Nova akropolawww.nova-akropola.comBroj 10| 2016.

Z a b o l j e g č o v j e k a i b o l j i s v i j e t

Francis bacon o odgađanju

kugla i krug isak levitan lira

Pitagorino učenje

Sadržaj

4 Pitagorino učenje - i. dioNadiia Kulhava

10 Kugla i Krug Antun Musulin

12 lira Maja Pehar

15 francis bacon – o odgađanju

16 isaK levitan – Pjesme bez riječiVesna Perhat

20 ParK Prirode telašćica Nives Frka-Petešić i Boris Čelar

Impresum:glavni urednik: Andrija Jončić

izvršna urednica: Nataša Žaja

urednici rubrika: Luka Marić, Dijana Kotarac, Sofija Stepanovska, Anastazija Pulja, Marta Mihičić

lektura: Ana Hanđal, Vesna Bosnar

tehničko uredništvo: Atila Barta, Svjetlana Pokrajac, Matija Prević

ISSN 1849-6237

10 | 2016. www.nova-akropola.com

Nova akropolaZ a b o l j e g č o v j e k a i b o l j i s v i j e t

izdavač: NOVA AKROPOLA - kulturna udruga

Ilica 36, 10000 Zagreb Tel: 01/481 2222, Fax: 01/233 0450

web: www.nova-akropola.hr e-mail: info@nova-akropola.com14

4

15

23

10

2016

18

12

3

Jesen sa svojom raskošnom paletom boja još jednom potvrđuje da je priroda sama najveći umjetnik i izvor nadahnuća. Njene tople

umirujuće boje odišu harmonijom i ispunjavaju nas mirom i skladom.

Harmonijom se označava usklađen, uravnotežen odnos dijelova u cjelini - primjerice boja ili zvukova - ugodan oku, odnosno uhu. Primjećujemo je u vidljivom i nevidljivom, ona je prava mjera koja je bila glavni ideal cjelokupne grčke misli, a njen su ključ uvijek prisutne, skrivene proporcije ili odnos između određenih veličina izražen brojem.

Pitagora uči da je sve broj i da je harmonija uni-verzalni kozmički zakon kojemu je sve podčinjeno. On govori o harmoniji u kretanju nebeskih tijela iz čega proizlazi savršena muzička harmonija, muzika sfera, koja nam je nečujna jer smo od rođenja okruženi njome. Ta nebeska harmonija i ritam uzor su ljudskoj muzici i sredstvo za uspostavu sklada. Pitagorin suvre-

menik Konfucije također je govorio da muzika potječe s Neba te je u njoj vidio sredstvo usavršavanja ljudskog srca i društva. Muzika je ključan element odgoja i obra-zovanja i u Platonovoj državi jer ima moć uspostave reda, umjerenosti i uljudnosti. No, Platon upozorava da "nesređene novotarije" u muzici mogu poljuljati državu i da zato treba imati budne stražare.

Suvremena glazba, u skladu s našim vremenom zaborava bitnog, uglavnom služi kao zabava i razbibriga. Zapostavljena je prava mjera i potreba nečujne muzike koja nam može pomoći razlučiti ono bitno od onog nebitnog i suvišnog, omogućiti preispitivanje i povratak jednostavnim, zdravim i čistim harmonijama koje ople-menjuju i vode idealu dobra i ljepote.

Da bismo ponovno uhvatili ritam s prirodom, obra-timo pažnju na ono čime se okružujemo jer postajemo ono što mislimo, a na neki način i ono što slušamo...

Uredništvo

Pitagorejski sustav znanja (μάθημα) sastojao se od četiriju grana: aritmetike (znanosti o brojevima)1, geometrije (znanosti o tijelima i

njihovim mjerama), muzike (znanosti o harmoniji ili teorije muzike) i astronomije (znanosti o strukturi uni-verzuma). Sve četiri grane pitagorejske doktrine ujedi-njavala je jedna disciplina – μάθημα (učenje ili znanje) ili μαθηματικά - matematika.

Pitagorejcima je matematika bila više od znanosti: Bog se manifestira u matematičkim zakonima koji vladaju svime, a shvaćanje tih zakona, pa čak i jedno-stavna primjena matematike, može nas približiti Bogu. Stvarajući svijet, Bog je koristio aritmetiku, geome-triju, muziku i astronomiju. Aritmetika je bila potrebna da se svijet učini cjelovitim, a geometrija je odredila

oblike stvarima. Zahvaljujući kozmičkoj muzici, ele-menti su nastavili postojati održavajući svoje uzajamne odnose, jedan s drugim i svaki sa svime. Na području astronomije, Bog je stvorio svijet u formi nenarušivog sustava kretanja nebeskih tijela i obvezao ljudsku dušu da gleda prema gore i prema unutra.

Aritmetika bi, dakle, bila znanost o brojevima kao vječnim zakonima prirode. Geometrija izražava oblike koji proizlaze iz broja i njena je funkcija da vodi dušu razumijevanju onog vječnog pomoću sim-bola i oblika. Muzika ili harmonični pokret znanost je o proporcijama i mjerama u umjetnosti putem kojih ljudska bića spoznaju harmoniju univerzuma. Astronomija čovjeku omogućava kontemplaciju i spoznaju savršenih bića.

PITAGORINO UČENJE

I. dioNadiia Kulhava

Kod Grka bile su uspostavljene znanosti, one kontemplativne jednako kao i sve one ovisne o spoznaji, koje potiču stvarno viđenje duše i pročišćenje uma od sljepoće, koje pokreću druga zanimanja, kako bismo općenito mogli vidjeti autentična načela i uzroke svega. Jamblih

1 Znanost o pravilima numeričkih operacija kod pitagorejaca naziva se logistika (λογιστική – umjetnost računanja).

NOVA AKROPOLA 10/20164

5

Pitagorino učenje temeljilo se na brojevima, magiji i dubokoj psihologiji, ne s isključivo intelektualnog sta-jališta, nego više kroz duboko proživljavanje spoznaja i na temelju najopsežnije discipline.

Proklo tvrdi da su pitagorejci izumili matematičke discipline „kako bi putem ovih slika nastojali doći do reminiscencije onoga čime su bogovi zaokupljeni“. Pitagorejska filozofija pomoću matematičkih simbola iznova sagledava teološka učenja i prenosi ih koristeći znanstveni i apstraktan jezik2.

Matematičke znanosti na Zapadu neizbježno pove-zujemo s imenom Pitagore i njegovih nastavljača. Ne smijemo zaboraviti da je mnogo kasnije nakon nestanka pitagorejsko-platoničkih škola (što uključuje hermetizam i gnosticizam), sveti aspekt broja i dalje cvjetao među filozofima i misticima kao što su Pacioli, Paracelsus, Kuzanski, Bruno, Ficino, Da Vinci, Kepler, Newton…

Simboli božanSke StvarnoStiPitagorejci su smatrali da su brojevni odnosi koje su oni razotkrili simboli božanske stvarnosti. Prema Pro-klu, u njegovim Komentarima na prvu knjigu Eukli-dovih Elemenata, stoji: "Kod pitagorejaca nalazimo da su neki kutovi posvećeni jednim bogovima, a neki drugi drugim. Tako Filolaj poima kut svetog trokuta posvećen jednim, a kut nekog kvadrata drugim, dodi-jelivši različite kutove različitim bogovima ili isti kut većem broju bogova i različite kutove istom bogu, sve u skladu s različitim energijama u njima."

