XXXVIII, 1/2017 - Karmelkarmel.hr/wp-content/uploads/2017/04/KV1-2017.pdfCrkva - križ i oltar (Karmel Sarajevo), svečani zavjeti s. M. Regine (Brezovica), dijamantni jubilej s. T

XXXVIII, 1/2017

1/2017.

Karmelski vjesnik * Glasilo hrvatskih karmelićana i karmelićanki OCD i Svjetovnog reda OCDS * Izda-vači: Hrvatska karmelska provincija (HKP) sv. Oca Josipa, Udruga "Bl. Alojzije Stepinac" bosonogih kar-melićanki u RH i BiH, Svjetovni red OCDS HKP * Urednik: br. Željko od Srca Isusova i Marijina (Bezić), OCD; Odgovara: o. Srećko od Blažene Djevice Marije (Rimac), OCD * Pri uređenju ovog broja surađiva-li: (glavni suradnik) br. Tiho od Kraljice Mira (Radan), grafičko oblikovanje (dizajn) i priprema za tisak (ovitak, knjižni blok); br. Alen od Isusa i Marije (Mažić), br. Ivan od Presvetog Trojstva (Pleše) * Adresa: Česmičkoga 1, HR-10000 Zagreb; Tel. (01) 4500-500; Fax. (01) 4580-953; E-mail: [email protected]; www.karmel.hr * Tisak: Grafocentar * Ovitak: Križ Uskrsa (Ilija Skočibušić - foto: br. Vladimir Vuković), Crkva - križ i oltar (Karmel Sarajevo), svečani zavjeti s. M. Regine (Brezovica), dijamantni jubilej s. T. Mar-garete (Kloštar Ivanić), "Salve Regina" u crkvi u Remetama (foto: don Elvir Tabaković).

RIJEČ OCA PROVInCIJAlA 1

IZ SREDIŠnJICE REDA 2

IZ SREDIŠnJICE PROVInCIJE 11

PRIlOZI 12

IZ ZAJEDnICA BRAĆE 19

IZ SESTARSKIH KARMElA 28

SVJETOVnI RED – OCDS 54

IZ VOJnOG ORDInARIJATA 59

KATOlIČKA OSnOVnA ŠKOlA 61

TEOlOGIJA POSVEĆEnOG ŽIVOTA 65

SUSTAVnI STUDIJ DUHOVnOSTI 67

In MEMORIAM 69

DODATCI 72

nAJAVE 80

1

RijeČ oca pRovincijala

Draga braćo i sestre karmelske obitelji!

pred nama je blagdan Kristova Uskr-snuća za kojega smo se pripremali 40 dana. proslava toga dana uzdiže nas s ove zemlje i odnosi nas zajedno s Kristom Uskrsnu-lim u Krilo očevo. anđeo je klicao milosti punoj jer njezin Sin je uskrsnuo treći dan iz groba i uzdignuo je mrtve. nastalo je veselje jer novi jeruzalem je obasjala slava Gospodnja. naš dom je na nebesima i tu čežnju duboko nosimo u sebi. Sjediniti se s Bogom po isusu Kristu, slijedeći ga na njegovom putu poslušnosti ocu u muci i u Uskrsnuću. Marija, naša Majka je ona koja nas uči i pridružuje na tome putu. a si-gurno je s nama i sv. josip koji je na pose-ban način Zaštitnik obnovljenog Karmela. njegov blagdan svečano smo proslavili i ove godine u našim zajednicama, kao se to može vidjeti iz izvještaja koja se nala-ze u vjesniku. posebno nas je razveselila odluka kard. josipa Bozanića da proglasi godinu sv. josipa u Zagrebačkoj nadbisku-piji. U ime cijeloga Karmela u Hrvatskoj uputio sam mu pismo zahvale. naše oči uperene su prema vječnoj Domovini, ali do nje se dolazi po životu vjere koja je lju-bavlju djelotvorna na ovoj zemlji. Marija i josip naši su primjeri kako ljubavlju dje-lotvorno živjeti vjeru i kako da isus bude u središtu našega života. U ovome broju Karmelskog vjesnika moći ćete pročitati o različitim događanjima u našim samo-stanima. ovaj period bio je posebno va-žan za naš Svjetovni red jer nas je pohodio o. alzinir Debastiani, generalni Delegat za Svjetovni Red u pratnji provincijalnog delegata o. Darija Tokića. Svjetovni red je uspio prirediti Ratio particularis kao i pri-ručnik za formaciju u četiri sveska. nada-mo se da će uskoro biti uspostavljena i Hr-vatska provincija ocDS. Mi braća radimo po našim Zajednicama na relekturi naših Konstitucija i još se nalazimo u prvoj fazi. Kako možete čitati u izvještajima po na-šim samostanima sestara i braće ima puno zanimljivih i korisnih događanja. izla-ze nove karmelske knjige na hrvatskom i bugarskom jeziku. U Somboru i Rimu se održavaju Korizmene konferencije. U

našoj crkvi s novoob-nov l j e n i m krovom u S o m b o r u održavaju se koncerti. U Remetama je mnoštvo d o g a đ a -nja i raznih programa. Bogu hvala na novim zvanjima. S.M. Regina zapo-čela je niz proslava svečanih zavjeta u Brezovici. nekoliko naše braće trebala bi na jesen položiti svoje svečane zavjete, a ovoga ljeta očekujemo i svećeničko ređe-nje dvojice naših đakona br. alena Ma-žića i br. vedrana pavlića. Sestre u Mir-noj peči izabrale su novo vodstvo svoga samostana i radujemo se da su nam se pridružile svojim izvješćem. o. Zvonko Martić obranio je doktorat na Filozof-skom fakultetu o marijanskom svetištu u olovu kao mjestu susreta pripadnika različitih religija. U Karmelu u Kloštru ivaniću Gospodinu se preselila s. Ga-brijela. Gospodin neka joj udijeli pokoj vječni. nedavno su dijamantne jubileje zavjeta proslavile s. Terezija Margareta iz Karmela Kloštar ivanić i s. emanuela iz Karmela u Sori. o. Đuro za petrovo slavi 50 godišnjicu svećeništva, a sestre Mi-haela iz Sarajeva i s. natanaela iz Marije Bistrice uskoro slave 50 godina redovnič-kih zavjeta. Svima njima od srca čestita-mo i zahvaljujemo Bogu za dar njihova poziva u Karmel. ova godina je godina kapitulâ u našem Redu. većina provin-cijâ će imati Kapitul nakon Uskrsa. Kapi-tul naše provincije bit će nakon Duhova. Svoj braći, sestrama i Svjetovnom redu preporučujem Kapitule svih provincijâ u vaše molitve. Svima čestitam blagdan Kristova uskrsnuća. neka radost Krista uskrsnula obuzme vaše srce i neka se još više raspali ognjem ljubavi prema Bogu i bližnjima. Sretan Uskrs. +

o. Srećko od BDM, provincijal

2 3

iZ SReDiŠnjice ReDa

GeneRalni DeFiniToRij BoSono-GiH KaRMeliĆana

corso d’italia, 3800198 Rim – italija

Šestogodište 2015.-2021. – pismo br. 7.

Rim, 12. prosinca 2016.

Draga braćo i sestre terezijanskog Karmela:

primite naš bratski pozdrav tijekom no-vog sastanka generalnog definitorija, koji je održan u Rimu od 5. do 10. prosinca. pred-sjedao je o. Saverio cannistrà uz prisutnosti sedam generalnih definitora. naš susret je održan nedugo nakon zatvaranja jubilarne godine Milosrđa koja je tijekom posljednjih mjeseci cijeloj crkvi donijela ponovno ot-kriće milosrdne Božje ljubavi tako prisutne u iskustvu karmelskih svetaca. S papom Fra-njom, osjećamo da je “sada, kad je završio ovaj jubilej, vrijeme da pogledamo naprijed i shvatimo kako nastaviti živjeti s vjernošću, radošću i entuzijazmom bogatstvo božan-skoga milosrđa” (Misericordia et misera, 5).

naš je Red s užitkom proživio nedavnu kanonizaciju elizabete od presvetog Troj-stva, proslavljenu u sv. petru u vatikanu 16. listopada, i također beatifikaciju o. Marije eugena od Djeteta isusa, koja je bila 19. stu-denog u avignonu. na obje proslave prisu-stvovao je o. General zajedno s generalnim postulatorom, nekim definitorima i mnogim drugim članovima karmelsko - terezijanske obitelji, posebno u Francuskoj. neka ovi primjeri življene vjernosti koji su nam pret-hodili u pozivu terezijanskog karmela budu svima poticaj na našem putu nasljedovanja

Krista.

od 27. studenog do 2. prosinca General i definitori su bili okupljeni u našem samo-stanu Stella Maris (Haifa, izrael), zajedno s o. Fernandom Millánom, Generalom Reda karmelićana i njegovim generalnim savjetom. Tijekom ovog susreta, uz pomoć o. agostina Montana iz Kongregacije sv. josipa, produbili su temu odnosa između posvećenog života i mjesne crkve (oslanja-jući se na novu verziju dokumenta Mutuae Relationes, koja je u uznapredovaloj fazi izrade u odgovarajućim vatikanskim kon-gregacijama). Tijekom ovih dana posjetili su karmelska mjesta na Gori Karmelu, poput Wadi es-Siaha i el Muhraqa, kao i neka biblijska mjesta u Galileji. inicijativa je dio našeg, u zadnje vrijeme uobičajenog, dijaloga i bratske blizine i poslužila je za ja-čanje srdačne i bratske povezanosti izme-đu generalnih uprava naših redovničkih obitelji.

Sa živom uspomenom na sve ove do-gađaje započeli smo rad definitorija u kojem nije nedostajalo tema za razgovor i razlučivanje. na prvom mjestu poslušali smo i podrobno prokomentirali izvješća o pastoralnim posjetima koji su se odvi-jali proteklih mjeseci. prvi od njih je onaj oca Generala varšavskoj provinciji koji se radi različitih okolnosti odvio u tri etape, između 29. ožujka i 30. rujna. provincija trenutno ima 113 redovnika i 4 postulanta, raspoređenih u 16 zajednica od kojih je 9 u poljskoj, 4 u provincijalnoj delegaciji Bje-lorusiji, jedna u Rimu (župa sv. pankraci-ja), jedna u Usoli (Rusija) i jedna u Koroni (SaD). na teritoriju provincije nalazi se 21 samostan bosonogih karmelićanki i 10 za-jednica karmelskog svjetovnog Reda. Radi

Karmelski vjesnik 1/2017.

se o mladoj provinciji (koja je utemeljena 1993.) i brojna, sa srednjom dobi koja nije veoma visoka što joj omogućuje očiti po-tencijal za neposrednu budućnost. aktiv-nost redovnika je zamjetna: pastoral sveti-šta, širenje duhovnosti, župni rad, misije… Također su u tijeku neki značajni projekti za koje je nužno razlučiti njihov pastoralni značaj i ekonomsku održivost. povrh svega, provincija mora rasti u jedinstvu i suradnji između redovnika i zajednica i izraditi ja-san i zajednički plan za budućnost. naredni kapitul provincije i proslava 25. obljetnice provincije u 2018. godini izvrsna su prilika za to.

p. Rafał Wilkowski izvijestio nas je o pastoralnom posjetu filipinskoj provinciji. Za taj posjet ga je delegirao sam o. Gene-ral koji je osobno prisustvovao zaključnom zasjedanju. Filipini su najmlađa provincija Reda, budući da je utemeljena na general-nom kapitulu 2015. godine. Sastoji se od 44 svečano zavjetovana redovnika i 23 s privremenim zavjetima, ima 5 zajednica na Filipinima i misijski djeluje u vijetnamu. Srednja dob redovnika je oko 45 godina. na tom području postoji i značajna prisut-nost bosonogih karmelićanki i Svjetovnog reda. Braća obavljaju veliku pastoralnu djelatnost, posebno u župama i svetištima. ohrabrili smo ih da ojačaju i koordinira-ju pastoral duhovnosti. osim toga, bilo bi dobro izraditi provincijalni program koji bi dao novi poticaj zajedničkom i pastoral-nom životu. U području gdje ne nedostaje zvanja, posebno je važno raditi na razluči-vanju i početnoj formaciji.

p. agustí Borrell izvijestio nas je o svom nedavnom pastoralnom posjetu venecijan-skoj provinciji. provincija trenutno ima 90 svečano zavjetovanih redovnika, 9 bogo-slova i 4 novaka, uz 22 redovnika koji su na službi u drugim oblastima ili instituci-jama Reda. Srednja dob je 62 godine. ima 13 zajednica, računajući one u Rimu (župa sv. Terezije u corso d’italia), Snagovu (Ru-munjska) i Bruxellesu (Belgija). na po-dručju provincije ima 7 samostana bosono-gih karmelićanki i 10 zajednica Svjetovnog

reda. pastoralna djelatnost redovnika je ve-oma intenzivna i raznolika: svetišta, župe, katoličke škole, vodstvo karmelskih gru-pa, izdavaštvo, itd. Značajna je prisutnost Mec (Movimento ecclesiale carmelitano = karmelski crkveni pokret), pokret koji je nastao u ovoj provinciji i kojeg sačinjavaju brojni laici uz pratnju nekoliko patera. Re-dovnici žive sa zamjetnim trudom bratski i molitveni život. provincija nastavlja napre-dovati prema sve većem nutarnjem zajed-ništvu. prisutnost lijepog broja bogoslova i novaka predstavlja znak nade pred brojča-nim smanjenjem posljednjih godina, slič-nom onom koji se zbiva u ostatku europe. U ovom trenutku provincija je pozvana da u miru napravi vrednovanje svojeg stanje i isplanira neposrednu budućnost realno i odlučno, jednako otvorena i povezivanju i suradnji s drugim oblastima.

p. Daniel chowning je u studenom imao pastoralni posjet pariškoj provinciji koja ima 4 zajednice i misijsku djelatnost u Bag-dadu (irak). ima 35 svečano zavjetovanih redovnika i 3 s privremenim zavjetima, uz jednog brata laika. Srednja životna dob je 64 godine. posjetio je također neke zajed-nice bosonogih karmelićanki i Svjetovnog reda. Sve zajednice provincije žive s veli-kom vjernošću bratski i molitveni život. Zamjetna je posvećenost apostolatu duhov-nosti u različitim oblicima, posebno u cen-tru duhovnosti u avonu, u parizu s raznim molitvenim grupama i u lisieuxu. imaju posebno zanimanje za pastoral mladih i pastoral zvanja. Dobar je trenutak da pro-vincija odredi svoje prioritete za budućnost i izradi zajednički projekt u kojem će svi su-djelovati. Dobro je posvetiti najviše energi-je početnoj formaciji. Za vrijeme posjeta o. Daniel je u Karmelu u Flavignerotu slavio misu zahvalnicu za kanonizaciju elizabete od presvetog Trojstva. Također je sudjelo-vao na beatifikaciji o. Maríe-eugena.

Također, o. Daniel je imao bratski posjet provinciji avignon – akvitanija, koja ima 4 samostana u Francuskoj, jedan u Švicar-skoj, jedan u Kanadi i jedan u Senegalu. Re-dovnici žive veliku vjernost bratskom i mo-

4 5

iZ SReDiŠnjice ReDaiZ SReDiŠnjice ReDa

litvenom životu. njihova izdavačka kuća, Éditions du carmel, veoma je korisna za promociju karmelske duhovnosti.

p. Mariano agruda je predstavio defi-nitoriju svoj put kroz razne zemlje azije. najprije je bio u vijetnamu, gdje je posje-tio zajednicu braće i 5 lokalnih kandidata koji se pripremaju za ulazak u postulaturu na Filipinima. Također je posjetio samo-stane bosonogih karmelićanki u Da lat y Binh Trieu. odatle je otišao u Kambodžu, u posjet samostanu u Kandalu, jedinoj kar-melskoj prisutnosti u zemlji, gdje se nalazi 8 korejskih redovnika i jedan kandidat. Za-tim je bio u Maleziji, gdje se nalazi Karmel u Serembanu, trenutno s 9 redovnika. Ta-kođer, u Maleziji postoje 4 zajednice Svje-tovnog reda, brojne i aktivne. Delegacija Tajvan – Singapur, koja već ima 8 redovnika iz Malezije, priprema se za novi osnutak u toj zemlji. naredni bratski posjet imao je za odredište japan, gdje je posjetio neke od 6 zajednica braće i 9 samostana karmelićanki koji se nalaze u zemlji. postotak katolika u japanu (manje od 0,5% populacije) pred-stavlja važan izazov za budućnost Reda na tom području.

p. javier Mena nas je izvijestio o brat-skim posjetima koje je nedavno obavio. prisustvovao je biskupskom ređenju p. oswalda escobara 1. listopada za biskupiju chalatenango (el Salvador). Zatim je su-djelovao okupljanju provincijala i odgojite-lja cicla Sur (interregionalna konferencija terezijanskog karmela za latinsku ameri-ku) u argentini, s ciljem da se konkretizira suradnja u formaciji raznih oblasti; ide se prema oformljenju zajedničkog novicijata i bogoslovije. U međuvremenu, dvije bra-zilske provincije također razmatraju mo-gućnost međusobne suradnje, počevši od zajedničkog novicijata koji je već u planu. Zatim je bratski posjetio provinciju južni Brazil, koja ima 31 redovnika, 2 s privreme-nim zavjetima i 5 postulanata raspodijelje-nih u 8 zajednica. Sudjelovao je u predka-pitularnoj provincijalnoj skupštini 25. - 27. listopada gdje je o. Marcos juchem jr. iza-bran za provincijala u narednom trogodi-štu. vizitator ih je potaknuo da prikladno

pripreme provincijalni kapitul. S druge strane, posjetio je 11 samostana bosono-gih karmelićanki prisutnih na području provincije. naposljetku, za vrijeme kratkog boravka u Belo Horizonte razgovarao je s p. Geraldom alfonsoom, nedavno izabranim za provincijala jugoistočnog Brazila, o pri-premi kapitula.

Definitor za južnu aziju, johannes Go-rantla, bio je u provinciji Karnataka Goa, gdje je bratski posjetio 10 samostana braće i 5 samostana karmelićanki (od Mangalore do Baroda). izrazio je svoje zadovoljstvo životom i apostolatom samostana ove pro-vincije. Zatim je sudjelovao u plenarnim savjetima Tamilnadua, južne Kerale i Ma-njummela, i u okupljanju indijskih provin-cijala. na svim ovim susretima naglašavao je potrebu da nastave produbljivati proces ponovnog čitanja konstitucija. osim toga, u svakom slučaju suočio se s najznačajnijim pitanjima i najhitnijim problemima obla-sti. U tom smislu, pozvao je sve da u miru pripreme provincijalne kapitule u kojima se mirnim dijalogom mora tražiti dobro provincije. potrebno je izraditi prikladne projekte kako bi se raslo u provincijalnom zajedništvu i u vjernosti bitnim vrijedno-stima karizme te zauzvrat izbjeglo pristupe koji ne odgovaraju našem staležu kao re-dovnika i bosonogih karmelićana.

U tom kontekstu, definitorij je razgo-varao o prisutnosti redovnika jedne pro-vincije na područjima drugih provincija,

bilo u uspostavljenim zajednicama ili čak izvan zajednica, često u službi jedne bi-skupije. Radi se o praksi koja se u zadnje vrijeme povećala. Definitorij podsjeća da je nužno poštovati važeće norme i tražiti od-govarajuća dopuštenja za nove osnutke i u suglasnosti između provincija. najvažnije je još uvijek prikladno razlučiti značenje prisutnosti izvan područja provincije, koje mora odgovarati misijskim kriterijima naše karizme, a ne drugim ciljevima. posebno, činjenica da redovnik ne živi u zajednici može se uzeti u obzir samo u veoma izni-mnim i opravdanim slučajevima i povrh svega uz potrebna dopuštenja prema našim uredbama. ova tema će biti tema rasprave na izvanrednom generalnom definitoriju narednog rujna kako bi odredili zajedničke kriterije djelovanja.

p. Łukasz Kansy je izvijestio definitorij o susretu cep (europske Konferencije pro-vincijala ocD), koji su se okupili u linzu (austrija) 7. – 11. studenog. Sudionici su razmišljali o „novim ovisnostima“ (inter-net, društvene mreže) u izlaganju isusovca Giovannija cuccija, profesora na Grego-rijani u Rimu. p. agustí Borrell je govorio o procesu ponovnog čitanja konstitucija u kontekstu europske sadašnjice. Zatim je p. Łukasz predstavio provincijalima prijed-log o. Generala koji se sastoji u stvaranju zajednice koja bi okupila redovnike cijele europe nakon svečanih zavjeta na godinu dana formacije u našoj karizmi i suživotu. inicijativa je odgovor na spoznaje o poteš-koćama da se ponudi prikladno poznava-nje svetaca našeg Reda tijekom teoloških studija i želi također potaknuti međusobno upoznavanje između redovnika različitih zemalja. Moglo bi se organizirati u Sala-manci s jednom međunarodnom zajedni-com. europski provincijali su prepoznali prikladnost ovog projekta i primili su ga sa zanimanjem izrazivši neka pitanja i poteš-koće za njegovu realizaciju. Definitorij je odlučio poduzeti potrebne korake kako bi konkretizirao ostvarenje ovog prijedloga i stavio ga što prije u praksu.

pred približavanjem provincijalnih ka-

pitula definitorij želi podsjetiti na važnost ovog osnovnog trenutka u životu oblasti. Bilo bi dobro pripremiti ga na vrijeme i s ozbiljnošću te ga iskoristili kao povlašten prostor za dubinski dijalog o stanju pro-vincije i koracima koje treba poduzeti za prikladnu revitalizaciju. General će poslati pismo redovnicima svake oblasti s nekim razmišljanjima i naputcima za plodonosnu pripremu i ostvarenje kapitula. Također će se olakšati indikacije o pravnim aspektima vezanim uz kapitularnu praksu. Kako smo već priopćili, kad se završe kapituli održat će se izvanredni generalni definitorij od 29. kolovoza do 6. rujna 2017. u aricciji (ita-lija). U njemu ćemo se suočiti s temama značajnim za Red i praktičnim pitanjima koja se odnose na provincijalnu upravu s ciljem olakšanja rada provincijala i rasta u konsenzusu, zajedništvu i koordinaciji me-đusobno i s generalnom upravom.

o studijskim centrima, definitorij je prokomentirao neka konkretna pitanja na kojima se radi, kao što je akademski odnos između Terezijanuma i ciTeS-a, dogovor između fakulteta i izdavačke kuće ocD-a za izdavanje časopisa Terezijanum i eko-nomskim predviđanjima fakulteta za na-rednu godinu. Također su iznesene teme koje se odnose na Terezijanum prisjećajući se npr. da je o. General napisao pismo pro-vincijalima pozivajući ih da šalju studente na teologiju u Rim.

Također je ovom prigodom, kao i inače, definitorij primio aktualni izvještaj gene-ralnog ekonoma o stanju ekonomije gene-ralne kuće i generalnog prokuratora o pro-cesima koji su u tijeku, a koji se odnose na neke redovnike našeg Reda.

Generalni je definitorij, na molbu por-tugalske provincije, dao dopuštenje da se započne osnutak samostana u Dili, u istoč-nom Timoru. ova nova misijska prisutnost računa na suradnju iberijske i navarske provincije.

program trajne formacije za bosono-ge karmelićanke potaknut od o. Generala i dalje je u tijeku izrade. već smo primili


6 7


potvrdne informacije od redovnika i re-dovnica koji rade na njegovoj izradi i u na-rednim danima jedna mala grupa između njih sastat će se kako bi odlučila o raspodje-li posla koji se treba napraviti u narednim tjednima. S druge strane, bosonoge kar-melićanke su primile sa zanimanjem apo-stolsku konstituciju vultum Dei Quarere o ženskom kontemplativnom životu i počele su primjenjivati naputke koji su tamo sadr-žani, dok čekaju praktične naputke koje će izraditi Kongregacija za institute posveće-nog života.

Što se tiče karmelskog svjetovnog reda, p. alzinir Debastiani izvijestio je definitorij o stanju nekih zajednica koje su u određe-nim dijelovima svijeta veoma aktivne i u cvatu. primili smo molbe različitih provin-cija za odobrenje nekih promjena njihovih statuta, kao i programa trajne formacije ne-kih oblasti.

Zaključili smo sastanak definitorija pred svetkovinu sv. ivana od Križa koji je i dalje za nas učitelj i uzor života. on sam nam po-maže da u punini doživimo užitak skoraš-njeg Božića sa iznenađenjem i udivljenjem Marije pred otajstvom Utjelovljenja:

a Majka bijaše u čuduvidjevši takvu razmjenu:ljudski plač na Bogu,a u čovjeku radost,što je i jednom i drugomtako strano običavalo biti. +

(Romanse Rođenje)

Uz naše najbolje želje za sretan Božić i 2017. godinu punu milosti Gospodnje, bratski vas pozdravljamo

P. Saverio Cannistrà, GeneralP. Agustí BorrellP. Łukasz Kansy

P. Johannes GorantlaP. Daniel Chowning

P. Francisco Javier MenaP. Mariano Agruda III

P. Daniel Ehigie

Šestogodište 2015.-2021. – pismo br. 8.

Rim, 12. ožujka 2017.

Draga braćo i sestre Terezijanskog Karmela:

Šaljemo vam bratski pozdrav dok završavamo tromjesečni sastanak General-nog definitorija koji se održao u Rimu od 6. do 10. ožujka. Bili su prisutni o. General i svi definitori. ovim pismom želimo podi-jeliti s vama informacije o dijalogu, raspra-vama i odlukama Definitorija kako bismo na taj način održali kontakt i potaknuli za-jedništvo u Redu (braća, sestre i svjetovni Karmel). nadamo se da će znanje o različi-tim dijelovima Reda širom svijeta potaknu-ti međusobno zanimanje i obiteljski duh.

Kao i obično, prva točka dnevnog reda sastanka Definitorija bila je pregled ak-tivnosti iz prethodnih mjeseci, posebno bratskih posjeta. ovog puta nije bilo pa-storalnih vizitacija, imajući na umu da više oblasti Reda održavaju kapitule i kapitu-larne kongrese. imajući to u vidu, sve vas potičemo da sudjelujete u kapitulima sa stvarnim interesom i sa stavom dijaloga i zajedništva, otvoreni za glas Duha i zna-kove vremena. Bilo bi prikladno ponovno pročitati pismo oca Generala koje je poslao cijelom Redu 14. prosinca, s naznakama i važnim prijedlozima za kapitule.

Sam o. General je prisustvovao na kapi-tulu jugoistočne Brazilske provincije, koji se održavao u São Roqueu s početkom 9. siječnja ove godine. nakon toga predsjedao je na kapitularnom kongresu Generalne delegature argentine, koja se odvijala u alti Garcii, Kordoba od 16. do 20. siječnja na kojem su sudjelovala sedamnaestorica svečano zavjetovane braće Delegature. na-kon toga, učinio je bratski posjet Regional-nom vikarijatu paragvaja-Urugvaja-Bolivi-je, koji je dio iberijske provincije. Zatim je sudjelovao na plenarnom savjetu i posjetio samostane ovog područja. vikarijat uglav-nom sačinjavaju mladi redovnici koji pola-ko zadobivaju veću autonomiju i unutarnju povezanost.

prijedlozi bili predmetom rasprave redov-nika. Također je govorio o posebno teškim vremenima kroz koje prolazi naša prisut-nost u iraku gdje je trenutno irački karme-lićanin o. Ghadir koji živi u Bagdadu i bri-ne se o misiji na sjeveru zemlje. o. Daniel također je posjetio samostane Bosonogih karmelićanki u lyonu (Fourvière) i Flavi-gnerotu (Dijon), koji, nakon kanonizacije sv. elizabete od presvetog Trojstva, bilježe veći broj hodočasnika koji posjećuju sa-mostan i područje Dijona.

Što se tiče o. javiera Mene, on je sudje-lovao na kapitulu povjerenstva Čilea koji se održavao od 2. do 6. siječnja u aucu. povjerenstvo ima šest zajednica, 26 sveča-no zavjetovanih, četiri bogoslova i jednog postulanta. Tijekom tih dana donešene su važne odluke da bi se u župama ojačao naš identitet koji proizlazi iz naše karizme i odlučeno je da će se definitivno podupri-jeti projekt zajedničke formacije sa južnim okružjem u etapama novicijata i studija te-ologije. Skup su posjetili savjeti Bosonogih karmelićanki i Svjetovnog reda s kojima su podijelili zajedničke brige i obnovili opre-djeljenje za zajedničkim putovanjem i me-đusobnom podrškom. Također je dogovo-reno da se nastavi s projektom relekture Konstitucija s ciljem oživljavanja osobnog i zajedničarskog života. na posljetku, Ka-pitul je odlučio započeti s pripremama za slavlje prve stogodišnjice smrti sv. Terezije de los andes koje će biti 2020.

Definitor je zatim pošao u povjeren-stvo perua gdje se održavao Kapitul od 7. do 13. siječnja. povjerenstvo ima 25 sve-čano zavjetovanih, četiri bogoslova i četiri postulanta. na Kapitulu se razmatralo o tome kojim smjerom poći da bi se ojačao identitet povjerenstva i Bosonogih karme-lićana u peruu. Da bi se to postiglo, Kapi-tul je inzistirao na ustrajanju u osobnom vodstvu i vodstvu zajednica što bi trebao postati integralni dio projekta zajednice. obvezali su se na to da relektura Konsti-tucija bude sredstvo koje potiče obnovu života i koje pruža prostor za dijalog. S druge strane, aktivno se prihvaćaju za-

Generalni je vikar u prethodnim tjed-nima činio bratske posjete provincijama lombardije i Središnje italije, a 10. je siječ-nja sudjelovao na zajedničkom susretu pro-vincijalnih Savjeta tih dviju provincija koje su započele postupak dijaloga s ciljem veće suradnje između njih, posebno u područ-ju početne formacije i promocije zvanja. U italiji, lombardska provincija trenutno ima 45 redovnika u osam zajednica kao i jed-nog bogoslova s privremenim zavjetima, dok njihova misija u Kamerunu trenutno ima devet svečano zavjetovanih redovnika (iz različitih okruga), petoricu s privre-menim zavjetima i dva novaka. provincija Središnje italije, koja je nastala 2014. ujedi-njavanjem Rimske i Toskanske provincije broji 51 svečano zavjetovanog redovnika i tri bogoslova, kao i 11 redovnika izvan pro-vincije, na službama u Redu ili u drugim okolnostima. obje provincije doživljavaju, kao i druga područja na zapadu, brojčani pad i starenje što usmjeruje pažnju na prio-ritete sadašnjeg trenutka i na odlučno otva-ranje za međuprovincijsku suradnju.

o. johannes Gorantla je bio u indiji. posjetio je Regionalni vikarijat sjevernog Malabara - Malabarske provincije koji je ustanovljen 2008. Trenutno ga sačinjavaju 28 redovnika i ima mnogo zvanja. Također je posjetio kuće Manjummelske provincije koje se nalazi na tom istom području. Ka-snije je posjetio provincijalnu delegaturu Ranchija, koja također pripada Malabar-skoj provinciji i ima nešto više od 20 redov-nika i veliki broj onih koji su u formaciji; u ovoj je situaciji važno pridati posebnu pa-žnju kvaliteti karmelske formacije kandi-data. o. johannes je također bio u kontaktu s drugim provincijama u indiji, surađujući u pripremama za provincijalne kapitule. Također je posjetio pojedine samostane bosonogih karmelićanki i sudjelovao na jednom njihovom susretu.

o. Daniel chowning bio je u Francuskoj gdje je sudjelovao na provincijalnom susre-tu pariške provincije, da bi predstavio za-vršne zaključke pastoralnog posjeta koje je izvršio nekoliko tjedana ranije. njegovi su


8 9


jednički projekti južnog okružja (cicle), posebno oni koji se tiču zajedničke forma-cije u etapama novicijata i studija teologije. na području pastorala, Kapitul je započeo s primjenom strateškog pastoralnog plana za župe s ciljem stvaranja jedinstvenosti i kontinuiteta u pastoralnom radu, istovre-meno naglašavajući naš karmelski identitet sa snažnom društvenom angažiranošću. Kapitul smatra bogatstvom put koji je Kar-mel u peruu prošao zajedno s klauzurnim karmelićankama i Svjetovnim redom i od-lučili su nastaviti raditi u tom istom smjeru. Skup je također obaviješten o koracima koji su poduzeti da bi se krenulo putem veće fi-nancijske samostalnosti.

o. Mariano agruda informirao nas je o nekim od posjeta koje je obavio u više ze-malja azije. U Filipinima je bio u samosta-nima klauzurnih sestara u cebuu, luceni i angelesu, a kasnije i u Manili i Bacolodu, kao i u samostanima braće u posljednja dva navedena mjesta. U indoneziji je posjetio nedavni osnutak Bosonogih karmelićanki u jakarti koji je bio vrlo dobro primljen i posebno prihvaćen kod nadbiskupa njiho-ve biskupije, ali bez obzira na to, nije manj-kalo poteškoća izazvanih muslimanskim okruženjem koje jača u regiji. otamo je po-šao u lembarg (istočna java - indonezija) gdje je 17. siječnja slavljena 75. godišnjica osnutka samostana bosonogih karmelićan-ki. nakon toga pošao je na Tajland gdje je posjetio samostane sestara u toj državi: u Samphranu, nakhon Sawanu, Bangkoku i chantaburiju, kao i u samostanima braće u amphoe Sam phran, koji ima četiri sve-čano zavjetovana brata, jednog s privreme-nim zavjetima i dva postulanta. U japanu je sudjelovao na kapitularnom Kongresu koji se održavao od 13. do 17. veljače u Ujiju u Kyotu. Generalna delegatura ima 22 sveča-no zavjetovana brata i tri bogoslova u šest zajednica i brine se za devet crkava i sedam osnovnih škola. nakon toga pošao je u au-straliju gdje su ga obavijestili o regional-nom skupu koji se tijekom četiri dana odr-žavao u varrovilleu (Sidney) kao priprema za Kapitul koji će se održati u nadolazećem srpnju. Dana 22. veljače sudjelovao je na

biskupskom ređenju o. Gregoryja Home-minga za biskupa australske biskupije li-smore. o. Greg rođen je u Sidneyu 1958., prve je zavjete u Redu položio 1986., a u trenutku imenovanja biskupom bio je Regionalni vikar australije (anglo-irska provincija).

o. Daniel ehigie bio je u raznim mje-stima u africi. Dana 17. prosinca sudje-lovao je u slavlju 25. godišnjice samosta-na Bosonogih karmelićanki u Figuilu na sjeveru Kameruna. nakon toga posjetio je samostane u etoudiju i Boueai. Svi su samostani, smješteni u različitim dijelo-vima Kameruna, izrazili želju za intenziv-nijim odnosom s braćom i da im se više pomogne na području formacije. nakon toga posjetio je dvije zajednice braće koji su prisutni u Kamerunu: župa nkoabng i kuća formacije u nkolbissonu. Misija je dio lombardske provincije i trenutno ima braću iz Genove, avignona-akvitanije, nigerije i Konga, kao i svečano zavjetova-nu braću iz Kameruna i nekoliko mlađih ljudi u formaciji. nadolazeći će provinci-jalni Kapituli biti dobra prilika za rasprav-ljanjem o načinima na koji osnažiti našu prisutnost u Kamerunu, uz nužnu surad-nju različitih oblasti.

