Iako me ne vidiš, ja sam tu pokraj tebe.

Reci mi, poslušat ću te, ali odgovor nećeš čuti jer me nema...

Odgovor će te čekati na vjetru, ako znaš slušati vjetar, znat ćeš odgovor...

Moje su suze kiša, plačem kada mi nešto tužno kažeš...

Kad ti budem jako nedostajao, uzmi moju sliku,mazi me i reci mi VOLIM TE... A ja ću liti ledene suze koje će se pretvoriti u snijeg jer ti ne mogu reći I JA TEBE VOLIM

Kad budeš imala svoju djecu i opet sretna s nekim tko neće biti JA

Katkada je prekasno za VOLIM TE,Jer su samo ostala sjećanja, suze i bol...

Možda je ostala još pokoja siva slika, skoro požutila,Kao što si ti davno poginuo, tako ta slika sada umire,Polako, ali s bolom gledam tu sliku kako umire,

Na toj smo slici ti i ja rekli "Da" jednom drugom,Tu noć sve je počelo i odmah završilo, Jer smo se putem našoj kući zadnji put poljubili,

A onda kamion i moj vrisak,I danas te se sjetim i poželim da si mi bar naše dijete ostavio,Ali ne, samo je bol ostala u srcu mom..

Šaljem golubicu mira na dalek put,

Put oko cijelog svijeta,

Da širi ljubav i mir,

Da nestane rata,

Ljutnje,prezira i straha

Neka vlada samo ljubav i mir ovim svijetom...

S tim riječima puštam ovu golubicu da poleti i kažem

ZBOGOM GOLUBICE

O moj medo,Sada sam stari čovjek,Ali nikad neću zaboraviti,Naše dragocijene trenutke,

Dobio sam te kada sam bio beba,Dopuzao sam do tebe i zaspao u tvom mekom krilu,Siguran sam da si me zibao dok sam spavao,Kad bih išao u školu, ja bih tebe poskrivečki stavio u školsku,

Kad ne bih znao odgovor,Ti bih mi ga prišapnuoKada sam odrastao,Ni tad te nisam bacio,

Dao sam te svom prvom sinu,Da i on proživi što sam ja proživio s tobom,Sad sam deda i polako umirem,Moj te sin dao svom sinu,

Ali ti ćeš,Sve dok sam živ,Ostati moj Buco...

Ja sam žena u rozom,Ja sam tajanstvena žena koja nestaje danju,A pojavljujem se noću,

Ja sam žena koja živi za dan,Koji će uskoro doći,Kad ću moći i danju slobodno hodati,

Ja sam žena lavlja srca,

Koja se zna boriti za muškarca,

Ja sam kraljica....

Bježim, a ni sama ne znam kud,

Bježim ljubavi sa našeg vjenčanja,

Bježim od svog srca,

Ljubavi, volim te,

Ali ne želim se udati,

Želim biti zauvijek slobodna,

Zato ljubavi bježim,

Trčim cestom u vjenčanici,

Jer ja sam odbjegla nevjesta...

Gledam ovu svijeću,I kažem kada ova svijeća izgori, poći ću za tobom ljubavi,

Nikad te neću zaboraviti dragi živote,Život mi je bio predivan i hvala ti na tom,

Ali ah svijeća se gasi, moram te napustiti živote,I kažem zadnjim snagama Zbogom živote...

Čekam te kao i svake večeriDa me oslobudiš bar na trenutka ovih okovaČekam te kraj prozora,

Da me uzmeš u naručjeI da poletimo zajedno u kraljestva nebeska,Ujutro me opet mogu okovati,

Ali dođi još ovu poslijednju noć,Da ti kažem koliko sam te voljela i da ti kažem zbogom,Čekam te kraj prozora...

Skrivam se od oluje koja te odnijela,

Skrivam se iza zidina zamka,

Skrivam se od sebe,

Crnina mi je obuzela dušu,

Sve lijepo u meni si ti odnio onoga dana,

Kad si otišao u oluju,

Još se nadam da ću te bar na trenutak opet vidjeti u oluji,

Zato izlazim na vjetrove jake što me vuku u nebo,

Ali ah neću te ni za ove oluje vidjeti jer se kroz oblake upravo probija sunce...

Napokon opet sviram na klaviru,Nakon toliko godina bez muzike u ovoj kući, Sviram onu melodiju koju si ti svirao na našem vjenčanju,

Onu lijepu melodiju koja je već drugi dan utihnula,Ali tu melodiju dragi nikad neću zaboraviti,To je melodija mog srca koja će me zauvijek pratiti,

Otkad te nema ja nisam dotakla klavir, Ali sada sam opet sretna,I danas sam prošla pored prašnjavog klavira,

Rekla sam si zašto ne?Otvorila sam ga, otpuhala prašinu,I počela svirati melodiju mog srca...

Želim te poljubiti po poslijednji put,Prije nego li zauvijek odeš, Vlak zvizđi za polazak, 

Zauvijek odlaziš,Trčim za vlakomKoji te zauvijek odvozi,

Vičem ljubavi nemoj otići,Stajem jer vidim da vlak udaljavaI odvozi moju ljubav zauvijek...

Ulazim polako u vodu,Koja će me odnijeti u raj,Kada na zemlji nemam onoga kojeg volim,

Svakim korakom sve dublje tonem,I sjećam se života svoga,Koji će svaki tren ugasiti ova voda,

Tonem sve dublje i dublje,Svaki tren ću se naći u tvom zagrljaju,Vrijeme je da se oprostim životom,I da poletim k tebi, ljubavi...

