Hrvatsko filozofsko društvo

odsjek za filozofiju FilozoFski Fakultet sveučilišta u splitu

S i m p o z i j

X. MEDITERANSKI KORIJENI FILOZOFIJE

split, Hrvatska, 7.–9. travnja 2016.Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu

Poljana kraljice Jelene 1/III

S y m p o s i u m

X MEDITERRANEAN ROOTS OF PHILOSOPHY

split, Croatia, april 7–9, 2016Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split

Poljana kraljice Jelene 1/III

ISSN 1848-4387

organizatoriHrvatsko filozofsko društvo

Odsjek za filozofiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu

organizacijski odborprof. dr. sc. Mislav Kukoč, predsjednikdoc. dr. sc. Marita Brčić Kuljiš, tajnicaMira Matijević, poslovna voditeljica

prof. dr. sc. Pavo Barišićprof. dr. sc. Jasna Jeličić Radonić

prof. dr. sc. Dunja Jutronićprof. dr. sc. Luka Tomaševićizv. prof. dr. sc. Hrvoje Relja

izv. prof. dr. sc. Borislav Dadićdoc. dr. sc. Tonći Kokićdr. sc. Ljudevit Hanžek

Gabrijela Bašić, mag. phil.Emil Kušan, mag. phil.Anita Lunić, mag. phil.

Josip GućAntonio Kovačević

simpozij se organizira uz potporuMinistarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u SplituSveučilišta u Splitu

Poglavarstva Grada SplitaSplitsko-dalmatinske županije

Turističke zajednice Grada SplitaFranjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, Split

Zaklade Alexander von Humboldt

Sadržaj / Contents

Mislav Kukoč, Uvod: X. Mediteranski korijeni filozofije / Introduction: X Mediterranean Roots of Philosophy . . . . . . . . 5

Program simpozija / Programme of the Symposium . . . . . . . . 11

Sažeci izlaganja / Paper abstracts . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

Adresar sudionika / Addresses of the participants . . . . . . . . . 87

5

Uvod

Mislav kukočPredsjednik Organizacijskog odbora simpozija

X. MediteraNski korijeNi filozofije

Hrvatsko filozofsko društvo i Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu organiziraju međunarodni filozofski i interdisciplinar-ni simpozij X. Mediteranski korijeni filozofije, koji se održava od 7. do 9. travnja 2016. godine u dvorani Filozofskog fakulteta u Splitu, smještenoj na pročelju Peristila, u središtu veličanstvene Dioklecijanove palače, spome-nika nulte kategorije svjetske kulturne baštine pod zaštitom UNESCO-a, što kao ogledni primjerak mediteranske kulturne baštine savršeno kores-pondira s duhom i svrhom simpozija.Jubilarni X. Mediteranski korijeni filozofije održavaju se u godini u kojoj slavimo dva velika jubileja usko vezana uz duh Mediteranskih korijena filozofije: 2400. obljetnicu rođenja Aristotela (384. pr. Kr. – 322. pr. Kr.), jednog od najvećih mediteranskih i svjetskih filozofa svih vremena, te 2400. obljetnicu osnutka Farosa, antičkog polisa na Hvaru.Mediteran je kolijevka zapadnoeuropske filozofije i znanosti koja, zajedno s također mediteranskim naslijeđem hebrejsko-kršćanske religijske tradi-cije udara temelje zapadnoeuropske kulture i civilizacije. Zapadna filozo-fija i znanost započinju svoj povijesni razvoj početkom 6. stoljeća pr. Kr. na istočnoj obali Mediterana, u maolazijskim grčkim kolonijama Miletu i Efezu, te obližnjim otocima, potom se širi do Eleje i Sicilije, da bi svoj vrhunac postigla u Ateni, jednom od središta antičkog Mediterana. Daljnji razvoj antičke filozofije, od helenizma do srednjovjekovne epohe, preko novih središta filozofske misli Aleksandrije, Antiohije, Kartage i Rima, također je sudbinski vezan za Mediteran. Stvaranje, sukobljavanje i među-sobno prožimanje mediteranskih kultura, specifični mediteranski multikul-turalizam dao je bitno obilježje daljnjem razvoju filozofije Zapada. Grčka i rimska antika, helenističko-rimsko naslijeđe, Bizant, orijentalne arapske tradicije, uz pečat nove islamske religije, stapaju se u islamsko-arapsku srednjovjekovnu filozofiju, kulturu i civilizaciju. Bizantinci su grčku fi-

�

lozofiju prenijeli Arapima, a oni su, posredstvom križarskih ratova, preko svojih vodećih filozofa, Avicene, Averoesa, Ibn Halduna, vratili Europi u njoj već zaboravljeno naslijeđe Aristotelove filozofije.To su samo neke od početnih premisa i mogućih naputaka za tematizira-nje sadržaja simpozija Mediteranski korijeni filozofije. Dakako ne i jedini. Sljedeći aspekt koji ulazi u tematski okvir simpozija odnosi se na uteme-ljenje hrvatske filozofije, koja se, kako u svojim početcima, tako i u naj-sjajnijim vrhuncima, korijeni u mediteranskom dijelu svojega višeregio-nalnoga kulturnog identiteta. Počam od Hermana Dalmatina, preko Marka Marulića, pa do Matije Vlačića Ilirika, Frane Petrića i Ruđera Boškovića, da spomenemo samo najznamenitija imena.Treći sklop što ulazi u okvir teme simpozija odnosi se na filozofsko, ali i interdisciplinarno promišljanje specifičnosti mediteranskog multikultur-nog prostora koji je iznjedrio aktualne međucivilizacijske napetosti koje prijete globalnim sukobom civilizacija, ali otvaraju i mogućnosti dijaloga i pomirenja. S tim u svezi otvaraju se pitanja koja se, među ostalim, promi-šljaju na simpoziju:

● Utječu li mediteranski korijeni filozofije na nastanak i razvoj suvremene filozofije Mediterana?

● Filozofsko promišljanje mediteranskog multikulturalizma● Poticaji mediteranske filozofije za utemeljenje globalnog ethosa kao

pretpostavke međucivilizacijskog dijaloga● Filozofija Mediterana kao globalizacijska paradigma

Nastavljajući tradiciju promoviranja novih izdanja tematski vezanih uz Mediteranske korijene filozofije, na simpoziju će ove godine biti predstav-ljene četiri knjige: dvije autorske monografije i dva zbornika, čiji su autori, odnosno urednici članovi Organizacijskog odbora simpozija. Sveučilišni udžbenik Tonća Kokića Pregled antičke filozofije predstavit će Berislav Žarnić. Monografija Jasne Jeličić Radonić i Miroslava Katića Faros: osnivanje antičkog grada objavljena je u čast 2400. obljetnice osnivanja Fa-rosa, a knjigu će predstaviti Nenad Cambi. Zbornik radova Deliberative Demokratie urednika Henninga Ottmanna i Pave Barišića predstavit će Sulejman Bosto. I konačno, Lino Veljak predstavit će zbornik Mediteranski korijeni filozofije urednika Mislava Kukoča i Marite Brčić Kuljiš, koji sadrži izbor tekstova nastalih na temelju referata s nekoliko posljednjih simpozija.

7

Kada tomu pribrojimo da su tematski blokovi s prethodnih simpozija objav-ljeni u časopisima Filozofska istraživanja br. 107, 116 i 137 te Metodički ogledi br. 33 i 34, kao i u opsežnom zborniku Filozofija Mediterana u na-kladi Hrvatskog filozofskog društva (Zagreb, 2009.), onda sve to zajedno, na pragu desetog jubilarnog simpozija, neprijeporno potvrđuje dojam da Mediteranski korijeni filozofije ostavljaju zamjetan materijalni i duhovni trag u mediteranskom kulturnom prostoru.Okrugli stol »Mediteranski korijeni kulture«, kojim se zaključuju jubilarni X. Mediteranski korijeni filozofije, svojevrstan je hommage filozofskim raspravama i interdisciplinarnim istraživanjima u proteklih deset godina, ali i mjesto približavanja kompleksnosti istraživanja kulture, povijesti i filozofije Mediterana, što će raznovrsnošću svojih pristupa potvrditi nje-govi sudionici: Pavo Barišić, Joško Božanić, Daniel Bučan, Nenad Cambi, Mislav Ježić i Mislav Kukoč.

8

Introduction

Mislav kukočPresident of the Organization Committee of the Symposium

X MeDiteRRaNeaN Roots oF pHilosopHY

The Croatian Philosophical Society and the Department of Philosophy at the Faculty of Humanities and Social Science, University of Split are organizing the international and interdisciplinary symposium X Mediterranean Roots of Philosophy, which will take place from April 7 to April 9, 2016 in the conference hall of the Faculty of Humanities and Social Sci-ences in Split, situated in the front of Peristil, in the center of the magnifi-cent Diocletian’s palace, a zero category monument of the global cultural heritage under the patronage of UNESCO which, as a representative piece of Mediterranean cultural heritage, suits the spirit and the purpose of the symposium perfectly.The annual X Mediterranean Roots of Philosophy are held in the year in which we also celebrate the 2400th anniversary of the birth of Aristotle (384 BC – 322 BC), one of the greatest philosophers the Mediterranean and the world has seen, as well as the 2400th anniversary of Pharos, the ancient polis on the island of Hvar.The Mediterranean is the cradle of western philosophy and science which, together with the Mediterranean heritage of Hebrew-Christian religious tradition sets the foundations of Western European culture and civiliza-tion. Western philosophy and science begin their historical development at the start of 6th century BC on the eastern shores of the Mediterranean sea, specifically in Asia Minor, in the Greek colonies of Miletus and Ephesus and surrounding islands; it then spreads to Elea and Sicily and reaches its peak in Athens, one of the centers of ancient Mediterranean. Later de-velopment of ancient philosophy, from Hellenism to the medieval epoch, through new intellectual centers of Alexandria, Antioch, Carthage and Rome is also crucially related to the Mediterranean. Creation, conflict and mutual permeation of Mediterranean cultures, a distinctive Mediterranean multiculturalism gave an essential mark to the future growth of philosophy

9

in the West. Ancient Greece and Rome, the Hellenistic-Roman heritage, Byzantine world, Oriental Arabic traditions with the mark of the new re-ligion of Islam all blend into Muslim Arabic medieval philosophy, culture and civilization. The Byzantines introduced the Arabs to Greek philosophy, and they, through the mediation of the Crusades and the work of its lead-ing philosophers Avicenna, Averroes and Ibn Haldun returned the forgotten legacy of Aristotelian philosophy back to Europe.Those are only some of the initial premises and possible suggestions for the topics of the symposium Mediterranean Roots of Philosophy; not the only ones, of course. The next aspect relevant to the topics of the Symposium re-fers to the foundation of Croatian philosophy which, both in its beginnings and on its zenith, has its roots in the Mediterranean part of its multiregional cultural identity. Starting with Hermann of Dalmatia, continuing through Marko Marulić and Matija Vlačić Ilirik (Matthias Flacius Illyricus), Frane Petrić (Franciscus Patricius) and Ruđer Bošković (Roger Joseph Boscovi-ch), to mention only the most significant figures.A third set of themes congenial to the idea of this symposium relates to the philosophical and interdisciplinary reflection of the peculiarities of the Mediterranean multicultural space which gave birth to the current inter-civilizational tensions threatening to escalate into the clash of civilizations, but also open the possibility of dialogue and reconciliation. That situation naturally suggests the following set of questions discussed at the Sympo-sium:

● Do the Mediterranean roots of philosophy influence the origin and de-velopment of the contemporary philosophy of the Mediterranean?

