“Za sebe si nas stvorio‚ Gospode‚ i nemirno je srce naše

FRANJEVACA KONVENTUALACA: SJEMENIŠTA, POSTULATURE,
IssN: 1847-0904
“Za sebe si nas stvorio‚ Gospode‚ i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.” SVETI AUGUSTIN
IMPREssUM ISSN: 1847-0904
sv. Jeronima franjevaca konventualaca: sjemeništa, postulature, novicijata
i klerikata
e-mail: [email protected]
Lektura: fra Ljudevit Marai
Foto: Arhiv Vox minoruma
SURADNICI U OVOM BROJU: fra Stjepan Brina, fra Antun Radovani,
fra Matej Mili, fra Franjo olakovac, fra Zvonimir Pervan, fra Marius Andrei, fra Josip Ivanovi, fra Josip Petonji,
fra Ivan Lotar, Mateo Vuji, Bruno Zebi, Ante Koudela,
Erik Matejak, Sandi Aši, Franko Geevi
NAKLADNIK: Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca
GRAFIKA PRIPREMA I DIZAJN: Veritas – Glasnik sv. Antuna Padovanskoga
GRAFIKO OBLIKOVANJE: Ivica Beljan
LIST IZLAZI POVREMENO I NIJE NA PRODAJU.
SADRAJ
Svetost nije luksuz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 fra Stjepan Brina
Provincijalova putovanja na vizitacijama nakon diobe Reda u 16. stoljeu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
fra Antun Radovani Idi kai cijelom svijetu da Bog je s nama tu! . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
fra Matej Mili Polaganje sveanih zavjeta fra Antuna Radovania . . . . . . . . . . 8
fra Franjo olakovac Diplomski rad – akonat u Katolikoj crkvi . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
fra Matej Mili Iz Rima s ljubavlju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
Mateo Vuji Generalni kapitul . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
fra Zvonimir Pervan Iskustvo boravka u Italiji i teaj talijanskog jezika . . . . . . . . . . 14
Bruno Zebi Iskustvo prve godine postulature u Cresu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
Ante Koudela akonsko reenje fra Antuna Radovania . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
fra Marius Andrei ivot ministranta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
fra Josip Ivanovi Kada bira Bog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
fra Josip Petonji Poetak novicijata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
Mateo Vuji Devedeset godina Šalate – devedeseta generacija maturanata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
Erik Matejak Prvi Antunovski hod mladih 2019. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
Sandi Aši Ljetni kamp za mlade na Cresu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
Franko Geevi Izloba umjetnike fotografije - Jedinstvenost u prolazu . . . . . 36
fra Ivan Lotar ivot u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
fra Marius Andrei Jesmo li medijski (ne)pismeni? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
fra Zvonimir Pervan
3VOX MINORUM
Dragi itatelju! U prvoj poslanici svetoga Petra (1,15) slušamo kako nam sam Bog kae “budite sveti kao što sam ja svet”. U Starom zavjetu
to je mnogima bilo teško ostvariti, zbog zako- na i odredbi. Meutim u Novom zavjetu mi smo primili Duha Svetoga, koji se neizrecivim uzdasima zauzima za nas. Dakle imamo milost i mogunost da svi budemo sveti. KKC sve nas poziva na svetost. Svi mi koji se nalazimo u kuama formacije imamo razliita iskustva svetosti i Boga. I zato mogu slobodno rei kako su kue formacije povlašteno mjesto za rad na svojoj svetosti. U procesu formacije najvaniji odgojitelj je Duh Sveti, on nas mijenja, posveuje i daje da se s uobliimo što više slici Isusa Krista. Duh Sveti preobraava i posveuje naš ivot sve dok ne prispijemo “do mjere uzras- ta punine Kristove” (Ef 4,13). Jer mi smo ljudi
“odlukom njegovom pozvani” da budemo “s uoblieni slici Sina njegova” (Rim 8,28-29). Ovo se posveenje objavljuje u plodovima Duha Svetoga. Sv. Franjo u jednom dijelu svoga ivota radikalno se odluio za svetost, napustio je stari ivot i prepustio se vodstvu Duha Svetoga. Svi naši odgajanici u školi sv. Franje prigrlili su ovaj nain ivota upravo privueni svetošu i karizmom sv. Franje sa eljom u srcu “i ja e- lim biti svet”. Radosni smo da kroz ovaj aso- pisa “Vox minorum” (ili Glas malenih), Pro- vincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, moemo svima vama predstaviti njihov put po- sveenja kroz razliite etape koje prolaze u od- goju. Zahvaljujemo svima vama koji nas pratite i molite za sve nas da ustrajemo na putu svetosti. “Svetost, dakle, nije raskoš, nije povlas- tica pojedinaca, ona je nuda ljudske naravi, našega razvoja, prvi uvjet i cilj našega poziva”. (Sv. Maksimilijan Kolbe)
SVETOST NIJE LUKSUZ UVODNIK
PIŠE: FRA STJEPAN BRINA
PIŠE: FRA ANTUN RADOVANI
Tema moga diplomskog rada je “Pro- vincijalova putovanja na vizitacijama nakon diobe Reda u 16. stoljeu”. Cilj ovoga rada bio je da se napravi jedan zanimljivi pogled u prošlost
i otkrije nain ivota franjevaca konventualaca kroz spise zapisane od strane provincijala i njegovog tajnika na redovitim vizitacijama u kojima je provincijal kao poglavar bio duan obilaziti i pohaati svoju brau i njihove samostane. Budui da Provincijski arhiv Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, danas smješten u zagrebakom samostanu Svetog Duha, posjeduje bogatu dokumenta- ciju o tim vizitacijama, odluio sam taj dio na-
še franjevake povijesti poblie i upoznati. Iz toga bogatog vrela crpio sam brojne podatke koje sam obradio i predstavio u ovom radu pod mentorstvom profesora i franjevca doc.dr.sc. Daniela Patafte.
1. STRUKTURA RADA
Diplomski rad podijeljen je na etiri poglavlja. U prvom poglavlju, koje nosi naziv “Franjevci konventualci u Hrvata nakon diobe Reda”, govorim openito o franjevcima i njiho- vu nainu ivota od samih poetaka franjevaš- tva, kako je došlo do diobe Reda 1517 god., gdje su sve bili rasprostranjeni franjevci po “lijepoj
PROVINCIJALOVA PUTOVANJA NA VIZITACIJAMA NAKON DIOBE REDA U 16. STOLJEU POGLED NA FRANJEVAKU PROŠLOST
5VOX MINORUM
našoj” i kako su openito provodili svoj franjevaki ivot. Drugo poglavlje nosi naziv “Vizita- cije/putovanja provincijala”, u kojem iscrpno navodim najzanimljivije dogaaje provincijalovih godišnjih vizitacija samostana Provincije od Trsta na sjeveru do Kotora na jugu. “Bro- dica za plovidbu” naslov je treeg poglavlja u kojem je prikazano glavno prijevozno sredstvo provincijalovih putovanja, odnosno vizitacija koje su se odvijale morskim putovima i to nikako drugaije nego brodicama koje su bile ili u vlasništvu Provincije ili su pak bile unajmljene brodice. etvrto poglavlje, naslovljeno “Smje- rovi kretanja”, opisan je program provincijalovih putovanja, raspored posjeivanja pojedi- nih samostana, plovidbeni smjerovi kretanja i iznenaenja koja su klimatske promjene znale prouzroiti provincijalima za njihove plovidbe uvijek nesigurnim morem.
2. VIZITACIJE/PUTOVANJA PROVINCIJALA
U glavnom dijelu diplomskog rada obradio smo zanimljivu i u mnogo emu izvornu vlas- titost vizitacija provincijalnih ministara Dalma- tinske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, koji su gotovo iskljuivo svoja putovanja obavljali morskim putem, te je u tom pogledu vanu ulogu odigrala plovidba brodi- com. Baš ta injenica da su njezini samostani bili preteito smješteni u primorskim mjesti- ma Istre i Dalmacije, ovaj zahtjev franjevako- ga zakonodavstva, pohodi ili vizitacije, za ovu našu franjevaku provinciju predstavljao je izuzetan izazov povezan esto i s rizikom i- vota. Naime, vizitacije provincijalnih ministara obavljale su se redovito morskim putem, dakle uz pomo brodica, koje su u to vrijeme bile opskrbljene veslima i jedrima. Zbog toga ta putovanja vezana uz vizitacije imaju ne samo duhovni karakter (pohaanje brae, poticaj na obnovu ivota, razgledavanje crkvenog ruha i liturgijskih pomagala), nego predstavljaju i dobar primjer plovidbe Jadranom i morske po- vezanosti naših istarskih i dalmatinskih samostana.