Proklo piše: "Zasigurno je, dakle, Filolaj namijenio kut trokuta četvorici bogova: Kronosu, Hadu, Aresu

i Dionizu… Kronos daje bit svim vlažnim i hladnim esencijama, Ares rađa svu vatrenu prirodu, Had nad-zire sav zemaljski život, a Dioniz nadgleda stvaranje vlažnog i vrućeg, njegov simbol, vino, vlažno je i vruće. Svi su oni različiti što se tiče njihovog djelova-nja na sekundarne stvari, ali su međusobno ujedinjeni i zbog toga ih Filolaj grupira u jedinstvo pod jednim kutom."3 Ovdje se lako uočava ujedinjenje i privlač-nost koju su pitagorejci primjećivali među brojevnim odnosima, božanskim moćima i elementima prirode jer je Broj temelj stvaranja i osnovna priroda za zakon sukladnosti.

Tako dekada4 sadrži sve vrste brojevnih odnosa, a ti su odnosi temelj prirodnih procesa i života ljudske duše. Brojevni odnosi sačinjavaju bit prirode i u tom smislu pitagorejci kažu: "Sve je broj". Dakle, spoznaja prirode moguća je jedino spoznajom brojeva i brojev-nih odnosa.

Matematika je za čovječanstvo najapstraktniji od svih jezika koje poznaje. Brojevi su djelotvorni simboli i modeli božanskih principa. 2 Šest knjiga Proklovih o Platonovoj Teologiji 3 Proklo, Komentari na prvu knjigu Euklidovih Elemenata 4 Dekada - broj 10, zbroj prvih četiriju prirodnih brojeva (1 + 2 + 3 + 4 = 10). (prim. prev.)

6 NOVA AKROPOLA 10/2016

ProPorcije i harmonijaAnaliza pitagorejskog učenja o suštini dekade poka-zuje da su se pitagorejci usredotočili na problem odnosa ili brojevnih proporcija5, što su nazivali harmo-nijom (ἁρμονία – komunikacija, sklad, harmonija).

Koncept harmonije, izvučen iz matematičko-muzičkih istraživanja, bio je temelj pitagorejske dok-trine. Za pitagorejce harmonija je bila univerzalna ideja koja se proširila na sva područja prirode i ljud-skog života. Shvaćena je kao princip reda kozmosa jer se posredstvom harmonije uređuju različiti elementi koji čine svijet. Isto tako, prepoznata je kao vrlina, kao univerzalno dobro, kao stup prijateljstva i kao temelj ljepote.

Red, proporcija i mjera temeljni su za stvaranje

harmonije. Nije čudno da Aristotel, govoreći o pitago-rejcima, ne odvaja njihovu doktrinu harmonije od dok-trine brojeva: "Zato što su oni vidjeli da se modifikacije i odnosi muzičke ljestvice mogu izraziti brojevima; budući da su sve ostale stvari u svojoj sveukupnoj pri-rodi vjerojatno bile oblikovane brojevima, i izgleda da su brojevi bili prve stvari u čitavoj prirodi, smatrali su da su elementi brojeva bili elementi svih stvari i čitavo je nebo bilo muzička ljestvica i broj."

muzikaPrema mnogim svjedočenjima Pitagora je otkrio povezanost brojevnih odnosa i muzičke harmonije. Uvidio je da određeni omjeri duljina žica daju ugodan (harmoničan) zvuk, dok drugi daju neugodan (diso-nantan).

Ksenokrat svjedoči o Pitagorinom učenju o bro-jevnim izrazima harmonijskih intervala. Kako navodi Porfirije: "Pitagora je, kaže Ksenokrat, otkrio da inter-vali u muzici također ne mogu nastati bez broja, jer su usporedba iznosa s iznosom. Tako razmatra kada se pojavljuju skladni i neskladni intervali, i općenito sve harmonično i neharmonično."

Otkriće koje se pripisuje Pitagori iznova nas vodi dekadi i svetoj četvorki. "Pitagora je otkrio da ako konzistentno proizvodimo zvuk najprije na čitavoj žici, zatim na pola žice, na njene dvije trećine i tri četvr-tine, postići ćemo glavnu notu, njenu oktavu, njenu kvintu i konačno njenu kvartu. Tako će odnos koji daje

5 Riječ proporcija uveo je Ciceron u I. st. pr. Kr. koristeći je za prijevod grčkog pojma analogia na latinski, što doslovno znači odnos, podudaranje, suglasnost, uzajamni odnos.

dužina žice biti 1 : 2 za oktavu, 2 : 3 za kvintu i 3 : 4 za kvartu. Ovi brojevi predstavljaju niz od četiri člana i tri intervala."

Četiri broja (1, 2, 3 i 4) iz kojih proizlaze te propor-cije, dobivaju metafizičku komponentu: to su brojevi od kojih su sastavljene harmonije i to su stoga brojevi od kojih je sastavljen univerzum.

Pitagorejci nisu samo pronašli striktno matema-tičke metode za stvaranje muzičkih harmonija, već su stvorili temelje za doktrinu ethosa (ήθος – običaj, navika, priroda) svakog modaliteta.

"Snaga prirode i moć Broja ne vide se samo u stva-rima povezanim s daimonskim bogovima, nego je ona prisutna i u svakom ljudskom djelu i u svim mislima, posvuda zasigurno, te također i u umjetničkim djelima i muzici", pisao je Filolaj.

Pitogorejci su muzici pripisivali magičnu i iscje-liteljsku moć, no posebnu su važnost davali muzici kao važnom sredstvu moralnog obrazovanja. Prema Aristoksenu: "Pitagorejci su prakticirali pročišćenje (κάθαρσις) tijela kroz medicinu i pročišćenje duše kroz muziku."

Jamblih piše o Pitagori: „Propisao je i odredio za svoje učenike takozvane prilagodbe i terapije, osmi-slivši na božanski način kombinacije određenih dija-tonskih, kromatičkih i harmonijskih zvukova, uz pomoć kojih se lako usmjeravalo i postavljalo protutežu onim strastima duše koje su se nesvjesno pojavljivale i razvi-

jale kod njih, i to tuge, navale bijesa, sažaljenja, zavisti, strahova, želja svake vrste, ambicije, pohlepe, oholosti, slabosti i nasilnosti. Uz pomoć odgovarajućih melodija ispravljao je u vrlinu svaku od ovih strasti, kao da se radi o nekoj kombinaciji spasonosnih lijekova."

kozmoS Ideja pitagorejaca da je ustrojstvo univerzuma teme-ljeno na matematičkim odnosima učvršćuje ih u stavu da stvari "oponašaju brojeve", da je poredak stvari istovrstan poretku brojeva. Brojevi i matematički odnosi manifestiraju se na strukturi stvari. Čitavoj je prirodi svojstvena harmonija koja je jedna, postojana, vječna (božanska) i samoobnavljajuća. Harmonija oslobađa od nesavršenosti i nesklada, vodi stabilnosti i ravnoteži.

Fragmenti Filolajevog djela O Prirodi daju nam više informacija o tome kakav su koncept o brojevima i harmoniji imali pitagorejci. Čitav univerzum, prema Filolaju, formirao se iz dvaju suprotnih načela: ogra-ničeno i neograničeno. Kako se može povezati jedno s drugim? Pomoću harmonije.

U Filolajevim fragmentima harmonija se definira kao "rezultat suprotnosti, jedinstvo mnogostrukosti i suglasje među neskladom". To je definicija harmonije u muzici, a također služi kao temeljno načelo orga-nizacije svijeta u kojem se suprotnosti ujedinjuju na temelju muzičke harmonije - suzvučja.