● Philosophical reflection of the Mediterranean multiculturalism● Incentives of the Mediterranean philosophy for the establishment of glo-

bal ethos as a prerequisite of intercivilizational dialogue● Philosophy of the Mediterranean as a globalization paradigm

Continuing with the tradition of promoting newly-published works the-matically related to Mediterranean roots of philosophy, this year the Sym-posium will introduce the public to four new works: two monographs and two books of proceedings, authored or edited by members of our Organi-zation Committee. The university handbook Pregled antičke filozofije by Tonći Kokić will be presented by Berislav Žarnić. The monograph Faros: osnivanje antičkog grada, written by Jasna Jeličić Radonić and Miroslav

10

Katić, and published for the 2400th anniversary of Pharos, will be presented by Nenad Cambi. The proceedings book Deliberative Demokratie, edited by Henning Ottmann and Pavo Barišić, will be presented by Sulejman Bosto. Finally, Lino Veljak will present the Mediteranski korijeni filozofije proceedings book, which contains a selection of papers presented in the last few symposiums, edited by Mislav Kukoč and Marita Brčić Kuljiš.Adding to this, thematic sections related to past instances of the sympo-sium that have been published in journals Filozofska istraživanja (no. 107, 116 and 137), Metodički ogledi (no. 33 and 34), as well as in the volumi-nous proceedings named Philosophy of the Mediterranean, published by the Croatian Philosophical Society in Zagreb, 2009. It is clear, then, that the Mediterranean Roots of Philosophy symposium has had a notable mate-rial and spiritual influence in the Mediterranean cultural area.The round table “Mediterranean Roots of Culture”, with which the sym-posium will end, is a kind of hommage to the philosophical debates and interdisciplinary research in the last ten years, but it is also the place to explain the complexities of research when it comes to the culture, history and philosophy of the Mediterranean. These complexities are mirrored in the list of panel participants: Pavo Barišić, Joško Božanić, Daniel Bučan, Nenad Cambi, Mislav Ježić and Mislav Kukoč.

PROGRAM / PROGRAMME

13

četvrtak, 7. travnja 2016. / thursday, april 7, 2016

9.00–9.30 Otvaranje skupa i pozdravne riječi / Opening ceremony and welcoming speeches

Mislav kukoč, predsjednik Organizacijskog odbora simpozija / President of the Organization Committee of the Symposiumzdravko radman, predsjednik Hrvatskog filozofskog društva / President of the Croatian Philosophical Societyaleksandar jakir, dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu / Dean of the Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Splitšimun anđelinović, rektor Sveučilišta u Splitu / Rector of the University of Splitivo Baldasar, gradonačelnik Splita / Mayor of Splitzlatko Ževrnja, župan Splitsko-dalmatinske županije / County Prefect of the Split-Dalmatia County

Plenarno predavanje / Plenary lecture 9.30–10.00 zdravko radman (Croatia/Hrvatska): Can We Coope-

rate? In Search of Roots of Altruism / Možemo li su-rađivati? U potrazi za korijenima altruizma

* * *10.00–10.15 dirk lüddecke (Germany/Njemačka): Mediterranean

Roots? Thalassophobia and Plato’s Political Thought / Mediteranski korijeni? Talasofobija i Platonova politička misao

10.15–10.30 Radomir videnović (Serbia/Srbija): Philosophy of the Mediterranean as a Cosmopolitan Paradigm / Filozofija Mediterana kao kozmopolitska paradigma

10.30–10.45 Dunja Jutronić (Croatia/Hrvatska): Dialects – Problem of Variability and Stability in Language / Dijalekti – pro-blem varijabilnosti i stabilnosti u jeziku

10.45–11.15 Rasprava / Discussion11.15–11.30 Stanka za kavu / Coffee break

14

11.30–11.45 Mislav kukoč (Hrvatska/Croatia): Mediteranske utopije / Mediterranean Utopias

11.45–12.00 pavo Barišić (Hrvatska/Croatia): Demokracija između ustavne vladavine i ohlokracije u Aristotela i Polibija / Democracy between Polity and Ochlocracy by Aristotle and Polybius

12.00–12.15 Miroslav palameta (Hrvatska/Croatia): Aristotelova re-torika u Ivana Tomke Mrnavića / Aristotle’s Rhetorics in the Works of Ivan Tomko Mrnavić

12.15–12.30 vladimir Jelkić (Hrvatska/Croatia): Pojam savjesti kod Grka i u Nietzschea / The Notion of Conscience in An-cient Greece and Nietzsche

12.30–13.00 Rasprava / Discussion

13.00–15.00 Stanka za ručak / Lunch break

15.00–15.15 lino veljak (Hrvatska/Croatia): Multikulturalizam nasu-prot fundamentalizma / Multiculturalism vs. Fundamen-talism

15.15–15.30 sulejman Bosto (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herze-govina): Kulture između kulturnog solipsizma i izazova globalizacije / Cultures between Solipsism and the Chal-lenges of Globalization

15.30–15.45 anita lunić (Hrvatska/Croatia): Mjesto estetike u filozo-fiji prakse / The Place of Aesthetics in Praxis Philosophy

15.45–16.00 tonći kokić (Hrvatska/Croatia): Nova paradigma proiz-vodnje hrane u 21. stoljeću: mogući scenarij / New Food Processing Paradigm for the 21st Century: A Possible scenario

16.00–16.30 Rasprava / Discussion

16.30–17.00 Stanka / Break

15

17.00–17.15 vladimir rismondo (Hrvatska/Croatia): Platonov ‘mi-mesis’, bizantska ideologija ikonoklazma i suvremena ‘etika reprezentacije’: zajednički kontekst mediteran-skog i globalnog multikulturalizma / Plato’s Concept of ‘mimesis’, Byzantine Iconoclastic Ideology and Modern ‘Ethics of Representation’: Shared Context of the Medi-terranean and Global Multiculturalism

17.15–17.30 iris tićac (Hrvatska/Croatia): »Ideja budnosti čovještva u čovjeku«: M. Brida i J. P. Kamov / “The Idea of Vigi-lance of Humanity in Men”: M. Brida and J. P. Kamov

17.30–17.45 Josip Guć (Hrvatska/Croatia): Etički aspekti Pobunjenog čovjeka / Ethical Aspects of The Rebel

17.45–18.00 Borislav Dadić (Hrvatska/Croatia): Što personalizam može reći suvremenom čovjeku? / What Can Personalism Say to the Contemporary Man?

18.00–18.30 Rasprava / Discussion

18.30–18.45 Stanka za kavu / Coffee break

18.45–19.45 Predstavljanje knjiga / Presentation of publications

● tonći kokić: Pregled antičke filozofije: sveučilišni udžbenik, Nakla-da Breza, Zagreb, 2015.Predstavljači / presenters: Berislav Žarnić & tonći kokić

● Jasna Jeličić Radonić – Miroslav katić: Faros: osnivanje antičkog grada, Književni krug Split – Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, 2015.Predstavljači / presenters: Nenad Cambi, Jasna Jeličić Radonić & Miroslav katić

● Mislav kukoč – Marita Brčić kuljiš (ur./eds.): Mediteranski korijeni filozofije, Hrvatsko filozofsko društvo – Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Zagreb – Split, 2016.Predstavljači / presenters: lino veljak, Mislav kukoč & Marita Brčić kuljiš

1�

● Henning ottmann – pavo Barišić (ur./eds.): Deliberative Demokratie, Nomos, Baden-Baden, 2015.Predstavljači / presenters: sulejman Bosto & pavo Barišić

20.00 Večera / Dinner

petak, 8. travnja 2016. / Friday, april 8, 2016

9.00–9.15 Mislav Ježić (Hrvatska/Croatia): Mŷthos, épos i lógos. Mit, ep i logika / Mûthos, Épos and Lógos. Myth, Epic and Logic

9.15–9.30 Jasna Jeličić Radonić (Hrvatska/Croatia): Faros i pita-gorejska načela urbanog planiranja / Pharos and the Pytha-gorean Principles of Urban Planning

9.30–9.45 Naida Mihal Brandl (Hrvatska/Croatia): Istočnojadranski gradovi u literaturi Responsa / Eastern Adriatic Cities in Responsa Literature

9.45–10.00 krešimir čvrljak (Hrvatska/Croatia): Sfinga na split-skom Peristilu: »odljevak« staroegipatskoga ezoterizma / The Sphynx at the Split Peristyle: A Cast of the Ancient Egyptian Esotericism

10.00–10.30 Rasprava / Discussion10.30–10.45 Stanka za kavu / Coffee break

10.45–11.00 valentina perišić (Hrvatska/Croatia): Hrvatska odgoj-na misao od 15. do 18. stoljeća / Croatian Educational Thought from 15th to 18th Century

11.00–11.15 Demian papo (Hrvatska/Croatia): Tipologija časti u političkim spisima Nikole Vitova Gučetića / Typology of Honor in Nikola Vitov Gučetić’s Political Writings

11.15–11.30 Davor Balić (Hrvatska/Croatia): Iskazi Miroslava Krleže o Marku Maruliću i njegovim djelima: dodaci Marulićevoj bibliografiji / Miroslav Krleža’s Accounts on Marko

17

Marulić and His Works: Appendices to Marulić’s Biblio-graphy

11.30–11.45 Jevgenij paščenko (Hrvatska/Croatia): Prvi svjetski rat u hrvatskoj viziji: idealizam Krleže, vizionarstvo Nazora / First World War in the Croatian Vision: The Idealism of Krleža and Vision of Nazor

11.45–12.15 Rasprava / Discussion

12.15-12.30 Stanka / Break

12.30-12.45 Marko vučetić (Hrvatska/Croatia): Metafizički egzisten-cijalizam i egzistentni subjekt / Metaphysical Existential-ism and the Existing Subject

12.45–13.00 Marija knežević (Hrvatska/Croatia): Ništavilo i samo-određenje individualiteta u filozofijskoj misli J.-P. Sartrea / Nothingness and Self-Determination of Individuality in Philosophical Thought of J.-P. Sartre

13.00–13.15 enis zebić (Hrvatska/Croatia): Mate Ujević kao humanist i antifašist / Mate Ujević as a Humanist and Anti-Fascist

13.15–13.30 vesna Maričić (Srbija/Serbia): Transhumani projekt čovjeka kod Houellebecqa i Baudrillarda / Transhuman Project of a Human in the Works of Houellebecq and Baudrillard

13.30–14.00 Rasprava / Discussion

14.00–16.00 Stanka za ručak / Lunch break

16.00–16.15 zrinka podhraški čizmek (Hrvatska/Croatia): Semitski predžidovski vjerski i simbolički elementi u mediteran-skom kontekstu / Semitic Pre-Judaic Religious and Sym-bolic Elements in the Mediterranean Context

16.15–16.30 Rusmir šadić (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herze-govina): Susret islamskog racionalizma i grčke kulture / Islamic Rationalism Meets Greek Culture

18

16.30–16.45 Daniel Bučan (Hrvatska/Croatia): Politika kao metafizika. Al-Farabijev politički nauk kao teologijska ontologija / Politics as Metaphysics. Al-Farabi’s Political Teachings as Theological Ontology

16.45–17.00 damir Markov (Hrvatska/Croatia): Indijske analogije u Platonovoj filozofiji / Indian Analogies in Plato’s Phi-losophy

17.00–17.30 Rasprava / Discussion

17.30–17.45 Stanka za kavu / Coffee break

17.45–18.00 slobodan stamatović (Hrvatska/Croatia): Kako je to filozofija bila najveća muzika? / How Was Philosophy the Greatest Music?