Osobito znaajnim smatram išitavajui provincijske spise uzajamnu gostoljubivost na tim plovidbama izmeu raznih redovnika, naj- više izmeu pripadnika Franjevakog reda, te
je tom segmentu vizitacije posveena osobi- ta panja. Ima zaista divnih iskaza bratskoga gostoprimstva oitovanog našima provincijal- nim ministrima i njihovoj pratnji, koji nemaju- i vlastitog samostana, eše navraaju u vee ili manje samostane, posebno subrae franjevaca opservanata. To bogatstvo meu franjevakog iskazivanja gostoljubivosti zaista zavre- uje osobitu panju i predstavlja vrijednost koju nikako ne smijemo smetnuti ni zaboraviti.
Na kraju spominjem i neugodne trenutke olujnih udara bure i juga, koji su dovodili do brodoloma, ili pak prijetnje turskih gusara, od kojih su se spretni fratri znali braniti i orua- nim sredstvima sklonivši se na otoie. Potre- ba posjeta brai, u kanonskom ali i bratskom ozraju, redovito je nosila prevagu nad osjeajem straha od rizika takvih putovanja. Vrijedi- lo je nešto i riskirati da se posjete i ohrabre braa raspršena po raznim samostanima isto- ne obale Jadranskog mora.
6 VOX MINORUM
ile je drava u Junoj Americi, smještena na jugu kontinenta uz du pacifike obale. ile je dug vi- še od 4600 kilometara u smjeru sjever – jug. Na sjeveru granii s
Peruom, na sjeveroistoku s Bolivijom te na is- toku s Argentinom. Juni ile bogat je šuma- ma, pašnjacima, vulkanima, jezerima dok na sjeveru dominira pustinja Atacama. To je naj- sušnija pustinja na svijetu, u nekim njenim kra- jevima kiša nije pala najmanje 400 godina.
Došla je i ta dugo oekivana nedjelja, 15. rujna 2019 godina. Toga dana sam se uputio avio- nom iz Zagreba preko Parisa prema konanom odredištu ileu, tj. prema glavnom gradu koji se zove Santiago de Chile. Nakon etrnaest sati leta napokon sam stigao. Na aerodromu me doekao fra Tullio Pastorelli, moj novi gvardijan samostana Convento Jesus de Nazareth u Cu-
rico. U Santiagu sam se zadrao nekoliko sati, gdje sam imao priliku upoznati našu brau koja dolaze iz Rumunjske provincije, tonije dvojica su fratara iz rumunjske A dvojica fratara iz Talijanske provincije sv. Antuna u Padovi. Kako vremena i nije bilo baš na pretek, obišao sam crkvu, upoznao se sa djelovanjem naše brae u Santiagu i imao priliku posjetiti mjesto gdje je sada svetište Ivana Pavla II., gdje je slavio sve- tu misu. Nakon zajednikog ruka sa braom u našem samostanu u Santiagu došlo je vrijeme za odlazak u Curicó, koji e biti moja stalna ba- za.
Curicó je grad u središnjem ileu, smješten je regiji Mauel, glavni grad je istoimene provincije i ima oko 114.000 stanovnika. Grad se nalazi 1494 kilometara juno od glavnoga grada Santiaga, usred prelijepe bujne vinske regije. Naziv grada potjee od rijei kureko jezika što
MISIJSKO ISKUSTVO U ILEU
IDI KAI CIJELOM SVIJETU DA BOG JE S NAMA TU!
PIŠE: FRA MATEJ MILI
fra Tullio Pastorelli, gvardijan samostana i fra Matej Mili s grupom mladih iz upe u Curicóu
7VOX MINORUM
znai “tamne vode“. Curic je danas središte komunikacija, opskrbe i trgovackih transakcija oblinjih agroindustrija. U Curic ive i pas- toralno djeluju naša etvorica franjevaca konventualaca iz Talijanske provincije sv. Antuna. Imamo jednu upu i sedam filijala, tj. kapelica. Trenutno se u ileu nalazim nekih mjesec dana i zasad pohaam sate španjolskoga jezika, koje mi dri profesorica u mirovini, prof. Raf- faela, koja je dugi niz godina radila kao pro- svjetna djelatnica na podruju filozofije u ško- li, takoder je bila i ravnateljica iste škole. Uz sate koje imam dva puta tjedno, aktivno sam u pastoralnom djelovanju sa braom samostana. Takoer obilazim i ostale naše kapelice, da bih što bolje upoznao svakodnevnicu ljudi koji ovdje ive. Imao sam prilike upoznati se sa grupom mladih koji djeluju u našoj upi, te upoznati pojedine obitelji, posjeti koje sam imao sa gvardijanom pomoli su da lijepo upoznam upu, te tako i sam ponem djelovati u pastoralnom smijeru. Moj oblik pastoralnog djelovanja u ileu predvia obilazak i pohod obitelji-
ma, napose starijima kako bih im nosio Sveto Otajstvo te kao franjevac donosio Rije Boju svima onima koji ju ele prihvatiti kao dar Spa- sitelja našega Isusa Krista. Imao sam priliku upoznati zaista velik broj ljudi, bilo kroz dogaaje koji su se odvijali u našoj upi ili u našim filijalnim kapelama. Moje osobno iskustvo kroz ovih mjesec dana u ileu je jako pozitivno, ljudi su jako srdani i nasmijani, uvijek su spremni pomoi, pogotovo kada vide da si stranac.
Pozdrav u Kristu iz Curic! Paz i byen!
8 VOX MINORUM
POLAGANJE SVEANIH ZAVJETA FRA ANTUNA RADOVANIA
Slavlje sveanih ili (vjenih) zavjeta u Redu franjevaca znai odluiti se potpuno i do kraja ivota predati Gospodinu. Slavlje se redovito o- bavlja za vrijeme svete mise u pri-
sutnosti ostale brae kao i, po mogunosti rod- bine onoga koji polae sveane zavjete. Pola- ganjem sveanih (vjenih) zavjeta osoba postaje punopravni lan redovnike zajednice. Franjevaki bogoslovi pred doivotne zavjete obavljaju jednomjesenu pripremu koja se ne- slubeno zove – drugi novicijat.
Nakon više od pet godina boravka u samostanu i upoznavanja redovnikim ivotom, ove je godine došlo vrijeme za konanu odluku –
onu doivotnu, polaganje sveanih zavjeta i za fra Antuna.
Brat Antun se za sveane zavjete pripremao na zajednikim duhovnim pripremama koje traju etiri tjedna bogoslovima iz sedam franjevakih provincija iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Na pripremama je sudjelovalo ukupno 21 bogoslov.
Duhovne pripreme odrane su u Splitu. U jutarnjem dijelu programa redovito su odra- vana predavanja na temu triju redovnikih zavjeta: poslušnosti, siromaštva i istoe, ak- tualnosti ivljenja franjevake karizme danas te drugih tema. U poslijepodnevnom dijelu programa obilazili su franjevake i druge samo-
IDI I POPRAVI MI CRKVU!
KALENDAR DUHOVNIH DOGA\ANJA 2020. 7. - 9. sijenja - Duhovna obnova za ministrante (Zagreb) 25. travnja - Provincijski susret ministranata (Pula) 1. - 3. svibnja - Dani otvorenih vrata klerikata (Zagreb) 9. - 10. svibnja - Susret Hrvatske katolike mladei (Zagreb) 23. svibnja - Drugi Antunovski hod mladih (Zagreb) 15. - 22. srpnja - Franjevake duhovne vjebe za mlade (Cres) 29. srpnja - 5. kolovoza - Franjevake duhovne vjebe za mlade 2. termin (Cres)
9
stane te upoznavali bogatu povijest, materijal- nu i duhovnu baštinu gotovo cijele srednje Dal- macije.