Kasnije je o. Daniel pošao u nigeriju gdje je posjetio samostane klauzurnih kar-melićanki u Zingu i owerri (koji se pri-prema za novi osnutak u abuji). U Gani je posjetio samostan u Tamali, kojeg su osnovale sestre iz više samostana s Filipi-na. nakon toga je sudjelovao na Konfe-renciji viših poglavara ocD-a engleskog govornog područja koja se održala u en-tebbeu (Uganda) od 6. do 11. veljače. na kraju, bo je u bratskoj posjeti Generalnoj delegaturi Konga koja ima osam zajedni-ca (Kananga (2), lubumbashi, Kinshasa, Brazzaville, Goma, cimpunda-Bukavu i Bukavu). Također je posjetio naše sestre u lubumbashi, Malole-Kanangi, Kinshasi i Brazzavilleu. Kongoška delegacija koju čine više od 30 svečano zavjetovanih, pro-lazi kroz vrijeme mnogo zvanja (trenutno imaju 18 bogoslova i devet novaka) i po-sebnu pažnju pridaju formaciji.

Kako se može vidjeti iz ove kratke sin-teze posjeta, nastavlja se dobar odnos s klauzurnim sestrama. To je karakterističan element naše karizme od samog početka i nužno ga je zadržati i osnažiti. prisutnost je vizitatora u svim mjestima bila obilježena prijateljskim tonom i nikad nije nedosta-jalo srdačnog prijema i bratskog dijaloga o situaciji u Redu: u mnogim je slučajevima također postojala i formativna dimenzija, s razgovorima i raspravama o aspektima naše karizme ili učiteljstva, posebno što se tiče apostolske konstitucije vultum Dei Quarere i njezinog doktrinarnog i praktič-nog doprinosa ženskom kontemplativnom životu.

U međuvremenu je o. Łukasz Kansy ostao u Rimu kao prior u Generalnoj kući i koordinator kurije. na sastanku smo ra-spravljali o raznim aspektima trenutne si-tuacije u Generalnoj kući. jedan od njih je koordinacija između različitih tajništva i definitorâ zaduženih za svaki od sektora da bi se vidjelo kako stvari trenutno teku i da bi se uvijek garantirala adekvatna i učinko-vita služba Redu.

nakon širokog pregleda pohoda, De-finitorij je raspravljao o drugim tema-ma predviđenih dnevnim redom. jedna od najvažnijih bila je priprema sljedećeg izvanrednog generalnog definitorija koji će se održati u aricciji, blizu Rima, od 29. kolovoza (dolazak) do 6. rujna (odlazak). ovo će biti važan događaj budući da će to biti prvi sastanak viših poglavara različitih oblasti Reda nakon ovogodišnjih provin-cijalnih kapitula. prvo će o. General pred-staviti izvješće o stanju Reda koje će služiti otvaranju i biti vodič za rad Definitorija. nakon toga, bavit će se s tri važne teme.

• Prva će biti provincijalna uprava, da bi se potaknulo bolje služenje autoriteta i bolja komunikacija i zajedništvo s General-nom upravom i cijelim Redom. Radi se o tome da se stvori informativan i formativan prostor koji će poglavarima ponuditi in-strumente i kriterije za pravilno izvršavanje vlastite odgovornosti upravljanja.

• Drugo važno pitanje bit će analiza

i vrednovanje programa šestogodišta u skladu s dokumentom Generalnog ka-pitula iz 2015 “vrijeme je za hod!”, čiji je središnji element relektura Konstitucija. počevši s doprinosima koji su dosad za-primljeni i iskustvima onih koji sudjeluju u Definitoriju, bit će rasprave o tome što je već postignuto i o budućim etapama.

Treća tema stavljena pred Definitorij bit će teritorijalna organizacija Reda, a posebno geografska raspodjela provincija i prisutnost redovnika i zajednica na teri-torijima drugih oblasti.

Kao što je uobičajeno na ovakvim sa-stancima, moći ćemo primiti i komenti-rati druga izvješća (ekonomska, misijska, i dr.) i imati vrijeme za sastanke pojedinih konferencija provincijala ili jezičnih sku-pina. Uskoro će pismo službenog saziva-nja izvanrednog generalnog definitorija biti poslano, kao i drugi detalji o sastanku. imajmo u vidu da su Konferencije pogla-vara i provincijalni savjeti pozvani predlo-žiti pitanja o kojima će se raspravljati na izvanrednom Definitoriju (odredbe 199).

Definitorij se bavio s nekim specifičnim pitanjima vezanim uz akademske centre Reda, npr., situacija imenovanja i službi koji se moraju obnoviti u nadolazećim mjesecima na Terezijanumu, ili o drugim radovima koji će se činiti na zgradi. Što se tiče Međunarodnog Kolegija, odobrene su pojedine promjene u pravilima za po-stupke da bi se razjasnilo da se, u skladu s našim Konstitucijama, pripuštanje stu-denata svečanim zavjetima uvijek tiče do-tičnog provincijala s pristankom odgojne zajednice (Konstitucije 123). Također smo raspravljali o stanju studentskih stipendi-ja koje se daju svake godine studentima iz područja koja su u najvećoj potrebi, da bi se tako njegovalo njihovo akademsko os-posobljavanje. Što se toga tiče, trebamo se podsjetiti da centar Reda plaća troškove za održavanje i smještaj svih studenata na-ših provincija koji žive u Međunarodnom Kolegiju.


10 11

iZ SReDiŠnjice ReDa

Također smo nastavili raspravu u vezi s početnom formacijom u cijelom Redu. ponovno smo se složili oko potrebe za do-brim razlučivanjem zvanja i ulaganjem naj-boljih snaga u formaciju kandidata. Zatim smo raspravljali o pitanju koje se tiče svih oblasti: trenutno se trebamo voditi za tim posebno u područjima s većom vitalnošću zvanja, kao što su azija i afrika.

Što se tiče europe, rasprava je uslijedila nakon generalovog prijedloga da se obli-kuje zajednica koja će primati redovnike nekoliko mjeseci, ubrzo nakon svečanih zavjeta ili svećeničkog ređenja da bi se isku-silo produbljivanje naše karizme i da bi se mlada europska braća bolje međusobno upoznala. ovo je predloženo u studenom europskoj konferenciji provincijala i u si-ječnju na sastanku europskih odgojitelja u avili. Ustanovili smo suglasnost većine da postoji potreba za prijedlogom ovog tipa i složili smo se oko razloga koji ga oprav-davaju, premda specifični način ostvarenja tog prijedloga zahtijeva dodatno razlučiva-nje. Da bi se to postiglo bilo bi dobro imati doprinose i što širu suradnju provincijalnih poglavara i onih zaduženih za formaciju.

Generalni je ekonom za ovu prigodu predstavio zaključno i detaljno izvješće za 2016. Financijska je bilanca za godinu bila blago pozitivna i bilo je moguće proširi-ti vlasničku bilancu. premda nije visoko, trenutno stanje računa omogućava odre-đen odmor nakon nekoliko godina u ko-jima je, zbog ulaganja i drugih okolnosti, financijska središnjica Reda bila primora-na ovisiti o pomoći pojedinih provincija i samostana u obliku zajmova i donacija. Financijska je solidarnost također način izražavanja bratskog zajedništva; jedna od službi koju Generalna kuća sve češće i če-šće pruža je preraspodjela sredstava, npr., kroz pomoć siromašnim samostanima, što je moguće zahvaljujući primljenim donaci-jama. S tog gledišta, rad Tajništva za misij-sku suradnju također je zanimljiv. Također smo primili njihovo financijsko izvješće za 2016. godinu. njihova su sredstva ograni-čena zbog nedovoljnih donacija i doprinosa provincijâ.

Generalni je prokurator izvijestio o tre-nutnom stanju procesa koji se vode kod vatikanskih kongregacijâ da bi se reguli-rao pravni status redovnika u slučajevima gdje je to potrebno. inzistirao je na potrebi da se ne produžuju neregularne situacije i da se učine prikladni koraci da se zadobi-ju potrebne dozvole. To je zadaća koja se prvenstveno odnosi na provincijale i tajni-ke provincija. Generalni prokurator je na njihovom raspolaganju za sve upite i neop-hodnu pomoć.

informacije podijeljene tijekom ovih dana i teme kojima se Definitorij bavio omogućili su nam da obnovimo svoje iskustvo da smo dio univerzalne obitelji koja ide dalje sa svojim svjetlima i sje-nama. iako ne nedostaju problemi i ne-sigurnosti, bez sumnje je bogatstvo naše karizme mnogo veće, što se izražava i postaje stvarno u životima toliko mnogo naše braće i sestara koji se bore odgovoriti sa obnovljenom vjernošću na Božji poziv. osjećamo da moramo održati više nego ikad trud za oživljavanjem svojih osobnih i zajedničarskih poistovjećivanja s našom karizmom. vrijeme korizme u kojemu se nalazimo, sa svojim obnovljenim pozi-vom za obraćenjem, može biti dobra pri-lika za produbljivanjem ispravljanja našeg života i naše čežnje za životom potpunog prijateljstva s Kristom, izvorom svake prave obnove. neka nam on da da se ui-stinu pripremimo na puno sudjelovanje u novom životu Uskrsa. +

P. Saverio Cannistrà, GeneralP. Agustí BorrellP. Łukasz Kansy

P. Johannes GorantlaP. Daniel Chowning

P. Francisco Javier MenaP. Mariano Agruda III

P. Daniel Ehigie

ZapiSniK X. SjeDnice pRovincijalnoG SavjeTa

Sombor, 6. ožujka 2017. u 09.15 satinazočni: o. Srećko Rimac, o. Dario

Tokić (putem skypea), o. Zvonko Mar-tić, o. vinko Mamić i o. Bernardin visz-meg. Zapisničar: br. alen Mažić.

Utvrđeno je da su pristigle sve kover-te s glasovima za delegate za provinci-jalni kapitul 2017. prema broju glasova, izabrano je trinaest delegata za provin-cijalni kapitul. odobren je dnevni red splitske zajednice. Bilo je govora o mje-stu i načinu priprema braće bogoslova za svečane zavjete. +


Karmelski vjesnik 1/2017.12 13

pRiloZi

naŠ o. jURe ZeČeviĆ iMenovan ČlanoM TeoloŠKe KoMiSije DRUGe SinoDe ZaGReBaČKe naDBiSKUpije

nadbiskup zagrebački, kardinal josip Bozanić, dopisom br. 224/2016 od 30. stu-denoga 2016., imenovao je našega o. juru Zečevića, ocD, članom Teološke komisije Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije. Komisija je sastavljena od tri člana. pred-sjednik joj je rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta, prof. dr. sc. Željko Tanjić, a članovi su joj pročelnik katedre ekumen-ske teologije Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. jure Zečević, ocD i dr. sc. Stjepan Bre-brić, direktor i glavni urednik Kršćanske sadašnjosti. U dopisu kardinal, pozivaju-

ći se na članke pravilnika Sinode navodi da su članovi Teološke komisije pozvani „svojim mišljenjem i savjetom, biti na po-moć sinodskim povjerenstvima za temat-ska područja tijekom rasprave i priprave tekstova za glasovanje“ te zaključuje: „na vas i vašu odgovornu službu rado zazi-vam blagoslov Trojedinoga Boga, te zago-vor Marije, Majke crkve i blaženih pastira crkve zagrebačke augustina Kažotića i alojzija Stepinca“. Čestitamo o. juri na imenovanju i želimo mu plodonosan rad u Teološkoj komisiji Sinode. +

SUSReT KaRMeliĆanSKiH oDGojiTelja eURope

U organizaciji europske konferencije karmelićanskih provincijala, od 23. do 27. siječnja 2017. u avili (ciTeS) održan je su-sret karmelićanskih odgojitelja. na susretu su sudjelovali magistri postulanata, novaka i studenata iz Španjolske, portugala, italije, irske, Francuske, poljske, austrije i libano-na te magistar novaka Hrvatske karmelske provincije. Tema ovogodišnjeg susreta je bila „najvažniji elementi karmelskog odgo-ja. Kako prenijeti karizmu mladima“. pre-davač je bio o. iain Matthew, ocD (anglo-irska provincija), profesor na Teresianumu u Rimu.

U jutarnjem dijelu rasporeda slušali smo izlaganje predavača, a u popodnevnim sa-tima razgovaralo se u jezičnim skupinama o pojedinim točkama dopodnevnog izlaga-nja. predavač je na vrlo živahan i zanimljiv

način pristupio izlaganju teme, oslonivši se gotovo isključivo na iskustvo i nauk sv. ivana od Križa. istaknuo je da Mistični na-učitelj nudi odgovore na čežnje, očekivanja i traženja mladih. ponajprije, sveti ivan od Križa nudi svoje bogato iskustvo. on go-vori prvenstveno kao svjedok, a onda i kao učitelj. Svetac nije samo izvrstan pedagog, nego je prvenstveno mistagog, tj. onaj koji uvodi u iskustvo intimnosti s Bogom, po-maže čitateljima da i sami dođu do isku-stva. ivan daje odgovor na mnoga pitanja i rasvjetljuje nejasnoće u duhovnom hodu budući da piše i o onome što drugi auto-ri duhovnosti samo djelomično dotiču ili uopće ne spominju. Snažno ističe da nam je Bog blizu, pa i onda kad nam se čini da nam je jako daleko. Svetac osobito ističe Božju inicijativu u duhovnom hodu i pri-mat Božje ljubavi. Bog je prvi koji nam do-lazi u susret, on nas je prvi ljubio i ne pre-staje nas ljubiti unatoč našem možebitnom nemaru ili opiranju.

Drugi radni dan (24. siječnja) započe-li smo euharistijskim slavljem, kojem je

predsjedao generalni vikar Reda p. agusti Borrell, u samostanu svetog josipa, prvom samostanu koji je osnovala sveta Majka Terezija kad je počela obnovu Reda. U eu-haristijskom slavlju sudjelovale su i sestre karmelićanke iz istog samostana. U ovom samostanu žive i četiri redovnice iz Hrvat-ske: s. edita Majić, s. Gabriela, s. Mihaela i s. Rafaela iz Splita.

posljednjeg radnog dana u popodnev-nim satima (26. 1.) posjetili smo karme-lićanski samostan u Segoviji, gdje smo na grobu našeg svetoga oca ivana od Križa slavili euharistiju. nakon euharistijskog slavlja, o povijesti samostana i aktualno-stima vezanim uz samostan govorio nam je p. Salvador Ros García. Zajednički smo prošetali samostanskim vrtom, odakle se pruža prekrasan pogled na utvrdu alcazar, katedralu i stari grad. nakon okrepe u bla-govaonici samostana krenuli smo nazad u avilu.

Susret odgojitelja završio je 27. siječnja sv. misom i doručkom. Bio je to još jedan


14 15Karmelski vjesnik 3/2015.

pRiloZipRiloZi

susret na kojem smo mogli promišljati o svom identitetu i zadatku odgojitelja te dobiti nove poticaje za kvalitetniji rad. Ujedno smo mogli bolje upoznati jedni druge, razmijeniti mišljenja i obogatiti se iskustvima drugih. +

pRoMocija ZBoRniKa “poD oKRiljeM MajKe BoŽje ReMeTSKe” i KnjiGe “HRaBRo napRijeD DoBRi i DRaGi ljUDi – RaDoSna vijeST oca vjenceSlava”

U nedjelju, 12. veljače 2017., u Reme-tama je održana promocija dviju novih knjiga Karmelskih izdanja: „pod okri-ljem Majke Božje Remetske – Zbornik radova u povodu 200. obljetnice ute-meljenja župe Uznesenja Blažene Dje-vice Marije u Remetama: 1812.-2012.“ i knjige „Hrabro naprijed dobri i dragi ljudi – Radosna vijest oca vjenceslava“. promocija je održana na drugu obljet-nicu prijelaza o. vjenceslava Miheteca u krilo nebeskog oca, pa je program započeo Sv. misom zadušnicom, koju je u svetištu Majke Božje Remetske predslavio o. Srećko Rimac, provinci-jal Hrvatske karmelske provincije sv. oca josipa, uz koncelebraciju svećeni-ka i sudjelovanje braće karmelićana, te brojnih vjernika. U svojoj propovijedi o. provincijal govorio je o ljepoti knjiga Božje objave. prva knjiga Božje objave su sva Božja stvorenja, a druga je Bibli-ja. o. vjenceslav rado je čitao obje. U Božjim stvorenjima otkrivao je očevu ljubav. Dopuštao je da ga Božja riječ oblikuje, da ga mijenja. lomio ju je,

tako da su je svi mogli lako razumjeti. Divio se svim Božjim osobinama: lju-bavi, istini, ljepoti, Dobroti. Za njega je vjera bila milosni dar Božje ljubavi. i, kako je u predgovoru knjige „Hrabro naprijed dobri i dragi ljudi – Radosna vijest o. vjenceslava“ napisao o. Dario Tokić: „Bio je poput živog evanđelja. i ne samo kao učitelj redovničkog života, nego i svojim svjedočenjem osobnog vjerničkog života.“ Sv. misom zadušni-com zahvalili smo Gospodinu za život o. vjenceslava, za njegove ohrabrujuće riječi i sva dobročinstva koja nam je Bog po njemu darovao.

nakon misnog slavlja uslijedila je promocija. voditeljica programa Tanja popec pozdravila je sve nazočne riječi-ma kojima je draga remetska duša, o. vjenceslav uvijek dočekivao i ispraćao ljude: „Hvaljen isus i Marija, dobri i dragi ljudi! To mogu reći, jer vjerujem da vas Bog voli.“

U tihom i mirnom remetskom sveti-štu koje nikad nije prazno, u kojem se

uvijek moli, u koje vjernici uvijek na-vraćaju kad imaju potrebu dušu otvo-riti, čuo se potom i glas o. vjenceslava s audio-snimke, tumačeći povijest i na-rav remetskog svetišta.

potom je o. jure Zečević, glavni urednik Karmelskih izdanja, zahvalio najprije dragom Bogu za milost dovrše-nja dviju promoviranih knjiga, a potom i članovima uredništva Zbornika Do-magoju novoselu, o. antoniju-Mariju Čirku i vladi Čuturi, te autorima čiji se radovi nalaze u Zborniku: Rudolfu Grulichu, Miji Korade, Đurđici Mišku-lin, Stipi Kutleši, josipu Dadiću, Doma-goju novoselu, luciji Krpan i Martini novosel, Zlatku Šušniću, Brankici Her-cigonja, jadranki Bizjak igrec, Borisu Mašiću, ivanu paviću i vladi Čuturi. napomenuo je da, uz navedene, Zbor-nik sadrži i rad pokojnog o. vjencesla-va Miheteca i njegov rad, kao i pjesme „Remete“ Dragutina Domjanića i „Re-metskoj Čudotvorki“ Teofila Harapina te „Molitvu Majci Božjoj Remetskoj“ sluge Božjega kardinala Franje Kuha-rića. Zahvalio je i lektoru i korektoru Zbornika ivanu Blaževiću, recenzenti-ma p. Slavku Sliškoviću i p. Miji nikiću te prevoditelju sažetaka i ključnih riječi na engleski o. jakovu Kuhariću.

o. jure je nadalje zahvalio svima koji su surađivali na objavljivanju knjige o. vjenceslava: Teodori Živković, člani-ci Karmelskog svjetovnog reda koja je izabrala tekstove o. vjenceslava i ure-dila knjigu, kao i drugim članovima uredništva: Zdenki Broz, također člani-ci ocDS-a, o. Srećku Rimcu i o. Dariju Tokiću, a potom i lektorici Katici Maj-dandžić-Stupac, korektorici Spomenki jurić, teološkom lektoru o. petru janji-ću te grafičkoj urednici Senki Blažeko-vić. Riječ zahvale uputio je i gospođi jasmini vince, direktorici tiskare „Gra-focentar“, u kojoj su tiskane obje knjige.

potom je prigodnu riječ uputio i dr. Domagoj novosel, član uredništva

Zbornika, podsjetivši da je objavljiva-nje Zbornika bila velika želja o. Slaveka i da je upravo o. Slavek potaknuo or-ganizaciju simpozija na kojem je nizom predavanja bila predstavljena većina radova koje sada sadrži predstavljeni Zbornik.

Teodora Živković je prezentirala sa-držaj knjige o. vjenceslava i istaknula da ona sadrži njegove propovijedi u ko-jima je on lomio Božju riječ, kako bi-smo je mi mogli lakše razumjeti i zaži-vjeti. njegove riječi stvaraju u nama žeđ za Bogom i želju da budemo Božji. „U isusa budite zagledani. njega primite u svoj dom. Zar ne vidite da nam ga Ma-rija s oltara nudi?“ – poručuje nam naš Slavek. njegove propovijedi su upute i ohrabrenje za naš svagdanji život, ka-zala je.

„o. vjenceslav nas je poučavao da Majci dolazimo takvi kakvi jesmo, sa svojom nadom, svojim riječima, svo-jom pjesmom“ – pridodala je voditelji-ca Tanja popec.

o. antonio-Mario Čirko, redatelj in-ternetskog prijenosa promocije, obra-tio se nazočnima u svojstvu domaćina i župnika, zahvalivši gradonačelniku, nadležnim institucijama i vodstvu gra-da Zagreba koji su prepoznali i vredno-vali te financijski potpomogli objavlji-vanje Zbornika. Zahvalio je i voditeljici i svima koji su na bilo koji način bili uključeni u organizaciju ovog duhov-nog i kulturnog događaja.

Svečanost je izvedbom probranih skladbi obogatio župni zbor, pod vod-stvom maestra Tomislava Habulina. +

Snježana Foršek, ocDS


16 17

pRiloZipRiloZi

U ReMeTaMa oDRŽana pRoMocija KnjiGe o. anTe STanTiĆa o SlUZi BoŽjeMU ocU GeRaRDU ToMi STanTiĆU

U Remetama su, 19. ožujka 2017., u povodu dana Hrvatske karmelske pro-vincije sv. oca josipa, Karmelska izdanja i vicepostulatura sluge Božjega o. Ge-rarda Tome Stantića, organizirali pro-mociju knjige dugogodišnjeg vicepostu-latora, provincijala i remetskog župnika o. ante Stantića, ocD, o sluzi Božjemu karmelićaninu ocu Gerardu Tomi Stan-

tiću. Knjigu pod naslovom »otajstvom isusova djetinjstva do mistike – Ulomci iz pisane riječi o. Gerarda Tome Stanti-ća«, objavila su Karmelska izdanja za-jedno s Katoličkim društvom »ivan an-tunović« iz Subotice. Svetu misu u toj prigodi predslavio je o. Srećko Rimac, provincijal, povezavši sadržaje misnih čitanja s glavnim porukama autora knjige o. ante Stantića i sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića.

nakon sv. Mise knjigu su predstavili glavni urednik Karmelskih izdanja o. jure Zečević, ocD, supružnici Katarina i ervin Čeliković iz Subotice, urednici i suradnici, o. Mato Miloš, ocD, vice-postulator te karmelićanski bogoslovi: br. Stanko pažin, br. ante Travica i br. Danijel Katačić. promocija je istaknula doprinos hrvatskom Karmelu i autora knjige o. ante Stantića i sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića. Među osta-lim ukazano je i na značaj ove knjige kao oblika suradnje s Hrvatima iz Bač-ke i promicanja štovanja sluge Božjega iz somborskog Karmela. Svetoj misi i predstavljanju knjige nazočili su i po-stulatori i vicepostulatori za druge hr-vatske sluge Božje, blaženike i svece. Glazbeni dio programa bio je ispunjen pjesmama u čast sluge Božjega o. Ge-rarda Tome Stanića. (jure Zečević) +

o. ZvonKo poSTao DoKToR ZnanoSTi

U srijedu, 8. ožujka 2017., o. Zvonko Martić, prior Karmela sv. ilije na Buškom jezeru, na Filozofskom fakultetu u Zagre-bu obranio je doktorski rad pod naslovom Hodočasničko mjesto kao prostor među-religijskoga dijaloga – marijansko svetište u olovu.

U svojem radu o. Zvonko pokazao je na primjeru svetišta Gospe olovske kako Sveto i iskustvo Svetoga može biti mjesto

nedjelja,u kapelici Sv. ivana od Križa. Mo-litvena nakana klanjanja je za : Život, za nerođene pod logom: „ne boj se mama reći Da svakom začetom životu u tebi“!

Zamak je molitvena zajednica osno-vana 15.10.2011 god. na blagdan Sv. Te-rezije avilske po kojoj je i dobila ime, s ocem Draženom Marijom od Milosrđa i grupom vjernika laika svih životnih dobi. Sastajemo se svake srijede u 19h u kape-lici Sv. ivana od Križa gdje u duhu zajed-ništva i molitve protkane karmelskom duhovnošću, kontemplacijom i tihog kla-njanja pred presvetim molimo za mnoge nakane: za redovnike i redovnice od gore Karmel za svetost u braku i obitelji, za Duh. zvanja, za nerođene ,za Domovinu, za dječji osmijeh, za papu i crkvu, mir i dr. Zadnjih 10 mjeseci vodio nas je brat alen Mažić, a trenutno nas vodi brat ivan pleše. Svima hvala što nas obogaćuju iz riznice svoga duha.

Kroz ovih 12 sati neprekidnog klanja-nja u Korizmi bili smo uz isusa u pustinji, nismo ga ni tren ostavili samog, kao ni on nas. Koja milost usred užurbane sva-kodnevice doći u noći i u prostraciji srca i tijela biti s ljubljenim!

Svaki član molitvene „Zamak“ prima ga u svoje odaje uz potpuno predanje i molitvu: evo me, tu sam isuse, molim te za Život, za majušno srce i ručice te molimo.

Smiluj se isuse i prosvijetli nas da pre-stane zlo abortusa.

Mnogi razredi nestaju, dječji osmijesi, nekad se pitam: Što nas još drži? nevina krv milijuna abortirane djece, molitva, i zadovoljština Bogu.

osjećaji kod cjelonoćnog klanjanja su protkani duhom Božjim, evo kako to do-žive članovi „Zamka“:

Supružnici: nino erhatić: „ Meni je u noćnom klanjanju prvo u mislima naš isus u Getsemaniju, molitva i početak

susreta među pripadnicima različitih re-ligija – u ovom slučaju, među katolicima, muslimanima te, u manjoj mjeri, pravo-slavcima. olovo je srednjobosanski gradić smješten 40 km sjeveroistočno od Saraje-va. U njemu se nalazi drevno marijansko svetište, čiji počeci sežu još u srednji vijek. Danas je ono prvenstveno hodočasničko odredište, u koje na velike blagdane, uz katoličke hodočasnike, dolaze i domaći muslimani. ovi posljednji olovsko svetište smatraju svojim svetištem, koje nazivaju dovištem, a Gospu olovsku nazivaju “naša Gospa”.

U istraživanju o. Zvonke naglasak je bio na različitim oblicima suradnje i dijaloga u svakodnevnim životnim situacijama među pripadnicima religija zastupljenih u Bosni i Hercegovini koji se ostvaruju unutar i oko svetišta (tzv. “međureligijski dijalog odozdo”). Članovi komisije, među kojima je bila i dr. sc. Marijana Belaj, men-torica o. Zvonke, rad su ocijenili izuzetno uspjelim i značajnim znanstvenim dopri-nosom problematici odnosa među religi-jama i međureligijskog dijaloga u Bosni i Hercegovini i šire. +

cjelonoĆno Klanjanje Za ŽivoT-Za neRoĐene

U župi Remete dana 25.03 subota. na blagdan navještenja Gospodinova ,mo-litvena zajednica „Zamak“ organizira-la je cjelonoćno klanjanje s početkom u 19h i završetkom u 7h iduće jutro 26.03.



pRiloZi

muke…Znam da je bio tamo za mene, i sada je isto tu za mene. osjećam potpuno prisustvo, razgovor duše, prisutnost u bra-ku i u tim satima sve prepuštam njemu. Mislim da je to u meni nešto više od „sa-mog osjećaja“, odškrinuta vrata Kraljev-stva nebeskog. i

Blanka erhatić: Bila sam na puno kla-njanja, ali noćno je za mene bio jedan vrhunac. pripremila sam puno materijala za molitvu (Biblija, krunica, molitvenik..), ali dogodilo se nešto neočekivano, jer čim sam ušla u kapelicu, pala sam na koljena i da me nije bilo sram, cijela bih se prostrla po podu. Žar ljubavi, toplina, mir potpu-no su me obuzeli da sam samo položila glavu u njegovo krilo i srce. Sat vremena je prošlo za 5 min.

iva Tropina: cjelonoćno klanjanje za mene znači kvalitetno provedena večer u tišini i Božjoj prisutnosti uz osjećaj: mira, zahvalnosti za susret s isusom u presve-tom oltarskom Sakramentu.

viktorija Ćurić: isuse tada kao da ču-jem i otkucaje tvoga srca, u tišini, a sati prolete kao tren. Kleknuti uz podnožje tvojih nogu, biti u Getsemaniju s tobom,

svojim suzama cjelivati tvoj krvavi znoj, ma isuse što me toliko ljubiš, ima li ljepšeg dara? Dok mnoga srca snivaju u dubokoj noći, ja s tobom ljubavi moja Raspeta i Uskrsla ugledam dašak zore i prve zrake sunčeve svjetlosti. poljubac Sunca Božjeg i njegove rose Duha Svetoga sa majkom Marijom.

vlatka crnjac: cjelonoćno Klanjanje je za mene posebno. Teško je to opisati. U noći kada je sve utihnulo, kada je isus

izložen najbolje ga mogu čuti i osjetiti. isus me čeka i zove. ja dolazim, a on mi udjeljuje svoj mir i ljubav. To su posebni trenuci s ljubljenim. posebno mi se sviđa ta jedna tišina u kojoj samo njega čujem.

josip Karadakić: Što mi može biti dra-že nego družiti se s Bogom u tim satima. Tada mi daje još veću snagu. ovi trenuci su zahvala isusu. Znači mi jako puno ta intima! jako puno! isus je moj najbolji pri-jatelj i sve.

