova-nja naših biskupijskih i ùpnih zajednica. Lju-dski ìvot, i ro|eni i onaj koji se po planu BogaStvoritelja treba tek roditi, ima pravo o~ekivatiod nas Kristovih u~enika da ga podràvamo,da ga hranimo i pravilno usmjeravamo premanjegovom kona~nom cilju – sretnoj budu}no-sti. Svi }emo, bez iznimke, odgovarati pred Bo-ànskim Sucem kako smo se ponašali premasvakom ljudskom ìvotu, prema svakom odnjegove najmanje bra}e (usp. Mt 25,40).

Ovom prigodom u ime svih katoli~kih bis-kupa Bosne i Hercegovine upu}ujem iskrenuzahvalnost svima vama, sve}enicima i drugi-ma oko vas, koji se na razne na~ine trudite okoizgradnje „kulture ìvota”.

Posebno zahvaljujem i izraàvam velikopoštovanje svima onima u našoj Domovinikoji s velikom sviješ}u odgovornosti premaBogu, prema svojoj savjesti i prema svomenarodu štite ljudski ìvot i visoko cijene dosto-janstvo braka i obitelji.

Zahvaljujem svim pomaga~ima zaklade„Da ìvotu”, koju smo ustanovili prije više go-dina, a koja pomaè naše hrabre bra~ne dru-gove, koji su spremni imati više djece.

Zahvaljujem i raznim karitativnim i molitv-enim skupinama koje se mnogo trude okopruànja pomo}i mladim bra~nim parovimakao i siromašnijim obiteljima.

Zahvaljujem tako|er svim lije~nicima i bo-lni~kim osobama, kao i ~lanovima obitelji kojisu se istakli u spašavanju nero|enih ìvota.

Sve Vas molim: bdijte i dalje nad svakimljudskim ìvotom! Branite i štitite i ubudu}eljudski ìvot u njegovoj sveobuhvatnosti! To jeveliki zadatak i veliko poslanje za sve nas kojenam je povjerio sam Bog, ìvotvorac!

Neka Vas On nagradi svojim blagoslovom isvojim mirom!

Mons. Franjo Komarica, biskup banjolu~ki i predsjednik Vije}a za obitelj BK BiH

Banja Luka, 28. sije~nja 2010.

VRHBOSNA 1/2010 29

BK

BIH

Biskupska konferencija Bosne i Hercegovineodràla je od 16. do 18. oùjka u Biskupskomordinarijatu u Mostaru svoje 48. redovno za-sjedanje pod predsjedanjem nadbiskupa met-ropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Pulji}a.Osim ~lanova BK BiH, na zasjedanju su sud-jelovali: delegat Hrvatske biskupske konferen-cije mons. Slobodan Štambuk, biskup hvarsko-bra~ko-viški, i delegat Me|unarodne biskupskekonferencije sv. }irila i Metoda sa sjedištem uBeogradu mons. Ilija Janji}, biskup kotorski.

Tijekom zasjedanja s biskupima se susreo iapostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbi-skup Alessandro D’Errico koji ih je upoznao snastojanjima Apostolske nuncijature odnosnoSvete Stolice na planu provedbe Temeljnog ug-ovora izme|u Bosne i Hercegovine i Svete Sto-lice i Dodatnog protokola na Temeljni ugovor.Tako|er ih je upoznao, po zaduènju dràvn-og tajnika Svete Stolice kardinala Tarcisija Ber-tonea, da je Sveti Otac ustanovio Me|unarod-no povjerenstvo za ispitivanje fenomena Me|-ugorja na najvišoj razini u koju su uklju~enikardinali, biskupi, vještaci i stru~njaci.

Biskupi su saslušali izvješ}a svih vije}a,komisija i drugih tijela BK BiH te svojih dele-gata s raznih me|unarodnih susreta. S osobi-tom pozornoš}u saslušali su izvješ}e kardinalaPulji}a i razmotrili zaklju~ke s desetog susretapredsjednika biskupskih konferencija Jugoisto-~ne Europe odrànog od 25. do 28. velja~e2010. u Kišinjevu (Republika Moldavija) natemu: „Prava katolika u društvu gdje su u ma-njini. Doprinos katolika na ostvarivanju op}e-ga dobra u društvu: poteško}e i novi izazovi”.Predsjednik Vije}a za kler biskup Peri} izv-ijestio je o svom sudjelovanju na Me|unarod-nom teološkom seminaru odrànom 11. i 12.oùjka ove godine u Rimu koji je, u okviru Sve-}eni~ke godine, organizirao Zbor za kler natemu: „Kristova vjernost, sve}enikova vjer-nost”. Biskupi sve}enicima na srce stavljajurije~i Svetog Oca izgovorene tom prigodom:„Dragi sve}enici, muškarci i ène našega dobaod nas traè samo to da u potpunosti budemosve}enici, i ništa drugo. Vjernici laici prona}i}e u brojnim drugim osobama ono što im je

ljudski potrebno, ali samo u sve}eniku mo}i }eprona}i Rije~ Bo`ju koja uvijek treba biti nanjegovim usnama”.

Biskupi su izrazili zahvalnost HrvatskomCaritasu za pripremu ovogodišnjeg Tjednasolidarnosti s Crkvom i ljudima u BiH. Zahva-ljuju ljudima i svim institucijama koji su svo-jom materijalnom i molitvenom potporom po-kazali svoje zajedništvo s katolicima i svimljudima u Bosni i Hercegovini.

Biskupi su zaklju~ili da se na razini Biskup-ske konferencije BiH preko ùpa pristupi pri-kupljanju podataka o poginulima tijekom dva-desetog stolje}a s osobitim naglaskom na onekoji su ubijeni iz mr`nje prema vjeri.

Biskupi su prihvatili prijedlog Ureda zamlade BK BiH da se imenuju predloèni ~lano-vi Odbora za mlade koji djeluje pri Vije}u zalaike BK BiH. Tako|er poti~u mlade katolike izBiH da se pridruè mladima u Hrvatskoj naSusretu hrvatske katoli~ke mladeì, 8. i 9. svib-nja 2010. u Zadru. Zaduèn je Odbor za mladeda izradi prijedlog programa za sljede}i susrethrvatske katoli~ke mladeì u BiH.

Biskupi su odobrili tiskanje vjeronau~nogud`benika za 3. razred srednje škole koji je,pod naslovom „ìvotom darovani”, pripremilonadle`no Povjerenstvo BK BiH prema odob-renom Planu i programu za katoli~ki vjero-nauk u srednjim školama. Spomenuto Povjer-enstvo tako|er je zaduèno da pripravi pro-gram za vjerski predškolski odgoj.

Biskupi su prihvatili program susreta sve-}enika s prostora Bosne i Hercegovine koji }ese odràti 2. lipnja 2010. na Kupresu te odredili~lanove organizacijskog odbora za pripremuna ~elu s predsjednikom Vije}a za kler.

Vije}e za liturgiju BK BiH zaduèno je dapripravi prijedlog programa sustavne izo-brazbe voditelja liturgijskog pjevanja poùpama odnosno pokretanja subotnje škole zaglazbene animatore po ùpama.

Saslušavši godišnje izvješ}e o djelovanjuCaritasa BK BiH, biskupi su zahvalili nacional-nom i biskupijskim direktorima i svima kojisudjeluju u karitativnom djelovanju osobito upomaganju najsiromašnijima. Zahvaljuju

Odràno 48. redovno zasjedanje Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Priop}enje za javnost

30 VRHBOSNA 1/2010

BK

BIH dosadašnjem direktoru mons. Bosiljku Raji}u

za dugogodišnje po`rtvovno sluènje Crkvikroz vo|enje Caritasa BK BiH. Za novog di-rektora Caritasa BK BiH izabrali su fraMiljenka Miku Stoji}a, ~lana Hercegova~kefranjeva~ke provincije.

Biskupi su saslušali i godišnje izvješ}eNacionalne uprave Papinskih misijskih djelaBiH te izrazili zahvalnost nacionalnom i bisku-pijskim direktorima i svima koji su uklju~eni umisijsku animaciju kao i svim vjernicima kojimole i pomaù misionare i misionarke.

Primaju}i na znanje obavijest o novoizabra-nom vodstvu Konferencije viših redovni~kihpoglavara i poglavarica BiH, biskupi su raz-motrili prijedlog tema za svoj godišnji susret snjezinim ~lanovima koji }e se odràti 28.travnja 2010. u Sarajevu. Tako|er je dogovor-eno da zajedni~ko zasjedanje ~lanova Biskup-skih konferencija Bosne i Hercegovine i Hrv-atske bude odràno 24. i 25. svibnja 2010. u ku-}i susreta „Emaus” u Bijelom Polju kod Most-ara, a predloène su i teme za razmatranje natom susretu. Susret }e zapo~eti 24. svibnja u 18sati zajedni~kom sve~anom Euharistijom uMostaru na proslavi zaštitnice katedrale Ma-rije Majke Crkve. Biskupi su sa zasjedanja up-utili i zajedni~ku ~estitku novoimenovanomnadbiskupu zadarskom mons. dr. @elimiruPulji}u, biskupu dubrova~kom.

Biskupi su razmotrili i potrebe Katoli~kogabogoslovnog fakulteta u Sarajevu te prihvatilipredloèni program Pastoralne godine.

Prihva}en je prijedlog Vije}a za bogoslovnasjemeništa i Vije}a za mala sjemeništa BK BiHda se 17. lipnja 2010. organizira seminar za sveodgojitelje u bogoslovnim i malim sjemeništi-ma u BiH. Vije}a su zaduèna da prilagode zaprilike u BiH dokument Hrvatske biskupskekonferencije pod naslovom: Formacija sve}e-ni~kih kandidata – na~ela i smjernice za form-aciju novih prezbitera u Hrvatskoj kako bi bioodobren za podru~je BK BiH.

Saslušavši izvješ}e predsjednika KomisijeJustitia et pax BK BiH, biskupi su pohvalili

njezin rad te izrazili zabrinutost zbog sve ~eš-}eg onemogu}avanja ostvarenja ljudskih pra-va posebno prava na posao ne samo zbog etni-~ke nego i zbog strana~ke pripadnosti.

Biskupu zahvaljuju ~lanovima svih vije}aza trud koji ulaù da bi vije}a mogla dati svojdoprinos radu Biskupske konferencije Bosne iHercegovine.

Nakon što je kardinalu Pulji}u istekao peto-godišnji mandat, za predsjednika Biskupskekonferencije Bosne i Hercegovine u novompetogodišnjem mandatu izabran je biskupKomarica, a za dopredsjednika kardinal Pulji}.

Osvr}u}i se na aktualno društveno-politi~-ko stanje u Bosni i Hercegovini i u njezinu okr-uènju, biskupi poti~u vjernike katolike da sene daju smesti i obeshrabriti. I ovaj put ih pod-sje}aju na temeljno vjerni~ko uvjerenje da oni,koji u svom ìvotu ra~unaju s Bo`jom pomo}ui ravnaju se moralnim na~elima, iz svih kušnjiizlaze ja~i. Imaju}i to na umu, pozivaju ih dase svoje pripadnosti zemlji Bosni i Hercego-vini i svom hrvatskom narodu ne odri~u i daništa ne poduzimaju što bi ih moglo u~initimanje gra|anima ove zemlje ili dovelo upitanje njihove posjede i sva gra|anska pravai slobode koja u Bosni i Hercegovini imaju. Odsvih politi~kih i dràvnih du`nosnika, a oso-bito od predstavnika iz reda hrvatskog naro-da, traè da se u~inkovitije zauzimaju za ost-varenje temeljnih ljudskih i gra|anskih pravai sloboda hrvatskog naroda i za njegovuravnopravnost s druga dva naroda na pros-toru cijele BiH.

Biskupi su 17. oùjka u mostarskoj katedraliMarije Majke Crkve slavili zajedni~ku Euha-ristiju koju je predvodio kardinal Pulji}, apropovijedao biskup Sudar. Na kraju Misnogslavlja nuncij D’Errico uputio je prigodnuporuku i prenio blagoslov Svetoga Oca.

Mostar, 18. oùjka 2010.

Tajništvo BK BiH

VRHBOSNA 1/2010 31

BK

BIH

U ime na~ela pravde i mira, onima koji sunajodgovorniji u donošenju kona~nog tekstaZakona o izmjenama i dopunama Zakona oprebivalištu i boravištu gra|ana, èlimo skre-nuti pozornost na mogu}e posljedice njihovihodluka i ponuditi neke elemente za promi-šljanje ovog va`nog pitanja. Odluka Vlade Re-publike Hrvatske da se u saborsku proceduruuputi Prijedlog zakona o izmjenama i dopuna-ma Zakona o prebivalištu i boravištu gra|anaunijela je s razlogom nemir me|u Hrvate uBosni i Hercegovini, jer bi usvajanje predloè-nog nacrta zakona moglo imati dalekose`neposljedice na daljnju sudbinu ovoga naroda,koji je u vrijeme prošloga rata teško stradao,protjeran iz svoje domovine, da bi se i nakonrata najviše iseljavao, zbog diskriminacije kojatraje. To bi dovelo do mogu}ih novih nestabil-nosti u ~itavoj ovoj regiji. Imaju}i u viduva`nost ovog zakonskog akta za Hrvate u Bo-sni i Hercegovini ali i za sve gra|aneRepublike Hrvatske naše dvije Komisijeizjavljuju sljede}e:

1. Ste~ena prava. Komisije polaze od~injenice da velik broj europskih zemalja priz-naje ili tolerira dvojno dràvljanstvo svojih gra-|ana. Komisije isti~u, da dodjela dràvljanstvaRepublike Hrvatske bosansko-hercegova~kimgra|anima i dràvljanima, koji su se deklari-rali kao etni~ki Hrvati, tijekom protekla dvadesetlje}a, spada danas u tzv. ste~ena prava.Ovu ~injenicu nema smisla stavljati u pitanje,ili osporavati. Isto tako nema smisla, niti bi bilopravedno osporavati druga njihova ste~enaprava u Republici Hrvatskoj, navlastito socijal-na i obrazovna, premda treba financijski teretnekih od tih prava i obveza dijeliti s instituci-jama Bosne i Hercegovine, pa o tome ostvaritidogovor s tim institucijama.

2. Novi egzodus bosansko-hercegova~kihHrvata. Ono što je od prvenstvene va`nosti usadašnjim raspravama i odlukama, koje iz njihimaju proizi}i na zakonotvornoj razini, hrvats-koj i bosansko-hercegova~koj, jest ne samo ne

u~initi ništa što bi moglo potaknuti novi egzo-dus bosansko-hercegova~kih Hrvata, nego up-ravo obrnuto, olakšati njihov povratak u za-vi~aj, u domovinu i dràvu Bosnu i Hercegov-inu. Pravo na dom i na domovinu – kao pravoslobode bivanja i kretanja, dolaska i odlaska –spada me|u osnovna ljudska prava, pa to pravotrebaju ne samo priznati i jam~iti bosansko-hercegova~kim Hrvatima obje dràve, Bosna iHercegovina i Republika Hrvatska, nego ime|unarodna zajednica. Nije teško uvidjeti isloìti se da bez hrvatske sastavnice, Bosna iHercegovina ne moè opstati, što zna~i da moèponovno postati, u mnogo opasnijem obliku,àrište nemira i sukoba nepredvidivih razmjera.

3. Bira~ko pravo hrvatskih dràvljana.Bira~ko pravo hrvatskih dràvljana vezano jeuz hrvatsko dràvljanstvo i njega ne treba ospo-ravati jer se time osporavaju osnovna gra|an-ska i demokratska prava. Pored toga, Komisijedrè da bi bilo poèljno da hrvatski dràvljanikoji nemaju stalnog prebivališta u RepubliciHrvatskoj budu zastupljeni i u Ekonomskom isocijalnom vije}u RH s pravom glasa u svimpitanjima koja su od materijalnog i moralnoginteresa za takve dràvljane.

4. Diskriminacija Hrvata. U sadašnjemdruštvenom trenutku zakonsko rješenje kojeje predloèno Hrvatskom saboru je naizgledobjektivno i pravno neutralno, no de factorije~ je o pristranom, diskriminacijskom zako-nu koji nejednako tretira etni~ke skupine i uovom slu~aju obespravljuje etni~ke Hrvate.Malo je naime poznato i rijetko se spominje da„privilegij” dvostrukog glasovanja i druga pra-va dràvljana Republike Hrvatske uìva i otp-rilike 100.000 izbjeglica iz Hrvatske koji suetni~ki Srbi. Pravedno bi bilo da ni jednaetni~ka skupina ne bude niti privilegirana aliniti diskriminirana.

5. Zakonska rješenja drugih europskihnaroda o istom pitanju. Govore}i o „nu`nosti”ovakvoga zakonskoga rješenja, da seHrvatima koji imaju dvostruko dràvljanstvo

Nema ustavnog utemeljenja zahtijevati od Hrvata sdràvljanstvom RH i BiH izbor

Izjava komisija Iustitia et pax biskupskih konferencija Hrvatske i BiH u povodu rasprave uHrvatskom saboru o Prijedlogu zakona o prebivalištu i boravištu

32 VRHBOSNA 1/2010

BK

BIH uskrati dvostruko prebivalište a time i druga

gra|anska i socijalna prava, valja uzeti u obzirpraksu drugih naroda u Europi, pa i uHrvatskoj. Tako primjerice Talijani, koji imajudvojno dràvljanstvo mogu imati prebivališteu Hrvatskoj i u Italiji. Još ~vrš}e veze s pripad-nicima svoga naroda imaju Ma|ari, kao naprimjer pripadnici ma|arske manjine uRumunjskoj. Dakle postoje prakse koje nisuprotivne sadašnjem rješenju. RepublikaHrvatska ima ustavnu obvezu pomagati hr-vatski narod u Bosni i Hercegovini - koji tamonije ni nacionalna manjima, ni dijaspora negoautohtoni narod koji tamo ìvi ve} 14 stolje}a- te mu pomo}i da ostane u Bosni i Herc-egovini i pridonosi razvoju ove napa}ene aliperspektivne i na mnogim podru~jima bogatezemlje. To, što se dio hrvatskih dràvljana izBosne i Hercegovine koristi socijalnompomo}i Republike Hrvatske ne}e ni za 300godina dose}i cifru od 35 milijardi eura,koliko se procjenjuje ratna šteta koju jeHrvatska pretrpjela zbog srpske agresije, a mivjerujemo da }e vrijedni bosansko-hercego-va~ki Hrvati ubrzo stati na svoje noge i ìvjetiod svoga rada, a ne od pomo}i RH. Ako jesvrha ovoga zakona onemogu}avanje zlopor-abe socijalnih prava, mogu}e je na drugi na-~in to sprje~avati, te selektivnim pristupom izauzetim radom dràvnih tijela i slu`bi onem-ogu}iti neopravdano korištenje socijalne po-mo}i, a da se time ne ulazi u odluke koje sa so-bom nose mnogo teè posljedice. Znamo da jeekonomska kriza u svijetu i da je svima teško.No ima i onih, i to u našoj blizini koji su pot-rebniji od nas, kako u Hrvatskoj, tako i u Bo-sni i Hercegovini, a i drugdje u svijetu. Zbogtoga naše Komisije ne èle da se ukidaju pra-va ni etni~kim Srbima, izbjeglicama iz Hrva-tske. Ove Komisije se odlu~no zalaù za pravosvih da se vrate u svoje domovine i da seuklju~e u njihov razvoj i obnovu, kao što èleda i Hrvati iz Bosne i Hercegovine ne buduzakinuti u ste~enim pravima. Potreban nam jerazvoj u ljubavi i istini. Treba nam jedno idrugo i jedno bez drugoga ne ide, kako na toupozorava papa Benedikt XVI. u svojoj novojsocijalnoj enciklici Caritas in veritate.

6. Uskladiti zakonodavstva RH i BiH obzi-rom na pitanje prebivališta. Naše komisijedrè da u sklopu prilagodbe Ustava Repu-

blike Hrvatske i Bosne i Hercegovine europ-skim integracijama treba pokrenuti inicija-tivu da Hrvatski sabor i Parlament Bosne iHercegovine donesu uskla|ene zakone oprebivalištu i boravištu, kojim bi se na raz-borit na~in i s podijeljenom odgovornoš}u irazmjernim materijalnim troškovima za-jam~ilo ostvarivanje prava svih gra|ana sdvostrukim dràvljanstvom, te tako omogu-}ilo pravo na opravdano sudjelovanje u poli-ti~kom, gospodarskom i kulturnom ìvotu, uskladu s najboljim europskim demokratskimpostignu}ima. To nipošto ne bi bio uvod uanakrone balkanske asocijacije, ve} mini-mum civiliziranog odnosa svih dràva pre-ma svojim gra|anima ~iji su identiteti bilitako ~esto nasilno definirani. Time bi se, up-ravo obratno, iz individualnih ljudskih neza-starivih prava na zavi~aj, kulturni identitet,kao i na vlasništvo, stvorile zakonske pretpo-stavke za ispravljanje nepravdi prema stoti-nama tisu}a Hrvata koji su bilo progonom,bilo izbjeglištvom, bilo perfidnom politi-~kom, ideološkom, medijskom kampanjom idiskriminacijom u minulom stolje}u, od 24%udjela u pu~anstvu Bosne i Hercegovine(1924) došli na rub manjine, te kulturološkogi psihološkog iskorjenjenja iz svoje domovi-ne Bosne i Hercegovine.

Ukoliko se usvoji predloèni Prijedlog za-kona o izmjenama i dopunama Zakona o pre-bivalištu i boravištu gra|ana, nije mogu}e isk-lju~iti veliki val novih emigranata u Hrvatskudo kojega bi došlo ne samo zbog diskriminaci-je, nego i zbog perspektive ulaska Hrvatske uEuropsku uniju. To mogu}e novo stanje do-nijelo bi silnih teško}a ne samo nesretnim izb-jeglicama, nego i Republici Hrvatskoj, jer bi sesocijalna izdvajanja – koja su, po sugestijamamedijske kampanje, jedan od glavnih uzrokapredlaganja ovakva restriktivnog zakona –ovime samo zna~ajno pove}ala, i to u vrijemejoš neprevladane ekonomske i socijalne krize.

Naše komisije apeliraju stoga, na sve odgo-vorne politi~are i narodne zastupnike u Repu-blici Hrvatskoj da u procesu donošenja klju~-nih odluka koje se ti~u bosansko-hercegova~-kih Hrvata postupaju odgovorno i sukladnoobvezama koje proistje~u iz europskih demo-kratskih standarda kao i Ustava Republike Hr-vatske. Naše komisije smatraju da nema nik-

VRHBOSNA 1/2010 33

BK

BIH

akva ustavnog utemeljenja zahtijevati od Hr-vata s dràvljanstvom RH i BiH izbor, po koje-mu bi se morali odre}i ili svojih prava zagaran-tiranih Ustavom Bosne i Hercegovine, iliprava koja im ravnopravno jam~i UstavRepublike Hrvatske.

Nadamo se da odlu~uju}e politi~ke elite uRepublici Hrvatskoj ne}e podràti rješenjakoja }e potpomo}i iseljavanje, diskriminaciju idalju eroziju ljudskih, politi~kih, gra|anskih isocijalnih prava Hrvata u Bosni i Hercegovini.

S poštovanjem i molitvom za razboritost ibudan osje}aj za pravednost, èlimo mir i

blagoslov onima koji odlu~uju kao i onima okojima se odlu~uje.

U Zagrebu, 16. velja~e 2010.

Za Komisiju Iustitia et paxHrvatske biskupske konferencije

Predsjednik mons. dr. Vlado Koši}

Za Komisiju Iustitia et pax Biskupske konferencije BiH

Predsjednik mons. dr. Pero Sudar

Prot.br. 84/10 Sarajevo, 29. oùjka 2010.

DEKRET IMENOVANJA U ODBOR ZA MLADE BK BiH

Nakon što je Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine, na svom 45. redovnom zasjedanjuodrànom od 9. do 11. oùjka 2009. u Bijelom Polju kod Mostara, donijela je odluku da se priVije}u za laike BK BiH osnuje Odbor za mlade, na svom 48. redovnom zasjedanju, odrànomod 16. do 18. oùjka 2010. u Mostaru, prihvatila je prijedlog Ureda za mlade BK BiH o imeno-vanju u Odbor. U skladu s tom odlukom, ovim imenujem Odbor za mlade BK BiH pri Vije}u zalaike u slijede}em sastavu:

1. Mons. Franjo Komarica, biskup banjolu~ki, predsjednik Vije}a za laike i predsjednikOdbora za mlad BK BiH;

2. Biskupijski povjerenici za pastoral mladih: - dr. Šimo Marši}, povjerenik za pastoral mladih Vrhbosanske nadbiskupije;- don Ilija Pili~i}, povjerenik za mlade Banjolu~ke biskupije;- don Mladen Šutalo, povjerenik za mlade Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske

biskupije;3. Duhovni asistenti Franjeva~ke mladeì:

- fra Mato Topi}, regionalni duhovni asistent Frame u Franjeva~koj provinciji Bosni Srebrenoj;

- fra Sretan ]ur~i}, regionalni duhovni asistent Frame u Hercegova~koj franjeva~koj provinciji;

4. Predstavnik Salezijanske redovni~ke zajednice:- don Mihovil Kurkut, duhovni asistent Salezijanske mladeì;

5. Predstavnica sestarskih redovni~kih zajednica:- s. Marija Filipovi} iz Dru`be Sluàvki Malog Isusa;

6. Tajnica Odbora za mlade BK BiH:- g. Ivana Vidovi}, tajnica Ureda za mlade BK BiH.

Ured za mlade BK BiH, u suradnji s Tajništvom BK BiH, koordinirat }e rad Odbora za mladeBK BIH. Odbor }e raditi na umreàvanju svih aktivnosti u pastoralu mladih i studenata na razi-ni BK BiH kako bi se ostvarila brà razmjena iskustava izme|u biskupijskih povjerenstava zapastoral mladih i udruga mladih na podru~ju naše BK BiH. Izme|u ostalog, vodit }e brigu oorganiziranju Susreta hrvatske katoli~ke mladeì u BiH, odlasku mladih iz BiH na susret HKM uHrvatskoj i na Svjetski dan mladih te na druge me|unarodne susrete na koje su pozvani mladipredstavnici BK BiH poput Agore dei Mediterraneo i me|unarodnih susreta sveu~ilištaraca, a

34 VRHBOSNA 1/2010

BK

BIH

aktivno }e sudjelovati i u radu me|unarodnog tima Srednjoeuropskog katoli~kog dana (MEKT). Na sve ~lanove Odbora zazivam obilje Bo`jeg blagoslova mole}i zagovor blaènog Ivana

Merza, zaštitnika hrvatske katoli~ke mladeì.Mons. dr. Franjo Komarica

biskup banjolu~ki i predsjednik BK BiHmons. Ivo Tomaševi}generalni tajnik BK BiH

Prot. broj: 85/2010 Sarajevo, 29. oùjka 2010.

DEKRET O IMENOVANJU ORGANIZACIJSKOG ODBORA ZA SUSRET SVE]ENIKA

IZ BOSNE I HERCEGOVINE

Kupres, 2. lipnja 2010.

U skladu s odlukom biskupa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, donesenom na 48.redovnom zasjedanju BK BiH odrànom od 16. do 18. oùjka 2010. u Mostaru, ovim imenujemOrganizacijski odbor za Susret sve}enika s prostora Bosne i Hercegovine koji }e se odràti 2. lip-nja 2010. na Kupresu.

Organizacijski odbor }e djelovati u slijede}em sastavu:

1. Mons. dr. Ratko Peri}, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski i predsjednik Vije}a za kler BK BiH - predsjednik;

2. Pre~. mr. Luka Tunji}, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije;3. Mr. don Ivan Štironja, vikar za pastoral Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije: 4. Pre~. mr. Pero Ivan Grgi}, kancelar Banjolu~ke biskupije;5. Dr. fra Slavko Topi}, gvardijan i profesor na Franjeva~koj teologiji;6. Fra Gabrijel Mio~, ravnatelj i odgovorni urednik mjese~nika “Naša ognjišta”; 7. Vl~. mr. Marko Tomi}, ùpnik ùpe sv. Ivana Krstitelja Otinovci-Kupres; 8. Mons. Ivo Tomaševi}, generalni tajnik BK BiH.

Zahvaljuju}i svima za spremnost da sudjeluju u Organizacijskom odboru, na sve zazivamobilje Bo`jeg blagoslova i najiskrenije pozdravljam!

Mons. dr. Franjo Komaricabiskup banjolu~ki i predsjednik BK BiH

Mons. Ivo Tomaševi}, gen. tajnik

Dostavlja se:1. Imenovanima;2. Arhivu.

Dekret broj 93/2010 od 30. oùjka 2010. godine mons. Bosiljko Raji} razriješen slu`be direkto-ra Caritasa BK BiH s tim da mu je data ovlast za obavljanje te slu`be do primopredaje novoime-novanom direktoru fra Miljenku Miki Stoji}u, koja treba biti izvršena do 1. rujna 2010. godine.

VRHBOSNA 1/2010 35

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Pismo kardinala Puljiæa provincijalu Bosne Srebrene fra Lovri Gavranu

MnogopoštovaniFra Lovro Gavran, provincijalProvincijalat Bosne SrebreneZagreba~ka 18BiH – 71000 Sarajevo

Datum: 4. sije~nja 2010.Broj: 05/2010

Mnogopoštovani o~e Provincijale!

Do sada sam svra}ao pa`nju Provincijalatu na odredbu kojom nisam dozvolio bogoslovimaobavljati blagoslov obitelji za vrijeme tradicionalnog boì}nog blagoslova ku}a. Posljednje upo-zorenje je bilo pred Boì} 2003. godine (Dopis broj 1540/2003 od 17. 12. 2003. godine). Tada sampodcrtao odredbu. Ukoliko se ùpnik ne bude pridràvao ove odredbe, ne moè biti odgovoranpastoralac. Ukoliko imenovani sve}enici na ùpi ne mogu to obaviti, prinu|en sam dijeliti ùpeili oduzeti pravo tom sve}eniku da bude ùpnik.

Nitko nije traìo dopuštenje takve naravi da bogoslovi blagoslivljaju ku}e. Provedite u svojojzajednici tu odredbu, prije nego osobno moradnem zahvatiti redovnom procedurom.

Upozorite iste ùpnike na odredbu i neka se ne ~ude što ovog ljeta dobiju dekret oduzima-nja ùpni~ke slu`be.

Uz izraze poštovanja, èlim Vam svaki Bo`ji blagoslov u ovoj Novoj 2010. godini te Vassrda~no pozdravljam!

Vinko kardinal Pulji},nadbiskup vrhbosanski

Pre~. Ilija Orki},kancelar

Predmet: Umreàvanje struktura u Nadbiskupiji

Datum: 4. sije~nja 2010.Broj: 06/2010

Kroz ìvotni hod su nastajale pojedine djelatnosti u našoj Nadbiskupiji, kada su sepokazale potrebe i mogu}nosti. U posljednje vrijeme se sve više osje}a potreba unutar – nad-biskupijsko uvezivanje, informiranje i dopunjavanje, kako bi što uskla|enije i sna`nije moglidoprinijeti op}em dobru ove mjesne Crkve i boljem ispunjenju svoga poslanja u ovom vremenu.

Zato sazivam ove strukture na zajedni~ki jednodnevni rad za ponedjeljak 01. velja~e 2010. spo~etkom rada u 9:00 sati u prostorijama Vrhbosanskog ordinarijata:

Generalni vikar – pre~. Luka Tunji}Promicatelj katoli~kog školstva – mons. Dr. Pero SudarBiskupski vikar za ekumenizam i dijalog mons. Dr. Mato Zovki}Kancelar Vrhbosanske nadbiskupije – pre~ Ilija Orki}Ekonom nadbiskupije – pre~. Luka Kesedì}

36 VRHBOSNA 1/2010

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Rektor katedrale i arhivar – pre~. Anto Meštrovi}Vrhbosansko bogoslovno sjemenište – Rektor pre~. Marko ZubakDekan KBF-a – dr. sc. Pavo Juriši}Nadbiskupsko sjemenište „Petar Barbari}” – Rektor – pre~. Marijan Peji}Pro~elnik katehetskog ureda - mons. Petar Juki}Caritas vrhbosanske nadbiskupije – Direktor – Dr. Pero Brki}Medijski Centar VN – Direktor – vl~. Miroslav ]avarNadbiskupski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II” – Ravnatelj Dr. Šimo Marši}Katoli~ko vojno dušobri`ništvo – Ravnatelj – prof. Mr. Tomo Kneèvi}Prvostepeni ènidbeni sud VN – pre~. Dr. Pero Pranji}Medicinski centar sv. Vinko – Ravnatelj – vl~. Robert Ruì}Dijecezanski direktor PMD-a – pre~. Pavo Šekerija Odgovorni za organizaciju duh. obnove redovnica – Mr. Josip LeboOdgovorni za izgradnju sve}eni~kog doma – vl~. Fabijan Stanuši}

Zapisni~ar: vl~. Oliver Juriši}, tajnik

Ovo nije sastanak izviješ}a, koje se treba redovno na po~etku nove gra|anske godine dostavitiOrdinarijatu, nego kroz kratki prikaz hoda u povjerenom zadatku i o~ekivanja u budu}nosti, te pri-jedlozi za op}e dobro nadbiskupije. Kako nas je više koji trebamo štogod kazati, dobro je imatinapisano kratko da se sro~i u 5-8 minuta najviše. To bi bio prvi dio rada. U drugom dijelu radaunutarnji dijalog i dopunjavanje informacija, „iz prve ruke” kako bi se izbjegle predrasude ilime|usobno nepovjerenje. Ujedno je to i prilika otvorenosti uskla|ivanja rada na globalnom planu.