Misom zahvalnicom s otpjevanim “Te De- um” bogoslovi su završili jednomjesene pripreme, nakon ega su se zahvalni Bogu na prim- ljenim milostima i na bratskom zajedništvu vratili svojim provincijama išekujui dan po- laganja svojih doivotnih zavjeta.
Na spomendan svetoga Franje Asiškog, u etvrtak 4. listopada 2018., u crkvi Svetoga An- tuna Padovanskog u Zagrebu na Svetom Duhu za vrijeme euharistijskog slavlja u ruke provin- cijalnog ministra fra Josipa Blaevia sveane zavjete poloio je naš subrat fra Antun Rado- vani iz Mraclina, kraj Velike Gorice. Svjedoci kod zavjetovanja bili su fra Vilek Novaki, redovniki brat, i fra Miljenko Honti, generalni asistent našega Reda. Osim navedenih na eu- haristijskom slavlju sudjelovala su braa iz raznih samostana naše Provincije i subraa iz Slo- venije. Uz zavjetovanika su bila i ostala braa bogoslovi, postulanti, asne sestre, roditelji, brat i sestra te rodbina, prijatelji i bogoslovi drugih provincija kao i kolege studenti.
Za vrijeme sveane svete mise na dan zavjetovanja u prigodnoj propovijedi provincijal fra Josip Blaevi naglasak je stavio na smisao siromaštva kroz tjelesnu, psihosocijalnu i duhovnu dimenziju.
Vani su motivi radi kojih se odriemo od materijalnih stvari i polaemo redovnike zavjete poslušnosti, siromaštva i istoe. Odluu- jemo li se na njih samo kako bi smo stekli po- štovanje ljudi, postigli njihovo divljenje i hvalu, ast ili kakvu drugu korist, to je sebeljublje
a ne bogoljublje u slubi kraljevstva Bojega što je smisao zavjeta. Siromaštvo je samo onda vrijednost koja izvire iz enje da se predamo Bogu koji nas je prvi ljubio. Siromaštvo je oblik sluenja materijalnim dobrima kojima ljudima otkrivamo istinu da sve stvari pripadaju Isus Kristu i da samo u Isusu Kristu nalaze svoj pravi smisao.
Vlastitu ogranienost moemo prevladati tek kada u svakom ovjeku prepoznamo Isusa Krista, rekao je fra Josip, a redovnika zajednica je sredstvo sluenja Isusu Kristu, da više ne ivim ja, nego da Krist ivi u meni, kako bismo zajedniki uprisutnili otajstvo Isusova raspea i uskrsnua. Takvo nas zajedništvo posveuje samo u onoj mjeri u kojoj nastojimo više dava- ti nego primati.
Duhovna razina, istie fra Josip, otkriva nadnaravnu dimenziju siromaštva kojom sami sebe nadilazimo. Ona nas oslobaa i od naveza- nosti na nas same, pa i na vlastiti ivot, iz ljubavi prema Bogu. Poloiti zavjete znai staviti vlastiti ivot, svoje vrijeme, svoje sposobnosti, svoje ime, svoj društveni poloaj u slubu Bogu i ljudima. Svoju propovijed provincijalni je mi- nistar zakljuio mišlju da ne postoji savršeni put ivljenja siromaštva jer je siromaštvo samo sredstvo, ne cilj. Siromaštvo moe ivjeti samo onaj komu je Bog postao bogatstvo, po- slušnost moe ivjeti onaj komu je Bog postao sigurnost, a istou moe ivjeti onaj komu je Bog postao ljubav.
Dragi fra Antune, kao sv. Franji Asiškome u njegovome vremenu, i tebi danas Isus Krist upuuje iste rijei kao i Franji: “Antune, popravi mi kuu koja se, kao što vidiš, ruši”.
10 VOX MINORUM
DIPLOMSKI RAD – AKONAT U KATOLIKOJ CRKVI
Diplomski rad na temu akonat u Katolikoj crkvi sam pisao kod svoje mentorice dr.prof. s. Vinke Bešli, doktorice i profesorice li- turgije. Diplomski rad sam uzeo
pisati iz kolegija liturgijska duhovnost jer je li- turgija podruje duhovnosti, i djelovanja koje me posebno zanima i elim je upoznati ne kao znanost, nego kao molitvu koja ima svoja pra- vila i pokrete u liturgijskim inima. Diplomski
rad sam pisao iz meni osobno vrlo dragog i ne- istraenog podruja, o akonatu. Najviše me zanimalo prouavanje samoga akonata i kako je uope nastao akonat, koja je svrha akonata danas u Katolikoj crkvi, zar je to zaista samo jedan prijelazni stupanj ka sveeništvu ili je to ipak jedan stupanj koji po sebi ima vrlo vano znaenje u Crkvi.
Prvi razlog za ustanovljenje akonata bila je okolnost da su idovi grkog jezika mrmlja-
KOJI JE SMISAO AKONATA U CRKVI?
11VOX MINORUM
li protiv domaih idova, što se u svagdanjem sluenju zanemaruju njihove udovice kod stolova i stoga ne dobivaju potrebitu hranu. To je bio povod na koji su apostoli neposredno i bez oklijevanja reagirali i odluili odabrati svoje suradnike na koje su polaganjem ruku ili dodje- ljivanjem svetog reda prenijeli dio svoje vlasti za slubu Bojem narodu. Prvi akon, sv. Stje- pan, pravi nam je primjer ne samo da slui kod stolova i brine se za gladne udovice, nego i da propovijeda o rijeima Isusa Krista širei vijest o kraljevstvu. Veina vjernika laika u Katoli- koj Crkvi u Hrvatskoj nije upoznata s akona- tom i njegovim znaenjem. akon sam po sebi zaista ima jednu dubinu i misterij Krista koji treba svakoga od nas zaustaviti na trenutak i zapitati se jesmo li svjesni dara svetog reda a- konata. akon u svojoj slubi je osoba koja na- viješta evanelje Isusa Krista i njegovo poslanje se upravo temelji na tome da navješuje rije Boju. akonat je sluba koja je više od poziva. To je dar Boji na koji nisu svi pozvani, dar koji treba cijeniti i zahvaljivati Bogu na njemu jer nam je svakodnevno potrebno svjedoanstvo dara svetog reda akonata i prezbiterata. I to nam govori da nijedan dogaaj ili bilo kakav poetak neke inicijative ne moe biti bez Duha Svetog. Takoer je poznato da je nestajanje a- konata krajem prvog tisuljea imalo posljedi- ce za razvoj Crkve i njezin smjer. Poetak rada kree se od povijesti akonata openito tj. od Djela apostolski 6, 1 sl. Ovo poglavlje govori kako je došlo do ustanovljenja akonata, i zašto je nama danas uope vaan akonat i akoni u Katolikoj crkvi. Pitanja su kojima sam se vodio pri pisanju diplomskog rada: Što je akonat, Od kada postoji, Kako se razvijao, te kakvo znaenje ima u današnje vrijeme. Jedno od pitanja koje se obrauje o ovom radu jest: Treba li oivjeti i akonat ena, koji je u Pracrkvi prema veem broju glasovitih znanstvenika posto- jao. Temu diplomskog rada sam podijelio na nekoliko dijelova, prvi je povijest samog akon- skoga reda, kako je nastao - zato sazvaše ue- nike i rekoše: “Nije pravo da mi napuštamo rije Boju da bismo sluili oko stolova, prona- ite, brao, izmeu sebe sedam mueva na dobrom glasu, punih, Duha i mudrosti, njih emo postaviti nad ovom slubom, a mi emo se po- svetiti molitvi i posluivanju Rijei”. Prijedlog
se svidio svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, mua puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te an- tiohijskog pridošlicu Nikolu. Njih postave pred apostolea oni pomolivši se, poloe na njih ruke. Iz konteksta Djela apostolskih moe se uoiti da se apostoli nakon izbora sedmorice pr- vih akona nisu potpuno povukli iz karitativ- nog djelovanja. S druge strane, ni prvi akoni ne obavljaju svoju slubu jedino i iskljuivo u dijeljenju jela i pia potrebitima.