7

8 NOVA AKROPOLA 10/2016

Ako je harmonija kombinacija ogra-ničenog i neograničenog, odnosno jedinstvo tih dviju suprotnosti, tada je harmonija broj jer broj također izvire iz ograničenog i neograničenog.

Ako je sve broj, sve je red i čitav svi-jet pojavljuje se kao kozmos (κόσμος, što i znači red, odgovarajuća mjera) koji proizlazi iz brojeva. Pitagora je prvi nazvao kozmosom skup svih stvari zbog reda koji postoji u njima.

Mudri ljudi, moj Kalikle, tvrde da su prijateljstva, poštovanje reda, zatim umjerenost i pravednost snage koje povezuju nebo i zemlju, bogove i ljude, te zato svijet oko nas nazivaju kozmo-som, što znači red, a ne razuzdanost i nered, dragi moj. (Platon, Gorgija, 508).

Prema Aristotelu, pitagorejci su na brojevima temeljili svoj koncept polo-žaja nebeskih tijela; u kretanju nebeskih tijela vidjeli su drugu potvrdu teze da je

9

sve na svijetu uređeno "u skladu s brojem". Analogija između brojevnih odnosa u muzici i astronomiji stvo-rila je pitagorejski koncept harmonije sfera. Nebesa se kreću prema brojevnom skladu i stvaraju "božansku muziku sfera, čarobnu harmoniju koju ne opažaju naše uši naviknute na nju kao na nešto uobičajeno". Kreta-nje nebeskih tijela je kao ples oko vatre svijeta praćen muzikom koja je po svojoj ljepoti i harmoniji mnogo uzvišenija od muzike na Zemlji jer su nebeska tijela savršenija od onih zemaljskih i mnogo moćnija – isto kao što svojom masom i brzinom premašuju masu i brzinu zemaljskih tijela.

Na taj je način Pitagora, nakon što je duboko pro-učio prirodu brojeva, utvrdio da kozmos pjeva i da je stvoren na harmoničan način i bio je prvi koji je sveo kretanje sedam planeta na ritam i melodiju. (Hipolit, Ref. I, 2,2, Dox., str. 555).

Tako su pitagorejci u astronomiji, muzici, geo-metriji i aritmetici vidjeli brojevne proporcije i har-monične odnose čija spoznaja je spoznaja prirode i ustrojstva univerzuma, ali ne smijemo zaboraviti da njihova znanost traga za filozofskom i mističnom svr-

hom, otkrićem savršenog kozmosa svijeta kako bi ga ponovno stvorili u vlastitoj duši.

Za pitagorejce kozmologija, razmatrana kao učenje o onome što je za njih bio kozmos, u pravom grčkom smi-slu, obuhvaća i uključuje teologiju, antropologiju, etiku, matematiku i svaku drugu granu njihove filozofije. Koz-mička filozofija koja obuhvaća sve, pruža dobre razloge za pretpostavku da temelji sustava – tumačenje stvarno-sti brojevima, jednako kao i transmigracija, univerzalna povezanost svega i asimilacija čovjeka u božanskom – pripadaju kozmologiji, kao što je izvorno poučavao sam Učitelj. Znamo da je motiv proučavanja kozmosa taj da se postavimo u blisku harmoniju s njegovim zakonima. (Guthrie, W. K. C.; Povijest grčke filozofije)

Sa španjolskog prevela: Nives Lozar

Pitagorejci su podučavali da je sve broj, da je sve manifestacija zakona koji upravljaju posto-janjem i vode savršenstvu čiji simbol može

biti krug/kugla i broj π. Okrugla duša pripada samoj sebi, ima središte i centrirana je u Bogu, uzroku svih brojeva. Mi smo u potrazi za tim savršenstvom, a put prema našem vlastitom središtu je filozofija koju Pla-ton definira kao uspon prema Biću, penjanje stepeni-cama ljepote koje započinje u "vidljivim" brojevima i preko brojeva zakona završava u otkrivanju ljepote Ne-Broja, Dobra samog po sebi, temelja svih brojeva.

Govoreći o brojevima napomenimo da postoje dva vrlo važna Ne-Broja u teogenezi i kozmogenezi. Radi se o nuli (ništa) i o beskonačnom (totalitet); prvi je u geometriji simboliziran bezdimenzionalnom točkom koju je Euklid definirao kao "ono što nema dijelova", a drugi Ne-Broj, beskonačan, definiran je beskonačnim krugom/kuglom. Za Kuzanskog (O učenom neznanju) točka i beskonačna kugla odgovaraju Apsolutnom Minimumu i Maksimumu, a ta dva apsoluta poduda-raju se jer Bog ne može biti veći od onog što jest, ali niti manji od onog što jest. Kuzanski kaže da je Bog savršeno u svemu kao jednostavno i nedjeljivo jer je beskonačno središte; izvan svih je stvari, sveobuhva-

ćajući jer je beskonačna kružnica; prodire u sve stvari jer je beskonačan promjer. Središte beskonačne kugle izjednačuje se s promjerom i kružnicom.

Ne-Broj personificira apsolutnu stvarnost, "budeći se" stvara početak, sredinu i kraj svih stvari, dvostruki pokret koji ide iz Jednog u Jedno, iz središta prema van i izvana prema središtu, stvara periodičan univer-zum, ograničen i neograničen geometrijski krug/kuglu, koji obuhvaća u sebi početak i kraj kozmogeneze i teogeneze, savršenstvo koje potencijalno postoji na početku i ostvaruje se u završetku evolucije. Lik čiji se početak i kraj podudaraju u jednoj te istoj točki izra-žava savršeno jedinstvo savršene sveobuhvatne cjeline.

Središte tog kruga/kugle je sjemenka, klica čitave stvarnosti, princip i uzrok kružnice i svega što se nalazi unutar te kružnice. Sve proistječe iz tog nepokretnog principa – dinamično i statično, vrijeme i prostor, život i materija.

Iz samoga sebe to bezdimenzionalno središte ema-nira u svim pravcima prvotno svjetlo, majku svega manifestiranog. Polumjeri zrake izlaze iz središta i završavaju na kružnici, sjedinjavajući sve svoje točke kružnice s nepokretnim središtem arhetipom.

Bilo koji izlaz izvan monade, bilo koji pokret od

KUGLA I KRUGAntun Musulin

Ako vas upitaju: "U čemu se sastoji priroda božanskog?", odgovorite: "Ona je krug čije je središte u svim dijelovima, a opseg ni u jednom."

Pitagora

10 NOVA AKROPOLA 10/2016

tamo, simultano odapet u svim smjerovima, stvara limitirani krug/kuglu i posljedično broj π.

Broj π odnos je između opsega neke kružnice i nje-nog promjera. To je iracionalan broj, odnosno, bolje rečeno, transcendentni i jedna od najvažnijih mate-matičkih konstanti. Iracionalne brojeve – brojeve koji se ne mogu izraziti u obliku razlomka (a/b) – Grci su nazivali neizrecivim (arrhetos arithmos).

Za pitagorejce brojevi su bili hijeroglifski simboli kojima su objašnjavali sve ideje koje se odnose na prirodu stvari. Kako kaže Ragon: "Kada su mudraci htjeli opisati nešto što su mogli razumjeti samo učeni ljudi, izmislili bi neku novelu, priču, bajku ili fantastiku s ličnostima i mjestima, te bi doslovno kroz njihove osobine otkrivali što je autor htio reći. Takva su bila sva religiozna otkrića." Svaki naziv i riječ imali su svoj temelj jer ime koje se pojavljuje u svetim tekstovima ima duboko značenje. Kako piše Jamblih, Pitagora je nazvan najmudrijim od svih jer je izumitelj ne samo matematičkih znanosti, nego i imena bogova, genija i ljudskih bića božanske naravi.