@ele}i Vam svaki Bo`ji blagoslov u ovoj 2010. godini iskreno vas pozdravljam!Vinko kardinal Pulji},

nadbiskup vrhbosanskiPre~. Ilija Orki},kancelar

Svim ùpnim uredima vrhbosanske nadbiskupije

Predmet: Traè se podaci o filijalnim crkvama i grobljimana podru~ju ùpe

Datum: 05. velja~e 2010.Broj: 127 /2010

Poštovani ùpni~e!Molim da za potrebe Biskupske konferencije BiH dostavite na ovu adresu podatke o filijal-

nim crkvama u ùpi (u kom mjestu, komu posve}ene, kad sagra|ene, da li je obnavljana i akoima kakva znamenitost vezana uz nju) i o grobljima na podru~ju ùpe (kad osnovano, od kadse pokojnici ukapaju u groblju, ima li znamenitih osoba koje su tu pokopane, ima li kapelica...).Po mogu}nosti dostaviti i sliku, na kojoj }e s druge strane stajati: mjesto, datum snimanja, što jena slici). Podatke dostaviti u narednih mjesec dana.

Zahvaljujem na razumijevanju i suradnji.Svako dobro od Gospodina.

Mr. Luka Tunji}, generalni vikarIlija Orki}, kancelar

VRHBOSNA 1/2010 37

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Predmet: Nova imenovanja vije}nika na ~etvrtoj sjedniciVije}a za mlade vrhbosanske nadbiskupije

Datum: 11. velja~e 2010. Broj: 165/2010

Na prijedlog Povjerenstva za pastoral mladih VN, ovim imenuje i razrješujem sljede}e~lanove Vije}a za mlade vrhbosanske nadbiskupije:

1. Prema ~lanku 6., Statuta Vije}a za mlade, ~lanstvo u Vije}u po svojoj slu`bi na odre|enovrijeme to jest vrijeme trajanja slu`be uz suglasnost poglavara obavljaju:

- duhovni asistent Frame, - predsjednici udruga mladih (Emaus, Frama, Salezijanska mlade` i druge udruge).

Kako je došlo do promjena u obavljanju funkcija u periodu od prošle sjednice do ove, imenu-jem nove vije}nike koji u Vije}e ulaze po svojoj slu`bi i to:

- Na mjesto duhovnog asistenta Frame Provincije Bosne Srebrne imenujem fra MatuTopi}a, koji je zamijenio fra Peru Vrebca;

- Na mjesto duhovnog asistenta salezijanske mladeì, te kao voditelja Oratorija/omladin-skog centra u @ep~u imenujem Don Mihovila Kurkuta;

- Na mjesto Predsjednik Udruge katoli~kih studenata Emaus imenujem JosipaMilanovi}a, a koji je na to mjesto došao zamijenivši Alena Vidovi}a.

- Kao vije}nika na mjesto predsjednika Frame imenujem Dragana Glavaša, koji je izabranza novog predsjednika, te je tako smijenio Ivanu Vidovi} - dosadašnju predsjednicu Frame.

2. Prema Statutu, na mandat od 5 godina Vije}nicima imenujem:- Na prijedlog dekana imenujem Marka A`daji}a kao predstavnika Sutješkog dekanata

koji do sada nije imao svog predstavnika- Ivanu Vidovi} - asistenticu na projektu “72 sata bez kompromisa”

3. Prestanak ~lanstva u Vije}u

Prema ~lanku 6. Statuta Vije}a za mlade, ~lanstvo u Vije}u po svojoj slu`bi na odre|eno vri-jeme tj. vrijeme trajanja slu`be uz suglasnost poglavara obavlja i zamjenik duhovnog asistentaFrame. Funkciju zamjenika duhovnog asistenta obavljao je fra Velimir Bavrka. Kako nije izabrannovi zamjenik, a fra Velimiru nije produèn mandat-ovo mjesto ostaje upra`njeno.

Po istom ~lanku, mandat je prestao i gore ve} navedenim vije}nicima:- Fra Peri Vrepcu - bivšem duhovni asistent Frame;- Ivani Vidovi} - bivšoj predsjednica Frame- Alenu Vidovi}u - bivšem predsjedniku UKS “Emaus”

Na sve ~lanove vije}a zazivam obilje Bo`jeg blagoslova.

Vinko kardinal Pulji}nadbiskup vrhbosanski

38 VRHBOSNA 1/2010

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

XVI. sabor prezbitera Vrhbosanske nadbiskupijeSarajevo, srijeda, 14. travnja 2010.

Datum: 06. travnja 2010.Broj: 540/2010

U Vrhbosni br. 4/09. je objavljeno da }e se XVI. sabor prezbitera Vrhbosanske nadbiskupijeodràti 14. travnja 2010. godine u Vrhbosanskoj katoli~koj bogosloviji, te da }e tema Sabora biti uduhu Sve}eni~ke godine. Isto je objavljeno i u Pastoralnom kalendaru Vrhbosanske nadbiskupije.

Ovim dopisom još jednom podsje}am na ustaljeni termin (srijeda po Bijeloj nedjelji) našegplenarnog okupljanja. Ova godina nam je posebno va`na jer obiljeàvamo Sve}eni~ku godinu.Radi toga je predvi|en slijede}i raspored:

9,30 h - slavlje Euharistije, izvor i uvir našeg zajedništva. Misa }e biti u sjemenišnoj crkvi sv.]irila i Metoda. Ponijeti sa sobom albu i štolu bijele boje. (Od 10,30-10,45 kratka pauza)

10,45 h - u dvorani Pavla VI. predavanje dr. Tomislava Ivan~i}a, na temu sve}eni~ke godine.Nakon predavanja mogu}a diskusija.

12,15 h - Izviješ}a i informacije.13 h - zajedni~ki objed i bratsko druènje.

Ve} je svim sve}enicima jasno da je ovaj godišnji susret obavezan i ukoliko bude izvanrednesprije~enosti, molim da se u pisanom obliku navede razlog nedolaska.

Radujem se našem zajedni~kom susretu, Misnom slavlju i zajedni~kom radu, te iskreno poz-dravljam i èle}i svaki Bo`ji blagoslov!

Vinko kardinal Pulji}Nadbiskup vrhbosanski

Pre~. Luka Tunji}, gen. vikar

Imenovanja i premještaji

Vl~. gosp. Pavo Šekerija imenovan dekanom Sarajevskog dekanata na pet godina (Dekret br.2033/2009 od 10. prosinca 2009.)

Vl~. gosp. Robert Ruì} imenovan rektorom u crkvi Kraljice svete Krunice na BanjskomBrijegu (Dekret br. 1/2010 od 02. sije~nja 2010.)

Fra Tomo Buljan, OFM imenovan ùpnim vikarom u ùpi Uznesenja BDM Gornji Vakuf-Uskoplje (Dekret broj: 385/2010 od 16. oùjka 2010.)

Vl~. gosp. Josip Filipovi}, OFM, |akon, upu}en na |akonski praktikum u ùpu Ro|enja BDMUlice (Dekret broj: 449/2010 od 24. oùjka 2010.)

Vl~. gosp. Davor Dominovi}, OFM, |akon, upu}en na |akonski praktikum u ùpu SvetogJuraja mu~enika Vitez (Dekret broj: 450/2010 od 24. oùjka 2010.)

Vl~. gosp. Tomislav Svetinovi}, OFM, |akon, upu}en na |akonski praktikum u ùpuUznesenja BDM Gornji Vakuf - Uskoplje (Dekret broj: 451/2010 od 24. oùjka 2010.)

Vl~. gosp. Mario Oršoli} razriješen du`nosti pastoralnog suradnika u ùpi Imena Marijina uOštroj Luci - Boku i odobreno mu je stanovanje u ùpi Uznesenja BDM u Stenjevcu - Zagreb, radiupisa studija glazbe na Glazbenom institutu u Zagrebu (Dekret broj: 553/2010 od 07. travnja 2010.)

Pre~. Mons. Bosiljko Raji} imenovan kanonikom Kaptola vrhbosanskoga (Dekret broj:679/2010 od 24. travnja 2010.)

VRHBOSNA 1/2010 39

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Hodili smo kroz korizmu, ~ine}i svatko nasvoj na~in pokoru, oplemenjivali svoju dušuduhom molitve, te nastoje}i ~initi dobra djela,išli smo slavlju Otajstva Kristove muke, smrti iuskrsnu}a. Svaka postaja kri`nog puta bila jeprigoda susresti Gospodina na osobnomkri`nom putu, te hrabre}i svoje krhke snagesmjelo kro~iti i nositi vlastiti kri`. Svoju svagd-ašnjicu unosili smo u molitvu kako bismo unjoj imali više svjetla. Kroz pokoru, post i odri-canje nastojali smo oja~ati svoju vjerni~ku slo-bodu od svih zlih sklonosti i tako u~vrš}ivatisvoje vjerni~ke korake za Gospodinom.

Sada slavimo otajstvo Kristova uskrsnu}a,temelj svoje vjere i izvor nade. îtamo uLukinom evan|elju kako su ène «veomarano, išle s miomirisima», našle otkotrljan ka-men i osvjedo~ile se da u grobu nema Isuso-vog tijela. An|eo im javlja da ne traè ìvogame|u mrtvima! Sjetiše se Isusovih rije~i da sesve to treba zbiti i da }e On uskrsnuti. Zato se«vratiše s groba i javiše» tu Radosnu vijest.

Naša svagdanja ùrba i ìvotna trka

Ljudi u svojem ìvotu tr~e kako bi se sku}ilii napravili kutak kojeg nazivaju svojimdomom. Tr~e kako bi što više imali i tako štoviše trošili. Mnogi tr~e i za što «višim» mjestomu javnom ìvotu. A onda, u trenucima bolesti,traè lijek ili «~arobni štapi}» da bi se riješilivlastite muke. Tada su ljudi, u nedostatku pos-tojane i ~vrste vjere, skloni pribje}i raznimpraznovjerjima i vra~arima, koji su redovito iprevaranti. Lakovjerne privuku, svjesni da,~ovjek u osobnoj muci, traì najlakše rješenje.ôvjek zaboravlja podi}i pogled iz ovoze-maljskog groba i sve je manje svjestan da ìvotne treba traìti u mrtvoj stvarnosti. Materija imrtva stvarnost sluè ~ovjeku da prona|eduhovnu i vje~nu stvarnost. Zato nam jepotrebna ona ista ùrba koja je pokrenulaène da «veoma rano» idu traìti Isusa.

Potrebno je otkotrljati «kamen» koji pokrivaOtajstvo Kristovo. Taj «kamen» je grijeh koji

zatamnjuje ~ovjekovo srce. To je sumnja kojasprje~ava pogled vjere i pogled u vje~nost. Tajisti «kamen», ~esto je mr`nja, koja truje ljudskosrce, i sebi~nost koja prazni ~ovjekovu nutrinu.

Na}i ìvoga koji ìvot daje

Da bismo Krista doìvjeli i s Njim ìvjeli,potrebno je prihvatiti ono što je na Posljednjojve~eri ostavio svojim u~enicima kao baštinu:ovo ~inite meni na spomen! To poslanje Isus dajeapostolima, koji polaganjem svojih ruku pre-nesoše na mnoge nastaviti Njegovo djelootkupljenja uprisutnjeno u otajstvu Euhari-stije. U ovoj sve}eni~koj godini, èlimo se sjeti-ti svetog sve}eni~kog reda ustanovljenog naPosljednjoj ve~eri. Znamo da bez sve}enikanema dva va`na otajstva da bismo se susreli saìvim koji ìvot daje: to je otajstvo Euharistijei otajstvo Pomirenja ili svete Ispovijedi. PapaBenedikt XVI, u ovogodišnjoj poruci, citiraju}isv. Ivana Arškog, naglašava:» Sve}eništvo jeljubav Isusova srca! Taj dirljivi izraz omogu}ujenam prije svega s nje`noš}u se i zahvalnoš}uspomenuti neprocjenjivog dara kojeg sve}enicipredstavljaju ne samo za Crkvu, ve} i za samo ~ovje-~anstvo.» Papa, nadalje, citira svetog ùpnika:»Bez sakramenta sv. Reda, ne bismo imali Gos-podina. Tko je stavio tamo u svetohranište? Sve}-enik. Tko je do~ekao vašu dušu kada je prvi putulazila u ìvot? Sve}enik. Tko je hrani i krijepi nanjezinu zemaljskom putu? Sve}enik. Tko }e jepripraviti da se pojavi pred Bo`jim licem, peru}i jeposljednji put u krvi Isusa Krista? Sve}enik. Uvijeksve}enik!... Bez sve}enika, smrt i muka našega Go-spodina bili bi beskorisni.» Shva}amo i prihva}-amo da se ìvot, kojeg nam je Krist donio posve}eniku, uprisutnjuje u našim dušama iìvotu, ali i u ìvotu zajednice. Poziv u ovojsve}eni~koj godini jest izmoliti sebi vjerne ivrijedne sve}enike po Isusovom srcu, kako bivjernik ìvio ìvotom vjere. Isusova poruka:«Ovo ~inite meni na spomen», jest poruka koja seostvaruje po sve}eniku u zajedništvu slavlja

Uskrsna poruka Vinka kardinala Pulji}a, nadbiskupa vrhbosanskog

“Vratiše se s groba i javiše sve to jedanaestorici i drugima!” (Lk 24, 9)

40 VRHBOSNA 1/2010

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Euharistije. Svaka nedjelja je uprisutnjenjeproslave Kristova Uskrsnu}a. Da bi temeljvjere bio stabilan i ~vrst, valja nam svake ned-jelje (a i ~eš}e) zajedno slaviti otajstvo Euh-aristije, zahvaljuju}i Bogu na milosti da u svo-joj sredini moèmo imati one koji suposve}eni naviještati Bo`ju Rije~, slavitiOtajstva, te nas voditi za Onim koji je «Put,Istina i ìvot».

Naše pam}enje i solidarnost

Ovu smo pastoralnu godinu u našojNadbiskupiji proglasili godinom «Memorija zasolidarnost», èle}i se oteti navali novih u~-enja, koja nam brišu pam}enje. Svima nam jepotrebno prepoznati korijenje na kojem smonikli, kao i vjeru u Uskrslog koju su nam nam-rli naši pretci. Stoga je hvalevrijedno, u svakojùpi ~uvati spomen na pokojne sve}enike isve svijetle likove koji su svoje ìvote utkali unašu povijesnu, kulturnu i vjerni~ku baštinu.Budimo zahvalni svima koji su nam IsusaUskrsloga navijestili i usmjerili nas na Njegovput; kroz pouku, dijeljenje sakramenata ilisvjedo~anstvom ìvota. Primivši vjeru uUskrslog Krista od svojih predaka, otkrivajmopotrebnu obvezu i solidarnost s njima, ìve}i isvjedo~e}i Krista u našem vremenu i na našimprostorima. Kao što su ène ùrno pohitalejaviti Radosnu vijest uskrsnu}a, neka to i naspotakne na radosno ìvljenje i svjedo~enjeuskrsne vjere. Solidarnost }emo najboljeìvjeti doìvljavaju}i našu zauzetost u odanos-ti svojoj vjeri, te grade}i me|usobno povjere-nje i suradnju.

Uskrsli Krist okuplja zajednicu

Krist se nakon uskrsnu}a ukazao svojimu~enicima, koji su bili uplašeni i darovao imMir. To je mir kojeg ne daje svijet nego uskrsliKrist. Njegova prisutnost okuplja i izgra|ujezajednicu. Nakon svih ratnih i poratnih zbi-vanja, slave}i Kristovo uskrsnu}e, neka mirUskrsa bude izvor i naše sigurnosti i nade nakojima }emo graditi zajedništvo svake obiteljii ùpske zajednice. Slavljenje Euharistije izvor

je izgradnje zajedništva. Crkva slavi Euhar-istiju a Euharistija izgra|uje Crkvu. Krist, prijenego }e po}i u smrt, u svojoj Velikosve}eni~kojmolitvi, upravo moli za to jedinstvo koje jeutemeljeno u Presvetom Trojstvu. «Da svi budujedno.» (Iv 17, 22). Ovdje nalazimo poruku ounutarnjem zajedništvu i jedinstvu, iz ~ega }ezra~iti svjedo~anstvo za Krista ìvoga u namai me|u nama.

Sretan Uskrs

Otajstvo Kristove muke, smrti i uskrsnu}adoìvljavamo utemeljeni u svojoj vjeri. To jeOtajstvo i izvor našeg zajedništva i uto~ištenaše sigurnosti i utjehe. êstitam proslavu Us-krsne pobjede uz poruku da budemo dioniciradosti vjere, te da je, ìve}i i svjedo~e}i, pre-nosimo jedni na druge. U tom duhu, èlim daovo slavlje Uskrsa, ohrabri i oja~a sve našesve}enike, posebno u ovoj sve}eni~koj godini.Zato bra}o misnici, neka vam je Sretan Uskrs!Kao što su apostoli prebrodili svoj ìvotnistrah, doìvjevši Krista ìvoga u svojoj sredininakon Uskrsnu}a, neka i sve nas Kristovaprisutnost ohrabri i unese radost vjere u našasrca i naše obitelji. @elim Sretan Uskrs svimnašim obiteljima. One bi trebale biti gnijezdovjere i krš}anske ljubavi. Sretan Uskrs svimakoji su ranjeni u duši i na tijelu, te ih rane Usk-rslog Krista krijepe u trpljenju i nošenju svogsvagdanjeg krià. Sretan Uskrs svima koji suumorni i klonuli duhom, neka ih oja~a vjera uUskrslog Krista. Sretan Uskrs svima vama kaoi onima koji su razasuti diljem svijeta. Kao štoIsus šalje svoje u~enike u njihov kraj jam~e}iim da }e Ga tamo vidjeti, neka i sve nas okupina našim ognjištima, kako bismo Ga prepoz-nali i obnovili korijene svoje vjere, te s nadomìvjeli i gradili svoju budu}nost.

Svima èlim Sretan Uskrs i zazivam obiljeBo`jeg blagoslova!

Vinko kardinal Pulji}nadbiskup vrhbosanski

U Sarajevu, oùjak 2010.

VRHBOSNA 1/2010 41

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Dopisom broj 1968/2009 od 01. prosinca2009. godine (Vrhbosna br. 4/2009 str. 366)Nadbiskup vrhbosanski je najavio XIII.Ministrantsko zborovanje naše Nadbiskupije.Zbog „vrlo pozitivnih iskustava, posebno odstrane ministranata” on je zada}u priprave po-vjerio posebnom odboru i zaduìo ga za orga-nizacijske poslove.

Budu}i da se ni jedan pastoralni projekt nemoè uspješno realizirati bez dobre i cjelovitepriprave, odbor sa svoje strane poziva vl~. ipre~. gospodu ùpnike i dekane, upravuBogoslovije i bogoslove te upravu Katedrale iKŠC Sv. Josip u Sarajevu da ovom pastoralnomprojektu posvete dostatnu pa`nju i pruè mupotporu. U tu se svrhu ovdje donose slijede}eupute i sugestije:

I. Programski sadràji i priprava:@upnici }e pruìti priliku sudionicima mini-

strantskog zborovanja za pojedina~no sakra-mentalno pomirenje u vlastitim ùpama.

Me|u sudionike ùpnici mogu uklju~iti i~lanove drugih liturgijskih grupa (~ita~i,pjeva~i…), ali valja paziti na dob i uzrast: nekato ne budu mala djeca i odrasle osobe. S tim štooni nemaju pravo uklju~ivati se u natjecanje.

Dva su osnovna dijela zborovanja: liturgijs-ki (procesija i sve~ano misno slavlje) te kul-turni i sportsko-rekreacijski. (Ministranti nosevlastito ministrantsko ruho)

Lijepo je i korisno da u liturgijskom dijeluprograma do|e do izraàja naša lokalna i kra-jevna raznolikost ali i naše jedinstvo u Kristu.Pogotovo u godini Memorija za solidarnost.Zbog toga dekani trebaju predvidjeti i nekesudionike koji kao predstavnici dekanata uliturgiji vrše posebne slu`be (o tome konkret-nije u odlomku Prijavljivanje).

Za prinos darova dekani }e predvidjetiprikladan dar koji na neki na~in simbolizirakraj iz kojeg dolazi.

U drugom dijelu programa, koji je dijelom

natjecateljski a dijelom revijalni, mogu akti-vno sudjelovati samo uredno i pravodobnoprijavljeni pojedinci i skupine. Prijavljivanje jezada}a ùpnika i dekana. Uz prijavu svakakotreba staviti i vo|u ministrantske skupine:ùpe, dekanata…

Tema kviza znanja je osoba i djelo sv. IvanaMarije Vianneya, zaštitnika svih sve}enika. Zapripremu moè posluìti jedan od njegovihìvotopisa kao npr. Sveti ùpnik Arški od Jean-Marie de Reville, UPT, Ivan Zirdum, \akovo2009. Kao što znadete teku}u godinu je papaBenedikt XVI. proglasio godinom sve}enika,koji su kako kaè sv. Ivan Marija Vianney „darBoànskog Srca Isusova”. Papa je poslao poseb-nu poruku za Svjetski dan molitve za duhovnazvanja pod naslovom „Pouzdanje u Bo`ju inici-jativu i ljudski odgovor”. Kada se ona iš~itava uGodini sve}enika onda nam je jasna Papina sug-estija kako trebamo iskoristiti, napose, ovu godi-nu te poticati djecu i mlade da imaju pouzdanjau Boga koji uvijek prvi zove, da se nesebi~noodazovu. U duhu ove Papine poruke smo stavilii moto ovogodišnjeg susreta „Evo me Gospo-dine”, kao i pitanja za kviz o ìvotu i djelu sv. Iva-na Marije Vianneya, zaštitnika sve}enika. Pita-nja }e biti iz njegova ìvotopisa i o pastoralnomdjelovanju, pogotovo onom po ~emu je prepoz-natljiv. îtanje njegova ìvotopisa je prigoda dase ministranti izbliè upoznaju s jednim ost-varenim i svetim duhovnim zvanjem. Mladi è-|aju za pravim uzorima. I u našoj Nadbiskupijise ve} osje}a manjak duhovnih zvanja. Stogatrebamo izmoliti da Gospodin baci svoj pogled ina naše ministrantice i ministrante, mladi}e idjevojke te da se odva`no odazovu. Bo`ja inici-jativa i naša pastoralna zauzetost su plodno tlobudu}ih duhovnih zvanja.

I ove godine predvi|amo mogu}nost glazbe-noga ili scenskog nastupa, koji je revijalnog ane natjecateljskog karaktera. Tako }e zborovi,solisti, folklorne ili dramske skupine mo}i dru-gima pokazati ono najbolje iz svojega reperto-

Upute i sugestije za pripravu XIII. Ministrantskogzborovanja Vrhbosanske nadbiskupije

Sarajevo, subota 24. travnja 2010.

Datum: 01. travnja 2010.Broj: 504/2010

42 VRHBOSNA 1/2010

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

ara. U obzir dolaze zborne ili solisti~ke sklad-be, ske~evi, recitali, plesovi, pantomima…).

II. Propozicije za sudjelovanje:U natjecateljskom dijelu programa mogu

sudjelovati samo djeca ~etvrtog, petog, šestog,sedmog i osmog razreda osnovne škole (nemla|i ni stariji). Prošlih godina su igrali i sred-njoškolci, što nije pošteno i fer prema sudio-nicima koji se drè propozicija. Nije va`no tko}e pobijediti nego pošteno i dobro organizira-no natjecanje. Jasno da }e pobijediti najuvje-`banija ekipa s malo sportske sre}e. Sudjelov-anje starijih nanosi veliku nepravdu i bacaljagu na organizaciju i pošteno natjecanje.

U malonogometnom turniru sudjeluje pojedna ekipa iz dekanata i to ona koja se zafinale plasirala bilo razigravanjem na razinidekanata bilo me|usobnim dogovorom ùp-nika u dekanatu.

U kvizu znanja i stolnom tenisu sudjelujuunaprijed prijavljeni predstavnici ùpa (pojedan natjecatelj).

Glazbeni i scenski prilozi }e se odvijatiistovremeno dok traju natjecanja u kvizu, ma-lom nogometu i stolnom tenisu. Stoga je vri-jeme trajanja nastupa za svaku prijavljenuùpu 7 minuta. Ako ne bude puno prijavljenihmoè i više od sedam minuta.

III. Prijavljivanje sudionika:@upnici prijavljuju vlastitom dekanu uku-

pni broj sudionika iz svoje ùpe, imena nat-jecatelja za kviz i stolni tenis te da li }e nastupi-ti u glazbeno-scenskom programu ili ne}e.

Dekan prijavljuje organizatoru po jednogpredstavnika dekanata za ministriranje i zaprinos darova kao i dar koji se prinosi u mis-nom slavlju.

Dekan tako|er prijavljuje natjecateljskuekipu za mali nogomet. Iz prijave treba bitijasno da li je natjecateljska ekipa sastavljena izviše ùpa ili samo jedna ùpa zastupa dekanatte koja je to ùpa.

Za svaku ùpu iz svoga dekanata te zadekanat u cjelini dekan popunjava posebniobrazac (dostavljen samo dekanima) i dostav-lja ga organizacijskom odboru na porti Bogos-lovije osobno (Sve}eni~ki sabor 14. travnja) ili nafaks 033/212-937 do 18. travnja uklju~ivo.

Va`na napomena: ekipe i pojedinci koji nebudu unaprijed prijavljeni ne}e sudjelovati u

natjecateljskom dijelu programa! Tako|er jeva`no napisati u prijavi tko je vo|a skupineministranata bilo ùpe, bilo da je organiziranapratnja na dekanskoj razini.

IV. Neke tehni~ke napomene:Ministranti izlaze iz autobusa kod kate-

drale, autobusi odlaze na prikladno parkira-lište (najbolje mogu}nosti su iza Vije}nice – naBentabaši – i kod hotela Holiday Inn)

Ministrante }e kod katedrale do~ekati bo-goslovi i upu}ivati prema Bogosloviji.

Iz bogoslovije se ide u katedralu na sv. Misuu procesiji, u procesiji se i vra}aju.

Manji automobili mo}i }e se parkirati naparkiralištima izme|u katedrale i kurije (par-kirno mjesto se pla}a!); nema mogu}nostiparkiranja u krugu KŠC.

Autobusi na odlasku mogu preuzeti minis-trante na istom ili na drugom prikladnom mjes-tu, prema dogovoru s voza~em i vo|om puta.

Dobro je upozoriti ministrante na uljudnoponašanje (psovke, bacanje sme}a uokolo,uništavanje inventara, dobacivanje prolaznici-ma, nekulturno ponašanje u trgovinama… sunaša dosadašnja loša iskustva). Za o~ekivati jeda pratitelji ministranata (sve}enici, ~asne ses-tre, katehete ili druge odrasle osobe) buducijelo vrijeme uz svoje ministrante. Iz razlogasigurnosti, ~isto}e, o~uvanja prostora i namje-štaja te uspješnog odvijanja cjelokupnog pro-grama i pratitelji }e dobiti sendvi~e i sokove,odnosno drugo pi}e koje budu èljeli.

Nadam se da }ete se dràti ovih uputa isugestija koje sluè svima nama, kako bi i ovo-godišnje ministrantsko zborovanje prošlo bezve}ih propusta.

Lijepa je to prigoda da se ministranti iz našeNadbiskupije susretnu, mole, igraju, druè…Nadam se tako|er da }e im i ovaj susret po-mo}i da u svojim ùpama sluè s još više po-nosa i àra. To }e se dogoditi ako ih vi što boljepripravite za susret, a organizacijski odbor i sviuklju~eni u pripremu lijepo do~ekaju i dobroorganiziraju sve predvi|ene to~ke i aktivnosti.

U toj èlji i nadi Vas iskreno pozdravljam.

Mr. Luka Tunji}Koordinator org. odbora

P.s. Za eventualne informacije 063/897-999Luka Tunji}

VRHBOSNA 1/2010 43

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

______________________DEKANAT- obrazac za prijavu sudjelovanja -

A. PODACI ZA @UPE DEKANATA

B. PODACI ZA DEKANAT

C. NAPOMENA: uredno popunjen obrazac dostaviti na portu Bogoslovije osobno (Saborprezbiterija 14. travnja!) ili na fax 033/212-937 do 18. travnja. Hvala!

ODBOR ZA PRIPRAVU

MP _____________, dekan

Ime i prezime pratitelja skupine: ____________________________

44 VRHBOSNA 1/2010

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Dragi ùpnici!Radosno vas pozivam na slavlje 39. Dana

mladih naše nadbiskupije u Gospino svetište uKomušinu na Kondìlu 29. svibnja 2010.godine, koje }e se odràti pod geslom:„U~itelju dobri, što mi je ~initi da baštinimìvot vje~ni?” (Mk 10:17) Kako bismo se što bo-lje organizirali i pripremili za taj doga|aj, dalisvoj doprinos i u~inili ga plodnim i blagoslov-ljenim za ~itavu našu dijecezu, predstavljamVam okvirni program hodo~aš}a koji je prih-va}en na sjednici Vije}a za mlade Vrhbosan-ske nadbiskupije 12. velja~e 2010.:

Petak, 28. svibnja 2010.: 18:00 – sv. Misa20:00 – 24:00 - Molitveno bdijenje24:00 – 07:00 - Cjelono}no klanjanje pred

Presvetim

Subota, 29. svibnja 2010.:9:00 – Pokorni~ko bogoslu`je i mogu}nost

za sakrament pomirenja 10:00 – Procesije na brdo Kondìlo11:00 – Euharistijsko slavlje 13:00 – Ru~ak 14:00– Sajam vjere i duhovno-kulturni pro-

gram (završetak oko 18:00 )

OP]E ODREDBE

Svi ùpnici i ostali pastoralni djelatniciodgovorni za pastoral mladih trebaju na vri-jeme oglasiti, pozvati i pripremiti mlade naovo hodo~aš}e, te organizirati prijevoz na ra-zini ùpe ili dekanata. Podsje}am ùpnike daje Komušina-Kondìlo dijecezansko Gospinosvetište te da je hodo~aš}e mladih obvezandio pastoralnog plana naše nadbiskupije.

Ove godine sakrament krizme }e primitimladi iz 56 ùpa naše nadbiskupije. Pozivamsve odgovorne za pripremu krizmanika da

Dan mladih bude mjesto duhovne obnove ibliè priprave za sakrament Potvrde. Stoga bibilo dobro da na Danu mladih budu prisutnisvi ovogodišnji krizmanici.

Budu}i da je ovo prije svega molitveno-pokorni~ko hodo~aš}e kojemu je cilj produbitii u~vrstiti naše vjerni~ko zajedništvo, voditeljihodo~asni~kih grupa trebaju pripraviti mladeza doli~no ponašanje u skladu sa svetoš}umjesta i doga|aja.

Neka svi ùpnici, ùpni vikari, ~asne sestrei drugi voditelji skupina mladih unaprijedisplaniraju vrijeme i ovaj dan odvoje za hod-o~aš}e i mlade koje }e dovesti na susret. Pot-rebno je da zajedno sa svojim mladima sud-jeluju u cijelom programu kako bi on uistinuimao smisla.

O~ekujem da se |akoni i bogoslovi obijubogoslovija i sjemeništarci oba sjemeništauklju~e i nesebi~no stave na raspolaganje zapomo} i suradnju.

