Dok jednima ne smrkne, drugima neće svanuti ?

Evo zore, evo dana, ali nema više niti Jure ni Bobana ?

Piše; Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, bivši stručnjak iz Aluminija !

Utihnula je pjesma o velikome „ hercegovačkom gigantu „ dok se njegovi čimbenici, krtice, uzurpatori , kriminalci i lopovi placaju po Jadranu i mirno šetaju po Maksimiru i Pantovčaku ?

Vile su se napravile i moteli oko Čiova i Šibenika, a stanovi Aluminija po Zagrebu, otkupili su se za „ zaslužene „ dionice, od Mije Brajkovića, Ive Bradvice, Galića i Borasa i inih njihovih „ jamadžija „?

Nikla je i velika „ crvena i čistokrvna „ hacijenda u mostarskim Barama, čak je izmjenjen i vodotok rijeke Radobolje, sve po zasluzi „ velikoga HDZ-ovca „?

Utihnule su i orgulje u mostarskoj katedrali, jer nema više niti Dragana Čovići i njegovih HDZ-ovaca, sa crvenim partijskim knjižicama, u prvim redovima, jer su pravi vjernici iz prvih redova potisnuti u pozadinu, kao što su i radnici nehrvati, sa psima istjerani, već poodavno iz ove firme ?

Istina je izašla na vidjelo, jer se i silna propagandna informativna mašinerija Gebelsovog korijena, u službi Mije Brajkovića, već odavno ne podmazana istrošila, zahrđala i ostala je na otpadu, kao što se i „ gigant „ sunovratio i pretvorio u patuljka, za cirkusne prestave, njegovih stvoritelja i rušitelja.

Otišao je i glavni scenarista agresorskih djelovanja u gradu Mostaru i firmi Aluminija, Franjo Tuđman, sa mnogim svojim doglavnicima, tvorac strateškog uzurpiranog „ giganta „.

Pretočila su se mnoga finansijka sredstva, od pola milijarde, iz firme na račune i konta njegovih lešinara i lopova, graditelja svojih hacijendi i vila po Jadranu i Zagrebu.

Uzalud se u već poharano doba u pomoć priziva i opljačkana država Bosna i Hercegovina, da sa svojim otuđenim i pokradenim materijalnim sredstvima pritekne u pomoć, bar djelimično „ jadnim i bijednim „ radnicima Hrvatima, koji ostadoše sa svojim porodicama, bez egzistencije.

Da li su to oni i zaslužili, kada su godinama likovali nad zlom sudbinom, dojučerašnjih njihovih radnih kolega, Srbima i Bošnjacima kao psima, ulaz u firmu bio apsolutno zabranjen.

Da li su to oni zaslužili dok su obilato dijelili radnički kapital od 44%, u vidu dionica, a svojim bivšim radnim kolegama su ostavili u igri „ domina „ duplo golo ?

Kao što je često i govorio Sv. Otac Papa, da u katedralama nikada više vjernika, ali najmanje vjere, tako su se i ovi zaposleni radnici i njihov sindikat, često podsmijavao našim prognanim radnicima, samo zato što ih je rodila neka druga majka, srpkinja, muslimanka ili možda i ciganka ?

Poznato je i priznato, da ničija nije gorila do zore, ali je sigurno, da više nikada prije zore i bijeloga dana, neće biti niti Jure ni Bobana, kako je to uz urgulje u tim zlobnim vremenima, mogla da se pjevuši i takva pjesma ?

No zahvaljujući svojim mentorima, „ čistokrvnim „ HDZ-ocima i njiohovim partnerskim podanicima i ulizicama, koji su još uvijek u Bošnjaka u vlasti Federacije, još uvijek i cjelovita istina o firmi Aluminij i njihovim grobarima, kriminalcima i lopovima, ne izlazi na svjetlo dana.

Fadil Novalić i Nermin Džindić i njihova finansijska „ pijavica „ Jelka Miličević, odnekle crpe novce građana, kako bi isplaćivali plaće i pokrivali otpremnine svim ovim radnicima, a nikada nisu pomislili, niti ni riječi isticali svoje obaveze prema obespravljenim radnicima.

Čekajući i rezultate sudskog epiloga, nažalost, u državi bez pravde i istine, totalno će se uništiti i svi postojeći temelji ove firme, otićiće na otpad, za trajna vremena.

Da li su to oni i zaslužili, sa svojom diskriminatorskom politikom, ustaškim pjesmama i metodama svoga djelovanja, po scenriju i pod plaštom svoje nacionalističke „ čistokrvne „ stranke u Hrvata, HDZ-om ?