Kao drugo obiljeje akonske duhovnosti moemo navesti svakodnevne molitve, posebno molitvu asoslova. akon se, naime, prilikom reenja obvezuje moliti asoslov svaki dan, i to jutarnju (hvalospjev, blagoslivljanje, klanjanje i zahvaljivanje Bogu) i veernju molitvu (veernja zahvala Bogu, njegovo slavljenje i hvaljenje, koje ima svoj vrhunac u “Velia”, hvalospjevu Majke Boje). Ponajvei dio asoslova ine psalmi. Iako je danas u nekim dije- lovima izgubio smisao, jer je akonat postao prijelazno razdoblje do svetog reda prezbiterata, upravo red akonata je ono što trebamo cijeniti i izgraivati se na tome putu da budemo na usluzi onima kojima je to najpotrebnije. akonat je vrijeme sluenja, vrijeme kada se upoznajemo sa potrebitima i onima kojim je pomo najpotrebnija. No, svjesni smo da ova dimenzija Crkve još uvijek nije zaivjela.
12 VOX MINORUM
PIŠE: MATEO VUJI
IZ RIMA S LJUBAVLJU
“Svi putovi vode u Rim” najpoznatija je uz- reica koja tako esto zablista u našim mislima kada se spominjemo toga (velikoga) Vjenog grada. Rim jedan od, moemo slobodno rei, najinteresantnijh gradova na svijetu. Njegova povijest, povjest je Europe. Jedan imperij pru- io je svoje duge prste po cijelom tadašnjem svijetu, a od svega mu osta povijest i kulturna vrijednost!
Zanimljivo je zamišljati prvu kršansku za- jednicu u Rimu, teškoe progona koje su pod- nosili, apostole Petra i Pavla kako su koraali i propovijedali ulicama toga “središta svijeta”. Posebno kada vidimo kako, iako je to bio svijet gdje kršani nisu bili u veini, kako nakon Mi- lanskog edikta te krštenja Konstantina Veliko- ga kršanstvo rapidno postaje veinska religija. Tako su pape, nakon smrti sv. Petra te posebno za vrijeme kada nisu bili u Rimu (ve u Avignio- na) uvidjeli, kako je za kršane Rim ipak sredi- šte Crkve, time i svijeta.
Sagradili su etiri velianstvene bazilike, koje svakodnevno posjeuju mnogi hodoasni- ci a kao posebna milost prilikom hodoansikih posjeta zadobiva se: milost potpunog oprosta od svih vremenitih kazni. Te etiri bazilike su: bazilika sv. Petra, bazilika sv. Ivana Lateransko-
ga, bazilika sv. Pavla i bazilika sv. Marije Velike (Gospa Snjena).
Milosni trenutak je kada imaš priliku uiti strani jezik. Nova kultura, horizonti se tvog vidokruga šire i bivaš obogaen neim mnogo veim nego što moeš zamisliti. No, još milo- srdnije je imati priliku uiti strani jezik u toj istoj zemlji. Tako lijepo iskustvo volio bih da iskusi tko voli pustolovinu i iznenaenja. Teaj talijanskog jezika proveo sam u školi Torre di Babele u Rimu. Za vrijeme moga uenja jezika boravio sam u sjemeništu i internacionalnom teološkom institutu “Seraphicum”. Upoznao sam fratre iz raznih krajeva svijeta, Indijce, Brazilce, Vijetnamce, Indonezijce, Talijane, En- gleze, Kanaane... No jedna stvar nam je svima zajednika. Vjerujemo u istoga Boga, koji je za nas neizrecivom ljubavlju dao sebe, kako bi smo mi bili zajedno s njime. Kada ljudi iz raznih krajeva svijeta s razliitim jezicima i razliitim kulturama zajedno slave euharistiju, onda o- vjek ostane zapanjen koliko zapravo malo zna o veliini Boje Svete Crkve. To rekavši, volio bih podsjetiti na samo jednu estu pjesmicu koju tako lijepo volimo pjevati na svetoj misi “...Iako mnogi, jedno smo tijelo, zajedno blagujemo samo jedan kruh!”
ISKUSTVO BORAVKA U VJENOM GRADU
13VOX MINORUM
GENERALNI KAPITUL
Od sredine svibnja do sredine lipnja u Asizu i oblinjoj Colleva- lenzi odrao se 202. Generalni Kapitul franjevaca konventualaca. Veliki je to dogaaj za franje-
vaku obitelj. Štoviše ne samo dogaaj i sasta- nak fratara, nego pravo slavlje u duhu bratskog zajedništva. Ovogodišnji Kapitul je bio ujedno i izborni, na kojem su braa iz gotovo cijelog svijeta odabrala 120. nasljednika sv. Franje u Redu franjevaca konventualaca: fra Carlosa Trovare- llija, fratra iz argentinske provincije. Tijekom mjesec dana braa su se osvrnula sa zahval- nošu na proteklo razdoblje i traili poticaje za osvjeeno ivljenje franjevake karizme u suvremenim prilikama. Veliki je to izazov koji zahtijeva ozbiljno promišljanje i razluivanje. Tako ve preko 800 godina franjevci daju svoj doprinos Crkvi i društvu u kojem djeluju. I danas i Crkva i svijet treba ljude koji e poput sv. Franje biti putokazi prema Nebu. Nije sluajno prije šest godina novoizabrani papa uzeo ime Franjo.
Kraj Generalnog Kapitula je obiljeio upravo susret s papom Franjom koji je pozvao na
osluškivanje Evanelja, te da fratri budu no- sitelji mira, opraštanja i milosra. Ujedno je podsjetio prisutne na pomalo zaboravljenu a iznimno znaajnu franjevaku karakteristiku, a to je malenost. U današnjem svijetu punom ambicija za moi i vlašu ta malenost, ako se utjelovljuje u ivotu fratara, je pravo proroštvo.
Braa sudionici Kapitula uputili su zajed- niko pismo svim ostalim fratrima u svijetu – njih preko etiri tisue. Izmeu ostaloga u pismu navode nunost ponovnog otkrivanja ljepote bratskog ivota, misijskog djelovanja, surad- nje s laicima, paljive formacije i rada s mladima u otkrivanju poziva.
Suoavanje s navedenim izazovima je ujedno prilika za obnovu snage, nade i hrabrosti u nasljedovanju Isusa po franjevakoj karizmi. Iako franjevci svih triju redova mogu biti ponosni na slavnu povijest i veliki doprinos Crkvi i svijetu, ipak voeni onom malo prije spome- nutom malenošu trebaju si dozvati u pamet rijei svoga utemeljitelja sv. Franje “brao po- nimo ispoetka jer još ništa nismo uinili”.
Obnova je, dakle, mogua iskljuivo pri- hvaanjem toga Franjinog mentaliteta.
PIŠE: FRA ZVONIMIR PERVAN
ISKUSTVO BORAVKA U ITALIJI I TEAJ TALIJANSKOG JEZIKA
Hvaljen Isus i Marija, dragi itatelju! Ja sam Bruno, 26 mi je godina i postulant sam Hrvatske Provincije franjevaca konventualaca ve drugu godinu, a ovo
je kratak osvrt na minula dogaanja i ivot u zajednici. Brat Ante i ja smo kolovoz i rujan ove godine proveli u Padovi, u blizini svima nama dragoga sv. Antuna, na teaju talijanskog jezika, kako bismo se na vrijeme pripremili za godinu kušnje, odnosno novicijat sljedee godine u Asizu. Bio je to predivan kraj ljeta za obojicu s obzirom da smo uz primarne obveze imali dosta slobodnog vremena, što za molitvu, što za razgledavanje grada i rekreaciju.
Posebno ugodno bilo je i iskustvo suivota sa braom franjevcima iz raznih krajeva svijeta, s obzirom da dolaze u Padovu na studij teo-
logije. Lijepo je bilo vidjeti kako nas u razlii- tostima jezika, kulturi, obiaja spaja u jedno naš Gospodin. Ta jedinstvenost se najviše oi- tovala u molitvi i lomljenju Kruha. Nešto posebno, recimo, bilo bi kada nas dvadesetak uz- digne svoj glas na slavu i hvalu dragome Bogu. Uh, miline, radosti i ljepote! Mogao bih tako danima pjevati Gospodinu uivajui milost poziva u zajedništvu. Oh, kako je lijepo, oh, kako je milo kao braa zajedno ivjeti!