To su osjećaji naših članova molitvene Zamak, i svim srcem pozivamo i vrata ka-pelice su otvorena svima kod cjelonoćnih klanjanja, a ovom prilikom posebno za-hvaljujemo ocu provincijalu Srećku Rim-cu i cijeloj Karmelskoj provinciji. +

Viktorija Ćurić (član molitvene zajednice „Zamak“)

viRTUalna ŠeTnja KRoZ cRKvU U ReMeTaMa

od 24. ožujka može se virtualno ra-zgledati naša remetska crkva i svetište na web stranici župe ( www.zuparemete.net ) ili na Facebooku – Župa Remete. ovo je prvi put da jedno svetište u Hrvatskoj u sklopu Google usluga ima tu mogućnost. Dok neka svetišta nude samo mogućnost razgledavanja putem virtualne fotografije, ovdje se radi o mogućnosti da se doživi atmosfera i ambijent samoga svetišta na posve nov način. poduzeće Bounty, koje se bavi izradom virtualnih šetnji, omogućilo je ovu promociju naše crkve. vjerujemo da je ovo još jedna dodatna prigoda za du-hovni rast, te da se na taj način odazivamo pozivu pape Franje da kršćanski identitet unosimo i u digitalni svijet. +

SoMBoR

Drage sestre i draga braćo,

zajedno s vama veselimo se buđenju prirode, suncu koje nas, nakon dosta duge i hladne zime, ponovno jače grije i ukazuje na jedno drugo Sunce, na Svjetlo svijeta koje rasvjetljuje i grije svakoga čo-vjeka. no, pošto nismo nikako bili utonuli u zimski san, dijelimo s vama neka doga-đanja koja su se zbila od Božića do treće nedjelje korizme.

pošto je Sombor vrlo raspjevan i glaz-beni grad, a naša crkva je, kako se kaže, “dušu dala” za kvalitetu zvuka ljudskih gla-sova, organizirali smo 30. prosinca 2016., na blagdan Svete obitelji, božićni koncert pod naslovom “adeste fideles”. Sudjelo-vali su vokalni ansambl “Quinta Divina”, pevačka grupa “varošanke i varošani”, izvorna ženska pjevačka skupina “Kraljice Bodroga” i Mešoviti hor Somborskog pe-vačkog društva.

program je vodio prior o. Stjepan vi-dak koji je između nastupa pojedinih sa-stava davao duhovne poticaje posjetioci-ma koncerta koji su ispunili somborsku crkvu do posljednjeg mjesta. na kraju su svi izvođači zajedno otpjevali pjesmu “na-rodi nam se kralj nebeski” te se nastavili družiti u samostanskoj blagovaonici uz piće i zakusku.

HKUD „vladimir nazor“ Sombor, proslavilo je 80 godina svoga postojanja. proslava obljetnice započela je svečanom akademijom u svečanoj dvorani som-borske Županije. nakon što je pozdra-vio nazočne, predsjednik Mata Matarić osvrnuo se na rad Društva u proteklih 80 godina te uručio priznanja zaslužnim čla-novima i Karmelskom samostanu u Som-boru. priznanje nije vezano uz sadašnju redovničku zajednicu, nego za dugogo-dišnju suradnju sve one braće koja su u samostanu djelovala i djeluju.


20 21

iZ ZajeDnica BRaĆeiZ ZajeDnica BRaĆe

Svečanoj akademiji nazočili su pred-stavnici Hrvatske matice iseljenika, Dr-žavnog ureda za Hrvate izvan RH, Kon-zulata RH u Subotici, ZKvH-a, Hnva, pokrajine, Grada Sombora, Šokačke grane iz osijeka i hrvatskih udruga iz Sombora i okolice, mnogobrojni prijatelji i dugogo-dišnji članovi Društva.

od 2. do 10. veljače 2017. o. Zlatko Žuvela i o. Stjepan vidak predvodili su na-izmjenično devetnicu uz blagdan Gospe lurdske koji se posebno slavi u franjevač-kom samostanu u Subotici. U sve dane su imali večernju svetu misu s propovijedi, a o. Zlatko Žuvela je također na sam dan Gospe lurdske predslavio večernju svetu misu.

Duhovni centar “otac Gerard”, koji djeluje u sklopu karmelskog samostana, i ove je godine bio domaćin i organizator predkorizmene duhovne obnove za sve-ćenike Subotičke biskupije na kojoj uvijek sudjeluje i sam mjesni pastir, mons. ivan penzeš. Duhovna obnova održava se uvi-jek dan (utorak) pred pepelnicu, a to je ove godine bilo 28. 02. 2017.

na početku je riječi pozdrava i dobro-

došlice uputio prior samostana o. Stjepan vidak. Rekao je između ostalog: “‘evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom’, rije-či su to koje je izrekao petar, a koje ćemo čuti u današnjem evanđelju. Toliko prista-ju našoj svećeničkoj stvarnosti. na putu za Gospodinom, za isusom, može se pone-kad skrenuti s puta, može se zaustaviti na

sporednim stvarima koje susreće-mo ‘uz put’. Zato nam je potreb-no više puta stati, osvrnuti se oko sebe, i vidjeti gdje smo. isto tako čut ćemo i isusove riječi: ‘primit ćete – s progonima – sada sto-struko i u budućem vijeku život vječni.’ lijepo je čuti ono ‘život vječni’, ali se ne može preskočiti ono ‘s progonima’. Zbog progo-na izvana od ljudi, ili iznutra od naše naravi, naših grijeha, može-mo se obeshrabriti i opet se zau-staviti na putu za isusom ili usu-sret isusu. Zato nam opet treba riječ utjehe, ohrabrenja.”

Zatim je predstavio voditelje duhovne obnove kao one koji su tu da nas svojim nagovorima utješe i ohrabre, ali i da se preis-pitamo da nismo negdje stali ili

skrenuli s puta. Duhovni nagovor na ma-đarskom jeziku održao je mons. GYURiS lÁSZlÓ, svećenik zrenjaninske biskupije, a trenutno katedralni župnik u Zrenja-ninu i Mihajlovu. njegov nagovor nosio je naslov “Biti isusov učenik” – “jézus tanítványa lenni”.

predavač na hrvatskom jeziku je bio dr. sc. jURe ZeČeviĆ BoŽiĆ, izvanredni profesor i pročelnik katedre za ekumen-sku teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, član HKp sv. oca josipa. njegovo duhovni nagovor nosio je naslov “Kroz prolazno do nepro-laznoga” – “Múlandótól az el nem múlóig”.

nakon nagovora bio je izložen presveti oltarski sakramenat na klanjanje, a to je bilo ujedno i vrijeme predviđeno za sakra-menat svete ispovijedi. potom je slavljena

sveta misa koju je predslavio otac biskup, te u propovijedi istaknuo važnost molitve za svećenički život.

na kraju svete mise molilo se na grobu sluge Božjega oca Gerarda Tome Stantića za njegovo proglašenje blaženim.

Sve je završilo bratskim druženjem na ručku u našoj samostanskoj blagovaonici.

U zadnje vrijeme našu zajednicu malo češće posjećuju braća iz provincije. To nam čini veliku radost. prvo s nama

je o. jakov Kuharić koji će boraviti sve do Uskrsa kako bi u miru mogao raditi na prijevodu djela ivana od Križa. potom je kod nas bila sjednica provincijalnog sa-vjeta na kojoj su fizički bila prisutna sva braća savjetnici s ocem provincijalom i tajnikom, osim o. Daria koji je preko sky-pe-a sudjelovao na radu savjeta. o. anto Knežević nam je “vratio” našeg brata Sti-pu Doboša koji je pet mjeseci boravio u splitskoj zajednici gdje su klimatski uvje-ti povoljniji za njegovo zdravlje.

evo još jednog razloga zbog kojeg nam dolaze braća iz provincije.

Duhovni centar “otac Gerard” kojeg vodi o. Zlatko Žuvela, a koji djeluje u sklopu našeg samostana, i ove je godine s početkom korizme započeo s duhovnim večerima ponedjeljkom koje se (svakog ponedjeljka) održavaju u prostorija-

ma Humanitarnog udruženja nijemaca “Gerhard” s početkom u 19.30 sati. ovo-godišnja tema predavanja je: “Sakramenti spasenja”.

U ponedjeljak 6. ožujka 2017. godine, provincijal Hrvatske karmelske provin-cije svetog oca josipa, o. Srećko Rimac, održao je predavanje o sakramentu kr-štenja. Govorio je o njegovom teološkom značenju kao i o praktičnim, konkretnim stvarima vezanim za krštenje.

Razmatrajući o sakramentima spa-senja, na drugoj duhovnoj večeri po-nedjeljkom, 13. 03. 2017. slušali smo o sakramentu svete potvrde. predavač je bio karmelićanin o. petar janjić koji već dulji niz godina obnaša službu magistra novaka.

Treće korizmene duhovne večeri slu-šali smo o. antonia Maria Čirka, župnika naše remetske župe, koji je na vrlo jasan način iznio sve što vjernici trebaju znati o sakramentu bolesničkog pomazanja i potaknuo sve da ga traže bilo za sebe u određenim životnim okolnostima bilo da na njega usmjere starije i bolesne ljude.

Molitveno – meditativni dio svojim sviranjem ispunili su predrag ivanić na klavijaturama, nikoleta Malenić na vio-lini te Danijela jurišić na oboi.


22 23


Duhovne večeri su i prigoda da se pro-movira i nabavi nova knjiga o sluzi Bož-jem o. Gerardu Tomi Stantiću koju je na-pisao pokojni o. ante Stantić, a koja nosi naslov ”otajstvom isusova djetinjstva do mistike”.

Svetkovinu svetoga josipa koja je ujed-no i Dan HKp sv. o. josipa proslavili smo u zajedništvu s našim dobročiniteljima za koje smo organizirali ručak i lijepo brat-sko druženje u duhu vjere.

Tog je dana naš kandidat juraj Mihe-lić, koji s nama boravi od mjeseca pro-sinca, započeo svoje vrijeme postulature. Zahvaljujemo Bogu na ovom mladom i vrijednom mladiću iz Strmca Samobor-skog koji se želi ostvariti kao brat laik i pokazuje za sada mnoge kvalitete koje su potrebne za ovaj poziv i nesebično sudje-luje u životu naše zajednice.

i na kraju, završavamo dijelom članka koji je o. Stjepan vidak bio zamoljen na-pisati za list “Miroljub” koji izdaje HKUD “vladimir nazor”. Zamolili su ga da piše na temu “Značaj Uskrsa za suvremenog čovjeka”. To neka bude ujedno i naše uskrsna čestitka svim čitateljima “Kar-melskog vjesnika.”

Bog se nikad nije prestao truditi oko čovjeka. Budimo poput Boga, našega oca nebeskoga pa se i mi trajno trudimo za svog životnog vijeka jer smisao ljudskog života je proći zemljom čineći dobro, pronositi ljubav i nadu u život bez kraja. nemojmo se prestati truditi oko čovjeka koliko god nas puta iznevjerio; nemoj-mo se prestati zalagati za dobro, pravdu, istinu, ma koliko puta bili ismijani ili izviždani; sanjajte i ostvarujte svoje snove jer ste stvoreni za velike stvari; otkrivaj-te Božje tragove u prirodi i kroz fiziku i kemiju i biologiju i matematiku... toliko je sve u prirodi smisleno da ne možemo sumnjati u postojanje krajnjeg Smisla, u postojanje Kreatora, Tvorca i prirodnih zakonitosti i čovjekovog veličanstvenog organa – mozga, kroz koji se provlače

naši um i razum i koji su sposobni spo-znati Boga. Učinite svijet ljepšim, ali kre-nite od sebe, od svoje nutrine, od svoga srca. Tamo ćete, ako malo dublje zaro-nite, pronaći onoga koji je Uskrsnuće i Život. Samo ako ste otvoreni tražitelji istine, doći ćete do istine, isusa Krista. Dozvolite se iznenaditi!

Uskrs je proslava života nad smrću, pobjeda dobra nad zlom, pobjeda svje-tla nad tamom. Kršćani, probudite se! o nama i našoj vjeri ovisi koliko će to biti vidljivo u današnjem svijetu. Što ćemo više sada biti usmjereni na vječnost to će nam biti ljepša sadašnjost. To je Uskrs za mene. nadam se da će biti još za nekoga.

neka vas blagoslovi uskrsli isus! Sretan Uskrs! +

SoFijaDraga braćo i sestre!

evo, u ovoj novoj godini pokušat ćemo vas malo više informirati o Sofijskoj zajed-nici nego što smo to do sada činili. nas je malo, pa nas poslovi znaju „pokriti“ kao morski valovi i jednostavno ne stignemo napisati nešto zanimljivo.

U Sofiji je običaj da se na posljednji dan u godini ide na doček nove godine na „Battenberg trg“ gdje obično svake godine postave jednu binu i imaju neki program, pa u ponoć vatromet, i onda svi igraju nacionalno „Dunavsko oro.“ ove godine smo otišli tamo, da vidimo vatromet i da zajedno sa drugima zaigramo „Dunavsko oro.“ najzanimljivije je bilo vidjeti kako i Kinezi (koji pretpostavljam rade u Sofiji) igraju, ili pak pokušavaju igrati to oro. no, nismo ostali do zore, ne brinite se! prvog siječnja bila je nedjelja i normalno uz to slavlje liturgije u našoj crkvi i kod naših sestara. Kod naših sestara idemo svakog drugog tjedna, preko cijelog tjedna imati svetu liturgiju. na kraju takvog tjedna u

nedjelju obično idemo svi kod sestara (nas trojica), a nakon svete liturgije kod sestara smo na ručku i poslije ručka na rekreaciji.

U subotu, 28. siječnja u zajedničkoj or-ganizaciji sa Hrvatskim veleposlanstvom u našoj crkvi smo imali misu zahvalnicu za godišnjicu međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. prije svete mise, ve-leposlanica, gospođa ljerka alajbeg je pozdravila prisutne i rekla je nekoliko ri-ječi tim povodom. Svetu misu prikazao je o. Bernardin, čitanja je pročitao br. Boš-ko, a sa prisutnima pjevali smo unaprijed pripremljene pjesme. nakon svete mise u Duhovnom centru smo imali skromni domjenak, što je priredilo veleposlanstvo. Tu smo imali priliku družiti se sa drugim Hrvatima, koji ovdje žive i rade. atmosfe-ra je bila zaista obiteljska.

prvi mjesec je prošao jako brzo, ba-rem za nas. Svjetski dan Bogu posveće-nih osoba 2.veljače navečer, u 18 sati u rimokatoličkoj konkatedrali sv. josipa, braća kapucini priredili su svečanu svetu misu i pozvali sve redovnike i redovnice. nakon svet mise u njihovoj blagovaonici smo imali zajedničku večeru. Trenutno su u Sofiji: kapucini, mi – karmelićani, i naše sestre karmelićanke koje zbog kla-

uzure nisu mogle biti prisutne, sestre Mi-sionarke ljubavi, sestre euharistinke (one su istočnog obreda), sestre pasionistkinje koji rade na nuncijaturi i Fokularinke. nakon evanđelja imali smo obnovu za-vjeta sa zapaljenim svijećama. Zaista su lijepo to organizirali braća kapucini. a poslije svete mise pozvali su nas u njihovu blagovaonicu, gdje smo imali super večeru i atmosferu. Zahvalni smo njima, za ovaj susret.

od 15. do 17. veljače članovi „caritas Sofija“ imali su kod nas u Duhovnom centru radni sastanak koji je uključivao i duhovni sadržaj što je o. Bernardin za-jedno sa mladim gospodinom jane ni-kolovom pripremio. prisutne na početku susreta pozdravio je o. Bernardin. izmolili smo zajedno već pripremljenu molitvu i o. Bernardin ih je blagoslovio i zaželio plo-donosni rad. cijeli susret organizirao je mladi gospodin jane nikolov, koji stanuje kod nas u Dc-u, a radi u caritasu. ljudi su bili jako zadovoljni sa smještajem i am-bijentom, kao i sa atmosferom. Došli su čak iz plovdiva.

U nedjelju, 26. veljače bila je „siropu-sna“ nedjelja i po istočnom obredu poče-tak „velikog posta“ tj. korizme. preko ko-


24 25


rizmenog vremena svakog utorka nakon liturgije imamo križni put sa narodom, a poslije toga susret sa svjetovnim redom. Svaki petak „akatist“ Blaženoj Djevici Mariji.

Kao što znate, ove godine 19. ožujak je bila nedjelja i zato smo liturgijsko slavlje sv. josipa imali u ponedjeljak. no, ipak smo u nedjelju navečer u konkatedrali Sv. josi-pa, gdje su braća kapucini, imali svečanu pjevanu svetu misu što je predvodio apo-stolski nuncij u Bugarskoj, msgr. anselmo pecorari, a nakon svete mise bili smo na večeri u samostanskoj blagovaonici.

U utorak, 21. ožujka u večernjim sati-ma stigao nam je o. provincijal i o. Drago. o. Srećko odmah se pridružio svjetovnom redu, koji su baš tada imali svoj redoviti susret i izvijestio nas je o susretu sa o. al-zinir Debastiani i u kratkim crtama prika-zao nam je predavanje o. alzinira.

U četvrtak, 23. ožujka navečer poslije liturgije u 18³° sati u Duhovnom centru svetog pape ivana XXiii. imali smo pre-zentaciju dvije knjige što su bile izdane u prošloj godini: »Zamak duše« i »osnuci«.

U subotu pak, 25. ožujka nakon svete liturgije, član našeg svjetovnog reda, brat Svetoslav od Terezije od isusa, dao je svo-ja vječna obećanja u našem Redu u ruke našeg oca provincijala. Bili su prisutni članovi Svjetovnog Reda, drugi vjernici i prijatelji.

U ponedjeljak, 27. ožujka, došli su nam u goste vlč. Marijan vukov, svećenik su-botičke biskupije, koji studira u Rimu i p. Željko paša Di, član Hrvatske isusovačke pokrajine koji je od prošle godine počeo predavati na „orientaliumu“ u Rimu. Došli su vidjeti našu zajednicu, subraću, naše sestre, imali su i susret sa našim bi-skupom Hristom. vratili su se u Rim u pe-tak poslije podne.

evo, toliko „ukratko“ za sada o nama. ah, skoro sam zaboravio: sretan Uskrs svi-

ma! nadam se da ste dobili naše „prekra-sne“ čestitke?! +

GRaZ

HoDoČaŠĆe GRaČKe ZajeDnice U MaRiaZell i GaMinG

Zajednica iz Graza je 30. ožujka zajedno s domaćicom zajednice i gostom posjetila austrijsko nacionalno svetište Mariazell.

Mariazell se nalazi oko 140 kilometa-ra sjeverno od Graza, okružen snježnim alpskim vrhuncima, zbog čega je, osim kao svetište, poznato i kao odredište za zimovanje.

Marijanska pobožnost u Mariazellu prema predaji započela je u 12. stoljeću kad su prema predaji svetište utemeljili benediktinci iz opatije St. lambrecht, a monah Magnus ponio je sa sobom Mari-

jin kip, načinjen od lipova drveta, kojega je po dolasku položio na jedan panj. Tada je počeo oko njega graditi “ćeliju”, koja je trebala istodobno služiti kao kapelica i njegovo boravište. Ta je “ćelija” oko Gospe svetištu i dala ime: Maria i Zell (ćelija).

U ovom se svetištu Gospa časti kao “Magna Mater austriae” – velika Majka austrije, a povijesno je bilo značajno i za narode izvan austrije, pa tako i za Hrvate i Mađare, stoga se Majka Božja ovdje časti i kao “Mater Gentium Slavorum” – Majka slavenskih naroda i kao “Magna Hungaro-rum Domina” – velika vladarica Mađara.

U svetište smo došli oko podneva te smo imali priliku uteći se moćnom Gospi-nu zagovoru u tihoj molitvi i razmatranju.

nakon molitve i objeda zaputili smo se u Kartause Maria Thronus iesu u Gamin-gu. ovaj je samostan osnovan 1330. i bio je dom zajednici kartuzijanaca i uživao je ugled kao ključni duhovni centar Svetog Rimskog carstva stoljećima. U 18. je sto-ljeću doživio svoj pad nakon što je 1782. car josip ii. ukinuo redovničke zajednice bez pastorala. nakon toga kompleks je promijenio nekoliko vlasnika dok ga 1983. nije kupio arhitekt Walter Hildebrand. on je obnovio cijeli kompleks i njegove freske zbog kojih se nazivao “sikstinskom ka-pelom Sjevera”. ovaj je arhitekt želio i duhovnu obnovu ovog kompleksa što je i ostvareno dolaskom ame-ričkih franjevaca trećoredaca koji su ovdje ofor-mili i dislocirani studij Franjevač-kog sveučilišta u Steubenvilleu.

Kompleks je pun mladih, no ipak je zadržao

ugođaj mira i pobožnosti koji se poseb-no osjeća u crkvi u kojoj smo zastali zbog molitve.

nakon molitve kušali smo pivo koje se proizvodi u ovom kompleksu te smo pro-veli vrijeme u ugodnom druženju nakon čega smo se uputili u svoj matični samo-stan. +

novaci U BÄRnBacHU na pRoSlavi SveTKovine Sv. ivana oD KRiŽa

na svetkovinu našeg oca sv. ivana od Križa karmelska se zajednica iz Graza u ranim poslijepodnevnim satima zaputila u Bärnbach, gradić udaljen od Graza pe-desetak kilometara. najzanimljivija zna-menitost u Bärnbachu je župna crkva sv. Barbare, renovirana 1987.-1988. Kako sto-ji na internet stranici župe, crkva je osmi-šljena kao vesela, šarena kuća Božja koju karakteriziraju oblici i boje netipični za katoličku crkvu. crkvu okružuje dvanaest prolaza sa simbolikom dvanaest velikih svjetskih religija. arhitekt, Friedensreich Hundertwasser, time je htio učiniti gestu ekumenizma, tolerancije i zajedništva. Usprkos šarenilu vanjštine crkve, unutraš-njost je razmjerno jednostavna, s velikim klasičnim raspelom iza oltara koje do-

minira prosto-rom i potiče na pobožnost.

nakon krat-kog razgledava-nja uputili smo se na brijeg povrh gradića, znako-vito zvan Sveto brdo (njem. Hei-liger Berg), gdje se nalazi Karmel Svetog Križa, za-jednica naših kla-uzurnih sestara, koje su nas, već tradicionalno,


26 27


pozvale na zajedničku rekreaciju povodom Svetkovine. nakon ugodnog razgovora, u kojem su se sestrama predstavili ovogo-dišnji novaci, uslijedilo je svečano misno slavlje koje je predslavio prior, o. endre, uz koncelebraciju o. petra i asistenciju novaka. nakon mise pozdravili smo se sa sestrama i u molitvenoj smo atmosferi krenuli u Graz, gdje smo stigli na vrijeme za večernju moli-tvu časoslova. +

RiMizvještaj rimske zajednice za vjesnik

karmelićana

(od Božića prošle godine do kraja Korizme)

naša mala zajednica trudi se uprisut-niti ovdje u Rimu karmelsku duhovnost i pobožnost na hrvatski način. aktivnosti su nam dosta žive i učestale.

nakon prošlog Božića, prisustvovali smo tradicionalnom Božićnom ručku u samostanu sv. Terezije avilske, uz prisut-nost oca Generala i članova Generalne kuće. vrijedni domaćini braća iz venet-ske provincije, koji opslužuju ovu veliku župu, su se i ove godine iskazali gosto-primstvom i bratskom srdačnošću.

naš sakristan, gosp. luigino nas je ove godine odveo u svoje rodno selo vejano (sat vremena vožnje od Rima), u posje-tu živih jaslica. Doživljaj je jedinstven

jer praktički cijelo mjesto sudjeluje u tom događaju. Svi su obučeni u starin-ske istočnjačke nošnje. Demonstriraju se stari zanati, a cijelo selo je pretvoreno u mali Betlehem. Sve se odvija u večernjim satima tako da je scenografija doista fantastična.

na novu Godinu nas je posjetio pro-vincijal Srednjotalijanske provincije, o. Gabriele Morra. ostao je s nama na ruč-ku, i u bratskom druženju raspravljali smo o mogućim planovima za promociju zvanja u provinciji i među provincijama.

inače ove godine je zima u Rimu bila puno oštrija od prošlogodišnje. Sjetimo se samo krajeva pogođenih potresom u ne toliko dalekoj udaljenosti od Rima, gdje su se unesrećeni ljudi smrzavali od zime. Za prikupljanje pomoći tim ljudi-ma u nevolji, uključila se je i naša zajed-nica skupa sa vjernicima. ove godine se je više puta temperatura u Rimu spuštala ispod nule, što nije uobičajeno.

otac Dario i o. Tadej su posjetili sa-mostan Montevirginio, novicijat ove provincije. prisustvovali su svečanoj misi na kojoj su tri novaka polagala svoje prve zavjete. jedan od njih je bio i hrvat iz požege!

U siječnju je o. Dario otišao na ne-službeni razgovor u vikarijatu na poziv mons. Guerina Detorea, pomoćnog bi-skupa za našu zonu (Rim centar-sjever). Mons. Guerino je donedavno bio župnik naše susjedne župe sv. Belarmino. Raz-govor je bio, kako je rekao sam o. Dario opušten i ugodan. pritom je o. Dario po-zvao biskupa da predvodi slavlje iduće svetkovine sv. Male Terezije, zaštitnice naše crkve. Biskup je drage volje prihva-tio poziv.

na posljednju nedjelju u siječnju sla-vili smo misu na čast Malog praškog isu-sa. predvodio je o. Gabriele occhipinti, bivši prior ovog samostana. prisustvo-valo je dosta vjernika uz prisutnost če-

trdesetak djece, što je jako puno za našu crkvu!

naš o. Dario je u siječnju i velja-či bio zauzet ispitima kao profesor na Terezijanumu.

otac Tadej i o. ervin su bili zato „ču-vari kuće“.

otac Dario je također, krajem siječ-nja uspio pohoditi zajednice našeg svje-tovnog Reda u Hrvatskoj. pritom je bio vodić o. alziniru Debastiani, tajniku ocDS-a u našoj Generalnoj kući. otac alzinir je bio jako zadovoljan ovom po-sjetom i to po prvi puta u našoj zemlji.

otac Tadej i o. ervin nastavljaju sa prvim subotama, tj. misama u bazilici S.Maria Maggiore, gdje se okuplja mala grupa vjernika koji rade na tome da se službenica Božja Giuseppina Beretoni proglasi blaženom. ona je živjela i dje-lovala u ratnim i poratnim godinama prošlog stoljeća. Rodila se je u blizini spomenute bazilike, i umrla je upravo za vrijeme sv. mise u istoj bazilici u sedam-desetoj godini života.

od radova možemo reći da smo uve-li videonadzor u crkvi i ispred ulaza u samostan. Također smo dali popraviti crkvena zvona, od kojih je veliko zvono bilo u kritičnom stanju.

Stepinčevo u Rimu smo tradicionalno proslavili u Hrvatskom Zavodu sv. je-ronima. ove godine je misu predvodio kardinal ouelet, prefekt Kongregacije za biskupe. Koncelebrirao je i naš o. Tadej (o. ervin je bio u Hrvatskoj, a o. Dario je morao ostati kod kuće).

Krajem veljače su nas pohodili naš otac provincijal i o. Mato. nakon njih je došao i o. vinko.

otac Dario je zajedno sa našim sakri-stanom luiginom prisustvovao susretu pomoćnog osoblja samostana ove pro-

vincije. Susret je ove godine bio u anziu, svetištu – bazilici sv. male Terezije.

Kod nas je skoro dva mjeseca boravio naš subrat škotlanđanin anglosaksonske provincije, o. anthony parkins. on je uzeo subotnju godinu, a kod nas je bio radi učenja talijanskog jezika.

0ve godine smo organizirali korizme-ne konferencije sa karmelskim temama, koje je pripremio o. Dario. izlagao je na dinamičan i zanimljivi način uz pomoć videoprojektora.

otac Dario se također brine za uređi-vanje crkve i samostanskih prostorija. Tu dolaze do izražaja njegove kreativne spo-sobnosti. Usput, naravno vodi duhovne obnove i razne konferencije na Terezi-janumu, uz svoje preostale profesorske dužnosti.

otac Tadej i dalje neumorno prouča-va naše i druge životopise svetaca i služ-benika Božjih, i vrlo često ispovijeda u crkvi, dok je o. ervin zauzet pastoralom (uglavnom starijih i pokojnih osoba), uz svoje dužnosti ekonoma – nabavljača.

na kraju izvještaja iznosimo da smo i ove godine odradili blagoslov ovo malo obitelji i ureda što nam je preostalo na našem teritoriju. primjećujemo da se broj vjernika koji žele primiti svećenika u kući ili u uredima, svake godine sma-njuje, što nas potiče na promišljanje u kakvom obliku u budućnosti nastaviti ovakav oblik pastorala.

priprava za Uskrs u ovogodišnjoj korizmi je u tijeku i nadamo se rado-snoj proslavi vazma i vazmenog vreme-na u kojoj nas očekuje serija glazbenih koncerata.

U Rimu na iv. Korizmenu nedjelju 2017. +


28 29

iZ SeSTaRSKiH KaRMela


KaRMel - BReZovica

poštovani i dragi oče provincijale, dra-ge sestre i braćo!

nakon otajstva utjelovljenja i raznih Božjih i prijateljskih susreta, ulazimo u otajstvo Krista otkupitelja, u dane njegove patnje, križa, smrti, ali i uskrsnuća. pred nama je Kristova otkupiteljska ljubav koja nas otkupljuje i posvećuje. Uz Majku Sus-pasiteljicu koja je s Kristom na križnom puta, kao i s nama, podijelit ćemo s vama neke od spomenutih trenutaka i u snazi Kristove otkupiteljske žrtve poći prema njegovu i našem uskrsnuću. U tom duhu

prisjetit ćemo se nekih trenutaka iz naše svakidašnjice. +

Susret s članovima našeg Svje-tovnog Reda

po završetku božićnih blagdana, uljep-šali su i obogatili naš put molitve, u subo-tu, 14. siječnja, članovi našeg karmelskog svjetovnog Reda, iz Zagreba, pod vod-stvom svoje poglavarice s. Tee Živković, ocDS. U srdačnom i prijateljskom susre-tu u našoj govornici, sestre su se još više upoznale sa svojom braćom i sestrama u svijetu, izmijenile s njima duhovna isku-

stva, zanimljivosti iz života, radosti i bri-ge, te obostrano posvjedočile svoj put do Karmela. Bilo je tu puno radosti, Božje providnosti i ugodnih iznenađenja. Braći i sestrama pridružio se i naš o. viktor Gr-beša, ocD, novoizabrani duhovni asistent svjetovnog Reda, koji je predslavio večer-nju Časoslova i euharistiju, te ohrabrio prisutne prigodnom homilijom. +

Zadušnica za doktora Tomis-lava Dasovića

naš provincijal, o. Srećko Rimac, ocD, predslavio je u četvrtak 12. siječnja, u na-šem Karmelu u Brezovici sv. Misu zaduš-nicu za dušu prim. dr. med. Tomislava Da-sovića, počasnog člana Karmelskog reda i našeg dugogodišnjeg liječnika. Uz njega su bili suslavitelji vlč. Zvonko vuković, do-maći župnik i don Stjepan Bolkovac, SDB, ravnatelj salezijanaca na zagrebačkoj Kne-žiji. Misno slavlje animirale su naše sestre svojim skladnim pjevanjem pod ravna-njem s. M. Bonite Kovačić, ocD.

Sprovodne obrede na zagrebačkom Mi-rogoju predvodio je vlč. Zvonko vuković, koji se biranim riječima oprostio od po-kojnika, te posebno spomenuo njegovu plemenitu dušu i poslanje usporedivši ga s milosrdnim Samarijancem. U ime ko-lega liječnika posmrtno slovo održao je prof. dr. sc. Darko Breitenfeld iz Zagreba, koji je, između ostalog, spomenuo životni put prim. Dasovića, kao i njegovo veliko-dušno zalaganje na području medicine, o čemu govore brojna priznanja koja su mu dodijeljena. Sprovodne obrede prigodnim skladbama pratio je Zagrebački zbor liječ-nika, čiji je dugogodišnji član bio i prim. Dasović. Mnoštvo ljudi na Mirogoju, obitelj, rodbina, kolege, prijatelji, znanci i pacijenti iskazali su počast, zahvalnost i ljubav svome ocu, djedu, prijatelju i kole-gi, oprostili su se od njega i ispratili ga na vječni počinak.

To su potvrdili i na sv. Misi zadušni-ci, za koju je naše svetište Majke Božje

Karmelske bilo premaleno. „Došli smo u Karmel iskazati poštovanje i zahvalnost pokojnom prim. dr. Tomislavu Dasoviću. vaša nazočnost puno govori. Došli ste po zimi jer vas je vezala ljubav s prim. Daso-vićem. o njemu puno znate, o njegovom životu i radu, o čemu je bilo govora i na sprovodu, pa ne bih ponavljao. Zato ću govoriti nešto o njegovoj povezanosti s Karmelom. ovaj Karmel je bio kao njegov drugi dom. Uvijek je bio bliz Karmelu, u dobru i u zlu. Rado je ovdje dolazio i lije-čio sestre“, rekao je o. provincijal.

potom je istaknuo da je generalni pred-stojnik Karmelskog reda p. Filip Sainz de Baranda, ocD, 16. srpnja 1989. godine prim. Dasoviću zbog brojnih zasluga za život sestara dodijelio povelju počasnog člana Karmelskog reda. Tako je on, na svoj način, bio karmelićanin, a ujedno i dionik svih molitava i duhovnih dobara Karmel-skog reda. To je ostao do zadnjeg daha svoga zemaljskog života.