Ove godine }emo ponovno organizirati mo-litveno bdijenje koje }e po~eti u petak u 20:00sati u ùpnoj crkvi u Komušini. Mladi koji seodlu~e do}i neka ponesu sa sobom vre}e zaspavanje. Imat }e osiguran smještaj i hranu.

Skupine mladih koje odlu~e do}i u petak namolitveno bdijenje, trebaju pripremiti moli-tvu ili prezentaciju meditativnog karaktera.

Svi sve}enici-hodo~asnici trebaju sespremno i bez oklijevanja staviti na raspola-ganje za pojedina~no slavlje sakramenta po-mirenja koje }e biti kod ùpne crkve izme|u9:00 i 10:00, a sve}enici koji èle koncelebriratina Kondìlu trebaju sa sobom ponijeti vlastitomisno ruho bijele boje.

Ove godine liturgiju }e animirati mladi izBugojanskog dekanata (~ita~i, prinos darova,molitva vjernika i ministranti). @upnici ùpa izkojih mladi sudjeluju trebaju na vrijemepripraviti svoje mlade za tu slu`bu. Poèljno jeda mladi budu u narodnoj nošnji svoga kraja.

Po povratku procesije s Kondìla hodo~as-

39. Dan mladih Vrhbosanske nadbiskupije

Komušina-Kondìlo, 28. i 29. svibnja 2010. godine„U~itelju dobri, što mi je ~initi da baštinim ìvot vje~ni?” (Mk 10:17)

Datum: 23. oùjak 2010.Broj: 446/2010

VRHBOSNA 1/2010 45

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Po ve} ustaljenoj praksi - sve}enici, kojidjeluju kao ùpnici u vrhbosanskoj nad-biskupiji, sudjelovali su na Dekanatskim sus-retima u Ordinarijatu.

Od 6. do 22. velja~e 2010. godine kroz 13 ter-mina – ùpnici iz 13 dekanata izmijenila su pas-toralna iskustva i promišljanja. Dvije su glavneteme bile na susretu: Memorija za solidarnost –koja je proglašena kao tema godine za vrh-bosansku nadbiskupiju, te sve}eni~ka godinaproglašena od Svetog Oca na razini op}e crkve.Za susret je predvi|eno izlaganje svakog ùpni-ka uz pismeni uradak na jednoj stranici.

Prije samog susreta, ùpnici bi obi~nodostavljali u Nadbiskupijsku kancelarijugodišnju ùpnu statistiku i prijepise matica, au kancelariju ekonomata godišnja izvješ}a –kopiju Knjige gradnje u ùpi i prijepisBlagajni~kog dnevnika, te izmirivali dugoveprema Ordinarijatu.

Ve}ini sastanaka predsjedao je nadbiskupVinko kardinal Pulji}, koji je i predvodio ikoordinirao rad susreta. Uz njega i ùpnike,sastancima su nazo~ili generalni vikar mr.Luka Tunji}, zatim arhi|akon pojedinog arhi-|akonata, kancelar Ilija Orki} i ekonom LukaKesedì}.

Na po~etku susreta nazo~ne je pozdravioNadbiskup i izloìo nekoliko misli o sve}-eni~koj godini, koju je proglasio sveti Otac, teo va`nosti memorije – sje}anja, kao i naše me-|usobne solidarnosti. Uz ostalo, posebno jenaglasio sljede}e: „Za prvu temu svaki je ùp-nik trebao ispuniti pastoralni anketni listi} iposlati na Ordinarijat. Sada moèmo ukratkoiznijeti one pojedinosti koje se ti~u ostvarenemogu}nosti u pojedinim ùpama. Nije istomogu}e u svakoj ùpi. Umješnost i uspješnostje i}i putem mogu}ega. Do sada smo izOrdinarijata mnoge stvari široko gledali, jer

Dekanatski susreti u Nadbiskupskom ordinarijatu 2010.

(Sarajevo, 06. – 22. velja~e 2010. godine)

nicima }e biti ponu|en jednostavan obrokdobrotom naših sponzora i dobro~initelja.

Sajam vjere je zamišljen kao mjesto gdje }ese predstaviti naše udruge, bratstva, zajednicei ostale skupine aktivne u našoj nadbiskupiji.Skupine koje se odlu~e sudjelovati na Sajmuvjere, trebaju se prijaviti najkasnije do 1. svib-nja u Nadbiskupijskom centru za pastoralmladih „Ivan Pavao II.”Svaka skupine }e do-biti na raspolaganje stol za kojim }e mo}i dij-eliti promotivne materijale, odgovarati na pit-anja hodo~asnicima, organizirati radionice isli~no. Kona~no, skupine }e mo}i prodavati iproizvode koje oni proizvode i prave tijekomgodine na svojim susretima (krunice, naruk-vice, oslikane ~aše i sl.) Pozivam skupine dazara|eni novac daruju ùpi Komušina zaizgradnju svetišta na Kondìlu.

U duhovno-kulturnom programu kojipo~inje u 14:00 sati mogu sudjelovati svi kojise prethodno prijave u Nadbiskupijskom cen-tru za pastoral mladih „Ivan Pavao II.”, tel.033/766-225. Prijave se primaju do 15. svibnja(uklju~ivo). Prijave na sam dan odràvanja

ne}e se uzimati u obzir. Duhovno-kulturniprogram zamišljen je prije svega kao koncertduhovnih i zabavnih skladbi. Mogu se prijavi-ti bendovi i pjeva~ke grupe mladih. Prijavu zasudjelovanje u programu moè izvršiti jedinoùpnik ili ùpni vikar.

Današnji mladi odrastaju u ozra~ju gdje senude la`ne i iskrivljene vrijednosti daleko odistinskih i Onoga koji je jedina i prava ljubav.Mladi su naša budu}nost, stoga im trebamo pri-}i s više pozornosti, `rtve i odricanja. Mi mora-mo i trebamo biti oni koji }e im pokazati i izvestina pravi put. Naše 39. dijecezansko hodo~aš}emladih Gospi Kondìlskoj i sve hodo~asnikestavljam pod njezinu zaštitu i zagovor, uvjerenda }e Majka Kristova i Majka naša izmolitisvima nama potrebne milosti i tako nam datisnage suo~avati se sa svakodnevnicom.

Uz srda~ne pozdrave svima rado podjelju-jem svoj pastirski blagoslov.

Vinko kardinal Pulji} nadbiskup vrhbosanski

46 VRHBOSNA 1/2010

smo uvaàvali vrijeme koje proìvljavamo,kao i posljedice rata koje nosimo. Došlo je vri-jeme kada moramo pokazati i dokazati ve}uzauzetost i odgovornost oko zajedni~kihdogovora i poduhvata... Va`no je da mi samivrednujemo tijela i strukture naše nadbis-kupije... Za sve}eni~ku godinu najavljene suduhovne vje`be i poslani su programi. Svifranjevci imaju svoju strukturu koja }e voditibrigu oko provo|enja duhovnog programa zasve}enike. Za dijecezanske sve}enike kojiobavljaju duhovne vje`be na predloènimmjestima i terminima, neka obavezno dostaveobavijest kada i gdje su obavili ove godineduhovne vje`be.” U uvodnom djelu je obz-nanjen Zajedni~ki susret svih sve}enika cijeleBiH i to na Kupresu 2. lipnja (srijeda uo~iTijelova), koji je pun simbolike u terminu imjestu – trome|i naših biskupija.

Ve}ina ùpnika, uz odaziv na sastanak,pripremili su i izvještaj, te su jasno prezentiralisituaciju u ùpi. Uo~avaju se velike razli~itostiod ùpe do ùpe i od dekanata do dekanata.Tako pojedine ùpe imaju tek dvadesetak po-vratnika ili stalnih ùpljana, dok ima i onihùpa koje imaju preko deset tisu}a katolika.Razli~ita je i materijalna situacija sve}enika ivjernika. Posebno je teška situacija u dijelunadbiskupije koja je potpala pod entitetRepublika srpska, gdje je u~injeno etni~ko~iš}enje! Tamo se vratio tek dio vjernika (kojih5%). Sre}om, jedan broj ljudi još uvijek njegu-je vezu sa rodnim krajem kroz posjete, susretei minimalnu obnovu porušenih domova.

Primjetna je otu|enost ljudi, te smanjeninteres za vjeru. Jedan ùpnik je ovako opisaopromjene u ljudima u ratnim i poratnim godi-na, te sadašnju situaciju: „U ratu su bili ljudiprili~no jedinstveni, jer je bilo va`no preìvjeti.Bila je va`na crkva i vjera. A sada je, ~ini se, svedrugo pre~e i va`nije od vjere. Zaboravljene suistinske vrednote. Ipak, nama je dano ovo vri-jeme i ovi ljudi. Njima moramo govoriti, njihodgajati, njima ukazivati na vrednote.” Mnogiùpnici su pohvalili svoje ùpne zajednice injihovu podršku sve}enicima. Zajedni~ka jemisao: naš narod u Bosni voli sve}enike.

Zajedni~ki problem su sve stariji ùpljani,

manje djece se ra|a. Puno je snage i sredstavausmjereno na materijalnu gradnju i obnovu.Valja nam u budu}e staviti ve}i naglasak naodgoj i rad s vjernicima. @upnici isti~u da jeteško imati sistematski pastoral. @upe su utranziciji, velike su oscilacije broja vjernika.Puno je radnika na privremenom radu (bilo uHrvatskoj ili tre}im zemljama).

Neki ùpnici su postavljali pitanja gledeizrade zakona u Hrvatskoj o dvojnom prebi-valištu – boravištu. Spomenuti zakon se jošuvijek dora|uje, ali se kroz njega moè dogo-diti dodatni val seljenja iz Bosne i Hercego-vine, jer se Hrvati u BiH ne osje}aju dovoljnozašti}eno i ravnopravno pred bosanskoherce-gova~kim zakonima. Strah je i od loše ekono-mske situacije u BiH.

Tema za pastoralnu godinu 2009/10. u našojNadbiskupiji potakla je mnoge ùpnike daurede grobove i spomenike bivših ùpnika isve}enika, kao i da istraùju}i arhiv ùpe nap-rave prigodne brošure i knjige. Uo~ili su va`n-ost izrade ùpne spomenice i pisanog traga,jer smo svjedoci prekrajanja povijesne istine.

U svojem osvrtu Ekonom je naglasio potre-bu blagovremenog predavanja kolekti – nejednom u godini, nego kvartalno; kao i potreb-no vo|enje ùpnih ra~una u bilje`nici – knjizi,a smije se voditi i u ra~unalu. Kancelar je pota-kao na pripravu za susret – napismeno, kakobi i za arhiv ostalo ono o ~emu se govorilo (Uarhivu ima samo ono što pošaljete!). Zamolioje ùpnike da prema mogu}nosti imaju odvo-jeno telefon i fax u kancelariji, kao i pomogu}nosti i e-mail, radi lakše komunikacije.

Uz susret su ùpnicima podijeljeni formu-lari o filijalnim crkvama i grobljima u ùpi,koje trebaju popuniti i dostaviti na Ordinarijatdo kraja oùjka teku}e godine.

Na kraju radnog dijela susreta izre~ena jezahvala ùpnicima za predan rad i brigu okopovjerene zajednice. Nadbiskup je zahvalioùpnicima na nesebi~nom sluènju i zauzetostiza vjernike, kao i na odràvanju memorije nabivše pastire i prenositelje kulturne baštine.

Ilija Orki}

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

VRHBOSNA 1/2010 47

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

STA

TIST

I^K

I PO

DA

CI @

UPA

PO

DEK

AN

ATI

MA

ZA

200

9. G

OD

INU

- V

rhbo

sank

a na

dbis

kupi

ja

48 VRHBOSNA 1/2010

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

VRHBOSNA 1/2010 49

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

50 VRHBOSNA 1/2010

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

VRHBOSNA 1/2010 51

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

52 VRHBOSNA 1/2010

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

STA

TIST

IKA

PO

DEK

AN

ATI

MA

200

9. G

OD

INE

VRHBOSNA 1/2010 53

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Rang lista ùpa

(Nekoliko ùpnika nije na vrije-me dostavilo podatke o ùpi, testoga dosada{nji podaci nisu bilikompletni. Ovi su najpribli`nijipodaci! - travanj 2010.)

54 VRHBOSNA 1/2010

IZ K

OR

ES

PO

DEN

CIJ

E

VRHBOSNA 1/2010 55

PR

ILO

ZI

Najnoviji disciplinski dokumenti Svete Stolice osve}eni~kom ìvotu

Tomo Vukši}

Tijekom „Sve}eni~ke godine”, koja traje odsvetkovine Srca Isusova 2009. do istoga blag-dana 2010. godine, napisano je i izre~eno mn-ogo o sakramentu Reda i prezbiterskoj slu`bi:pod teološkim, dogmatskim, duhovnim, pas-toralnim, psihološkim i svakim drugim vidom.

Naspram tomu, zada}a je ovoga tekstaprikazati sadràj nekih najnovijih disciplinskihdokumenata Svete Stolice o sve}eni~komìvotu. Nakana mu je afirmirati pohvalan ìvoti dobar rad ogromne ve}ine sve}enika i baremmalo doprinijeti da se dobar glas te ve}ine zašti-ti od pojedinaca koji se ponašaju na neprih-vatljiv na~in. Neposredan povod nastankaovoga prikaza jest potreba da se djeluje inform-ativno i preventivno u vezi s ru`nim doga|a-jima, koji u posljednje vrijeme potresaju Crkvu,a neposredna su posljedica ~injenice da su seneki sve}enici teško ogriješili o pravila krš-}anskoga morala i prekršili odredbe pozitivnogacrkvenog i civilnog zakona tako što su po~inilidelicta graviora. Osim što su po~inili pravi zlo~ini nanijeli nenadoknadivu štetu `rtvama, timenarušavaju dobar glas Crkve, njezin moralniautoritet u svijetu i dobar glas sve}enika uop}e,jer se ve} na više strana vidjelo da nisu rijetkikoji kroz takve primjere sude cijelu Crkvu kaotakvu, ~ak papu, pa i sve sve}enike.

1. Kongregacija za nauk vjere: Informacije iz prve ruke

Prije negoli budu predstavljena ~etiri zaseb-na novija dokumenta Svete Stolice, koje se uposljednje vrijeme spominje na mnogo stranau vezi sa spomenutom problematikom, ~ini sevrlo korisnim podsjetiti na intervju koji jemons. Charles J. Scicluna, promicatelj pravdeu sudištu Kongregacije za nauk vjere, 13.oùjka 2010. dao talijanskom dnevnikuAvvenire.1 Slu`bu promicatelja pravde u sudiš-tu Kongregacije za nauk vjere, radi boljega

razumijevanja, prikladno je usporediti saslu`bom javnoga pravobranitelja. To je isklju-~ivo sudska slu`ba ~iji se nositelji brinu da svemora te}i u skladu sa zakonom i cjelovito suinformirani o svakom slu~aju u kojemu sud-jeluju. U konkretnom slu~aju, radi se o osobikoja je snagom svoje slu`be vrlo upu}ena ucijelu sudsku problematiku Kongregacije. Abudu}i da su delicta graviora rezervirana upra-vo sudištu Kongregacije za nauk vjere, Sciclu-na je izravno uklju~en u njihovo pra}enje iprogon te tako o njima posvema informiran.

U tomu razgovoru govorio je Scicluna vrlootvoreno o strašnom pitanju sve}enika optu-ènih zbog pedofilskih zlo~ina i skandala tedrugih seksualnih prekršaja. Podsjetio je napo~etku kako su crkveni dokumenti uvijek poz-navali tajnost istra`noga postupka, ali norma-tiva o procesima protiv seksualnih prekršajanikada nije shva}ana kao zabrana da se prekr-šitelji prijavljuju kod civilnih vlasti. Loš prijevodna engleski jezik tih dokumenata, napravljen uposljednje vrijeme, sugerira da je Sveta Stolicanametnula tajnost postupka radi prikrivanja~injenica. A ustvari tajnost postupka postoji radizaštite dobra glasa osoba koje su zahva}ene timradnjama, prije svega ̀ rtava i sve}enika, jer pos-toji zakonski pretpostavljena sva~ija nedu`nostsve dok se ne dokaè krivnja.

Upozorio je da Kongregaciji za nauk vjereizme|u 1975. i 1985. godine nije signaliziran nijedan slu~aj pedofilije. No, nakon proglašenjanovoga Zakonika kanonskoga prava 1983. go-dine, nastupilo je razdoblje u kojemu nije bilaposvema jasna pravna nadle`nost Kongreg-acije u pitanjima delicta graviora. To je razjaš-njeno 2001. godine motuproprijem IvanaPavla II., Sacramentorum sanctitatis tutela, kojimje delikt pedofilije vra}en u isklju~ivu nadle`-nost Kongregacije koju je tada, kao pro~elnik,predvodio kardinal Joseph Ratzinger.

Usp. Gianni CARDINALE, “Il 'pm' vaticano: 'Chiesa rigorosa sulla pedofilia'”, u Avvenire (13. oùjka 2010.),www.avvenire.it.

1

56 VRHBOSNA 1/2010

PR

ILO

ZI

Kaè Scicluna da je 2003. i 2004. godine nastolove Kongregacije stigla lavina slu~ajeva, odkojih su mnogi dolazili iz SAD-a i odnosili se naprošlost, dok se posljednjih godina fenomensmanjio. Sveukupno, izme|u 2001. i 2010. go-dine Kongregacija se bavila s oko 3000 slu~ajevasve}enika, pripadnika svih biskupija i svih red-ovni~kih zajednica u svijetu, koji su se odnosilina zlo~ine po~injene tijekom posljednjih 50 go-dina. Od toga je bilo oko 60% slu~ajeva efebofil-ije, odnosno homoseksualaca koji za seksualnepartnere traè adolescente (efebos, gr~. – mladi}od 16 do 18 godina), oko 30% heteroseksualnihprekršaja s maloljetnim osobama, a u oko 10%slu~ajeva radilo se o pravoj pedofiliji, to jest sek-sualnoj zloporabi djece. Odnosno, tijekomdevet godina bilo je oko 300 slu~ajeva pedofilije.Dakle, iako je zlo~in strašan, radi se o dalekomanje raširenoj pojavi od uvjerenja koje jenametnuto medijskim sredstvima.

U 20% pristiglih slu~ajeva vo|en je praviproces, sudski ili upravni, u biskupijama ukojima se delikt dogodio, ali uvijek pod super-vizijom Kongregacije kako bi se sve odvijalove}om brzinom. U 60% slu~ajeva, zbog pood-makle dobi optuènih, nije bilo procesa negosu prema njima primijenjene disciplinske iliadministrativne mjere, kao npr. zabrana daslave Misu s vjernicima, da ispovijedaju inaredba da provode povu~en ìvot u molitvi.U oko 10% slu~ajeva, koji su bili posebice teškii gdje su postojali neoborivi dokazi, Sveti Otacje preuzeo odgovornost i, nakon upravnogapostupka, izdao dekret o otpuštanju izsve}eni~ke slu`be. U ostalih 10% slu~ajeva op-tuèni sve}enici su sami traìli oprost od ob-veza koje proizlaze iz sve}eni~koga re|enjašto je odmah prihva}ano. Me|u ove uvrštenisu i oni sve}enici kod kojih je prona|en por-nografski materijal te su ih zbog toga osudilecivilne vlasti.

Tijekom 2003. i 2004. godine iz SAD-a jedolazilo ~ak 80% od ukupnoga broja slu~ajeva.No tijekom 2009. godine SAD su pale na oko25% od ukupno 223 registrirana slu~aja iz cije-loga svijeta, a od 2007. do 2009. godine pros-je~no je godišnje prijavljivano 250 slu~ajeva izcijeloga svijeta. Primje}uje se pove}anje brojazemalja u kojima se registriraju ovakve pojaveiako se u mnogim zemljama radi o jednom ilidva slu~aja. No ako se to usporedi s ukupnim

brojem od oko 400.000 sve}enika, koliko ih imau svijetu, jasno je da se radi o statisti~kom po-datku koji ne odgovara percepciji koja jestvorena u javnosti nakon što su ovi slu~ajevizavršili na prvim stranicama tiskovina i udar-nim minutama elektronskih medija.

U mnogim slu~ajevima sve}enici su zaistaosu|eni, no bilo je i procesa u kojima su sve}e-nici proglašeni nevinim, ili slu~ajeva u kojimadokazi nisu smatrani dovoljno uvjerljivim.Me|utim, u svim slu~ajevima se prou~ava nesamo pitanje je li neki sve}enik kriv ili nije,nego i je li, ili nije, prikladan za javnu slu`bu.

U nekim zemljama anglosaksonskoga i ame-ri~koga prava (Common Law), kao i u Francus-koj, biskupi su, ako izvan sakramenta Ispovij-edi do|u do saznanja o ovakvim deliktima sv-e}enika, du`ni prijaviti takve sve}enike sud-skoj vlasti. Stav je Kongregacije da u takvimslu~ajevima treba poštivati zakon, bez obzirašto se radi o teškoj situaciji za biskupa koja semoè usporediti sa situacijom roditelja koji bitrebao prijaviti svoje vlastito dijete. U zemlja-ma, u kojima ne postoji takva zakonska obve-za, Kongregacija ne obvezuje biskupe da mo-raju prijaviti takve sve}enike civilnim vlasti-ma, ali ih ohrabruje da se obrate `rtvama i njihpozovu da sudovima prijave sve}enike koji sunad njima po~inili zlo~in. Poziva biskupe tako-|er da `rtvama pruè duhovnu pomo}, i nesamo duhovnu. Tako je u jednom nedavnomslu~aju u Italiji, kad su se `rtve obratileKongregaciji radi pokretanja kanonskoga pos-tupka, sama Kongregacija `rtvama savjetovalada slu~aj prijave tako|er civilnim vlastima uinteresu samih `rtava i radi izbjegavanjadrugih prekršaja.

2. Crimen sollicitationis iz 1962. godine

Nakon što smo, posu|uju}i informacije izprve ruke, od promicatelja pravde Kongregacijeza nauk vjere, ukratko snimili stvarno statisti~kostanje seksualnih zloporaba, koje su po~inilineki sve}enici, sada slijedi najavljeno predstav-ljanje crkvenih dokumenata i zakona koji uovom trenutku reguliraju ovu problematiku.

Pitanja vezana uz problematiku vo|enjakanonskoga procesa u kauzama poticanja nagrijeh protiv šeste zapovijedi Dekaloga uokviru sakramentalne Ispovijedi (sollicitatio ad

VRHBOSNA 1/2010 57

PR

ILO

ZI

turpia) sve do 2001. godine formalno je reguli-rao dokument Crimen sollicitationis2 koji jetajnik Kongregacije Svetog Oficija, kardinalAlfredo Ottaviani, potpisao 16. oùjka 1962.,nakon što je isti dokument, u posebnoj audi-jenciji istoga dana, odobrio papa Ivan XXIII.3Me|utim, iz razgovora s Charlesom Sciclun-om saznaje se da je prvo izdanje ovoga doku-menta prire|eno 1922. godine u vrijeme papePija XI. a da je 1962. prire|eno njegovo pono-vljeno izdanje u 2000 primjeraka za saborskeoce.4 Ovaj dokument je bio rezerviran za patri-jarhe, nadbiskupe i biskupe te druge mjesneordinarije, uklju~uju}i one isto~nih obreda, teje bilo odre|eno da bude ~uvan u tajnomarhivu Ordinarijata kao interna norma koju sene treba objaviti niti komentirati.5

Prema Zakoniku kanonskoga prava iz 1917.godine (kan. 2368 § 1), za klerika, koji bipo~inio sollicitationis crimen (poticanje pokor-nika na bludni grijeh u prigodi sakramentalneIspovijedi), bila je predvi|ena kazna suspenz-ije od sluènja Mise i slušanja sakramentalneIspovijedi te, ovisno o teìni prekršaja, klerikje mogao biti proglašen nesposobnim zaslušanje sakramentalne Ispovijedi i lišen svihbeneficija, ~asti, aktivnoga i pasivnoga glasa,ili proglašen nesposobnim za sve to. A vjernik,koji je bio izvrgnut takvu napastovanju,prema odredbi konstitucije pape BenediktaXIV. Sacramentum Poenitentiae od 1. lipnja 1741.,morao je u roku od mjesec dana takva klerikaprijaviti mjesnom ordinariju ili KongregacijiSvetog Oficija. S druge strane, ispovjednik jebio teško obvezan u savjesti upozoriti vjernikana ovu obvezu (kan. 904). U slu~aju da bi upo-zoreni vjernik propustio prijaviti prekršiteljakoji ga je napastovao, vjernik je upadao uizop}enje unaprijed izre~eno (latae sententiae),koje nikome nije bilo pridràno, ali ga se odnjega nije moglo odriješiti sve dok ne biizvršio ili ozbiljno obe}ao da }e izvršiti ono što

od njega zakon traì (kan. 2368 § 2). – Sve toponavljao je i Crimen sollicitationis (br. 15-19).

Sam po sebi dokument Crimen sollicitationis(1962.) ure|ivao je vo|enje kanonskih procesaprotiv klerika, to jest sve}enika ili biskupa, uslu~ajevima kad su oni bili optuèni da sukoristili sakrament Ispovijedi za poticanje nagrijeh protiv šeste zapovijedi Dekaloga. U ovojnašoj raspravi taj Dokument je zanimljiv jer je~esta optu`ba na ra~un Crkve da je svesudionike u postupku obvezivao na ~uvanjetajne te time onemogu}avao zakonski progonkrivaca. Me|utim, nare|uju}i tajnost postup-ka, Dokument ni u kojem slu~aju i nikome nijezabranjivao da krivca prijavi tako|er civilnimvlastima! U t. 11 Dokument je naredio da se uvo|enju postupka, „causis tractandis”, vodinajve}a briga kako bi se odvijao u posvemaš-njoj tajnosti te da se, nakon završetka postup-ka, odràva trajna šutnja o njemu. Stoga susvi, koji su sudjelovali u postupku, imaliobvezu ~uvati tajnu, u svemu i sa svakim („inomnibus et cum omnibus”), pod prijetnjomkazne izop}enja latae sententiae koja je bila rez-ervirana samom Papi. Odnosno, jasno je da seovakvim propisom obveza tajnosti odnosilana sudionike u kanonskom postupku, i na onošto se dogodilo tijekom toga postupka, štonikoga nije sprje~avalo da civilnim vlastimaprijavi slu~ajeve koji su ka`njivi tako|er pocivilnom zakonu, kao što je npr. solicitacijamaloljetnika ili pedofolija. To jest, Crimen sol-licitationis je propisivao i zahtijevao tajnostpostupka a ne tajnost zlo~ina. No, usprkostomu jedan ameri~ki odvjetnik je 2005. godineoptuìo Josepha Ratzingera za „opstruiranjepravde” zbog sumnje da je prikrivao zlo-porabe sve}enika u SAD-u. Taj proces nijevo|en jer je prihva}en formalni zahtjev pred-sjednika Busha za imunitetom budu}i da seradi o dràvnom poglavaru. S druge strane, uCrkvi je vrlo široko prihva}eno mišljenje da

Usp. SACRA CONGREGATIO SANCTI OFFICII, “Instructio de modo procedendi in causis sollicitationis Crimensollicitationis”, Typis Polyglottis vaticanis, Roma 1962.Današnja Kongregacija za nauk vjere ranije se nazivala Sveta kongregacija svetog Oficija, a u vrijeme kad jeproglašen Crimen sollicitationis (1962.) predsjedao joj je sam Papa pa je kardinal, koji je vodio Kongregaciju, nosionaslov “Secretarius Sancti Officii”.Usp. Gianni CARDINALE, “Il 'pm' vaticano: 'Chiesa rigorosa sulla pedofilia'”... - Nije mi poznato da je Crimen sol-licitationis javno objavljen 1922. godine niti sam uspio prona}i da to izdanje itko citira. “Instructio de modo procedendi in causis sollicitationis servanda diligenter in archivio secreto curiae pro normainterna non publicanda nec ullis commentariis augenda.”

2

3

4

5

58 VRHBOSNA 1/2010

Usp. www.30giorni.it (30 Giorni, velja~a 2002.).Usp. IVAN PAVAO II., “Sacramentorum sanctitatis tutela”, u Acta Apostolicae Sedis 93/2001., str. 737-739;Enchiridion Vaticanum, 20, EDB, Bologna 2004., str. 396-401.Usp. CONGREGATIO PRO DOCTRINA FIDEI, “Epistula Ad exequendam”, u Acta Apostolicae Sedis 93/2001., str.785-788; Enchiridion Vaticanum, 20, EDB, Bologna 2004., str. 490-497.Usp. PAVAO VI., “Constitutio apostolica Regimini Ecclesiae universae”, u Acta Apostolicae Sedis 59/1967., str. 885-928;Enchiridion Vaticanum, 2, EDB, Bologna 1981., str. 1274-1345.Ups. IVAN PAVAO II., “Constitutio apostolica Pastor bonus”, u Acta Apostolicae Sedis 80/1988., str. 841-930;Enchiridion Vaticanum, 11, EDB, Bologna 1991., str. 492-635.Usp. CONGREGATIO PRO DOCTRINA FIDEI, “Agendi ratio in doctrinarum examine”, u Acta Apostolicae Sedis89/1997., str. 830-841; Enchiridion Vaticanum, 16, EDB, Bologna 1999., str. 512-523.

67

8

9

10

11

PR

ILO

ZI

biskup, i to na osnovu onoga što se zove „pro-fesionalna tajna”, nije duàn civilnim vlastimakazneno prijaviti sve}enika koji mu je povje-rio, ~ak izvan podru~ja ispovjedne tajne, da jepo~inio delikt pedofilije.6

3. Ivan Pavao II.: Sacramentorum sanctitatis tutela (2001.)

Kao što je ve} spomenuto, da bi se uklonilepravne nejasno}e, koje su nastupile nakonproglašenja novoga Kodeksa, papa Ivan PavaoII. je u obliku motuprorija 30. travnja 2001.objavio apostolsko pismo Sacramentorum sanc-titatis tutela.7 Zapravo radi se o dokumentukojim je Papa proglasio norme o najteìm de-liktima koji su pridràni Kongregaciji za naukvjere. To je dokument Ad exequendam, poznatijikao De delictis gravioribus, koji je malo kasnije –18. svibnja 2001. – objavila sama Kongregacijaa potpisao kardinal Joseph Ratzinger.8

Osnovna nakana, kako kaè sam naslov Pa-pina dokumenta, sastojala se u tome da sezaštiti svetost sakramenata, posebice Euharis-tije i Pokore, u vezi s opsluìvanjem šeste zap-ovijedi Dekaloga. Papa je podsjetio na dokum-ent iz 1962. godine, kojim su isklju~ivo Kongre-gaciji Svetog Oficija bile rezervirane ovekauze, te naglasio kako je Crimen sollicitationisimao snagu zakona zato što je, prema propisukan. 247 § 1 Kodeksa iz 1917. godine, Kongre-gaciji predsjedao sam Papa dok je slu`buju}ikardinal obnašao slu`bu tajnika.

Nakon Drugoga vatikanskog sabora zapo~-eo je proces reforme Rimske kurije kojim jenajprije ravnala apostolska konstitucija PavlaVI. Regimini Ecclesiae universae od 15. kolovoza1967.9 a potom apostolska konstitucija IvanaPavla II. Pastor bonus od 28. lipnja 1988.10 Ovimposljednjim dokumentom (~l. 52) odre|eno jeda Kongregacija za nauk vjere, koja je tijekom

ove reforme dobila novo ime, sudi delikte pro-tiv vjere i najteè delikte protiv morala, koji supo~injeni ili tijekom slavljenja sakramenata iliu toj prigodi, a koji su njoj dojavljeni, te daizri~e i primjenjuje kanonske kazne premapropisu op}ega ili posebnoga zakona. Pitanjeprocesuiranja delikata protiv vjere riješeno jeposebnim pravilnikom objavljenim 29. lipnja1997.11 No ostalo je da bude podrobnije defini-rano što su to „najteì delikti protiv morala,koji su po~injeni ili tijekom slavljenja sakrame-nata ili u toj prigodi” a koji su u isklju~ivojnadle`nosti Kongregacije.

Zbog toga su nastale norme o najteìmdeliktima koji su pridràni Kongregaciji zanauk vjere, De delictis gravioribus. Objavljenesu 18. svibnja 2001., a stupile su na snagu pret-hodnoga 30. travnja kad ih je Ivan Pavao II. pro-glasio. Od istoga dana, prema njegovoj od-redbi, imale su snagu zakona i prestao je vri-jediti Crimen sollicitationis. Priredilo ih je pose-bno Povjerenstvo koje je bilo osnovano u tusvrhu a trebale su biti uskla|ene sa Zakonikomkanonskoga prava za latinski dio Crkve iZakonikom kanona isto~nih Crkava.