Pitagorejska je gematrija1 ili isopsefía2 aritmetička i geometrijska. Navest ćemo nekoliko primjera...

KAos I JednoKako tvrdi Jamblih, prvi broj koji je dao druge brojeve pitagorejci su nazivali Kaos, koji je prema Hesiodu preteča svega, svemirski bezdan, početna točka koja daje rođenje bogova (stvaralačkih sila) i univerzuma.

Kugla volumena V = 87100 = XAOΣ (chaos) ima promjer 55 = EN, a predstavlja granicu unutar bez-graničnog. Promjer ograničava ono bezgranično, beskrajnu prazninu lišenu granica.

XAOΣ = 871 = 87100 = V; (V = 4R3π/3)EN = 55 = d = 2R

Pojam EN (Jedno) u određenom smislu predstav-lja istovremeno monadu (uzrok svih stvari, identitet, simplicitet, istolikost bića) i dekadu (jedinstvo multi-plicirano i diferencirano, cjelovitost stvari, univerzum, vječnost i nužnost). Brojevna vrijednost EN (55) zbroj je prvih deset brojeva i deseti član Fibonaccijevog niza. Promjer kugle označava početak pokreta i aktivan okret, odnosno prvu diferencijaciju različitih ontoloških razina koje se skladno okreću oko te nepomične osi.

stvARAnJeI bez podrobnih objašnjenja matematičkih karakteri-stika broja 55, može se opaziti da jednakostranični tro-kut s duljinom stranice a = 55 (EN) ima površinu koja odgovara riječima priroda (ΦΥΣΙΣ, physis) i čovjek (ΑΝΘΡΩΠΟΣ, anthropos).

a = 55 = ENP = a2√3/4 = 1310 = ΑΝΘΡΩΠΟΣ = ΦΥΣΙΣTrokut, simbol prve aktualizacije potencijala

monade, sadrži arhetipove prve diferencijacije: pri-rodu (ΦΥΣΙΣ) i nebeskog čovjeka (ΑΝΘΡΩΠΟΣ).

***Kepler je rekao da trebamo znati geometriju kako bismo mogli shvatiti filozofiju jer: "Geometrija je postojala prije Stvaranja. Vječna je s umom Boga (…) Geometrija je ponudila Bogu model za Stvaranje (…) Geometrija, to je sam Bog."

Da bismo mogli shvatiti ezoterijsku filozofiju, tre-bamo znati matematičke metode bez kojih ne možemo razumjeti skrivene poruke u svetim tekstovima jer napisane su metafizičkim jezikom simbola koji bude maštu i intuiciju, jedinstvenu sposobnost ljudskog uma da shvati ono što se ne može izraziti riječima.

11

1 Gematrija objašnjava i tumači tajanstvene veze između riječi i brojeva2 Isopsefía, u grčkom jeziku slovo koje znači istovremeno i broj i riječ, npr. A-alfa-1. (prim. prev.)

LIRAMaja Pehar

12 NOVA AKROPOLA 10/2016

Kao jedan od najstarijih instrumenata i preteča mnogih današnjih gudačkih instrumenata, lira je postala muzičkim amblemom. Tu

titulu zavrijedila je zahvaljujući svojoj ulozi u povijesti glazbe.

Prvi instrument nalik liri nalazimo kod Sumerana; kod Egipćana liru susrećemo kao Ramzesovu harfu ili k’nn’r. Kinor je hebrejski naziv za liru kralja Davida, dok kod Arapa liru susrećemo pod nazivom kinira. No, tek su Grci postavili liru na počasno mjesto, uzdižući je nad ostalim instrumentima, baš kao što je i glazba u grčkoj kulturi imala posebno mjesto među ostalim umjetnostima.

Treba naglasiti da se grčka riječ musike u svom prvotnom značenju odnosila na ono što pripada muzama, a one su bile zaštitnice svega ondašnjega znanja. Kada se za nekoga govorilo da je musikos, to je značilo da on ne samo da razumije jezik glazbe, već i da je obrazovan. Ne treba nas stoga čuditi što su nazivi za pojedine pjesničke vrste (na primjer oda, himna) upravo glazbeni izrazi jer su napjev, riječi i ples (ritam) nekada tvorili nerazdvojnu cjelinu. Tako je naziv lirska poezija označavao pjesništvo koje je namijenjeno pje-vanju uz pratnju lire.

Poput ostalih starih naroda i Grci su glazbu proma-

13

trali i prosuđivali s etičkog stajališta, smatrajući da ona u čovjeku može razvijati i dobre i loše sklonosti i osobine. U tome su znatno nadmašili svoje prethodnike, izgra-divši čitav sustav moralne valjanosti ili štetnosti pojedi-nih napjeva, odnosno ljestvica na kojima su izgrađeni. Glazba se povezivala s filozofijom i pripadala je općem sustavu odgoja u kojem je imala vrlo istaknutu ulogu. Prema Platonovu shvaćanju “država mora biti stvorena na muzičkim osnovama; što je bolja muzika, bolja će biti i država koja se oslanja na njena načela.”

Zato je mladima bilo dozvoljeno učiti samo one melodije koje su na njih pozitivno utjecale. Lira se smatrala kućnim instrumentom, a poduka na njoj bila je obvezna za sve. Lira je, uz aulos, bila glavni i najpo-znatiji grčki instrument, a svojim prisustvom u glazbe-noj praksi utjecala je na stvaranje glazbenih oblika.

Kao i u glazbi civilizacija starog Istoka, tako i u grč-koj glazbi susrećemo melodijske prauzore - normose, kojima se pripisivalo božansko podrijetlo. Stari su narodi muziku općenito smatrali božjim darom.

Pronalazak instrumenta lire pripisuje se egipatskom bogu Thotu koji je ljudima na taj način darovao glazbu. Pronalazačem harfe u Indiji smatran je Narada, dok Biblija uzdiže Adahinog sina Jubala do “oca svih onih koji rukuju lirom i flautom”. U Grčkoj liru ponajprije susrećemo kao Apolonov atribut, a o stvaranju samog

instrumenta govori se u mitu o Apolonu i Hermesu.Hermes je pronašao kornjačin oklop na koji je

pričvrstio životinjska crijeva do kojih je došao otevši Apolonu stado goveda. No, svojim predivnim sviranjem Hermes je toliko oduševio Apolona da je razmirica oko ukradenih goveda ubrzo zaboravljena. Apolon je zatra-žio od Hermesa da ga nauči svirati i od tada lira postaje jedan od Apolonovih atributa. Budući da su Apolona pratile muze, lira je također postala atributom Erate, muze lirskog pjesništva, a ponekad i Terpsihore, muze plesne umjetnosti.

Apolon je liru darovao i svojim sinovima, mitskim pjevačima Linosu i Orfeju čiji su životi tragično zavr-šili. Linos je glazbi poučavao mladog Herakla kojemu to baš i nije išlo od ruke. Kada ga je jednom zgodom Linos prekorio zbog slaba napretka i nezalaganja, Heraklo ga je tako snažno udario lirom po glavi da je Linos ostao na mjestu mrtav.