Sam teaj se odravao etiri sata dnevno kojom prilikom smo uionicu dijelili sa ljudima iz svih krajeva svijeta, jer je Padova stari stu- dentski grad i poslovno odredište brojnih ljudi iz slabije razvijenih zemalja. Tako da smo ostali obogaeni iskustvom druenja i razgovora s razliitim ljudima, drugaijih narodnosti, kulture i religije. Dakako, nisam se bojao, kad sam imao
PIŠE: BRUNO ZEBI
15VOX MINORUM
priliku, posvjedoiti svoju pripadnost Kristu, ali ugodno sam se iznenadio uvidjevši kako neki koji ga ne poznaju ive i ponašaju se prediv- no i odnose se prema drugima s neizmjernom ljubavlju i poštovanjem.
Uistinu posebno iskustvo ivota u drugoj zemlji, dosta slinoj, ali i razliitoj, koje nam se nadovezalo na prvu godinu ivota u zajednici - postulature, a koju smo bili proveli na otoku Cresu u samostanu sv. Frane. Meni je osobno period u Italiji bio jedan veliki ivotni iskorak, s obzirom da smo bili dosta “daleko” od doma, od naših obitelji, prijatelja, ustaljenih ivotnih navika i obveza (u jednoj mjeri i interneta) s dosta slobodnog vremena koje smo trebali nekako ispuniti. Ili oplemeniti ivot uvodei neke dobre i zdrave odluke ili prosuti ovo dragocje- no vrijeme u zaborav koji nije vrijedan spome- na. Radije biram ono prvo.
Teško je rei koliko sam uspio u malome ostati vjeran Gospodinu, no moram priznati da sam jako zadovoljan kako je sve proteklo, zahvaljujui dragome Bogu jer je upravo On naj- više ispunjao moje slobodno vrijeme. Tek sam u toj “samoi” uvidio koliko mi razne i nepo-
trebne stvari odvlae panju od onoga bitnoga te koliko se premalo oslanjam na Gospodina, a koliko na sebe i druge ljude te koliko moje na- kane nisu proišene u svemu što radim, jer je u njima bilo dosta sebeljublja i srebroljublja. Ali dobro sad. Bogu dragom hvala što se ta situacija polako mijenja i što mi je ovo iskustvo pomoglo u tome jer smo sada Isus i ja “bolji prijatelji” nego prije i sada proima puno više prostora u mome ivotu.
Evo, ovo bi u kratko bio prikaz onoga do- ivljenoga i proivljenoga u Italiji. Mogao bih još puno toga rei. Zahvalan sam do Neba dragome Bogu što sam stekao ovo iskustvo. Po- sebno što mi je Isus postao jedan od, ako ne i najbolji Prijatelj, Otac nebeski moj Tata, a Gos- podin Duh Sveti moj Tješitelj, Voditelj, Brani- telj i stalni Pratitelj. U biti Oni su sve to ve i bili, samo ja nisam bio toliko toga svjestan! Takoer sam zahvalan što mi je Gospodin dao uvidjeti koliko puno imam na sebi raditi kako bih postao bolja osoba tekolika je ljepota u dubljem odnosu i veem oslanjanju na Gospo- dina. Do nekoga sljedeeg susreta, elim vam obilje Bojeg blagoslova.
16 VOX MINORUM
PIŠE: ANTE KOUDELA
ISKUSTVO PRVE GODINE POSTULATURE U CRESU
Moje je ime Ante Koudela, ro- dom sam iz Šibenika. Najmla- e sam od petero djece, uz tri brata i jednu sestru, od oca Duška i sad pokojne majke
Marije, koja je pordijetlom bila iz Slovenije. Završio sam srednju turistiku školu, smjer ho- telijerstvo. Radio sam kao agent za iznajmljiva- nje stanova te kao jedrar (meštar). Kršten sam i priešen kao dijete, a milost svete potvrde primio sam kao mladi. U to sam vrijeme po- sjeivao svetište Svetog Nikole Tavelia, te sam
se tamo vrlo rado i zadravao. Osjeao sam da je moje mjesto u samostanu Svetog Franje s fratrima. Tamo sam pjevao u zboru, ministri- rao, kupio milostinju, ponekad nešto i pomogao uiniti ili popraviti. S vremenom se u meni javila elja za redovnikim nainom ivota te sam nakon dueg razmišljanja odluio zapoeti postulaturu u Provinciji svetog Jeroni- ma franjevaca konventualaca.
Postulatura je razdoblje u kojem sam po- tvrivao vlastitu odlunost postati redovnik i vrijeme prijelaza od svjetovnog na franjevaki
PRVO ISKUSTVO FRANJEVAKOG IVOTA
17VOX MINORUM
nain ivota. Takoer na taj nain sam provje- ravao svoju odluku kojom sam elio zapoeti nasljedovanje Krista na nain na koji je to po- stavio sveti Franjo.
Postulatura franjevaca konventualaca traje dvije godine. Prva godina postulature nalazi se u Cresu, koju sam zapoeo na blagdan svetoga Franje 2018. godine. Druga godina postulature je u Zagrebu. Moje primanje u postulaturu obiljeeno je skromnim obredom u sa- mostanskoj kapelici svetog Maksimilijana Kol- bea, poslije veernje svete mise. Prisutni su bili svi lanovi samostanske zajednice.
Prvi dani postulature bili su za mene dosta intenzivni. Bio sam odvojen od svakodnevnog naina ivota i ljudi s kojima sam provodio da- ne i slobodno vrijeme. Ali milost Boja nije ne- dostajala, dok sam otkrivao jedan novi nain ivota meu sasvim novim ljudima, koja je o- snaila moju elju i volju za redovništvom.
Dnevni red jednog dana postulature sastoji se u molitvi asoslova, svete mise, pobonost
svete krunice, klanjanje… Nije nedostajalo fi- zikog rada, ali ni odmora. Obroke blagujemo sa samostanskom zajednicom što je ujedno i prilika za druenje i dogovaranje samostans- kih obaveza.
U sklopu dnevnog reda, kroz tjedan se iz- vode predavanja o franjevaštvu, povijesti Pro- vincije, Svetom pismu, uenju talijanskog jezika… koje vodi magistar novaka i duhovnik.
Kroz godinu postulature bilo je raznih iz- leta i hodoaša, kada sam imao priliku upo- znavati fratre iz drugih samostana naše Pro- vincije. Posjetili smo Šibenik, Zagreb, Split, Krk, Osor i Orlec na otoku Cresu…
Odlazak kui na odmor obino je bio poslije Boia i Uskrsa po tjedan dana.
Postulatura je jedno intezivno razdoblje formacije gdje ovjek moe vidjeti da li eli i moe ivjeti redovnikim nainom ivota po primjeru sv. Franje. Ja sam odluio da mogu i da elim ivjeti i zato sam nastavio drugu godinu postulature u Zagrebu.
18 VOX MINORUM
AKONSKO REENJE FRA ANTUNA RADOVANIA
Zagrebaki nadbiskup kardinal Josip Bozani predvodio je u nedjelju 29. rujna 2019. godine u zagrebakoj ka- tedrali, u zajedništvu s pomonim biskupima zagrebakim mons. Iva-
nom Šaškom i mons. Mijom Gorskim, redovnikim provincijalima, više od osamdeset sveenika i okupljenim Bojim narodom, euharistijsko slavlje, u kojemu je za akone zaredio pet di- jecezanskih i dvanaest redovnikih kandidata. Meu njima bio je reen i naš fra Antun Rado- vani.
Kardinal Bozani na samome poetku euharistijskog slavlja pozdravio je sve okupljene, a nakon proitane rijei Boje, kaptolski sjeme- nišni rektor, Anelko Košak, predstavio je kan- didate za akonat i pri tome zajamio da su is- punili sve uvjete koje Crkva zahtijeva za red a- konata.
Poslije toga uslijedila je propovijed kardi- nala Bozania. U homiliji, tumaei Isusovu prispodobu iz misnog itanja o bezimenom bogatašu i siromahu Lazaru, Kardinal je rekao: ’’Evaneoska prispodoba nije nam prvotno na-
viještena da opiše pakao ili raj, nego da nam ukae kako trebamo ivjeti na ovoj zemlji, gdje se zapoinje put prema onome kamo emo sti- i poslije smrti. Evaneoska prispodoba nam otvara oi da gledamo oko sebe i da vidimo blinje, našu brau i sestre, kojima smo pozvani pomoi. Poziv je jasan: uoiti, vidjeti i djelovati danas, dok još ima vremena. Prorok Amos upire prstom na društvene nepravde i nagovi- ješta Boji sud. Isus nas je upozorio na Posljed- nji sud, koji e prihvatiti i ratificirati naše iz- bore, naše djelovanje na zemlji. Ovdje na zemlji izabire se ili raj ili pakao. “Što god uiniste jednomu od ove moje najmanje brae, meni uiniste!” (Mt 25,40).’’