18.00–18.15 Denis karanušić (Hrvatska/Croatia): Recepcija Des-cartesove sumnje u prvom pjevanju Stayeva epa Philosophiae versibus traditae libri sex / The Reception of Descartes’ Doubt in Stay’s Epic Philosophiae versibus traditae libri sex

18.15–18.30 vani Roščić (Hrvatska/Croatia): Estetička koncepcija umijeća / Aesthetical Conception of Art

18.30–18.45 Marin Beroš (Hrvatska/Croatia): Povratak imperijalnog kozmopolitizma / The Return of Imperial Cosmopoli-tanism

18.45–19.15 Rasprava / Discussion19.15–19.30 Stanka / Break

19.30–20.30 Okrugli stol / Roundtable

Mediteranski korijeni kulture – povodom 10. obljet-nice Mediteranskih korijena filozofijeMediterranean roots of Culture – in celebration of 10th anniversary of the Mediterranean Roots of Phi-losophy

19

Izlaganja / Presentations

Mislav kukoč: Mediteranski korijeni filozofije – prvih 10 godina / Mediterranean Roots of Philosophy – First 10 YearsNenad Cambi: Grci, Etruščani i Rimljani. Tri različita naroda, tri jezi-ka, a srodne kulture na Apeninskom poluotoku / Greeks, Etruscans, and Romans. Three Different Peoples, Three Languages, and Similar Cul-tures on the Apennine Peninsula

Mislav Ježić: Grčka i indijska filozofija / Greek and Indian PhilosophyDaniel Bučan: Doprinos arapsko-islamske kulture kulturi Mediterana i Europe / Contribution of Arabic-Islamic Culture to Mediterranean and Europe

Joško Božanić: O dijalektičkom mišljenju u poslovicama otoka Visa kao bitnoj odrednici maritimne kulture / On Dialectical Thinking in the Proverbs of the Island of Vis as an Essential Determinant of Maritime Culture

pavo Barišić: Mediteranski korijeni univerzalnih ideja o uređenju ljud-ske zajednice: demokracija i kozmopolitizam / Mediterranean Roots of Universal Ideas on the Organisation of Human Communities: Demo-cracy and Cosmopolitanism

20.30 Svečana večera / Gala dinner

subota, 9. travnja 2016. / saturday, april 9, 2016

9.00–18.00 Izlet u Stari Grad na Hvaru – povodom 2400. obljetnice Farosa / Excursion to Stari Grad, Island of Hvar – in cele-bration of 2400th anniversary of Pharos

SAŽECI IZLAGANJA / PAPER ABSTRACTS

23

DavoR BaliĆFilozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku /

Faculty of Humanities and Social Sciences, J. J. Strossmayer University of Osijek

iskazi Miroslava krleže o Marku Maruliću i njegovim djelima: dodaci Marulićevoj bibliografiji

Spoznaje o životu, opusu i recepciji nauka splitskog renesansnog mi-slioca Marka Marulića (1450–1524) pružaju i bibliografije, pa tako i bibliografija koju je sastavila te 2003. godine objavila Nedjeljka Paro. U toj bibliografiji popisani su radovi koji su o Maruliću objavljeni od 1565. do 2000. godine. U nju je uvršteno 2539 bibliografskih jedinica, kojima su obuhvaćene, naglašava Paro u predgovoru, »publikacije u cijelosti posvećene Maruliću«, no kojima su obuhvaćeni i »prilozi u publikacijama«, kao i prilozi u novinama.Međutim, nemalo začuđuje i zbunjuje što u bibliografiji Nedjeljke Paro nema nijedne jedinice iz koje bismo doznali da se o Maruliću te njego-vu opusu očitovao i Miroslav Krleža (1893–1981). Prema mojim današ-njim spoznajama, trebao je biti zastupljen s barem trideset dvije autor-ske bibliografske jedinice. Iskaze o Maruliću i njegovu opusu iznosio je punih pedeset pet godina, točnije od 1926. do 1981. godine. Moguće ih je pronaći u različitim žanrovima: u esejima, političko-programatskim spisima, autobiografskim tekstovima, dnevničkim zapisima, polemika-ma, marginalijama i razgovorima. Zbog kolikoće tih iskaza i zbog du-gogodišnje usmjerenosti na Marulića te njegov opus, Krleža zaslužuje biti određen i kao marulolog.Krležinim iskazima o Maruliću i njegovu nauku dosad nije pridana pri-mjerena pozornost. Njima se pozabavila tek nekolicina istraživača Ma-rulićeva opusa, od kojih izdvajam Mirka Tomasovića i Ružicu Pšihistal, koji su pritom bili usmjereni na Krležin spis objavljen 1948. godine pod naslovom »O našem dramskom répertoireu: povodom 400 godišnjice Držićeve ‘Tirene’«. Njihova tumačenja i zaključci uvelike su se zasni-vali na, nažalost, dvojbenoj objektivnosti, no iz njihovih radova čitatelji

24

ipak mogu doznati da se Krleža u tom spisu očitovao i o obilježjima Marulićeva stvaralaštva.Sveobuhvatna i objektivna slika o Krležinu odnosu prema Maruliću može se steći tek nakon uvida u sadržaj iskazā koje je Krleža o tom renesansnom misliocu priopćio od 1926. do 1981. godine. U izlaganju ću se usmjeriti upravo na te iskaze, od kojih ovom prilikom izdvajam tek nekoliko, a uz koje prilažem podatke o izvorima i godini njihova nastanka:– Marulić je, a uz Gundulića, Mažuranića, Preradovića i Nazora, spo-

menik »naše knjige« ili klasik hrvatske književnosti (»Zašto je Vla-dimir Nazor umirovljen?«, 1926);

– Marulić je jedan od pisaca koji su zaslužni za utemeljenje književnos-ti napisane »čistim narodnim govorom« (»Uz Vukovu stopedesetgo-dišnjicu«, 1937);

– Marulić spada u »deset-petnaest« najblistavijih imena »naše književ-ne historije« (»Svrha Pečata i o njojzi besjeda«, 1939);

– Marulić je bio mislilac koji »čitavog života koketirajući sa tonsurom, anticipira Bellarmina, prevodi Tomu Kempinskoga i svršava logično sa Juditom i Davidijadom«, a njegova »djela ‘De institutione bene vi-vendi per exempla sanctorum’ (1506) ‘Evangelistarium’ (1516) ‘De humilitate et gloria Christi’ (1519) samo su ideološka prolegomena za sintezu: Juditu!« (»O našem dramskom répertoireu«, 1948);

– Za to što je hrvatski jezik »bogat i elementarno veličanstven«, za-sluga je i Marulićevih djela (marginalija »Hrvati, književnost od XVIII–XX st.«, oko 1960);

– Marulić je jedan od pisaca koji su zaslužili da u Zagrebu imaju spo-menik ili spomen-ploču (dnevnički zapisi: »13. V 1968«);

– Određenje hrvatskog identiteta zasnivalo se na književnom stvara-laštvu proizašlom i iz Marulićeva pera (dnevnički zapisi: »Šent Jurij 28/6. 1976.«).

Da su dosadašnji istraživači hrvatske književne, filozofske, povijesne ili kulturne baštine, a posebice istraživači Marulićeva opusa, bili upo-znati sa sadržajem tih Krležinih iskaza i da su im pridali pozornost kak-vu zaslužuju, uvjeren sam da bismo još prije nekoliko desetljeća ima-

25

li sasvim drugačiju predodžbu od one koja o Krležinu odnosu prema Maruliću i njegovu stvaralaštvu prevladava danas. Štoviše, znali bismo da je Krleža iznio brojne prosudbe koje promiču marulologiju. Dakle, znali bismo podatke koji bi se znatno razlikovali od onih koji se danas smatraju istinitima, a koji, nažalost, pružaju nevjerodostojnu sliku o Krležinim stavovima prema Maruliću i njegovu opusu.