Orfej se ističe kao izvanredan glazbenik koji zvukom lire smiruje razbješnjele oluje, očarava biljke, životinje, ljude i bogove. Zahvaljujući čaroliji svoje glazbe, uspi-jeva izmoliti od bogova podzemnog svijeta oslobađanje svoje žene Euridike od smrti. Budući da se pri izlasku iz podzemlja okrenuo prema Euridiki, iako to nije smio, ponovno ju je izgubio, no ovaj put zauvijek. Od tada je Orfej tugovao u osami svirajući svoju liru. Budući da je izbjegavao žene, pobješnjele Tračanke proglasile su ga neprijateljem ljudskog roda i rastrgale. Njegovu glavu i liru bacile su u rijeku Hebar koja ih je donijela do mora, a morski su ih valovi izbacili na obale otoka Lezba. Orfe-jeva lira dugo je stajala na žrtveniku hrama u Antisi, oda-kle ju je legendarni muzičar Terpandar uzeo i zadivio svijet svoga vremena nenadmašnim sviranjem. Tada se vjerovalo da su zbog Orfejeve lire Lezbljani najpoznatiji po poeziji i muzici jer se na otoku Lezbu nalazilo žarište ljubavne lirike gdje je svoju stvaralačku književnu i glaz-benu djelatnost razvila glasovita pjesnikinja Sapfo koju Platon naziva desetom muzom.

Zalaganjem Apolona i muza, Orfejeva je lira postav-ljena na nebo kao zviježđe Lire.

Amfion je još jedan od mitskih muzičara o kojemu

O glazbo moja,u kojoj se božanski zvuci kriju,nek’ i zvonkost tvojau ovom trenu ovlažisrca zjenu.(svojoj liri) Sapfo

Horacije Flak u djelu De Arte Poetica piše:

Muzika je bila dio velikih natjecanja koja su u grč-koj kulturi imala važnu ulogu. Pitijske igre, jedne od najstarijih igara koje su se održavale u Delfima u čast Apolona, bile su prvotno posvećene isključivo pjesništvu i muzici, a kasnije su to bila i gimnastička natjecanja.

Spomenuti Terpandar s Lezba, poznat po uzasto-pnim pobjedama na Olimpijskim igrama, također je bio i osnivač prve muzičke škole i vokalne muzike. Snaga i ljepota njegova sviranja bile su poznate i proročištu u Delfima. Kada su u Sparti izbili krvavi neredi među političkim strujama i vođama, proročište je naložilo Spartancima da pozovu Terpandara jer jedino je on mogao smiriti duhove i vratiti gradu mir i blagostanje.

Kod Homera i muzičkih sljedbenika njegova doba lira se spominje pod nazivom helos, helone, što odgo-vara prvom opisu lire koja je za rezonantnu kutiju imala kornjačin oklop. Žice lire okomito su položene i donjim dijelom pričvršćene za rezonator ili trup koji se kasnije izrađivao od drveta. Žice su jednake duljine, a svaka od njih može proizvoditi samo jedan ton čija visina ovisi o debljini i napetosti žice. Lira se pri sviranju držala u okomitom položaju, a svirači su dodirivali žice izravno prstima ili pomoću trzalice (plektrona).

Kasnije su liri dodane ručke u obliku rogova (kerata)

koji se pri vrhu spajaju s malom prečkom od čvrstog komada cedrovine nalik volovskom jarmu, pa je stoga taj dio i dobio ime zigon (jaram). U kasnijem razdoblju u zigonu nalazili su se pokretni vijci – (kalope) namije-njeni zatezanju da bi se dobila tonska razlika. S vreme-nom lira dobiva daščicu - most (megadion, hipolirion) koji povezuje ručke na rezonantnoj kutiji, što pridonosi jačoj rezonanciji i olakšava rukovanje instrumentom.

Broj žica, odnosno njihovo dodavanje povezano je s razvojem muzike i upotrebom samog instrumenta. Prvotni broj žica, koji se spominje kod lire i sličnih joj instrumenata (harfe), bila je brojka tri. Postupno doda-vanje žica (četiri, pet, sedam, pa čak i petnaest) bilo je povezano s razvojem muzičkih oblika i ljestvica te nači-nom ugađanja samog instrumenta.

Pričalo se da je Amfion, osnivač Tebe,kamenje zvukom svoje lirepokretao i umilnom svirkom,koja je molila, doveo ondje gdje je htio.

NOVA AKROPOLA 10/201614

15

Sreća je kao tržnica i često, ako samo možeš malo pričekati, cijena će pasti.

Ponekad je pak poput Sibiline ponude1: najprije se nudi sva roba, onda je malo-pomalo ima sve manje, a cijena uvijek ostaje ista.

Jer prilika (kao što kaže poznati stih) okreće ćelavu stranu glave nakon što je već pokazala uvojke sprijeda, a nitko ih se uhvatio nije; ili barem pruža najprije grlić boce, a potom širi dio koji je teško uhvatiti.

Zacijelo nema veće mudrosti nego znati kada treba pokrenuti stvari i pristupiti djelu.

Opasnosti nisu ništa lakše ako su se jednom učinile lakim; također opasnosti su više varale ljude nego što su na njih nasrtale.

Francis Bacon

O Odgađanju

Štoviše, bolje je nekim opasnostima izići ususret, iako nam se ne primiču, nego isuviše dugo bdjeti nad njima; jer ako čovjek predugo bdije, sva je prilika da će i zadrijemati.

U drugu ruku pak, biti obmanut predugim sjen-kama (kao što su neki bili kad je Mjesec bio nisko na obzoru i obasjavao leđa njihovih neprijatelja) i pucati prije vremena ili prizivati opasnosti da dođu preranom pripremom, druga je krajnost.

Zrelost ili nezrelost prilike (kao što se kaže) valja uvijek dobro odvagati, i obično je dobro početke veli-kih pothvata povjeriti Argusu sa stotinu očiju, a okon-čanja njihova Brijareju storukome: prvo razmotriti, a potom ubrzati.

Jer kaciga Plutonova koja političara čini nevidlji-vim, znači tajnost u savjetovanju i brzinu u izvršenju.

Jednom kada stvari sazru da budu izvršene, tajnost se ne može usporediti s brzinom; poput puščanog zrna u zraku leti tako brzo da je oku nevidljivo.

S engleskog prevele: Branka Žaja i Dijana Kotarac

1 Prema legendi Sibila je ponudila rimskom kralju Tarkviniju Prisku devet knjiga proročanstava. Kada je kralj odbio kupiti ih zbog previsoke cijene, Sibila je zapalila tri knjige, a za preostalih šest je i dalje tražila istu cijenu. Tarkvinije i po drugi put odbija ponudu, a Sibila potom spali još tri knjige. Začuđen neobičnim ponašanjem, Tarkvinije se posavjetuje sa svojim augurom koji mu reče da je trebao kupiti svih devet knjiga jer se radi o proročanstvima važnim za Rim. Tako je Tarkvinije preostale tri knjige platio po početnoj cijeni za svih devet knjiga.

NOVA AKROPOLA 10/201616

ISAK LEVITAN Pjesme bez riječi

Vesna Perhat

1Peredvižnjiki (ruski: Передвижники/peredvižniki - "lutalice"; poznati su i kao itineranti) bili su predstavnici ruskog kritičkog realizma; putujuća umjetnička izložba ruskih umjetnika koju je 1863. godine osnovala skupina apsolvenata Škole slikarstva i kiparstva s ciljem popularizacije umjetnosti u ruskom društvu.

