Laki metal aluminij, sa laganom nedovršenom pričom ?

Piše; Mr Milan Jovičić, mostarski sarajlija, inžinjer iz firme Aluminij !

Evo me, poslije 23 godine , intezivne borbe za istinu o događanjima u firmi „Aluminij“ iz Mostara, želim sa ovim uvodnim „ logom „ i njegovim sadržajem, našim čitaocima ispričati i dio nedovršene priče.

Istina je, mnogo toga se godinama zavijalo u „ aluminijsku foliju „ a javnost se obmanjivala, uticajem medijske Gebelsove mašinerije, koja je redovno od silnih laži i obmana, nastojala proizvesti „ istinu „ ?

Radna organizacija „ Aluminij „, kako je i vidljivo, nalazila se u sastavu moćnog svjetskog giganta „ Energoinvest“-a iz Sarajeva.

Kao stručnjak, magistar elektrotehnike, došao sam po završetku velikih industrijskih objekata u Srbiji, na izgradnju od kamena temeljca, ovoga industrijskog kompleksa, sa prvom tehnološkom tvornicom glinice, godine 1970 ?

Inače sam, u svome radnom vijeku inžinjera i stručnjaka za automatizaciju tehnoloških proizvodnih proizvodnih procesa, izgradio šest velikih industrijskih objekata, sa čim se i ponosim.

Naši stari i mudri vele : “ Sve što nije napisano, nije se ni dogodilo“. Upravo je svaka starinska pametna i istinita, pa je treba prihvatiti, kao Bogom datu pouku.

Sudionici događaja i živi svjedoci, najbolji su ili jedini meritorni dio istorije, koja se ispisuje i koja služi generacijama da ih poduči radi nezaborava. Ukoliko je ne proučimo sa pažnjom ne iščitamo i nešto ne naučimo od njenih poruka i pouka, vratiće nam se i na naša vrata će ponovo zakucati nemilosrdni akteri zlih događanja.

Upravo, lično, neposredno, punih sam dvadeset tri godine sudionik, svjedok i nemilosrdni borac, nažalost kao Don Kihot protiv vjetrenjača, u raskrinkavanju agresorsko-diskriminatorskih i nacionalističkih radnji i kriminala u svojoj bivšoj firmi Aluminij, iz Mostara.

Zato su svi moji brojni članci, uglavnom već objavljeni na portalima elektronskih medija ili u dnevnoj štampi, ovom prilikom biti posloženi i ponuđeni mojim čitaocima, s ciljem da se informišu iz prve ruke o ovom povampirenom “Hercegovačkom divu, nasuprot izmišljenim, lažnim i obmanjujućim slavopojkama brojnih kriminalaca-diskriminatora, lopova i uzurpatora državne imovine i naših radničkih i ljudskih prava, u ovoj firmi.

Priča o Aluminiju ima više lica pred ogledalom javnosti, slikana je i obojena radošću, tugom i žalom za neostvarenim a zamišljnim idejama, željama i nastojanjima mnogih, veoma umnih ljudi i uticajnih faktora prošlog lijepog i neponovljivog sistema u kojem smo živjeli, gradili i radili.

Radi podsjećanja, dovoljno je kazati da su idejni tvorci, vizionari, stvaraoci, bili moćni i uticajni ljudi u realizaciji takvog kolosalnog investicionog projekta, kakav je aluminijski kompleks, odnosno kombinat Aluminija u Mostaru, koji je poslovao u sastavu i pod okriljem moćnog svjetskog giganta zvanog ENERGOINVEST iz Sarajeva.

Tvorac velikog giganta „ ENERGOINVEST“-a, vizionar i idejni strateg izgradnje

Upravo je njegov čelnik, idejni tvorac i vizionar, Emerik Blum, povjerio, odnosno dao u zadatak svojoj inžinjerskoj pameti, koju je imao u svojim projektantskim biroima, da isprojektuju, a potom pristupe realizaciji izgradnje u Baćevićima, u neposrednoj okolini Mostara, na djedovini građana srpske nacionalnosti, ovaj veliki kompleks aluminijske industrije.