Tu ljubav prema Karmelu, prema kar-melskim svecima, a posebno prema Majci Božjoj Karmelskoj, koju je osobito štovao, ostavio je u baštinu svojoj djeci i unucima. „Bio je oduševljen svojim liječničkim po-zivom; ljubio je svoj poziv i nije se štedio“, naglasio je propovjednik. Zatim je, pozi-vajući se na Knjigu Sirahovu (Sirah 38, 1-14), spomenuo važnost liječničke služ-be, Božjeg dara liječenja, kao i poštovanja i zahvalnosti prema liječniku, te zaželio prisutnima da poput prim. Dasovića ljube Boga, obitelj i čovjeka, te da se nesebično žrtvuju za druge.

na kraju misnoga slavlja u ime zajed-nice sestara karmelićanki oprostila se od prim. Dasovića majka ilijana T. cvetnić i zahvalila dragom Bogu na daru liječnika Tomislava njihovoj zajednici kroz punih 50 godina. jednako tako zahvalila se prim. Dasoviću na njegovoj velikodušnosti, op-timizmu, hrabrosti i požrtvovnosti kojom je dolazio u kućnu posjetu i liječio bole-sne sestre, koje su, njegovom zaslugom i Božjom pomoći, dulje i zdravije poživjele,



iZ SeSTaRSKiH KaRMelaiZ SeSTaRSKiH KaRMela

molile i radile. „optimizam i povjerenje u dragoga Boga i u život bila je vaša lozin-ka života, a živo vjerujemo i nadamo se, i vaša ulaznica u nebo“, završila je majka ilijana, a zbor je to na svoj način potvrdio pjesmom „Kraljice neba, raduj se“. +

Susret s o. Alzinirom Debas-tianijem, OCD

Karmelićanin, Brazilijanac, p. alzinir Debastiani, ocD, generalov delegat za karmelski svjetovni Red u svijetu, posje-tio nas je, u petak 27. siječnja, u prigodi službenog posjeta Hrvatskoj karmelskoj provinciji sv. oca josipa i osnivanja prve karmelske provincije svjetovnog Reda, u pratnji o. Darija Tokića, ocD, profesora na Teresianumu i priora zajednice hrvat-skih karmelićana u Rimu.

nakon srdačnog dočeka, tihe moli-tve pred presvetim i bratskog objeda, o. Debastiani je održao sestrama prigodno predavanje i upoznao ih je sa životom, ka-

rizmom, djelatnostima i značenjem svje-tovnog karmelskog Reda u crkvi i u svije-tu. Tako je između ostalog rekao da danas živi i djeluje u svijetu 30.000 članova svje-tovnog karmelskog Reda s obećanjima. oni žive u 75 država u 1.600 zajednica, a 200 zajednica je u nastajanju. najveći broj članova je u SaD-u gdje postoje tri provin-cije koje broje 5.600 članova s obećanjima. U Korei i indiji djeluje po 3.600 članova, u italiji oko 2.000 članova, u Meksiku i Fili-pinima po 1.500 članova, a u drugim ze-mljama ima po 1.000 članova karmelskog svjetovnog Reda. Hrvatska broji 150 čla-nova s obećanjima, koji djeluju u Zagre-bu, Somboru, u Splitu, na Krku i u Sofiji, Bugarskoj, te su u procesu osnivanja prve karmelske provincije svjetovnog Reda. „Zajednice svjetovnog karmelskog Reda okupljaju se najviše oko samostana braće i sestara karmelićanki. Članovi svjetovnog Reda očituju bogatstvo terezijanske kariz-me radi dobra crkve. nadahnjuju se na duhu sv. Majke Terezije od isusa; nastoje po duhovnom životu, po molitvi, djelima ljubavi i susretima kvalitetnije živjeti svoj

poziv u svijetu, u obitelji kao roditelji, na radnom mjestu, u župi i drugima u tome pomoći; nastoje živjeti terezijansku kariz-mu tamo gdje sestre i braća karmelićani ne mogu doći,“ rekao je p. alzinir.

isto tako pojasnio je sestrama formaci-ju članova svjetovnog Reda, kao i kriterije za ulazak u svjetovni Red, prema njihovim Konstitucijama i Statutima, te vjernost trima obećanjima, osobito poslušnost za-jednici, provincijalu i generalu Reda, kao i ulogu duhovnog asistenta i savjeta zajed-nice. Spomenuo je molitveni život unutar zajednica, kao i dobru suradnju svjetov-nog Reda s braćom i sestrama karmelićan-kama, koji mogu zajedno raditi na duhov-nim, molitvenim, odgojnim, kulturnim, izdavačkim i sličnim projektima, kako je u svijetu običaj.

još na jednu zanimljivost svratio je pa-žnju generalov delegat: „naime, sv. Maj-ka Terezije nije osnovala institucionalno karmelski svjetovni Red, ali je puno sura-đivala s laicima u svom duhovnom, osni-vateljskom i spisateljskom životu. o tome govori i četvrtina njezinih pisama koje je posvetila i pisala laicima.“

obogaćene susretom, sestre u formaciji su izvele prigodni igrokaz, a zajednica je zahvalila p. alziniru na novim spoznaja-ma života terezijanske karizme po karmel-skom svjetovnom Redu i na radosti zajed-ničkog svjedočenja Božje prisutnosti. +

Stepinčevo u Karmelu u Brezo-vici

Svečanim misnim slavljem, koje je predslavio vlč. dr. sc. Krunoslav novak, prof. na HKS-u u Zagrebu, uz suslavitelja p. nikolu Tandara, SMM iz imotskog, u petak, 10. veljače, proslavile smo, a s nama i vjernici, svoga utemeljitelja i duhovnog oca bl. alojzija Stepinca. „ovoga jutra, na svetkovinu bl. alojzija Stepinca, radujemo se da proslavimo blaženika koji je Boga proslavio. alojzije Stepinac nas potiče kao

svjetionik, da budemo uvijek za Boga... Želimo razmišljati o blagdanu bl. alojzija Stepinca ovdje u Karmelu, gdje sve odiše, ne samo zidovi, bl. alojzijem Stepincem, i to na način da nas on usmjeri k Bogu,“ rekao je između ostalog, na početku mi-snoga slavlja i u homiliji vlč. dr. sc. Kru-noslav novak.

Zatim je istaknuo blaženikovu ustraj-nost u vjernosti Bogu, crkvi i hrvatskom narodu sve do mučeništva koje nije bilo u tome da mu odjednom oduzmu život, već je to bilo sustavno mučenje i lišenje njego-vog zdravlja i slobode, misli su sv. ivana pavla ii. od 3. listopada 1998., na procesu proglašenja blaženim, a izrekao ih je dr. novak. potom je ustvrdio da je takvo mu-čeništvo izazov svima nama jer nas ono želi udaljiti od Boga i iščupati nam kori-jene i temelje vjere... Kako se tu ponaša-ti, uzor nam je i primjer bl. Stepinac koji nas neprestano upućuje na isusa Krista. nadahnjujući se na blagdanskim misnim čitanjima, osobito na evanđelju, pojasnio je propovjednik kako se Sin Čovječji pro-slavlja, a to je proslava pšeničnog zrna koje umire u zemlji, da bi donosilo obilan rod. „To je bio put bl. alojzija Stepinca, a to je i naš put. Svi smo pozvani umrijeti sebi, svojim željama i prohtjevima da bi Krist živio u nama,“ naglasio je propovjednik.




isto tako ustvrdio je, ističući blaženiko-vu ustrajnost i vjernost prema Gospodinu kao jednu od njegovih snažnih crta, danas izuzetno aktualnu, da je Stepinac bio, i onda kad u Krašiću nije mogao propovi-jedati, svjetionik vjere, ljubavi i ustrajnosti na Božjem putu, kao i svjetionik istine, što je i nama izazov i put do Boga.

Misno slavlje pratile su sestre svojim lijepim pjevanjem, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, ocD, a vjernici su im se pridružili.

U popodnevnim satima ljubav, vjernost i odanost blaženiku posvjedočili su hodo-časnici iz Splita koji su nakon Krašića na-vratili u Stepinčev Karmel, a na putu do Stepinčeve katedrale. oni su se preporu-čili u molitve sestara, zanimali se za nji-hov život i duhovnost, te nastavili stopama blaženika. Bilo je tu pet autobusa hodoča-snika pod vodstvom don Šime Doljanina, a u pratnji don ivana Matkovića, don Re-nata Mrčele i bogoslova Stipe Bekavca.

Sestre i vjernici pripremili su se za Ste-pinčevo devetnicom molitava, meditacija i pjesama, a osobito trodnevnicom koju su predslavili: prvi dan, u utorak, 7. veljače, vlč. ivan vučak, žv. u Sesvetama. on je, dotaknut misnim čitanjima, naglasio iz-među ostalog i ovo: da je bl. alojzije Stepi-nac bio kompas crkvi kako slušati i vršiti Riječ Božju, te kako s Bogom surađivati; a jednako tako bio je i savjest svoga naroda.

preč. Matija pavlaković, rektor Među-biskupijskog sjemeništa u Zagrebu, pred-vodio je u srijedu, 8. veljače, drugi dan trodnevnice i govorio o proteklom stolje-ću u povijesti naše crkve i naroda, koje je bilo obilježeno životom i smrću bl. alojzi-ja Stepinca, Stepinčevo stoljeće, a u kojem je zasjala memorija njegove svetosti. jed-nako tako spomenuo je duhovne darove koje je Bog podario po blaženiku crkvi, s osobitom naglaskom na pouzdanje u Boga i pozvao je vjernike da ga nasljeduju.

Uočnicu Stepinčeva, u četvrtak, 9. ve-ljače, predvodio je vlč. ivica cujzek, od-

gojitelj zagrebačkih bogoslova i pozvao prisutne na put spasenja i posvećenja, na put molitve, sa željom da budemo bedemi Božje ljubavi i molitve, poput bl. alojzija Stepinca, kojemu je ovo mjesto, Karmel, bilo posebno na srcu jer je znao vrijednost molitve i žrtve koja mijenja čovjeka i svijet. „neka ti život bude kao molitva, a molitva život,“ poručio je propovjednik. +

Svečani zavjeti s. M. Regine od Presvete Euharistije

Zagrebački nadbiskup i metropolita, uzoriti gospodin josip kardinal Bozanić predslavio je u nedjelju, 19. veljače, uz oko petnaestak suslavitelja: kanonika, svećeni-ka, redovnika, bogoslova karmelićanina i ministranata, svečanu euharistiju i obred svečanog doživotnog zavjetovanja naše s. M. Regine od presvete euharistije, (ankice popić).

Srdačnu dobrodošlicu uputio mu je do-maći župnik preč. gospodin Zvonko vuko-vić, koji je pozdravio sve prisutne, osobito mp. o. Srećka Rimca, ocD, provincijala HKp sv. oca josipa i plehanskog gvardijana i župnika fra antu Tomasa, oFM, te slav-ljeničine roditelje, braću i sestru s obitelju. Uzoriti Kardinal je uzvratio na dobrodoš-licu te naglasio između ostalog da Bog i danas djeluje preko živih ljudi što je uvijek novi znak Božji i novo njegovo čudo.

„Mjera našeg djelovanja i nastojanja je otac naš nebeski. ‘Budite savršeni kao što je savršen otac vaš nebeski.’ (Mt 5,48). nije li to pretežak zahtjev za čovjeka? isus nam pokazuje taj put. ‘Bog daje da sunce njego-vo grije dobre i zle.’ (usp. Mt 5, 45). Bog lju-bi ono što je stvorio. Bog ne može ne ljubiti svoje stvorenje. on nas je sve stvorio bez obzira kakvi smo,“ rekao je kardinal Boza-nić na početku homilije, a nadahnjujući se na otpjevanom evanđeoskom ulomku. (Mt 5,38-48). Ujedno je pozvao sestre kao i sve prisutne na savršenstvo i na molitvu za one koji su nam teški, osobito na molitvu za ne-prijatelje, jer nam isus poručuje da se ‘zlo zlom ne pobjeđuje, već dobrim’. (usp. Rim 12, 21).

„ovdje smo u Karmelu s posebnim raspoloženjem jer je to Stepinčev Karmel. Sudjelujemo u svečanom liturgijskom činu polaganja doživotnih zavjeta s. M. Regine. To je sestra čiji je put započeo 1969. godine u Derventi. ona je, usred zla rata morala otići iz svog kraja i stigla je u njemačku. no za Boga nije bila izgubljena. on je na nju pogledao. ovo što smo danas ovdje, i to što prisustvujemo ovom svečanom činu, je znak Božjeg djelovanja i znak slo-bodnog i velikodušnog odgovora ljudskog bića ove naše sestre“, ustvrdio je zagrebački nadbiskup.

Zatim je rekao da je svako duhovno zva-nje na osobit način Božje djelo, jer je samo

Bog u stanju pozvati čovjeka na taj put. Čo-vjek sam od sebe to ne može. a to je put ljubavi o čemu smo čuli u prvom i drugom čitanju. Bog je ljubav i ta ljubav je u sta-nju pozvati čovjeka, oduševiti ga i uhvatiti. Bog je u stanju učiniti da netko dođe u sa-mostan, da se ‘zatvori’ kako bi mogao biti bliže Bogu i moliti za sve, rekao je Kardinal i nadodao da sestre mole osobito po nakani svog utemeljitelja: za svećenike, za hrvatski narod, za mlade i obitelji, za crkvu i za cije-li svijet i da ih ljudi rado posjećuju, prepo-ručuju im se u molitve, pitaju ih za savjet i s njima mole. jer: „onaj čovjek koji je blizu Bogu, taj je blizu samome sebi i drugim ljudima.“

jednako tako, u duhu evanđeoskog ulomka, Kardinal je spomenuo da posto-ji danas izazov i napast svjetovnog duha koji se želi uvući u samostane i u crkvu, a o čemu nam rado govori i papa Franjo. njemu se možemo oduprijeti živeći vjerno svoje poslanje u crkvi. Tu vjernost do kraja života zaželio je Kardinal s. M. Regini, če-stitao joj je na dobroj odluci, kao i zajednici sestara, te vjernicima koji dolaze u Karmel i velikoj karmelskoj obitelji na čelu s o. Sreć-kom Rimcem. Sasvim na kraju homilije je poručio svima: „Radujmo se! ovo je dan radosti! amen.“

Tu radost potvrdila je s. M. Regina svo-jim odgovorima i svojom željom da se pot-puno posveti Gospodinu po životu molitve i sebedarja, nasljedujući Krista siromašna, poslušna i čista u duhu terezijanske kariz-me, a na posvećenje i spasenje mnogih.

i dok je vlč. Martin Krizmanić, žv. u župi navještenja BDM u Zagrebu, pjevao litani-je Svih Svetih, s. M. Regina se prosternirala, da bi potom izrekla svoje zavjete Gospodi-nu po prvotnom pravilu i Konstitucijama Bosonogih sestara Reda Blažene Djevice Marije od Gore Karmela, u ruke č. majke s. ilijane Terezije od Karmelske Gospe. obred svečanog zavjetovanja, koji je animirao o. jakov Kuharić, ocD, završio je svečanom blagoslovnom molitvom, posvećenjem i predanjem koprene novozavjetovanici, te pridruživanjem Redu.




Misno slavlje animirale su sestre pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, ocD, a kratki program u čast slavljenice, izveli su nakon popričesne molitve: studentica Maja Marić iz Brezovice, recitacijom jeronima Kornera: „Koprena,“ djeca, članovi KUD-a „Dučec“ iz Mraclina, čestitkom i cvijećem, a dvije glazbene točke: „veni sponsa chri-sti“ od picchia i „Salve Regina“ od G. pucci-nia izvele su i oduševile prisutne, solistica: gospođa prof. nikolina pinko-Behrends uz orguljsku pratnju gospođe prof. eve Kirchmayer-Bilić. Riječ zahvale uputio je Kardinalu, svećenicima, roditeljima i svima prisutnima preč. Zvonko vuković, a čestit-ke slavljenici izrazili su svi prisutni u crkvi, te nakon obiteljskog objeda, nastavili kraće druženje u govornici. +

Gimnazijalci iz Senja

Među onima koji su posjetili naš Kar-mel bili su i gimnazijalci iz Srednje škole „pavla Rittera vitezovića“ iz Senja. oni su se na svom hodočašću, pod vodstvom vjeroučitelja prof. Davora prpića-Brkac, svratili u subotu, 4. ožujka u naše svetište i susreli se sa sestrama. Bio im je to prvi susret s jednim kontemplativnim redom. Zanimao ih je naš duhovno-molitveni ži-vot, naša povijest, naši mladi, kao i prak-tična pitanja iz života, a posebno put do Karmela. nakon razgovora, zajednički smo se pomolili, zaželjeli im da s isusom grade svoju budućnost i obećali im daljnju molitvenu pratnju. +

Zajednički rast u vjeri i molitvi

Tijekom minulih mjeseci nisu izostala niti razna predavanja, nagovori i duhov-ne obnove od kojih ćemo neke spomenu-ti: U četvrtak, 12. siječnja, održao nam je naš o. Srećko Rimac, ocD, provincijal, u sklopu sakramenta pomirenja, predavanje na temu: „Uvod u duh Karmela,“ a prof. ivan Karlić, oFMconv upoznao nas je u ponedjeljak, 16. siječnja, s „objavom Boga po isusu Kristu.“ nije izostalo niti preda-

vanje p. ljudevita Maračića, oFMconv, u srijedu, 18. siječnja, na temu: „nada u školi bl. alojzija Stepinca,“ kao niti predavanje našeg o. Zvonka Martića, ocD, u pone-djeljak, 30. siječnja, pod naslovom: „Kar-melska duhovnost, riznica za svaki dan.“ jednako tako slušali smo u ponedjeljak, 13. veljače, predavanje prof. Karlića na temu: „Razvoj dogmatskog učenja o presvetom Trojstvu,“ te predavanje našeg oca pro-vincijala, u utorak, 14. veljače, na temu: „nutarnja molitva i kontemplacija,“ a prof. Krunoslav novak održao nam je, u pone-djeljak, 27. veljače, predavanje iz komuni-kologije, na temu: „Što hoćeš da ti učinim?“ (Mk 10, 51).

Tu je bilo i predavanje našeg o. vinka Mamića, ocD, u srijedu, 3. ožujka pod naslovom: „Kako postiti, moliti i davati mi-lostinju?“ te predavanje prof. Karlića, u po-nedjeljak, 6. ožujka, na temu: „Krivovjerja o presvetom Trojstvu.“ na dan duhovne obnove, u srijedu, 15. ožujka, vlč. ciril Čuš održao nam je dva predavanja pod naslo-vom: „Razlučivanje, kako prepoznati Bož-je u nama?“ uz misno slavlje i klanjanje, a jednako tako i naš o. Srećko Rimac, ocD, u petak, 17. ožujka, predavanje na temu: „Duhovna suša i acedia.“ Svi ti duhovni sa-držaji proširili su i produbili naš hod vjere i molitve, naše služenje crkvi i dušama. +

Josipovo 2017.

Svetkovinu sv. josipa, zaštitnika crkve, hrvatskog naroda, karmelskog Reda i na osobiti način zaštitnika našega Karmela u Brezovici, proslavili smo u ponedjeljak, 20. ožujka svečanim misnim slavljem koje je predvodio vlč. Goran Bužak, odgojitelj sje-meništaraca u Međubiskupijskom sjemeni-štu u Zagrebu.

U svojoj praktičnoj homiliji prisjetio se josipove pomoći i zaštite u različitim ži-votnim nevoljama sjemeništa. Za vrijeme drugog svjetskog rata komunisti su oduzeli sjemeništu deset zgrada i sve sjemeništarce strpali u dvije zgrade koje su namjeravali isto oduzeti. poglavar sjemeništa zavje-

tovao se sv. josipu da će mu podići kip u sredini sjemeništa ako sačuva sjemenište i vrati im oduzeto. i sv. josip je intervenirao: sačuvao je sjemenište, vratili su im oduze-te zgrade i njegov kip je podignut u sredini sjemeništa.

propovjednik je spomenuo da je i sv. Terezija avilska posebno štovala sv. josipa; slijedila njegovu duhovnost i posvetila mu sve svoje samostane. isto tako sv. Terezija je njegovala josipovski duh koji se očituje u šutnji, poniznosti, jednostavnosti, radiš-nosti i skromnosti, naglasio je vlč. Bužak i ustvrdio da je josip slušao Boga i ustrajao u onome što mu je Bog govorio. Danas ljudi traže čuda. naše je čudo ostati skroman i vjeran Bogu poput sv. josipa.“ Misno slavlje animirale su sestre svojim skladnim pjeva-njem pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, ocD, a vjernici su im se pridružili.

Sestre su se pripremale za josipovo veli-kom devetnicom od devet srijeda; misnih slavlja, meditacija, molitava i pjesama, te dnevnim litanijama i molitvama u čast sv. josipa, kao i cjelodnevnim klanjanjem na josipovo, čime su pokazale svoju zahval-nost, odanost i vjernost sv. josipu kojemu su prije 78 godina zavjetovale svoju zajed-nicu. Sv. josip nas nije nikada zaboravio niti iznevjerio. Znam da ste i vi doživjeli sličnu josipovu blizinu i pomoć. +

Uskrsna čestitka

Svima koji nose u srcu plamen vjere, vatru ljubavi i nadu vječnosti bio BlaGo-Slovljen i RaDoSTan USKRS! S Maj-kom otkupiteljevom, do susreta s Uskr-slim, u zoru uskrsnuća i u proljeće naše duše! i mi ćemo uskrsnuti! Do viđenja na stazama Karmela u novom ruhu uskrslog janjeta! S vama su

vaše sestre iz Stepinčevog Karmela u Brezovici.

SVETKOVINA SV. IVANA OD KRIŽA U BREZOVICI – AUTENTIČNI ŽIVOT VJERE

„prekrasno je živjeti s Gospodinom. Tada otkrivamo nove rukavce Božje milo-sti“, rekao je između ostalog na svetkovinu sv. ivana od Križa, u srijedu, 14. prosinca, na početku sv. mise, naš o. antonio-Mario Čirko, ocD, remetski župnik, u Stepin-čevom Karmelu u Brezovici. Zajedno s njime karmelskog naučitelja crkve slavili su mr. Mijo Matošević, župni vikar u Stu-pniku, vlč. Damir ocvirk, župnik Župe sv. josipa u Zagrebu, vlč. josip Đurin, odgo-jitelj u sjemeništu i ministrant Tomislav Skender iz Brezovice. Tu su bili i štovatelji i prijatelji sv. ivana od Križa, a misno slav-lje animirale su svojim lijepim pjevanjem sestre karmelićanke, čuvarice svetišta, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, ocD.

nadahnjujući se na misnim čitanjima, o. Čirko je prisutnima aktualizirao život, poslanje i poruku sv. ivana od Križa na jednostavan i praktičan način. Misao vo-dilja čitave homilije bila je Božja ljubav u ivanovom životu. Tako je propovjednik spomenuo da je ivanov put za svakoga od nas i da su nam sveci dar, ljudi čiji nam život postaje primjer ljepote života s Bo-gom. o. Čirko je naglasio i ovo: „Kad se




dogodi ljepota susreta s Bogom, ljubav, imamo potrebu biti s Bogom. Duhovni put je rast u Bogu. Bog je u čovjeku pri-sutan po milosti, ali i po ljubavi… ivan od Križa potječe iz obitelji bogate ljubavlju, a siromašne. on čvrsto stoji na zemlji, ne priča bajke, već je realističan.“

Također je potaknuo prisutne na istin-ski rast u Gospodinu, za koji je potrebno ispuniti se duhovnim vrednotama i do-zvoliti Gospodinu da nas zajedno izgrađu-je kao pojedince, obitelji i zajednice. jer: „ako Boga ljubimo, ljubimo i svoj vlastiti narod. Moramo biti zajednica čista srca, nutrine čiste od smeća. Tada možemo či-niti čiste poteze“, rekao je o. Čirko i uputio vjernicima poruku sv. ivana od Križa, a ta je: živjeti autentičan život vjere.

propovjednik je pozvao prisutne da svoje probleme ne rješavaju sami, već da ih predaju Bogu koji nas jača u vjeri, kao i naš narod koji živi u tamnoj noći, otrovan različitim negativnim izazovima i optuž-bama. na kraju, propovjednik je poručio: “Sv. ivan od Križa tako je jednostavan. Bit njegove nauke je u tome da se duša oslo-bodi od prljavštine da bi mogla susresti Boga, te da umre svemu što nije Bog…

To pročišćenje donosi pojedincima, obite-ljima i zajednicama mir i blagoslov. neka nas Bog blagoslovi i pročisti. ako treba biti, budimo i mi u tami u kojoj je tračak svjetla koje nam pokazuje put do Boga“, poručio je remetski župnik.

Duhovnik zagrebačkog Bogoslovnog sjemeništa preč. vlado Razum predslavio je večernju sv. misu, uz asistenciju đako-na Željka nestića i bogoslova ante Mate-še, Hrvoja Maltanića i malog ministranta luke Balaška. Misnom slavlju prethodila je molitva sv. Krunice i večernja časo-slova. oktet zagrebačkih bogoslova pod ravnanjem mo. bogoslova ivona Fabijanca uveličao je misno slavlje svojim umjetnič-kim pjevanjem, kao i bogatim, svečanim koncertom. i ove godine bogoslovi su obradovali sestre karmelićanke znakovi-tim betlehemskim svjetlom.

„okupljeni smo na slavlju svetkovi-ne sv. ivana o Križa. on u svom imenu nosi poslanje: ‘od Križa,’ što će reći: Bog je milosrdan. ivanova duhovna ostavština je inspirativna, bogata, usmjerava pažnju prema isusu Kristu… U ovom vremenu Došašća osjetljiviji smo za Gospodina, da bi nas mijenjao, da bismo u svijetu bili živi znak Božje ljubavi i dobrote. Današ-nja Riječ Božja bogata je poukom: govori nam o Božjoj blizini, zatim o našem do-

stojanstvu i o isusovoj ljubavi prema ocu, te o kriteriju tko može biti isusov učenik. To je onaj koji sve ostavi, uzme svoj križ i koji ide za Gospodinom“, rekao je između ostalog propovjednik. U svjetlu tih riječi preč. Razum protumačio je ivanov put i duhovnost, te spomenuo da je sv. ivan od Križa bio, kao i svi sveci crkve, utjelovlje-no evanđelje: vjerni isusov sljedbenik koji j otvorio svoj život Kristu, da bi božanski život u njemu rastao.

jednako tako ivan nam u svojim spisi-ma govori što je Kraljevstvo Božje u duši. ono znači suočiti se sa starim čovjekom i dopustiti da Krist živi u nama. „ivan go-vori o tri puta po kojima duša prolazi da to postigne. na njima se pročišćuju osje-tila, razum i volja, kako bi me oblikovale vjera, nada i ljubav, kako bi u meni živio Krist… Gospodin želi snažno zahvatiti u moj život. Kad je on moje središte i put, što učiniti da moj život bude sličan Bož-jem životu? Bit vjere je ne da ja Boga osvo-jim, već da Bog mene osvoji. To je ivanu bila inspiracija za njegov život“, naglasio je duhovnik.

potom je govorio o sv. ivanu koji je, mi-jenjajući sebe, obnovio i osnovao, zajedno sa sv. Terezijom avilskom, Karmelski red, te i nama postao nadahnuće da mijenja-jući sebe, možemo promijeniti i svijet oko sebe. “Sv. ivane od Križa, kao što si ti bio vjeran Kristu, pomozi i nama da budemo vjerni učenici svoga Učitelja Krista“, zavr-šio je molitvom preč. Razum, na radost i obogaćenje ivanovih štovatelja i prijatelja Karmela. +

KaRMel - KloŠTaR ivaniĆ

Mnogopoštovani i dragi oče provinci-jale, draga braćo, drage sestre!

Dok se pripravljamo za slavlje Kristo-va uskrsnuća, rado se sjećamo i dijelimo

s vama neka događanja koja su obilježila život zajednice od posljednjeg javljanja.

prijelaz u vječnost naše drage s. M. Ga-brijele od jaganjca Božjega (ivančić), sve nas je iznenadio… U tom razdoblju utka-ni su i dragi susreti s novakinjama Škol-skih sestara franjevki, našim susjedama, s braćom karmelićanima… naši ispovjed-nici i predavači duhovno su nas obogatili i pomogli u našem hodu za isusom: o. ivan podgorelec, ocD, don Stjepan Bolkovac, SDB, o. anto Knežević, ocD, o. Danijel Čolo, ocD, p. niko Bilić, Di, vlč. josip Bošnjaković, fra ivan Matić, oFM.

no, ono što je izostalo i nismo bile u mogućnosti s vama podijeliti, istaknut ćemo sada:

Dijamantni jubilej s. T. Mar-garete od Presvetog Srca Isu-sova (Lacković)

na svetkovinu Bezgrješnog začeća, 8. prosinca 2016., navršilo se 60 godina ot-kako je naša s. T. Margareta od presvetog Srca isusova (lacković) izrekla Gospo-dinu svoj Da po polaganju redovničkih zavjeta.




po želji naše svečarice, bez izvanjskog slavlja, za ovaj veliki dar dale smo hvalu Bogu u sv. euharistiji, 7. prosinca, koju je predslavio mnogopoštovani o. provincijal, Srećko Rimac, ocD.

na početku svoje propovijedi o. Srećko progovorio je o silnoj Gospodinovoj želji da se pojavi na zemlji i živi među ljudima. To njegovo htijenje možemo uočiti još u Starome zavjetu kada Salomon na tu na-kanu gradi prekrasan Hram nad kojim se spuštala slava Božja u oblaku i vatri. ali niti jedan rukotvoreni ljudski hram ipak nije bio dostojan da se u njem smjesti sam Bog. Da bi se to ostvarilo, trebalo je pri-praviti savršeno prebivalište koje je Bog u punini vremena pronašao u prečistoj Dje-vici Mariji.

navodeći riječi sv. elizabete od presve-toga Trojstva, naše nove karmelske svetice, o. provincijal obrazložio je što je to isusa s nebeskoga prijestolja privuklo u Marijino krilo: „ona je bila toliko mala, toliko sa-brana pred Bogom, u skrovitosti hrama, tako da je privlačila svu naklonost pre-svete Trojice.“ njezino savršeno predanje Bogu u njezinoj poslušnosti, siromaštvu i čistoći, učinilo je da ona postane savršeni hram za savršenoga Boga. isus se mogao utjeloviti u Marijinu krilu jer je u njoj na-lazio isti božanski život koji je nalazio i u krilu očevu. To je život lišen svakoga ego-izma i sav usmjeren na Drugoga.

obraćajući se našoj svečarici s. T. Mar-gareti od presvetog Srca isusova, o. Sreć-ko je rekao kako se i ona prije 60 godina zavjetovala Bogu da će u zajednici boso-nogih karmelićanki živjeti iste evanđeoske vrijednosti. Došavši u karmelski Marijin vrt, pristala je na život potpunog sebedar-ja. Svaka karmelićanka živi kao u nebu, u šutnji, u samoći, u razmatranju koje nika-da ne prestaje. cijeli je život u Karmelu: živjeti u njemu, to je neprestani razgovor tih dvaju srdaca.

puno je misli već izrečeno o otajstvu života u Karmelu, a ovom je prigodom

o. provincijal posebno istaknuo riječi sv. elizabete od presvetog Trojstva koja često piše o duši karmelićanke. njena je duša ona koja se dariva i žrtvuje za Božju slavu. ona je uvijek sa svojim Kristom raspeta, ali to raspeće nije teško jer postaje njeno uzvišeno otajstveno poslanje. Rekavši svoj „evo me!“, karmelićanka biva obuzeta Bo-gom da bi njega mogla darivati drugima. njena volja postaje oplijenjena njegovom, a Učitelj ju izabire kao Mariju da dano-noćno boravi do njegovih nogu. no kako bi Ga tako davala, ona se treba prepustiti da bude preobražena u istu sliku s njime, tek tada i svaka duša karmelićanke posta-je njegovo savršeno prebivalište, gdje se u šutnji i samoći u njezinu dušu utiskuju Trojica.

Svojim odazivom na njegov poziv i naša s. T. Margareta od presvetog Srca isusova svoj je život u Karmelu provela u molitvi i sebedarju, nasljedujući Krista u

siromaštvu, čistoći i poslušnosti. ili para-frazirajući riječi sv. elizabete od presvetog Trojstva- „Sa srcem okrenutim gore i očiju punih neba, obrgljujući svijet svojom mo-litvom, ona je postala Kristov apostol.“

Svoju je homiliju o. provincijal završio pjesmom sv. elizabete „položi me na svo-je srce“ kojom je našoj svečarici čestitao dijamantni jubilej. njeni završni stihovi su i naša molitva zahvalnica za 60 godina vjernosti i predanosti karmelskome Redu: „neka te tvoje pravilo, o sestro moja, ču-vano u istini, žrtvuje našem Bogu, koji je Svjetlost i ljubav!“

Za kraj, draga braćo i sestre, iskreno želimo i molimo da Gospodin svojom Ri-ječju zapali naše srce ljubavlju kako bismo vrata svoga srca otvorili jedni drugima te tako u punini živjeli i svjedočili uskrsnu radost! ostajemo s vama u molitvenoj povezanosti,

vaše sestre iz Kloštar ivanića. +

Sprovod sestre Gabrijele

Karmelićanka s. Marija Gabrijela od jaganjca Božjeg (ivančić), preminula u 81. godini života u Karmelu Sv. Male Terezije u Kloštar ivaniću, pokopana je u četvrtak 5. siječnja u Kloštar ivaniću.