4. Kongregacija za nauk vjere: De delictis gravioribus (2001.)

4.1 Delicta graviora protiv Euharistije

Prema normama De delictis gravioribus, najt-eì delikti u slavljenju sakramenta Euharistije,pridràni Kongregaciji, su sljede}i:

Bacanje ili ~uvanje posve}enih euharistijskihprilika u svetogrdne svrhe, ili njihova profa-nacija. – CIC u kan. 1367 i CCEO u kan. 1442 zaovaj zlo~in predvi|aju izop}enje latae sententiae,pridràno Apostolskoj Stolici, a ako se radi okleriku moè ga se otpustiti iz kleri~kog staleà.

Pokušaj slavljenja Euharistije sa strane

VRHBOSNA 1/2010 59

PR

ILO

ZI

onoga tko nije primio sve}eni~ki red. – CIC ukan. 1378 § 2 t. 1 za ovoga prekršitelja pred-vi|a kaznu zabrane bogoslu`ja (interdikta)dok se u CCEO to ne spominje, ali nakon obja-vljivanja normi Kongregacije, koje imajusnagu zakona, ulazi i u taj Zakonik.

Hinjenje (simulacija) slavljenja Euharistije. –CIC u kan. 1379 a CCEO u kan. 1443 predvi|a-ju kazne za hinjenje slavljenja svih sakramena-ta ali, prema normama Kongregacije, jedinohinjeno slavlje Euharistije jest delictum gravius.

Koncelebracija euharistijske `rtve sa slu`be-nicima crkvenih zajednica koje nemaju apos-tolsko nasljedstvo niti priznaju dostojanstvosakramenta sve}eni~koga re|enja. – PremaCIC kann. 908 i 1365 i prema CCEO kann. 702i 1440, katoli~kim sve}enicima je zabranjenokoncelebrirati Euharistiju sa svakim tko nijekatoli~ki sve}enik i za takav prekršaj su pred-vi|ene kazne. Me|utim, delictum gravius,prema elementima iz definicije Kongregacije(manjak apostolskoga nasljedstva; neprizna-vanje sakramenta Reda), odnosi se npr. nakoncelebraciju s „protestantskim” pastorima,ali ne i s pravoslavnim sve}enicima.

Posve}enje u svetogrdne svrhe jedne pri-like bez druge u euharistijskoj celebraciji, iliposve}enje obiju prilika izvan euharistijskogaslavlja. – CIC u kan. 927 za ovakva „slavlja”kaè: Ne smije se!

4.2 Delikti protiv Ispovijedi

Delicta graviora protiv svetosti sakramentaIspovijedi, pridràni Kongregaciji, su:

Odrješenje sukrivca u grijehu protiv šestezapovijedi Dekaloga. – CIC u kan. 1378 § 1 iCCEO u kan. 1457 propisuju kaznu izop}enjalatae sententiae za po~initelje ovoga delikta kojeje pridràno Svetoj Stolici.

Poticanje, u ~inu Ispovijedi, ili prigodom ilipod izgovorom Ispovijedi, na grijeh protiv šestezapovijedi Dekaloga ako je usmjereno na grijehsa samim ispovjednikom. – CIC u kan. 1387 i

CCEO u kan. 1458 za po~initelje ovoga prekrša-ja predvi|aju teške kazne sve do otpuštanja izkleri~koga staleà. Ovdje treba uo~iti da je delic-tum gravius samo ona solicitacija koja je usmjere-na na griješenje sa samim ispovjednikom dokpropisi obaju Zakonika ka`njavaju svaku solici-taciju, to jest i poticanje na grijeh s tre}omosobom. Solicitacija je tako|er i ohrabrivanje nagrešno ponašanje. No i mogu}i pokušaj daispovjednik koristi sakrament Ispovijedi da bi„snimio” `rtvu i da bi s njom uspostavio prvikontakt lako bi mogao biti svrstan pod sollicitatioinchoata (po~etna solicitacija) ako bi se radilo ozapo~injanju naoko nevinoga razgovora radiugovaranja susreta izvan Ispovijedi s nakanomvršenja bludnoga grijeha.12

Izravna povreda sakramentalnoga pe~ata sastrane ispovjednika – CIC u kan. 1388 § 1 iCCEO u kan. 1456 § 1 ovo ka`njavaju izop}en-jem latae sententiae koje je pridràno Svetoj Stolici.Ovdje treba napomenuti da norme Kon-gregacije za delictum gravius smatraju samoizravnu povredu sakramentalnoga pe~ata noIvan Pavao II. je, primivši kardinala JosephaRatzingera 7. velja~e 2003., odlu~io ovamo pri-druìti i neizravnu povredu sakramentalnogape~ata. To je svakako olakšalo proceduru i ordi-narijima i Kongregaciji jer nije uvijek lako ra-zlu~iti što je izravna a što neizravna povreda.13

Onaj tko snima bilo kakvim tehni~kim sred-stvom i širi putem sredstava društvenogapriop}avanja ono što u, pravoj ili hinjenoj,sakramentalnoj Ispovijedi kaè bilo ispovjed-nik bilo pokornik, upada u kaznu izop}enjalatae sententiae, koja nije nikomu pridràna. –Ova kazna bila je na snazi od 25. oùjka 1973.,kad je proglašena,14 do stupanja na snagu no-voga Zakonika 1983. godine koji ju ne spomin-je. Jednako ju ne spominju ni Zakonik kanonaisto~nih Crkava ni norme Kongregacije, vjero-jatno zbog previda zakonodavca. No ovoizop}enje ponovno je vra}eno dekretom Kon-gregacije za nauk vjere od 23. rujna 1988,15 a 7.velja~e 2003. Ivan Pavao II. je ovaj prekršaj

Usp. Charles J. SCICLUNA, “Procedura e prassi presso la Congregazione per la dottrina della fede riguardo aidelicta graviora”, u www.dehon.it.Usp. Charles J. SCICLUNA, “Procedura e prassi presso la Congregazione per la dottrina della fede riguardo aidelicta graviora”…Usp. SACRA CONGREGATIO PRO DOCTRINA FIDEI, “Declaratio Sacra Congregatio”, u Acta Apostolicae Sedis65/1973., str. 678; Enchiridion Vaticanum, 4, EDB, Bologna 1978., str. 1502-1503.Usp. CONGREGATIO PRO DOCTRINA FIDEI, “Decretum Congregatio”, u Acta Apostolicae Sedis 80/1988., str.1367; Enchiridion Vaticanum, 11, EDB, Bologna 1992., str. 844-845.

12

13

14

15

60 VRHBOSNA 1/2010

Usp. Charles J. SCICLUNA, “Procedura e prassi presso la Congregazione per la dottrina della fede riguardo aidelicta graviora”…Usp. Gianni CARDINALE, “Il 'pm' vaticano: 'Chiesa rigorosa sulla pedofilia'”…

16

17

PR

ILO

ZI

uvrstio u delicta graviora.

4.3 Delicta graviora protiv morala

Od svih mogu}ih prekršaja protiv morala,Kongregaciji za nauk vjere pridràn je samojedan: delikt protiv šeste zapovijedi Dekalogakoji po~ini neki klerik s maloljetnikom ispod18 godina ìvota.

Ovdje se ~ini korisnim dodati neke informacijena osnovu prakse Kongregacije za nauk vjere.16

Prije svega „delikt s maloljetnikom” ne zna~isamo fizi~ki kontakt ili izravnu zloporabu malo-ljetne osobe, nego i neizravnu kao što je npr.pokazivanje pornografskoga materijala malolje-tnicima ili pokazivati se gol pred njima. Uk-lju~uje tako|er snimanje pedofilske pornogra-fije s interneta zbog ~ega su neki sve}enici biliosu|eni. A prema ve} ustaljenoj praksi Kongre-gacije ovo ulazi pod kategoriju delictum gravius.

Kan. 1395 § 2 Zakonika kanonskoga prava po-sebno ka`njava delikt klerika protiv šeste zapo-vijedi s osobom mla|om od 16 godina za što jepredvi|eno ~ak i otpuštanje iz kleri~kogastaleà. De delictis gravioribus me|utim govorio deliktu, koji bi po~inio klerik s osobom mla-|om od 18 godina i ka`njava svaki takav pre-kršaj: pedofilski s djecom, efebofilski s adoles-centima, homoseksualni kao i heteroseksualnis maloljetnicima izme|u 16 i 18 godina.

Posebno diskutabilno pitanje jest odredbada ka`njivo djelo ove vrste, koje je pridrànoKongregaciji, prema odredbi De delictis grav-ioribus zastarijeva nakon deset godina. Naime,odredba da neka actio criminalis ove vrste zas-tarijeva jednostavnim istekom vremena timeje donesena prvi put u povijesti i treba senadati da ne}e imati dugu budu}nost jer takvizlo~ini ne bi smjeli nikada prije}i u zastaru.17

Zapravo, samo godinu dana nakon što je topropisano, Ivan Pavao II. je 7. studenoga 2002.dao Kongregaciji mogu}nost da, na utemelje-nu molbu pojedinoga biskupa, ovu odredbumoè derogirati od slu~aja do slu~aja. No, dokse to ne promijeni, treba znati kako, za razlikuod odredbe Zakonika kanonskoga prava (kan.1362 § 2) da „zastara te~e od dana kad je po-~injeno ka`njivo djelo ili, ako je ka`njivo djelo

trajno ili je prešlo u naviku, od dana kad jeprestalo”, ovdje je izri~ito odre|eno da zadelicta graviora, koja je po~inio klerik, zastarate~e tek od dana kad je maloljetnik napunio 18godina ìvota.

4.4 Istraìvanje i proces

4.4.1 U slu~aju dijecezanskoga klerika

Propisano je da ordinarij, svaki put kad ima„barem vjerojatnu obavijest o rezerviranomdeliktu”, nakon što obavi prethodnu istragu,informaciju treba dojaviti Kongregaciji za naukvjere. Primivši obavijest, Kongregacija }e ili,zbog posebnih razloga, sebi pridràti slu~aj, ilinarediti ordinariju, daju}i mu prikladne norme,da nastavi dalje posredstvom svoga sudišta.

Ako Kongregacija sebi pridrì slu~aj, ovisnoo elementima, moè odlu~iti: prvo, da slu~ajne zahtijeva nikakvu kaznu i predloìti ilipotvrditi koju upravnu mjeru, koja nije kazne-na, s nakanom da se zaštiti javno dobro Crkvei dobro prijavljene osobe. Protiv ovoga nijemogu} utok Apostolskoj Signaturi ali je mogu-}e napraviti utok Kongregaciji za nauk vjere. Idrugo, u posebno teškim slu~ajevima Kongre-gacija moè predloìti Papi dimissio ex officioprijavljenoga klerika. Radi se o slu~ajevimakoji su vrlo teški i koji su nedvojbeni i dobrodokumentirani. Praksa je Kongregacije uovakvim slu~ajevima da od ordinarija traì daon zamoli okrivljenoga ne bi li sam okrivljenizamolio oslobo|enje od svih obveza koje proi-zlaze iz sve}eni~koga re|enja. A ako okrivljeniodbije to uraditi, proces ide dalje tako da disci-plinski ured Kongregacije priredi izvještajPapi koji odlu~uje u audijenciji u kojoj primakardinala pro~elnika Kongregacije. Reskript sešalje ordinariju a Papina odluka nije podlo`naprizivu (kan. 1404).

Ako Kongregacija odlu~i slu~aj vratiti ordi-nariju na postupanje, moè ga ovlastiti da pro-ces nastavi upravnim postupkom prema kan.1720 (CCEO kan. 1486). Ako ordinarij smatrada u konkretnom slu~aju klerika treba otpusti-ti iz kleri~koga staleà, svoje mišljenje treba iz-nijeti Kongregaciji koja }e, nakon prou~ava-

VRHBOSNA 1/2010 61

PR

ILO

ZI

nja, odlu~iti da li }e, ili ne}e, izre}i ovu kaznu.Protiv toga njezina dekreta mogu} je utok sa-moj Kongregaciji. A ako Kongregacija, vra}a-ju}i slu~aj ordinariju, odlu~i da treba voditi su-dski kazneni postupak u biskupiji, i u tomuslu~aju priziv je rezerviran sudištu Kongrega-cije. No, slu`bu sudaca, promicatelja pravde,bilje`nika kao i zastupnika u ovim slu~ajevimavaljano mogu obavljati samo sve}enici. A kadslu~aj bude presu|en na bilo koji na~in naprvom stupnju, svi spisi ex officio moraju štoprije biti dostavljeni Kongregaciji.

4.4.2 Postupak protiv klerika redovnika

Kad se pak radi o klericima redovnicima,svaki put kad ima „barem vjerojatnu obavi-jest” da je neki redovni~ki klerik po~inio delic-tum gravius, nadle`ni poglavar mora obavitiprethodnu istragu, informirati redovnika idati mu priliku da se brani (kan. 1717 i 695).Svi spisi potom moraju biti dostavljenivrhovnom poglavaru redovni~ke zajednice~ija je zada}a da ih dostavi Kongregaciji zanauk vjere, zajedno sa svojim mišljenjem i miš-ljenjem svoga vije}a o meritumu i proceduri ukonkretnom slu~aju.

Nakon što primi spise, Kongregacijaodlu~uje koju proceduru }e se primijeniti. Akose odlu~i za sudski kazneni postupak, moènazna~iti koji je sud nadleàn u prvom stup-nju u skladu sa zakonom. Ovo sudište, ako sekrivica dokaè, moè, na svojoj razini, naredi-ti otpuštanje iz redovni~ke zajednice kao iotpuštanje iz kleri~koga staleà (kann. 1427,1412, 1408). No, na drugom stupnju u svakomslu~aju odlu~uje Kongregacija za nauk vjere.Ako se pak Kongregacija odlu~i za upravni po-stupak, traìt }e od vrhovnoga poglavara dapostupi prema kan. 699 § 1. Vrhovni poglavarsa svojim vije}em moè odlu~iti da klerika neotpušta iz reda što, da bi bilo valjano, treba po-tvrdu Kongregacije za nauk vjere (kan. 700).Istovremeno se odlu~uje tako|er o mogu}emotpuštanju iz kleri~koga staleà a kopija dekr-eta se ex officio šalje Kongregaciji za ustanoveposve}enoga ìvota i dru`be apostolskogaìvota. Me|utim, o prizivima protiv dekreta umateriji delicta graviora odlu~uje isklju~ivoKongregacija za nauk vjere i u tim slu~ajevimanije mogu} utok Apostolskoj signaturi.

Ako se pak radi o redovni~kim ustanovamabiskupijskoga prava, svaki intervent vrhovno-ga poglavara kod Kongregacije za nauk vjeremora imati i ovjeru biskupa prebivališta iliboravišta redovnika (kan. 103).

5. Kongregacija za kler: posebne ovlasti (2009.)

Benedikt XVI. je 30. sije~nja 2009. Kongre-gaciji za kler dao posebne ovlasti koje je ovaKongregacija, pismom od 18. travnja 2009.,priop}ila svim ordinarijima u svijetu.

Nakon teološkog uvoda i rasprave o sakra-mentalnom odnosu izme|u sve}enika i bisku-pa, te sve}enika i Crkve, pri ~emu je još jed-nom naglašeno kako sve}eništvo izrasta izCrkve i apostolskoga nasljedstva, Kongregac-ija naglašava da sve}enik uìva prostorautonomije kako u vršenju slu`be tako usvomu osobnom i privatnom ìvotu. Stoga jeon osobno odgovoran za ~ine koji se odnosena njegov privatan ìvot kao i za ~ine kojeobavlja u vršenju slu`be. Zato biskup ne moèbiti smatran pravno odgovornim za ~ine kojenapravi biskupijski sve}enik kad kršikanonske norme, op}e ili posebne. To na~elo,koje je u Crkvi oduvijek poznato, nosi sasobom i to da delinkventno djelo sve}enika,njegove kaznene posljedice i eventualnanaknada štete trebaju biti imputiranisve}eniku koji je po~inio zlo~in, a ne biskupuili biskupiji koju biskup zakonito predstavlja.

U slu~aju ponašanja sve}enika, koje moèteško naštetiti op}em dobru Crkve, ponavljase da biskup moè postupati sudskim iliupravnim postupkom. No, kad ništa drugo nepomaè, a u nakani da se ostvaruje primjenavrhovnoga zakona Crkve, poznatoga kao salusanimarum, Benedikt XVI. je Kongregaciji zakler dao sljede}e posebne ovlasti:

Kongregacija moè razmatrati i predloìtipapi da na na~in forma specifica odlu~i o otpuš-tanju iz kleri~koga staleà „in poenam”, te odispenzi od obveza koje proizlaze iz re|enja,uklju~uju}i celibat, onih klerika koji supokušali, pa makar i samo civilno, sklopitiènidbu i koji se ne popravljaju ni nakon štosu opomenuti, ve} nastavljaju ìvjeti neza-konit i sabla`njiv ìvot (kan. 1394 § 1). Isto vri-jedi i za klerike koji su krivi zbog teških va-njskih grijeha protiv šeste zapovijedi

62 VRHBOSNA 1/2010

PR

ILO

ZI

Dekaloga (kan. 1395 §§ 1-2).Kongregacija je dobila posebnu ovlast da

moè intervenirati kad klerik ~ini „izvanjskiprekršaj boànskoga ili kanonskoga zakona” uslu~ajevima kad postoji posebna teìnaprekršaja (specialis violationis gravitas) i prijekapotreba da se sablazan predusretne ili popravi(kan. 1399). Moè to ~initi izravno ilipotvr|uju}i odluke ordinarija kad to nadle`niordinariji zatraè. Time se stavljaju izvansnage propisi Kodeksa (kann. 1317, 1319, 1342,1349) glede izricanja trajnih kazna |akonimazbog teških razloga (causae gravi) a sve}enici-ma zbog vrlo teških uzroka (cause gravissime).No sve mora biti dostavljeno Papi radiodobrenja „in forma specifica e decisione”.

Posvema je nova i posebna ovlast daKongregacija moè razmatrati slu~ajeve,odlu~ivati i objavljivati gubitak kleri~kogastaleà, uklju~uju}i dispenzu od sve}eni~kihobveza, zajedno s celibatom, za klerike koji sunapustili slu`bu u vremenu duljem od 5 uza-stopnih godina i koji, nakon detaljne provjereu mjeri u kojoj je to mogu}e, nastavljaju bitidragovoljno i nezakonito odsutni iz slu`be.

U ovim slu~ajevima dopušteno je, dakle,voditi upravni postupak, koji je kra}i i brì odsudskoga postupka. Što se ti~e prva dvaslu~aja, okrivljeniku se najprije mora priop}itioptu`be koje su protiv njega podignute irazloge koji su navedeni, te dati mumogu}nost da se brani, osim ako se ne èlipojaviti. Nakon toga treba pozorno ispitati, uzdva prisjednika (kan. 1424) sve dokaze, priku-pljene elemente i obranu okrivljenoga. Nakraju treba biti izdan dekret (kann. 1344-1350)ako o po~injenom prekršaju nema dvojbi, uzpoštivanje propisa kan. 1362 o zastari.

Glede slu~ajeva kad klerik nezakonitonapusti slu`bu u trajanju duljem od 5 uzastop-nih godina i nastavlja biti dragovoljno i neza-konito odsutan iz slu`be, svaki slu~aj mora bitizasebno prou~en. Ako je stvar nedvojbena,~ak i za slu~ajeve koji su se dogodili prije dobi-vanja ovih posebnih ovlasti, ordinarij inkardi-nacije moè traìti od Apostolske Stoliceobjavu gubitka kleri~koga staleà uz dispenzuod sve}eni~kih obveza, uklju~uju}i celibat, alinakon detaljne provjere u mjeri u kojoj je tomogu}e. Nadle`ni ordinarij moè povjeritiistra`ni postupak, ili zastalno ili od slu~aja do

slu~aja, prikladnom sve}eniku svoje ili drugebiskupije. No u tomu postupku uvijek mora,radi zaštite javnoga dobra, interveniratitako|er promicatelj pravde. Kazna moè bitiobjavljena tek nakon što nadle`ni ordinarij,nakon istrage i na temelju eventualne izjavesamoga klerika ili na osnovu izjava svjedoka,op}ega glasa i indicija, stekne moralnu sig-urnost o nepovratnom napuštanju klerika.Tijekom postupka svako slanje dopisa morabiti obavljeno na siguran na~in a, nakon štozavrši istragu, istraìtelj sve dokumentedostavlja ordinariju zajedno s vlastitim izvješ-tajem. Ordinarij sve spise dostavlja SvetojStolici uz koje dodaje i svoje mišljenje. AkoApostolska Stolica bude smatrala da istragutreba dopuniti, to }e traìti. Ali ako istra`neradnje budu procijenjene dostatnima, SvetaStolica }e izdati reskript o gubitku kleri~kogastaleà uklju~uju}i dispenzu od obveza kojeproizlaze iz sve}eni~koga re|enja i dostavitiga nadle`nom ordinariju koji se morapobrinuti da bude objavljen. Ipak, u nekimiznimnim slu~ajevima, nakon gubitkakleri~koga staleà, klerik, koji bi traìorehabilitaciju, moè to u~initi tako da }e,posredovanjem biskupa koji bi bio spremanprimiti ga (episcopus benevolus), ApostolskojStolici uputiti potrebnu molbu.

Zaklju~ak

Za ispravo razumijevanje problematike, okojoj je rije~, potrebno je voditi ra~una da suprocesi protiv po~initelja delicta graviora,uklju~uju}i izricanje predvi|enih kazna,pridràni Kongregaciji za nauk vjere. To senikako ne smije poistovjetiti s ispovjednommaterijom koja je stvar podru~ja savjesti i kojase rješava na posvema druk~iji na~in. Naime,Kongregaciji za nauk vjere nije pridràno odr-ješenje od delicta graviora, nego njihov progoni ka`njavanje. Tako bi se u okviru sakramen-talne Ispovijedi moglo odriješiti od grijehanpr. nekoga penitenta koji je po~inio pedofil-ski zlo~in, ili onoga tko je snimao Ispovijed iširio snimljeni materijal, uz uvjet da se zaistaiskreno pokajao. Naravno, njegov ispovjednikga ne bi smio prijaviti ni crkvenom ni civilnomsudu jer mora ~uvati ispovjednu tajnu ali, bezobzira što se pokajao i bez obzira što je dobio

VRHBOSNA 1/2010 63

PR

ILO

ZI

ispovjedno odrješenje pro foro interno, takavpo~initelj po Ispovijedi i dobivenom sakra-mentalnom odrješenju nikako ne bi biooslobo|en kaznene odgovornosti. Dapa~e,budu}i da njegova odgovornost na vanjskompodru~ju i dalje ostaje, treba biti procesuiran i

ka`njen ako bi ga netko tre}i prijavio sudu.Odnosno, sva kaznena djela i dalje se progonei ka`njavaju na na~in kako je to predvi|aoop}i crkveni zakon i do sada, osim onih delika-ta koji su ovim posebnim zakonima formalnouvršteni me|u delicta graviora.

Nadbiskupove propovijedi:

Kraši}, 10. velja~e 2010. – Propovijed o bl. Alojziju Stepincu

Draga bra}o u biskupstvu, draga bra}o mis-nici draga bra}o i sestre po krsnoj milosti!

Vi koji ste ovdje, moèmo s pravom re}i usvetištu blaènog Alojzija u ovoj crkviPresvetog Trojstva ovdje u Kraši}u, ali i svi vikoji nas preko elektronskih medija pratite. Napo~etku ove propovijedi èlim posebno za-hvaliti ùpniku koji mi je poslao pismo i poz-vao me da do|em danas slaviti ovu svetuMisu. Obradovalo me to. Moj ìvot je povezans blaènim Alojzijem, ali o tome ne}u propovi-jedat, nego o blaèniku. Zato zahvaljujemmjesnom biskupu kardinalu Josipu Bozani}ukojega pozdravljam preko medija da je radoprihvatio da do|em danas ovaj jubilej slaviti svama, jubilej smrti blaènog Alojzija Stepinca.Da uvedem u tu misao govorit }u od srca srcu.Zato koji puta mo`da re~enice ne}e biti dokraja domišljene, ali ih prihvatite od srca.Sje}am se jedne zgode kada se vratio jedanhodo~asnik iz Svete zemlje. Kaè svojoj èni iuku}anima: molim vas ove cipele mi ne ~istiteneka ta prašina svete zemlje ostane sa mnom ipodsje}a me na svetu zemlju. Druga zgoda:vratio se jedan sin iz Rima, kada donosi slikumajci kako se pozdravlja sa pokojnim papomIvanom Pavlom II, majka uze onu ruku ipoljubi: sine nemoj je prati nekoliko vremenaneka to ostane na tvojim rukama. To samspomenuo, kaèm da koji puta nas neke stvaritrajno podsje}aju, veù. Tako i Kraši} na svojna~in ima tu uspomenu, tu povezanostmu~enikom biskupom blaènim Alojzijem. Dabi se nešto voljelo to se mora upoznati. Zato jepreva`no u našoj i povijesnoj, kulturnoj ivjerni~koj baštini poznavati velikane. Oni sunas zaduìli, oni su utkali svoje ìvote u našupovijest. Sigurno u našoj povijesti jeste blaèni

Alojzije. U uvodnoj rije~i ~uli smo da je ovomjesto gdje se dvaput ra|a, prvi put za ovuzemlju, drugi put za nebo. To nas veè; da bito istinski znali cijeniti i voljeti potrebno jeupoznati. Upoznati ne samo one predmetekoji se ovdje ~uvaju, ona soba, bilo ovdje, bilou zagreba~koj katedrali, muzeju, gdje su nje-gove relikvije ili u Lepoglavi gdje je odleàozatvor. Ne samo to. To nas podsje}a na njega.Mi moramo upoznati dublje; dublje što su teosobe zna~ile za nas za crkvu za narod hrvats-ki te stvari što su ostale nas podsje}aju, ali mimoramo dublje upoznati baštinu duha i rekaosam na po~etku propovijedi slaviti ovaj jubilej.To je obveza, jer nas obvezuje ta baština. Obve-zuje ne samo da slavimo nego i da je i usvoji-mo. Vrednote duha, vrednote srca, vrednotevjere, vrednote ljudskosti, ljubavi prema sv-ome narodu. To usvojiti. Mi ìvimo u vremenuza koje ~esto puta govorimo da je agresija rela-tivizma, gdje se zapravo èli obezvrijeditiveli~ina svetosti, morala i na~ela. Relativizirat,obezvrijedit. Mi moramo obnoviti osje}aj zasveto. Kada ~ovjek ~ita ono što je ostalo to jebaština, ovdje posebno zahvaljujem postula-toru, koji je revno skupljao i tiskao i uprisutnioda moèmo svi upoznati to. Kad to ~ovjek ~itavidi se kako je zahvatila blaènog Alojzijaupravo ta svijest: Bog veliki, Bog vje~ni, Bogneprolazni i on je to usvojio to ga je posve}iva-lo. Ne znam je li radi toga što je ovdje kršten uùpi Presvetog Trojstva, najve}e otajstvo, ali jezra~ilo iz njegovog stava, iz njegovog govora,iz njegovog uvjerenja, Bog je velik. Sve je pro-lazno a on je vje~an! To je zra~ilo iz njega.Drugo što bi mo`da danas htio posebno jošnaglasiti bit }e to više mozai~ki re~eno, negoposebno u jednom sustavu. Mi ovdje oku-

64 VRHBOSNA 1/2010

PR

ILO

ZI

pljeni oko oltara, sve}enici sa svetim redom imi biskupi vjerujem da i ovi bogoslovi ~eznuda jednog dana to postanu. Mi moramo priz-nati: svaki od nas je izmoljeno zvanje. Netkoje nas izmolio, ostvaruje Isusovu zapovijed:molite gospodara ètve da pošalje radnike uètvu svoju. Kad ~ovjek ~ita ìvot blaènogAlojzija i njegov hod prema zvanju vidi što jezna~ila molitva majke Barbare u njegovuzvanju. Ona je izmolila, to je barem po ljudskugledaju}i. Ona je izmolila sina sve}enika, kas-nijeg biskupa, kasnije mu~enika, blaènika,sveca. Zašto to èlim podcrtati? Prvo da mipostanemo svjesni. Mi sve}enici. Mi smo onošto jesmo darom Bo`jim, taj dar je netko namaizmolio. Zato èlim u nama probuditi zahval-nost za taj dar, zahvalnost za tu milost, za toBo`je povjerenje. Najve}e svetinje na zemljiBog je povjerio sve}eniku. Ima li išta svetije odsvete Mise, to je sve}enicima povjereno. Ovo~inite meni na spomen. Ima li išta svetije odljudske savjesti i to je povjerio sve}eniku, daon diè ruku u ime Krista i kaè: ja te odrješu-jem od grijeha tvojih. Svi znamo da to ne dajesve}enik, nego Isus Krist daje, koji odrješujeod grijeha. Najve}e svetinje je povjeriosve}eniku. Mi moramo biti svjesni tog Bo`jegpovjerenja. To je blaèni Alojzije tako divnoproìvljavao. I zato je crkva, ne samo Bog, unjega imala povjerenja. I zato mu je crkva takobrzo poklonila povjerenje imenuju}i ga zanadbiskupa koadjutora. On je to opravdao,opravdao vjernoš}u. Kad ~itam, ostajem još natemi sve}enika, njegove tekstove za vrijemekomunizma, ja sam se tek rodio kad je komu-nizam došao, ta poslanica pisana. Tad sam tekmorao upoznavati. Ove današnje generacijeto ne mogu razumjeti, one moraju to upoz-nati, što je to vrijeme zna~ilo, kad je komu-nizam htio zatrovati, uništiti vjeru. Koliko godse oni danas brane da je to antifašizam. Znate:ne moèmo nijedan zlo~in opravdati, bezobzira tko ga je napravio. Zlo~in je zlo~in itreba ga nazvati tako, pravim imenom. Tako superfidno htjeli zavesti sve}enike. Jasno zavedipastira pa }eš lako i stado zavesti. Kroz to“udruènje” on je tako energi~an bio protivtoga, nije protiv sve}enika, nije ih osu|ivaozbog slabosti. Znam kako su prali mozak, samsam proìvljavao ta iskušenja poslije kojih~ovjek bude slomljen, ponièn, sura|ivati s

njima. Nije ih osu|ivao, ali je na~elno stajaoprotiv toga. Dok sam to upoznavao, nisamodmah sve razumio. Ali posebno mi je bilojasno 1984. kad sam kao duhovnik prolazioraznim mjestima i došao sam u jedan ùpskiured, gdje je sve}enik bio “udruènjaš”. Nastolu sam našao uputu ne smijete organiziratiaktivnost za euharistijski kongres. To sam nabrzinu kradomice pro~itao ùpnik nije vidio.Ja sam se sledio. A sad sam znatièljno proma-trao što }e taj ùpnik napraviti, nije išao uMariju Bistricu za euharistijski kongres. Poslaoje jedan autobus vodila ga je ~asna sestra. Onje ostao vjeran udruènju i nije smio. Kad samkoji puta kritizirao tako sam bio ìvo napad-nut. Kad je blaènik bio proglašen blaènim uMariji Bistrici ljudski sam progovorio: suzamije s o~iju kanula i pomislio sam na togsve}enika. Kad sam se vratio ku}i taj isti sve}-enik me napao. Što to crkva radi, sad nije vri-jeme od toga. Evo, to je bol “udruènjaša”.Koliko god se oni prali nisu svi bili robovi, alizato je blaènik imao nosa i srca zastupatijasna na~ela. Ne prodati se, ne izdati vjernostcrkvi. Ovdje èlim na poseban na~in diviti sezajedno s vama blaènom Alojziju. Govorimkao biskup koji je prošao iskušenja rata, napa-da, prijetnji, ucjena i blaènik mi je bio uzor.Hvala Bogu da sam toliko toga pro~itao o nje-mu, zna~ilo mi je to puno. U tim teškim dani-ma previranja, ucjena i prijetnji ostati vjeranBogu, crkvi i svome narodu. To ima svojucijenu. Cijenu `rtve. Ali kad se nešto voli ondanema straha od pla}anja cijene, jer se ljubavuvijek je se pokazala snagom `rtve. Gdje ne-ma spremnosti na `rtvu, tu nema ljubavi, tosam od blaènika nau~io. On je bio ~ovjek spr-eman za ideale, na~ela, vjernost `rtvovati se.Nije se bojao. Ni ucjena ni prijetnji ni poni-ènja. Koje je to bilo poniènje vodit ga kaokriminalca na sud. On dostojanstveno, suver-eno. Kako smo samo rukom prepisivali nje-govu rije~ na sudu. Nije to bila obrana, to jeviše bila njima optu`nica nego obrana. Nije sebranio. To ga je dràlo. Ono što našem hrva-tskom narodu danas nedostaje: pouzdanje uBoga. Ra~unati s Bogom. Bo`ja je iznad svegai Bo`ja je zadnja. To je on imao ne samo ugeslu nego u ìvotu. @ivjeti iz nade. To je menibio oslonac i uporište, kad sam po ljudsku kojiputa osjetio ho}u li izdràti? Hvala ti blaèni

VRHBOSNA 1/2010 65

PR

ILO

ZI

Alojzije. Tvoja me vjera i svjedo~anstvo hrabri.Pouzdanje u Boga, ìvjeti iz nade. Zašto danasmi katolici ne znamo to ìvjeti? Moète re}i pakardinale ti nas optuùješ. Ne. Pro|ite ulica-ma, raznim mjestima, samo se kuka. Koja suvremena bila lagana. Kaète teška su vremena,a koja su bila lagana? Uprite prstom vi kojimalo više pamtite, kad je bilo lako? Nije nikad.Svako vrijeme ima svoje breme. Ali ga trebashvatiti, svako vrijeme je naše vrijeme u kojemmi ìvimo. I to treba svjedo~anstvo ostavitiìvjeti iz nade. Zato danas na ovu obljetnicunjegove smrti, èlim re}i hvala ti blaèniAlojzije za to svjedo~anstvo ìvota iz nade.Kad su te ponizili, zatvorili, proglasili zlo~in-cem ostao si vjeran, dostojanstven pun pouz-danja u Boga. Vjerni~e ovo danas mi trebamoìvjeti, to je snaga hrvatskog naroda. Onda naposeban na~in ~ime se on hranio da moè toistinski ìvjeti? To najbolje znaju ovdjekraši}ani kad je bio u zato~eništvu. Hranio seEuharistijom. Isusova prisutnost, ja sam svama u sve dane do svršetka svijeta. @ivio jeod Isusove prisutnosti. Dok mi katolici neshvatimo veli~inu i vrednotu euharistije, ned-jelje, bit }emo gladni, prazni, frustrirani. Akonau~imo od njega ìvjeti od euharistije tu }ebiti snaga naša. Hranio se i Rije~ju Bo`jom.Njegova besjeda je uvijek proèta rije~juBo`jom. To je hrana jer ona je uvijek ìvotna.A onda, ~uli ste uvodnu rije~ u propovijedi,umro je sa svije}om i krunicom. Nikad nedozvolite da se ugasi ta svije}a vjere. Znatekrhko je to svijetlo. Nije ga lako u vjetrometinisa~uvati. Prvo vjetrometina u nama, našesklonosti i slabosti. A drugo sve privla~nosti

vanjskog svijeta koje vuku prema mentalitetupotrošnje, uìvanja. Nije lako se oduprijeti,sa~uvati to svijetlo. A kako sa~uvati? Mole}ikrunicu. Krunica je evan|elje siromaha.Trajno razmišljati. Ta zrnca prebirati djelo suspasenja. To mu je i majka Barbara u bešikustavila (kolijevku). îm ga je krstila stavila je tukrunicu i umro je s njom. Tko Mariju ljubi tajse ne gubi! To je blaèni Alojzije pokazao i saovom slikom ovdje i sa onom koja je bila iznadnjegovog kreveta: Marija, koja ga je pratila kaomajka. Hrvatski narod posebno je poboànprema Mariji, ne samo hrvatski skoro svakinarod, poboàn je prema Mariji, ali nije tapobo`nost samo: Daj Marijo. Nego daj da i mipoput Marije kaèmo Bogu: Evo me, budi vo-lja tvoja. To svaki dan ponavljamo u o~enašu,budi volja tvoja. Pogledajte koliko se puta lju-timo na Boga ako nije uradio kako mi ho}emo.Prigovaramo: Boè, ja sam te molio što to nisiu~inio. Mi bi htjeli Bogu zapovijedati. To je tabahatost ovog svijeta. Oholi i bahati ljudi nemogu vjerovati. Zato treba znati u molitvi bitiponizan. Ponizan onako kao što je blaèni Al-ojzije mole}i u ruke Bo`je sve predao. Zatosam rekao - ova obljetnica obvezuje da se minadahnemo nad tim divnim svijetlim likomkoji ostavlja u baštinu onako što pjesnik kaè:Kuda koracam ho}u da bacam snopove zlatnesvijetlosti.