Čovjekova sreća temelji se na njegovoj sposobnosti da se poistovjeti s prirodom, da je primjećuje i komunicira s njom.

L. N. Tolstoj

Ova Tolstojeva rečenica kao da opisuje život Isaka Iljiča Levitana, cijenjenog ruskog sli-kara. Rođen je 1860. u Kibartaju u Litvi u

obrazovanoj, ali siromašnoj židovskoj obitelji koja se preselila u Moskvu gdje je od 1873. do 1883. pohađao Moskovsku školu slikarstva i kiparstva. Sa sedamnaest godina ostao je bez oba roditelja i sredstava za život. Srećom, njegov je očiti talent ubrzo prepoznat pa mu je, najviše zahvaljujući voditelju Odsjeka pejzaža Alek-seju Savrasovu, dodijeljena stipendija kako bi mogao nastaviti sa studijem. Počeo se isticati uz njegovu sve-srdnu podršku i ubrzo je zablistao.

Savrasov, poznat kao tvorac lirskog pejzažnog stila, tražio je od svojih učenika da "traže u onom najobič-nijem i jednostavnim pojavama prisne, nepojmljivo dirljive, a često i melankolične karakteristike koje se snažno osjećaju u domaćim krajolicima, a koji pobu-đuju preplavljujući odgovor u našoj duši". To će biti misao vodilja čitava Levitanova stvaralaštva.

Kao član progresivne skupine ruskih umjetnika XIX. stoljeća, poznatih kao peredvižnjiki1, postao je jedan od najboljih ruskih pejzažista. Levitanov poseban doprinos slikarstvu stvaranje je takozvanih "pejzaža raspoloženja" majstorskim vladanjem bojama, svjetlom i sjenom. U njegovim radovima jako je bitan prikaz svjetla te odnosa svjetla i sjene, kao kod Moneta ili Sisleya, iako je Levi-tan ipak više bio realist nego impresionist.

17

Kao realist koji je nadahnuće nalazio u stvarnom životu, osobito u prirodi koju je snažno osjećao, svje-stan da ljudski um nikada ne može sasvim proniknuti u njene tajne, zapisao je: Ima li išta tragičnije od osje-ćanja beskrajne ljepote u svemu oko sebe, promatrati skrivene misterije, vidjeti Boga u svemu i ne moći, shvaćajući svoju nedoraslost, izraziti sve te snažne emocije na odgovarajući način i potpuno?

Glavna su obilježja njegovih djela jednostavnost i prirodnost te tiho, gotovo melankolično sanjarenje usred pastoralnih krajolika lišenih ljudske prisutnosti. Slikao je uglavnom na otvorenom, a motivi su mu poe-tični šumarci, osamljena mjesta u prirodi, rijeka Volga, nepregledna ruska prostranstva te pusta, siromašna sela. Rijetko je slikao gradske sredine. U početku inspiraciju je pronalazio u moskovskom okruženju, a jedan od najboljih radova iz tog razdoblja svakako je Jesenji dan. Sokolniki.

Levitanov stav prema prirodi i poetski pristup sli-karstvu u mnogočemu nalikovali su pristupu pisanoj riječi njegovog bliskog prijatelja Antona Čehova, kao i drugih velikana ruske književnosti poput Puškina, Gogolja i Turgenjeva. Jedan je povjesničar umjetnosti zapisao da se na njegovim slikama osjeća svježina jutra iz Turgenjevih Lovčevih zapisa i miris sjenokoše iz Tolstojeve Ane Karenjine. Osobito je majstorski uspij-

vao prikazati tanane mijene u prirodi tijekom izmjene godišnjih doba i različitih dijelova dana. Najviše je volio slikati jesen, pa je tako naslikao više od stotinu jesenskih pejzaža od kojih je najpoznatiji Zlatna jesen. Zaljubljenost u prirodu prisutna je u svakom od nje-govih radova, a sam je zabilježio: "Ruska je priroda lijepa, emotivna, tužna, surova, nepredvidljiva, nježna, duhovna i tako veličanstvena".

U svom je radu težio, kako sam priznaje, da svaki potez kista predstavlja izražajnu riječ. Njegova se veli-čina očituje u tome što je imao nevjerojatnu sposob-nost da pomoću svojih pejzaža probudi duboke ljudske osjećaje. "Slikarstvo nije protokol, već objašnjavanje

Pejzaž Sunčan dan pripada najranijim sačuvanim Levitanovim radovima kojima se predstavio na izložbi studenata slikarstva 1877. godine, dakle sa sedamnaest godina. Prizori, boje, mirisi i zvuci sela pronašli su snažan odjek u njegovoj mladoj umjetničkoj duši, potaknuvši ga na ovo vedro obojeno djelo koje obiluje mnoštvom detalja.

Na studentskoj izložbi 1880. godine Pavel Mihajlovič Tretjakov, jedan od utemeljitelja danas čuvene Tretjakovske galerije, kupio je Levitanovu sliku Jesenji dan. Sokolniki, što je ujedno bilo prvo službeno priznanje njegovog talenta.

18 NOVA AKROPOLA 10/2016

prirode slikarskim sredstvima", tako je on shvaćao bit likovne umjetnosti.

Dok su njegovi rani radovi bili više lirskog karak-tera, prikazujući prirodu u svoj njenoj ljepoti, kasniji su filozofsko-psihološki obojeni. Iako na njegovim platnima uglavnom nema ljudi, lirski intonirani pejzaži metaforički predočavaju psihička stanja i govore o ljudskim osjećajima i težnjama. Na slici Iznad vječnog mira dolaze do izražaja umjetnikova razmišljanja o prolaznosti života i ljudskoj sudbini. Simbolizam je naglašen i na slici Osamljeni mana-stir gdje je samo jedan klimavi most veza s vanjskim svijetom.

Međutim, nije na svim pejzažima iz toga razdoblja prikaz ljudske sudbine tako tmuran. Radovi kao što su: Ožujak, Osvježavajući vjetar, Volga, Zlatna jesen prave su himne ljepoti ruske prirode, iako uvijek zadržavaju njemu svojstven melankoličan ton.

Kada je 1879. godine Židovima zabra-njeno živjeti u Moskvi, Levitan je bio pri-siljen povući se u selo nadomak Moskve. Iako je to jedan od najtežih perioda njegova života, nije prestao slikati. Tamo je nastala Hrastova šuma. Jesen i drugi radovi. Srećom, zahvaljujući utjecajnim prijateljima iz umjetničkih krugova, vraća se u Moskvu krajem te iste godine.

Potom su uslijedile godine priznanja. Levitanov se ugled tijekom 1890-ih proširio Europom pa je aktivno sudjelovao u umjetničkom životu Rusije i izvan nje. Podučavao je u Moskovskoj školi slikarstva, sudjelovao na izložbama po Europi, postao članom Carske akade-mije za umjetnost.

Na slici Brezov šumarak Levitan je radio četiri godine, pokušavajući uhvatiti najneuhvatljivije trenutke u prirodi. Težio je da svaki potez kistom bude izražajna riječ. Stotine poteza kistom pretvoreni su u lišće i vlati trave. Razina dubine je izvanredna. Šumarak prožet svjetlom titra životom i gotovo se može osjetiti kako priroda diše.