Misu zadušnicu u samostanskoj kapeli svete Male Terezije, te prije toga sprovod-ne obrede na mjesnom groblju, predvodio je sisački biskup vlado Košić u zajedniš-tvu s domaćim župnikom fra Dragom Br-glezom i više svećenika.

izrazivši svoju iskrenu sućut sestrama u Karmelu te obitelji pokojnice, biskup je u prigodnoj homiliji podsjetio na ži-votni put s. Gabrijele istaknuvši kako se ove godine navršava 50 godina otkako je obukla svoje redovničko odijelo. „od 1972. godine s. Marija Gabrijela ovdje u Karmelu u Kloštar ivaniću, kao ‘vanjska sestra’, svojim smiješkom, pristupačnošću, dobrotom, ljubavlju i djetinjom otvoreno-

šću primala je sve koji su dolazili i kucali na ova vrata, sve one koji su željeli vidjeti sestre, potražiti savjet, povjeriti im svoje probleme i nade. ona je tu bila, kao što je na groblju rekao fra Drago, dobra duša ovoga Karmela. Sjećam se, svaki put kada sam dolazio ovdje u samostan, ona mi je na odlasku darovala krunice i agnus Dei da ih ponesem i poklonim nekome. Mo-gao bi se čovjek sjetiti rata kada smo svima dijelili krunice. Sada nije više takav rat, ali se odvija duhovni boj te je još više potreb-na molitva krunice. Molimo da našoj sestri Gospodin udijeli vječni mir i da ju primi u svoj dom za koji se spremala čitav svoj život, a za sva dobra koja je činila ljudima i svjedočenje karmelićanskog poziva neka je Gospodin nagradi vječnim darovima.“

U nastavku govoreći o pročitanoj Bož-joj riječi „ja sam kruh koji je sišao s neba, tko ne jede ovoga kruha nema života u sebi“, biskup je rekao kako isus tu nije go-vorio u doslovnom smislu. „Bilo bi nemo-guće da su apostoli na posljednjoj večeri pili njegovu krv i jeli njegovo meso, ali on je ostao realno prisutan kada je dao kruh i vino te rekao: ‘ovo je moje tijelo, ovo je moja krv’. Ta gozba njegove ljubavi, ta po-sljednja večera ponavlja se u euharistiji svaki dan i hrani duše vjernika po cijelom svijetu već više od 2000 godina. i mi smo dionici tog kruha, te gozbe, a osobito oni koji slave euharistiju i blaguju svaki dan, koji se doista hrane duhovno za svoj unu-tarnji život proslavljenim tijelom i krvlju




Kristovom, Kristom živim i uskrslim. Ti već imaju život u sebi, jer bez blagovanja tijela Kristova mi nemamo u sebi života. Kao što on živi od oca, i onaj koji njega blaguje živi od njega, jer on daje taj život. naša sestra Gabrijela je rado primala pri-čest svaki dan i tako je okrijepljena sakra-mentima i otišla s ovoga svijeta. neka joj Gospodin to što je obećao i ispuni. neka joj bude milosrdan i dobrostiv te je nagra-di onim što je obećao svima koji će njega blagovati u toj nebeskoj hrani na gozbi eu-haristije“, zaključio je biskup.

na kraju je, u ime sestara iz Karmela sv. Male Terezije te priorice s. Danijele licul, na dolasku i molitvi za dušu pokojne s. Marije Gabrijele svima zahvalio fra Drago Brglez. +

KaRMel - BReZnica ĐaKovaČKa

Draga braćo i sestre u Kristu i u Karmelu!

proljeće započinje, posvuda se vide znakovi buđenja prirode iz zimskog po-činka. no iako priroda zimi prividno mi-

ruje, njezin Stvoritelj trajno radi i stvara uvijek nešto novo. Tako i u životu naše za-jednice Gospodin uvijek iznova ima nove planove i darove kojima oblikuje naše dane, ali i naša srca i duše…

naš nadbiskup mons. Đuro Hranić po-hodio nas je početkom prosinca. U srdač-nom druženju razmijenili smo međusob-no aktualna zbivanja, brige i radosti naše karmelske i nadbiskupijske zajednice…. Kao brižan otac i pastir, naš nadbiskup došao nam je i početkom siječnja kako bi s nama podijelio radost Božića u slavlju euharistije te u susretu u našoj govornici.

Gospodin nas je obdario još nekim li-jepim i dragim susretima, od kojih izdva-jamo posjet mons. nikole Kekića, vladike križevačkog, sa vlč. ivanom Radeljakom. oni su nam dovezli i darovali preobilje ži-vežnih namirnica kako bismo, prema nji-hovim riječima, i dalje uzdizale svoje ruke prema nebesima gdje svi mi težimo stići. Da se Božja providnost neumorno i uvijek iznova kreativno brine za nas na poseban smo način doživjele po dobrim ljudima koji su nam darovali, bilo svojim mate-rijalnim sredstvima, bilo svojim radom i zalaganjem dva velika dara koja su oboga-tila našu crkvu iznutra i izvana. crkvene klupe, projektirane i izrađene baš za našu samostansku crkvu dale su joj novi sjaj i ljepotu te pridonijele skladu sakralnog prostora u kojem svakodnevno slavimo Gospodina. a kao vanjski znak kuće Bož-je, vidljiv izdaleka, na brežuljku podno cr-kve postavljen je veliki križ od obrađenih hrastovih trupaca, visine 5 metara. Znako-vit je bio trenutak podizanja križa – petak, devet sati ujutro…

o redovničkim zavjetima na temelju naših Konstitucija i drugih dokumenata crkve nastavio nam je govoriti naš redo-viti ispovjednik o. Stjepan vidak, ocD. Zavjet djevičanstva (čistoće) po kome pri-padamo samo Bogu kao izabrana baština presvetog Trojstva omogućuje nepodi-jeljenost srca i jedinstvo s Gospodinom. Govoreći nam o zavjetu poslušnosti, o.

Stjepan je naglasio važnost vjere u življe-nju toga zavjeta – posluh je sinovski stav spram oca jer Mu vjerujemo!

vlč. Boris vulić, profesor đakovačkog KBF-a u dva nam je predavanja ocrtao s vidika teološke antropologije dvije važne osobe iz novoga zavjeta. Kao posljednji prorok, sv. ivan Krstitelj prošao je veliki napor prihvaćanja novosti u isusu Kristu. a o teškoćama i putu prihvaćanja te no-vosti evanđelisti jasno progovaraju i kroz lik apostola petra i njegov odnos s isusom, trajno pun napetosti – svaki vjernik, a i zajednica, može zato u petru prepoznati svoje entuzijazme i slabosti.

potresne činjenice o novim oblicima ropstva današnjice kao posljedici trgovine ljudima prikazala nam je s. viktorija Ši-mić iz Družbe Milosrdnih sestara svetog Križa. 46 milijuna ljudi u svijetu danas živi kao robovi, iskorištavani i gaženi u os-novnim ljudskim pravima i dostojanstvu, a kod nas je evidentirano više od 23000 nestalih osoba… nakon izlaganja s. vik-torije, uslijedilo je euharistijsko klanjanje kao molitva za sve žrtve modernog rop-stva, ali i za njihove mučitelje.

Dekan KBF-a u Đakovu, vlč. ivica Ra-guž predstavio nam je svoje viđenje stanja današnje teologije i uvjeta da bi se moglo biti istinski teolog. Kao razloge svojevr-sne krize teologije naveo je naturaliza-ciju vjere, ne molitvenu teologiju i njenu laicizaciju.

„Četiri upute jednom redovniku“ našeg sv. oca ivana od Križa bile su tema preda-vanja koje nam je održao o. petar janjić, ocD, kao sažetak onoga na što smo u Karmelu pozvani, a to je svetost života.

nizom propovijedi o Maloj Tereziji na temu „Snaga povjerenja“ obogatio nas je o. Danijel Čolo, ocD, a naš provincijal, o. Srećko Rimac nam je govorio o susre-tu europskih provincijala ocD u linzu (studeni 2016.) i tako nas izbližega upo-znao sa trenutnim stanjem Reda na našem

kontinentu, s njegovim problemima, ali i nadama.

Zajedništvo vjere i molitve u susretu s vjernicima iz župe piškorevci okrunjeno je misnim slavljem koje je slavio vlč. Damir Stanić, njihov župnik. Hodočasnici su nas obradovali i ganuli zdušnim pjevanjem krasnih napjeva i pučkih pjesama koje se pjevaju samo u selima njihove župe (piš-korevci i Budrovci). Ujedno su nas obda-rili maštovitim i simpatičnim darom koji je izazvao veliku radost – vlč. Damir je i za nas pripremio tzv. hodočasničku tombolu, koju inače redovito priprema za hodoča-snike u autobusu. posjetila nas je i grupa krizmanika iz župe podvinje sa svojim žu-pnikom, kako bi mladi upoznali Karmel i naš način života.

Dan posvećenog života – Svijećnicu – proslavile smo euharistijom sa vlč. To-nijem Štefanom, ravnateljem papinskih misijskih djela. U svom prepoznatljivom misionarskom stilu posvijestio nam je važnost našeg poziva i duhovnog majčin-stva te nas potaknuo da čuvamo svetost našeg života.

ovogodišnje zajedničke duhovne vjež-be vodio nam je o. Zlatko pletikosić, ocD, remetski prior. Korak po korak iščitavali smo i razmatrali tekst evanđelja o susre-tu isusa sa Samarijankom, kako bi svaka




od nas na svom osobnom zdencu u isusu susrela i prepoznala izvor žive vode koja jedina može utažiti našu najdublju žeđ i čežnju… te kako bi mogla novim žarom svjedočiti za njega svojim životom i dovo-diti duše na taj nepresušni zdenac.

Draga braćo i sestre, neka sve nas uvi-jek iznova krijepi i napaja ta živa voda mi-losti Božje, koja izvire iz probodenog boka Kristova! Zagledani u njega, hodit ćemo u uskrsnoj radosti i novosti života… Sretan i blagoslovljen Uskrs žele vam i mole

vaše sestre iz Breznice Đakovačke +

SVETI IVAN OD KRIŽA I SVEĆENIČKI JUBILEJ U BREZNICI ĐAKOVAČKOJ

Svetkovinu sv. oca ivana od Križa, prezbitera i crkvenog naučitelja, 14. pro-sinca u Breznici Đakovačkoj proslavili smo svečanim euharistijskim slavljem

koje predvodio preč. vinko Brezovar. „na ovo euharistijsko slavlje okupio nas je mladi redovnik karmelićanin koji je naukom i životom pokazao gdje i kakav je put prave duhovne obnove pojedinca, ali i cijele crkve”, rekao je propovjednik primijetivši da se svetac „svojim izvan-rednim sposobnostima nije uzdigao u vrhove španjolske svjetovne veličine ili pak među vrhove teoloških znanstveni-ka, ali unatoč tome crkva ga danas slavi kao najjasnijeg i najbistrijeg mističnog teologa novoga doba te ga je 1926. godi-ne počastila časnim naslovom crkvenog učitelja.”

U svojoj homiliji preč. Brezovar pitao je: „Može li sv. ivan nešto poručiti današ-njem čovjeku? Može li pomoći današ-njem svijetu, koji proživljava najdublju krizu identiteta, Kristovom otajstvenom tijelu – crkvi, koja doživljava i doslovno razapinjanje u svom istočnom plućnom krilu?“, te ustvrdio da je ivanovo iskustvo patnje, neshvaćanja, ponižavanja, pa čak i kažnjavanja, kad je zajedno sa sv. Terezi-

jom prionuo reformi Karmelskoga reda, govor današnjem čovjeku. „Blago onima kojima je životni suputnik isus Krist, i ako im je put s Kristom svjetlo i snaga koja pomaže nositi i podnositi često puta i nepredviđene boli, iznenadne smrti, sa-znanja o teškim neizlječivim dijagnoza-ma, besparicu, siromaštvo, besposlicu… Svjetlo i snaga Kristova najučinkovitija je pomoć nama, ali i drugima oko nas“, naglasio je propovjednik i, istaknuvši po-trebu i važnost šutnje, zaključio: „vanjska tišina uzrokovat će u nama onu gromo-glasnu tišinu koja će nas sigurno dovesti do izvora potpune apsolutne sreće za ko-jom svatko od nas teži, a to je naš volje-ni Bog!“ liturgijsko slavlje animirale su sestre karmelićanke, a predslavitelj ga je uveličao svojim lijepim liturgijskim pjevanjem.

preč. vinko Brezovar ove je godine misnim slavljima zahvalio Bogu za 40 godina svoga svećeništva u mjestima svojega službovanja. U svojoj mlado-sti od 1978. do 1982. godine nesebično se darivao Župi levanjska varoš, čiji ga najstariji župljani pamte i rado se sjećaju

njegovih pastoralnih aktivnosti, pohoda i zaprežnim kolima i pješice, zajedničke nedjeljne večernje molitve časoslova, za-uzetog služenja i blizine. otišavši na dru-ge župe, nije prestajao moliti za duhovnu i materijalnu obnovu Župe levanjska varoš te je izrazio radost što su se sestre karmelićanke, pri povratku u biskupiju iz koje su tijekom rata bile prognane, Bož-jom providnošću nastanile na brežuljku između levanjske varoši i Đakovačke Breznice.

iz tiska je nedavno izašao vlastiti mi-sal i vlastiti časoslov Reda bosonoge bra-će Blažene Djevice Marije od gore Kar-mela pa su liturgiju časova za svetkovinu svetoga oca ivana od Križa po prvi put iz novog Časoslova mogle moliti sve grane karmelske obitelji hrvatskoga govornog područja: Red bosonoge braće Blažene Djevice Marije od gore Karmela (ocD), Bosonoge sestre Reda Blažene Djevice Marije od gore Karmela (ocD), Karme-lićanke Božanskog Srca isusova (cDcj), Karmelski svjetovni red (ocDS) i Bra-tovština. +

PROSLAVA SV. JOSIPA U KARMELU SVETOG JOSIPA – BREZNICA ĐAKOVAČKA

liturgijsko slavlje svetkovine sv. josi-pa, koje je ove godine preneseno s treće korizmene nedjelje na ponedjeljak 20. ožujka, svečano je proslavljeno u samo-stanu sestara karmelićanki u Breznici Đakovačkoj. večernje misno slavlje pred-vodio je mons. Đuro Hranić, đakovač-ko-osječki nadbiskup. U koncelebraciji je bilo devet svećenika, posluživala su dva đakona te osam bogoslova. Mnoštvo prisutnih hodočasnika dupkom je ispu-nilo kapelu koja je pred samu svetkovinu opremljena novim klupama, sedesom i stolcima, velikodušnim darom velikog štovatelja sv. josipa i velikog prijatelja za-jednice sestara karmelićanki.




vornosti preuzima na sebe, ustrajno i po-stojano, doživotno ostajući uz donesenu odluku; njegovo prihvaćanje onoga što ga nadilazi jer se ne oslanja na svoje snage, nego sve očekuje od Boga, znajući da Bog djeluje na “duge staze” i da nije i neće od Boga biti prevaren; njegovo poslanje čuva-ra Marije i isusa, oca i odgojitelja obitelji.

Dok se sve češće govori o društvu bez očeva, gdje djeca odrastaju bez oca, bez očinske figure u obitelji, nadbiskup je ista-knuo važnost josipove očinske figure u isusovu životu koja mu je, uz figuru maj-ke, bila potrebna kako bi stasao kao cje-lovito, zaokruženo, emocionalno stabilno, zdravo ljudsko biće – kako bi bio cjelovita ljudska osoba. okupljene vjernike pozvao je da mole za sve očeve u obiteljima, za ra-njene obitelji gdje je otac odsutan iz obite-lji i iz odgoja svoje djece, za sve očeve koji spremno prihvaćaju djecu, a potaknuo je također sve zdrave kršćanske obitelji na važan oblik kršćanskog služenja prihvaće-njem djeteta iz doma za nezbrinutu djecu, kojem bi se tako omogućilo što je moguće sretnije i bezbrižnije djetinjstvo, normal-niji rast, uz majčinsku, ali i očinsku figu-ru, te zaključio riječima: „Molimo za naše obitelji da uistinu budu zdrave obitelji, da budu kolijevka i našega društva i naše crkve!“

prijepodnevno misno slavlje predslavio je o. anto Knežević, karmelićanin, župnik splitske Župe sv. Mihovila arkanđela na Kamenu-Šine, koji je hodočasnicima bio na raspolaganju za ispovijed od prvoga dana trodnevnice, na kojem je sudjelovao i br. Stipo Doboš.

o. anto je podsjetio na jednostavnost, skromnost, samozatajnost sveca koji sto-ji na razmeđu staroga i novoga, o čijem je predanju, otvorenosti Božjem govoru i čudesnoj vjeri toliko toga ovisilo za sve nas. Taj čovjek duboke šutnje, koji je na čudesan način prihvatio silna iskušenja koja bi sve nas krajnje zbunila, “poziva nas da se vratimo i sebi, a onda i Bogu, te nas uči odgovornosti spram Božje volje.”

važnost josipove očinske figure u isusovu životu

na početku središnjega svečanog mi-snog slavlja nadbiskup Hranić sestrama je čestitao svetkovinu sv. josipa, zaštitnika njihova Reda i samostana, a s. josipi za-želio sretan imendan te je zatim uputio srdačnu dobrodošlicu svim vjernicima, pozdravivši posebno župana osječko-baranjske županije vladimira Šišljagića, Slavka Tidlačku, načelnika općine le-vanjska varoš, provincijalnu predstojnicu s. amaliju Kupčerić i čitavo poglavarstvo Milosrdnih sestara Sv. Križa te ostale redovnice.

podsjetivši na trogodišnji ciklus pasto-ralnoga djelovanja crkve u domovini s bračnim parovima i obiteljima, drugi na-cionalni susret hrvatskih katoličkih obite-lji sljedeće godine u Solinu, nadbiskup je kazao da u ovoj Godini očinstva – kada se prisjećamo i 330. obljetnice kako je Hrvat-ski sabor izabrao sv. josipa za zaštitnika hrvatskoga naroda – na osobit način pro-mišljamo o važnosti muža i oca u obitelji. U svojoj nadahnutoj homiliji predstavio je snažan lik sv. josipa i naglasio nekoli-ko njegovih snažnih poruka koje mogu progovoriti svima, osobito suvremenim muškarcima i očevima. istaknuo je njego-vo veliko srce koje je i u teškim trenutci-ma prije svega mislilo na Mariju; njegovu muževnost kojom težinu situacije i odgo-

osvrnuvši se na aktualni govor o pravi-ma i slobodama, a izostavljanje govora o odgovornosti, rasprave o pitanju početka ljudskoga života i prigovore vjernicima da žive u srednjem vijeku, o. anto je re-kao: “Da, nikakve razlike od trećeg, petog, dvanaestog, dvadeset prvog ili trideset pe-tog stoljeća na ovoj razini ne može biti za vjernike! ostavimo sada rubne slučajeve o kojima se eventualno može razmišljati. no općenito uzevši: pobačaj nema što drugo biti nego ubojstvo. Čim čovjek dodirne u to pitanje života, stavlja sebe na mjesto Boga. nama nisu mjerilo ni polazište ci-vilizacijska dostignuća ove vrste – koja su često bijeg od sebe i otuđenje čovjeka, i nisu nikakva dostignuća – nego Božja objava, Božja riječ, Bog i otvorenost puta prema vječnosti, a ne zaustavljanje ovdje na nečem što nije punina života.”

U kratkom povijesnom pregledu što-vanja lika i uloge svetoga josipa u crkvi, propovjednik je posebno istaknuo zaslu-ge sv. Terezija avilske, a također i našeg hrvatskog naroda kad je na Drugom va-tikanskom saboru, na prijedlog tadašnjeg mostarskog biskupa petra Čule, papa ivan XXiii., prihvatio da ime svetoga josipa uđe u najsvečaniji dio mise – u Rimski kanon. podsjetio je da je Hrvatski državni sabor proglasio sv. josipa zaštitnikom do-

movine i hrvatskog naroda mnogo ranije od drugih i izrazio želju da njegova svet-kovina još snažnije zaživi u hrvatskom na-rodu i društvu.

na koncu homilije, podsjećajući na svetog josipa, zaštitnika svete smrti, mi-snik je ohrabrio prisutne da se ne boje jer “Bog je s nama, on vodi sve”, te poručio: “ne moramo sve razumjeti, nije rješenje u znanju po sebi. neka nas sveti josip tome nauči. on to može – jer on je takav!”

TrodnevnicaTijekom trodnevnice misna slavlja su

predvodili vlč. nedjeljko Čutura, ekonom Đakovačko-osječke nadbiskupije, mons. Mario Sanić, župnik požeške Župe sv. au-gustina u velikoj i mons. nikola Škalabrin, sudski vikar crkvenog sudišta u Đakovu. promišljajući o sv. josipu u svjetlu Božje riječi dnevnih čitanja, potaknuli su prisut-ne na nasljedovanje kreposti ovoga sveca.

prvoga dana trodnevnice, pod vidom evanđeoskoga ulomka o vinogradarima, vlč. nedjeljko Čutura promatrao je sve-toga josipa kao najboljeg vinogradara. “najveća odgovornost bila je na rameni-ma toga čovjeka – jer je bio pravedan – Bog mu je povjerio svoga Sina da se brine za njega. on je dao Bogu pravo da bira, prihvaća pravo da bude roditelj, napušta svoj život, sigurnost i snove i dopušta da u njih uđe Bog. najmanje je izgubljeno ono što se daruje Gospodinu. ništa nije tako vlastito kao ono što se daruje u slobodi i ljubavi.” potaknuo je sve prisutne vjernike, a osobito očeve, da budu sveti josipi, da bi i njihov rad bio poput josipovog “bla-goslovljen, pretvoren u molitvu, životnu žrtvu” jer bi se tada “otvorila rajska vrata pojedinih obitelji i u njih bi se vratili sreća i mir!”

Drugoga dana trodnevnice, promišlja-jući o josipovom iskustvu dara milosrđa, vlč. Mario Sanić je kazao da i mi živimo od milosrđa – ljudskoga, ali posebno Božjega, te pozvao na usvajanje vrednota od kojih




je sveti josip živio i nenametljivo ih “na-metnuo” svima, osobito muškarcima. ista-knuo je osobito josipovu poslušnost do kraja nebeskom ocu koja mu je pomogla da bude uz isusa i Mariju, da bude na pra-vom mjestu uz Boga, koja ga je hrabrila i onda kad mu ništa nije bilo jasno u životu. primijetivši da kod svetoga josipa nema suvišnih i nepotrebnih riječi, potaknuo je okupljene vjernike, osobito očeve obitelji, da biraju svoje riječi, kojima će izgrađivati, a ne ranjavati. Upozorio je da svi trebaju znati kako govoriti, osjetiti gdje se nalazi prava vrijednost ljudske riječi i u čemu je ljudska snaga, koju je imao sv. josip i zahvaljujući kojoj je mogao učiniti tako

velika djela i za Mariju i isusa i za tolike kojima je uzor i zaštitnik.

Mons. nikola Škalabrin, promišljajući trećega dana trodnevnice o temi žeđi – židovskoga naroda u hodu kroz pustinju do obećane zemlje, isusovoj na zdencu u Samariji i na križu, Samarijankinoj i našoj – istaknuo je poveznicu između isusovog razgovora sa Samarijankom i pravednosti svetoga josipa: “Stavimo stvari na svoje mjesto, svakome dajmo što mu pripada, da Bog bude Stvoritelj kojemu se iskreno klanjamo u srcu i duši gdjegod bili i da iz tog klanjanja dobivamo Božji blagoslov”, te poručio: “nastojmo da Bog u našem životu ima pravo mjesto – najvažnije, naj-svetije. ako to bude, onda će i naši odnosi prema drugima biti ispunjeni razumijeva-njem, poštovanjem i ljubavlju, što svatko od nas želi i voli u svom životu.”

Molitve za zagovor sv. josipana koncu euharistijskih slavlja mnogi

hodočasnici u osobnom susretu sa sestra-ma preporučili su u molitvu svoje nakane, a također su svjedočili o uslišanjima po zagovoru sv. josipa: izmirenja u obitelji, povratak sakramentalnom životu, zahval-nost za mladića ili djevojku, sklapanje bra-ka, blagoslov djeteta, zaposlenje, završena škola ili studij, oslobađanja od raznih ovi-snosti, ozdravljenja od raznih psihičkih i tjelesnih bolesti, kao i duhovnih rana, za-dobivena snaga u trpljenju…

Misnim slavljima tijekom trodnevnice prethodile su krunica i litanije u čast sve-tom josipu, a na samu svetkovinu prije ve-černje euharistije pjevana večernja u čast sv. josipa koju su, kao i ostala liturgijska slavlja tijekom trodnevne priprave od 17. do 19. ožujka, animirale sestre.

Tijekom trodnevne duhovne priprave i na samu svetkovinu oblačenjem karmel-skog škapulara Karmelskoj obitelji pridru-žilo se 55 novih članova. +

KaRMel - MaRija BiSTRica

Draga braćo i sestre!

pozdravljamo vas iz našeg bistričkog samostana koji je na svetkovinu ivana od Križa (14. prosinca 2016.) proslavio osa-mnaest godina od kanonskog utemeljenja. U daljnji punoljetni hod zajednica je ušla i s novim vodstvom. naime, zagrebački pomoćni biskup mons. valentin pozaić iz-vršio je 25. i 26. studenoga 2016. redovitu vizitaciju. po završetku vizitacije u nazoč-nosti kancelara Zagrebačke nadbiskupije mons. Stjepana večkovića i pod predsje-danjem biskupa pozaića održani su izbori za vodstvo zajednice u novom trogodiš-njem razdoblju. Za prioricu je izabrana s. M. petra od presvete euharistije (Mira Fišter), a za savjetnice: s. M. Gabrijela od otkupiteljeve ljubavi (Ružica Batelja), prva savjetnica; s. Bernardica od lurdske Gospe (anica ivančić), druga savjetnica; s. M. natanaela od Maloga isusa (ana Šiljeg), treća savjetnica. Zanimljivo je da nam je 14. siječnja 2017. došla kandidatica Slavica Šutalo iz Metkovića koja je tako, ni manje ni više, nego osamnaesta u na-šoj zajednici. prve tjedne u novoj godini obilježila je epidemija gripe. U toj kušnji i izazovu organizacije života u novonasta-lim uvjetima došla je do izražaja sestrin-ska ljubav, požrtvovnost i zajedništvo te smo nakon toga iskustva bile spremne i za zajedničke duhovne vježbe koje su već, u neformalnom obliku, započele za vrijeme bolesti. no, nakon što smo se oporavile i ozdravile, od 30. siječnja do 4. veljače u zajedničkim duhovnim vježbama pod na-slovom „po životu do Života“ putovima posvješćivanja darovanosti života, prepo-znavanja Božje prisutnosti u svakodnevi-ci, življenja života u kojem je Krist sredi-šte, mjerilo i cilj prema kojem težimo da bismo ostvarile puno zajedništvo s njim u vječnosti vodio nas je naš o. jure Zečević. Zahvalne smo mu za njegovu otvorenost, predanost i strpljivost kao i za sve što smo primile preko predavanja, propovijedi i

osobnih susreta. na Svijećnicu je naša se-stra Hana od Srca isusova i Marijina ob-novila svoje zavjete pa smo i mi kroz nju, u ozračju teme duhovnih vježbi, posvijestile naš hod po životu do Života.

na tom su nam putu potrebni uzori i pomoćnici, a neke od njih pred nas su stavili drugi predavači koje smo slušale u ovom razdoblju. Tako nam je o. antonio Mario Čirko za uzor potpunog preda-nja Bogu stavio sv. pavla koji je otkrio da predanje počinje osjećajem vlastite bes-pomoćnosti i koji je shvatio tajnu Kristo-va Križa i zato je mogao ići naprijed. o. ivan podgorelec u nizu nam je predavanja predstavio sv. Tereziju Benediktu od Kri-ža (edith Stein) kojoj je Blažena Djevica Marija bila uzor toliko da su neki u nje-nom držanju i ponašanju prepoznavali njen lik. postala je nasljedovateljica Krista i njegova Križa po nasljedovanju njegove Majke. Tako je otkrila i dubinu ženskoga bića i živjela karmelski ideal – stajati pred Bogom za ljude. Fra ante vučković, oFM, proširio je naše obzore i poveo nas nau-kom stoičkog filozofa epikteta koja nam može biti pomoć u izgradnji životnih sta-vova, osobito u tome da razlikujemo ono što ovisi o nama i na što možemo utjecati, i ono što ne ovisi o nama, ono što jedno-stavno moramo prihvatiti. otkrio nam je da su stoičku filozofiju, filtrirajući je kroz Krista, upotrijebili i prvi kršćani da bi uo-



bličili svoje učenje. neke naše sestre imale su milost osobno se susresti i razgovarati s časnim slugom Božjim fra o. antom an-tićem i često su nam o tome pričale. Sada smo ga sve, nakon pedeset i dvije godine od njegove smrti i o stotoj obljetnici nje-gova svećeničkog ređenja, imale priliku kroz jednodnevnu duhovnu obnovu vice-postulatora kauze za njegovo proglašenje blaženim fra josipa Šimića, oFM, doživje-ti kao odgojitelja, oca i iskusnog duhov-nog vođu. Fra josip nam je iznio misli o. antića o korizmi, o redovničkom životu i o nasljedovanju Krista, jedinog središta ži-vota. Tako nam je o. ante zasjao kao uzor u težnji suobličenja s Kristom.

U životnom hodu urasle smo kao za-jednica u našu mjesnu crkvu i s njom proživljavamo radosni napor započete Druge sinode usrdno moleći za plodove odvažnog svjedočenja i življenja evanđe-lja. na molitvu za Sinodu, osim kardinala Bozanića, pozvao nas je i fra jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapucinske provinci-je sv. leopolda Bogdana Mandića i pred-sjednik Hrvatske redovničke konferencije koji je s nama proslavio svetkovinu ivana od Križa (opširnije u zasebnom prilogu). a žarku molbu da molimo za duhovnu obnovu našeg naroda uputio nam je don pejo orkić, provincijal Hrvatske salezijan-ske provincije koji je s nama proslavio Ste-pinčevo (opširnije u zasebnom prilogu).

S tom nakanom u srcu molile smo prigo-dom tradicionalnog trodnevnog klanjanja pred presvetim oltarskim Sakramentom uoči pepelnice.

osim povezanosti sa svim moliteljima u osmini za jedinstvo kršćana imale smo i jedan ekumenski susret. naime, povodom Dana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u posjet je došao prodekan pravoslavnog bogoslovskog fa-kulteta Sveučilišta u Beogradu protojerej-stavrofor, prof. dr. Dragomir Sando s još dvoje svojih studenata. Sve njih, zajedno s novoizabranim dekanom Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu prof. dr. Marijom cifrakom i troje studenata za-grebačkoga fakulteta, među kojima je bio i naš br. Marko Maglić, doveo je k nama o. jure Zečević. U ugodnom druženju sazna-le smo zanimljivosti o srpskom manastiru na gori atosu, Hilandaru, crtice iz život sv. Save, neke pojedinosti iz života pravoslav-nih monahinja, čule smo i prekrasnu pra-voslavnu molitvu Bogorodici kao i svjedo-čanstvo mladih ljudi koji iz ljubavi prema Bogu odlučuju studirati teologiju.

posjetili su nas i djelatnici i učenici Zdravstvenog učilišta iz Zagreba, članice udruge „Hrvatska žena“ iz Marije Bistri-ce, sestre karmelićanke Božanskog Srca isusova s grupom djece za koju se brinu, sestre Klanjateljice Krvi Kristove, franje-vački trećoredci iz varaždina sa svojim duhovnikom fra Goranom Malenicom, oFM, s. lidija Matijević s kandidaticama školskih sestra franjevki Krista Kralja i mnogi drugi.

Kroz vrata od života do Života, kako bi rekao o. jure, prošla je 26. studenoga 2016. naša draga s. ilinka Šiljeg, služavka Ma-log isusa, rođena sestra naše s. natanaele. pratile smo je molitvom u tom prelasku pamteći njene dolaske i radosna druženja s njom kao i njen pogled koji nas je svaku ponaosob grlio posljednji put kad je bila kod nas.

Uskrsli Krist nam otvara vrata nade i pogled u vječnost, u puninu Života s njim. U radosti tog pogleda želimo vam blagoslovljen Uskrs!

vaše sestre iz Marije Bistrice +

Proslava svetkovine sv. Ivana od Križa

Svečano misno slavlje u 8 sati, 14. pro-sinca 2016. na svetkovinu sv. ivana od Kri-ža, karmelićanina i crkvenog naučitelja, u Karmelu u Mariji Bistrici predslavio je fra jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapu-cinske provincije sv. leopolda Bogdana Mandića i predsjednik Hrvatske redov-ničke konferencije, a s njim je suslavio vlč. antun Motočić, koji je predvodio trod-nevnu pripravu za svetkovinu.