2�

Miroslav krleža’s accounts on Marko Marulić and His Works: appendices to Marulić’s Bibliography

Information on life, opus and reception of the teaching of Marko Marulić, a Renaissance thinker from Split (1450–1524), is also pro-vided by bibliographies, therefore also by the bibliography composed and published by Nedjeljka Paro in 2003. This bibliography comprises the list of works about Marulić published from 1565 to 2000. It con-tains 2539 bibliographic units, which include, as Paro emphasizes in the foreword, “publications entirely dedicated to Marulić”, as well as “contributions in publications”, and contributions in the newspapers.However, it is truly astonishing and confusing that Nedjeljka Paro’s bibliography fails to provide a single bibliographic unit from which we could learn that it was also Miroslav Krleža (1893–1981) who ex-pressed his views regarding Marulić and his opus. According to my present findings, he should have been represented with at least thirty two bibliographic units. He provided accounts on Marulić and his opus in a period of fifty five years, more precisely from 1926 to 1981. They can be found in various genres: in essays, political and programmati-cal records, autobiographical texts, diary entries, polemics, marginalia and conversations. Due to the quantity of those accounts and the long standing focus on Marulić and his opus, Krleža deserves to be defined as a Marulologist as well.Krleža’s accounts on Marulić and his teaching were not, hitherto, given the attention they deserve. They were the object of interest of mere-ly a few researchers of Marulić’s opus, of whom I single out Mirko Tomasović and Ružica Pšihistal, who were focused on Krleža’s writ-ings published in 1948 under the title “On Our Drama Repertoire: on the Occasion of the 400th Anniversary of Držić’s ‘Tirena’”. Unfortunately, their interpretations and conclusions were to a large extent based on doubtful objectivity, but their works provide the readers with the notion that Krleža expressed his views regarding characteristics of Marulić’s work in his writings.A comprehensive and objective image of Krleža’s attitude towards Marulić can be acquired only after an insight into the content of the

27

accounts that Krleža wrote about this Renaissance thinker in the period from 1926 to 1981. In my presentation I will focus on these very ac-counts, of which I hereby single out only a few, along with data regard-ing the sources and the year when they were written:– Marulić is, alongside with Gundulić, Mažuranić, Preradović and Na-

zor, a monument of “our book” or a classic of Croatian literature (“Zašto je Vladimir Nazor umirovljen?” / “Why Was Vladimir Nazor Retired”, 1926);

– Marulić is one of the writers whom we should thank for found-ing literature written in “pure vernacular language” (“Uz Vukovu stopedesetgodišnjicu” / “On the Occasion of Vuk’s 150th Anniver-sary”, 1937);

– Marulić belongs among “ten to fifteen” of the most brilliant names of “our literary history” (“Svrha Pečata i o njojzi besjeda” / “The Purpose of Pečat and Discussion about it”, 1939);

– Marulić was a thinker who “during his entire life of flirting with ton-sure, anticipates Bellarmine, translates Thomas à Kempis and ends logically with Judita and the Davidiad”, and his “works ‘De institu-tione bene vivendi per exempla sanctorum’ (1506) ‘Evangelistarium’ (1516) ‘De humilitate et gloria Christi’ (1519) are merely an ideo-logical prolegomena for the synthesis: Judita!” (“O našem dramskom répertoireu” / “On Our Drama Repertoire”, 1948);

– Marulić’s works are to be given credit for making Croatian “rich and elementarily magnificent” (marginalija “Hrvati, književnost od XVIII–XX st.” / marginalia “Croats, Literature from XVIII-XX Cen-tury”, around 1960);

– Marulić is one of the authors who deserve to have a monument or a memorial plate in Zagreb (journal entries: “13. V 1968”);

– Establishment of the Croatian identity was based on literary works which originated from Marulić’s pen as well (journal entries: “Šent Jurij 28/6. 1976”).

Had the former researchers of Croatian literary, philosophical, histori-cal or cultural heritage, and especially researchers of Marulić’s opus, been acquainted with the content of the respective Krleža’s accounts

28

and given them the attention they deserve, I am convinced that already several decades ago we would have had a completely different percep-tion from the one regarding Krleža’s attitude towards Marulić and his work which prevails today. What is more, we would have known that Krleža expressed numerous judgements which promote marulology. We would therefore know the facts which would considerably differ from the ones that are presently considered true, and which, unfortunately, provide an uncredible image of Krleža’s attitudes regarding Marulić and his opus.

29

pavo BaRišiĆFilozofski fakultet, Sveučilište u Splitu /

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split

Demokracija između ustavne vladavine i ohlokracije u aristotela i polibija

Suprotstavljajući se tezi o epohalnosti fenomena „post-demokracije“, koju zagovaraju Colin Crouch, Jacques Rancière i drugi suvremeni au-tori srodne orijentacije, u predavanju će biti riječi o analizama pučke vladavine dva mislitelja koji su svjedočili zalasku demokratskih ustava antičkih polisa.Prvi je Aristotel, čiji se jubilej 2400. obljetnice rođenja obilježava ove godine. Stvarajući u vrijeme uspona kraljevske vlasti svojega mecene Filipa i učenika Aleksandra, učeni je Stagiranin vlastite suptilne uvide u slojevitost pitanja izložio postavljajući pet oblika pučke vladavine od najboljega u obliku ustavne demokracije do anarhističnoga oblika vladavine svjetine.Drugi je Polibije koji u pravom smislu piše povijest uspona rimske re-publike i opisuje „post-demokratske“ oblike vladavine helenskih po-lisa. On je uz pravedan oblik demokratske vladavine kao nepravedan pandan postavio ohlokraciju, vladavinu gomile.Oba su filozofa elementima mješovitih ustava, uzajamne suradnje i nadzora neograničene vlasti tražili način otklanjanja manjkavosti i umjeravanja krajnosti vladavine. I obojica su promatrali ustave u nji-hovoj procesualnosti kao tvorevine podložne mijenama i usavršavanju. Zaključno se pitanje odnosi na poruku koju u svjetlu njihovih promi-šljanja valja izvesti o današnjem stanju demokracije, ustavne vladavine i ohlokracije.

30

Democracy between polity and ochlocracy by aristotle and polybius

In opposition to the thesis of the epochal reach of the “post-democracy” phenomenon, supported by Colin Crouch, Jacques Rancière and other related authors, this paper tackles the analysis of democracy of two philosophers who witnessed the eclipse of democratic constitutions of ancient poleis.The first is Aristotle whose 2400th anniversary of birth has been cel-ebrated this year. He created his opus at the time of the rise of his Mae-cenas Philip’s and his disciple Alexander’s kingdom. The erudite from Stagira presented his own subtle insights into the multi-layered issue by distinguishing five forms of the rule of people in the range from the best, which is the form of constitutional democracy to the anarchistic model of mob rule.The second is Polybius who in the real sense writes a history of the as-cent of the Roman Republic and describes the “post-democratic” mod-els of government in the Hellenic poleis. Along the just concept of the democratic rule, he introduced also its unjust pendant in the ochlocracy or mob rule.Both philosophers searched for a way to obviate the defectiveness and to moderate the governing extremes through the elements of mixed constitutions, mutual co-operation, and control of the unbounded rule. Moreover, both of them considered the constitutions in their inconstan-cies as creations that are prone to changes and perfections. The con-cluding question relates to the message that should be deduced on the contemporary state of democracy, polity and ochlocracy, in the light of their considerations.

31

MariN BerošInstitut društvenih znanosti »Ivo Pilar«, Pula /

Ivo Pilar Institute of Social Sciences, Pula

povratak imperijalnog kozmopolitizma

Kozmopolitizam i imperij dijele dugu zajedničku povijest, koja seže sve do antičkih vremena. Kozmopolitizam kao ideju sigurno ne bismo poznavali da nije bilo političke organizacije poput imperija, a imperi-jalni oblik vladavine sigurno ne bio toliko uspješan da se kozmopo-litizam nije barem djelomično nalazio u opravdanju i očuvanju niza imperijalnih projekata. Ovaj rad će se osvrnuti na tu vezu, ukazivanjem na sličnosti između učenja kasne stoe, koja je iskrivila početnu ideju kozmopolisa kako bi pogodovala ideologiji Rimskog Carstva, te suvre-menog, liberalnog shvaćanja kozmopolitizma, koji se također predstav-lja univerzalnim, dok u biti odražava vrijednosti jednog malog dijela čovječanstva, te pogoduje njegovoj poziciji moći.

the Return of imperial Cosmopolitanism

Cosmopolitanism and the empire share a long history together, which goes back to Antiquity. We certainly would not know of the cosmopoli-tan idea if there was not a political organization such as an empire, and the imperial form of government certainly would not be so successful if cosmopolitanism was not at least partially located in the justification and the preservation of a series of imperial projects. This article will examine this connection by pointing out the similarities between the teachings of the late Stoa, which distorted the initial idea of the cosmo-polis to favor the ideology of the Roman Empire, and the contempo-rary, liberal conception of cosmopolitanism, which also presents itself as universal while in actuality reflecting the values of a small part of humanity, and helps it in sustaining its position of power.

32

sulejMaN BostoFilozofski fakultet, Univerzitet u Sarajevu /

Faculty of Philosophy, University of Sarajevo

kulture između kulturnog solipsizma i izazova globalizacije

Na pozadini višeznačnih procesa globalizacije postavlja se pitanje sta-tusa pluranih kulturnih identiteta, pitanje mogućnosti i načina njihovog važenja, mogućnosti komunikacije i recipročnog razumijevanja kultur-nih svjetova, ali i aporije u komunikativnim kulturnim procesima, kao i potencijal konflikta koji leži u razumijevanju kulturnih identiteta te aspekti kultura kao političkog agensa i njihove političke i ideologijske zloupotrebe.

Cultures between solipsism and the Challenges of Globalization

In the background of multifaceted globalisation processes the question of the status of plural cultural identities can be posed. In addition, ques-tions of their possibility and validity, of communication potentials and the reciprocity of understanding cultural worlds are given equal impor-tance. Finally, the potential for conflict, based on the aporetic processes of cultural communication, as well as the political power of cultures and their propensitiy for ideological misuse will be discussed.

33

DaNiel BučaNZagreb

politika kao metafizika – al-Farabijev politički nauk kao teologijska ontologija

Al-Farabijev politički nauk poznat je iz njegova glavnog ‘političkog’ djela Uzorita država, koje je ujedno i njegovo glavno metafizičko djelo, te iz još nekih spisa, kao što je spis Postizanje sreće. Al-Farabi polazi od ideje da svekoliki bitak predstavlja u sebi povezanu cjelinu koju ustrojuje Prvo počelo kao vječni um in actu. To je temeljni razlog zbog kojega i idelna država treba biti ustrojena kao cjelina koju ustrojuje čovjekov um u najvišem vidu proroka ili filozofa. Po Al-Farabiju naj-viši vid sreće na ovome svijetu i blaženstvo na drugome svijetu (osigu-ranje koje je temeljna funkcija države) u bîti jest znanje što proizlazi iz najpoptunije spoznaje, odnosno izravno kontempliranje Boga kao Prvoga počela. Najpotpunija spoznaja jest filozofska spoznaja, koja je u posjedu onih što su za filozofiju sposobni, a posjedu onih koji nisu sposobni biti filozofi ona pripada u ‘prispodobnom’ vidu te najviše spo-znaje kakav je, primjerice, religijska objava. Zadaća idealnog vlada kao političko djelovanje jest stoga u bitnome metafizička: on to djelovanje ustrojuje sukladnom svom uvidu u hijerarhijsku strukturu svekolikog bitka, a idealnu državu ustrojuje kao toj strukturi usporednu političku strukturu, u kojoj svaki pojedinac ima mjesto koje mu pripada po nje-govoj naravi, kao što u svekolikom bitku svakom biću pripada mjesto sukladno njegovoj naravi.