Nadalje, nadbiskup kardinal je rekao: ’’Dra- gi reenici, akonat je prvenstveno sluba ljubavi, koja ne prestaje ni kad je netko zareen za prezbitera ili biskupa. Potrebno je uvijek imati oi otvorene za potrebne u sredini u kojoj ivimo. Bogataš iz Evanelja je ostao slijep za potrebe drugih. Nemojmo se zavaravati. Ta napast je i danas prisutna, i u Crkvi i u društvu. Smijemo rei da su pomou kanonskih propisa
AKONAT - SLUBA LJUBAVI
19VOX MINORUM
crkveni slubenici zbrinuti ne za raskošan, ve za dolian ivot. Baš nas to ne treba zatvoriti nego motivirati da još budnije gledamo oko sebe i da zajedno s povjerenim nam vjernicima traimo one kojima crkvena zajednica eli i treba pomoi.
Dragi reenici, slubu ljubavi uite nepre- stano na dobrim primjerima ljubavi i portvov- nosti svojih roditelja, djedova i baka, osoba koje vam ele i ine dobro. Budite oni koji e takve slijediti, odgajajui povjerene vam vjernike u vjeri za slubu ljubavi, ugledajui se u našega Gospodina, koji nije došao da bude sluen, nego da slui i ivot svoj poloi za mnoge (usp . Mt 20, 28).’’
Što znai biti akon? To znai: biti s Kris- tom. Nasloniti glavu na njegovo Srce. Nasloniti svoj razum, sjeanje, maštu. Biti provodljiv za Krista. Biti akon znai iz dana u dan, u Kristu, postajati sve prisnijim lanom Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa. ivot akcije i kontempla- cije. Biti akon znai biti kao dijete. Biti spreman na nove poetke. Na novo i nepoznato. Na- pustiti svoj komoditet i osjetiti bol rasta. Uiti na tuim ali i naješe vlastitim pogreškama. Pitati za pomo. Ovisiti o drugome; o starijima i njihovom znanju i iskustvu. Imati povjerenja, diviti se, smijati. Biti Isusovo magare na Cvjet- nicu i donijeti svakom ovjeku Isusa iz Nazare- ta koji je Put, Istina i Zivot.
Fra Antun Radovani roen je 9. kolovoza 1985. u Zagrebu. Odrastao je u Mraclinu, u upi Pohoda blaene Marije, u Vukovini. Osnovnu i
srednju strukovnu školu završio je u Velikoj Go- rici. Filozofsko-teološki studij zapoeo je 2014. god, na Katolikom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu kao kandidat Provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca u Zagrebu. Sveane zavjete u Redu franjevaca konventualaca poloio je 4. listopada 2018., a diplomirao je 2019. u rujnu. Svoju akonsku godinu fra Antun e provesti u Molvama.
Našem akonu elimo obilje Bojeg blagoslova u njegovoj posluiteljskoj slubi i zago- vor Blaene Djevice Marije!
20 VOX MINORUM
IVOT MINISTRANTA
Ministrant kao prijatelj Isusov pozvan je osluškivati njegov glas i nasljedovati ga ine- i dobro. Odgovor “evo me” na poziv “hoeš li biti mini-
strant” treba biti izreen radosno i odvano ne bi li moj ministrantski ivot bio onakav ka- kvim ga Isus eli. Opa uredba Rimskoga misala ukazuje nam na vanost prihvaanja poziva: “Neka se vjernici ne suspreu s veseljem slui- ti Bojemu narodu kad god budu zamoljeni da prilikom slavlja vrše neku posebnu slubu ili zadau” (97). Ovaj poziv je upuen svim vjernicima laicima.
RAST U VJERI I POZNAVANJU ISUSA
Prvi zadatak ministranta nije samo posluivati kod oltara i pomagati sveeniku, nego
rasti u prijateljstvu s Isusom kroz molitvu, ita- nje Biblije i ivotopisa svetaca koji su ostvarili svoj poziv na svetost. Gledajui dobre i svete primjere i ministrant e ih nasljedovati inei ono što je u njegovoj moi da Kraljevstvo Bo- je bude prisutno na zemlji. Time se ostvaruje osjeaj pripadnosti ministrantskoj zajednici u uem smislu, a onda upnoj zajednici te kona- no Crkvi. Svojim ivotom i sukladno svojoj do- bi pozvan je izgraivati, a ne narušavati zajed- ništvo Crkve. Stoga se ministrantska zajednica ne smije elitizirati i privatizirati, nego treba biti otvorena i staviti se na raspolaganje.
SLUBA U CRKVI
Iz osjeaja pripadnosti raa se zauzetost u vršenju poslanja i dunosti koja je ministantu povjerena. Prije svega, to je poslanje jednakom
SLUENJEM RASTI U PRIJATELJSTVU S ISUSOM
21VOX MINORUM
Gospodinov poziv nije uplitanje Boga u našu slobodu; to nije “kavez” ili teret koji nam se svaljuje na plea. Naprotiv, to je inicijativa puna ljubavi kojom nam Bog ide ususret i poziva nas da budemo
dio velikog pothvata, otvarajui pred našim oima horizont veeg mora i obilnog ulova.
Bog ne eli da naš ivot bude banalan i predvidljiv, ne eli da budemo robovi svakodnevnih navika i inertni prema
izborima koji bi mogli dati smisao našemu ivotu. Gospodin ne eli da se mirimo s tim
da ivimo od danas do sutra i mislimo da zapravo ne postoji ništa za što se isplati
gorljivo zauzimati, gasei unutarnji nemir traenja novih putova na svojem putovanju.
Prihvaanje Gospodinova poziva podrazumijeva usuditi se staviti sve na kocku
i uhvatiti se u koštac s velikim izazovom, ostavljajui sve što nas dri vezane za našu
malu lau i sprjeava nas da donesemo konanu odluku. Od nas se trai ona odvanost koja nas snano potie na
otkrivanje Bojega nauma o našem ivotu. Ukratko, kad se naemo pred širokim morem poziva ne moemo nastaviti
popravljati svoje mree na lai koja nam daje sigurnost, nego se moramo pouzdati
u Gospodinovo obeanje.
MOlitva PRiJe Mise
Boe, ti divnim redom dijeliš sluBe anelima. daj da i ja kod ove svete mise sluim
tvom rtveniku poput anela: radosno, poBono i paljivo. svi sveci i svetice Boje, a poseBno sveti ministranti molite za mene.
MOlitva POsliJe Mise
isuse, Blagoslovi mene i sve moje prijatelje ministrante. poBudi u nama
i u mnogim djeacima klicu duhovnog zvanja. ako pak mene zoveš, daj mi snage da ti kaem:
“evO Me!”
22 VOX MINORUM
svim vjernicima koji u “euharistijskome slavlju tvore sveti puk, steeni narod, kraljevsko sveenstvo, da daju hvalu Bogu te mu ne samo po sveenikovim rukama nego i zajedno s njime prinose neokaljanu rtvu te ue prinositi i sami sebe. Neka nastoje to oitovati dubokim osjeajem vjere i ljubavlju prema brai koja su- djeluju u istome slavlju. Stoga neka izbjegava- ju bilo koju vrstu ivotne otuenosti i podvo- jenosti, ne zaboravljajui da imaju jednoga te istoga Oca na nebesima i da su zbog toga svi meusobno braa” (OURM, 95). Za ministranta to znai biti blizu prvenstveno Kristu, a tako i sveeniku u svetim inima kojima Crkva pro- slavlja otajstva Isusova ivota. Tako na sebe preuzima odgovornost “sveto, pobono i paljivo” pomagati i posluivati kod oltara u svetoj misi ili u nekom drugom liturgijskom inu. U ivotu ministrantske zajednice treba obratiti po- zornost na vjersko-liturgijski, ljudsko-moralni i molitveni odgoj te na odgoj za zajedništvo.