Rođeni Mostarac, naša dika i ponos, u tadašnjoj izvršnoj vlasti države, kao premijer Vlade naše bivše Jugoslavije, naš Džemal Bijedić, osim što je bio najuticajnija politička i izvršna figura u tadašnjoj vlasti, on je zdušno i konkretno podržao ideje i viziju umnog Emerika Bluma, kako bi se odobrilo i pristupilo izgradnji ovih objekata. Mostarci to veoma cijene i s razlogom poštuju nezaboravni lik i djelo našeg sugrađanina, rahmetli Džemala Bijedića, čovjeka od vizije i djela.

Naš voljeni Džemal Bijedić, premijer Vlade SFRJ

Svakako da ideja stvaranja velikog aluminijskoga kompleksa na ovim prostorima u Mostaru ne bi bila ostvariva bez pomoći tadašnje vlasti u zemlji i bez političkog i ljudskog udjela Džemala Bijedića, koji je u ta vremena obmanašao veoma odgovornu političku i izvršnu funkciju, premijera Vlade moćne i velike Juge.

Naš drugi Mostarac, koji je isto tako značajan i voljen, kao prava “ mostarska raja“, učestvovao je u neposrednoj realizaciji izgradnje kombinata na terenu Baćevića. To je naš, pokojni Josip-Jole Musa, kao dugogodišnji generalni direktor ovoga Kombinata.

Bio i veliki čovjek ili kako bi to naši stari govorili “ ljudina“. On je, kao prvi čovjek ovoga Kombinata, ostavio iza sebe veliko djelo, na ponos i dobrobit svih radnika i njihovih porodica, kao i građana ovoga napaćenog grada Mostara. O njegovim ljudskim vrlinama, organizacionim sposobnostima i prisnim i poznatim odnosima sa našom “mostarskom rajom,“ suvišno je govoriti i pisati, jer je njegova ljudska gromada, dobrota u srcu i duši došla posebno do izražaja u teškim zloćudnim, agresorskim vremenima na naš grad, na naš Kombinat i na naše građane, posebno na naše komšije Bošnjake, zbog čega je i on bio meta svojih “sunarodnjaka“ koji su ga u njegovom vlastitom domu nastojali upucati.

Kao njegov bliski komšija iz DUM-a, u ta vremena, usuđujem se meritorno kazati naš se Jole pokazao kao čestiti i pravi susjed prema Božijem kazivanju. Bio je normalan mostarski Hrvat ali i bosanskohercegovački, bez predrasuda,

bez “čistokrvnih“ nacionalističkih poriva, kojima su bili skloni drugi, koji su se pokazali svojim nedjelima od onog 9.maja 1993. godine.

Ljudi poput Jole Muse, stvarali su i izgradili Aluminijski kombinat, za sve građane i narode ovog podneblja, u smislu da mogu ravnopravno i znalački raditi, proizvoditi ali i zapošljavati nove kadrove, svih zanimanja i profila, potrebnih za uspješno vođenje tehnološkog procesa, bez obzira na nacionalnu pripadnost.

Radi mojih čitalaca napominjem da je Kombinat izgrađen na zemlji građana Baćevića i njihove djedovine, ali u postdejtonskom periodu niti jedan njihov potomak Srbin nije mogao kročiti u ovu firmu, baš zbog svoje nacionalne pripadnosti.

No, za razliku od nama znanih i nezaboravnih ljudskih veličina, poznatih po uspješnim djelima u ukupnom privrednom i društvenom razvoju, pojavit će se krajem 20. vijeka, idejno zloćudni scenarij i memorandumi, sa agresorskim nakanama, koji su imali svoga Vožda i svoga Poglavnika, što je značilo za ove prostore, ovaj grad i za ovu Zemlju da, upravo, zli dolaze. Sa agresorskim nakanama i njihovom realizacijom uzurpirali su naša i državna materijalna dobra, ostvarujući zacrtane strateške ciljeve, među kojima se našao i Aluminij. Svojim tajnim radnjama i postupcima, bez uticaja i uvida javnosti, a posebno državnih institucija i njihovih nadležnih organa, prema zakonima Herceg-Bosne, vrše totalnu uzurpaciju, prisvajanje i svojatanje ovog Kombinata, uz eliminaciju i ignorisanje svih radnika, pogotovo Bošnjaka i Srba, do nepodobnih Hrvata..