34

politics as Metaphysics – al-Farabi’s political teachings as a theological ontology

Al-Farabi’s political teachings are known through his major “political” work On the Perfect State, which is also his main work in metaphysics, but also through some other works, such as Attainment of Happiness. Al-Farabi starts with the idea that all being is an intricately connected whole and that it is founded by the First Principle as an enternal mind in actu. This is the main reason why the ideal state must take a similar form, with the human mind of the prophet or philosopher as founder. According to Al-Farabi, the highest form of happiness on this world and blessedness on the other (with the state obligated to provide it) is, in fact, knowledge that comes from full cognition, by which a direct con-templation of God as First Principle is meant. The fullest cognition is philosophical cognition, which is granted only to those that are capable of it; while the others have religious Relevation as an accidental form of this cognition. The notion of the ideal governs as political action and it is indeed metaphysical: he constructs this action in accordance with his insight into the hierarchy of all being, and the ideal state is constructed as a political structure in accordance with this as well. In it every indi-vidual has a place rightly claimed according to his/her nature; just as in being as a whole every individual being is positioned according to its nature.

35

kRešiMiR čvRlJakHrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb /

Croatian Academy of Sciences and Arts, Zagreb

sfinga na splitskom peristilu: »odljevak« staroegipatskoga ezoterizma

(Na podlozi primjera iz aleksandrijsko - školske i renesansne filozofske tradicije)

Bogoljubljem prodahnut i bogom ispunjen govor, navodi talijanski hu-manist hrvatskih korijena Giulio Camillo Delminio Hermesa Merkura Trismegista, biva izložen skvrnuću kada dopane ušiju neobrazovane svjetine. U tomu valja tražiti razlog, upućuje Camillo, zašto su stari na vratima svojih hramova davali naslikati, urezati ili isklesati sfingu i nje-zinim likom upozoriti da se o božanstvinama smije javno govoriti samo u zagonetkama. Sfinga je egipatska figuracija zakona tajne. Jedan od pr-vaka među europskim humanistima 15. stoljeća, mlađahni polihistor i poliglotsko čudo Giovanni Pico della Mirandola u dvama spisima svojih sabranih djela, u Heptaplusu i Apologiji, u nekoliko redaka ostavio nam je ono najbitnije o egipatskim hramskim sfingama koje on drži Pitagori-nim učiteljicama, a tim tragom Pitagoru učiteljem šutnje.Što nam je sad ono najbitnije, najnužnije i konkretnije kazati o splitskoj sfingi, toj originalnoj egipatskoj gromadi izdjelanoj od amfiboličnoga asuanskog granita negdje u 15. st. prije Krista, s izgledom androke-falnoga bića, nabijenoga simbolizmom, te po želji i nalogu rimskoga imperatora dalmatskih korijena i sa splitskom adresom, dopremljenoj iz domovine sfingâ? Zašto sfinga upravo na Peristilu, u neposrednoj bli-zini Dioklecijanova mauzoleja? Tom simbolizmu valja prići prije svega iz kuta sklonosti Dioklecijana da svoje vladarske prostore ornamentira raznim egipatskim tvorivom; sklonosti, nadalje, proćućene idejom o bo-žanstvenosti vladareve osobe i osobnosti uopće. Položaj sfinge u nepo-srednoj blizini Dioklecijanova mauzoleja objašnjava drevnu egipatsku tradiciju prema kojoj su sfinge čuvale ulaz u faraonske grobnice. O sve-mu tomu nešto podrobnije u jubilarnom referatu.

36

the sphynx at the split peristyle: a Cast of the ancient egyptian esotericism

(as Based on the examples from the traditions of the alexandrian school and Renaissance philosophy)

Any speech inspired by the love of god and bearing god within it, as the Italian humanist of Croatian origin Giulio Camillo Delminio quoted Hermes Mercury Trismegistos, is exposed to profanation when it falls on the ears of uncouth folk. This is why, stated Camillo, the ancients had their temple doors decorated by paintings or carvings of the sphynx, its aspect a warning to speak of divinity in public only through the medium of riddles. The sphynx is the Egyptian embodiment of the law of secrecy. The young prodigy, Pico della Mirandola, a prominent 15th century European humanist, polymath and polyglot, has left several passages in his Heptaplus and Apologia that convey his concept of the essence of the Egyptian temple sphynxes: he sees in them the teachers of Pythagoras, and therefore sees Pythagoras as the teacher of silence.What are the most essential, critical and concrete aspects of the sphynx of Split, that original Egyptian stone sculpture carved of amphibolic As-wan granite some 1500 years before Christ, depicting an androcephalic being, rife with symbolism, and shipped from the homeland of the sph-ynxes at the beck and call of the Roman emperor with Dalmatian roots and a Split address? Why is there a sphynx at the Peristyle itself, close to Diocletian’s mausoleum? Its symbolism must be primarily investi-gated through Diocletian’s tendency to ornament his courtly abodes with sundry Egyptian adornments; a tendency, moreover, replete with the idea of divine nature of the ruler’s personhood and person itself. The sphynx’s closeness to Diocletian’s mausoleum stems from the ancient Egyptian tradition of having sphynxes guard the entrances to pharaonic tombs. This anniversary paper delves into these issues more minutely.

37

BoRislav DaDiĆOdjel za filozofiju, Sveučilište u Zadru /

Department of Philosophy, University of Zadar

što personalizam može reći suvremenom čovjeku?

Personalizam se pojavio u točno određenom, veoma teškom i nemi-losrdnom periodu ljudske povijesti, kao reakcija na svekoliko poništa-vanje čovjeka pojedinca. Mi se danas nalazimo u sličnim uvjetima, premda nam vanjski oblik društvenih prilika može izgledati potpuno drugačiji. Čovjek kao pojedinac, kao jedinstvena osoba, suočava se s mnogim problemima i izazovima za koje ne nalazi adekvatno rješenje. Naša je nakana u ovom izlaganju propitivati mogu li nam ideje i rješe-nja do kojih je došao personalizam u tome pomoći ili je on bio samo jedna kratka prolazna faza u razvoju filozofske misli. Najprije ćemo izložiti razloge i uzroke nastanka personalizma, te iznijeti njegove bit-ne dosege, kako bismo mogli uočiti njegovu aktualnost. Potom ćemo prosuditi poznatu misao P. Ricoeura da unatoč tome što je personalizam kao misaoni pravac završio, problem ljudske osobe ponovno se vratio u žarište filozofskog promišljanja suvremenog čovjeka. Izlaganje ćemo završiti kritičkim osvrtom na bitni doprinos personalizma, koji nadilazi povijesni kontekst u kojem se on pojavio, ali i na potrebu metafizičkog utemeljenja ljudske osobe, te sveobuhvatnog fenomenološkog i metafi-zičkog istraživanja novih putova u ostvarivanju svake pojedine ljudske osobe i afirmaciji njezina dostojanstva.

38

What Can personalism say to the Contemporary Man?

Personalism appeared on the world stage in a precisely defined, very difficult and merciless period of human history, as a reaction to an all-encompassing destruction of the human individual. Today, we find ourselves in similar conditions, though the outward appearance of the social circumstances may seem to be quite different. A human being, as an individual, as a unique person, faces many problems and challenges for which he cannot find an adequate solution. It is our intention in this presentation to see if the ideas and the solutions which personal-ism reached can help us solve the aforementioned problems or whether personalism was just a short-lived passing stage in the development of philosophical thought. First we intend to present the reasons and causes of the appearance of personalism, and to present its relevant achieve-ment in order to be able to see its contemporaneity. We will look into the famous thought presented by P. Ricoeur that in spite of the fact that personalism had ended as a philosophical current, the problem of the human person had come back in the center of philosophical thought of the contemporary man. The presentation will end with a critical over-view concerning the important contribution of personalism which sur-passes the historical context in which it appeared. It will also show the need for the metaphysical foundation of the human person and for an all-encompassing phenomenological and metaphysical research of the new way of realization of every person and the affirmation of his/her dignity.

39

Josip GuĆFilozofski fakultet, Sveučilište u Splitu /

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split

etički aspekti Pobunjenog čovjeka

U ovome radu prikazani su neki etički aspekti temeljnog Camusovog filozofskog djela Pobunjeni čovjek. Upravo su oni od presudne važnosti, pošto autor polazi od promišljanja opravdanosti ubojstva, pitanja ko-jega je u prvi plan postavilo vrijeme obilježeno totalitarnim ideologi-jama. Camus tako dolazi do koncepta pobune, iz kojega proizlaze etički zahtjevi, kao što su oni za solidarnošću i granicama. On te vrijednosti pokušava vratiti svijetu, a prvenstveno onoj pobuni koja je izgubila odnos sa svojim korijenima, što se u prvom redu odnosi na revoluciju. Istinska pobuna u vremenu vladanja velikih ideja pojedincu vraća dosto-janstvo te odbija da ga se u ime tih ideja koristi kao sredstvo. Konačno, ovaj rad propituje mogućnost izgradnje jedinstvene Camusove etike.

ethical aspects of The Rebel

The thesis presents some ethical aspects of Camus’ fundamental philo-sophical work entitled The Rebel. They are the ones of crucial signifi-cance, since the author draws from pondering on the justification of murder, an issue that first became prominent in the period marked by totalitarian ideologies. Furthermore, Camus proposes the concept of re-bellion, from which ethical requirements arise, such as requirements for solidarity and borders. He tries to bring back those values to the world, especially to the rebellion that has lost all relations with its roots, which primarily refers to the revolution. A true rebellion in a time of great ideas returns dignity to the individual and refuses to use him as a means for carrying out those ideas. Finally, this thesis examines the possibility of creating a unique Camus’ ethics.

40

JasNa JeličiĆ RaDoNiĆFilozofski fakultet, Sveučilište u Splitu /

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split

Faros i pitagorejska načela urbanog planiranja

Faros, jedan od najstarijih gradova na istočnoj obali Jadrana, osnovali su Parani 385/4. godine pr. Kr. na mjestu Staroga Grada na otoku Hva-ru. Usprkos znatnom otporu ilirske autohtone sredine prilikom osni-vanja grada, utemeljena je grčka kolonija Faros uz podršku i pomoć Dionizija Sirakuškog. S obzirom da su Parani bili skloni pitagorejskoj filozofiji, čija su načela primijenjena u planiranju grčkih gradova, i da je posredstvom pitagorejaca uspostavljen kontakt Parana s Dionizijem Starijim, neophodno je u tom smislu promatrati planiranje urbanog prostora Farosa.Poznato je da je Hippodam bio pitagorejac te da je uveo pitagorejsku teoriju brojeva u urbanizam.To se može vidjeti prvenstveno iz analize planova gradova ustrojenih po pitagorejsko-hipodamskim principima (Milet, Pirej). Karakterističan pitagorejski sistem planiranja grada pri-lagođen poznatoj shemi tetraktys, može se raspoznati u bolje istraženim arheološkim lokalitetima (Priena).Arheološkim istraživanjima Farosa otkrivena je njegova urbana struk-tura. U koncepciji farskih stambenih blokova otkrivenih u jugoistoč-nom dijelu grada, opaža se primjena pitagorejskih numeričkih princi-pa. Grad je bio ustrojen prema pitagorejskim numeričkim postavkama važnim za ostvarenje sistema harmonije. Rasčlanjenjem urbanog tkiva pravokutnicima parcela i insula, sklad temeljen na načelima proporcija i brojeva, tipičan za grčki urbanizam, postignut je u Farosu.