19

Dok su raniji Levitanovi radovi bili više intimni i lirski, njegova zrela umjetnost poprima filozofski karakter, izražavajući njegovo promišljanje o čovjeku, svijetu i prolaznosti svega. To najviše dolazi do izražaja u slici Iza vječne tišine u kojoj vlada svečana tišina, a priroda stoji nepomična u svom iskonskom veličanstvu. Vrijeme kao da je stalo iznad osamljenog jezera i rta s crkvicom i grobljem, a tek primjetan tračak svjetla podsjeća na kratkoću i prolaznost ljudskog života pred licem vječne, veličanstvene prirode. Levitan je napisao Tretjakovu: "Ova slika me u potpunosti predstavlja, svu moju psihologiju, sve moje biće."

Međutim, 1897. godine otkrivena mu je neizlječiva srčana bolest. Iako ovaj zaljubljenik u slikanje i prirodu nije smanjio intenzitet svoga rada, nazirao se kraj. U tom posljednjem periodu života i rada primjetna je promjena stila. Pejzaži su postali izrazito profinjeni, sve više ispunjeni svjetlom i tajanstvenim spokojem, tako da su ih neki kritičari nazivali "pjesmama bez riječi".

Na tim je slikama vidljiv utjecaj stare ruske umjet-nosti, ali i modernizma koji se javlja u tadašnjem fran-cuskom slikarstvu koje je privlačilo Levitana. Ipak, nije se priključio modernističkom pristupu, već je ostao vjeran realizmu.

U tom su razdoblju nastale i brojne slike tihih sumraka, noći obasjanih mjesečinom, usnulih zase-laka. "Nikad prije nisam volio prirodu toliko koliko je volim sada, ili bio tako osjetljiv prema njoj", napisao je u pismu Čehovu koji je za te slike rekao da na njima obične svakodnevne stvari dobivaju posebno značenje, a tišina postaje glasna.

Posljednju, 39. godinu života proveo je s obitelji Antona Čehova na Krimu.

Svoju je posljednju veliku sliku namjeravao nazvati Rusija, ali se predomislio i nazvao je Jezero. Rusija. Veličanstvena snaga ruske prirode sažeta je na toj slici: golema vodena i kopnena prostranstva, modro nebo, vjetar koji tjera velike oblake, bijele siluete crkava... Tu sliku nije uspio dovršiti.

Nekoliko njegovih najpoznatijih pejzaža, poput:

Osamljeni manastir, Vladimirka, Zlatna jesen, Pro-ljetna poplava i Brezov šumarak, nalaze se u Tretja-kovskoj galeriji u Moskvi. No, Levitan je ostavio više od tisuću ulja na platnu, akvarela i drugih radova od kojih se mnogi mogu vidjeti u najboljim ruskim muze-jima. Unatoč vrlo kratkom životnom vijeku, po broju radova nadmašio je sve svoje ruske suvremenike, a lirsko pejzažno slikarstvo s njim je doživjelo vrhunac razvoja.

Levitanove studije prirode kao da predstavljaju neumornu potragu za arhetipskim slikama, osobito radovi u kojima prikazuje motiv rijeke. Iako slavi lje-potu ruske prirode i njena golema prostranstva, nje-gove slike nadilaze objektivno predstavljanje prirode, prožete su dubokim filozofskim značenjem, njegovom težnjom da dosegne ono dubinsko i nedostižno u njoj. U njegovim je slikama priroda nešto veličajno i vječno što nadilazi čovjekovu moć poimanja.

Dugi otok od davnina je prostor na kojem su ljudi mogli, morali, ali i željeli ostati jer je krajolik pružao obilje mogućnosti do kojih

su ljudi uglavnom dolazili mukotrpnim radom. Još od kamenog doba, preko antike, srednjeg vijeka pa do novijih dana čuvaju se tragovi ljudskog života na Dugom otoku. Svojim prirodnim posebnostima i lje-potom, raznolikošću brojnih biljnih i životinjskih vrsta, od kojih su više njih endemi, posebno se ističe njegov jugoistočni dio.

Ča reći o moru: moru Zemaljskomu, ča o moru Jadranskomu, a posebice o moru našemu – Saljskomu – ča opkoljava našu intradu, ča se uvuklo, najdumblje ča je moglo u uvalu najlipšu na svitu: Telašćicu. O te lipote zatreperi srce.

Tim su riječima preneseni osjećaji osobe čiji su korijeni i život vezani uz taj kraj. Riječi su to zane-senjakinje za "domaću rič" – Ankice Piasevoli iz Sali koja je napisala Rječnik govora mjesta Sali i niz

literarnih djela vezanih uz taj kraj. Pretjeruje li? Ne, jer to je područje zbog mnogih posebnosti i ljepote vapilo za zaštitom te je 1988. godine proglašeno Par-kom prirode.

Od mnoštva posebnosti koje u sebi čuva, istaknut ćemo tri temeljne:

Uvala Telašćica najveća je i najsigurnija prirodna luka na Jadranu, a po njoj je Park prirode i dobio ime. U srednjem vijeku ime joj je bilo Tilagus, a pretpo-stavlja se da naziv potječe od latinskih riječi tres lacus, što znači "tri jezera" jer je ona prirodnim suženjima podijeljena na tri dijela koja su nekad bila jezera.

Razvedena je brojnim zaljevima, rtovima, dragama, čak i jednim minijaturnim fjordom (Ćuška dumboka). Unutar nje pet je otočića.

Stene su južna obala Parka prirode koja gotovo cijelim svojim dijelom završava gotovo okomitim sti-jenama, obalnim strmcima tektonskog porijekla, koje su na svom najvišem dijelu Grpašćaku 161 m nadmor-

Park Prirode Telašćica

Nives Frka-Petešić i Boris Čelar

NOVA AKROPOLA 10/201620

ske visine, a na pojedinim mjestima spuštaju se u more i do 85 m.

Popnete li se na vrh jedne od stena, kako domaći ljudi zovu te strmce, nemoguće je da cijelo vaše biće ne prožme osjećaj strahopoštova-nja. Čvrste su to, nepomične, gotovo okomite, iz dubina valova uzdignute stijene. Osjećate njihovo suprotstavljanje bijesu ili prepuštanje šumu i milo-vanju golemog mora kojeg tek horizont spaja s nečim većim, tišim, isto tako promjenjivim plavim prostranstvom – nebom. Možda je taj osjećaj još veći kada s mora pratimo stijene koje se uzdižu k nebu dočekujući njegove mijene. Pri susretu s tim prostranstvima postajemo svjesni koliko smo maleni. Ako smo dovoljno smireni i pustimo ih sebi, one kao da polako ulaze u nas i čine nas većima i snažnijima. Kao da rastemo i naše granice nestaju i stapaju se sa svime oko nas, postajući ono što jesmo, dio njih – jedno s njima. Pustimo da nas to prožme, uđe duboko u nas i bit će to doživljaj koji će nas pratiti cijeloga života i kad god nam bude trebalo, dat će nam snagu i pružiti mir.

Mir je slano jezero i još jedna posebnost kojima Telašćica obiluje. Pukotine na sjevernoj strani propuštaju more tako da je voda u njemu slana i stalno se obnavlja. Budući da je dosta plitko, visokog je saliniteta pa ne obiluje živim svijetom. Zbog plitkoće jezera, temperatura vode ljeti je i do 33 ºC, a posjeduje i ljekoviti mulj. U njemu uspijeva preživjeti tek jedna vrsta jegulje (koju domaće stanovništvo naziva kajman), glavoč, neke vrste algi i planktoni. Dođete li na jezero rano ujutro, bit će vam jasno zašto je jezero dobilo ime Mir. Spokoj je to tišine nakon rođenja koje se dogodilo neposredno prije vašeg dolaska. Prve sunčeve zrake i maglica potrudili su se sakriti Afroditu od vaših očiju. Za njom je ostala samo pjena razasuta po cijeloj obali jezera…

"Prolazi sve", davno je rečeno, ali da parafrazi-ramo indijanskog poglavicu Qwatsinasa (Edwarda Moodyja) iz plemena Nuxalk: Moramo sačuvati prirodu za svoju djecu, unuke i one koji se tek tre-baju roditi, za one koji ne mogu govoriti u svoje ime, poput ptica, životinja, riba i drveća.