U meni žive dvije mene,Kao poput čarolije se,Pretvorim u ovu drugu,

Pretvorim se,U crnu damu,Koja zavodi i ubija,

Kada dođe jutro,Opet sam bijela slatka dama,Koja samo ubija sebe svojim srcem...

Ja letim olujama,

Bez cilja i tražim tebe,

Ali tebe nema,

Ja sam anđeo,

Koji leti u potrazi za tobom,

U olujama se izgubim,

Ne mogu naći put natrag,

Ali zora me već budi,

To je bio samo još jedan lijep san..

Sada mogu samo ležati kao mrtva,Na oštrom kamenu,Jer si mi ti odnio dušu i život sa sobom,

Dok čekam da poletim u nebo sa tobom,Obučena sam u bijelo jer ću otići u miru,Kao bijela golubica,

Razmišljam o tebi, nama i životu,O životu koji ništa ne vrijedi ako ti nisi tu pored mene,Uzmi me jer me ova tuga ubija...

Čekam te golube dragi,Da mi se vratiš,U međuvremenu sam se pretvorila,

U prekrasnog anđela,Koji će te čekati na svom oblaku,Golube čekam te i čekat ću te,

Zauvijek ako treba,Sada sam prekrasni anđeo,I stojim na svom oblaku i čekam te golube...

Nemam snage da ti kažem Da te više ne volim,A moje srce zna da ću te,

Voljeti zauvijek,Nemam snage pa svako maloZastajem jer znam da će ovo biti naš kraj,

Nemam snage da uopće govorim,Moje suze ti govore sve,I sada trčim u suzama bez cilja...

Izgubila sam se,Ne mogu naći put,Do svog srca, do svoje ljubavi,

Dragi pronađi me,Uplašena sam,Dođi po mene na bijelom konju,

Čekam te pored srušenog stabla,Dođi po mene brzo,Jer stiže oluja koja će me odnijeti...

Bježim od tebe,Kao Pepeljuga,Trčim jer ponoć odzvanja,

I ja ću se pretvoriti u drpanu sluškinju,Za koji otkucaj,Ova divna haljina će nestati,

Neću ti ostaviti cipelu za sjećanje,Prinče moj ali ja ću od tebe imati sjećanjeNa ovu predivnu noć...

Dok anđeli lete nebom,Ja čekam tebe na svom oblaku,Tebe koji si mi ušao u srce,

Onog dana,Kad si me pogledao,Tebe koji si me učinio svojom ženom,

Tebe čekam na svom oblaku,Da budemo opet,Zajedno...

Latice ruže I tvoje naručjeMi treba

Ali toga nema više,Preostalo mi je samo,Sanjati,

Nikad više neću,U tvom naruđju,Zaspati jer tebe nema više...

Čekam, a tebe nema,Čekam te da ti kažem,Da sam ti oprostila,

A onda su mi javili,Iz bolnice da si poginuo,Briznula sam u plač,

I sada čekam na kauču,Da ostarim i da odem,Da ti kažem da sam ti htjela 

Onoga dana reći, Da sam ti,Sve oprostila...

Moram te pustiti, ljubavi,Ali ne mogu, Jer me previše boli,

Još tren il' dva drži me za ruku,Pa onda ću otići zauvijek iz tvog života,Puštam te ljubavi, idi

I ne okreći se za mnom,Jer ja ću ostati ovdje zauvijek,I plakat ću do smrti za tobom...

Vidim u vodi svoj prošli život,Vidim kako sam anđeo bila,A sada sam postala vrag,

Ti si me promijenio,Kad si me ostavio,Ja više nisam ista,

Sad sam vrag koji ubija,A kako sam prekrasni anđeo bila,Ti si me pretvorio u vraga...

Idem prema raju,

Idem prema tebi, ljubavi

Još samo par stepenica

I bit ću s tobom, dušo

Biti ću anđeo kojeg više niko ne vidi,

Ali samo mi je važno da budem s tobom,

Evo me ljubavi

Napokon s tobom sam,

I sretna sam napokon...

Na ovoj plaži će ostati otisci naše ljubavi,Iako si sada daleko od mene, ljubavi moja,Ja ću te zauvijek pamtiti,

Tebe više nema,A moje srce još te čeka na ovoj plaži,Još se sjećam tvoga poljubca,

Tvoga lika, lika koji mi se uvijek vraća,Na ovu plažu, kada budem stara,Leći ću na ovu plažu i neka moju dušu odnese k tebi...

Mi smo Romeo i Julia,

Umrijet ćemo s poljubcem,

O ljubavi,

Ova ljubav je nama zabranjena,

Za sva vremena,

Iskapit ću ovaj otrov i bit ću s tobom,

Za tren,

Ali prvo ću ti otisnuti trajni poljubac na tvoje ledene usne i reći,

Zbogom živote

Gledam kroz prozor u suton,

I držim crvenu ružu koju si mi dao prije odlaska,

Na ovo more koje te odnijelo,

Rekao si mi "brzo se vraćam",

Ali ti se nikad više nisi vratio,

A ja sam te pustila da odeš u tu buru,

Sada plačem za tobom,

I čekam te još dok gledam u suton,

Ali znam da se ti nikad nećeš vratiti...