On je bacao zlatne snopove svjetlosti vjere,nade i pouzdanja. @elim da i mi to ponesemodok ga ~astimo, dok mu se molimo. Da istins-ki znamo u ovo vrijeme utkati te vrednote,koje je on ìvio i za koje je umro. Amen

Zagreb, 07. oùjka 2010. – Nedjelja solidarnosti

Dragi brate u biskupstvu! Draga bra}o mis-nici! Draga bra}o i sestre!

Evo u ovu tre}u nedjelju korizmenu crkvanas rije~ju Bo`jom odgaja i pripravlja na onoveliko otajstvo koje }emo slaviti u svetomtrodnevlju. Pashalno otajstvo, muke, smrti iuskrsnu}a Kristova. Zato nas zborna molitvadanas upozorava da postanemo svjesni. Onošto nosimo u sebi, glas Bo`ji, savjest. Savjestnas upozorava: ono što nas optere}uje, jest

grijeh. Zato rije~ Bo`ja poziva da se toga oslo-bodimo, da ~ovjek bude slobodan jer jestvoren kao slobodno bi}e. Grijeh zarobljuje. Imi ovih dana slušamo kao što i evan|eljegovori o stradanju. Stradali oni od potresa, po-plave, terorizma. Jasno da sve te rane strada-nja nas podsje}aju na ona ratna stradanja.Kako je ~ovjek Bogu zahvalan ako ostane ìvaglava. Koji puta ako i izgubi dijelove tijela, daostane ìva glava. Jedno pitanje: koje je

66 VRHBOSNA 1/2010

PR

ILO

ZI

tragi~no stradanje? Isus upozorava nije tragi-~nost u tome što su oni tako stradali, tragi~nostje u tome ako ~ovjek ogrezne u grijehu. I umreu grijehu. To je najgore stradanje. To je trag-edija. Ova doga|anja koja se zbivaju mo`da bitrebalo iz vjere ~itati kao znakove Bo`je. Bogodgaja i kroz to nas vjernike. Odgaja u prvomredu u dobroti srca, mo`da su svi ti krièvi iza-zov nama da pokaèmo koliko u nama imaplemenitosti, koliko imamo srca, koliko smosolidarni s ~ovjekom koji trpi. Zato je pr-eva`no ~itati ta upozorenja, ako ne èlimdoìvjeti onu tragi~nost, onu vje~nu propast,moram ~uti izazove evan|elja. Valja biti ìvot-no plodan, kao ova smokva koja ne ra|a roda,ali Bog je još trpi i daje još jednu godinu šansu.Bog je i s nama strpljiv! Nismo ni svjesni koli-ko je strpljiv. Dovoljno je tamo gdje smoiskreni u svojoj savjesti, pa da vidim kolikoputa i pogriješim i kaèm Boè oprosti, i opro-sti mi. Koliko je Bog strpljiv s nama. Zašto?Zato što nas voli, zato što smo ga skupo koš-tali, to je muka i smrt njegovog Sina, to je cije-na za svakog od nas. I Bogu je stalo do svakogod nas i zato je Bog strpljiv s nama; daje namponovno šansu. Zato današnja rije~ Bo`ja kaoda nas odgaja u dobroti srca. Bog je ljubav i izljubavi je nas stvorio i za ljubav nas je stvorio.I sva ta doga|anja oko nas, kao da nas èleodgajati u dobroti. Koliko imam srca za ~ovje-ka, ljubavi? Znam, proìvljavaju}i svu ovuteško}u i ratnu i poratnu svjedok sam raznihiskustava, pa i ono što mi ~esto puta kaèmo: ai meni treba i ja sam u mukama, i mene mukapritiš}e. Istina da treba. Ali ~ovjek ako èli svo-je trpljenje nadi}i, ne dati se zarobiti, da po~neplakati nad samim sobom, kukati nad samimsobom, potrebno je imati malo šire poglede.

Smijem ovdje jedno svoje iskustvo iznijeti.Kad mi je bilo u ratu najteè, kad sam misliošto narod kaè prolupat }u. Tad sam napraviojedan ~in, otišao sam u bolnicu i prošao samkroz bolesni~ke sobe, zaustavio sam se u jed-noj. Došao sam do jednog kreveta ~ovjeknema pola glave, granata mu raznijela, ali onje pri svojoj, vidim kako mo`dana opna diše.Ja sam se sledio i smognem izgovoriti rije~:kako si? On kaè: “A dobro je”. Kad sam se vra-tio ku}i onda sam rekao: “Boè oprosti mi štosam pomislio da mi je teško. Oprosti mi jerpremalo mislim da pokraj mene ima puno pat-

nje”. I vama bih kazao u onom trenutku kadapomisliš ja više ne mogu, moram se brinuti zasebe, nemoj zatvoriti srce u svoju sebi~nost,nego shvati: tvoja dobrota treba nadi}i tvojmali krug, tvoju malu patnju. Ima ljudi kojipuno više pate! Ima ljudi koji trebaju mo`datvoj samo osmijeh, molitvu, trebaju jednu`rtvu. Kada to u~iniš vidjet }eš da je tebi lakšenositi svoj kri`. Vidjet }eš da se u tebi ra|ajedna nova snaga; snaga dobrote. Tvoja snagaplemenitosti i solidarnosti. Imati srca za dru-goga. Ovdje ve} ~etvrtu godinu dva Caritasapokre}u jednu akciju solidarnosti katoli~keCrkve u Hrvatskoj s katoli~kim narodom iCrkvom u Bosni i Hercegovini. Nismo zato dasamo primamo milostinju, da ne bi krivonetko mislio. Nego smo zato da se mi osje-}amo kao bra}a i sestre. U prvom redu kaèsveto pismo, imaj srca za onoga tko je tvojekrvi. Imati srca za onoga tko je tvoje krvi. Dokmi proìvljavamo jednu bolnu stvarnost,pitanje za opstanak jednakih prava. Ne bih sepostavio kao sudac svih uzro~nika našihstradanja, ali moram jedno re}i. U strukturiameri~ke dràve kad vidim one njihovepapire, oni nas ne spominju, Hrvata u BiHnema. A posebno kad je u pitanju europskazajednica kad nešto mi molimo da budemo uprogramu što ~ini ve} europska zajednica, ~imvidi da Katoli~ka crkva nešto moli kao da je tosmrt. Nikad nismo ušli u program europskezajednice. A onda da ne spominjem sve pred-stavnike iz europske zajednice, bilo izEngleske, bilo Carla Bildta koji jednostavnonisu voljeli katoli~ku Crkvu. Ne ~udi me to.Ne ~udi me ni to što oni s kojima dijelimsvagdanji ìvot, imaju svoje èlje i planove, alikad te tvoj ignorira, kad te prekriì, (ja sam togrubo rekao: kad te ìva zakopa), to te višeboli! Zato je potreban ovaj tjedan solidarnostii ova nedjelja, da onaj narod koji tamo ìvi ibori se da ostane kod svoje ku}e. On nije tamodijaspora on jest raspršen, dijaspora je jer ìvis drugim i druga~ijim, ali on je tamo kod ku}e!To je njegova zemlja, to je njegova domovina.Kad se bori da opstane da ima osje}aj imamosvoju subra}u koji nas podupiru, moralno, po-liti~ki, materijalno i duhovno. To daje hrabrostda izdrì i da opstane. Nema goreg osje}ajanego kad si osamljen. Znam ne}e biti lijepo~uti ovu moju rije~ sada, ali kad sam vidio

VRHBOSNA 1/2010 67

kako se o nama u Saboru govori, a Sabor je zanas institucija, ne samo za hrvatsku dràvunego i za narod. ôvjek se osje}a ponièno.Nemojte se potkusurivati strana~ki s nama! Vina|ite ra~un drugi, a nemojte to raditi prekonašeg opstanak u BiH. Jer mi s jednom nadomgledamo u sigurnu, stabilnu i perspektivnuHrvatsku kao jednu podršku našem opstankutamo. Tako i na katoli~ku Crkvu i zato ovomzgodom èlim kao predsjednik caritasa BKBiH zahvaliti svakom biskupu, ùpniku, dob-ro~initelju koji su u~inili ~in solidarnosti i po-drške našem opstanku. Zahvaliti i svakom po-liti~aru koji istinski shva}a va`nost našeg ops-tanka, ali i hrabrim: gradimo slogu! Ne ovupoliti~ku, ona ima svoj put, veæ onu narodnu,vjerni~ku, solidarnost me|usobnu. Da miosje}amo kako se ne stidimo onoga koji je našekrvi. Jasno, svaki kraj ima svoje obi~aje. I nezna~i da mi moramo biti kao u komunizmuuniformirani. Neka nas u razli~itosti. Uostal-om jedna majka rodi pa sva djeca nisu ista, nesamo da nisu ista nego se i posva|aju, pa i mime|usobno koji puta ne}emo se razumjeti, alinas mora ljubav voditi i onda kad se ne razu-mijemo. Da nas ljubav te vjere i nacionalnogbi}a vodi, da nas to ~ini hrabrima da jedni dru-

gima oprostimo i opet se volimo. U tom smis-lu èlim da ne bude neplodna smokva, negoplodna. Plodna onim što smo u zbornoj mol-itvi molili djelotvornom ljubavlju. Da nammogu re}i iz Europe gledaj kako se vole. Svakiput kada do|e koji od tih predstavnika posta-vi pitanje, a kako vi sa Hrvatskom? A što jeu~inila crkva? Svaki puta me to pitaju. Jasnopreva`no je imati i argument, zašto me to pita-ju ne znam vjerojatno imaju svoje ra~une. Anama je boriti se u takvoj situaciji kakvoj jes-mo. Mi ne kukamo, mi samo èlimo biti ohrab-reni u toj borbi opstanka jednakih prava i krš}-anskog svjedo~enja.

Oni što kaù: što }ete tamo? Tamo vas je malo!Odgovaramo: baš kao malo zrno trebamo biti tojzemlji sol i ostati kao katolici, kao svjedoci evan-|elja i Isusa Krista. Zato svima kojima je dobro srceHVALA. Svima koji me ~uju èlim da ih to po-krene da ljubav pobje|uje. I da istinski osjetimo,da granice podjela nadilazimo. Da nas Kristovaljubav ujedinjuje, jer tek tada moèmo svjedo~itida smo stvarno Kristovi. Raspršeni, ali svjedo~imoza njega. Njega koji je za nas umro i kaè sv. Pav-ao: onaj koji misli da stoji neka pazi da ne padne!Ako smo Kristovi pazimo da ne padnemo posto-jani budimo i ustrajni i vjerni ostanimo. Amen

PR

ILO

ZI

Propovijed nadbiskupa Vinka kardinala Pulji}a u Banjaluci 06. oùjka 2010.

Dragi brate u biskupstvu!Draga bra}o misnici suslavitelji, dragi redov-

nici i redovnice, draga bra}o i sestre!Nadam se da još ima strpljivosti da sasluša-

te i ovu propovijed, vjerujem da kad budemoslavili 200 obljetnicu i 150 obljetnicu prisutnos-ti da }ete ovo zaboravit da smo malo previševam govorili, ali nadam se da }ete ipak neštozapamtiti. @elim u ovoj propovijedi puno togakazati, a u malo rije~i. Bogat je ovo danporukom i sadràjem, zato }u samo iskriceiznijeti u ovoj propovijedi. Prvo vrlo je zan-imljiv Bog u svom djelovanju. U datom vre-menu na datim prostorima on šalje pojedineljude da izvrše njegovo djelo. I nisu uvijekrazumjeli ti ljudi, nije lako ni shvatiti, a misliteda je tim ljudima bilo jasno što Bog s njima

èli, nije ni njima bilo jasno i oni su se u sebiborili otkrivaju}i što Bog ho}e, razlu~uju}i up-ravo Bo`ji duh od onoga ljudskoga što u sebinose, po~evši od Franca Phanera i od sveteMarije de Mathias i drugih osniva~a reda. Da-nas mi slavimo 175 ljeta osnutka ove dru`beKlanjateljice Krvi Kristove. Kako je Bog poz-vao ~uli smo maloprije sve podatke koje nemislim ponavljati, nju pozvao da ona izvršiBo`je djelo. Da ponovo uprisutni ono otajstvocijenu ljudskog spasenja, to je Krv Kristova.Niste, kaè sv. Petar, otkupljeni srebrom i zla-tom nego cijenom krvi Kristove. Ljudi u povi-jesti rado izgube sposobnost vrednovanja,sposobnost zahvalnosti, ali i sposobnost prepo-znavanja, prepoznati svoje dostojanstvo. Onone izvire iz naše sposobnosti, ono izvire up-

68 VRHBOSNA 1/2010

PR

ILO

ZI

ravo iz te cijene spasenja, cijena krvi Kristovejest izvor našeg dostojanstva. Zato Bog pošaljeu crkvi ovako pojedine osobe da one svojimposlanjem probude svijest u ljudima da sebeprepoznaju, svoje dostojanstvo u cijeni otku-pljenja. Nije sestra Marija de Mathias sama torazlu~ivala. Ona je traìla i duhovno vodstvo,jer nitko ne moè biti sudac sam sebi. Silno jojje zna~ilo to duhovno vodstvo, a Bog je po timvo|ama dao njoj sposobnost da razlu~uje štoBog od nje ho}e jer najva`nije je u ìvotuotkriti volju Bo`ju i izvršiti je. Kaè RomanoGuardinni: ponekad je puno lakše Bo`ju voljuizvršiti nego je prepoznati. To razapinjanje pr-epoznavanja to samo znaju oni koji iskrenotraè što je volja Bo`ja, to je jedno nutarnjerazapinjanje vidimo i kod Franca Phanera. Poljudskim mjerilima rekli bi ~udak kud je pošaou Bosnu pa onda iz Bosne u Afriku, ali Bog jepo njemu izvršavao svoja djela, nije po ljud-skim mjerilima nego po Bo`jim.

Vra}am se jubileju drugom, 130 ljeta prisut-nosti na ovim prostorima. Ne}u obnavljati onepovijesne izri~aje. I}i }u jednom drugomlogikom. Mi obi~no govorimo kad je u pitanjurodbinska veza, to je moje krvi. Ljudi koji sunekako rodbinski vezani itekako znaju cijenititu rodbinsku krv, jer nas veè. Ako ~ovjek izgu-bi taj osje}aj svetoga povezanosti rodbinskekrvi, on izgubi ono ljudsko plemenito, tajosje}aj plemeniti, koji otupljuje i bojim se stakvim ìvjeti ljudima kojima ništa nije sveto.Ovdje mi èlimo prepoznati jednu drugu vezukoju smo ~uli. Iz drugog ~itanja Bog nas jezbliìo po Krvi Kristovoj mi smo postali blizuBoga i jedni drugima, ne svojom zaslugom,nego tom cijenom koja je pla}ena za nas, a to jebio izvor tih zahva}enih ljudi u ovom slu~ajusestara Dru`be klanjateljica Krvi Kristove. I}i uneizvjesno i nesigurno. Mi našom logikom, alii maloprije sam ~uo u razgovoru kako sutoboè trapistima obe}ali, kad su došli ništanisu našli što su im obe}ali. Našli su ku}u i okonje korova koliko ho}eš. I sestra Hermina iostale sestre dale su se na kr~enje oko ku}e dabi mogle stvoriti uvjete za ìvot. To moèu~initi polet kojega nosi karizma, nadahnu}e,Bo`ji duh. To su snage u ljudskom društvu,osobe koje su spremne izgarati, `rtvovati se iumirati; tada one stvaraju. Upravo te sestrekoje su došle ne samo kr~iti onaj korov oko

ku}e, nego i onaj moralni korov da bi stvorileblizinu Bo`ju i blizinu ljudsku. Zašto su osva-jale srca ljudi tako jednostavno, to je snagaevangelizacije koja se doga|a i svjedo~i. Zatoje papa poru~io: “Danas nam treba propovjed-nika koji su svjedoci”. Sestre su bile evangeliza-tori, ali svjedoci. Nisu se bojale `rtve, a to osva-ja, to privla~i. I zato su vrlo brzo stekle i sim-patije i prihva}enost i jednostavno su hrlililjudi da sa sestrama prihvate njihovo poslanje.Koje je to bilo poslanje? Vratit }u se onom sim-bolu koje su one ovdje prikazale, kale`. Kale`je jedan predmet kojega kroz povijest crkvaupotrebljava za presvetu krv Kristovu. I krozpovijest smo taj predmet obi~no ukrašavalidragocjenom kovinom, ali i umjetni~kimradom. On se posveti i odvoji od svakodnevneupotrebe i nije u povijesti jedan slu~aj da onikoji su oskvrnuli desakralizirali taj predmetposve}en oltaru, da im je Bog dao znakove. Sjednim takvim ~ovjekom sam pri~ao kao mladiùpnik. Koji mi je govorio svoje osobno svje-do~anstvo. Ne}u ovdje u detalje jer }e ga nekiprepoznati, koji je pri~ao gdje u kojoj crkvi jeukrao kale` prosuo hostije jer ga je htio pro-dati, zlato je. Ni par sati nije prošlo da mu jegranata odnijela ruku kojom je ukrao taj pred-met. Onda kad sam bio mladi ùpnik, ìvio je.Danas je on pokojni. S kojim osje}ajem onpri~a taj doga|aj kale` je nešto što sluì sveto-mu. Sestre su uzele kale` kao simbol. Dakle,izdvojen od svjetovne upotrebe. êmu sluì?To svjedo~e upravo o toj krvi Kristovoj koja jecijena našeg spasenja, njihov identitet je nji-hov naziv, klanjati se toj cijeni. Ja bih još malododao biti taj ìvi kale`. Kale` u kojem se pri-nosi, to je `rtva. To je snaga evangelizacije,naviještanja, svjedo~enja, poruke. I zato njiho-vo poslanje u školi nije bilo samo školsko obra-zovanje, što smo danas u svim strukturamaizbacili odgoj nego samo školsko obrazovanje.ôvjek nije samo pamet, nego i srce. Treba nesamo ste}i znanje, nego i odgojiti srce. Zato visestre nosite taj simbol srca, on ozna~avaljubav, središte Bo`je ljubavi, koja je pokazanai darovana u otajstvu `rtve na kriù koju sim-bolizira ova slika kad je Krist probodenkopljem i zadnji kap je prolio za nas. Srceozna~ava tu `rtvu i vi to srce nosite kao znakpokazujemo Bo`ju ljubav. Danas je isto~ovjeku potrebno da prepozna da je voljeno

VRHBOSNA 1/2010 69

PR

ILO

ZI

bi}e. Zašto toliko bezna|a vlada u svijetu:depresija, potištenost, izgubljenost? Izgubio je~ovjek svijest da je voljeno bi}e, voljeno bi}ekoje je Bog tako ljubio da je svoga Sina dao nakri` razapeti i koji je svoju krv prolio za nas. Ivi sestre tim znakom svjedo~ite: ~ovjek je vo-ljeno bi}e i mi tu ljubav svjedo~imo i nosimo!Zato vas danas prigodom ovih jubileja hrabrimneka ovi jubileji budu nadahnu}e da budete ikale` i boànsko srce. Boànsko srce kojeuprisutnjuje boànsku ljubav, svjedo~i današn-jem ~ovjeku: ôvje~e! Voljeno si bi}e, ne gubinadu! Znam onih detalja koje ste i same pro`-vljavale jer sam na svoj na~in i ja rastao u bli-zini vašoj poslije drugog svjetskog rata. Ne}usada pri~ati o tim detaljima, ali ne mogu jedanpropustiti. A to je kad su sestre hrabro, herojs-ki pomagale sve}enicima u zatvoru. To ne mo-gu zaboraviti, koji su toliko nevini trpjeli jer subili krivi jer je reìm tako traìo. Mi ne govori-mo o osveti, mr`nji, ali ne smijemo zaboraviti`rtvu. Ja danas zahvaljujem Bogu jer mi je tajprimjer bio nevjerojatno divno svjedo~anstvotiho `rtvovanje hrabro pomaganje iako jereìm nemilosrdan bio. I dospjele ste neke uzatvor, i bile ste `rtve, ali bilo je spremnosti. Tuzastajem; zastaje mi dah kako Bog vodi svoju

crkvu, traè}i osobe koje }e mu biti spremnedarovati se. I zato sam rekao: Ovo slavlje nekanam bude nadahnu}e. Što je više neprilikaneka vam to ve} bude izazov za poslanje i svje-do~enje. Ne bojte se `rtava. Tko se ne bi pre-pao `rtve, ljudski je, ali ima nešto što daje hra-brosti i snage, a to je ta vjera. Vjera u uskrslogaKrista koji je svojom krvlju otkupio ~ovjeka, ita krv je vaš identitet Klanjateljice Krvi Kristo-ve. To neka vas nadahnjuje kad god bude a biloje, a ne vjerujem da ne}e biti, bilo je tih nepri-lika. Budite hrabre ène koje }e istinski svje-do~iti sluìti, ljubiti i izgarati. Ovo je godinasve}enika. Vi znate evan|elje kaè neke ènesu ga slijedile izbliza i sluìle su. Hrabrost i do-stojanstvo vašeg redovništva bit }e potporanašem sve}eni~kom sluènju. Svetost redovni-štva je potpora do kraja vjernom sve}eništvu.Kaè Josip Kentenik: Društvo pada ili rastedostojanstvom ène. Trebamo u ovom društvudostojanstvenih @ena, hrabrih èna koje se neboje `rtve, koje nose nade, koje grade iz pouz-danja budu}nost. Zato vam danas ~estitaju}iovu feštu i ovu sve~anost èlim istinski nada-hnu}e. Budite graditelji budu}nosti, utemel-jeni u tom kaleù i srcu, koji je vaš znak, nekabude i sadràj vašeg svagdanjeg ìvota. Amen

(Propovijed dr. Nike Iki}a na kraju molitvene osmine 2010.)

Vi ste tomu svjedoci… Lk 24, 48

Stara pravoslavna crkva, 25. sije~nja 2010.

U vjeri u trojedinoga Boga, u ime Oca i Sinai Duha Svetoga, posebno zazivam daroveDuha da nadahne i mene i Vas u razmišljanjui molitvi. Svaka molitva je govor, a svaki govornije i molitva. Neka ovaj moj govor bude ujed-no i molitva za jedinstvo krš}ana.

Zahvaljuju}i na ~asti i prilici koja mi jeiskazana, sve vas prvo pozdravljam i hrabrimna zamagljenom putu prema jedinstvu Crkve.Posebno pozdravljam vrhbosanskog nad-biskupa Vinka kardinala Pulji}a, doma}inajereja Vanju Ivanovi}a, sve sve}enike, kao ivjernike obiju tradicija.

ûli smo svetopisamska ~itanja u sklopuovog zajedni~koga liturgijskog bogoslu`ja.

~uli smo završni dio Lukinoga evan|elja,konkretno 24. poglavlja, iz kojega je uzet motoovogodišnje molitvene osmine: vi ste tomusvjedoci! U tom duhu èlim razmišljati:

tko je svjedok, ~emu je svjedok, te kakoPavao svjedo~i razli~itosti i jedinstvo Crkve.

Tko je svjedok? Ovom pitanju se moè pristupiti sudski,

pravno, moralno ili na druge na~ine, a ja muèlim pristupiti samo na biblijski na~in.Fokusirajmo svoj pogled prvo na shva}anjesvjedoka u okviru SZ.

Biblija shva}a svjedoka kao osobu kojapotvr|uje stvarnost u cjelovitosti istine i u svoj

70 VRHBOSNA 1/2010

PR

ILO

ZI

svojoj odgovornosti, dakle ako treba i pod pri-segom. Uloga svjedoka je mnogozna~na, anajrasprostranjenija je u sudskim procesima.Knjiga Brojeva odre|uje da nikakva osudanije mogu}a bez svjedoka (Br 5,13), a Ponov-ljeni zakon zahtijeva najmanje dva svjedokaradi mogu}nosti la`nog svjedo~enja (Pnz17,6), iako Dekalog strogo zabranjuje la`nosvjedo~enje (Pnz 5,20). Gospod, kao vrhovnisvjedok i garant istine, kojemu ništa ne izmi~e,pobija la`ne svjedoke (Job 16,7; 19).

Nositelji Bo`jeg svjedo~anstva su od njegapozvani ljudi. U SZ su to bili prvenstveno pro-roci svojom slu`bom, ali i drugi. Tako je Davidvjerni svjedok koga Bog postavlja narodima(Iz 55, 4). Zada}u svjedo~enja Boga pred svimnarodima ima cijeli izraelski narod (Iz 443,10).Ovdje imamo grupno-jedinstvenog narod-svjedoka.

NZ u biti prihva}a poimanje, ulogu izna~enje svjedoka iz SZ-a, ali ga akcentuiramanje pravno a više egzistencijalno, i usredo-to~uje ga na otajstvo Isusa Krista. Isus je vjernii najviši svjedok, koji je došao na svijet da svje-do~i istinu (Iv 18,37), ali on tako|er traì svje-doke, koji }e nošeni njegovim Duhomsvjedo~iti njegovu rije~, djela i poslanje.

Apostoli su postavljeni za Isusove svjedokeda istinu o njemu naviještaju svijetu (Dj 1,8).Oni trebaju svjedo~iti sve što je vezano uzIsusa, a posebice ono što je vezano uz njegovumuku, smrt i uskrsnu}e. Oni svjedo~e da je onuskrsli Gospodin (1 Kor 15,15). Svjedo~e nasvakom mjestu: u sinagogama i na trgovima,na Areopagu i na Taboru, pred carevima iporotnicima, u sudnicama i zatvorima. Nigdjese ne odri~u istine, pa makar platili vlastitomglavom, kao npr. Stjepan (Dj 22,20). Takvosvjedo~enje biva ovjereno i zape~a}eno vlastit-om krvlju i stapa se s mu~eništvom.

Zaklju~no moèmo re}i da je biblijski svje-dok i ona èna na Isusovu grobu i onaj u~eniku grobu; i onaj u~enik iz Emausa koji se sje}aIsusovih rije~i, ali i ona èna koja ne vjerujelako otkotrljanom kamenu, ubrusima koji nisuna mjestu… Isusov svjedok je i onaj apostolkoji u vrijeme muke i smrti bjeì iz grada ali seposlije uskrsnu}a vra}a u grad. Svjedok je onajna putu koji ga teško prepoznaje ali koji sestalno nada. Onaj uzdah u~enika iz Emausa „ami se nadasmo…”, zvu~i razo~arano i bezna-

dno, jer su prvo posumnjali, jer su se ~udom~udili, a ipak na kraju mole: ostani s nama.Isusov svjedok ~esto ostaje dugo slijep, ali kojiipak progleda i prepozna ga. Isus dugo uvjer-ava svoje svjedoke da bi oni postali svjesni dasu njegovi svjedoci. U toj svijesti oni pak traèpodršku drugih svjedoka. Izabrane i pozvaneIsus ispunja radoš}u i blagoslivlja miloš}u.

Vi ste tomu svjedoci….Njegov govor je direktno slovo. On to kaè

direktno i otvoreno tebi i meni, kaè to namadanas i ovdje. Kaè to vama episkopi i biskupi;vama jereji i protojereji, vama sve}enici i pro-fesori; vama |akoni i studenti, vama krštenicibilo koje tradicije. Jesi li Ti svjestan, da siIsusov svjedok, u vremenu i prostoru kad namnajviše nedostaje pravih svjedoka.

êmu ste vi svjedoci?Evan|elja naglašavaju slikovito praznog

groba, koji dokazuje odvijeka teško prepoz-natljivi Bo`ji naum spasenja ~ovjeka posilasku Bo`jega Sina ne samo na zemlju, negoi silasku u zemlju, ali i ustajanju iz zemlje ira|anju za vje~ni ìvot. Tomu trebate biti svje-doci. Svjedoci uskrsnu}a.