OSOBNO SVJEDOANSTVO
Kako sveenici, redovnici i redovnice te laici voditelji ministrantskih skupina trebaju blis- tati dobrim ivotom te biti primjer onima kojima su poslani, isto se oekuje i od ministranata. Razvijajui se kao osobe koje su Kirstu po- vjerovale i njemu slue ministranti trebaju iskustvo zajedništva prenijeti u konkretne ivotne prilike: u svoju obitelj, u razrednu zajedni- cu, na ulicu... da se u rijeima i djelima oituje “moja pripadnost” Isusu Kristu. Stoga e uvijek biti susretljivi i prijateljski raspoloeni, spremni pomoi gledajui u svima sliku potrebnoga Isusa Krista. Ono što upiju na liturgijskim slav- ljima, zajednikim susretima i izletima ministranti su pozvani initi u svojoj svakdnevici da mogu biti prepoznati kao pravi posluitelji dobre rijei, oslonac u trenutcima tuge, prijatelji u teškoi. Ministrant tako ostvaruje Kris- tov poziv na svetost.
23VOX MINORUM
SVETAKI LIK
• BLAENI MIROSLAV BULEŠI • hrvatski blaenik, muenik • roen 13. svibnja 1920. u istarskom selu
abrunii, upa Svetvinenat, od roditelja Miha i Lucije ro. Butkovi
• Prve je molitve i prve istine katolike vjere mali Miroslav nauio iz molitvenika Oe budi volja tvoja, knjige koju je za duhovne potrebe hrvatskih vjernika u Istri u 19. stoljeu sastavio biskup Juraj Dobrila.
• ulazi u sjemenište u Kopru za školsku godinu 1931/32
• za uzdravanje Bulešia u Rimu zauzeo se i tadašnji zagrebaki nadbiskup, kasnije kardinal, bl. Alojzije Stepinac
• za sveenika je zareen 11. travnja 1943. godine u upnoj crkvi u Svetvinentu
• mladomisniko geslo: “Doi kraljevstvo tvoje! Budi volja Tvoja!”
• slube: upnik u Baderni, Kanfanaru, poglavar u sjemeništu i tajnik Sveenikog zbora
• “Ulae sav svoj sveeniki ugled, znanje i iskustvo, svjedoei ponajprije vlastitim primjerom: kršanskom principijelnošu, hrabrošu i dosljednošu. Zrelo sagledavajui situaciju u kojoj se našla Crkva u Istri i njezino sveenstvo, koji su trpjeli sve jae pritiske komunistikih vlasti, u vremenu kad je poreki i pulski biskup Radossi napuštao Istru, a tršansko-koparskom biskupu Santinu komunisti otvoreno prijetili, dok je zagrebaki nadbiskup Alojzije Stepinac bio zatoen u Lepoglavi, Buleši se intimno pripremao za mueništvo.”
• komunistike vlasti pratile su njegov rad i njegovo djelovanje
• “U subotu 23. kolovoza 1947. godine, kad su razulareni komunisti upali u upnu crkvu u Buzetu, s namjerom da sprijee Krizmu, Buleši je svojim tijelom branio Svetohranište i u njemu Presveti oltarski sakramenat: Ovamo moete proi samo preko mene mrtvoga.”
• ubijen u Lanišu 24. kolovoza 1947. godine ubodima noa u grlo, a njegova krv poprskala je zid predsoblja laniškoga upnog ureda
• proglašen blaenim u Puli 28. rujna 2013. godine
• www.miroslavbulesic.com
Na pitanje, je li don Miroslav bio pripravan na mueništvo, odgovaramo
da se svetost ne improvizira. Mueništvo nije sluajni plod naše naravi.
Boja Providnost po otajstvenim putovima milosti tijekom vremena priprema
svjedoke Evanelja za najuzvišeniju rtvu. Rijei što ih apostol Pavao upuuje ueniku Timoteju vrijede i za don Bulešia: “A ti si pošao za mom u pouavanju, u ponašanju, u naumu, u vjeri, u strpljivosti, u ljubavi,
u postojanosti; u progonstvima, u patnjama (...). A i svi koji hoe ivjeti pobono u Kristu
Isusu, bit e progonjeni.” (2 Tim 3,10-12).
Svjestan da se u tom burnom vremenu nalazi u ivotnoj opasnosti, don Miro je esto ponavljao: “Gospodine, moj ivot
Ti sasvim darujem za svoje stado. Uz Tvoju milost i ako me Ti uiniš dostojnim,
ne bojim se mueništva, ve ga udim.” Kao sveenik bio je pozvan biti Dobar Pastir i Dobar Samaritanac, koji s lijekom ljubavi tješi, lijei, podie i povija rane što krvare.
esto je ponavljao: “mrnja uzrokuje krvarenje, a ljubav zacjeljuje rane.”
iz Homilije na misi beatifikacije angela kard. amata, proelnika kongregacije za kauze svetaca
24 VOX MINORUM
KADA BIRA BOG
“Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i po- stavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane!” (Iv 15,18)
Ovim rijeima Isus eli jasno i nedvosmisle- no odrediti smisao i vrijednost poslanja osoba koje u sebi osjeaju Boji zov. Bog se predstavlja kao Onaj koji zove i koji odabire. Moglo bi nam se moda uiniti kako osobe koje ve ive po- sveenim nainom ivota same od sebe odabiru taj put kao izbor jednog od mnogih postojeih zanimanja, no istina je potpuno drugaija. Gos- podin se brine za zvanja i On je temelj i izvor svakomu zvanju. U tom smislu ovjek ne bira zvanje, on bira odgovor. Zvanje “bira” ovjeka.
TKO SU ODABRANI?
Kada zvanje promatramo onakvo kakvo ono u sebi jest - kao Boji odabir, a ljudski odgovor - zapitati se kojim kriterijima i na koji nain Isus odabrire svoje suradnike. Sveti Pavao nam u svojoj poslanici Korinanima donosi kratki
opis onih koji su odabrani biti Kristovi ueni- ci: “Ta gledajte, brao, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snanih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom.” (1 Kor 1,26-29)
KAKO BOG ODABIRE?
Zvanje je, kako smo to uoili u prvim red- cima ovoga teksta, glas Bojega odreenja. Bog govori, odreuje. Iako je Boji poziv najdosto- janstvenije što ovjek moe doivjeti u ovome ivotu, nain na koji Gospodin bira svoje suradnike na prvu pomalo zauuje.
Dakako, zauuje ako se gleda samo iz ljudske perspektive. Uoavamo da Gospodinu u njegovoj slubi nisu potrebni samo oni najnada- reniji, najsposobniji, najpametniji i najsnala- ljiviji – On rado bira one koji, kako nam svje-
BOG NE GLEDA KAO ŠTO GLEDA OVJEK
doi Pavao, nisu mudri po tijelu, nisu mnogo snani i nisu mnogo plemeniti.
Iz ovoga jasno zakljuujemo da Bog ne bira kao ovjek. Kao ljudi brinemo se da za odre- enu zadau uvijek odabiremo najsposobniju i najnadareniju osobu, koja bi imala najviše iz- gleda za izvršenje odreenog zadatka. Ljudski gledano, to i jest najloginiji izbor.
No, Bog za svoje misije ne bira po ljudskim kriterijima, nego po svojima. U tome se krije Boja tajanstvenost i genijalnost koju mogu shvatiti samo oni kojima je to Bog namijenio.
BOJI ODABRANICI – NJEGOVI SURADNICI
Ove rijei svetoga Pavla razoruavaju i raz- uvjeravaju one koji, osjeajui Boji poziv u svojoj duši, uvjerajaju sebe da nisu dovoljno dobri ni sposobni kako bi se odazvali. U ovim rijeima itamo da Bog bira ponizne i s poniz- nima stvara. Pamet, sposobnost, upornost i svaku drugu potrebitu vrlinu neophodnu za izvršavanje poziva daruje Gospodin, a ovjek ulae svoju poniznost i malenost.
On govori u nutrini osobe koju je predodre- dio za svoje poslanje, za “posao” koji odabrana osoba treba uiniti u njegovo ime.