Potrebno je ponekad naći vremena i pustiti da nam "od te lipote zatitra duša, zatrepti srce". Zato i postoje takva mjesta na kojima se svi oblici života osjećaju kao u svojoj kući u kojoj nikome nije tijesno.

21

Jednog jesenskog dana bio sam u parku, zaokupljen razmišljanjem o vrlo malom, krasnom listu u

obliku srca. Bio je gotovo crvene boje, i jedva je visio na grani, kao da će pasti. Proveo sam dugo vre-mena s njim, pitajući ga mnoga pitanja. Saznao sam da je list bio majka drvetu. Obično mislimo da je drvo majka, a listovi da su samo djeca, ali gledajući list, vidio sam da je on također majka drvetu. Biljni sok koji korijenje izvlači sadrži samo vodu i minerale, što nije dovoljno da se nahrani drvo. Zatim drvo prenosi taj biljni sok lišću, a lišće ga pomno razrađuje i pomoću sunčeve svjetlosti i zraka šalje ga natrag drvetu da se nahrani. Stoga, lišće je također majka drvetu. Budući da je list vezan s drvetom preko peteljke, lako je uočiti komunikaciju među njima.

Mi više nemamo peteljku koja nas povezuje s našom majkom, no kada smo bili u njenoj utrobi, imali smo vrlo dugu peteljku, pupčanu vrpcu. Kisik i hrana koje smo trebali, dolazili su nam kroz tu peteljku.

Onog dana kad smo se rodili, peteljka je bila odre-zana i dobili smo dojam da smo postali neovisni.

To nije istina. Nastavljamo se oslanjati na svoju majku još dugo vremena, te imamo

još mnogo drugih majki. Zemlja je naša majka. Imamo mnogo peteljki koje nas vežu za našu Majku Zemlju. Postoje peteljke koje nas vežu s oblacima. Da nema oblaka, ne bi bilo ni vode koju pijemo. Sastojimo se najmanje od sedamdeset posto vode, a peteljka između oblaka i nas zaista postoji. Isto je i s rijekom, šumom, drvo-

sječom i seljakom. Postoje stotine tisuća peteljki koje nas vežu sa svime u svemiru, podupirući nas i omogućava-

jući nam da postojimo. Vidite li vezu između vas i mene? Ako nema vas, nema ni mene. To je sigurno. Ako to još ne vidite, molim vas da dublje pogledate i siguran sam da ćete vidjeti.

Pitao sam list je li uplašen jer je jesen i drugo lišće pada. List mi je rekao: „Ne. Tijekom cijelog proljeća i ljeta bio sam potpuno živ. Naporno sam radio da pomognem nahraniti drvo, i sada je mnogo mene u drvetu. Nisam ograničen njegovim oblikom. Ja sam također cijelo drvo, pa kad se vratim tlu, nastavit ću hraniti drvo. Zato se uopće ne brinem. Dok ću napu-štati ovu granu i padati prema tlu, mahat ću drvetu i reći: „Vidimo se uskoro.“

Toga dana vjetar je snažno puhao i nakon nekog vremena vidio sam list kako napušta granu i pada prema tlu, veselo plešući; jer dok je padao, već se vidio u drvetu. Bio je tako sretan. Naklonio sam glavu, zna-jući da imam još mnogo toga naučiti od tog lista.

Thich Nhat Hanh, Mir je svaki korak

POPUT LIŠĆA IMAMO MNOGO PETELJKI

NOVA AKROPOLA 10/201622

Tečaj praktične

Ulaz na prvo predavanje slobodanwww.nova-akropola.hrNovaAkropolaVarazdin

Vladimira Nazora 1

četvrtak, 22.10. u 18h

FILOZOFIJA KULTURA VOLONTERSTVO. .

FILOZOFIJE

Kako?● upoznati sebe● stjecati vlastite kriterije● donositi životne odluke● razvijati sigurnost u sebe ● izražavati vlastite potencijale

www.nova-akropola.hrNova Akropola

FILOZOFIJA KULTURA VOLONTERSTVO. .

Tečaj praktične filozofije obuhvaća učenja najvažnijih škola filozofije i njihove savjete za buđenje stvaralačkih potencijala u čovjeku.Tečaj se održava jednom tjedno, u trajanju od dva školska sata.Cijena tečaja iznosi 240 kuna. Za studente, umirovljenike i nezaposlene je 160 kuna. Ulaz na uvodno predstavljanje tečaja slobodan.

KARLOVAC: Kralja Tomislava 5, 098 203 396OSIJEK: D. Neumana 6, 031 200 630PULA: Uspon na Kaštel 2, 098 900 4406RIJEKA: Jedrarska 5/3, 051 213 020

SPLIt: Slavićeva 47, 021 486 366VARAŽDIN: V. Nazora 1, 095 5959 950ZADAR: J.J.Strossmayera 8, 098 840 270 ZAgREb: Ilica 36, tel: 01 481 2222 fax: 01 2330 450

Tečaj praktične

Ulaz na prvo predavanje slobodanwww.nova-akropola.hrNovaAkropolaVarazdin

Vladimira Nazora 1

četvrtak, 22.10. u 18h

FILOZOFIJA KULTURA VOLONTERSTVO. .

FILOZOFIJE

Kako?● upoznati sebe● stjecati vlastite kriterije● donositi životne odluke● razvijati sigurnost u sebe ● izražavati vlastite potencijale

www.nova-akropola.hrNova Akropola

FILOZOFIJA KULTURA VOLONTERSTVO. .

Tečaj praktične filozofije obuhvaća učenja najvažnijih škola filozofije i njihove savjete za buđenje stvaralačkih potencijala u čovjeku.Tečaj se održava jednom tjedno, u trajanju od dva školska sata.Cijena tečaja iznosi 240 kuna. Za studente, umirovljenike i nezaposlene je 160 kuna. Ulaz na uvodno predstavljanje tečaja slobodan.

KARLOVAC: Kralja Tomislava 5, 098 203 396OSIJEK: D. Neumana 6, 031 200 630PULA: Uspon na Kaštel 2, 098 900 4406RIJEKA: Jedrarska 5/3, 051 213 020

SPLIt: Slavićeva 47, 021 486 366VARAŽDIN: V. Nazora 1, 095 5959 950ZADAR: J.J.Strossmayera 8, 098 840 270 ZAgREb: Ilica 36, tel: 01 481 2222 fax: 01 2330 450

Tečaj praktičneFILOZOFIJEKako?• upoznati sebe• stjecati vlastite kriterije• donositi životne odluke• razvijati sigurnost u sebe • izražavati vlastite potencijale

24 NOVA AKROPOLA 09/2016www.nova-akropola.com

Život bježi dok u životu odgađamo.

Sve drugo je, moj Lucilije, tuđa svojina,

samo vrijeme je naše: priroda nam je dala

jedino tajprolazni i nepostojani

posjed …No nitko ne misli da je učinio grešku ako je

izgubio vrijeme,a ono je jedina stvar koju je dobio, a koju ne može

vratiti.

Seneka, Pisma Luciliju