Fra jure Šarčević je, potaknut životom i spisima sv. ivana od Križa i misnim či-tanjima, pronašao ohrabrujuće poruke za današnjega čovjeka i za naš narod u ovim kriznim trenucima povijesti. naglasio je kako je važno imati pouzdanje u Boga i svijest da je on s nama, da mu jer stalo do nas i da se brine za svakoga od nas, za naš narod. Da ostaje s nama u svim prilikama i neprilikama, pokazuju nam zorno i živo-ti svetaca u kojima je vidljivo da Bog vodi život svakog pojedinca i cijelu povijest i da sve izvodi na dobro. primjer sv. ivana od Križa pokazuje nam kako valja živjeti u zajedništvu s Bogom i prepoznati njegovu prisutnost i govor i u teškim situacijama života, rekao je fra jure.

već je u trodnevnici vlč. antun Moto-čić osobito prepoznao važnost toga kako se sv. ivan nosio s nevoljama života, a fra jure Šarčević je istaknuo kako su Svecu iskušenja, progonstva, nevolje koje je do-živio prilikom obnove svoga Reda poslu-žile da otkrije veličinu i ljepotu Križa i da se kroz patnju vine na Goru, do Krista Gospodina. To je poruka i nama, rekao je propovjednik, da bez obzira u kakvim se okolnostima nalazili, kao pojedinci ili kao

narod, otkrijemo prisutnost Božju i tada to može biti milosno vrijeme za nas.

Spisi sv. ivana govore nam i o suradnji s Bogom u čišćenju naših duša od svega što nas udaljuje od Boga. „valja ulagati u vla-stito čišćenje i u posvećenje vlastite duše jer je smisao našeg života i života svekoli-ke crkve u sjedinjenju s Bogom. Što je čo-vjek bliže Bogu, to je sretniji, ispunjeniji, a što je dalje od Boga, to je nesretniji“, re-kao je fra jure. Kao predsjednik Hrvatske redovničke konferencije, zahvalio je Bogu za prisutnost sestara karmelićanki u Mari-ji Bistrici i za njihovo svjedočenje upravo te bliskosti s Bogom, a njih i sve prisutne vjernike pozvao na molitvu za uspjeh Si-

node zagrebačke nadbiskupije, da Bog po njoj obnovi život crkve, da bismo prepo-znavali njegovu prisutnost koja će nam svima biti na radost.

nakon misnog slavlja, u kojem su se-stre zahvalile i za osamnaestu godišnjicu kanonskog utemeljenja samostana, poča-šćena je i relikvija sv. ivana od Križa. Fra jure Šarčević zadržao se sa sestrama u ugodnom razgovoru, podijelivši s njima crtice iz svoga bogatog životnog i redov-ničkog iskustva. +

Stepinčevo

„Draga katolička omladino, katoličke žene i muževi, više nego ikad potrebni su danas čovječanstvu heroji Kristo-




ve ljubavi da sagrade što je porušeno u ljudskim dušama, da izliječe što je bo-lesno, da zaviju što je ranjeno, da svežu što je slomljeno, da utješe što je žalosno, da obrišu suze onima što plaču, a tih je mnogo, neizmjerno mnogo danas po či-tavom svijetu. Budite vi glasnici te divne kršćanske ljubavi! ona će vam biti svje-dočanstvo pred Bogom i najbolja legiti-macija pred svakim pravim čovjekom, najbolji plan i program, ne samo za ovu godinu, nego i za čitav život.“ Te riječi bl. kardinala alojzija Stepinca, izgovore-ne 1941. godine, naveo je u propovijedi don pejo orkić, provincijal Hrvatske sa-lezijanske provincije, predvodeći misno slavlje na Stepinčevo, 10. veljače 2017., u samostanskoj crkvi, posvećenoj Blaženi-ku, Karmela u Mariji Bistrici. Don pejo je istaknuo svježinu i aktualnost tih Ste-pinčevih riječi danas kada osjećamo že-lju biti Kristovi, ali se tako lako udaljimo od njega. predstavio je Stepinca kao vi-zionara i proroka koji potiče i ohrabruje hrvatski narod na vjernost Bogu i crkvi te pozvao sve okupljene na molitvu za duhovnu obnovu našega naroda koja je sad najpotrebnija. podsjetio je i sestre karmelićanke da im je upravo tu zadaću dao kardinal Stepinac kada ih je doveo u

Hrvatsku – da učine što mogu, milošću Božjom, „da se hrvatski narod potpuno preporodi u Kristu“.

Salezijanski provincijal osobito je se-strama preporučio molitvu za svećenike, da budu Kristovi poput bl. alojzija, da se bore za istinu i za čovjeka. Zahvalni Bogu za dar svjedočanstva i mučeništva bl. alojzija Stepinca, možemo biti si-gurni da to pšenično zrno, koje je palo u zemlju, živi i donosi plodove, rekao je don pejo. osnaženi tim primjerom, i mi možemo postajati sve vjerniji Kristu i odaniji Majci Božjoj, kako je to želio Blaženik za sav naš narod. Snaga za to, podsjetio je don pejo, nalazi se u nama, u našim savjestima, u našoj kršćanskoj dobroti, koja ima svoj izvor u Bogu. važ-no je ne bojati se, usuditi se graditi je-dinstvo i ne prestajati jedni drugima biti siguran oslonac u istini, istaknuo je pro-povjednik. U molitvi za proglašenje sve-tim našega Blaženika imajmo povjerenja da se „pohodi Svevišnjega događaju uvi-jek u pravi trenutak“, rekao je don pejo.

po završetku misnog slavlja, u ko-jem su uz don peju orkića suslavili vlč. Domagoj Matošević, domaći župnik i rektor Svetišta Majke Božje Bistričke, i vlč. antun Motočić, redoviti misnik u Karmelu, blagoslovljeni su bomboni u čast bl. alojzija Stepinca koji ih je rado i obilno dijelio djeci. U sjećanje na tu očinsku Kardinalovu gestu, već se neko-liko godina u bistričkom Karmelu toga dana blagoslivljaju bomboni, na radost vjernika.

na misama u trodnevnoj pripravi za svetkovinu propovijedao je vlč. an-tun Motočić, koji je predstavio Stepinca kroz njegov odnos prema Bogu i crkvi, prema samom sebi i prema drugom čo-vjeku. „on je sebe smatrao oruđem u Božjoj ruci za spasenje ljudi, i u tome je ustrajao do konca života“, rekao je vlč. Motočić. +

KaRMel - SaRajevoDraga naša braćo i sestre!

novu 2017. godinu započeli smo sa izrazito niskim temperaturama do -27 c tako da nam je sva briga bila oko grija-nja – kako nama tako i ljudima oko nas. Bogu hvala, koji se uvijek prvi brine, pa smo uspjeli održati toplu kuću i dočekati toplije vrijeme.

od događanja na duhovnom planu, uz redovne svete mise, ispovijedi i na-govore, naša se Zajednica obnovila i duhovnim vježbama koje nam je od 02. – 07. ožujka predvodio naš o. Danijel Čolo, ocD.

Kroz temu: „Mali koraci na putu do vječnosti“ prošli smo zajedno neke vi-dove redovničkog života koji čine našu svakodnevicu. U podnaslovu nemam vremena i isusovo vrijeme o. Danijel je naveo kako „Svako nutarnje nezadovolj-stvo ima korijen u tome što sami nešto hoćemo. Zato nemamo vremena za ono što Bog hoće. napetost dolazi od duha svijeta a ne od Boga;“ kroz temu Sveti zaborav prema nauci našeg sv. o. ivana od Križa, pater je stavio naglasak na či-šćenje pamćenja od svega što guši naš hod s Bogom. najvažnije sjećanje koje trebamo njegovati jest naš poziv i lju-bav prema Gospodinu. Sljedeće teme na zajednicu, ogovaranje, Usmjerenost, i ljubav u svim aspektima, te otkrivanje i prihvaćanje realnosti u zajednici jesu od onih tema za koje bi sv. ivan apostol rekao „zapovijed stara i nova“.

Kako smo započeli korizmeno vrije-me, tako smo i ove godine obnovili po-božnost križnog puta petkom popodne, u kojem sudjeluje lijep broj vjernika a već tradicionalno završnicu ima na cvjetnicu dekanatskim hodočašćem i zadnjom postajom u našoj crkvi.

Hodeći zajedno s vama u našem kar-melskom duhu i ruhu, ako dragi Bog da,

naša s. Mihaela od Dobrog pastira – jela Mamić, će na 08. Svibnja slaviti i dra-gom Bogu zahvaljivati za zlatni jubilej svojih svetih zavjeta.

Mi ćemo to s njom proslaviti u krugu naše male zajednice na 07. svibnja pod svetom misom. Molimo svu našu bra-ću i sve naše sestre da nam se pridruže u molitvi i zahvaljivanju. posebno ove dane preporučujemo u molitve našu zlatnu slavljenicu. ona osobno moli za sve nas i poziva na slavlje, pa makar u duhu, ako već niste u mogućnosti osob-no biti nazočni.

Sve od srca srdačno pozdravljamo i od srca čestitamo i želimo

Sretan i radostan Uskrs!vaše sestre iz Sarajeva +




KaRMel - SoRa

VELIKO JE POKLICANIH, A MALO IZVOLJENIH – BIS-ERNI JUBILEJ S. EMANUELE

Sestra emanuela Frančiška brezmadež-nega srca Marijinega, v svetu poznana kot ida Čertalič, je 11. februarja letos praznova-la svoj 60. - biserni - jubilej svetih zaobljub. Sveto mašo je ob tej slovesnosti daroval g. nadškof msgr. Stanislav Zore, ki je v homi-liji izrekel besede zahvale in spoštovanja za dar zvestobe, predanosti in pripadnosti sveti cerkvi.

ida Čertalič, rojena 16. avgusta leta 1926 v novem mestu na Dolenjskem, je že kot mala deklica hrepenela po živi vodi. Ker ji je domače ognjišče ni dajalo, saj domači niso bili naklonjeni cerkvi zaradi težkih politič-nih razmer, je živo vodo iskala v tamkajšnji frančiškanski cerkvi. Triletna deklica s čr-nimi dolgimi kitami je hodila zajemat živo vodo. le kdo bi opazil njo, ki je v tihoti in skritosti prihajala pred tabernakelj, v bli-žino njega, ki vidi v srce in daje to vodo. on, ki vidi na skrivnem, je opazil njo in jo prosil, naj mu da piti. ne da bi mala idka to razumela, mu je dajala piti z zvestim pri-

hajanjem pred tabernakelj in s svojo zvesto molitvijo, pri tem pa je tudi sama zajemala žive vode hrepenenja po Bogu.

»KaRMeliTaRce«

ida je skozi leta odraščanja in dozoreva-nja ostala zvesta molitvi in želji po podari-tvi Bogu. nekoč je še kot mala deklica vpra-šala mamo, naj ji pove, katere sestre služijo Bogu… in mama jih našteje. »Mama, a so še kje kakšne?« vpraša idka. »ja,« pravi mama, »karmelitarce, to so sestre, ki spijo v trugah in samo molijo.« »Mama,« odgovori mala idka, »sem bom šla pa jaz.« To otroš-ko močno prepričanje je ni več zapustilo.

po končani šoli se ida zaposli na Stati-stičnem uraduv ljubljani. v tem času tudi spozna sestre karmeličanke na Selu v Mo-stah pri ljubljani. več let zahaja k njim, z mislijo na vstop, vendar je bil takrat samo-stan poln in pred razpustitvijo, zato sestre niso sprejemale novih kandidatk.

TUjina

leta 1955 ida domačim pove, da odhaja v tujino. Domači jo sprašujejo zakaj in ona hudomušno pove, da se bo tam poročila. Tako 30. julija 1955, stara 29 let, z blagoslo-vom g. škofa antona volka, odide z vlakom na Dunaj, kjer vstopi v samostan bosono-gih karmeličank. Kmalu prejme tudi av-strijsko državljanstvo in ida je na varnem pred starši, ki so jo hoteli odpeljati nazaj v domovino. na Dunaju preživi približno pet let. Tu vstopi v postulaturo in noviciat, prejme redovno ime s. emanuela Frančiška brezmadežnega srca Marijinega ter položi večne zaobljube.

po petih letih odide kot soustanoviteljica v samostan Rankweil in tam preživi približ-no sedem let. v tujini doživi veliko lepega in tudi težkega in skupaj s sosestrami Slo-venkami vse daruje za slovenske duhovnike in za domovino.

vRniTev

na prošnjo tedanjega škofa g. jožefa po-gačnika se s. emanuela v spremstvu dveh

sester odpravi nazaj v Slovenijo, v Mengeš, kjer v zapuščenem poslopju še z nekaj se-strami nadaljuje oz. začne redovno življe-nje. Devetnajst let življenja v Mengšu s. emanueli prinese nove notranje in zunanje izkušnje, ki jih kasneje po preselitvi v sa-mostan v Sori, leta 1986, uporabi, ko posta-ne predstojnica skupnosti - mati emanuela.

Bogato življenje s. Frančiške emanuele je preplavljeno z nenehnim zajemanjem iz studenca žive vode, ki je Gospod jezus Kristus, njen Ženin in Gospod. Zajemanje iz studenca zakramentov, predvsem evhari-stije in sprave, ji je dajalo moč za vztrajnost in zvestobo.

naj Gospod in Ženin našo drago sestro skrije v svoje obličje, jo še bolj priliči sebi ter jo nekoč okrona z večnim življenjem za vso njeno zvesto ljubezen in vero, s katero mu je odgovarjala vse življenje in predvsem skozi vsa redovna leta. notranje bogastvo svojega redovnega življenja nam pogosto predaja v sproščenem pogovoru v rekrea-cijah, tako da se tudi na ta način oblikuje naša skupnost. Mnoge njene izkušnje pa tudi pridno zapišemo.

v tem postnem času naj nam vsem usmiljeni in dobri Gospod pomaga globlje in na novo odkriti vrednoto zvestega vztra-janja v navzočnosti njega, ki nam govori: »veruj mi…!«

vaše sestre iz Sore +

NIMAMO več številk: +386 (0)1/361 81 88, +386 (0)1/361 81 84 (fax),

+386 (0)1/361 12 92; zdaj IMAMO samo naslednji dve hišni številki: +386 (0)30/609-411 in +386 (0)70/790-712

KaRMel - MiRna peČDragi bratje in sestre v Karmelu!

prisrčen pozdrav iz Karmela Marije, Kraljice angelov iz Mirne peči!

»Še malo in svet me ne bo več videl, vi pa

me boste videli, ker jaz živim in živeli boste tudi vi« (jn 14,19).

To je radostno sporočilo za srca Gos-

podovih učencev, tudi za srca nas karmeli-čank, ki smo v zaupni bližini z jezusom po-vezane z vsemi vami. Hvala za vaše molitve ter za vso bratsko in sestrsko pomoč in bli-žino, ki jo zelo občutimo. Hvala. Gospod nas noro ljubi in mi njega in presrečni smo, da smo mu lahko v Karmelu tako blizu ter da smo lahko blizu tudi drug drugemu.

naša ustanoviteljica mati agneza je jese-ni dopolnila 90 let. vsak dan znova nam s svojo vdanostjo in prisrčnostjo prinese ve-liko veselja in upanja. vedno bolj pa posta-ja podobna nevesti iz Duhovne pesmi, ko pravi: »edino moje delo je ljubiti.«

3. 3. 2017 smo imele volitve, ki jih je vodil novomeški škof, msgr. andrej Gla-van. Za priorico je bila izvoljena s. Mirjam Svetih jezusovih ran, subpriorica in prva svetovalka je ostala s. M. Mihaela Žalostne Matere Božje, druga svetovalka je s. Terezija Benedikta Marije pomagaj, tretja svetoval-ka pa s. M. pavla Križanega jezusa. vodstvo in vso skupnost priporočamo v molitev.

v hvaležni molitvi vas vse prisrčno pozdravljamo.

vaše sestre iz Mirne peči. +


54 55

SvjeTovni ReD – ocDS

ZaGReB

Zajednica “Sv. Terezija Avil-ska”

Drage sestre i braćo, radost nam je dijeliti s vama događaje

iz života naše zajednice, a još puno više radujemo se izvješćima iz vaših zajednica, koja nas potiču da još žarče molimo za sve vaše nakane i potrebe, i bude u nama želju za udioništvom u zajedničkim – molitve-nim i djelatnim – projektima.

adventsko-božićna duhovna obnova

voditelj naše adventsko-božićne du-hovne obnove bio je o. Danijel Čolo. izla-ganje i razmatranje o. Danijela o temi, tj. o osobi – o Mariji, koju u Karmelu posebno štujemo, volimo i trudimo se nasljedova-ti ju, bilo je predivno. o. Danijel govorio je o Mariji nadahnuto i s oduševljenjem, riječima koje ohrabruju na nasljedovanje ove jednostavne, ponizne, mudre Majke, Sestre, prijateljice i Žene. Marijin zagovor djeluje u skrovitosti. Uronjena je u patri-jarhalnost, ali slobodna i veličanstvena. Uvijek je po strani ali, u biti je osovina za-jednice. njena prisutnost je tiha, ali djeluje poput vulkana. Danas smo mi njezini lju-bljeni učenici. pozvani smo, poput Marije, ljubiti bližnje koje nam je Bog stavio na životni put. Braća, sestre i prijatelji ljube se bez interesa. Tko ljubi zajednicu – uni-štava ju. Tko ljubi čovjeka – izgrađuje za-

jednicu. pozvani smo darivati srce, dalje će učiniti Bog. Došašće je idealno vrijeme za otkrivanje dobra u drugima. Ući nam je u špilju rođenja. isus nam pruža ručice da Ga uzmemo. na njegovu je lišcu osmjeh, upućen nama. Radost je temelj u našem životu. Bog je radost.

posjet sestrama u Brezovici

Druge subote u siječnju posjetili smo sestre u samostanu Kraljice Karmela, u Brezovici. o. viktor predslavio je sv. Misu, nakon koje je uslijedio razgovor sa sestra-ma u samostanskoj govornici, te zajednič-ka molitva Časoslova. Susret je protekao u toplom, radosnom ozračju.

prvi susret s našim novim duhovnim asistentom, o. viktorom

U veljači je održan prvi susret Zajedni-ce sv. Terezija avilska s novim duhovnim asistentom, o. viktorom. o. viktor nagla-

sio je, da je za zajedništvo i bratsku ljubav važno poznavati sebe i druge. Stoga je veći dio ovog prvog susreta bio posvećen upo-znavanju članova zajednice. naša zaštitni-ca sv. Terezija govorila je svojim sestrama: „više bih voljela da ste bez molitve, nego bez istine“. istina je suština poniznosti. potrebno je naći vrijeme za upoznati sebe. prihvaćamo li sebe, prihvaćamo svoga Stvoritelja. Drugi je mjesto objave Boga u našem životu. Stoga je potrebno upitati se: Kako opažam druge, a da ih ne osu-đujem? S koliko jednostavnosti opraštam drugima?

pRovincija

28. siječnja 2017. o. alzinir Debastiani, generalni povjerenik za Svjetovni karmel-ski red održao je u karmelskom samostanu Majke Božje Remetske susret s članovi-ma obje zagrebačke zajednice ocDS. na susretu su sudjelovali i o. Srećko Rimac, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. oca josipa, o. Dario Tokić, u svojstvu provincijalnog povjerenika za Svjetovni red i prevoditelja s talijanskog, o. Zlatko Žuvela, o. viktor Grbeša i o. anđelko jozić, duhovni asistenti somborske i zagrebačkih zajednica ocDS. Susret je započeo euhari-stijskim slavljem, nakon kojeg je uslijedilo predavanje.

o. alzinir naglasio je važnost ovakvih susreta koji nam pomažu posvijestiti si, uvijek iznova, da su samostanska braća i sestre i članovi Svjetovnog reda Karmela

tri sastavnice istog Reda. ovakvi susreti su mjesta na kojima se može osjetiti ljubav prema karmelskoj karizmi, a upravo nas karmelska karizma ujedinjuje.

prvi dio izlaganja bio je sažeti povijesni prikaz nastanka i izrastanja Karmelskog svjetovnog reda, te pojašnjenje identiteta i poslanja laika u crkvi. potom je o. alzinir iznio odgovore na pitanja koja smo mu već ranije – u pripremi susreta – uputili, a zatim je odgovarao na pitanja nazočnih sestara i braće, i rasvijetlio mnoge naše nedoumice i nejasnoće. U iduća dva dana o alzinir je održao susrete sa zajednicama Svjetovnog reda u krčkom i splitskom Karmelu.

Zaključak održanih susreta je da u Hr-vatskoj karmelskoj provinciji postoji zaista lijepa suradnja i zajedništvo sestara, sve-ćenika i braće karmelićana i članova Svje-tovnog reda, i da postoje još mnogi vidovi i potencijali zajedništva, i još mnoga pod-ručja apostolata u kojima želimo i možemo zajedno sudjelovati, kako bi Majka crkva i Božji vinograd – Karmel još više odisa-li Božjom Dobrotom i bili odraz njegove ljepote.

Dragi naši, nek´ radost uskrslog Gospo-dina ispuni vaša srca, njegova snaga neka vas krijepi u teškim trenutcima, njegova ljubav neka vas grije i čuva. Sretan vam Uskrs! +

s. Snježana Foršek, ocDS


56 57

SvjeTovni ReD – ocDSSvjeTovni ReD – ocDS

Zajednica “Od Djeteta Isusa”

Drage sestre i braćo,

Krajem siječnja, našu je zajednicu kao i sve druge zajednice ocDS-a u Hrvatskoj posjetio otac alzinir Debastiani, generalni izaslanik za Svjetovni red u pratnji našeg oca Daria Tokića, oca provincijala Srećka Rimca, oca anđelka i oca viktora.

nakon uvodnog govora oca alzinira imali smo prilike postavljati razna pitanja i pokazalo se da je otac alzinir veoma zado-voljan s razvojem situacije u našim zajed-nicama, ali nam je ostavio i neke smjernice za naš budući rad, koje smo preveli s tali-janskog i ugradili u Statut naše zajednice.

Tri tjedna kasnije uslijedio je sastanak Savjeta zajednice na kojemu je predstav-ljen priručnik za formaciju od 4 knjige, kojega smo preveli s engleskog i prilago-dili našim potrebama i okolnostima. po-trebno je uskladiti se i sa drugim zajed-nicama Svjetovnog reda u svijetu. U tom smislu trebamo odabrati još dvije osobe za magistre novaka i kandidata, pa će od jeseni i naša zajednica imati tri magistre odnosno magistra za odgoj. Savjet je tako-đer odlučio da bi jednom godišnje trebao razgovarati sa svakim članom zajednice pojedinačno, i tako osluškivati težnje, že-

lje, prijedloge i motivaciju naših članova.

naš brat i prior ivan jurić nas je tako-đer izvijestio o planiranim izletima našim sestrama redovnicama: 29.4. u Karmel Brezovicu; 27.5. u Mariju Bistricu a 23.9. sestrama u Kloštar ivanić. Raspravljalo se i o financijskoj pomoći potrebitima iz naše zajednice.

Također smo raspravljali i o troškovima i broju zainteresiranih članova za trodnev-nu duhovnu obnovu na Buškom jezeru za Gospu Karmelsku u mjesecu srpnju (14., 15. i 16.7.2017).

izrazito smo zadovoljni sa stanjem u zajednici jer se članovi doista trude oko zajedništva, rado uređuju oglasnu ploču u župi Remete (s. Danica), vrijedno ispu-njavaju svoje obveze (s.jelka), rado donose cvijeće na susrete zajednice i spremni su se na svaki način angažirati oko zajednič-kog dobra i zajedničkih ciljeva. Mnogi su kupili knjige oca vjenceslava i druga kar-melska izdanja.

Stalno nam pristižu i novi mladi kan-didati. To je veoma poticajno za svakoga od nas. otac anđelko pomno priprema sve svoje homilije za naše susrete i otvoren je prema svakom obliku suradnje. Zadnja homilija u ovo korizmeno vrijeme bila je na temu pokore koja je danas izgubila svoj izvorni smisao, a to je obraćenje ili meta-noja. naime, nakon nekog kraćeg razdo-blja odricanja, ljudi se ponovno vraćaju svojim starim navadama i stilu življenja. pokora međutim obuhvaća čišćenje. na-kon pokore ne bismo više smjeli biti isti.

Bogoljubivost (razmatranjem Božje Ri-ječi) treba u nama razviti čovjekoljubivost. i za jedno i za drugo potrebno je odrica-nje. Tako ćemo razviti nutarnju slobodu u poslušnosti i poniznosti. isus Krist je bio poslušan svom ocu i tako nam je dao naj-divniji primjer zastupničke pokore, koju je za nas učinio. +

s. Željka

SpliTpsalam 130, pouzdanje u Boga

…ako se, Gospode, grijeha budeš spominjao,

Gospode, tko će opstati?...

U subotu 18. ožujka, „Zamak duše“ – Zajednica svjetovnog reda bosono-gih karmelićana iz Splita, imala je svo-ju korizmenu cjelodnevnu duhovnu obnovu.

U prisutnosti našeg duhovnog asi-stenta o. Branka i pod njegovim bud-nim okom, ušli smo ove subote u još jednu avanturu na Karmelskim poljanama.

Susret je započeo u 9:30 sati moli-tvom srednjeg časa. na ranijem susre-tu Savjeta dogovorili smo raspored za ovu obnovu gdje smo svakako u jutar-njem terminu željeli čitati Konstitu-cije, kako bi razmišljali o Karmelu, o pozivu i o zajednici. Za popodnevno razmišljanje predvidjeli smo da sestra julija ima izlaganje o ii. odajama Za-mka duše, kojeg intenzivno proučava-mo do listopada ove godine.

Svakako smo željeli da osim duhov-nog sadržaja ovaj susret u nama pro-budi i zapali bratsko zajedništvo. Tim više što krajem godine iščekujemo da-vanje trajnih obećanja prvih članova ove naše zajednice.

na susretu su također bili svi no-vaci, njih sedam, koji su u listopadu prošle godine započeli svoj novicijat, kao prvi „podmladak“ splitskih svje-tovnih Karmelićana.

isto tako dogovoreno je da u 16:00 dođu svi novi zainteresirani člano-vi koji bi bili kandidati za Karmelski svjetovni red. Za sada ih je prijavljeno

sedam, ali to nije konačan broj.Kao što vidite ova najmlađa za-

jednice naše provincije, premda još nije stasala u svoj svojoj punini ima pomladak. očito je Karmel i na jugu lijepe naše prepoznata kao ono naj-bolje što crkva ima.

premda smo imali dosta teškoća na svom hodu po Karmelskim polja-nama, kako se vrijeme bliži davanju trajnih obećanja čini nam se da sve sijeda na svoje mjesto.

Svi strahovi su nestali, sve nedo-umice se rješavaju, a braća i sestre u zajednici su i više nego sigurni da je ovaj put hoda s Bogom i prema Bogu upravo onaj koji žele.

ovog puta smo uspjeli upriličiti molitvu u šutnji koja je neposred-no prethodila svetoj euharistiji. Čini nam se da je upravo to nekako naj-potrebnije i najnužnije u današnjem svijetu. Svi dolazimo izranjeni iz svijeta i od svijeta, i nigdje nemamo mira, premda naša draga majka ob-noviteljica pjeva u svoj pjesmi da je isus i među loncima, ali čovjeku treba za sabiranje i razmatranje posvećeni prostor, tišina usred buke, i mir u vr-tlogu nemira.

oci Karmelićani su već sada upri-ličili prekrasnu kapelu u samostanu, koja je posvećena Sv. josipu. U noj se


58 59

SvjeTovni ReD – ocDS

sastajemo za vrijeme svojih susreta, premda se predviđa uređenje još jedne prostorije koja bi bila na raspolaganju za susrete kako bi ovaj sveti prostor ostao samo za molitvu.

Kapelicu resi prelijepa slika naše Gospe od gore Karmela, prekrasni križ, malo svetohranište i kip sv, jo-sipa iza oltara. Klupe su poredane uz

zid duž cijele prostorije tako da se ol-tar nalazi u sredini. Baš poput pčela u košnici, baš poput vitezova u Zamku, baš primjereno Karmelićanima u Za-mku duše.

premda je cjelodnevna duhovna obnova u korizmi predviđena da bi se na neki način što bolje pripremili za Uskrs, čini nam se da smo se kao zajednica više zbližili, više povezali, više zavoljeli. Čitajući Konstitucije naglasak smo upravo stavili na za-jednicu i duh zajedništva, što nam se sada u ovoj fazi naše formacije čini nužnim i presudnim. nadamo se da je naša draga Majka Terezija tako za-dovoljna s nama, jer se toliko trudi-mo da je slušamo i slijedimo u svemu onome što je ona naučavala. Uvjere-

ni smo da je njen nebeski zagovor s nama, jer svi osjećamo neke unutar-nje pomake. Kao kad se gradi zid o kamenja koji se tako dobro zbije da je taj čvrsti suhozid jači i otporniji od betonskoga ili armiranoga. ovaj je prirodniji i svaki element je slju-bljen i postavljen upravo na mjesto koje mu odgovara, ali još bitnije da mu taj položaj omogućava da cijeli zid funkcionira kao savršena cjelina.

Završetak susreta je bio oko 16:30 kada smo svi članovi, s novacima i kandidatima izmolili večernju i upu-tili se „obnovljeni“ svojim kućama.

Kao i uvijek na kraju ovih naših izvještaja od srca pozdravljamo sve sestre i braću Karmelićane, s još jed-nim vapajem da nas se sjetite u svojim molitvama.

potrebne su nam vaše molitve i vaša podrška na ovom našem „trč-karanju“ po Karmelskim poljanama. no premda „djeca“ uzrastom nada-mo se da ćemo biti sposobni sjesti za stol sa svima vama uživajući u mističnim plodovima Karmela za stolom našeg Zaručnika. +

vaš Zamak duše iz Splita.

oDRŽane DUHovne vjeŽBe Za DjelaTniKe HRZ i pZo

Duhovne vježbe za vjernike vojne kapelanije „Sv. petar i pavao“, djelatnike Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protu-zračne obrane, održane su od 7. do 10. ožujka u valbandonu. voditelj je bio vojni kapelan o. viktor Grbeša.

na putu prema odredištu sudionici du-hovnih vježbi upoznati su sa stradanjem

blaženika Miroslava Bulešića i s važnim povijesnim mjestima na području istre. posjetili su mjesto lanišće u kojem je bla-ženik djelovao i u kojem je ubijen te uz vodstvo gospođe Marije Žmac saznali de-talje o tom strašnom zločinu koji se je zbio 28. kolovoza 1947. godine. Svetu misu sla-vili su u rodnoj župi bl. Miroslava, crkvi sv. vincencija u Svetvinčentu u kojoj se nalazi blaženikov grob. više o njegovom životu rekao im je župnik vlč. Darko Zgra-blić. nakon svete mise prošli su stazom glagoljaša te uz vodstvo gospođe Dores Blagonić posjetili Hum, najmanji grad na svijetu, a uz vodstvo gosp. eduarda Graže-lja mjesto Hum.


60 61

KATOLIČKA OSNOVNA ŠKOLA

iZ vojnoG oRDinaRijaTa

nakon niza predavanja o važnosti rada na duhovnoj dimenziji čovjeka i molitvi kao susretu s Bogom koji donosi mir, zdravlje i radost u život, polaznici duhovnih vježbi susreli su se sa sestrama Milosrdnog isu-sa u puli. S karizmom zajednice i životom sv. Faustine Kowalske upoznala ih je s. al-dona paczkowska. iskustvo svoga poziva i osobno svjedočanstvo s njima je podijelila s. jana Komenda. Susret im je omogućila i pripremila s. jaira Udovičić. Sljedećeg dana su u poreču posjetili jedinstvenu baziliku u svijetu – eufrazijanu u kojoj su slavili svetu misu. na povratku posjetili su marijansko svetište na Trsatu. +

pRoSlavljen Dan policijSKe Kapelanije „Sv. joSip“

Svetom misom u nacionalnom svetištu svetog josipa u Karlovcu u petak, 17. ožuj-ka, proslavljen je Dan policijske kapelanije „Sv. josip“. Uoči proslave blagdana svetog josipa koji je zaštitnik policijske uprave karlovačke i grada Karlovca slavljena je koncelebrirana sveta misa koju je predvo-dio gospićko-senjski biskup msgr. Zdenko Križić u zajedništvu s generalnim vikarom vojnog ordinarijata u RH o. jakovom Ma-mićem, domaćinom policijskim kapela-

nom vlč. andrijom Markačem, vojnim kapelanom don Milenkom Majićem i sve-ćenicima karlovačkog kraja. +

joSipovo U vojnoM oRDinaRijaTU

U ponedjeljak, 20. ožujka, u vojnom ordinarijatu u RH slavljena je sveta misa u čast sv. josipu. predvodio ju je vojni or-dinarij u miru msgr. juraj jezerinac u za-jedništvu s generalnim vikarom vojnog ordinarijata o. jakovom Mamićem.