41

pharos and the pythagorean principles of urban planning

Pharos, one of the oldest cities on the eastern coast of the Adriatic, was founded by the Parians in 385/4 BC on the site of Stari Grad on the island of Hvar. In spite of the considerable resistance of the indigenous Illyrian people while the city was being founded, the Greek colony was nevertheless established, with the support and assistance of Dionysius of Syracuse. Since the Parians were inclined to Pythagorean philoso-phy, and since the contact was probably made with Dionysius the Elder via the Pythagoreans, it is essential to look at the planning of the urban space of Pharos in this light.It is known that Hippodamus was Pythagorean and that he brought the Pythagorean number theory into town planning. This can be seen pri-marly from an analysis of the plans of the cities organised according to Pythagorean–Hippodamian principles (Miletus, Piraeus). The cara-cteristically Pythagorean system of town planning adjusted to the well known tetraktys scheme, can be recognised in well explored archaeo-logical sites (Priene).Recent archaeological research in Pharos discovered an articulation of the urban structure. In the conception of the Pharian residential blocks revealed in the south-east part of the city the application of the nu-merical principles can be observed. The city organised according to Pythagorean numerical postulates important for the accomplishment of a system of harmony. By construing the urban texture in terms of the rectangular plots and insulae, the harmony based on the priciple of pro-portion and numbers, typical of Greek urban planning and design, was achieved in Pharos.

42

vlaDiMiR JelkiĆFilozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku /

Faculty of Humanities and Social Sciences, J. J. Strossmayer University of Osijek

pojam savjesti kod Grka i u Nietzschea

U svome radu polazim od analize Hegelova stava da stari Grci nisu imali savjest i nastavljam s pitanjem je li savjest jedino i isključivo kršćanska tema ili ujedno i tema Novog vijeka u kojem subjekt postaje glavnom temom. Analiziram stavove Aristotela, kršćanskih mislilaca, Kanta i Hegela. Pokazuje se da Nietzscheov stav o savjesti, paradok-salno, najbolje korenspodira sa Sokratovim stavom, a u suprotnosti s gledištem mislilaca moderniteta.

the Notion of Conscience in ancient Greece and Nietzsche

In the presentation I start with an analysis of Hegel’s position that the Greeks never had the notion of conscience and move forward by posing the question: is conscience exclusively a Christian theme or a modern era theme which puts the subject in the fore? I analyse the positions of Aristotle, Kant, Hegel and some Christian thinkers. Paradoxically, it seems that Nietzsche’s position on conscience corresponds best to Socrates’ views, while being opposed to the positions usually taken by modernist thinkers.

43

Mislav JeŽiĆFilozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu /

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb

Mŷthos, épos i lógos. Mit, ep i logika

Uobičajeno je shvaćanje da filozofija počinje kada su Hellēni napustili mitsku svijest i stali misliti logički, kada je lógos zamijenio mŷthon. Ipak, prvo, očito je da su se mitovima služili hellēnski mislioci naj-manje do Platōna, a drugo, da su se i oni koji su stali uvoditi logička načela, najmanje od Parmenida, i nadalje služili mitskim obrascima. Moglo bi se onda tvrditi da filozofija počinje s Aristotelom, ali on je nazamisliv bez svojega učitelja i svojih predšasnika. Moglo bi se reći da je prijelaz s mita na logičko mišljenje bio postupan i dugotrajan. To je točno, ali to nije sve što treba razumjeti. Mit nije bio, kako se obično misli, priča ili bajanje. Ako je on upamćen kao neka vrst sve-toga znanja, vjerojatno potječe iz svete predaje, iz hijeratske poezije, a ona nam je u Hellēna sačuvana samo u tragovima. Zato se samo iz poredbene perspektive, jezikoslovne, filološke, kulturološke i filozof-ske, dade rekonstruirati što je mit izvorno morao biti. To su proučavali i o tome razmišljali mnogobrojni auktori u svijetu, poput Kuhna, braće Grimm, Aarnea i Thompsona, Baumanna, Frazera, Junga, Campbella, Gravesa, Nilssona, Burkerta, Oldenberga, Hillebrandta, Bergaignea, Macdonella, Hopkinsa, Eliadea, Lévi-Straussa, Benvenistea, Dumézila, Thiemea, Gonde, Kuipera, Ivanova, Toporova, Elizarenkove, Puhvela, Nagya, Watkinsa, Westa, Pincharda, Witzela i mnogih drugih, a i brojni filozofi i literati, osobito od Hölderlina, Schellinga, Hegela i Schlegela do danas, pa i neki znatni auktori u nas, poput Bazale, Gavazzia, Be-laja i osobito Katičića. Pokušat ću to pitanje ilustrirati na hellēnskim primjerima uz pomoć poredbenoga indoeuropeističkoga pristupa. Kako izgledaju mitski atributi Athēne i Hēre u Homēra? Što znači mit o suko-bu Apollōna i Pythōna? O sukobu Hēraklea i Hydre? Imamo li uspored-ne mitove u Indijaca, Iranaca, Slavena ili Germana? Čiji je sin Dionys i kakve ima veze s raslinjem i životinjama? Ima li usporednica? Što se

44

dogodilo s predajom mitova u Hellēna i kako nam ih prenose homērske i hēsiodske pjesme? A kako nam ih prenose filozofi poput Hērakleita, Parmenida ili Platōna? Kako su épos i lógos preobličavali mŷthon? I zašto granice među njima nisu onakve kako se mislilo dok su se mŷthos i épos pojmovno brkali, a lógos i mŷthos suprotstavljali, a nisu se po-vezivali u interpretaciji onako kako se povezuju u tekstovima? To je jedno od najbitnijih pitanja za razumijevanje nastanka filozofije na Me-diteranu. Stoga je to možda, iako se ovdje mogu ukratko naznačiti samo glavni obrisi njeni, primjerena tema za desetu obljetnicu Mediteranskih korijena filozofije.

45

Mûthos, Épos and lógos. Myth, epic and logic

It is commonly thought that philosophy began when the Hellenes aban-doned their mythical worldview and began thinking logically. How-ever, it is obvious both that Hellenic thinkers used mythic formulations at least until Plato, and that those who introduced logical principles in their expositions, at least since Parmenides, continued using mythic formulations. One could say that philosophy therefore began with Aris-totle, but his thought is unimaginable without his teacher and his pred-ecessors. It is possible to say that the transition from myths to logical thinking was long and gradual, but this is not all we should understand about it. Myth was not, as is often assumed, a story or charm. If it was memorized as a kind of sacred knowledge, it must have originated from a sacred tradition, from hieratic poetry, which was preserved among the Hellenes only in traces. This is why what a myth must have been in its origin must be reconstructed through comparative linguistic, philologi-cal, culturological and philosophical research. This question has been studied and investigated by many authors, such as Kuhn, the broth-ers Grimm, Aarne and Thompson, Baumann, Frazer, Jung, Campbell, Graves, Nilsson, Burkert, Oldenberg, Hillebrandt, Bergaigne, Mac-donell, Hopkins, Eliade, Lévi-Strauss, Benveniste, Dumézil, Thieme, Gonda, Kuiper, Ivanov, Toporov, Elizarenkova, Puhvel, Nagy, Watkins, West, Pinchard, Witzel, and many others, including philosophers and men of letters, especially from the times of Hölderlin, Schelling, He-gel and Schlegel until today. The topic has also been researched by some noticeable Croatian authors, such as Bazala, Gavazzi, Belaj and particularly Katičić. I shall try to illustrate this topic through Hellenic examples with the help of comparative Indo-European material. What do the attributes of Athena and Hera in Homeric poems mean? What is the meaning of Apollo’s struggle against Python in Delphi? Or that of the struggle between Heracles and Hydra? Do comparable myths exist among the Indians, Iranians, Slavs, or Germans? Whose son is Diony-sus and how is he connected with vegetation and animals? Are there parallels to him in other traditions? What happened to the mythic tradi-

4�

tion among the Hellenes, and how it was transmitted through the poems attributed to Homer and Hesiod? How was it transmitted through the works of philosophers such as Heraclitus, Parmenides, or Plato? How did epics or logic transform myths? And why are the borders between them different than was believed at a time when myths and epics were not distinguished as originally different genres, while myths and logic were considered simply opposites. Why were they not connected in their interpretation as they were in the texts? This is one of the most crucial questions concerning the origins of philosophy in the Mediterranean. Therefore, it is likely an appropriate theme for the tenth anniversary of the Mediterranian Roots of Philosophy symposium, although in such a short article and an even shorter presentation I can only explain the main conceptual categories and present only a few textual examples.

47

DuNJa JutRoNiĆFilozofski fakultet, Sveučilište u Splitu /

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split

dijalekti – problem varijabilnosti i stabilnosti u jeziku

Prezentacija se sastoji od sljedećeg:

1. Iznosim svoje istraživanje o promjenama u splitskom govoru samo na sintaktičkom nivou: a. konstrukcija od + genitiv (prsten od zlata umjesto zlatni prsten); b. Miješanje lokativa i akuzative (Bija san u Split umjesto Bija san u Splitu ); c. konstrukcija mi je > me. (Draga me Ravena umjesto Draga mi je Ravena) d. Čakavski dija-lekt dobio je svoje ime prema upitno-relativnoj zamjenici ča (Ča radiš?) koje se sve više zamjenjuje s standardnim oblikom što/šta.

2. Pokušavam odgovoriti na pitanje: Što je ostalo od splitske dijalektal-ne sintakse? Zašto su neke kakateristike nestale, neke su varijabilne dok su neke u vrlo aktivnoj upotrebi u ovom urbanom vernakularu? Koristim se principom istaknutosti (‘principle of salience’) u objaš-njenju ovih jezičnih promjena.

3. Na kraju na osnovi predstavljenog istraživanja pokušavam reći nešto o problemu varijabilnosti i stabilnosti u jeziku o kojem se govori i raspravlja u filozofiji jezika. Naime američki filozof Georges Rey (2006) brani mišljenje da standardni jezični entiteti (poput fonema, morfema itd.) zapravo ne postoje već su to sve intencionalno ne-postojeće stvari. Jedan od problema za postojanje jezičnih entiteta je varijabilnost unutar jezične zajednice. Georges Rey tvrdi da je upravo varijabilnost glavni (ako ne i krucijalni) problem u identi-fikaciji jezičnih entiteta. To isto pitanje o varijabilnosti možemo postaviti i za dijalekte. Ja li varijabilnost stvarni problem za njiho-vu identifikaciju i postojanje? Ovdje pokušavam pokazati da takva tvrdnja nema osnove.