Kristovo cjelokupno otajstvo, posebiceuskrsnu}e, moè se svjedo~iti na razne na~ine.Jedna vjera, jedno krštenje, jedno uskrsnu}e amnogi legitimni na~ini izraàvanja istog ota-jstva. Dakle razli~itosti su dio vjerske stvarnos-ti, dio vjerske istine po na~inu izraàvanja.Razlike su o~ite na kulturnom, nacionalnom,tradicionalnom i drugim podru~jima, pa i nateološkom. Upravo zato ekumenski svjedocitrebaju biti mudri i razboriti, kako bi u mnoš-tvu razli~itosti otkrili jedinstvo u vjeri u istogauskrsloga Gospodina. Zato ulogu svakog svje-doka vjernika, a posebice na biskupe isve}enike, moèmo otkriti u Lk 12, 42-45, gdjese slikovito kaè: … blago onom upravitelju, ko-ga Gospodar kada do|e na|e budna i da daje obroke,tj. da hrani… Ovdje Luka isti~e dvije zada}e ra-zboritih nadglednika: da hrane i da budnobdiju; episcopein – nadgledati, a episkop – on-aj koji bdije nadgledaju}i, koji prepoznajeznakove vremena i Kristovom rije~ju hranistado. Oni su doista zato prvo odgovorni ~imei kako hrane svoje stado. Najdublje ga hraneispravnim naviještanjem evan|elja i slavljen-

VRHBOSNA 1/2010 71

PR

ILO

ZI

jem sakramenata. Tako ga privode Kristu i pri-bliàvaju kristovim. Tako ga uvode u Crkvukoja je istovremeno mjesna i op}a. OtajstvoCrkve objedinjuje partikularno i univerzalno,objedinjuje razli~itosti i jedinstvo, što više – tr-aì jedinstvo u razli~itostima i prihva}a oprav-dane razli~itosti u jedinstvu. Ovakvim eklezi-jalnim i evan|eoskim navještajem treba hran-iti sve krš}ane u našim krajevima, kako bi seotklonile mnoge predrasude. Nad jedinstvomCrkve treba budno bdjeti i stado treba hranitijedinstvom, da ga unutrašnji i vanjski nepri-jatelji potpuno ne unište, jer je ve} dovoljnorazoreno, ali Bogu hvala, nije uništeno. Vi stetomu svjedoci….

Pavao u poslanici Efeànima donosi u maloteksta (2,19-22) više vrijednih slika o Crkvi.Više slika kao da isti~e da se sloèno otajstvoCrkve ne moè izre}i jednom slikom ili jednimpojmom. S druge strane kao da Crkva èli da jese gleda s razli~itih strana i pozicija, kako bi semalo doku~ilo dubinu i širinu njezina otajstva.Mislim da se ove Pavlove slike o Crkvi dajupromatrati i u kontekstu jedinstva i razli~itosti.

Prva slika, grad Bo`ji, je bliska civilizira-nom modernom svijetu. Me|u gra|animajednoga grada su mnogi i razli~iti stanovnici.U gradu ima onih s punim pravom i privilegi-jama ali i onih drugih obespravljenih: imaobrezanih i onih neobrezanih, ima pogana a i@idova. Takvu sliku grada isti~e Pavao prijeKrista. Ali po Kristu odnosi u gradu su bitnoizmijenjeni. Krist od „dvoga ~ini jedno”. Onrazdjelnice razori i otkloni (Ef 2,14), jer ponjemu i jedni i drugi imamo po istom Duhupristup k Ocu (Ef 2,18). Nema više Grk –@idov, svi su sugra|ani Bo`ji (Ef 2,19), zajed-ništvo svetih. Dakle slika govori više od tisu}urije~i. U jednom gradu ìve razli~iti stanovnici.Njihove razli~itosti ne ugroàvaju njihovozajedništvo u Kristu. Što više razli~itosti subogatstvo grada.

Druga slika, ku}a Bo`ja, tako|er je bliskasvakom ~ovjeku. Ku}a je fokusirani dio grada.Ku}a ima svoj temelj na kome po~iva. Temeljku}e Bo`je su apostoli i proroci. Zanimljivo da

Pavao spominje obadvije slu`be zajedno igleda ih kao jedinstveni temelj ku}e Bo`je.Apostoli su trajni fundament ku}e Bo`je a pro-roci su ìvi stanovnici, ìvo kamenje te ku}e.Po apostolima osigurava kontinuitet i stabilitet,a po prorocima prošlih i naših dana, osiguravamobilnost i obnovu. Oni su sjedinjeni u svomepozivu i jednim krovom ku}e Bo`je. Sjedinjenisu u jednoj karizmi svjedo~enja za Krista. UCrkvi Bo`joj kao ku}i Bo`joj ima jednako mjes-ta za Ivana Pavla II. i Majku Terezu, za patri-jarha Atenagoru i za Franju Asiškoga. Sama~injenica spominjanja dviju slu`bi kao zajed-ni~koga temelja podrazumijeva razli~itost a toje još više istaknuto kad se zna da razli~iteslu`be obnašaju razli~ite osobe, koje ujedinjujejedno poslanje Crkve. Ugaoni kamen takveku}e Bo`je je sam Isus. Ku}a po~iva na njemu.Ku}e nema bez njega. On je po~etak i svršetak,alfa i omega, temelj i krov svake ku}e Bo`je. Ponjemu ku}a Bo`ja postaje hram Bo`ji.

Tre}a Pavlova slika, Bo`ja obitelj, tako|er jebliska svakoj kulturi i civilizaciji. Krš}ani suìvo kamenje Bo`je ku}e ali i njezini ìvistanovnici. Dakle oni nisu nikakvi tu|inci nipridošlice, nego sugra|ani svetih. Tako oni~ine jednu jedinstvenu obitelj, koju episkopokuplja oko jednog oltara, da slavi otajstvonad otajstvima. Obitelj predstavlja jedinstvo urazli~itosti. Razli~ite i posebne osobe, sa svo-jom razli~itom naravi, karakterom i sli~no,tvore jedinstvenu obitelj povezanu vezomljubavi i razumijevanja. Razli~itost u slo`nojobitelji nikada ne ugroàva njezino jedinstvo.

Sve tri slike povezuje jedan Krist koji odr-àva cijelu gra|evinu, koja raste u jedan hram.

Nad jedinstvom Crkve treba budno bdjeti istado treba hraniti jedinstvom. Crkva prih-va}a razli~itosti u traènju jedinstva, što više –traì jedinstvo u razli~itostima i prihva}aopravdane razli~itosti u jedinstvu.

Uskrsli neka vas hrabri da tomu budete svje-doci u našem vremenu i na našem prostoru!

Dr. Niko Iki}

72 VRHBOSNA 1/2010

Sve}enikova molitva u sve}eni~koj godini

(Misni nagovor Ante Orlovca na koroni u Turi}u 17. oùjka 2010.)

PR

ILO

ZI

Bra}o sve}enici!Dragi Bo`ji narode!

U korizmi smo pozvani i na revnijumolitvu. Nedavno nas je Sveti otac BenediktXVI. pozvao da imadnemo hrabrosti uzeti sivremena za molitvu i ne smatrati to izgubljen-im vremenom u mnoštvu dnevnih obveza.Htio bih, bra}o, danas s vama malo o tome raz-mišljati. Ovo govorim nama sve}enicima, alise to na svoj na~in ti~e i svih vas, bra}o i sestre,Kristovi vjernici. Molite za svoje sve}enike,molimo jedni za druge

Divan primjer molitve Bogu za svoj sve}e-ni~ki ìvot, primjer i sluènje donosi sveti irskiopat Kolumban (oko 543-615) u svojoj med-itaciji naslovljenoj Upute o skrušenosti (~aso-slov 28. tjedna kroz godinu, utorak, drugo~itanje). Bogu se ovako obra}a:

„O da bi se udostojao mene – tako neznatna, aliipak slugu svojega – probuditi iz tromoga sna i zapa-liti vatrom one boànske ljubavi kojom nad zvijez-dama gori plamen njegove ljubavi, i njegove èlje danas ljubi, pa da i u meni uvijek gori boànski oganj.

O kad bih imao takve zasluge da moja svjetiljkauvijek gori no}u u hramu Boga mojega i da svijetlisvima koji ulaze u ku}u Boga mojega! Gospodine,molim te, daj mi u ime Isusa Krista, tvoga Sina,moga Boga, ljubavi koja ne moè nestati. Daj da sesvjetiljka zna zapaliti, a ne zna ugasiti. Neka menegrije, a drugima svijetli.

Kriste, slatki naš Spasitelju, udostoj se zapalitinaše svjetiljke da trajno svijetle u tvome hramu ida od tebe, Vje~nog Svjetla, prime trajno svjetlo, dabi naša mrkla tama postala svjetlost i da mrak ovogasvijeta od nas pobjegne.”

Bo`ja ljubav gori i plamti „nad zvijez-dama”, veli sv. Kolumban, tj. nad cijelim svem-irom, nad svim stvorenim. Sve}enik svojubaklju pali na tome plamenu. Zar ne, bra}omisnici, kako je divno gorio taj plamen na dannašega sve}eni~kog re|enja, naše Mlade mise,naših prvih sve}eni~kih godina? A onda jedošao „teret dana i èga”, poteško}e ìvota, za-mor, pa i nerazumijevanje subra}e, mo`da ipoglavara, razo~aranje. Došle su i nevolje dru-

gih vrsta. Tek što smo pomislili da smo seriješili agresivnog bezbo`nog komunizma, nis-mo imali predaha. Ni naš naraštaj nije bio po-šte|en od strahovitih ratnih stradanja. Gledalismo kako nam zlotvori ruše ono što smo s to-liko ljubavi gradili, kako nam razgone vjernikeza koje smo se godinama trudili, slušali vijestikako nam ubijaju našu subra}u sve}enike skojima smo do ju~er ìvjeli i djelovali, druìlise, štoviše, mnogi od nas mogao je lako podi-jeliti njihovu sudbinu.

Od bukte}e baklje našeg mladena~kog od-uševljenja, kad smo mislili da smo u stanju ob-ratiti cijeli svijet, ostao je tek plami~ak što jošjedva tinja. A on se lako moè posve ugasiti napropuhu i vjetrovima svijeta kojima smo izlo-èni. Kad se ljubav hladi, svjetiljka se gasi. Uhramu i oko njega nastaje tama. A tama niko-ga ne moè privu}i. Od nje se bjeì. Zato div-no moli sveti opat u ime Isusa kojega je kren-uo nasljedovati: za ljubav koja ne moè nesta-ti, koja se ne moè potrošiti i iš~eznuti. Divnoto slikovito izri~e: „Daj da se (moja) svjetiljkazna zapaliti, a ne zna ugasiti”. Jer svjetiljka kojase ugasi, više se ne razlikuje od tame. A Gosp-odin naš Isus re~e: „Ako je dakle svjetlost koja jeu tebi - tamna, kolika }e istom tama biti?” (Mt 6,23)

Svjetiljka se postavlja na svije}njak, naistaknuto mjesto, da je svi vide i da sve obasja-va. Svaki je krš}anin pozvan biti to svjetlo. Nevrijedi li to posebno za sve}enika još u punove}em stupnju? Ulja u svjetiljci ne smije nesta-ti, akumulatori se ne smiju isprazniti, ina~e sesvjetlo gasi. Moliti nam je Gospodina, osobitou ovoj Sve}eni~koj godini, da se to ne dogodi,da se mi ne ispraznimo, da se naša ljubav pre-ma Bogu i ljudima kojima smo poslani ne oh-ladi. Zato je veoma pogo|ena molitva da sv-jetiljka upaljena na Bo`joj ljubavi „mene grije, adrugima svijetli”. Kako je dobro poznavao psi-hologiju ~ovjeka sveti opat.

Svjetiljke revnosti mnogih sve}enika, oso-bito „na Zapadu”, naàlost, sve se više gase.Zna to dobro sveti otac Benedikt XVI. Zatonam je darovao Sve}eni~ku godinu. Neka namona ne bude jedna od mnogih godina, koja }e

VRHBOSNA 1/2010 73

PR

ILO

ZI

do}i i pro}i, a da se ništa ne dogodi. Obnovi-mo svoju revnost, dolijmo boànskoga ulja usvoje svjetiljke ili napunimo svoje akumula-tore, priklju~imo se ne izvor nepresušne ener-gije, Isusovo srce, koje gori a ne izgara, grije negubi snage, svijetli svakom onom tko izme|usebe i njega ne stavlja zapreke. Na|imo u ovojsvojoj, sve}eni~koj, godini, malo više vremenaza sebe, za svoju osobnu molitvu, za druènjes našim Gospodinom.

Drugi nas Vatikanski sabor u~i da svi sve}e-nici jedne mjesne Crkve sa~injavaju jedanprezbiterij. Kad smo jedno, onda i molimojedni za druge. I posebno za one koji su seumorili, razo~arali, koji su na kraju svojih sna-ga, pa i za one koji su odustali. Ne osu|ujmoih, pomozimo im! Znak je osobite ljubavi pre-

ma drugome moliti za njega. Tako u~imo i svo-je vjernike i drago nam je kad oni mole za nas.înimo to i mi za sve koji su nam povjereni, alii za svoju subra}u, gdjegod se oni nalazili: naùpama, u misijama, me|u prognanicima, uuredništvima medija koji na taj na~in šireRadosnu vijest, u upravama biskupija iredovni~kih zajednica.

U društvu plemenita ~ovjeka i sami postaje-mo plemenitiji, u društvu našega Boga posta-jemo svetiji. Zato mi se ~ini prikladnim molitiupravo na na~in sv. Kolumbana da se našasvjetiljka, jednom zapaljena na Isusovoj lju-bavi „ne zna ugasiti”. I neka trajno svakoga odnas „grije, a drugima svijetli”.

Molimo, bra}o!Anto Orlovac

Memorija za solidarnost

(Predavanje Mr. Luke Tunji}a Pastoralnom vije}u Vrhbosanske nadbiskupije, Sarajevo, 13. oùjka 2010. godine)

Uzoriti gosp. Kardinale, cijenjeni ~lanoviOrdinarijata, poštovani kolege sve}enici, dragivije}nici!

Uvjeren sam da znadete da je ovu godinupapa Benedikt XVI. proglasio sve}eni~komgodinom za op}u Crkvu, te da je ova pastoral-na godina u našoj Nadbiskupiji godina Mem-orije za solidarnost. Prije nego objasnim samepojmove memorija i solidarnost, ~ini mi se ko-risnim ukratko vam prikazati put kako se iza-bire tema za pastoralnu godinu na razini op}eCrkve, a kako na razini naše Nadbiskupije. Štose ti~e teme za op}u crkvu, nju proglašava sve-ti Otac, nakon što se posavjetuje sa svojim sur-adnicima. Obi~no to bude tema koja je aktual-na i potrebna vremenu u kojem Crkva svje-do~i i ìvi, i uz to, ako je povezana uz kakvuva`nu godišnjicu, kao što je to bilo prošle godi-ne, 150-ta godišnjica smrti sv. Ivana MarijeVianneya, poznatog i kao ùpnik Arški. Otome }u malo više kad poslije budem govorioo sve}eni~koj godini.

Na razini naše Nadbiskupije postoje odre|-ena vije}a koja pomaù Nadbiskupu organizi-rati i usmjeravati pastoralni ìvot i djelovanje.Jedno od tih vije}a je Pastoralno vije}e, koje je

usko vezano uz, kako sama rije~ kaè, pastoralNadbiskupije. Va`no je ovdje spomenuti da su~lanovi tog vije}a iz svih staleà: ~lanovi Ordi-narijata, profesori pastoralne teologije, predst-avnici ùpnika, ~asnih sestara, laika angaìra-nih u pastoralnim vije}ima, aktivni vjernici ipredstavnici mladih. Svi oni, na ~elu sa svojimNadbiskupom, raspravljaju i predlaù najpot-rebnije teme u toj godini. Zatim se te predl-oène teme razra|uju na drugim vije}ima itijelima te kad sve bude pripremljeno, Nadbi-skup izabranu temu odredi za pastoralnutemu godine.

Prošle godine, kad se o tome raspravljalo,prevladavale su dvije teme. Jedna, vezana zanašu povijest i kulturnu baštinu, i druga, vez-ana za potporu i pomaganje drugima, najpot-rebnijima. Te dvije teme zajedni~ki su uvezanepod motom „Memorija za solidarnost”. Zaštoje ova va`na kulturno-povijesna tema nazva-na memorija-sje}anje, pam}enje? Zato što, sjedne strane, upravo naša generacija proìv-ljava, mo`da, najteè trenutke u ìvotu i povi-jesti našeg hrvatskog naroda, koji na prostori-ma Bosne i Hercegovine ima najdublje i najs-tarije korijene. Zato što, s druge strane, tu

74 VRHBOSNA 1/2010

PR

ILO

ZI

povijest potvr|uju tolike ranokrš}anske bazi-like iz prvih stolje}a krš}anstva i drugi arheol-oški ostaci koji govore u prilog našoj povijestii ìvotu na ovim prostorima. Spomenut }usamo neke ranokrš}anske bazilike: na Barama-ùpa Solakova Kula kod Konjica, u Turbetukod Travnika, Mile kod Visokog, u Zenici, naKupresu itd. Taj kontinuitet potvr|uju tolikiste}ci razasuti kao biserje po cijeloj Bosni iHercegovini, tolike crkve i samostani koji su,kako je koja vlast i vojska dolazila plja~kani,uništavani i paljeni. Najpoznatiji samostani suu Fojnici, Kraljevoj Sutjesci i Kreševu kao i oniu Rami, na Plehanu i Tolisi. S ponosom moè-mo ustvrditi da su samostani i crkve uvijek biliprve škole i rasadišta kulture. Usprkos svemuovomu svjedoci smo, tako|er, kako pojedinipovjesni~ari vo|eni sebi~nim i politi~kim nov-onastalim interesima èle prekrajati našu po-vijest, onako kako odgovara njihovoj viziji ikoncepciji budu}nosti. Posebno se to odnosina srednjovjekovnu povijest i ovu poslije nes-retnog zadnjeg rata. Iako imamo ovako boga-tu i dugu povijest, osobno me neugodno izne-nadila spoznaja, da su naši ljudi olako napuš-tali svoja ognjišta, prodavali imovinu, krvlju iznojem stolje}ima ~uvanu, ne mare}i za povr-atak kad je zaustavljen rat. Iz svih ovih razlo-ga, mišljenja smo, da je upravo u ovom trenu-tku našeg vjerni~kog hoda i bremenite povi-jesti, potrebno o njoj govoriti, osvjeìti svojeznanje, i nešto novoga nau~iti.

Naš Nadbiskup je 11. lipnja prošle godineuputio dopis svim ùpnicima i institucijama uNadbiskupiji u kojem je iznio prijedloge kakose moè ova godina pastoralno obiljeìti, svje-stan da sve ùpe nemaju iste mogu}nosti, aliisto tako svjestan da svaka ùpa moè u~initibarem nešto od predloènog. Ve} sam spome-nuo pokušaj krivotvorenja povijesti. Posebnoposlije ovog, za nas najpogubnijeg rata, punose piše. Naàlost, stje~e se dojam da naši intel-ektualci i ljudi od pera malo pišu i argumenti-rano ne opovrgavaju iznošenje razli~itih teza itvrdnji na temelju kojih se gradi novonastalastvarnost ali i budu}nost. Ukoliko i mi ne bu-demo pisali, za pedeset i više godina, bit }e isti-na ono što su drugi pisali jer nema drugih pis-anih tragova i svjedo~anstava. Nabrojat }u ne-koliko to~aka koje ja Nadbiskup predloìo, ka-ko biste vi kao pastoralni vije}nici, najprije bili

upoznati s tim, da biste i sami postali svjesniva`nosti ove pastoralne teme, a onda podràlisvoje ùpnike i pomogli im u ostvarivanju poje-dinog projekta i pastoralne aktivnosti. Napisa-na rije~ je va`na jer ona ostaje. Bilo bi, stoga,od iznimne koristi da svaka ùpa napiše neštoo svojoj povijesti, uklju~uju}i i sadašnje stanje.Bilo bi poèljno da ùpe koje slave velike ob-ljetnice, preko pedeset godina i više, napišuspomenice ili knjige o svojem postojanju. Na-ravno, svaka ùpa }e napisati prema svojimmogu}nostima. Uvjeren sam da, ùpe kojenisu u mogu}nosti napisati spomenice ili knji-ge, mogu barem ostaviti kroz pisani trag malubrošuru ili prospekt o sebi, u kojem }e biti osn-ovni kulturno-povijesni podaci, sadašnje sta-nje, a sve to potkrijepiti ponekom fotografi-jom. To je materijal od izuzetne koristi za svenas koji smo ostali u svojim ùpama, ali i zaone koji su odselili, te povremeno dolaze da ihta mala povjesnica veè uz svoje korijene.Mnogi ùpnici su, uz pomo} svojih suradnika,ve} napisali vrijedne spomenice i knjige, i takodoprinijeli kulturnom blagu svoje ùpe. Imaknjiga koje su pisane i po nekoliko godina, i bit}e neizostavno djelo za neka budu}a istraì-vanja o toj ùpi i tom kraju.

U mnogim našim ùpama ima arheološkihcrkvenih ostataka, neke sam ve} spomenuo,lijepo bi bilo ne prepustiti ih zaboravu, da zara-staju u trnje i korov, te da se vremenom uop}eza njih ne zna. Valjalo bi, s jedne strane, nad-le`nim vlastima ukazati na njih da ih stru~nozaštite, a mi, s druge strane, kad god je potreb-no organizirati ~iš}enje takvih mjesta i ~uvatiih od propadanja i zaborava.

Nadalje, u okviru teme memorija, sje}anje,pam}enje bilo bi hvalevrijedno kroz ùpskukatehezu i školski vjeronauk, kao i izvan toga,organizirati pohode i posjete našim kulturno-povijesnim znamenitostima, kako bismo djecii mladima prenijeli ljubav prema svojoj pro-šlosti i duhovno-kulturnom blagu. Takva do-ga|anja mogla bi se povezati uz va`ne doga-|aje i datume iz naše prošlosti, i vremenompostati tradicionalna. Jedno od tih doga|anjaje i Misa za Domovinu 25. listopada na dansmrti posljednje bosanske kraljice Katarine usrednjobosanskom gradu Bobovcu, kao i danikraljice Katarine u Kraljevoj Sutjesci.

Poznato nam je da se u našim grobljima

VRHBOSNA 1/2010 75

PR

ILO

ZI

nalaze grobovi pokojnih sve}enika, bilo da surodom iz te ùpe bilo da su u njoj djelovali.Mnogi su tim ùpama umrli kao pravimu~enici. Bilo bi lijepo da im se, uz zauzetostùpnika i ùpne zajednice, obnove grobovi,ako ve} nisu, i da im se, barem na dan smrti,izraàva du`no poštovanje.

Ovdje je va`no spomenuti i upoznati vas,ukoliko niste upoznati, da je Pastoralno vije}enaše Nadbiskupije pripremilo i poslalo na sveùpe anketni formular, u kojem su postavljenaodre|ena pitanja vezana uz ove dvije teme.Uz memoriju povijesno-kulturni dio obuh-va}ena su podru~ja: stare umjetnine i doku-menti te odràvanje spomenika. O tome samve} dovoljno rekao a napisano je i u Nadbisku-povom dopisu. Uz sve to, ovdje èlim spome-nuti i va`nost arhiva ùpe, crkvenih matica,umjetnina – tamo gdje postoje, kao i kronikuùpe. Uz matice i umjetnine, veliko blago uùpi su arhiv i kronika. U njima se nalazi ìvotùpe, njezina nastojanja, usponi i padovi,obi~aji i sve što je va`no a vezano za ùpu. Po-sebno su to mogli osjetiti oni koji su se bavilipoviješ}u neke ùpe i htjeli nešto napisati onjoj, kolika je va`nost svakog zapisa, koji jekad je pisan, mo`da i usputno bio napisan. Sto-ga, poti~em ùpnike na uredno vo|enje arhi-va i kronike, jer je to na svoj na~in svjedo~a-nstvo naših ìvota i naše povijesti. Naàlost,rat je u~inio da je u pojedinim ùpama sve un-išteno i spaljeno, a u mnogim ùpama gdje suuništene crkve i ùpske ku}e, ùpnici su usp-jeli sa~uvati barem matice i arhiv ùpe. Sada jeva`no utvrditi ~injenice u ùpi vezane za cjelo-vito stanje; osobe, aktivnosti u ùpi, knjige,stvari i starine, kako bismo mogli razvijati našepastoralne programe i djelovanje. Naši predš-asnici puno su toga u~inili i sa~uvali. Ako nemoèmo biti bolji od njih, ne smijemo bitislabiji i gori. Na to nas obvezuje njihova ple-menitost, vjernost i ljubav.

Ovo su neki naglasci i prijedlozi iz Nadbis-kupovog dopisa koji su vezani uz kulturno-povijesnu temu memorije. @elim još jedanputponoviti da, svaka ùpa moè u~initi nešto odpredloènog, s obzirom na njezine mogu}no-sti. Bilo bi, svakako, najporaznije da se ùpni-ci i pastoralni vije}nici ogluše i ne u~ine ništa.Tako bismo svi zajedno pokazali svoju nedo-raslost ovom sudbonosnom vremenu u kojem

ìvimo i izazovima koje ono sa sobom nosi.Ovo su izre~eni prijedlozi, što ne zna~i da po-jedina ùpa ne moè u~initi nešto što je vlast-itost te ùpe i kraja ili nešto drugo.

Uz ovu temu memorije koju valja trajnoobnavljati i ~uvati je i tema SOLIDARNOSTI.

Dobro nam je poznato da smo, u vrijemerata i neposredno poslije rata, ve}inu pomo}idobivali iz inozemstva preko ùpskih Caritasai na razli~ite druge na~ine. Naàlost, ovisilismo, uglavnom, od pomo}i drugih i izvana.Dobro je znati da je pomo} me|unarodnih or-ganizacija, pa i karitativnih ustanova, progra-mski usmjerena i na odre|eno vrijeme. Dona-tori su izvršili svoju misiju i oni odlaze u drugezemlje i druga krizna àrišta. Htjeli ili ne htjelimoramo se okrenuti sebi, snimiti svoje stanje,potrebe i mogu}nosti i, prema tome, vjerni~kise organizirati. To zna~i svesrdnu i nesebi~nupomo} jednih drugima, posebno najslabijima inajsiromašnijima me|u nama. Onima koji beznaše pomo}i ne bi mogli ìvjeti. Onima koji suod svih zaboravljeni. Zar vjernici smiju dopus-titi da u njihovoj sredini ima i takvih? Ako me-|u nama u našim obiteljima i ùpama ima ui-stinu takvih, bojim se, da nismo dobro shvatiliili uop}e razumjeli Rije~ Bo`ju koja nedvosmi-sleno kaè „bijah gladan, èdan, gol, bos, u ta-mnici, pa mi dadoste jesti, piti, obukoste me, ipohodiste. Jer što god u~iniste jednome odove moje najmanje bra}e, meni u~iniste”. Akoznademo da je danas, naàlost, svaki peti, šestistanovnik na svijetu gladan i bez osnovnemedicinske zaštite, zar moèmo re}i da smoupravo mi ti najmanji, najslabiji i najsiromaš-niji te da ne moèmo jedni drugima pomo}i ipodràvati se? U ùpama gdje ima takve vjere,koje su se karitativno organizirale, na djelu jeistinsko shva}anje i ìvljenje Boànske rije~i.Prvi poziv u godini solidarnosti jest ja~anje in-stitucije ùpnog Caritasa i karitativne osjetlji-vosti. Ovdje }u nabrojati nekoliko to~aka i pot-icaja iz istog pisma našeg Nadbiskupa.

U prvom redu potrebno je organizirati u sv-akoj ùpnoj zajednici, u suradnji sa ùpnimpastoralnim vije}em, karitativnu skrb za najs-iromašnije, kao i sve one koji su potrebni našepomo}i i potpore. Proto~nost pomo}i i surad-nje treba biti na relaciji Caritas Bosne i Hercego-vine-Caritas Vrhbosanske nadbiskupije-ùpnicaritas i obrnuto. Caritas nije nešto i netko

76 VRHBOSNA 1/2010

PR

ILO

ZI

drugi, nešto i netko bez nas, Caritas smo zap-ravo svi mi. Zato je potrebno odgajati našusvijest i savjest za volonterski rad. On se sasto-ji od spremnosti biti na raspolaganju ùpnikuza razli~ite pastoralne projekte i aktivnosti uùpi. Nekad to zalaganje traì više `rtve i vre-mena, a nekad malu sitnicu koja se pretvara uveliki znak nade i ohrabrenja onome kome jepotrebno. Svakako je potrebno paziti da sene~ija volonterska dobrota i spremnost ne zlo-upotrijebi, da se ne dogodi da netko provodiviše vremena u ùpnoj ku}i nego u vlastitojobitelji. Jer to je onda profesionalni anga`man,koji bi trebao biti pla}en.

U tom pastoralnom nastojanju od iznimneva`nosti je odgajati djecu i mlade za socijalnuosjetljivost. Svi osje}amo da su nam mladi utraènju pravih vrijednosti prili~no dezorijen-tirani. Ako bolje promotrimo, uo~it }emo utome i vlastitu krivnju. Razli~ite su ponude,ve}ina njih je na razgradnju mladih, a mi tonaj~eš}e potpomaèmo redovitim financiran-jem, ne nude}i im osim novca, nikakve vrijed-nosti u koje bi se oni mogli ugledati i slijeditiih. Umjesto prevelikog kritiziranja mladih ijadikovanja nad njihovim ponašanjem, bilo bipuno korisnije privla~iti ih vlastitim primjeri-ma i prednja~iti u svjedo~enju svoje vjere. Akomi ne iskoristimo pozitivnu energiju naših mla-dih iskoristit }e je oni koji im ne èle dobro ikojima su mladi rudnik za izvla~enje novca iza razli~ite zloupotrebe. Mladi su po prirodiosjetljivi na nepravdu, zato u njima treba pobu-|ivati socijalnu osjetljivost, iskazuju}i im pov-jerenje i uklju~uju}i ih u razli~ite projekte uùpnoj zajednici. Na poseban na~in, mlade uùpi potrebno je uvezivati, ali, tako|er, va`noje razvijati i me|uùpsku suradnju u kojoj bise oni upoznavali rade}i na osmišljenim proje-ktima, u kojima bi rasli u vjeri i ja~ali svoje za-jedništvo. Dolazili su nam mladi iz Italije, Nje-ma~ke, Slovenije i drugih zemalja i sudjelovaliu raš~iš}avanju terena i gradnji porušenihku}a. Zar nisu mogli i mladi iz naših ve}ih ù-pa ~initi to isto? Mislim da još nije kasno zaovakav pastoral i akcije. Druènja i susreti ovevrste mogu biti i duhovno-molitvenog karak-tera, ali i kulturno-sportskog. Zajedništvo ml-adih u~vrš}uju, na poseban na~in, dobro os-mišljena hodo~aš}a i izleti. Treba ponuditi svešto oplemenjuje i uzdiè njihov duh, jer je

o~ito puno više onoga što ga zavodi i razara.Me|u ùpska suradnja treba se razvijati i

me|u djecom, posebno ministrantima, ali ime|u odraslima. Bili smo dobro zapo~eli s pa-rnerstvom ùpa, gdje su ve}e i bolje stoje}eùpe trebale potpomagati one razrušene i gdjese nije ostvario o~ekivani povratak. U nekimùpama to prili~no funkcionira i još traje, a unekima se ve} ugasilo. Šteta što se razumjeloda je dovoljno jednom godišnje prikupitimilostinju i predati partnerskoj ùpi. Kaè sv.Pavao u poslanici Korin}anima „da je ljubavdomišljata”. Uistinu, kad se za nešto i nekogaima pravi motiv, onda se na|e i na~ina da muse pri|e i pomogne. Mnogi naši ùpljani, aposebno manje ùpe, trebaju ohrabrenja i ma-lih znakova nade koje im upravo mi moèmodati svojim pohodom, razgovorom i razumije-vanjem. U tom pohodu i razgovoru rodit }e seideje na koji na~in im se moè pomo}i i tako}emo se najlakše motivirati, tj. kad u izravnomrazgovoru otkrijemo kako drugome moèmobiti od koristi i pomo}i. Nekad su naši stariakcijama i uzajamnom solidarnoš}u gradilijedni drugima ku}e. Uvjeren sam da bi svakimajstor osjetio zadovoljstvo i unutarnji mir,kad bi svoj dar kojim ga je Bog obdario, ugra-dio u obnovu ili izgradnju povratni~ke ku}e ilibilo ~emu drugome što je toj obitelji i ùpipotrebno. Puno se moè zauzeto u~initi kom-biniranjem moralne i materijalne pomo}i, apokreta~ka snaga u svemu treba biti molitva izajedni~ka vjera. Samo malo dobre volje i pov-ezanosti u~inilo bi velika djela, kako kaè psa-lmista. îni mi se, da je kod nas suradnja i uve-zivanje na razini dekanata, prili~no zapostavl-jena i da bi joj u vremenu pred nama trebalodati puno više prostora.