Dakle, ovi novi su bili ti koji su, u svojim nacionalističkim odorama, sa velikohrvatskim prohtjevima, igrali za ideju Poglavnika Franje Tuđmana, koji se nije libio da javno u Mostaru kaže da je ovaj Kombinat, zaista, bio strateški cilj Hrvatske, tj. “njegove lijepe“ fašizoidne tvorevine, koja se u onom drugom Svjetskom ratu zvala NDH.

Nažalost, taj ešalon, izuzetno brojan, činili su komunistički kadrovi, iz pritajene prizemne nacionalističke komunjarske mafije, od kojih su neki bili sa mnom u istoj partijskoj organizaciji Aluminija, busali se u prsa pa su ispod košulja i danas od tog busanja crveni, jer su busanjem dokazivali svoju komunističku pripadnost, u suštini su bili prikriveni velikohrvatski

nacionalisti. Jedan od njih je dogurao i do generala. No, svi su oni, poput pacova i krtica, bivši sistem iznutra rovarili i rasturali radi stvaranja svoje nacionalističke “lijepe domovine“ ili velike banovine NDH.

Nije čudno, da je zaista ova firma „ Aluminij „ u postdejtonskom periodu i postala ratni plijen velike nacionalističke stranke HDZ-a, prava ustaška jazbina, sa ideologijom osvajanja i diskriminacije radnika na nacionalnoj osnovi.

Nije ni čudno, da je iz tih razloga, od lažnoga „ hercegovačkog diva „ i pala na nivo patuljka, u daljem igrokazu HDZ-a, njihovih kadrova, kriminalaca i lopova, ali uz pomoć i svojih partnera, kao kumova, iz vlasti svih vlada Federacije?

U mnogim mojim objavljenim člancima, na temu „ Aluminija „ sve je to rečeno i opisano i nemam potrebe isto ponavljati.

No, vraćajući se na sadržaj moje vizit karte u uvodnom logu, mogu čitaoci vidjeti da sam i radio u sektoru za razvoj prerade aluminija, kao vodeći projektant, što je i veoma interesantno, za dalja saznanja, u vezi dešavanja u ovoj firmi ?

Naime, veliki vizionar i strateg Emerik Blum, imao je sasvim pouzdanu, realnu i kompleksnu viziju izgradnje cjelovitog aluminijskog kompleksa, naše domovine Bosne i Hercegovine.

Uz domaći boksit i postojeće rudnike širom Hercegovine, krenulo bse sa izgradnjom i proizvodnjom domaće tvornice glinice u Mostaru, zatim elektrolize sa sirovim aluminijem, uz livnicu i tvornicu anado, za sopstvene potrebe elektrolize, kao i za izvoz i prodaju drugim potrošačima.

Međutim, naša stručna ekipa iz Sektora prerade aluminija, sa stručnim kadrovima iz „ Energoinvest“-a, veoma aktivno smo radili i pripremali dokumentaciju, projekte, izbor opreme i potencijalnih stranih i domaćih firmi, za izradu i isporuku potrebne opreme, za mnoge nove proizvodne objekte u finalnoj preradi aluminija.

Radilo se na projektu valjaonice, tvornice rondela za aluminijsku ambalažu, tvornicu aluminijskih felgi za auto industriju, tvornicu aluminijske žice za zavarivanje, kao i drugim proizvodima.

Upravo je ovo bila suština i cilj, zaokružiti proizvodnju i preradu aluminija, jer cjelovita valorizacija finalne proizvodnje, sadržana je u cilju podnošljivog utroška velikih količina električne energije i cijene te energije, struje ?

Dakle, kada je u pitanju i cvijela ekonomska računica, svakako da nije isto bilo izvoziti „ balvane „ ili namještaj, odnosno sirovi aluminij ili njegove finalne proizvode.

Međutim, nažalost i tugu svih nas, a posebno radnika koji su ostali i bez radnoga mjesta i sopstvene porodične egzistencije, dok je menadžment firme vodio kriminalnu i lopovsku politiku, radio što je radio, dotle se i nije vodilo računa o finalnoj preradi aluminija, niti je pokrenut niti jedan od navedenih projekata.

Dakle, igrokaz HDZ-a se i dalje nastavlja, sa klovnovima iz domaće vlasti i partnerima, koji su isto tako „ jamljali, što su mogli jamiti „ ali radi lažne solidarnosti, danas ne žele ići u stečaj ove firme, kako se ne bi otkrili tragovi, mnogih učesnika u tim radnjama.