48

Dialects – problem of variability and stability in language

The presentation consists of the following:

1. I present my own research of the changes in Split dialect ( some changes of the syntactic variables): a. Construction of + genitive (prsten od zlata ‘a ring of gold’) instead of adjectival attribute as in zlatni prsten (‘golden ring’). b. the mixing of locative and accusa-tive. An example of this Čakavian feature would be the following sentence: Bija san u Split instead of Bija san u Splitu (‘I was in Split’). The second sentence has a correct locative ending –u.; c. Contraction of mi je > me. The phrase Draga mi je Ravena is con-tracted into Draga me Ravena (‘Ravena is dear to me’). d. Čakavian dialect got its name from the interrogative-relative pronun ča (ex-ample: Ča radiš? ‘What are you doing?’) which is being replaced by the standard form što/šta.

2. I try to answer the question: What is left of Split dialectal syntax? Why did some dialectal variables disappear, why are some in the state of variation and the others are still firmly used in this urban vernacular? The principle of salience is used as the theoretical tool for the explanation of the present trend in dialect change.

3. Finally, and most importantly, on the basis of my research I try to say something about the problem of variability and stability in language which is discussed in the philosophy of language. Namely a view has been put forward by Georges Rey (2006) that standard linguis-tic entities (like phonemes, morphemes, etc.) do not exist, that they are intentional inexistents. One of the problems for the existence of lingusitic entites is variability within a speech community. Rey tries to press the point that variability is the major (if not the crucial) problem in identifying standard linguistic entities (SLE’s). The same question can be asked about dialects. Is variability a problem for their identification and existence? I argue and try to show that this is not the case.

49

DeNis kaRaNušiĆGimnazija Antuna Vrančića, Šibenik / Antun Vrančić Gymnasium, Šibenik

recepcija descartesove sumnje u prvom pjevanju stayeva epa

Philosophiae versibus traditae libri sex

Temelji Descartesove filozofije počivaju na metodičkom principu sum-nje kao sredstva pomoću kojeg se dolazi do jasnih i razumljivih sudova o prirodi svega što nas okružuje. U svom kapitalnom djelu Principia philosophiae Descartes sumnju stavlja na sami početak. Ona je episte-mološki temelj, ali je i ograničena jer je ograničena ljudska spoznaja, um i duh. Potraga za istinom, jasnom i razumljivom, podliježe razvoju od onih dječjih res sensibiles sentio kojima prejudiciramo pa sve do in-telektualnih percipio i deprehendo. Nemogućnost sumnjanja u sve do-vodi do cogito, ergo sum, obrata koji Descartesovu filozofiju postavlja u središte racionalizma. Benedikt Stay za svoj prvi filozofski didaktički ep Philosophiae versibus traditae libri sex, po nagovoru svojih prija-telja, odabire upravo Descartesovu filozofiju, a sumnju kao epistemo-lošku metodu obrađuje u prvom pjevanju. Stay, na temelju primjera iz života, zaključuje kako stvari oko nas na različite načine djeluju na naša osjetila, koja zatim u našem umu i duhu izazivaju nejasnoće i daju nam lažnu sliku stvarnosti. Zbog toga često griješimo u sudovima. Sumnja (dubium) potrebna je kako bi se ona znanja, koja u duhu posjedujemo, očistila od pogrešaka i krivih tumačenja. To je nužno ako želimo svoje znanje izgrađivati na sigurnijim temeljima. Svatko tko ozbiljno započi-nje istraživati prirodu stvari uviđa kako je temeljno načelo istine jasno-ća i razumljivost. Vođeni tim načelom malo po malo od poznatih stvari pročišćenih sumnjom napredujemo ka nepoznatim.

50

the Reception of Descartes’ Doubt in stay’s epic Philosophiae versibus traditae libri sex

The foundations of Descartes’ philosophy are based on the principle of methodical doubt as a medium by which we come to a clear and under-standable judgement about the nature is around us. In his major work Principia philosophiae Descartes puts doubt in the beginning. It is an epistemological foundation, but it is limited because human knowledge is limited, much like the mind and spirit. The search for a clear and understandable truth is subject to the development of children’s res sensibiles sentio which prejudge, as well as percipio and deprehendo. The inability to be sceptical of all things leads to cogito, ergo sum, which reversals Descartes philosophy at the heart of rationalism. For his first philosophical didactic epic poem Philosophiae versibus traditae libri sex, through the urging of his friends, Benedict Stay chooses exactly the philosophy of Descartes and takes the epistemological method process of doubt as the theme of the initial part of the epic. In the first book of his poem which is based on examples from life, Stay concludes that the things act on our senses around us in a different ways, which then in our mind and spirit cause confusion and give us a false picture of reality. For this reason,we often make mistakes in judgments. Dubium is needed for any knowledge which we hold true, and this way it is to be cleaned of errors and misrepresentation. This is necessary if we want to build up our knowledge on secure foundations. Anyone who seriously begins to explore the nature of things recognizes that a fundamental principle of truth is clarity and intelligibility. If we are guided by this principle, little by little, from facts which are known and purified through suspicion, we might progress towards the unknown.

51

MaRiJa kNeŽeviĆZadar

Ništavilo i samoodređenje individualiteta u filozofijskoj misli J.-p. sartrea

Intencija je ovog izlaganja prikazati i objasniti Sartreovo poimanje sa-moodređenja individualiteta u kontekstu njegove, obuhvatnije i uteme-ljujuće fenomenološke ontologije. Prvenstvo postojanja pred svakom određenošću, ništavila pred svakom puninom, u Sartreovoj filozofiji upućuje na samoodređenje kao na egzistencijalnu činjenicu i izravnu posljedicu osuđenosti na slobodu. Čovjek je nesumnjivo ono što od sebe učini, on je sveukupnost vlastitog života, ali ipak, zbog bitka svijes-ti koji postoji kao stalno odmicanje i nadilaženje, svaka se određenost raspršuje i gubi u istom trenutku u kojem je uspostavljena te može biti samo na način prošloga. Tako ljudska zbiljnost načelno nikada ne uspi-jeva postići cjelovitost određenosti kojoj teži, bivajući ništavilo kojim je odvojena od sebe same ona nikada ne uspijeva postati puninom. Ona je, prema tome, u načelu nesretna.

52

Nothingness and self-Determination of individuality in philosophical thought of J.-p. sartre

The intention of this presentation is to present and explain Sartre’s un-derstanding of self-determination of individuality in the context of his more comprehensive and foundational phenomenological ontology. The preeminence of being over any determination, and nothingness over any fullness, indicates self-determination as an existential fact in Sartre’s philosophy, as a direct consequence of the condemnation to freedom. A human being is undoubtedly what s/he makes of him/her-self, s/he is the totality of his/her own life. Yet, because of the existence of consciousness as constant departure and transcendence, any deter-mination disperses and dies at the same moment in which it has been established and can exist only in the way of the past. Human reality, therefore, in principle never achieves wholeness of determination to which it strives to. Being the nothingness which separates it from itself, it never achieves fullness. It is, therefore, in priciple unhappy.

53

toNĆi kokiĆFilozofski fakultet, Sveučilište u Splitu /

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split

Nova paradigma proizvodnje hrane u 21. stoljeću: mogući scenarij

Autor, na temelju filozofskog promišljanja futurološke metodologije, tvrdi da je opravdano vjerovati da kvantitativno usavršavanje tehnolo-gije proizvodnje hrane neće moći prehraniti stanovništvo u 21. stoljeću nego će se morati dopunjavati katnim zatvorenim tvornicama bilja i laboratorijskom proizvodnjom mesa. Potvrda ove teze je u potrebi udvo-stručenja uroda usjeva zbog očekivanog povećanja stanovništva (35 %) do 2050. god. i ostvarenje UN cilja (MDGs) prehrane nedovoljno uko-rijenjene populacije, uz istovremenu potragu za novim vodnim resur-sima za poljoprivredu koja koristi 75 %–90 % sveukupne potrošnje. Istovremeno treba smanjiti zagađenje okoliša (vode, zemlje i zraka) i upotrebu fosilnih goriva u proizvodnji hrane te očuvati stabilnost prino-sa u (ne)očekivanim klimatskim promjenama. Klasično intenziviranje proizvodnje pretvaranjem novih 109 ha prirodnih ekosistema u obradive površine uz povećanje potrošnje vode i veću energetsku učinkovitost poljoprivredne proizvodnje nije obećavajuće. S druge strane, zatvorene katne tvornice bilja i laboratorijska proizvodnja mesa mogu pomoći u ispunjenju zahtjeva 21. stoljeća za hranom uz ekološku prihvatljivost i društvenu te političku stabilnost.

54

New Food processing paradigm for the 21st Century: a possible scenario

The author, based on philosophical considerations of futurological methodology claims that it is reasonable to believe that the quantitative improvement of food processing technologies will not be sufficient for feeding the World population in the 21st century, and that there will be a need for supplements produced in indoor vertically stacked plant fac-tories and laboratory meat manufacturing. Confirmation for this thesis is present in the need for doubling of crop yields due to the expected increase in population (35%) until 2050 and the realization of the UN target (MDGs) nutrition of insufficiently nourished population, and in parralel the search for new water resources for agriculture, which uses 75%–90% of overall water consumption. At the same time it is neces-sary to reduce environmental pollution (water, soil and air) and the use of fossil fuels in the production of food and preserve the stability of yield amidst (un)expected climate change. Classic increase in produc-tion by converting new 109 ha of natural ecosystems into farmland with increase in water consumption and higher energy efficiency of agricul-tural production is not promising. On the other hand, indoor vertically stacked plant factories and laboratory meat manufacturing can help to meet the requirements of the 21st century for ecofriendly food and so-cial and political stability.

55

Mislav kukočFilozofski fakultet, Sveučilište u Splitu /

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split

Mediteranske utopije

Jedan od ovogodišnjih jubileja je i 500-ta obljetnica prvog izdanja Mo-reove Utopije, objavljene 1516. godine. Premda je pojam koji imenuje naslovno utopijsko djelo skovan na europskom zapadu, daleko od obala Mediterana, prvi utopijski snovi o savršenoj ljudskoj zajednici snivaju se u mediteranskom duhovnom okružju. Platonova konstrukcija idealne države, kao i njezina zorna predodžba u mitu o Atlantidi iz dijaloga Timej i Kritija poslužili su kao inspiracija i predložak svih kasnijih utopij-skih konstrukcija uključujući i paradigmatičnu viziju savršene otočne države Thomasa Morea. Uz to, mediteranske korijene utopijske misli nalazimo i u helenističkim utopijama Euhemera i Jambula. Na kraju ovoga priloga problematizira se dvojba pripada li Petrićev Sretan grad korpusu mediteranskih utopija.