Vrijedni duh i snala`ljivost naših ljudi,u~inili su da su, brzo nakon rata, iznikla broj-na obiteljska gospodarstva, koja se mogumjeriti i sa sli~nim bolje stoje}im na zapadu.Me|utim, ako ta gospodarstva imaju za svr-hu oplodnju samo novoga kapitala i boga}e-nje samo vlastite obitelji, onda je to u suprot-nosti sa socijalnim naukom crkve i samoga du-ha evan|elja, koje nas izri~ito poziva na kari-tativnu skrb i ljubav prema najpotrebnijima.Mnoge naše ùpe mogle bi osnovati fond zaodli~ne i siromašne u~enike i studente te pot-pomagati ih u njihovom školovanju. Naš

VRHBOSNA 1/2010 77

PR

ILO

ZI

hrvatski narod BiH je najmalobrojniji i zato bisve svoje snage trebao usmjeriti na znanost inapredak u školovanju mladih, kako bi pozavršetku studija mogli sluìti op}em dobru,svojoj crkvi i svom narodu.

Još prije prvog svjetskog rata u našem naro-du bile su mnoge katoli~ke udruge i društvakoji su imali za cilj duhovni i nacionalni pre-porod. U zapadnim zemljama, postoji i danastakav na~in organiziranja i ~uvanja svojihsvetinja i vrijednosti. I kod nas je sazrelo vri-jeme za sli~nim organiziranjem. Ta društva iudruge bi prednja~ili u promicanju vrijed-nosti koje se temelje na našim obi~ajima,duhovnosti i kulturno-povijesnoj baštini.

Op}epoznata je ~injenica pad nataliteta unašim obiteljima. Zasigurno je to posljedica op-}eg stanja i materijalne nesigurnosti, ali bojimse da nije samo to, nego da je i naš ~ovjek izgu-bio temeljno pouzdanje u Boga te da svoj ìvoti budu}nost preuzima u svoje ruke, a Bog musluì i sjeti ga se samo kad nema drugog izlazai kad je u nevolji. Svima nam je o~ito potrebnostalno ponavljati da je ìvot Bo`ji dar, da nismovlasnici svojih ìvota ako nam je on darovan, teda ga trebamo proìvjeti traè}i Bo`ju volju injegov plan sa svakim od nas. Toliki broj ras-tavljenih brakova, abortusa te po jedno ili dvo-je djece u obiteljima, svjedo~e da smo prihvatilimaterijalizam i relativizam kao sustave vrijedn-osti u našem svakodnevnom ìvotu. Vra}anjeBogu i svojim krš}anskim korijenima oslobod-it }e nas od svih oblika recesije u ìvotu. U ok-viru godine solidarnosti poradimo na duhov-noj obnovi naših obitelji, tad }e broj djece ovis-iti o ispravnom shva}anju ìvota kao daraBo`jeg i o odgovornom roditeljstvu, sukladnou~enju Crkve. Obvezni smo do tad potpoma-gati obitelji s više djece, kako se to ve} radi u ne-kim našim ùpama. Svakako se ovdje moraspomenuti i suvremena pošast u našem naro-du, iznimno veliki broj neoènjenih muškaracai neudatih djevojaka.

Na po~etku sam ve} spomenuo da je papaBenedikt XVI. ovu godinu proglasio sve}eni~-kom godinom. U~inio je to prošle godine nasvetkovinu Presvetog Srca Isusova i ona }e tra-jati do iste svetkovine ove godine. Kaè svetiOtac da je to u~inio u prigodi 150. obljetnice„ro|enja za nebo” Ivana Marije Vianneya,sveca zaštitnika svih ùpnika na svijetu.

Svjedoci smo da se danas o sve}enicima pišeuglavnom negativno, i kao da se jedva ~eka dase nešto dogodi kako bi se to objavilo urbi etorbi, èle}i na taj na~in sugerirati da su svisve}enici takvi. Papa u pismu o proglašenjusve}eni~ke godine izraàva radost i zado-voljstvo da ve}ina sve}enika savjesno obavljasvoju slu`bu. Tako naglašava „kako im neodati priznanje za njihove apostolske napore,njihovo neumorno i samozatajno sluènje, nji-hovu ljubav kojom teè zagrliti sve? I kako nepohvaliti vjernu odva`nost tolikih sve}enikakoji usprkos svim poteško}ama i nerazumije-vanjima ostaju vjerni svojem pozivu biti„Kristovi prijatelji”, koje je on po imenu poz-vao, sebi odabrao i poslao”?

Papa je svjestan, i to izri~ito kaè u istom pi-smu, da „ima, naàlost, tako|er àljenja vrije-dnih situacija, u kojima sama Crkva trpi zbognevjernosti nekih svojih slu`benika. Razlog jeto zbog kojeg se svijet sabla`njava i okre}e le-|a Crkvi”. I u prvom i u drugom slu~aju svetiOtac èli „potaknuti što ve}u zauzetost zaduhovnu obnovu svih sve}enika u cilju njiho-va sna`nijeg i prodornijeg svjedo~enja evan|-elja u današnjem svijetu”. Svim sve}enicimapapa stavlja za uzor sv. Ivana Mariju Viann-eya, poznatog i kao ùpnik Arški, po ùpi Arsu kojoj je proveo gotovo cijeli svoj sve}eni~kiìvot, punih 46 godina. Sve}eništvo je ljubavIsusova srca, obi~avao je govoriti sveti ùpnikArški. Kako je lijepo i uzvišeno o sve}eništvugovorio sveti ùpnik. Takve rije~i su mogle bitiizgovorene samo iz srca koje je kucalo zajednos Boànskim srcem i za njega ìvjelo. Evonekoliko rije~i o veli~ini dara sve}eništva. „Okako je sve}enik velik. Bog ga sluša: on izgov-ori dvije rije~i a naš Gospodin silazi s neba nanjegov glas i zatvara se u malu hostiju… Bezsakramenta reda ne bismo imali Gospodina.Tko ga je stavio tamo u svetohranište? Sve}e-nik. Tko je do~ekao vašu dušu kada je prvi putulazila u ìvot? Sve}enik. Tko je hrani i krijepina njezinu zemaljskom putovanju? Sve}enik.Tko }e je pripraviti da se pojavi pred Bo`jimlicem, peru}i je po posljednji put u krvi IsusaKrista? Sve}enik, uvijek sve}enik. Tko moli zaduše u ~istilištu? Opet sve}enik. Sve}enik je tajkoji nastavlja djelo otkupljenja na zemlji. Kak-ve bi koristi bilo od ku}e pune zlata kada ne bibilo nikoga da otvori njezina vrata? Sve}enik

78 VRHBOSNA 1/2010

PR

ILO

ZI

posjeduje klju~ nebeskih blaga: on otvaravrata; on je ekonom dobroga Boga; upraviteljnjegovih dobara. Ostavite ùpu dvadeset god-ina bez sve}enika i u njoj }e se na koncu klan-jati ìvotinjama… Sve}enik nije sve}enik zasebe, ve} za vas”.

Ovih nekoliko rije~i o sve}eni~koj godini isvetom ùpniku Arškom neka nam svimabude poticaj da zahvalimo Bogu za dar sve}e-ništva u našim ùpama i našoj Nadbiskupiji.Molimo za naše sve}enike da budu što sli~nijisvetom Ivanu Mariji Vianneyu, zaštitniku svihùpnika, koji je nastojao biti što sli~niji Dob-

rom Pastiru. Molimo Gospodara ètve i zanova duhovna zvanja, posebno u godinisve}enika, da pošalje dovoljno radnika u svojvinograd, na njivu Gospodnju.

Ne zaboravimo Bo`ja pomo} i pratnja ne}enikada izostati ako se mi organiziramo i u~ini-mo ono što smo bili du`ni u~initi. Naša povi-jest nas na to obvezuje. Gradimo s ponosomsvoju sadašnjost, ne boje}i se budu}nosti akoje gradimo na ~vrstim temeljima Evan|elja.

Mr. Luka Tunji}, generalni vikar

VRHBOSNA 1/2010 79

BIL

JE@IM

O

Nadbiskup metropolit vrhbosanski i pred-sjednik Biskupske konferencije Bosne i Herce-govine kardinal Vinko Pulji} uputio je boì}nu~estitku mitropolitu dabrobosanskom gospod-inu Nikolaju u kojoj ponajprije zahvaljuje naMitropolitovoj boì}noj ~estitci i lijepim èlja-ma u Novoj 2010. godini upu}enoj njemu isvim katolicima u Bosni i Hercegovini. Tako-|er je zahvalio i na prisutnosti Mitropolitovihdelegata na boì}noj Polno}ki i dnevnoj Misikao i na Mitropolitovu dolasku na Boì}ni pri-jam te na vrlo gostoljubivu do~eku na proslaviKrsne slave.

„To isto Boì}no Otajstvo }ete slaviti poJulijanskom kalendaru. Rado se pridruùjemvjerom i molitvom slavlju Boì}a te Vama osob-

no kao i svim vjernicima Srpsko-pravoslavneCrkve na podru~ju BiH upu}ujem ~estitkudrevnim usklikom: Mir Bo`ji – Hristos se rodi!Zaista se rodi! U ro|enju Isusa Krista od Bogo-majke u betlehemskoj štalici doìvljavamoo~itovanu i darovanu Bo`ju ljubav i u tom jeizvor naše boì}ne radosti. Neka nas to utvrdiu našem poslanju da izgra|ujemo Mir Bo`ji uljudskim srcima te u istom slavlju nalazimoput suradnje za izgradnju mira na našim pros-torima bude}i nadu kao zvijezdu vodilju naš-eg ̀ ivota. Na to nas nuka i pjesma an|ela: SlavaBogu na visinama, a mir ljudima dobre voljena zemlji”, stoji u boì}noj ~estitci koju je upu-tio kardinal Pulji} mitropolitu Nikolaju.

(kta)

Sarajevo, 6. sije~anj 2010.

Boì}na ~estitka kardinala Pulji}a mitropolitu Nikolaju

Kardinal Vinko Pulji}, nadbiskup metropolit vrhbosanski uputio je boì}nu ~estitku mitropolitu dabrobosanskom gospodinu Nikolaju

Sarajevo, 6. sije~anj 2010.

Boì}na ~estitka kardinala Pulji}a mitropolitu Amfilohiju

Kardinal Vinko Pulji}, nadbiskup metropolit vrhbosanski uputio je boì}nu ~estitku mitropolitu Amfilohiju

Nadbiskup metropolit vrhbosanski i predsje-dnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovi-ne kardinal Vinko Pulji} uputio je boì}nu ~estit-ku mjestovršitelju Trona Patrijarha Srpskog go-spodinu Amfilohiju, arhiepiskopu cetinskom imitropolitu crnogorsko-primorskom, u kojoj jeod srca zahvalio na divnoj boì}noj ~estitki i è-ljama upu}enim katolicima i kardinalu Pulji}uosobno za slavlje Ro|enja Kristova i Novu 2010.godinu. „Istu radost vjere u Ro|enje Kristovodijelim s Vama i s cijelom Srpskom Pravoslavn-om Crkvom èle}i Vam po našem izri~aju: ~estitBoì} i na dobro Vam došlo poro|enje Isusovo!Rado izri~em ~estitku i s drevnim usklikom Vašetradicije: Mir Bo`ji – Hristos se rodi! Vaistinu serodi! U ovoj godini s cijelom Srpsko-pravoslavn-

om Crkvom èlim podijeliti radost vjere Kristo-va ro|enja mole}i da postanemo dionici Njego-va svjetla u svom svagdašnjem ̀ ivotu.. Tu radostApostolske poruke dijelim s Vama i s Vašim vjer-nicima jer u toj tajni Utjelovljenja i Ro|enja Kri-stova doìvljavamo o~itovanu Bo`ju ljubav na~emu gradimo me|usobno poštovanje i traènjeputa vršenja Objavljene ljubavi Bo`je: ’Uistinu,Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jed-inoro|enca da nijedan koji u njega vjeruje ne pro-padne.’ (Iv 3, 16)”, stoji u boì}noj ~estitci kardin-ala Pulji}a u kojoj izraàva du`no poštovanje ibratsko zajedništvo u Kristu Gospodinu te iskr-eno pozdravlja mole}i snagu Duha Svetoga uizboru budu}eg Srpskog Patrijarha i vodstvaSrpske Pravoslavne Crkve. (kta)

80 VRHBOSNA 1/2010

Vinko kardinal Pulji}Msgr. Pero SudarAnto Stjepi}Marko Hrskanovi}Mato Miki~i}Ilija Miški}@eljko Vlaji}Miljenko DàltoVlatko Rosi}Mato Janji}Ivo Tomi}Tadija IvošIlija IvošMarko Peri}Miro Bešli}@eljko Kova~evi}

Mladen Kalfi}Ante Meštrovi}Marko Majstorovi}Ilija Karlovi}Perica Maji}Mirko Šimi}Franjo Ivandi}Ivo Jezidì}Oliver Juriši}Pero BrajkoDonald Markovi}Andrija Janji}Marko Miki}Ivo ParadìkPero Brki}Josip Lubar

@eljko Mari}Robert Ruì}Marinko Mrkonji}Josip SenjakBono Tomi}Marcel Babi}Jakov Filipovi}Fabijan Stanuši}Luka Brkovi}Pero Pranji}Luka Kesedì}Boò Odobaši}Niko Luburi}Niko Iki}Anto ]osi}Marko Zubak

Naši jubilarci u 2010. godini

Sudionici na duhovnim vje`bama u VrhbosanskomBogoslovnom sjemeništu Sarajevo

(22. – 25. velja~e 2010.)

BIL

JE@IM

O

50. ro|endan slave Vl~. Marko Ilji}, vl~. Robert Ruì}, vl~. Pavo

Šekerija, vl~. Ivo Tomaševi}60. ro|endan slaveVl~. Petar Babi}, vl~. Dominko Bili}, vl~.

Filip Brajinovi}, vl~. Nikola âbraja, vl~. Ivan]uri}, vl~. Mato Drljo, vl~. Mato Janji}, vl~.Jure Kopi}, vl~. Zdravko Mandi}, vl~. AntoMari} – mla|i, vl~. Ivan Ravli}, vl~. @arkoVujica, vl~. Jure Zirdum

70. ro|endan slaveVl~. Ivan Bošnjak, vl~. Luka Brkovi}, vl~.

Juro ôli}, vl~. Josip Janji}, vl~. Nikola Lovri},pre~. Marko Peri}, vl~. Vinko Radi}

75. ro|endan slave:Vl~. Josip Glavaš, vl~. Mijo Josipovi}

Obljetnice re|enja:

45 godinaVl~. Anto Buri}, vl~. Ivan ̂ aluši}, vl~. Marko Peri}40 godinaVl~. Ilija Krišti}, vl~. Ivan Mi}i}, nadbiskup

Vinko kardinal Pulji}, vl~. \uro Zraki}25 godina:Vl~. Tomo ûbela, vl~. Vlado Jagustin, vl~.

Ilija Karlovi}, vl~. Mato Miki~i}, vl~. @eljkoOdobaši}, vl~. Slavko Raji}, vl~. Domin Vladi}

20 godina:Vl~. Juro Babi}, vl~. Jozo Batini}, vl~. Hrvoje

Kolak, vl~. Marijan Marijanovi}, vl~. MarinkoPerkovi}, vl~. Pavo Šekerija, vl~. Drago @upari}

10 godina:Vl~. Jozo Maji}, vl~. @eljko Mari}, vl~.

Donald Markovi}Jubilarcima ~estitamo!

VRHBOSNA 1/2010 81

TEO

LO

ŠK

E T

EM

E

Sje}anje na prošlost – put u budu}nost

U svome povijesnom hodu Vrhbosanskanadbiskupija ove godine stoji posebno podznakom sje}anja (memorije) i solidarnosti.Htio bih s vama, bra}o sve}enici, glasno razmi-šljati o memoriji, sje}anju kao vitalnom dijeluìvota Crkve kao cjeline, pa onda i svakemjesne Crkve. Zašto se treba okretati prošlosti,sje}ati se? Danas nas neprestano (dakako izpoliti~kih motiva) pozivaju da zaboravimoprošlost i okrenemo se budu}nosti. Ne moèse ìvjeti u prošlosti, ne moè se ìvjeti od sje-}anja, kaù nam. A zapravo ho}e da zaboravi-mo nešto što njima ne odgovara, kao da se ~ov-jek moè iš~upati iz svog ìvotnog okruènja,svoje prošlosti. S druge strane, danas je pravapoplava traènja genealogije, ispitivanje svo-jih predaka, svoje obitelji, što mnogi ljudipoduzimaju, pa nam se ~esto obra}aju traè}ipodatke iz crkvenih matica. O~ito je vlastitatradicija ~ovjekova potreba i nešto lijepo. A je-dan mislilac je lijepo oboje pomirio, i prošlost ibudu}nost, kada piše: „Samo vjerno sje}anje naprošlost moè osigurati dobro usmjeravanje premabudu}nosti”. (Xavier LEON-DUFOUR, Rje~nikbiblijske teologije, pojam „sje}anje/spomen”).I mi sve}enici se sje}amo, ne zbog samogsje}anja, nego radi budu}nosti. Mo`daprevi|amo da svakoga dana dobivamo isti po-ticaj da ~uvamo sje}anje i da ~inimo odre|enodjelo kao ~uvanje tog sje}anja. Na to naspoti~e Crkva, to~nije sam Isus u Crkvi. Mi terije~i ponavljamo i tako poti~emo sve ~lanoveCrkve u svom vidokrugu, da to ~inimo. Daka-ko, rije~ je o sv. Misi i Isusovim rije~ima kojeizgovaramo u pretvorbi: „Ovo ~inite meni naspomen”. Cijela sv. misa, središnja molitvaCrkve, jedan je veliki spomen-~in.

Euharistija kao spomen i zahvalnost

Crkva se sje}a. êga? Onoga što je Bog za„nas i za sve ljude” u~inio po Isusu. Pokazao

vrhunsku ljubav u darovanju ìvota za nas i zadruge ljude. Kao sve}enici pozvani smo to sv-akodnevno ~initi i na to poticati i druge: „Ha-jdemo se, ljudi, prisjetiti onoga što nam je Bogu~inio!”. Mogli bismo posebno pod tim vidomgledati sv. misu. Tko se ne èli sje}ati, lako }ezaboraviti što je Bog u~inio za njega. I mo`da}e se okrenuti prema budu}nosti i traìti odBoga nove znakove i nova dobro~instva, a ona„stara” zaboraviti. A ve}eg dara od onoga kojinam je ve} dao u svome Sinu nema i ne moèbiti. I još nešto: tko }e ti dati novi dar, dok onajprijašnji olako zaboravljaš?

Evo u korizmenom smo vremenu. Izabraninarod se sje}ao svoga Izlaska, kako ga je Bogizveo „jakom rukom”, kako to ~itamo ovih da-na u misnim tekstovima i ~asoslovu. I jedan odnajve}ih @idovskih blagdana uop}e – Pashablagdan je sje}anja. Bog poti~e Izraelce po Mo-jsiju i svojim prorocima da im djeca nikad nezaborave onoga što im je Bog u~inio. Neka tonose kao zapis uza se. Posebna vrst spomenaza izabrani narod bilo je (pod)sje}anje na Sav-ez s Bogom. Saveza je više, zapravo ima ih usvim vremenima; Bog ga sklapa s Noom, Abr-ahamom, Mojsijem, Davidom, ali na posebanna~in sje}anje je Pasha. Glagol zkr u hebrejs-kom zna~i: sje}ati se, podsjetiti, spomenuti.Osobit na~ini sje}anja su: bogoslu`je, `rtva,hram, blagdan, šabat. A zanimljivo je još neštoprimijetiti u tom kontekstu: svaki puta kad jeu izabranom narodu spomen bio zanemaren,zaboravljen je i prekršen Savez. Spomen je tubio i na~in kako se ne iznevjeriti, kako nepogaziti savez s Bogom.

Ovdje se i nama sve}enicima name}e jednaparalela: i nama spomen moè biti poticaj navjernost. Spomen na Bo`ja dobro~instva kojasmo primili i darom sv. vjere, ali posebno da-rom izabranja za Bo`jega sve}enika kao i toli-ka dobro~instva, mo`da ponekad malena, alikoja su baš meni puno zna~ila. Svakodnevicanas koji put melje, donosi patnje i razo~aranja,pa lako zaboravimo ono lijepo, poletno,

Anto Orlovac:

Sve}enik i kontinuitet povijesnog pam}enja

(predavanje na koroni u Turi}u 17. oùjka 2010.)

82 VRHBOSNA 1/2010

TEO

LO

ŠK

E T

EM

E

mladena~ko, svoju prvu sve}eni~ku ljubav irevnost mladomisni~kih godina, kako sam tospomenuo i u misnoj homiliji. Dobro je sje}atise svih tih lijepih dana, svih dobro~instava,sve one naše revnosti i vjernosti. Mi stariji kojismo sve}enicima postali u vrijeme bezbo`nogateizma znamo koliko nam je zna~ilo i kolikosmo u to s ponosom ulagali, da ostanemovjerni zvanju unato~ progonima, posebno uvojsci. (Eto, tu nam moè biti veoma poticajnoštivo knjiga don Ante Bakovi}a Batinama dooltara!). To nam sve moè dati novi polet u vre-menu kad osje}amo odre|eni zamor i frus-tracije. Bra}o, Bog nas treba, Bog nas i danasbira, Bog nam daje odre|enu zada}u, Bog nasvoli! Sve}enik nikada nije suvišan, pa ni ondakad mu se to u~ini u vlastitoj patnji inapuštenosti, prividnom neuspjehu. Nije litako bilo i s Isusom? I on nas je spasio ondakad je bio „nemo}an”, razapet, kad više ništanije mogao „~initi”. A baš je tada bionajsna`niji. Sje}ajmo se, bra}o, i s timiskustvom idimo naprijed!

Nova Pasha, Vazmeno otajstvo, što ga ima-mo povlasticu svaki dan slaviti, a svakog DanaGospodnjega, koji Rusi lijepo zovu Voskrese-nije, i svetkovine zajedno s povjerenom namzajednicom vjernika, za nas je takvo sje}anje.Tu smo kao misnici – kako lijepa rije~! – pozva-ni ~uvati to sje}anje i vršiti iznova to Vazmenootajstvo. A sje}anje na Bo`ja dobro~instvapoti~e nas na zahvalnost. Pa i na obi~no ljud-sko dobro~instvo koje smo primili. I sada sesje}am jednoga zimskog kaputa koji mi je kaomladu sjemeništarcu kupio pok. banjolu~kibiskup Alfred. Otac mi je nešto bio u ondašn-joj „recesiji”, nov~anoj krizi. Nekim poslomnavratili smo u biskupiju. Biskup me vidio ulaganu kaputi}u, a bilo je dosta hladno, i pitamoga oca: „A što vam je dijete bez zimskogakaputa?” „Malo sam u krizi, ne mogu mu sadakupiti”, odgovorio je otac. „Evo, kupite mu idonesite mi ra~un!”, re~e biskup i pruì novacmome ocu. Ne mogu to zaboraviti ni nakongotovo pola stolje}a. Ne bismo smjeli zaborav-iti ni Bo`jih dobro~instava. Ako se samo maloosvrnemo svaki na svoj ìvot, na}i }emo ihobilno. I dobro bi bilo malo ponekad i o tomerazmišljati. Eno, Isus nije dopustio, da padne uzaborav ni obi~no malo dobro djelo jedneraskajane ène grješnice, koja ga unaprijed

pomaza za ukop, kako On re~e. Dokle god sebude propovijedalo Evan|elje, re~e On, gov-orit }e se i o onome što ona u~ini. Eto, kolika jeBo`ja memorija i zahvalnost! Ljudi dobro~in-stvo lako zaborave, Bog, na našu sre}u, ne!

Mi od Boga o~ekujemo da ~ini dobro~inst-va. S pravom, jer Bog je takav i on ih rado ~ini.A smije li On od nas o~ekivati barem zahval-nost? Eto, to je memorija vjernika: sje}anje naBo`ja dobro~instva i trajno zahvaljivanje zanjih. Ne zaboravimo, bra}o,: u Euharistiji semi ne samo sje}amo, nego se to dobro~instvoBo`je trajno ponavlja. Zato je i trajna zahval-nost s naše strane na mjestu. Sve}enik tu imadvojaku ulogu: on je ~uvar, ali i ~initelj togasje}anja, te memorije. Zato je i ovdje na mjes-tu pitanje što si svaki od nas mora uvijekpostavljati: a kako ja to ~inim, kakav sam naoltaru u rije~ima, gestama, kako se priprem-am, imaju li ljudi osje}aj svetoga kad me kaosve}enika vide na oltaru ili kao da vide ~inov-nika koji mrzovoljno radi nešto što radije nebi. Sestre Misionarke ljubavi imaju u sakristija-ma svojih kapelica, baš tamo gdje se sve}enikobla~i za misu, ovaj podsjetnik: „Dragi sve}en-i~e Bo`ji, slavi ovu svetu misu kao da je to Tvojaprva sveta misa, Tvoja zadnja sveta misa, Tvojajedina sveta misa”. Ne bi bilo zgorega ovoga se~esto sjetiti.

Slavljenje svetaca i mu~enika kao memorija Crkve

Poseban vid memorije Crkve je Predaja,Tradicija. Katoli~ka crkva ima dva stupa svojepovezanosti s Bogom Objaviteljem: prvi jeObjava u Bo`joj rije~i, zabiljeèna u knjigamaSvetoga pisma, a drugi upravo Predaja. Tradi-cija je i nositelj i tuma~ Objave. Dok je Objavajednom zabiljeèna i utvr|ena, i ~uva seonakvom kako je zabiljeèna, dotle Predajapostaje i tuma~ Objave i izraz rasta vjere Crk-ve kroz vjekove. Ona se nadopunjuje i oboga-}uje i, dakako, konkretizira Objavu u promj-enljivim okolnostima vremena. Bo`ja se rije~(pisano i malim i velikim slovom: rije~ i Rije~!)treba utjeloviti u svakom vremenu u Bo`jojputuju}oj Crkvi.

Ne znam jesmo li kada razmišljali o tomeda je zapravo i slavljenje svetaca jedna – i todivna! – vrst memorije Crkve. Sveci su njezino

VRHBOSNA 1/2010 83

TEO

LO

ŠK

E T

EM

E

veliko bogatstvo. Svi su oni sveti uzori i prim-jeri svima koji poslije njih ìve. Ali oni su ibitno obogatili Crkvu, doprinose}i ono što„nedostaje mukama Kristovim”, kako kaè sv.Pavao. Slave}i svece ~uvamo im spomen, alinam njihov primjer sluì kao poticaj. Gledaj-u}i u njima prošlost, vidimo budu}nost.

Posebno mjesto me|u svecima imaju mu-~enici. Crkva je to zaista oduvijek shva}ala ibri`no ~uvala. Eno, u teškim progonima prveCrkve okupljaju se na grobovima svojih mu~e-nika i tu slave Euharistiju, u rano jutro, no}u.Time se sje}aju i Bo`jih dobro~instava t.j. Vaz-menog otajstva koje slave, ali i `rtve mu~en-ika, koji ostadoše Bogu vjerni i u `rtvi vlastito-ga ìvota. Kako je broj mu~enika rastao, prav-ili su martirologije, popise mu~enika, predsto-jnici Crkava pisali su pisma drugim Crkvamau kojima su im javljali o vjernosti pojedinogmu~enika i tako mu sa~uvali spomen. I danasje jednako poticajno ~itati ta izvješ}a, bilo izprvih krš}anskih vremena, bilo iz japanskih iliafri~kih misija kasnijih stolje}a, bilo iz najnovi-jeg vremena.

Eto, mislim da je upravo to bio onaj temeljna kojemu je gradio osobito sluga Bo`ji papaIvan Pavao II. Sje}amo se da je uz pripravu naVeliki jubilej po~etka tre}eg krš}anskog milen-ija 2000. godine na poseban na~in poticao Crk-vu da ~uva spomen na svoje najsjajnije ~lan-ove, mu~enike, i da prikuplja svjedo~anstva onjihovoj vjernosti. Vidio je da smo to nekakozanemarili, osobito Crkva u nekim krajevima.Kao da smo bili spremni diviti se nekadašnjimmu~enicima, a nismo prepoznavali one iz našesredine i našeg vremena. A osobito u 20. stol-je}u taj broj je enormno velik, podsje}ao nas jePapa. Ti su mu~enici `rtve triju velikih zala:fašizma, nacizma i komunizma. Na istoj je val-noj duìni i Sv. otac Benedikt XVI.

U tom kontekstu moèmo radosno ustvrdi-ti da je Crkva u našem narodu poslušala tajpoziv. Znamo da gotovo pola stolje}a nije bilomogu}e ni govoriti ni pisati o našim mu~enici-ma, pa je puno toga ve} pomalo palo u zabo-rav. Ipak, u novije vrijeme dosta je toga u~i-njeno. Mnoge biskupije i redovni~ke zajedniceimaju ve} objavljene svoje – ve}e ili manje –martirologije. Svakako je najzna~ajnije na tompodru~ju – unato~ svim opravdanim opaska-ma – djelo don Ante Bakovi}a, Hrvatski martir-

ologij XX. stolje}a o 664 nositelja duhovnihzvanja koji su za vjernost svome zvanju i po-slanju dali svoje ìvote. U prikazu te knjige na-pisao sam da je tu jezgra onoga što bi trebalostajati u 664 knjige, jer je svaki od njih zasluìoposebnu knjigu. Dakako, me|u njima ima raz-lika, ali velik je broj pravih pravcatih mu~eni-ka u najeminentnijem krš}anskom smislu; osj-e}amo se katkad kao da ~itamo spise iz prvihkrš}anskih vremena. Svjesno su `rtvovali svojìvot. A rije~ je samo o nositeljima duhovnihzvanja. O bezbrojnim, ~esto nepoznatim i ano-nimnim vjernicima laicima, da i ne govorimo.

Kao ilustracija, evo slu~aja jednogbanjolu~kog sve}enika, mu~enika iz 1943. Zovese Anto Dujlovi}. On je slutio svoju mu~eni~kusmrt i svjesno joj je išao u susret. U jednomnedatiranom pismu, samo nekoliko mjeseciprije svoje smrti, jednom sve}eniku Banjolu~kebiskupije piše i ove rije~i: “Dakle, ostajem naùpi. Sigurno }ete se za~uditi, ali šta }u. Sada samnajsigurniji za smrt. Ali uza sve to, ništa se skoro neplašim, veseo sam i raspoloèn. Prvi puta sam me|upartizanima, ali se ~udim, da sam tako veseo. Blizusam mu~eništva. Moji ljudi su svaki dan i no} sta-lno kod mene. Rado ginem s njima. Molim Vas,molite se za mene, a to molim i drugu bra}u sve}-enike, da se mole, da ustrajem. Bog zna ho}emo li seikada više vidjeti. Ako ne na zemlji, a u nebu si-gurno” (Pismo u pismohrani Banjolu~ke bisku-pije). Mu~eništvo mu se nije nekako „dogodi-lo”, on ga je svjesno prihvatio i podnio. Vrhb-osanski sve}enik dr. Julijan Kozinovi} piše mi onjemu u jednom pismu: “Eto i to je jedan svetac-mu~enik i ve}i od Marije Goretti. Pok. Dujlovi} nijeu svojoj pobo`nosti zaostajao za Petrom Barbari}em,a uz to dade i svoj ìvot u obrani katoli~koga mo-rala.” (Pismo od 19. 8. 1998. u mome posjedu).

Ve} se podosta u~inilo na pisanju o tim ju-nacima vjere, ali puno posla još je pred nama.(Usput, ne zamjerite ako budem malo i kriti-~an: Vrhbosanska nadbiskupija još nema sv-oga martirologija, a ima toliko sve}enika; mis-lim da je to velik propust. Bakovi}evo djeloodnosi se na sve}enike iz cijeloga hrvatskognaroda i, dakako, shematski je ra|eno. Onomoè biti samo dobro polazište za daljnje rad-ove i istraìvanja. Franjevci i druge biskupijeu~inili su ve} puno više. Ne mogu vjerovati datako malo cijenimo svoje prethodnike. Imamodecimirane ùpe, osobito u RS-u, pa imamo

84 VRHBOSNA 1/2010

TEO

LO

ŠK

E T

EM

E

više vremena; posvetimo se ne~em korisnom iu tom pogledu! Za prikupljanje podataka netreba neka velika stru~nost. Svatko moè neštodoprinijeti. Ne mora svatko knjigu napisati, alimoè pribiljeìti prikupljena svjedo~anstva.Sa~uvajmo im spomen. Tu je pitanje koliko ihvolimo i poštujemo.)