U uvodnoj riječi, biskup je podsjetio na Božji plan spasenja, u koji je za spas ljud-skog roda uključio dvije osobe kao svoje suradnike – Blaženu Djevicu Mariju i sv. josipa, kojega je pripremao da bude čuvar nazaretske obitelji. podsjetio je i na povi-

jesnu odluku Hrvatskog sabora da sv. josi-pa proglasi zaštitnikom hrvatske domovi-ne. Djelatnicima vojnog ordinarijata koji su sudjelovali na misnom slavlju poželio je da se ugledaju na sv. josipa te od njega uče i nasljeduju ga.

o. jakov je na temelju evanđeoskog či-tanja u svojoj propovijedi približio dramu josipovog života, njegovu uključenost u Božji plan spasenja te njegovu bespogo-vornu poslušnost Bogu u njegovoj zamisli spasenja. +

STRUČno USavRŠavanje DjelaTniKa KoŠ-a

prije početka novog polugodišta, u siječnju 2017., djelatnici naše škole su-djelovali su u stručnim usavršavanjima. Kvalitetne i korisne teme bile su raspo-ređene u dva dana i dva vrlo zanimljiva predavanja.

prvo predavanje bilo je 11.1., a osmi-slila ga je i vodila jasminka Buljan culej, načelnica istraživačko-razvojnog odjela nacionalnog centra za vanjsko vredno-vanje obrazovanja i nacionalna koordi-natorica istraživanja TiMSS za Republi-ku Hrvatsku. Gđa Buljan culej u svom se predavanju najprije osvrnula na temu odgoja djevojčica, među ostalim ista-knuvši kako je bitno djevojčicama osvi-jestiti vrijednost njih kao žena te kako bi bilo dobro osmisliti neke aktivnosti samo za djevojčice, u vidu osvješćivanja njihovog samopouzdanja.

Drugi dio predavanja gđe. Buljan cu-lej bio je posvećen označavanju ocjenji-vanja. pritom smo imali prilike čuti o ne-kim metodama koje bi bolje prikazivale i pratile učenikov obrazovni proces.

Treći dio predavanja bavio se rezulta-tima ispita TiMSS iz 2015., odnosno po-stignućima hrvatskih učenika u međuna-rodnom ispitivanju znanja. Gđa. Buljan culej istaknula je kakve su rezultate, pre-ma ovom ispitu, postigli naši učenici u odnosu na učenike drugih zemalja.

Bogatiji za nove spoznaje i zahvalni na temeljitom i stručnom predavanju ja-sminke Buljan culej, prvi dan stručnog usavršavanja završili smo zahvalama i molitvom.

U drugom danu stručnog predavanja djelatnici su mogli čuti zanimljiva pre-davanja psihologinje ivane Rajčević vu-janić i profesorice Maje Čeliković. Tema njihovog predavanja bila je emocionalna i socijalna inteligencija. Tema je ovo koja je već poznata djelatnicima Škole, ali ipak uvijek svježa i korisna. U radu u grupa-ma i individualnom radu, vježbali smo korištenje alata za uspješnu komunikaci-ju u Školi, ali i svakodnevnim susretima. Zaključili smo kako nam ti alati mogu pomoći da napredujemo kao učitelji. U radionicama smo mogli razmisliti o situ-acijama u kojima bismo mogli primijeniti određene alate komunikacijskih vještina i zaključili kako će nam oni doista biti iznimno korisni.


KaToliČKa oSnovna ŠKolaKaToliČKa oSnovna ŠKola

62 63

Drugi dan stručnog usavršavanja ta-kođer smo priveli kraju s entuzijazmom, svjesni važnosti i potrebnosti ove teme koje su pripremile naše vrijedne kolegi-ce. naš susret ponovno je završio zahva-lom kolegicama na pripremljenoj temi i suradnicima na sudjelovanju te zajed-ničkom molitvom. +

SMoGovciDana 2.2. (četvrtak) u posjet sedmo-

me razredu došao je Tomislav Štriga, poznatiji pod imenom Dragec vragec. U sedmome razredu rodila se ideja o gostovanju jednog od vrageca u školi te smo tu priliku iskoristili kako bismo pobliže upoznali gospodina Štrigu i samu seriju Smogovci.

pitanja smo postavljali nasumce, a gospodin Štriga nam je rado odgovarao potkrepljujući svoje odgovore zgodama sa seta serije. Gospodin nam je isto tako rekao da je ostao u dobrim, čak odlič-nim odnosima s ostalim glumcima te da se i danas znaju viđati i provoditi vrije-me zajedno. Rekao je da je prvu knjigu Smogovci pročitao, a ostale „samo čitao kroz scenarij“. pričao nam je o tajnama poznatoga Hrvoja Hitreca koje vam na-žalost neću moći otkriti. pričao nam je i o snimanju serije kroz ratno doba te je napomenuo da mu je razdoblje za vrije-me snimanja serije bilo najljepše razdo-blje u životu. Misli kako mu Smogovci nisu promijenili život, ali da su ga ite-

kako obilježili kao poznatog i odlučnog brata Drageca. na kraju našeg druženja (koje je prekratko trajalo) „izmolili“ smo autograme, par fotografija, zaplje-skali smo i pozvali gospodina Štrigu na još jedno gostovanje u našem razredu. +

SUDjelovanje naŠe ŠKole na pRojeKTU „poSjeT UČeniKa oSMiH RaZReDa vUKovaRU“

naše putovanje u vukovar započelo je ranim buđenjem u srijedu 15. veljače 2017. g. okupljanje učenika naše Škole te učitelja u pratnji razrednice Čeliković i učitelja tehničke kulture Matoša pred školom bilo je u 3:45 h, a polazak u 4:00 h. oko 4:20 h došli smo do osnovne škole „Fran Galović“ u novom Zagrebu gdje nam se pridružio 8. a razred koji se ostatak putovanja vozio s nama u au-tobusu, dok su ostali razredi bili u dru-gom. Krenuli smo prema autocesti ko-jom smo se vozili oko sat i pol do prvog odmorišta. na odmorištu smo se osvje-žili i okrijepili te krenuli dalje. U auto-busu smo se malo razbudili i polako se počeli upoznavati s našim suputnicima. atmosfera je bila opuštena i vesela.

U vukovar smo došli oko 9:00 h gdje nas je dočekala naša voditeljica iz Me-morijalnog centra Domovinskog rata vukovar. prvo smo se uputili u Gradski muzej vukovar kako bismo razgleda-li izložbu uz stručno vodstvo. po za-vršetku razgledavanja muzeja svi smo se vratili u autobus te se uputili prema Muzeju vučedolske kulture. Tamo nas je također stručna voditeljica upozna-la sa starim načinom života izumrlih vučedolaca. Kada smo sve razgledali, krenuli smo na ručak koji je bio u 14:00 h u blizini hostela „Dubrovnik“ u sklo-

pu bivše vojarne. U hostelu nam je bio organiziran smještaj i predavanje “Domovinski rat” i “Bitka za vukovar” koje nam osobno ispričao hrvatski bra-nitelj iz Domovinskog rata, gospodin ivanković. on se borio u vukovaru za vrijeme njegove opsade. po završetku predavanja svi smo otišli u svoje sobe na mali odmor. od 16:30 h do 18:20 h imali smo slobodno vrijeme za šet-nju gradom, tijekom koje smo otišli do poznatog križa na ušću vuke u Dunav. Kod križa smo se svi slikali. poslije šet-nje morali smo se vratiti u svoje sobe te se urediti do večere koja je započela u 19:00 h, a završila oko 19:30 h. Malo prije 20:00 h došli smo u disko u kojem smo se zabavljali zajedno s učenicima ostalih škola koje su bile tamo. U svoje sobe vratili smo se u 22:00 h te smo se u njima nastavili družiti do 23:00 h.

Sljedećeg jutra počeli smo se buditi oko 6:00 h te smo se morali spremiti do doručka koji je započeo u 7:00 h. nakon doručka u obližnjoj smo vo-jarni imali predavanje o eksplozivnim napravama i sigurnosti. predavanje nam je održao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, gospodin Batinić. nakon predavanja otišli smo na izlož-bu oružja. oko 9:00 h u Spomen-domu hrvatskih branitelja, koji se nalazi na poznatoj vukovarskoj Trpinjskoj cesti, imali smo kratko predavanje o žrtvama

Domovinskog rata. poslije predavanja uputili smo se u razgledavanje Bolnice grada vukovara. U njoj smo pogledali originalne snimke iz Domovinskog rata te svjedočanstvo doktorice vesne Bosa-nac. Kada smo završili s razgledavanjem bolnice, otišli smo na Memorijalno gro-blje žrtava iz Domovinskog rata na ko-jem smo odali počast svim braniteljima i žrtvama vukovara. vrativši se u auto-bus, uputili smo se prema Spomen-do-mu ovčara gdje smo imali predavanje o masovnoj grobnici. Kod spomenika smo zapalili svijeće i pomolili se za sve žrtve koje su tamo ubijene, a među koji-ma je i novinar Radio vukovara, Siniša Glavašević.

nakon ovčare vratili smo se do vu-kovara koji je bio udaljen svega nekoliko minuta. Slikali smo se kod vodotornja, simbola same obrane grada vukovara. prije konačnog odlaska prema Zagre-bu posjetili smo rodnu kuću lavoslava Ružičke, dobitnika nobelove nagrade za kemiju. Tamo smo imali predavanje o miru. poslije kratkog predavanja uslije-dio je kviz znanja između svih škola, na kojem smo osvojili drugo mjesto i koji je poslužio kao sinteza cjelokupnog po-sjeta vukovaru. Kada je zanimljivi kviz završio, svi su se ukrcali u svoje auto-buse te smo konačno krenuli prema Za-grebu. na putu do Zagreba stali smo na jednom odmorištu radi kratke pauze. U Zagreb smo došli malo prije 20:00 h te smo na putu prema našoj školi isprati-li naše suputnike iz oŠ „Fran Galović“ pred njihovom školom.

Došavši pred našu školu, ugledali smo lica naših roditelja koji su nas briž-no čekali. prvo smo se međusobno po-zdravili, a onda smo svi polako krenuli prema svojim domovima.

U vukovaru smo osjetili mir i nadu koju smo sa sobom ponijeli u svoje do-move. +


65

KaToliČKa oSnovna ŠKola

64

ŠKola U pRiRoDi U novoM vinoDolSKoM

U ponedjeljak 27. veljače 2017. učenici 3. i 4. razreda uputili su se u novi vino-dolski. na putu smo stali u gradu Senju, gdje smo posjetili kulu nehaj. pogled je bio prekrasan. U novi vinodolski stigli smo oko 13 h. Kad smo došli u villu Ru-sticu, raspakirali smo se i udobno smje-stili. U večernjem programu prvoga dana plesali smo u disku. Umorni od puta, ali u radosnom iščekivanju novoga dana, za-spali smo slatkim snom.

U utorak smo trebali brodom ići do vrbnika, ali je odlazak odgođen zbog lo-šeg vremena. Zato su se učiteljice i stu-dentice (animatorice) potrudile da nam bude zabavno, te su organizirale preda-vanje o dupinima i nastavu u parku uz šum mora. navečer smo imali maškare i dobro smo se zabavili.

U srijedu smo posjetili Rijeku. putu-jući prema Rijeci, saznali smo mnoge za-nimljivosti. U Rijeci smo šetali riječkim korzom te smo posjetili Svetište Majke Božje Trsatske. pošto smo se vratili u novi vinodolski, imali smo predavanje o bjeloglavom supu. na pepelnicu, na prvi dan korizme, bili smo na svetoj misi, u sklopu koje nas je svećenik posuo pepe-lom. Umornih nogu i iscrpljeni, ali puni

novih doživljaja, zaspali smo s osmjehom na licu.

U četvrtak smo posjetili otok Krk. Do otoka Košljuna vozili smo se brodom. na Košljunu smo bili u muzeju u kojem smo vidjeli preparirane životinje: janje s jednim okom te janje s dvije glave i šest nogu. Brodom smo se vratili na otok Krk gdje smo slavili svetu misu i ručali. po-sjetili smo crkvu sv. lucije u kojoj je pro-nađena Baščanska ploča. na otoku Krku bili smo i na plaži Baška. Uživali smo u igri uz more. Uvečer nakon pakiranja imali smo zajedničko veselo druženje u sobama.

Zadnjega dana, u petak, vraćali smo se u Zagreb. na povratku smo posjetili crikvenicu. Tamo smo vidjeli akvarije s ribama različitih vrsta. nastavili smo put prema Zagrebu, koji nije bio dug. Rodi-telji su nas čekali i bacali konfete u znak radosne dobrodošlice. putujući u autu s roditeljima radosno smo prepričavali dojmove s našeg putovanja u novi vino-dolski. +

KRiŽni pUTDana 10. ožujka učenici od 5. do 8.

razreda uputili su se u obližnju crkvu bl. augustina Kažotića radi pobožnosti križnoga puta kojeg su sami i predvodili. prema crkvi smo krenuli u 14:30 h gdje smo, čitajući prigodne tekstove i molitve pokojnog prof. dr. Tomislava ivančića, zahvalili Bogu na svim primljenim daro-vima. +

Dan “SUSTavnoG STUDija DUHovnoSTi” i STUDija “TeoloGije poSveĆenoG ŽivoTa”

U velikoj dvorani karmelićanskog samostana Majke Božje Remetske u Zagrebu održana je 10. prosinca sveča-nost prigodom Dana “Sustavnog studija duhovnosti” (SSD) i studija “Teologije posvećenog života” (TpŽ).

predstojnik SSD-a dr. Franjo pod-gorelec, pozdravio je sve nazočne i naglasio da ove godine SSD navršava desetljeće svoga djelovanja i da je kroz to vrijeme studij pohađalo više od tri stotine studenata, da bi ove 2016./2017. bila upisana najbrojnija generacija stu-denata dosad. izrazio je svoje mišljenje da je ovaj studij dokaz da sekularizacija ne može dokinuti zanimanje čovjeka za duhovne dimenzije.

predstojnik TpŽ-a dr. jure Zečević ukazao je da je Teologija posvećenog života novoustanovljeni studij i da je ovo prva promocija prve generacije stu-denata TpŽ-a. Zajedno s drugom gene-racijom studij je dosad upisalo više od osamdeset studenata, poglavito redov-nica, a zatim i redovnika, te simbolični broj zainteresiranih vjernika laika, bu-dući da je studij namijenjen ponajprije osobama posvećenog života.

obojica predstojnika zahvalili su studentima, predavačima i gostima: predavačima što su širili studentima duhovne obzore, učvršćivali ih u nauku crkve i pružali im dragocjenu mentor-sku pomoć, studentima što su pokazali veliko zanimanje za studij na SSD-u i TpŽ-u, a gostima što su svojim dola-skom uzveličali današnji dan studija.

predavanje “elizabeta od Trojstva – nova svetica za novo vrijeme” održao je dr. jure Zečević. predstavio je život i duhovnost novoproglašene svetice karmelskog reda, elizabete od Trojstva, koju je svetom proglasio papa Franjo 16. studenoga 2016. godine. premda je umrla mlada, u dobi od 26 godina, jedna je od najzapaženijih mistikinja novijega doba, osoba dubokog isku-stva sjedinjenosti s Bogom, istaknuo je predavač. “Budući da suvremena društva često boluju od “nebozabo-rava” i “bogozaborava” elizabetinim proglašenjem svetom crkva je njezin uzor i njezin nauk željela staviti pred suvremenog čovjeka kao suvremenu pomoć u izgradnji iskustva povezanosti s Bogom. U vremenu kada suvremeni čovjek sve teže osmišljuje tradicionalne oblike religioznosti i duhovnosti te sto-ga nerijetko i odustaje od njih, eliza-betino stvarno i živo mistično iskustvo zajedništva i suživljenja s presvetim Trojstvom, uistinu može pomoći suvre-menom čovjeku da i sam nađe nebo i Boga, u skladu s poznatim Rahnerovim predviđanjem da će pobožni čovjek su-trašnjice biti “mistik”, onaj tko je nešto “iskusio” ili ga više neće biti. Zato je sv. elizabeta od Trojstva nova svetica za


66 67

TeoloGija poSveĆenoG ŽivoTa

nova vremena”, naglasio je dr. Zečević, preporučivši čitanje izabranih tekstova sv. elizabete u knjizi “nova svetica za novo vrijeme – elizabeta od Trojstva predstavljena vlastitim riječima”, koju su povodom njene nedavne kanoniza-cije tiskala “Karmelska izdanja”.

nakon predavanja i ravnatelj SSD-a i TpŽ-a, provincijal Hrvatske karmel-ske provincije sv. oca josipa o. Srećko Rimac poželio je svima prisutnima da se otvore Bogu poput sv. elizabete od Trojstva. pozdravio je studentice i stu-dente, profesore i predstojnike oba-ju studija te njihovu tajnicu Snježanu Foršek, zahvalivši im svima na anga-žiranom i predanom radu. izrazio je uvjerenje da interdisciplinarni pristup tih dvaju Karmelskih studija duhovno-sti, koji je primjereno otvoren i drugim znanostima i drugim religijama, može pomoći studentima da se orijentiraju i lakše prepoznaju kvalitetne duhovne putove koji će ih dovesti do istine i za-jedništva s Bogom. veliko zanimanje za karmelske studije duhovnosti, razlog je i tomu da se sljedeći ciklus predavanja studija TpŽ-a planira održati u Splitu, najavio je provincijal.

U najsvečanijem dijelu programa Ravnatelj je potom uručio diplome i pohvale studentima. promovirano je sedmero diplomanata SSD-a i četvero diplomanta TpŽ-a. pohvalu za najbo-lji ostvareni uspjeh na SSD-u dobila je jaka Čulo, a na TpŽ-u: lidija Biol i Marija petrović. pohvale za najbolji završni pisani rad dobili su na SSD-u ljiljana Kondić i Danijel Biškup, a na TpŽ-u Dolores Munitić. predstavnice diplomanata uputile su zahvalno slovo Bogu, profesorima, mentorima, tajnici, svojim obiteljima i redovničkim zajed-nicama, za svesrdnu pomoć i ohrabre-nja tijekom studija.

Glazbeni dio programa animirao je studentski zbor s voditeljicom arneom Kamenarović, program je vodila stu-dentica Mirna vrček, a za tehničku po-dršku prezentaciji i ozvučenju skrbio je br. Tiho Radan. +

Željka Mihljević, studentica

DUHovna oBnova STUDenaTa SUSTavnoG STUDija DUHovnoSTi (SSD-a)

U petak 17.3.2017., započela je naša duhovna obnova na Buškom jezeru koju je vodio o. Đani Kordić pri čemu su mu svesrdno pomagali i svi ostali članovi njegove ekipe iz samostana, dakle br. alen Mažić, br. vlado vuković, gospo-đe koje su nam kuhale i brinule se da se doista osjećamo dobro.

vrijeme je bilo sunčano ali prohlad-no. najprije smo se upoznali sa samim samostanom koji je uistinu velik i može primiti barem šezdesetak do stotinjak ljudi. odiše jednostavnošću, čistoćom i uzvišenošću. prevladava bijela boja i kamen. na prvom katu samostana na-lazi se i etno zbirka narodnih nošnji i

nakita, čipki i drugih ukrasa iz livanj-skog i općenito bosansko-hercegovač-kog kraja, koju je godinama prikupljao o. Zvonko Martić. U prizemlju se nala-zi i suvenirnica sa karmelskim izdanji-ma, nabožnim predmetima, ljekovitim čajevima i balzamima, antialergijskim jastucima, krunicama i predmeti koje izrađuju učenici iz afrike a za čije se

školovanje izdvajaju određena sredstva.

Teorijski dio duhovne obnove odvijao se u knjižnici, a praktični u meditacij-skoj dvorani, u kojoj smo uz zvukove glazbe vježbali nutarnju – misaonu mo-litvu. o. Đani govorio je o kršćanskom putu razvoja općenito, ali je i naglasio da svatko od nas ima svoj put, pri čemu su vjera i molitva izuzetno važni i bez kojih nije moguće razvijati svoj unutarnji ži-vot. Ulaskom Boga u naš život ništa više neće ostati isto. Međutim, ne smijemo se ulijeniti nego nam valja iskoristiti Božju milost i otkriti vlastito poslanje u druš-


69

IN MEMORIAM

SUSTavni STUDij DUHovnoSTi

tvu te nikada ne bismo smjeli izgubiti iz vida naš najvažniji cilj – život vječni; da bismo to postigli, trebamo nasljedovati Krista. na tom putu susretat ćemo se sa brojnim poteškoćama, krizama čišće-nja – tamnim noćima (nerazumijeva-njem, odbacivanjem od okoline i dr.), međutim, Bog je i tada uvijek s nama i ne smijemo posustati; jer Bog je vjeran, nagrađuje svaki naš trud. važno je slu-šati Božju volju, Božji glas, a ne samoga sebe, naime, naše srce i razum lako nas mogu prevariti, pogotovo ako nisu dis-ciplinirani, ni odgojeni, da slušaju Božji glas.

S nama je u samostanu boravio i zbor mladih iz Dalmacije koji su nas na svečanoj nedjeljnoj misi u kapelici sv.

Terezije avilske počastili prekrasnom izvedbom svojih duhovnih pjesama. Misi su nazočili i mještani iz okolice pa su svi hodnici oko kapelice bili prepu-ni, baš kao i za vrijeme svih značajnijih blagdana. nakon što smo primili obilne duhovne darove, braća su nas poslije ne-djeljnog ručka počastila kavom i ispra-tila uz tople prijateljske želje da im se ponovno vratimo i zaželjeli su nam sre-tan put. neki među nama vratit će se već u srpnju sa članovima svih karmelskih zajednica svjetovnoga reda i proslavit ćemo blagdan Gospe karmelske – tu na Buškom jezeru. +

Željka Mihljević, studentica SSD-aTajnica zajednice ocDS-a «od Dje-

teta isusa»

SeSTRa MaRija GaBRijela oD jaGanjca BoŽjeGa, ocD (MaRija ivanČiĆ)

okrijepljena svetim sakramentima, na dan imena isusovog, 3. siječnja 2017. god., preselila se nebeskom ocu naša draga s. M. Gabrijela od jaganjca Božjega (Marija ivančić) u 81. godini života i 53. godini re-dovničkog i vjernog služenja Gospodinu u Karmelu.

Rođena je 14. lipnja 1936. godine u Gra-bovici kod Tomislavgrada kao drugo dijete u obitelji ivana i Ruže ivančić. Roditelji su bili veoma pobožni i bogobojazni ljudi te su u svojoj otvorenosti Bogu i životu primili osmero djece: pet sinova i tri kćeri. Dvije kćeri, s. Gabrijela i s. jacinta posvetile su

svoj život isusu u Karmelu. S. jacinta je pre-minula 2015. godine.

U obitelji se redovito prakticirala zajed-nička molitva i odlazak na sv. Misu, iako se u teškom poratnom vremenu, zbog ko-munističkog progona svećenika, sv. Misa najčešće nije mogla slaviti. obitelj je često hodočastila Gospi Sinjskoj te je u ovom Gospinom svetištu djevojka Marija prvi puta čula isusov poziv da ga slijedi u Kar-melu. iako je poziv uvijek Božja inicijativa, veoma važnu ulogu sigurno je odigrao i tadašnji župnik u Grabovici, don andrija iličić (kasnije misionar u Tanzaniji), koji je zauzetim pastoralnim djelovanjem radio na promociji duhovnih zvanja.

Čudesnim Božjim putevima s. Gabri-jela započinje svoj redovnički život novim osnutkom Karmela sv. Male Terezije u jur-šićima, u istri, u rujnu 1964. godine kao vanjska sestra. Redovničko odijelo prima 11. listopada 1967., a privremene zavjete polaže 15. listopada 1968. god., na svet-kovinu sv. Terezije avilske. na misijsku nedjelju, 22. listopada 1972. godine izriče svoj Da Gospodinu polaganjem doživot-nih zavjeta.

Kako se Karmel u istri ipak nije ukori-jenio, preseljenjem zajednice s. Gabrijela dolazi u Kloštar ivanić u studenom 1977. godine.

S. Gabrijela je u Karmelu vršila službu vanjske sestre, vratarice. Bila je vedra i ra-dosna osoba. Uvijek je s osmjehom, ljuba-znošću, dobrotom i ljubavlju primala sve posjetitelje: rodbinu, prijatelje, znance i ne-poznate, siromahe koji su dolazili i kucali

70 71

in MeMoRiaMin MeMoRiaM

na vrata samostana. Za svakoga je pronašla riječ utjehe, podrške i ohrabrenja… Kako je znala podijeliti iz blaga svojega srca, tako je dijelila i ono materijalno, bilo kruha si-romahu, ili jabuku, što god se u kući naš-lo. Rado je dijelila sv. sličice, blagoslovine agnus Dei, a osobito krunice koje je i sama marljivo izrađivala te tako ljude poticala na molitvu i pobožnost Blaženoj Djevici Mari-ji koju je veoma štovala.

Bila je veliki prijatelj onih najmanjih, djece. S njima se jako dobro razumjela jer je i sama imala djetinju otvorenost i srce djeteta. Za djecu se uvijek našla pokoja čo-kolada ili bombon. ona je svojim djetinjim srcem voljela sve ljude te su ljudi voljeli nju i poštivali je. Kao što je na sprovodu rekao župnik fra Drago: „ona je bila dobra duša ovoga Karmela!“

njezino redovničko prezime „od jaganj-ca Božjega“ govori koliko je kao najveći Božji dar štovala i svakodnevno blagovala sv. euharistiju. i posljednjeg dana ovoze-maljskog života pristupila je sakramentu pomirenja i na sv. Misi blagovala Tijelo Kri-stovo te kao mudra djevica pripravna izišla ususret svome Zaručniku. Kako je skrovito živjela, tako je skrovito i otišla „na gozbu Kralja jaganjca…“

Sprovodne obrede na mjesnom groblju u Kloštar ivaniću, te Sv. Misu zadušnicu koja je potom slavljena 5. siječnja 2017. u samostanskoj kapeli Karmela Sv. Male Te-rezije, predvodio je mons. dr. vlado Košić, biskup sisački, u zajedništvu s domaćim župnikom fra Dragom Brglezom i više sve-ćenika. njihova nazočnost, kao i nazočnost nas, njezinih susestara, zatim školskih se-stara Franjevki, rodbine, prijatelja, znanaca te brojnih mještana Kloštar ivanića, govori o velikoj ljubavi i poštovanju prema osobi redovnice koja je svojom jednostavnošću i malenošću svjedočila ljubav kojom Bog ljubi sve ljude.

Sestre franjevke i članovi župskog zbo-ra svojim su pjevanjem doprinijeli ljepoti slavlja kršćanskog sprovoda.

Dušu pokojne s. Gabrijele preporuča-mo u vaše molitve. vjerujemo da uživa na vječnoj Gozbi jaganjčevoj i da nas zagovara svojom molitvom.

vaše zahvalne sestre karmelićanke iz Kloštar ivanića, +

s. Danijela Terezija od Sv. Obitelji

(Licul), OCD, priorica

ZaDUŠnica Za DoKToRa ToMiSlava DaSoviĆa

naš provincijal, o. Srećko Rimac, ocD, predslavio je u četvrtak 12. siječnja, u na-šem Karmelu u Brezovici sv. Misu zaduš-nicu za dušu prim. dr. med. Tomislava Da-sovića, počasnog člana Karmelskog reda i našeg dugogodišnjeg liječnika. Uz njega su bili suslavitelji vlč. Zvonko vuković, do-maći župnik i don Stjepan Bolkovac, SDB, ravnatelj salezijanaca na zagrebačkoj Kne-žiji. Misno slavlje animirale su naše sestre svojim skladnim pjevanjem pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, ocD.

Sprovodne obrede na zagrebačkom Mi-rogoju predvodio je vlč. Zvonko vuković, koji se biranim riječima oprostio od po-kojnika, te posebno spomenuo njegovu plemenitu dušu i poslanje usporedivši ga s milosrdnim Samarijancem. U ime kolega liječnika posmrtno slovo održao je prof. dr. sc. Darko Breitenfeld iz Zagreba, koji je, iz-među ostalog, spomenuo životni put prim. Dasovića, kao i njegovo velikodušno zala-ganje na području medicine, o čemu govo-re brojna priznanja koja su mu dodijeljena. Sprovodne obrede prigodnim skladbama pratio je Zagrebački zbor liječnika, čiji je dugogodišnji član bio i prim. Dasović. Mnoštvo ljudi na Mirogoju, obitelj, rodbi-na, kolege, prijatelji, znanci i pacijenti iska-zali su počast, zahvalnost i ljubav svome ocu, djedu, prijatelju i kolegi, oprostili su se od njega i ispratili ga na vječni počinak.

To su potvrdili i na sv. Misi zadušnici, za koju je naše svetište Majke Božje Karmel-ske bilo premaleno. „Došli smo u Karmel iskazati poštovanje i zahvalnost pokojnom prim. dr. Tomislavu Dasoviću. vaša nazoč-nost puno govori. Došli ste po zimi jer vas je vezala ljubav s prim. Dasovićem. o nje-mu puno znate, o njegovom životu i radu, o čemu je bilo govora i na sprovodu, pa ne bih ponavljao. Zato ću govoriti nešto o nje-govoj povezanosti s Karmelom. ovaj Kar-mel je bio kao njegov drugi dom. Uvijek je bio bliz Karmelu, u dobru i u zlu. Rado je ovdje dolazio i liječio sestre“, rekao je o. provincijal.

potom je istaknuo da je generalni pred-stojnik Karmelskog reda p. Filip Sainz de Baranda, ocD, 16. srpnja 1989. godine prim. Dasoviću zbog brojnih zasluga za život sestara dodijelio povelju počasnog člana Karmelskog reda. Tako je on, na svoj način, bio karmelićanin, a ujedno i dionik svih molitava i duhovnih dobara Karmel-skog reda. To je ostao do zadnjeg daha svo-ga zemaljskog života.

Tu ljubav prema Karmelu, prema kar-melskim svecima, a posebno prema Majci Božjoj Karmelskoj, koju je osobito štovao, ostavio je u baštinu svojoj djeci i unuci-ma. „Bio je oduševljen svojim liječničkim pozivom; ljubio je svoj poziv i nije se šte-dio“, naglasio je propovjednik. Zatim je, pozivajući se na Knjigu Sirahovu (Sirah 38, 1-14), spomenuo važnost liječničke službe, Božjeg dara liječenja, kao i poštovanja i za-hvalnosti prema liječniku, te zaželio prisut-nima da poput prim. Dasovića ljube Boga, obitelj i čovjeka, te da se nesebično žrtvuju za druge.

na kraju misnoga slavlja u ime zajednice sestara karmelićanki oprostila se od prim. Dasovića majka ilijana T. cvetnić i zahvali-la dragom Bogu na daru liječnika Tomisla-va njihovoj zajednici kroz punih 50 godina. jednako tako zahvalila se prim. Dasoviću na njegovoj velikodušnosti, optimizmu, hrabrosti i požrtvovnosti kojom je dolazio u kućnu posjetu i liječio bolesne sestre, koje su, njegovom zaslugom i Božjom pomoći, dulje i zdravije poživjele, molile i radile.

„optimizam i povjerenje u dragoga Boga i u život bila je vaša lozinka života, a živo vjerujemo i nadamo se, i vaša ulaznica u nebo“, završila je majka ilijana, a zbor je to na svoj način potvrdio pjesmom „Kraljice neba, raduj se“. +

poSljeDnji iSpRaĆaj anTUna alaGe

U utorak 28. ožujka, na velikom kato-ličkom groblju u Somboru oprostili smo se od pokojnog antuna alage, oca našeg bra-ta josipa. obred pokopa slavio je remetski prior o. Zlatko pletikosić, a svetu misu za-dušnicu u crkvi sv. Križa naš otac provin-cijal Srećko Rimac.

pokojni antun alaga rođen je 1938. go-dine. Životni vijek proživio je u Somboru. S pokojnom suprugom Marijom imao je dva sina, Zoltana (br. josip) i Roberta. cijeloga života radio je kao urar i pomagao u kar-melićanskoj crkvi u Somboru. Gospodin ga je pozvao sebi u nedjelju, 26. ožujka 2017. godine.

Zahvalni smo pokojnom antunu za svu pomoć koju nam je pružio. oni koji su ga poznavali pamte ga kao toplu i vedru oso-bu, uvijek sa smiješkom na licu. neka mu Gospodin bude nagrada. +


72 73

DoDaTci

nica i poglavarica. Govorila je: „U Sv. jo-sipu ne treba ih biti više od 13 i taj broj ne treba povećavati“. Bio je to mističan broj: 12 zaručnica i Krist, kao i apostolski broj: 12 apostola i Krist.

evo i imena novog „malog Kristovog zbora“:

1. agneza od isusa (Tapia) (? – 1601.) rođena je u avili i bila je sestra ane od Utjelovljenja; roditelji su im bili Francis-co alvarez de cepeda i María de avila. Bila je rođakinja sv. Majke Terezije i pri-družila se je obnovi iz Samostana Utje-lovljena u avili. Terezija ju je uzela za osnutak samostana u Medini del campo (1567.) gdje će biti poglavarica do odla-ska 1571. godine. pratila je također Te-reziju na osnutak samostana u palenciju (1580.), gdje je ponovno ostala u ulozi poglavarice. Umrla je u Medini del cam-po obavljajući istu službu. Kad je 1577. godine sv. Terezija iščašila ruku, agneza je pozvala čuvenu iscjeliteljicu u Medini del campo, koja je Tereziji snagom ja-kog trzaja iscijelila ruku. Terezija će reći agnezi od isusa da je voli više od sve dru-ge bliske rodbine. Znakovita je i njezina smrt: umrla je u Samostanu sv. josipa u Medini del campo istoga dana, mjeseca i godine kada i njena sestra ana od Utje-lovljenja, 22. travnja 1601. godine.

