Kazališna fotografija kao vrijedan dokument i autonoman umjetnički čin jedinstven je medij koji bilježi najprolazniju od svih umjetnosti - scensku. Umjetnički fotografi suglasni su da je kazališna fotografija prije svega prepoznavanje i bilježenje umjetničkog izražaja drugih umjetnika, onih koji stvaraju predstavu, a potom i komponiranje u posve novo umjetničko djelo. Majstori kazališne fotografije dobro znaju da zbog brzih izmjena na sceni ne može biti ni kalkulacije ni pripreme: treba imati nepogrešiv osjećaj i brz refleks da bi se iz mraka gledališta ulovio mikrotrenutak kad sve od sebe daje glumac, plesač, pjevač, redatelj, kostimograf, scenograf, majstor svjetla… Tu nije riječ samo o dokumentu: to je uvid u cjelinu, u atmosferu, u smisao i duh nastajućeg i nestajućeg kazališnog čina. Istodobno kroničari i komentatori, ovi vizualni umjetnici posebnoga senzibiliteta predstavljaju šest prohujalih desetljeća Splitskih ljeta u postavu kojega je osmislio Ante Verzotti, i sam dugogodišnji pomni pratitelj suživota kazališta, festivala i grada.

Theatre photography as a valuable document and autonomous artistic act represents a unique media marking the most ephemeral of all arts – scenic. Art photographers agree that theatre photography is above all identification and recording of artistic expression of other artists, those who create a show and later composition into a completely new artistic work. Masters of theatre photography are well aware of the fact that due to fast switches on the stage there are no calculations nor preparations: it takes an impeccable sense of timing and quick reflexes in order to be able to catch a micro moment from a dark auditorium when actor, dancer, singer, director, costume designer, set designer, light designer are at the peak of their performance… It is not about a document only: it is an insight into a whole, into the atmosphere, into the reason and spirit of creation and vanishing of a theatre act. At the same time chroniclers and commentators, those visual artists of special sensibility represent six decades of the Split Summer Festival that have gone with the wind in the exhibition installed by Ante Verzotti who has himself been a long time careful companion of theatre, the Festival and the City.

PRODUKCIJA PRODUCTION

60. SPLITSKO LJETO / HNK SPLIT 60th SPLIT SUMMER FESTIVAL / CNT SPLIT TONČI BILIĆ: Ravnatelj Splitskog ljeta Split Summer Festival Director

60. SPLITSKO LJETO 60th SPLIT SUMMER FESTIVALSplit, 14. srpnja - 14. kolovoza 2014. Split, 14th July – 14th August 2014

IZLOŽBA EXHIBITION

31. srpnja / četvrtak 31st July / Thursday20:00 Galerija fotografije, Marmontova Photo Gallery, Marmontova Street

FESTIVAL SPLITSKO LJETO KROZ FOTOGRAFIJUSPLIT SUMMER FESTIVAL THROUGH PHOTOGRAPHYPostav fotografija Exhibition concept: Ante Verzotti

Otvoreno do 20. kolovoza Open until 20th August

III splitske ljetne priredbe, Peristil: Silvije Bombardelli: Stranac, 1956.

Splitsko ljeto kroz fotografiju, izložbu koja se otvara 31. srpnja i traje do 20. kolovoza, Slobodna Dalmacija nedavno je ovako najavila: “Veliki posao bio je pred splitskim majstorom fotografije Antom Verzottijem: kako iz tisuća fotografija koje su pratile šest desetljeća kulturne manifestacije prirediti izložbu s 240 odabranih prizora opera, drama, baleta; za izložbu koja se o 60. obljetnici Splitskog ljeta priređuje u Galeriji Foto-kluba Split. Verzotti je i sam bio kućni fotograf HNK Split i Splitskog ljeta punih dvadeset godina, a naslijedio ga je još jedan vrsni meštar, Matko Biljak, koji snima četrnaest godina, pa su njih dvojica ujedno i glavni svjedoci zbivanja gledanih kroz objektiv.“

Zapravo, oni su samo posljednji među dugotrajnim i vjernim svjedocima, ali i zaljubljenicima te specifične scenske fotografije. Naravno, pored onih koji su samo nakratko i bezimeno ovo područje jedva dotaknuli i neprimjetno nestali, velik je broj i značajnih fotografskih imena koja su svojim radom obilježila brojna godišta splitskih ljetnih priredbi. Riskirajući da nam poneko od tih imena i promakne, evo ipak pokušaja podsjećanja na najznačajnije među njima: ANTONIO PERAJICA, LJUBO GARBIN, VEDRAN RADATOVIĆ, MARIJA BUKLIJAŠ, MARIO NIŽETIĆ, BRANKO OSTOJIĆ, ČEDOMIR BUTINA, ALEKSANDAR SAŠA NOVKOVIĆ, PERO DRAGIČEVIĆ, ANTE VERZOTTI, VOJKO BAŠIĆ, DEMIREL PAŠALIĆ, MATKO BILJAK, NENAD STANIĆ...

XXII Splitsko ljeto, Carrarina poljana: Carlo Goldoni: Ribarske svađe, 1976.

Ante Verzotti:

“Da sam uzeo po jednu fotografiju iz svih predstava ne bih napravio ništa, bila bi to gomila dokumentacijskog materijala, ali ne i pravi izložbeni postav. Grupirane po pet, šest, one dobivaju sadržaj i stvaraju dojam o predstavama.“

“Kazališno fotografiranje nije samo 'udaranje' prizora. Treba ući u ono što je autor djela, a onda i redatelj zamislio, ali i prepoznati ono što radi šef rasvjete, pa tako stvarati svoju predstavu i svoju sliku o njoj. Sve ostalo bilo bi tek puko dokumentiranje, nastojanje 'da se vidi sve'.“

Znao sam i prije dolaska u Arhiv HNK Split da je on jako osakaćen, neuvjetan i uvijek u drugom, trećem, pa i četvrtom planu. Nedostaje puno toga iz brojnih razloga: od požara, preko manjka sredstava, neuvjetnog i skučenog prostora, do nebrige i olakog posuđivanja i uvijek neizvjesnog vraćanja posuđenog. No, naricanje ne pomaže! Kako bi se taj još uvijek vrijedni arhiv zaštitio, potrebno je sve negative skenirati i napraviti nove kopije kojima bi se baratalo, a stare zaštiti.

U suprotnom, šteta će biti neprocjenjiva...

Iz razgovora Damira Šarca s Antom Verzottijem u Slobodnoj Dalmaciji, 20. 07. 2014.