Mediterranean utopias

One of the year’s jubilees is the 500th anniversary of the first edition of Thomas More’s Utopia, published in 1516. Although the term that names the original utopian piece of literature was coined in the Europe-an West, far away from Mediterranean shores, the first utopian dreams of a perfect human community appeared in the Mediterranean spiritual environment. Plato’s project of the ideal state, as well as its vivid image in the myth of Atlantis, described in his dialogues Timaeus and Critias, served as the inspiration and template for all later utopian constructs, including the paradigmatic vision of the ideal island state by Thomas More. Furthermore, the Mediterranean roots of utopian thought can also be found in Hellenistic utopias of Euhemerus and Iambulus. Finally, the author dicusses whether Frane Petrić’s The Happy City belongs to the group of Mediterranean utopias.

5�

dirk lÜddeCkeSveučilište Bundeswehra u Münchenu / Universität der Bundeswehr München

Mediteranski korijeni? talasofobija i platonova politička misao

Francuski filozof Jacques Rancière jednom je izjavio da se cijeli po-litički projekt platonizma može tumačiti kao antimaritimna polemika. Cilj mog izlaganja jest precizno odijeliti te karakteristike i dodatno objasniti njihova moguća značenja u kontekstu Platonove etike, politi-ke, teorije vrline a posebno s obzirom na grad Magneziju koju opisuje u Zakonima. Spomenuti nam diskurzivni kontekst daje važne smjernice kako razumjeti Platonov poznati mit o Atlantidi, kao i njegove aten-ske komemorativne strategije (primjerice glede bitke kod Salamine i Temistoklova zapovijedanja atenskom flotom).No, iako talasofobija utječe na Platonovu političku misao, pogotovo u Zakonima, može se pokazati da kopno i more ipak ne idu do razine metafizičke dihotomije i podjele na polis i kozmopolis, kao što to u svo-jemu poznatom eseju tumači Carl Schmitt.

57

Mediterranean Roots? thalassophobia and plato’s political thought

The French Philosopher Jacques Rancière once stated that the whole political project of Platonism can be received as an anti-maritime po-lemic. The aim of my talk is to make precise distinctions and to elabo-rate what the anti-maritime characteristics of Plato’s political thought could mean concerning Plato’s Ethics, Politics, and his theory of virtue, especially with regard to the city of Magnesia that Plato described in the Laws. It is, moreover, this discursive context which provides us with an important clue about how to understand as well Plato’s famous myth of Atlantis as his Athenian commemorative strategies (e.g. with respect to Salamis and to Athenian fleet policy inaugurated by Themistocles).But even though thalassophobia informs and permeates Plato’s political thought, especially in the Laws, it can be shown that land and sea does not escalate into a metaphysical dichotomy and a polis-cosmological divide as it does for Carl Schmitt in his famous essay.

58

aNita luNiĆFilozofski fakultet, Sveučilište u Splitu /

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split

Mjesto estetike u filozofiji prakse

Ponovnim promišljanjem temeljnih kategorija (praksa, povijest, mišlje-nje, klasna borba, revolucija) i odmakom od metafizike supstancijalnos-ti, filozofija prakse je otvorila prostor za kritičku valorizaciju dogmat-skog marksizma i dijalog s tzv. građanskom filozofijom. Taj prostor je uključio i ponovno promišljanje estetike i sfere umjetničkog kao mjesta potencijalnog ostvarenja prakse (mišljene kao slobodna stvaralačka djelatnost). Smještena s druge strane rada kao uvjeta mogućeg otuđenja i lišena funkcionalne uloge u apologiji real-političke svakodnevnice (npr. u socrealizmu), umjetnost može ponuditi prostor za istinsko ljud-sko bivanje, odnosno za najviši oblik prakse. Mogućnost promatranja estetskog u ovom ključu prisutna je, iako usputno i uglavnom samo na razini ideje, već kod Karla Marxa, a u zagrebačkoj filozofiji prakse je u fokusu Danka Grlića čijom ćemo se estetikom baviti u izlaganju.

59

the place of aesthetics in praxis philosophy

Through the reconceptualizing of foundational categories (practice, his-tory, thought, class struggle, revolution) and a departure from the meta-physics of substantiality, praxis philosophy has opened a space for the critical valorization of dogmatic Marxism and a dialoge with the so-called civic philosophy. This space included a rethinking of aesthetics and the artistic sphere as a place for the potential fulfillment of practice (thought of as a free and creative activity). Situated on the other side of labor as the condition of potential alienation and without a function-role in the apology of the political everyday (for example, in socialist realism) art can offer a space for a truly humane way of being, i.e. for the highest form of praxis. The possibility of observing the aesthetic in this light is present, though only in passing and usually only as an idea, already in the works of Karl Marx, while in the Zagreb Praxis School it was in the focus of Danko Grlić, whose aesthetics will be the main topic of the presentation.

�0

vesNa MaRičiĆBeograd

transhumani projekt čovjeka kod Houellebecqa i Baudrillarda

Tekst s gorenavedenim radnim naslovom ima za cilj postavljanje pita-nja mogućnosti egzistencije čovjeka između životinje i kiborga. Prvi dio teksta zamišljen je kao propitivanje divlje, životinjske prirode čo-vjeka o kojoj govori Michel Houllebecq u djelu Elementarne čestice s osvrtom na Baudrillardovu teoriju o svijetu kao nesavršenom zločinu. U drugom dijelu teksta predviđeno je propitivanje ideje čovjeka kao transhumanog bića. Namjera mi je, dakle, postaviti nekoliko hipote-za o suvremenim tendencijama u umjetničkim praksama, pa i šire, o budućem čovjeku kao kiborgu. Treći dio teksta postavit će pitanje Par-menidova trećeg čovjeka kao sinteze između dvije prethodno izložene krajnosti ljudskog bivstvovanja, to jest pitanje se odnosi na perspektivu i mogućnosti postavljanja pitanja o Parmenidovu trećem čovjeku ako s jedne strane imamo Houllebecqova čovjeka divlje, životinjske prirode a s druge imamo ideju čovjeka kao kiborga.

�1

transhuman project of a Human in the Works of Houellebecq and Baudrillard

The presentation aims to pose the question: is there a possibility of ex-istence between man, animal and cyborg? The first part of the text is designed as a questioning of the wild, animal nature of humans, which Michel Houellebecq writes about in his book “Elementary particles”, with a focus on Baudrillard’s theory of the world as an imperfect crime. The second part is an inquiry into the idea of people as transhuman beings. My intention is to put forward a few hypotheses about contem-porary trends in art practices, and beyond, about the future of man as a cyborg. The final part of the presentation looks at Parmenides’ third man as a synthesis between the two previously exposed extremes of human existence, that is a question relating to the prospects and the pos-sibility of asking questions about Parmenides’ third man, if on the one hand we have Houellebecq’s wild, animal, nature of humans and on the other hand we have the idea of the man as cyborg?

�2

daMir MarkovKaštel Sućurac

indijske analogije u platonovoj filozofiji

Određene veze i sličnosti između grčke misli i indijskih filozofskih uče-nja mogu se uočiti od samih početaka grčke filozofije. Već se za Pita-goru, koji je najvjerojatnije i skovao sam pojam filozofije, vjerovalo se da je u svojim traganjima za istinom između ostalog posjetio i Indiju. Osim u njegovom učenju neosporne podudarnosti sa indijskim filozof-skim učenjima nalazimo i kod Parmenida, Platona i Plotina, da spome-nemo samo neka imena.U ovom radu ispitat ćemo određene sličnosti između Platonove i indij-ske filozofije pri čemu ćemo se posebno usredotočiti na dvije točke: Platonovo poimanje Boga i njegovu političku filozofiju.

indian analogies in plato’s philosophy

Since the dawn of Greek philosophy certain connections and similari-ties between Greek thought and Indian philosophical teachings can be noticed. Pythagoras, who probably created the very term philosophy, was believed to be a traveller that in his search for truth also visited, among other countries, India. Besides in his teaching undeniable simi-larities with Indian philosophical teachings can also be found in Parme-nides’, Plato’s and Plotinus’ works, to name just a few names.In this article we will examine some similarities between Plato’s views and Indian philosophy we will focus on two points in particular: Plato’s conception of God and his political philosophy.

63

Naida MiHal BraNdlFilozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu /

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb

istočnojadranski gradovi u literaturi Responsa

Pojam responsa općenito dolazi od latinskog plurala za responsum (odgo-vor) i predstavlja pisane odluke i presude, koje daju pravni učenjaci na postavljena im pitanja. Responsa u židovskom kontekstu (תובושתו תולאש) posebna je vrsta rabinske literature, koja pokriva razdoblje od 1,700 godina. Sadržaj rabinskih responsa obuhvaća područja etike, poslovne etike, filozofije religije, astronomije, matematike, povijesti, geografije, kao i interpretacije odlomaka iz Tanaĥa (Hebrejske Biblije), Mišne, Tal-muda, midraša itd. Tako je literatura responsa dobar povijesni izvor, jer rana židovska postbiblijska literatura gotovo da se ne bavi poviješću. Responsa nam daje važne informacije o kulturi Židova i naroda, među kojima su živjeli. Iz nje također iščitavamo moralne i socijalne odnose, zanimanja, način života/organizaciju kućanstava, običaje, izražaje sreće i tuge, način rekreacije, igara i sl. Starija responsa važna je i za čitanje Mišne i Talmuda.Odmah nakon kodifikacije Mišne pojavljuje se literatura responsa, a njezini su tragovi sačuvani u Talmudu. Najčešće su pitanja bila rješava-na jednim pismom i odgovori su bili potpisivani od učenika i njihovih kolega – moglo bi se reći neke vrste odbora. Početkom trećeg stoljeća pisma najčešće izmjenjuju Babilon i Izrael i čini se da su odluke izrael-skih rabina bile smatrane autoritativnima. Za vrijeme razdoblja Geo-nim, koje je slijedilo nakon kodifikacije Talmuda, babilonske su ješive bile glavni centri židovskog učenja te su gaoni, kao poglavari tih ješiva, bili priznati kao najveći autoriteti u poznavanju židovskog Zakona. Od 10. stoljeća razvijaju se ješive i u drugim zemljama pa se židovsko sta-novništvo počinje obraćati svojoj najbližoj ješivi.Jezici responsa su različiti i mijenjaju se ovisno o kontekstu određenog povijesnog razdoblja. Najranije su pisane aramejskim, sredinom 9. sto-ljeća uz njega se javlja i hebrejski te arapski.

�4

Ovaj rad predstavit će nekoliko primjera kasnijih responsa u kojima se spominju istočnojadranski gradovi, kako bi ilustrirao postojanje jedin-stvenog židovskog prostora, koji je bio organski vezan za Mediteran, s obzirom da je većina tadašnjeg židovskog stanovništva živjela na po-dručju Mediterana.

�5

eastern adriatic Cities in responsa literature

The term responsa comes from the Latin responsum (pl. responsa) and it is defined as written decisions and judgments by legal scholars. Responsa in a Jewish context (תובושתו תולאש) is a u