2. ana od Utjelovljanja (Tapia) (1536.-1601.), sestra agneze od isusa, bila je kćer-ka Francisca alvareza de cepeda i Marije de avila. Francisco je bio stric sv. Terezije od isusa, i to onaj kojega je srela kad je kao djevojčica tražila mučeništvo. pokopan je u crkvi Samostana sv. josipa u avili.

ana je rođena je u avili 1536. Rođakinja je sv. Terezije i redovnica Samostana Utjelovljenja koja se priključila terezijanskoj obnovi 24. kolovoza 1562. Sa sestrom agnezom sudjelovala je u osnutku samostana u Medini del campo (1567.), odakle je prešla u Karmel u Salamanci 1570., gdje je bila poglavarica. 1589. kod ponovnog izbora iznova je

preuzela službu poglavarice zajednice. Majka Terezija od isusa bila joj je prva rođakinja, budući da su im očevi bili braća, a majke rođakinje. poznavala je Tereziju 30 godina, a oko 20 godina je proboravila u njenoj ćeliji u Samostanu Utjelovljenja. velikodušno je pružila pomoć pri osnutku prvog obnovljenog terezijanskog Karmela. Za nju će sv. Terezija reći: „istinska je žena!“ Umrla je u samostanu u Salamanci istoga dana, mjeseca i godine kao i njena sestra agneza.

3. María Bautista od Sv. josipa (1543.-1603.) rođena je u Torrijosu (Toledo) 1543.. Roditelji su joj bili Diego de cepe-da i Beatriz de la cruz y ocampo. Bila je živahna i prirodna djevojka. ostavši bez majke, živjela je kod ujaka nastanjenih u mjestu puebla de Montalbán, zajedno sa svojom sestrom eleonorom de cepeda. Mladenaštvo je proživjela u ispraznosti-ma: voljela je uređivati kosu, pokazivati se lijepa i čitati viteške i druge slične knjige. Majka Utemeljiteljica, Terezija od isusa, našavši se u Toledu oko 1549., s velikom je radošću odvela sa sobom u Samostan Utjelovljenja ove dvije sestre. Tamo im je pošlo za rukom njezinu ćeliju pretvoriti u školu zvanja.

jednog dana, dok se Majka Terezija nalazila u koru s Marijom de ocampo, a obje su željele razgovarati, pruži joj Tere-zija knjižicu nasljeduj Krista, otvorenu na jednoj stranici. Bio je to trenutak Mariji-nog obraćenja. otada djevojka više nije sanjala o otmjenom odijevanju i dotjeriva-nju, niti o svjetovnom ukrašavanju. njeno srce se potpuno okrenulo Bogu. Bijaše to ona nećakinja od koje je potekla ideja u ćeliji sv. Majke u Samostanu Utjelovljenja da se osnuje samostan po prvotnom pra-vilu Reda. Za taj pothvat darovala je 1000 dukata dok je još živjela u svijetu. U re-formirani Samostan sv. josipa ušla je šest mjeseci nakon njegova osnutka u dobi od 20 godina. Redovničke zavjete položila je 21. listopada 1564. Zbog svoje darovitosti i inteligencije uvijek je bila na čelu u malim samostanskim događajima koji karakteri-

njiHov poTHvaT

Dok se Tridentski koncil približavao kraju, pod papinstvom pija iv., a za vlada-vine Filipa ii. u Španjolskoj i upravljanja nikole audeta Karmelskim redom, zapo-čela je obnovu ženske grane Karmela Te-reza de ahumada y cepeda. primivši iz Rima Breve (službeno odobrenje za osnu-tak 7. veljače 1562.), pod upravom mjesnog biskupa mons. alvara de Mendoza svečano otvara mali i siromašni Karmel sv. josipa u avili, prvi reformirani samostan i kolijev-ku svih terezijanskih Karmela. prvi kameni temeljci ovog providnosnog zdanja bile su sestre agneza i ana Tapia, rođakinje sv. Terezije.

Don alvaro de Mendoza, biskup koji je gajio veliku naklonost prema Majci Utemeljiteljci, nije mogao biti prisutan na ovom slavlju, pa je kao svog delegata po-slao Učitelja Dazu. on je postavio presve-ti Sakrament i dao redovničko odijelo za

prve četiri pripravnice, te je tako sveča-no otvoren samostan smješten u četvrti sv. Roka u avili. nedostajao je još jedan veliki prijatelj sv. Majke, fra petar alkan-tarski, koji je bio već gotovo na samrti u svom samostanu u arenasu. Slavlju su također nazočili Francisco de Salcedo („sveti vitez“) i julijan avilski, kapelan.

Četiri postulantice koje su tog dana primile odijelo bile su: María de ocampo (od nje je potekla ideja osnivanja samo-stana po prvotnom pravilu), eleonora de cepeda (zbog bolesti se morala vratiti u Samostan Utjelovljenja), Marija od Sv. je-ronima i izabela od Sv. Dominika. Ursula od Svih Svetih bila je prva članica svje-tovnog karmelskog reda koja je primila sveto redovničko odijelo. S Terezijom od isusa, u zlatnom stoljeću španjolskog hu-manističkog preporoda rođen je prvotni pokušaj korjenite obnove pustinjačkog načina života (žarke želje starih otaca pustinjačkog pravila) i zauzetog življe-nja bratskog zajedništva: zajednica treba pomoći da se nauči živjeti život molitve i razmatranja, što nije drugo nego istinsko prijateljstvo s Bogom koje se razlijeva na čitavu crkvu i na svu braću.

istoga dana kad je osnovan Karmel sv. josipa u avili, priorica Samostana Utje-lovljenja (iz kojeg su utemeljiteljice otišle) doña María cimbrón pozvala je Tereziju u samostan da položi račun o onome što je učinila. Terezija se je u Samostan sv. josipa mogla vratiti tek 5. prosinca. povela je sa sobom još neke redovnice iz Samostana Utjelovljenja, tako da ih je na kraju s njom bilo 13, što je broj koji je ona od početka željela: naime, željela je da bude 12 redov-


74 75

DoDaTciDoDaTci

za proglašenje blaženom. otac Ribera ko-ristio je bilješke razgovora s Marijom za sastavljanje prvog životopisa sv. Majke.

ostavila je i vrlo zanimljiv izvještaj o životu bl. ane od sv. Bartolomeja. Trpjela je od bolnog raka na grudima i umrla je na rukama svoje vjerne bolničarke ane od sv. Bartola, u subotu nakon Uskrsa 1602. godine.

6. izabela od sv. Dominika (1536.-1623.) rođena je u cardenosu, seocu po-kraj avile. Roditelji su joj bili juan Sedeño de Montalvo Tapia i María vergas. Majka Terezija ju je upoznala prije osnutka sv. jo-sipa. izabela je željela postati franjevka u samostanu koji je osnovala kraljeva sestra ivana austrijska u Madridu. Malom “golu-binjaku” Majke Terezije približio ju je njen ispovjednik fra petar alkantarski. njih dvije često su se susretale u avilskoj kate-drali pred njegovom ispovjedaonicom, ili pak primajući sv. pričest iz njegovih ruku, te su osjećale da su bliske prijateljice. Maj-ka Terezija željela joj je dati redovnički habit na sam dan osnutka, no to joj nije pošlo za rukom zbog toga što se njezin ujak antonio de vera y Bracamonte, snaž-na ličnost i utjecajni član gradskog vijeća, čvrsto suprotstavio planu svoje nećakinje, zbog čega je ona više od godinu dana mo-rala čekati na svoje oblačenje.

Don antonio se obratio čak i biskupu. Želio je da izabela napusti samostan istog dana kad je ušla, no njene blage riječi na rešetci govornice preokrenule su ujakov bijes u suze pokajanja. Ušla je 1563. s 23 godine, a redovničke zavjete je položila 1565. Sa sobom je donijela miraz od 600 dukata.

Bila je duša zaljubljena u Boga, ljubav-lju snažnom i potpunom. Svoj je život odlučno i žarko darovala Kristu. njene herojske kreposti, dubina njene kontem-placije, izuzetna snaga u trpljenju tijekom cijelog njenog dugog života, obilježja su žene koja se nije rodila da bi bila samo jedna iz skupine, već zato da bi postala

blistav dijamant.

njene prve godine u Sv. josipu bile su sretne. Dijelila je gotovo uvijek s Maj-kom Terezijom kućanske poslove, te ih se moglo vidjeti među uronjene u moli-tvu među posudama i tavama kao da su u koru. Žarom su pretjecale jedna drugu. Majka će je povesti sa sobom na osnutak Karmela u Toledu 1569. godine. Tamo će ju ostaviti kao prioricu. iz Toleda će ju pozvati na osnutak u pastrani, gdje će biti prioricom pet godina. Da bi izbjegla hi-rovima princeze od ebolija, po naređenju Majke Terezije pobjeći će sa zajednicom i preseliti se u Segoviju.

jednoga dana je sv. Terezija ozbiljno je u razgovoru rekla sestrama: „Kćeri moje, kakvu prioricu mislite da imate u kući? Znajte da nije manja od sv. Katarine Si-jenske.“ nakon 16 godina provedenih u Segoviji, izabela će 1588. otputovati na osnutak u Zaragozu, gdje će također u više navrata biti priorica. istu dužnost vršila je i u ocañi, a potom i u avili od 1606. do 1610. U avili je i umrla.

Sv. otac ivan od Križa, vrstan pozna-vatelj duša koje mu je Bog povjerio, divio se postojanoj čestitosti Majke izabele i nazivao ju je „osobom nutrine“. U jednoj situaciji kad je mnogo trpjela zbog jedne poglavarice koja ju je prezirala, čula je Gospodinove riječi: „ostavit će te samu? ja idem s tobom.“

posljednjih godina, iscrpljena napori-ma upravljanja, oboljela je od tuberkulo-ze praćene drhtanjem i paralizom, čemu će se na kraju pridružiti i sljepoća. Kroz sedam godina trpjela je svoje mučeništvo, zadobivši i rane po cijelom tijelu, koje su joj izazivale strašna trpljenja. Umrla je 13. lipnja 1623. Stekla je naslov „časna“. Sudjelovala je u procesu za proglašenje svetom sv. Terezije avilske. Miguel de Ba-utista lanuca napisao je njen životopis.

7. Ursula od Svih Svetih bila je kći Martina de Revilla i Marije alvarez. Ro-

ziraju prve sretne godine života u Samo-stanu sv. josipa: u procesiji s Kristom za oslobođenje od ušiju, potom u otkrivanju bunara koji će služiti Karmelu. vrlo brzo je stekla povjerenje svoje tetke. Sudjelo-vala je u osnutku samostana u Medini del campo 1567. otuda je kasnije pratila sv. Tereziju na osnutak u valladolid, gdje je bila „drugo ja“ (alter ego) sv. Terezije.

Kroz mnogo godina vješto je igrala istaknute uloge u obnovi, kako će kasnije reći sv. Terezija. S Majkom Utemeljitelji-com održavala je intenzivan kontakt pre-ko pisama. Bila je žena velike darovitosti i jako draga sv. Tereziji: „Činila sam poneku žrtvu da je vidim“, pisat će kasnije Svetica.

iako ju je mnogo voljela, kako iznosi u svojim pismima, Terezija će zbog nje doži-vjeti veliku žalost. Bilo je to kad se María Bautista umiješala u imovinska pitanja svoje rodbine bez privole Utemeljiteljice. posljednji put su se srele 1582. godine, kad je sv. Terezija prolazila kroz valladolid na putu za albu de Tormes. Terezija nije bila prijateljski primljena kao prije, već ju je María neljubazno odbila na vratima samostana.

U svom samostanu u valladolidu María postiže vrlo velik ugled: sam kralj Filip iii. i kraljica Margarita bili su joj naklonjeni i malo prije njene smrti osobno su je posje-tili u njenoj samostanskoj ćeliji. Smrt joj je bila ganutljiva: uzevši u ruke relikviju sv. Terezije, uzbuđeno je rekla: „U ove ruke položile sam zavjete i sada ponovno želim obnoviti svoje zavjete poslušnosti, čistoće i siromaštva.“ Sve su sestre ganute plakale. Bilo je to 10. kolovoza 1603. godine.

4. eleonora de cepeda (? – 1572.), se-stra Marije Bautiste od Sv. josipa (ocam-po), kći Terezijinih rođaka. iz Samostana

Utjelovljenja prešla je u Samostan Sv. jo-sipa u avili 1564. ponovno će se vratiti u Samostan Utjelovljenja zbog lošeg zdrav-stvenog stanja, zbog kojeg će na kraju izgubiti razum. Umrla je u lipnju 1572., dok je Terezija od isusa bila priorica Utjelovljenja.

5. Marija od sv. jeronima (1545.-1602.) rođena je 1545. godine. Također je bila rođakinja sv. Terezije. Roditelji su joj bili alonzo alvarez zvani „sveti“ i Menci-ja de Salazar. U Samostan sv. josipa ušla je 30. rujna 1563. s 22 godine, malo više od godinu dana nakon što je njena tetka osnovala samostan. njezin ulazak bio je senzacionalan: nije bio malen broj onih koji su se u avili željeli oženiti s ovom plemenitom damom, koja se na blagdan sv. jeronima ujutro pojavila na vratima klauzure raskošno odjevena u svilu i zla-to, ispraćena od svih vitezova grada.

još jači dojam ostavila je na sve njih kad se pojavila odjevena u grubu čohu, kose sakrivene pod redovničkom tokom, obuvena u siromašne sandale ispletene od užeta. Redovničke zavjete položila je 22. travnja 1565. Bila je jedna od značaj-nih ličnosti obnove.

Dovoljno je znati da je Majka Terezija, kad je odlazila na osnutak u Medinu del campo, ostavila u njenim rukama, iako je imala tek 26 godina, svoj prvi i posebno ljubljeni samostan. nakon smrti sv. Te-rezije izabrana je za prvu prioricu 1582. cijelog svog redovničkog života nosi-la je odgovornosti uprave i njeni talenti zadivljivali su i bili poznati svima. našla se upletena u mučne sukobe u Redu, po-sebno nakon smrti sv. Majke. otac Dorija poslao ju je pod poslušnošću u Karmel u Madridu kao zamjenu Majci ani od isusa. Znala je zadržati zadivljujuću uravnoteže-nost u jednoj tako složenoj situaciji. ne-prestanu pomoć pružala joj je vjerna ana od sv. Bartola. nakon osnutka Karmela u ocañi 1595. definitivno se vratila u Samo-stan sv. josipa, te ga je proširila i obnovila. Sakupljala je spise i svjedočanstva o životu sv. Terezije, za koju je bio u tijeku proces


76 77

DoDaTciDoDaTci

11. izabela od Sv. pavla (1547.-1582.) rođena je u Torrijasu (Toledo) od oca Francisca de cepeda i majke Marije de ocampo. i ona je bila Terezijina rođaki-nja. Ušla je u Samostan Utjelovljenja sa svoje dvije sestre Marijom i Beatricom.

Bila je među prvih 12 redovnica koje su sa sv. Terezijom započele karmelsku obnovu. prešavši u Karmel sv. josipa, završila je novicijat i položila redovničke zavjete 21. listopada 1564. Za Majku Te-reziju, bila je poput anđela: uvijek blaga, dobrohotna, jako je ljubila sveto siromaš-tvo. Bila je obdarena velikim ljudskim kvalitetama, ali jako boležljiva. prva je položila zavjete u ruke sv. Terezije. Sv. Majka na svojim je putovanjima jako osjećala njen nedostatak, te ju je povela sa sobom u Toledo 1569., a potom i u pa-stranu. Kad je sv. Terezija u božićnoj noći 1577. slomila ruku, izabela se silno trudi-la da joj pomogne u oporavku.

otišavši na osnutak u Burgos, Terezi-ja je jako trpjela zato što je ostavila iza-belu bolesnu. više se nisu vidjele. izabe-la je umrla u Samostanu sv. josipa s 39 godina 1582. Uz nju je u tim trenucima bio kapelan julijan avilski. izdahnula je u neizrecivom miru.

12. izabela Bautista (1550.-1626.) ro-đena je u Fontiverosu od oca Gila del aguila i Majke Marije de anaya. Ušla je u Samostan sv. josipa s 19 godina, redov-ničke zavjete je položila 4. lipnja 1570., a umrla je 5. kolovoza 1626. godine.

Bila je divna osoba, ali jedna od manje poznatih u Samostanu sv. josipa u avili. Skrivena i ponizna poput poljskog cvije-ta, bila je obdarena svim krepostima koje može imati jedna uzorna redovnica.

jednom joj je bilo naređeno da napi-še svoja sjećanja na prve godine osnutka Samostana sv. josipa. Govorila je sama sebi: „To da sam bila prijateljica samoće, i imala mogućnost živjeti sama osim kad je poslušnost tražila drugačije, vidim da

proizlazi iz moje prirodne sklonosti sa-branosti i iz želje da služim Gospodinu. Zbog toga su mnoge posebnosti ostale skrivene svima, posebno poglavaricama, čiju naklonost nisam nikada ni tražila.“

Uvijek se držala po strani i nije če-znula za poglavarskim mjestom. Tek je jednom obavljala službu zamjenice po-glavarice. nije išla ni na jedan osnutak, iako ih je sve željela. njena velika čistoća savjesti i duboka kontemplativna molitva nisu je ometale da sa svom savršenošću vrši svoje dužnosti sakristanke, ekono-me, vrtuljarke, roberice. Specijalnost joj je bila pisanje samostanske kronike. nije joj promicao nijedan detalj: sitnice koje drugi nisu opažali ona je bilježila s veli-kom vjernošću, pripremajući tako za bu-dućnost bogatu građu podataka iz života sv. Majke Terezije i Samostana sv. josipa.

Umrla je na Gospu Snježnu. Upravo je takva bila njena duša: bijela i čista poput snijega.

13. Marija od Križa (Marija de la paz) (? – 1588.) rođena je u ledesmi (provin-cija Salamanka). Bila je jedna od prve četiri postulantice koje su slijedile Tere-ziju na osnutak Samostana sv. josipa u avili 24. kolovoza 1562. Kao redovnica uzela je ime Marija od Križa.

Sv. Majka ju je upoznala dok je slu-žila kod njene prijateljice done Guio-mar. Bila je ponizna i jednostavna žena za koju je Marija Bautista rekla: „Bila je vjerna sv. Majci i njena prijatelji-ca još prije nego je postala redovnica, kad se Terezija nalazila u kući gospođe Guiomar.“

đena je u avili. Bila je jedna od prve četiri laikinje koje su slijedile Tereziju od isusa pri osnivanju Samostana sv. josipa. Re-dovničko odijelo primila je na dan sveča-nog osnutka. Redovničke zavjete položila je 21. listopada 1564. Bila je jako talenti-rana, lijepa i sposobna za upravljanje ku-ćom, no kao djevojka bila je pomalo lako-mislena i rasipna. nakon jednog iskrenog obraćenja stekla je u kratko vrijeme glas svete i sabrane žene.

Kao i sv. Majka bila je duhovna kćer Učitelja Daze. Kad je ušla u Samostan sv. josipa imala je već 41 godinu: bila je izvježbana u poslušnosti i jako ponizna, iako je u mladosti često činila svoju vo-lju. Znala je jako dobro nositi se sa svim iskušenjima, zbog čega je sv. Majka pre-ma njoj gajila posebnu naklonost i pošto-vanje. Sestra izabela rekla je za nju da je u samostanu bila „čuvarica odijela“ (garde-robijerka) i žena velike pokore. Trpjela je bolove u trbuhu, ali je uvijek imala lijepu boju, tako da ni poglavarica ni ispovjed-nici nisu vjerovali da joj je loše.

Sestra izabela pružala joj je svoju po-dršku i pomoć. Umrla je u Samostanu sv. josipa s 53 godine. Majka Terezija vidje-la ju je kako u slavi ulazi u nebo: bila je prva kćerka Sv. josipa koja je iz zemaljske prešla u vječnu domovinu.

8. ana od anđela (? – 1605.) rođena je u avili. Ušla je u Samostan Utjelov-ljenja te je bila među prvima koje su slijedile Tereziju na osnutak Samostana Sv. josipa 1562. godine. pratila ju je i na osnutak samostana u Medini del cam-po, kao i na osnutak u Malagón (1568.-1569.). Tamo je ostala u ulozi poglava-rice dok nije prešla u Karmel u Toledu (1568.-1585.), gdje je vršila istu dužnost.

Bila je utemeljiteljica i prva pogla-varica Karmela u cuervi u portugalu, osnovanog 25. srpnja 1585. „ne vjeru-jem da bi moglo biti bolje priorice za Toledo… Rese ju mnoge kreposti“, pisat će Majka Terezija ocu Gracianu. Umrla je u Samostanu Utjelovljenja u cuervi 2. listopada 1605.

9. antonija od Duha Svetoga (1535.-1595.) rođena je u avili. Bila je jedna od prve četiri laikinje koje su slijedile Tere-ziju na osnutak Samostana sv. josipa. Re-dovničko odijelo primila je na sam dan svečanog otvorenja samostana 24. kolo-voza 1562. godine, a redovničke je zavjete položila 21. listopada 1564. godine.

Bila je jednostavna i smirena, profinje-ne duše, s posebnim darom kontempla-tivne molitve. Gospodin ju je smjestio u sjenu velikih osoba njenog vremena: otac ivan od Križa bio je u stalnom kontaktu s njom; putovala je u pratnji Majke Terezije na osnutke; petar alkantarski bio je njen ispovjednik prije ulaska u samostan. Za nju je govorio: „ona više moli radeći na svome jastučiću, nego redovnice u koru.“ Terezita, nećakinja sv. Majke Terezije, koja je živjela sa sestrom antonijom, ovako ju je opisala: „Bila je žena velikog duha, pokore i trpljenja, a iznad svega izvanredne radosti u Bogu.“ Duboka molitva oduzimala joj je tjelesnu snagu i iscrpljivala ju je, pa su ispo-vjednici naređivali da ju se oslobodi moli-tve i zaokupi vanjskim poslovima.

Terezita je često morala razgovarati s njom i zabavljati je kako bi ju udaljila od tako duboke molitve. Sestra antonija je umrla u Karmelu u Malagi 1595. kao za-mjenica poglavarice. Sestre koje su s njom živjele rekle su kako bi trebalo napisati ve-liku knjigu o njenim krepostima i o daro-vima koje je primila od Gospodina.

10. ana od isusa (1525.-1605.) rođena je u avili od oca antonija Herrera i majke ane de Meneses. Redovničke zavjete polo-žila je 28. lipnja 1568., a umrla je 1. travnja 1605. u osamdesetoj godini života. o kre-postima ovog skrivenog cvijeta Sv. josipa u avili ostalo je jedino svjedočanstvo s. izabele Bautista: „Bila je žena velike moli-tve i istine.“ imala je 40 godina kad je ušla u Karmel. Trpjela je česte i bolne migrene. Kod napada ove bolesti išla bi Majci Tere-ziji koja bi ju, polažući joj ruke na glavu, u potpunosti oslobađala boli.


78 79

DoDaTciDoDaTci

nisu je mimoišli niti progoni, u kojima se mogla vidjeti njena razboritost i njene kre-posti. Bila je poglavarica u Samostanu sv. josipa gdje joj nisu nedostajale poteškoće, bilo ekonomske naravi, bilo zbog bolesti u zajednici, te se morala obraćati Majci Te-reziji radi rješenja različitih problema.

Marija od Krista nije se snalazila dobro u upravi zbog pomanjkanja iskustva i te-žine problema. ipak je njeno držanje kao poglavarice bilo primjereno. Rijetki su slučajevi slični njenom. S velikom radošću prepustila je ulogu poglavarice Majci Ute-meljiteljici. Gospodin je imao uzvišenije zadatke za nju: prividan poraz u prvoj up-ravi pripravio joj je puno slavniju misiju.

29. studenog 1581., zajedno s antoni-jom od Duha Svetoga i o. ivanom od Križa otišla je na osnutak novog samostana u Granadi. 1585. bila je pozvana da otvo-ri novu kuću u Malagi. Za vrijeme puta, Mariju od Krista njezin je neukroćeni konj izbacio iz sedla na zemlju, te je zadobila veliku ranu na glavi. otac ivan od Križa s očinskom joj je nježnošću stavio komad zavoja na čelo te je mogla nastaviti put bez bola.

Malaga je bila veliki grad u kojemu je ova ponizna redovnica mogla poka-zati velike darove svoje osobnosti. otac ivan od Križa poznavao je vrlo dobro vrijednost ove duše.

njene kćeri ostavile su ovo dragocjeno svjedočanstvo: „naša Majka Utemeljite-ljica, Marija od Krista, upravljala je 5 go-dina ovim samostanom s osobitom raz-boritošću i redovničkim duhom. Bila je obdarena posebnim darom upravljanja, radi kojeg je bila ljubljena i poštovana. Bila je jako ponizna. Željela je umrijeti kao mučenica. Umrla je u Malagi 1590. godine.“

16. Marija od Sv. josipa (1525.-1604.) rođena je u avili 1524. ili 1525.od oca Kristofora d’avila i majke ane od Sv. Dominika. Bila je jedna od prve četiri

laikinje koje su slijedile Tereziju u obno-vu. Redovničko odijelo je primila na dan svečanog otvaranja Samostana sv. josipa 24. kolovoza 1562. zajedno s antonijom od Duha Svetoga, Marijom od Križa i Ur-sulom od Svih Svetih. Redovničke zavjete položila je 2. srpnja 1566. godine.

Terezita, nećakinja sv. Majke Terezije, o njoj je rekla: „U svim stvarima pokazivala je veliku čistoću duše i naklonost stvarima vjere. Bila je tako ponizna i tako udaljena od zloće i dvoličnosti da je razgovor s njom bio kao razgovor s nevinim djetetom, no nije joj nedostajalo inteligencije. Živjela je u prvom Karmelu Majke Terezije kao ponizni, mirisni cvijet, nepoznata očima svijeta, bez težnje za visokim mjestima.“ njen brat julijan avilski, kapelan samo-stana, bio je sudionik različitih dogodov-ština na osnucima Sv. Majke. Mnogo puta po povratku s krstarenja cestama Kastilje njegova bi ga sestra šaptom dozivala: „ej, gdje si, julijane?“ Dobri svećenik bi se na-smijao i osjećao bi da su mu nadoknađene sve njegove muke.

Kad je Marija od Sv. josipa umrla 14. srpnja 1603., Majka izabela od Sv. Domi-nika vidjela ju je kako ulazi u nebo okru-žena slavom, a za vrijeme njenog pogre-ba vidjela je blizu nje sv. Majku Tereziju okruženu velikim sjajem. +

pripremile bosonoge karmelićanke Samostana Concenedo (Lombardija

– Italija)prijevod: s. Filomena, OCD

lektura: o. Jakov Kuharić, OCD

Redovničke zavjete položila je u Sa-mostanu sv. josipa 22. travnja 1565. go-dine. Bila je duša čista i jasna, i u samo-stanu je uvijek vršila službu vrtuljarke jer su poglavarice imale veliko povjerenje u njenu mudrost i sposobnost čuvanja taj-ne. Sudjelovala je u osnutku Karmela u valladolidu, gdje je imala priliku upozna-ti duhovni nauk sv. ivana od Križa.

Kušana mnogim sumnjama, oslobo-dila ih se tek nešto prije smrti, po mi-losti koju je Gospodin obećao sv. Majci rekavši joj da će sve kćeri njene obnove umrijeti u miru.

ana od Sv. Bartola imala je u avilskom samostanu viđenje njene lijepe smrti: vi-djela ju je kako ulazi u nebo u društvu sv. Majke, idući najprije obalom, a zatim prekrasnom zelenom livadom. Umrla je u samostanu u valladolidu 1588. godine.

14. petronila Bautista (1531.-1619.) rođena je u avili od oca andrije orejón i majke Marije del Mercado. Redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1568., a umrla je u travnju 1619. u 88-oj godi-ni života. potjecala je iz bogate obitelji. Sviđale su joj se ispraznosti svojstvene bogatim djevojkama. imala je toliko vi-soko mišljenje o sebi da je smatrala kako je nije dostojan nijedan mladić koji je pokazivao zanimanje za nju, pa se nije mogla ni za jednoga odlučiti.

Upravo ova djevojka, navezana na svjetovne stvari, koja ni u snu nije željela pomisliti na strogi klauzurni život, bila je obilježena od Gospodina. U jednom snu Gospodin je srušio njene kule u oblaci-ma, njena svjetovna maštanja, i osvijetlio joj put njenog istinskog zvanja. Činilo joj se da se nalazi u Samostanu sv. josipa, obučena u karmelsko odijelo. probudila se prestrašena. Drugi put vidjela je kao da se otvara zemlja i proždire sve stvari koje su joj se sviđale, pretvarajući ih u sjene i dim. imala je još jednu milost: vidjela je Krista obasjana svjetlom i ljepotom kako ju gleda s ljubavlju, uzima ju za ruku i tri puta izgovara njeno ime.

petronila mu se čitava predala obe-ćavši da će biti redovnica. U samostanu je morala puno raditi na svojoj preosjet-ljivosti. Gospodin je usavršavao njenu poniznost, odvajajući je od nje same.

na početku ju je pratila velika suho-ća, zbog koje je bila neutješna. prema samostanskim dužnostima koje su joj bile povjerene, kao što su briga za bole-snice i rad u kokošinjcu, osjećala je ve-liku odvratnost. Usred unutarnjih borbi ukazivao joj se isus jačajući je često svo-jim utjehama. Tijekom vremena kada je živjela sa sv. Majkom, ujedinjavala ih je velika uzajamna naklonost. Majka je vo-ljela da joj petronila čita ili napamet pre-pričava Kasijanove spise ili nešto iz ži-vota svetaca, budući da sama nije imala vremena čitati preko dana. Često kada bi završila svoje poslove navečer, sv. Tere-zija bi zvala petronilu da joj čita ili priča.

petronila je u svome dugom životu ste-kla jako bogato iskustvo prijateljevanja s Gospodinom.

jedna redovnica koja je živjela s njom tijekom njenih posljednjih godina dala je ovo lijepo svjedočanstvo o njoj: „Kad sam je pitala je li imala mnogo nadnarav-nih doživljaja, obično je odgovarala da nije, već da je uživala velik mir i zadovolj-stvo. ništa ju više nije moglo uznemiriti niti ožalostiti, i svaki put kad bi se ispo-vjedila, osjećala je kao zrake sunca u sebi, što je ponekad znalo potrajati pola dana, a ponekad i cijeli dan. imala je takvu si-gurnost da nije mogla sumnjati.“

15. Marija od Krista (1540.-1590.) ro-đena je u avili. Roditelji su joj bili Fran-cisco Dávila i María del aguila. Redov-ničke zavjete položila je u Samostanu sv. josipa 22. srpnja 1568., a umrla je u Malagi 3. veljače 1590.

o njoj je izabela Bautista napisala da je bila žena koja je skriveno činila mnoge po-kore. imala je mnoge nutarnje patnje, ali je primala i velike milosti od Gospodina.


80

- Redovita sjednica provincijalnog sav-jeta: 01. svibnja 2017. (9.00 h) – Graz.

- Kapitul provincije: 05. do 09. lipnja 2017. u Karmelu sv. ilije na Buškom jezeru.

- Svećeničko ređenje br. vedrana pavlića 17. lipnja 2017. u Zagrebu.

- Zajedničke duhovne vježbe za provin-ciju:1. Buško jezero: 21. 8. (objed) do 26. 8. (objed); voditelj: o. Đani Kordić2. Krk: 02. 10. (objed) do 07. 10. (objed); voditelj: o. Đani Kordić

Duhovne vježbe ocDS HKp sv. oca josipa:

od 14. do 16. srpnja 2017. u Karmelu sv. ilije bit će održane prve zajedničke duhovne vježbe članova Svjetovnog reda iz cijele provincije, te prvi susret provin-cijskog savjeta ocDS u osnutku.voditelj duhovnih vježbi: o. Đani Kordić.

- izvanredni generalni definitorij: 29. 08. do 06. 09. 2017. u aricciji (italija).


Documents

XXXVIII, 1/2017 - Karmelkarmel.hr/wp-content/uploads/2017/04/KV1-2017.pdfCrkva - križ i oltar (Karmel Sarajevo), svečani zavjeti s. M. Regine (Brezovica), dijamantni jubilej s. T