Najva`niji dio posla tek je pred nama:pokretanje postupaka za njihovu beatifikaci-ju. U Vrhbosni je pokrenut postupak za „Drin-ske mu~enice”, i to je hvalevrijedno. A u cijelojnašoj Crkvi nije ni za jednog sve}enika-mu~e-nika, osim hercegova~kih franjevaca i nešto uIstri. Neka mi bude slobodno re}i da sam ja jošodavno poticao svoga Ordinarija da izdvoji je-dnog sve}enika za taj posao, jer to je podru~jegdje mi, kao teško stradala mjesna Crkva, mo-èmo najviše dati op}oj Crkvi. Imamo brojne ikvalitetne, prave mu~enike. No uvijek se na|enešto „va`nije”. Ne slaèm se s time da je va`-nije. Da su naši mu~enici pripadnici nekih dr-ugih naroda, davno bi ve} bili na oltaru. Pog-otovo, jer postupci beatifikacija mu~enika idupuno brè nego procesi drugih svetih ljudi:priznavatelja ili djevica. Evo, pro}i }e Sve}e-ni~ka godina, a da me|u 664 ne }emo dobiti nijednog blaènika. Propust je to ne samo Crkveu BiH, nego i u Hrvatskoj. Lijepo je da u Zag-rebu forsiraju bl. Stepinca. A gdje su ostalimu~enici? Ako ih mi ne cijenimo, tko }e?

Spomen na subra}u sve}enike prethodnike

Razmišljaju}i o memoriji Crkve kojoj pripa-damo, nedavno sam u svojoj biskupiji pred-loìo, pa si uzimam slobodu i ovdje to ponovi-ti, kao poziv nama sve}enicima na ~uvanjeuspomene i drugih sve}enika koji nisu bili nimu~enici ni sveci, ali jesu naša subra}a, i djelo-vali su prije nas na našim ùpama. Mnogi odnjih ostali su u lijepoj uspomeni našim vjer-nicima. Znaju nas pitati za njih. I tu postojikontinuitet, memorija i valja je njegovati. Mo-ramo biti svjesni da sa mnom nije ništa po~elo,sa mnom ne }e ni završiti; ja sam u jednom di-vnom nizu, lancu, samo jedna alka u njemu,ali njegov dio. Memorija je i savjesno pisanjekronika, matica, kartoteka. Što }e ostati budu}-im naraštajima u eri telefona, SMS-ova, izbri-sivih medija. Sve }e se brzo zaboraviti. Samo

zapisano ostaje: Scripta manent.Biskup je prihvatio taj prijedlog i objavio u

Slu`benom glasniku biskupije kao naš dopri-nos ~uvanju memorije svojoj subra}i. Tu susve}enici pozvani na dvije stvari: da ustanoveDan molitve za pokojne ùpnike u svojoj ùpii da urede grobove pok. sve}enika, ako ih imau ùpi. Evo toga dopisa:

DAN MOLITVE ZA POKOJNE @UPNIKE(prijedlozi za Sve}eni~ku godinu)

Sve}eni~ka godina koju je proglasio Svetiotac Benedikt XVI. na svetkovinu Srca Isusova19. lipnja 2009. a traje do iste svetkovine, 11.lipnja 2010. èli doprinijeti duhovnoj obnovisve}enika i njihovu boljem povezivanju u mo-litvi i djelovanju. Kako je ve} pola te godineisteklo, a kao trajan spomen na ovu godinupredlaèm jedan na~in molitvene povezanostis pokojnim sve}enicima ùpnicima u pojedi-nim ùpama, kao izraz naše zahvalnosti.Naime, prema Direktoriju svaka je biskupijapozvana da na dan smrti svoga zadnjeg poko-jnog biskupa slavi sv. misu i moli za sve poko-jne biskupe svoje biskupije.

îni mi se da bi, analogno tome, bilo vrloprikladno da se u svakoj ùpi naše biskupijeuvede sli~an molitveni dan za pokojne ùp-nike i to upravo na dan smrti posljednjega ù-pnika, bez obzira je li umro u toj ùpi ili ne-gdje drugdje. Taj bi se dan rezervirala sv. misaza sve pokojne ùpnike, dakako i ùpne vika-re, ako ih je u ùpi bilo i pozvalo i puk da su-djeluje u tom molitvenom sje}anju.

Tako|er bi bilo poèljno na~initi popis svihùpnika koji su djelovali u ùpi, ispisati njiho-va imena krasopisom ili na ra~unalu, te touokviriti i izvjesiti u ùpnom uredu kao pod-sjetnik. (…) To bi Bo`ji narod sigurno lijepoprihvatio i molio bi se za sve}enika koji jedjelovao u njegovoj ùpi te ga je mo`da krstio,vjen~ao, imao mu vjeronauk ili spremao ga zaPrvu Pri~est ili krizmu.

Dakako da bi taj dan onda ostao kao trajanspomen, a ne samo u ovoj Sve}eni~koj godini.

Isto tako bio bi lijep znak sve}eni~kepovezanosti ako bi se uredili grobovi pokojnihsve}enika koji su pokopani u doti~noj ùpi.Neki su to ùpnici ve} lijepo u~inili posljed-njih godina. Pozivamo sve ùpnike u ~ijim

VRHBOSNA 1/2010 85

TEO

LO

ŠK

E T

EM

E

ùpnim grobljima ima pokopanih sve}enikada im urede i obiljeè grobove. Znak je to ipijeteta prema pokojnima i naše zahvalnostipokojnoj subra}i.

Kratak saètak

Evo, bra}o misnici, koliko je sje}anje, mem-orija va`na u ìvotu Crkve. Bila je to ve}izabranom narodu koji se trajno sje}aodobro~instava koja mu je iskazao Gospodin,osobito u Izlasku, a Pasha je bila najbolji pod-sjetnik na to. Mi kao sve}enici slavimo spomen~in Bo`jih dobro~instava u Euharistiji i time sesje}amo i zahvaljujemo Bogu, ali i uvijek izno-va obnavljamo sebi i Bo`jem narodu Vazmeno

otajstvo. Poseban na~in spomena Crkve je što-vanje svetih, osobito mu~enika. Imamo ihmnogo i iz naše sredine i pozvani smo priku-pljati podatke o njima i ~uvati im spomen. Uovoj Sve}eni~koj godini bila bi lijepa gestamemorije naših ùpnih zajednica kad bismouveli Dan molitve za pokojne ùpnike i drugesve}enike koji su djelovali u našoj ùpi.Mo`da bi najprikladniji dan bio dan smrtiposljednjeg (pokojnog) ùpnika ili nedjeljanajblià tome danu. A mogli bismo sa svojimvjernicima urediti i grobove pokojnihsve}enika na grobljima naših ùpa i tako i nataj na~in ~uvati spomen na svoju subra}u,pokojne prethodnike.

86 VRHBOSNA 1/2010

+ Mons. dr. JULIJAN KOZINOVI]

(1918. - 2010.)

NA

ŠIP

OKO

JN

ICI

Vjeran je bio svojoj Vrhbosanskoj nadbis-kupiji kroz svojih 68 godina sve}eništva mons.dr. Julijan Kozinovi}. Volio je svoju domovinu,Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Pred komu-nisti~kim progonima nikada nije odstupao odsvojih sve}eni~kih, ljudskih i svehrvatskihna~ela. Sin je Stjepana Kozinovi}a i Jelene r.Kolendi}. Ro|en je 29. travnja 1918. uSlimenima, ùpa Dolac kod Travnika. Tu jezavršio osnovnu školu a gimnaziju u Travniku.Studij teologije završio je u Sarajevu. Nadbis-kup dr. Ivan ev. Šari} zaredio ga je za |akona4. travnja 1942. a za sve}enika vrhbosanskenadbiskupije 29. lipnja 1942. godine.

Nakon sve}eni~kog re|enja vršio je slu`bukatehete u Sarajevu. A onda, zbog ratnih nep-rilika, godine 1945. kao i mnogi drugi zbog ko-munisti~ke mr`nje na Crkvu i sve}enike mo-rao je oti}i. Došao je do daljnjega na zamjenuu Bijeljinu, iz koje je 1943. prognan ùpnik Jo-sip Fuchs, a za kapelana, tek iza re|enja 1944.,imenovan Josip Konopka. Tu su ga do~ekalejoš gore nevolje. Pred ratnim stradanjima uopkoljenoj Bijeljini sklanja se u Br~ko kodmons. dr. Ilije Violonija. Partizani su se brzopribliìli i Br~kom. Mons. Violoni mu savjetu-je: „Ti si mlad, bjeì u Hrvatsku, tebe }e ubiti”.Pošao je u svojoj sve}eni~koj mantiji i negdjekod Vidovica naišao na njema~ku jedinicukoja je preko Save prebacivala svoje trupe uHrvatsku. Ljubazno su ga prihvatili, prevezlipreko Save u Hrvatsku. I tu je otpo~eo Kozi-novi}ev „kri`ni put”. Došao je u Zagreb i zadr-ào se par dana u Bogosloviji odakle odlazi kroz Sloveniju u Austriju. Od nemila do ned-raga putovao je i smještao se kod nekih ùpni-ka ili kod dobrih obitelji. Došao je u Innsbruckkod oo. Isusovaca odakle se uspio javitinadbiskupu Šari}u, koji mu preporu~uje da tunastavi teološki postdiplomski studij na Canis-ianumu. Tu studira od 1945. do 1947. godine

U Rim odlazi 1947. godine i smješta se uZavod sv. Jeronima. Upisuje studij teologije naPapinskom sveu~ilištu Gregoriana. Obranivšidoktorsku disertaciju „Petrus apostolus in scrip-tis Sancti Augustini” 6. srpnja 1949. promoviran

je u doktora teologije. No, ni tada u novonast-alu komunisti~ku Jugoslaviju nije bio mogu}povratak. Iako je èlio, nije mogao u svoju Nad-biskupiju. Otišao je s jednim sve}enikom pri-jateljem sa studija u Francusku u Pariz. Zbogsmještaja prihvatio je slu`bu vikara u ùpi Sv.Ante Padovanskoga i upisao studij socijalnoganauka na Institut Catholique. Od 1949. do1952. godine je studirao tom institutu i na kr-aju postigao licencijat.

Preko svojih prijatelja 1952. dolazi u Švicar-sku u biskupiju Chur. Namješten je u planin-sku ùpu Sils Maria - Silvaplana - Maloja ublizini Saint Moritza. Bio je to tada zaba~enikraj s ve}inskim protestantskim stanovništvom.U Maloji unato~ dugih protestantskih protestai hladnokrvnosti doma}eg biskupa izgradio jenovu ùpnu crkvu. 17 godina bio je tuupravitelj ùpe. Volio je turisti~ka i hodo~asn-i~ka putovanja pa 1971. uzima švicarsko drà-vljanstvo kako bi lakše putovao. Kroz svoj sv-e}eni~ki ìvot trajno je pomagao misionare uAfrici. Odlu~uje se i sam po}i u misije. Kao mi-sionar „Fidei donum” je u Rhodeziji - Zimbab-we i Durbanu u Ju`noj Africi od 1973. do 1976.Tada se vra}a u Švicarsku u biskupiju Basel -Solothurn i kao ùpnik u Jonenu, AG ostaje 15godina kada 1990., nakon što je ùpi osiguraonasljednika vl~. Ivicu Bori}a, odlazi u mirov-inu. Kao umirovljenik ìvio je u biskupijiLugano, kanton Ticino, u svojoj ku}i SantaMaria u mjestu Cosliva - Carabietta na obaliLuganskog jezera. 1984. imenovan papinskimkapelanom i dobio naslov monsinjora. Volio jeRim i Zavod sv. Jeronima i skoro svake godinehodo~astio je na grobove apostola. U Rimu jebio bliski prijatelj sve}enika kolega, isto takoprognanika, Krunoslava Draganovi}a, IvanaTomasa, Josipa Buri}a, Milana Sim~i}a, Vlad-imira Mer}epa, i mnogih drugih, a trajnopotajno odràvao kontakte sa biskupima i sv-e}enicima kolegama u domovini. Podràvao jeotvaranje ku}e „Svetoga Nikole” za izbjeglesve}enike u Grottaferati kod Rima.

U inozemstvu skoro cijeli svoj sve}eni~kiìvot proveo je u nostalgiji za svojom vrhbos-

VRHBOSNA 1/2010 87

NA

ŠI P

OKO

JN

ICI

anskom nadbiskupijom. Nikada se nije htioodre}i inkardinacije u nju. Pomagao je mno-gobrojne akcije sve}enika u Vrhbosanskoj nad-biskupiji, gradnje crkava, ùpnih ku}a koje sugradili njegovi prijatelji, sve}enici Anto Baji},Mato Bi~vi}, Vlado Jurjevi}, Josip Konopka imnogi drugi. Rado je prikupljao sredstva zapotrebe Nadbiskupije, ~asnih sestara, posebnoSluàvki Maloga Isusa. Mnoga prikupljanja iangaìranja za pomo} ~inio je u tijeku domo-vinskog rata. Svoju pripadnost hrvatskom na-rodu uvijek je isticao. S tugom i bolju proìv-ljavao je rušenja i progonstva našega naroda uovom ratu. Tà sam je bio prognanik koji jepreìvio tragediju Bleiburga. Sam je osobnovrlo skromno ìvio. Jednostavno se ali sve}e-ni~ki obla~io. Nije se volio hraniti po restoran-ima, sam je najradije kuhao, i to je umio. Radoje ugoš}avao prijatelje, svoju ku}u stavljao imna raspolaganje za odmore na lijepom Lu-ganskom jezeru. Bio je ~vrste i vesele naravi.Uvijek je u susretima bio neposredan i nasmi-jan. Govorio je izvrsno europske jezike; njem-a~ki, talijanski, francuski, engleski, ruski. Bioje glazbeno nadaren. Mise je s narodom uvijekpjevao. Bio je veliki štovatelj Blaène DjeviceMarije. U ùpi Jonen gdje postoji zavjetna Go-spina srednjovjekovna crkva, u Jonenthalu, ušumi, uz potok Jonen, slavio je svete Mise sri-jedom i subotom. Tu je Gospi uvijek pješicehodo~astio mole}i krunicu i pjevaju}i mari-janske pjesme, hrvatski, njema~ki, talijanski.Svi su ga u okolici po štovanju Gospe poz-navali a ùpljani Jonena i voljeli zbog njegovesve}eni~ke revnosti i pobo`nosti. Kao Gospinštovatelj hodo~astio je svake godine u Lourdesi Fatimu. U ta svetišta vodio je vrlo ~esto i vjer-ni~ka hodo~aš}a. Osobno je hodo~astio i umnogobrojna druga Gospina poznata svetišta.Nikad u ku}i nije imao televizor jer je smatraoda se uz televizor samo gubi vrijeme. Radio jeimao i uvijek slušao programe Radio Vatikana,napose hrvatske programe. Politikom se nijebavio ali je pratio društvena i politi~ka doga|-anja u domovini. Uvijek je nešto ~itao. Uzteologiju, volio je povijest, glazbu. Zanimalaga je povijest velikih naroda. Zato je radoputovao po svijetu kako bi velike spomenikesvjetskih civilizacija upoznao i vidio. I poho-dio je mnogobrojne znamenite kulturne i civi-lizacijske spomenike širom svijeta. Zbog pozn-

avanja jezika i kultura razli~itih naroda bio jevodi~ u jednoj turisti~koj agenciji pa na svojaputovanja nije mnogo trošio.

Mons. Kozinovi} bio je intelektualac koji jesvoje znanje koristio u svojoj pastoralnoj slu-`bi. Lagano je komunicirao s ljudima. S jedno-stavnim seljacima i radnicima na ùpama gdjeje boravio bio je vrlo jednostavan. Lagano jeupoznavao mentalitet ljudi i prilago|avao senjima. Nije vjernicima nametao velike teološ-ke teme iako je kroz nekoliko ~asopisa pratioteološka i crkvena zbivanja. Švicarci su narodkoji ~itaju i s interesom prate što im se govori.Vole postavljati osjetljiva pitanja u svezi Crkvei sve}enika. Kozinovi} nije volio polemizirati,radije ih je slušao i kratkim mudrim, nekadašaljivim, odgovorima nadmudrivao. Vjerona-uk je u školi redovno drào. Znao je šaljivo go-voriti djeci pa su ga rado slušali. Makar i ve} ugodinama, imao je ~etvrtkom i |a~ku sv. Misuprije po~etka nastave. Kada su je njegovi nas-ljednici u ùpi dokinuli bio je àlostan što semladi zanemaruju. Znao se poslije Koncila pri-lagoditi ekumenskim gibanjima koja su u Švi-carskoj dobila snaàn i obavezan trend. U Jon-enu za po~etak školske godine redovno je sasusjednim pastorom Reformirane crkveorganizirao zajedni~ku ekumensku Slu`burije~i što je u puku rado prihva}eno i ostalokao tradicija do danas u mjestu.

Mons. Kozinovi} bio je poboàn, revan i sa-vjestan sve}enik. Rado je pastoralno širomŠvicarske po potrebama sve}enicima poma-gao. Svetu Misu doìvljavao je kao sve~anost.Svaki dan je slavio svetu Misu. I na putovanji-ma je nosio priru~ni oltar i slavio sv. Misu ~aki po hotelima. Uz svoju ku}u u Luganu sagra-dio je malu kapelicu u kojoj je svaki dan slaviosv. Misu. Bio je tu i mali zvonik sa zvonom.Zvonio je pred po~etak Mise. Poneki susjedisu i dolazili na sv. Misu. Dok je slavio sv. Misu,makar i sam, ~esto je pjevao misne dijelove, ana kraju se uvijek orila marijanska pjesma.

Iako je bolest u posljednje vrijeme narušava-la njegovo zdravlje, unato~ savjetima i pozivi-ma da se vrati u Nadbiskupiju, nije se mogaoodlu~iti „jer - govorio je- više skoro nikoga ta-mo ne poznajem”. Pa ipak je nakon više razgo-vora sa sve}enicima i nadbiskupom VinkomPulji}em prihvatio da ga mrtva prenesu u zavi-~ajnu Nadbiskupiju. Kada je teško obolio,

88 VRHBOSNA 1/2010

NA

ŠI P

OKO

JN

ICI

smjestio se u Stara~ki dom „Sveti Josip” u Tess-erete kraj Lugana. Tu je na Veliki ~etvrtak 1.travnja 2010. umro u kasnim poslijepodnev-nim satima u prisutnosti don Marka Castellia,kada su ve} crkvena zvona pozivala vjernikena slavlje sv. Mise Isusove posljednje ve~ere.Uz odar pokojnika biskup Lugana mons. PierGiacomo Gampa slavio je oproštajnu sv. Misuzadušnicu u Luganu na uskrsni ponedjeljak 5.travnja 2010. Svoju homiliju povezao je uzmisna ~itanja uskrsnoga slavlja. Izrazio je zah-valnost pokojniku za njegovo uzorno sve}e-ni~ko djelovanje u Švicarskoj i napose u njego-voj biskupiji. Iznio je mnogo dirljivih doìvlja-ja s pokojnikom kojega je osobno dva tjednaprije njegove smrti posjetio. Kozivnovi} mu sei pismeno za posjetu zahvalio i istaknuo: „Prijesvega hvala Vam da ste me posjetili prošle sed-mice. Kako je to lijepo. Prakti~no to je bila prvaposjete jednog crkvenog dostojanstvenika uzadnjih mojih 20 godina sama~kog i pustin-ja~kog ìvota. Mnogo Vam hvala. Ja ne èlim~initi ništa bez biskupa, ali me moja savjest neostavlja mirnim bez nedjeljne sv. Mise”. Tosvjedo~i da je Kozinovi} bio sve}enik koji jeìvio s euharistijom. Pridruìo se na Veliki~etvrtak pravoj Gospodnjoj euharistiji u nebu.

U Sarajevo je dovezen, i nakon slavlja sv.Mise zadušnice u kapelici gradskog groblja„Bare” u Sarajevu, 7. travnja 2010. sahranjen jeu sve}eni~ku grobnicu.

Sv. Misu zadušnicu slavio je s 23 sve}enikakoncelebranta uzoriti Vinko kardinal Pulji},nadbiskup vrhbosanski. Bilo je prisutno i dv-adesetak ~asnih sestara, zahvalnih mu Sluà-vki Malog Isusa, i drugih zajednica. Došli su ibliì ro|aci iz njegova rodnog Doca kod Trav-nika. Nadbiskup je ukratko izloìo njegov kri-`ni put koji se uklapa u `rtve hrvatskog naro-da na Bleiburškom kri`nom putu krajem dru-gog svjetskog rata. O tome je ponio u grobmnoge tajne. Istaknuo je da je bio intelektu-alac, veliki Gospin štovatelj, savjestan sve}e-nik koji je kroz cijeli ìvot ostao vjeran i svojojVrhbosanskoj nadbiskupiji. Nakon sloma ko-munizma i novih stvarnosti u nas pohodio jesvoju domovinu, Hrvatsku i BiH. Sve je to zanjega bilo novost kojoj se više nije mogao pri-lagoditi. Ostao je do smrti u Švicarskoj ali sedao sahraniti u domovini. Nadbiskup je na kra-ju pro~itao vrlo dirljiv dio njegove duhovneoporuke (od 9. XII. 2008.) u kojoj se zahvaljujeBogu za svoje sve}eništvo i kaje za sve svojegrijehe. Moli sve za oproštenje i svima sve op-rašta. Na kraju se preporu~uje Gospi: „Marijo,moja majko, tvoj sam. Slava Bogu u visinama ihvala Djevici Mariji”.

Neka mu Bog udijeli vje~ni pokoj u nebu!

Boò Odobaši}

VRHBOSNA 1/2010 89

OS

TA

LO

(U Domu Oruànih snaga Bosne i Hercegovineu Sarajevu, 8. travnja sve~ano je potpisan Ugovorizme|u Svete Stolice i Bosne i Hercegovine odušobri`ništvu katoli~kih vjernika, pripadnikaOruànih snaga Bosne i Hercegovine. Nakon sv~-anog potpisivanja Ugovora nazo~nima se obratioapostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nad-biskup Alessandro D’Errico:)

Gospodine Ministre!Potpisivanje današnjeg Ugovora još jedna je

postaja od povijesne va`nosti u odnosima iz-me|u Svete Stolice i Bosne i Hercegovine.Ona se idealno nadovezuje na 19. travnja2006. – tada je ovdje u Sarajevu bio potpisanTemeljni ugovor izme|u Svete Stolice i Bosne iHercegovine – i predstavlja njegovu prvuva`nu primjenu.

Kao što je poznato, Temeljnim ugovorom jeprije ~etiri godine bio definiran pravni okvirza djelovanje i prisutnost Katoli~ke Crkve uZemlji. Posebice, ~lankom 15 istog UgovoraBosna i Hercegovina je priznala i garantiralapravo Katoli~ke Crkve na dušobri`ništvokatoli~kih vjernika, pripadnika Oruànihsnaga. Istim ~lankom 15 odre|eno je tako|erda }e vjersko djelovanje u Oruànim snagamabiti ure|eno jednim naknadnim Ugovorom iz-me|u crkvenih vlasti i Bosne i Hercegovine.

Gospodine Ministre!Za nas je danas posebno vaàn dan, kao što

je bio 19. travnja od prije ~etiri godine. U ovomUgovoru vidimo prepoznavanje izvrsnih odno-sa izme|u Svete Stolice i Bosne i Hercegovine,od po~etka njezina postojanja, kao i zauzima-nja Svete Stolice u sluènju miru, razvitku na-roda, ljudskih prava i posebno vjerske slo-bode. U isto vrijeme, vidimo tako|er prepozna-vanje kvalificiranoga doprinosa koji je lokalnaKatoli~ka Zajednica dala u delikatnom pod-ru~ju dušobri`ništva u Oruànim snagama.

Vjerujemo da }e Ugovor koristiti slici Zemljena me|unarodnoj razini: u smislu da }e poslu-

ìti u predstavljanju Bosne i Hercegovine kaoZemlje u kojoj se – usprkos poteško}ama kojese ne moè ignorirati – s poštovanjem gleda napoštivanje vjerskih zajednica, i daje se pravozna~enje demokratskim na~elima, priznatimna me|unarodnoj razini, i posebice na~eluvjerske slobode. @elja nam je da to mogneposluìti procesu europske i euro-atlantske in-tegracije, koja je u središtu politi~ke raspraveovih mjeseci.

Gospodine Ministre!Temeljni ugovor, potpisan prije ~etiri godine,

imao je pozitivne posljedice tako|er u odnosi-ma Katoli~ke Zajednice s drugim vjerskimzajednicama; radosni smo što moèmo kon-statirati da je on posluìo kao referentna to~kau sklapanju sli~nih Ugovora s drugim zajedni-cama. @elja nam je da se to dogodi tako|er sUgovorom koji danas potpisujemo.

U razli~itim fazama proceduralnog itera,insistirao sam mnogo na jednom aspektu: netraìmo privilegije, a traìmo da ono što sedogovori za Katoli~ku Zajednicu bude ugov-oreno i s drugim zajednicama. Razlozi ovoganašeg zahtjeva su vrlo jednostavni: iznad sve-ga na~elo jednakosti konstitutivnih naroda ivjerskih zajednica koje su dio Me|ureligijsko-ga vije}a; i potom jer vjerujemo u ekumenski ime|ureligijski dijalog, i u potrebu pune har-monije me|u vjerskim zajednicama, kako bi sei tim putom stiglo do toliko èljene i potrebnedruštvene harmonije u Zemlji.

@elja je da i ovaj Ugovor mogne nadahnutiosje}aje uzajamnoga razumijevanja i plodne su-radnje me|u vjerskim zajednicama, radi dobraZemlje u ovoj delikatnoj fazi njezine povijesti.

Gospodine Ministre!U ime Svete Stolice, èlio bih zahvaliti svi-

ma koji su doprinijeli sretnom ishodu pregov-ora: visokim nositeljima civilne vlasti, vjerskimpoglavarima, politi~kim strankama, raznim vla-dinim ustanovama. Smatram du`nim izrazitiposebnu zahvalu Predsjedništvu, Vije}u mini-

Govor nuncija D’Errica na ceremoniji potpisivanjaUgovora o dušobri`ništvu katoli~kih vjernika,

pripadnika OS BIH


90 VRHBOSNA 1/2010

Poštovani, dame i gospodo, uvaèni gosti!Posebna mi je ~ast i zadovoljstvo što sam u

ime Bosne i Hercegovine potpisao Ugovor spredstavnikom Svete Stolice o dušobri`ništvukatoli~kih vjernika, pripadnika Oruànih sn-aga Bosne i Hercegovine.

Podsje}am da su 2006. godine Bosna i He-rcegovina i Sveta Stolica potpisali Temeljni u-govor izme|u Svete Stolice i Bosne i Hercego-vine i Dodatni protokol na Temeljni ugovor.

Slijedom odredbi Temeljnog ugovora, Vije-}e ministara BiH je srpnja 2008. osnovalo Mje-šovitu komisiju za provo|enje Temeljnog ugo-vora izme|u Bosne i Hercegovine i Svete Sto-lice i Dodatnog protokola na Temeljni ugovor.

Rezultat rada ove Mješovite komisije je up-ravo Ugovor koji smo potpisali.

Što ovaj Ugovor zna~i za Oruàne snageBosne i Hercegovine?

- Konkretizacija odredbi Temeljnog ugovo-ra u praksi; u Oruànim snagama Bosne iHercegovine uspostavlja se vojni ordinarijat;

- Kvalitetniju dušobri`ni~ku skrb katoli~kihvjernika, pripadnika Oruànih snaga Bosne iHercegovine;

- Doprinos Oruànih snaga Bosne i Herceg-ovine unapre|enju ljudskih (vjerskih) prava

po uzoru i ugledu na najrazvijenije demkr-atske zemlje;

- Razvoj svestrane suradnje i razumijevanjasa Svetom Stolicom koja je u najteìm vre-menima za ovu zemlju pruàla izuzetnupodršku;

- Razvoj razumijevanja i suradnje izme|uinstitucija obrane i institucija Katoli~ke Crkveu Bosni i Hercegovini;

- Razvoj suradnje i razumijevanja izme|uCrkava i vjerskih zajednica u Bosni i Herc-egovini.

Dame i gospodo,Pitanje vjerskih sloboda u Ministarstvu ob-

rane i u Oruànim snagama Bosne i Hercego-vine riješeno je uspostavom jedinstvene vjer-ske slu`be u Oruànim snagama Bosne i Her-cegovine. U praksi funkcioniraju tri ureda vje-rskih slu`benika koji su uspostavljeni 2007. go-dine donošenjem Pravilnika o organizaciji ifunkcioniranju vjerske slu`be u Ministarstvuobrane i u Oruànim snagama Bosne i Her-cegovine i potpisivanja sporazuma s crkvamai vjerskim zajednicama.

Tako je potpisan i još uvijek na snazi Spora-zum iz 2007. godine o uspostavi, ustrojstvu ina~inu djelovanja katoli~kog dušobri`ništvakao sastavnog dijela jedinstvene vjerske slu-

Govor ministra Cikoti}a na ceremoniji potpisivanjaUgovora o dušobri`ništvu katoli~kih vjernika,

pripadnika OS BiH


OS

TA

LO

stara, Ministarstvu za ljudska prava, Ministar-stvu vanjskih poslova, i posebno Vašoj Ekscel-enciji, gospo|i Marini Pendeš i suradnicimaMinistarstva obrane, kao i ministru SafetuHalilovi}u te ~lanovima Mješovitoga povjeren-stva koji su s velikim marom i uzajamnim pov-jerenjem izvršili obvezu da prou~e i uskladerazli~ite prijedloge.

Prošlih mjeseci sam imao priliku osobno kon-statirati široko slaganje razli~itih politi~kih,vjerskih i društvenih strana o ovom Ugovoru,koji je dosada u svim fazama proceduralnog

itera bio jednoglasno odobren. Nadamo se da}e se sada mo}i brzo – i s istim širokim slagan-jem – krenuti u raspravu u Parlamentu i nje-govu ratifikaciju.

Naša je èlja, koju pratimo jakom molitv-om, da se odnosi izme|u visokih ugovornihStrana mognu nastaviti razvijati u budu}imgodinama; i da ovaj Ugovor mogne potaknutibrzu primjenu drugih va`nih to~aka Temeljnogugovora koje prou~ava Mješovito povjerenstvo inadle`ne vlasti Bosne i Hercegovine. Hvala!

VRHBOSNA 1/2010 91

OS

TA

LO

`be u Ministarstvu obrane i u Oruànim snag-ama Bosne i Hercegovine.

Implementacija UgovoraOvaj Ugovor bit }e implementiran nakon

njegove ratifikacije tako što }e se Naknadnimsporazumom izme|u Vije}a ministara Bosne iHercegovine i Biskupske konferencije Bosne iHercegovine, sa~initi novi pravilnik s razr-a|enim pojedinostima o djelovanju vojnogordinarijata.

Na krajuPosebnu zahvalnost i poštovanje izraàvam

prema ~lanovima Mješovite komisije koji sudali doprinos u pripremi ovog Ugovora.

Izraàvam zahvalnost Predsjedništvu Bos-ne i Hercegovine i Vije}u ministara Bosne iHercegovine koji su u veoma kratkim vreme-nskim rokovima usvojili potrebne zaklju~ke iodluke koji su se odnosili na ovaj Ugovor.

@elim posebnu zahvalnost izraziti njegovojekscelenciji preuzvišenom gospodinu nad-biskupu Alessandru D’Erricu, apostolskomnunciju u Bosni i Hercegovini za razumijevan-je i uvaàvanje stavova Ministarstva obraneBosne i Hercegovine.

Zahvaljujem svima vama koji ste svojimprisutnoš}u uveli~ali ovaj zna~ajan doga|aj zaMinistarstvo obrane i Oruàne snage Bosne iHercegovine.

Documents

VRHBOSNA - Slu`beno glasilo Vrhbosanske …vrhbosanska-nadbiskupija.org/wordpress/wp-content/...Ve} je proteklo dvadeset godina kako je papa Ivan Pavao II, posve}uju}i Poruku za Svjetski