PUT POZIVA
Sam Boji poziv glas je koji odzvanja u nutrini duše i eka ljudsku reakciju na Boju ak- ciju. Bog je onaj koji pristupa prvi, onaj koji i- ni prvi korak. Boji poziv ne dolazi na silu niti Bog oekuje da bude odgovoren na silu. Osoba u svojoj nutrini osjea poriv poi na put koji je gotovo uvijek pun nepoznanica i nerazumije- vanja. Ipak, Bog ostavlja slobodu odgovora svakomu podjedincu kao osobni izbor.
Onaj koji se odlui odvaiti i odgovoriti na Boji zov, on se odluuje krenuti na put. Taj put poziva kod svake osobe je poseban – jer Bog sva- kakoga zove na poseban nain.
Spomenuti sv. Pavao na putu u Damask su- sree Gospodina, koji ga šalje u svoju misiju. Iako ga prije toga susreta nije poznavao niti priznavao kao Boga, u dubini svoje duše osjeao je poziv da bude Boji suradnik.
Sveti Franjo Asiški odluuje se krenuti na put koji je sasvim drugaiji od onoga puta ko-
jim je hodio prije negoli je susreo Gospodina. Njegov ivot dobiva potpuno drugaiji izgled, njegov interes za Boga potpuno mijenja njegov ivotni smjer.
Ova dva primjera samo nas upuuju na tisue drugih Bojih suradnika i suradnica koji su se odvaili izai na nepoznat put slušajui u sebi Boji zov i dokazali svojim ivljenjem Bo- ju prisutnost u ovome svijetu.
RIZIK
Jedna od znaajnijih poteškoa odgovora na “unutarnji poziv” svakako je rizik. Što je to što je riskantno na ovom duhovnom putu? Prije svega to je sigurnost ili nesigurnost u postoja- nje Bojega poziva. Doivjeti unutarnje borbe i dvoumljenja gotovo je pravilo kada govorimo o iskustvu duhovnog poziva. Svaka osoba pro- lazi na sebi svojstven nain put razluivanja vlastitog poziva. Koliko e to razluivanje po- trajati, ovisi o svakom pojedincu.
“Što ako ne uspijem? Mnogi nisu uspjeli?! Je- sam li baš ja izabran?” Ta i takva pitanja defini- tivno pokazuju što osoba treba riskirati kada se upušta u razluivanje poziva i odgovora na njega, ako postoji. Rizik ostaje poteškoa samo onima koji nisu u stanju hrabrosti odgovoriti na izazov Bojeg izbora.
Mjerilo ne trebaju biti oni koji nisu uspjeli, nego oni koji su svojim ivotima dokazali da Gospodin rauna na ovjeka i njegovu surad- nju. To su poznati sveti koji su nam uzori i pra- titelji na našem kršanskom putu. Moda su u startu bili i neodluni, no u završnici su pokazali da se isplatilo riskirati.
BAŠTINA
One koje Gospodin poziva, on e ih posebno i nagraditi. Bog se ne da nadvisiti u darivanju, On je taj koji uvijek daruje više. One koji su mu odluili darovati sebe, stavljajui mu na raspolaganje svoj ivot, njima obeava velianstvenu nagradu. Kao što je to obeao i dvanaestorici apostola, tako obea je i svakome koga izabire: “I tko god ostavi kue, ili brau, ili sestre, ili oca, ili majku, ili enu, ili djecu, ili polja poradi imena moje- ga, stostruko e primiti i ivot vjeni baštiniti.” (Mt 19, 29)
26 VOX MINORUM
PIŠE: MATEO VUJI
POETAK NOVICIJATA
Svjetla su ve prigušena. Tišina odjekuje u prostoriji prošaranoj raznim bojama u raznim biblijskim moti- vima. Stojim do oltara koji se nalazi neposredno iznad groba Sveca.
S desna mi stoji dvanaest nepoznatih mladia koji za trenutak postaju moja subraa. Tišina je, uju se nervozni udisaji i izdisaji, a srce kuca sve jae i jae, PAM! PAM!
Zovem se fra Mateo Vuji i ovo je pria kako sam prvi put obukao habit.
Na blagdan Uzvišenja svetoga Kria (14. rujna.), nas etvorica, fra Stjepan Brina, fra elj- ko Klari, (fra) Erik Matejak te ja, oko šestoga asa, kada je sunce na nebu najviše, stigli smo iz Rima u grad sv. Franje Asiškoga, u Asiz. Dvo- jica fratara, naši novi odgojitelji, fra Francesco M. Lenti i zamjenik odgojitelja fra Graziano Lorusso, radosno su nas doekali. Zajedno smo
blagovali ruak te smo se ubrzo okupili, nas trinaestorica novaka. Desetorica iz svih krajeva Italije, jedan brat iz Francuske i nas dvojica Hrvata.
Nervozno i uzbueno gledanje jedan drugoga popratili su naša upoznavanja. Pomislih: ,,Trianestorica? Zanimljiv broj. Bit e to zanim- ljiva godina posuta obilnim blagoslovima, ali i preprekama koje moramo, kako osobno, tako i zajedniki, nadvladati.”
Sve više i više se bliio as našeg oblaenja. Imali smo vremena da ormare ispunimo svojim stvarima. Neobian je osjeaj kada promat- raš ormar šarenih boja, a za koji trenutak habit, crn, koji e “tebe nositi” bit e uvijek isti.
Eh, taj habit! Što moe mladi koji se dvije godine po razliitim etapama formacije pripremao rei o osjeaju prije oblaenja i za vrijeme oblaenja toga habita? Prvo bih trebao detalj-
GODINA KUŠNJE
27VOX MINORUM
no izloiti što habit jest, no nekada je bolje s malo rijei dopustiti tvome biu da samome sebi postavi pitanje zašto baš “to odijelo” krasi redovnika i je li redovnik onaj koji nosi habit ili je moda redovnik, a posebno franjevac, nešto više od vješalice za to odijelo?
Prvo bih elio prepusiti tvojoj mašti, dragi itatelju, misao: “Habit ne nosi redovnik, ve naprotiv, redovnik nosi habit!” Smiješno zvu- i, no tako je to nekako najlakše izrei. Habit je sam po sebi jedna otajstvena stvar, no zaš- to? Oblik habita je oblik kria, otajstva našega spasenja i pravi razlog ivljenja i nadanja.
Habit je neko pomogao, ne u tome da se još jasnije dadne doznanja izmeu razlike mi- nistrijalnog sveenstva (prezbiteri) koji slue mise, i sveenika po krštenju (kraljevsko sve- eništvo – laici), ve ponovno suprotno oeki- vanju, sluio je kao nain poistovjeivanja i pribliivanja s onim najmanjima, s onima koji su bili najmanji u onom vremenu, s onim siro- masima koji su oko nas svaki dan.
Danas je to, malo pomalo, na neki nain iz- gubilo svoju simboliku malenosti u oima ljudi
koji taj sitan, a tako bitan detalj, ne znaju. No kao što narodna poslovica kae da “odijelo ne ini ovjeka”, tako ni habit ne ini redovnika.
Iskustvom pouen vidio sam kako franjevac s habitom ili bez habita ima jednu karakteristiku koja je speifina. Sebedarje! Ljubljenje ivoga Boga, Spasitelja Isusa, u onom najsiro- mašnijem sinu Bojemu koji smo, dragi itatelju, ti i ja i svaki ovjek na ovome svijetu. Pra- vim pomaganjem ljudima, kako preko institu- cija (puka kuhinja, karitas, knjinica Sveti Duh...), tako i osobnim doprinosom; bilo to mo- litvom, razgovorom, kavom ili nekim drugim aktivnostima. Smisao malenosti nije se uma- njio te rijei koje je sv. Franjo davno uo “Idi i popravi moju kuu, jer kao što vidiš sva je u ru- ševinama” još uvijek su, i danas, aktivne i ive.
Mnogo toga smo, dragi itatelju, sada zajedno proitali i sigurno se pitaš, u sebi: “Kada e više rei kako se on osobno osjea ili kako se baš tada u tom trenutku osjeao...” U pravu si! No po nekad je teško objasniti nešto što je tako jednostavno, a opet tako teško izrei na pravi nain. Rei srce mi je kucalo toliko jako da sam mislio da u se srušiti od radosti? Nije to dovoljno, jer bilo je mnogo više od toga.
Sjeam se toga trenutka jasno poput dana. Kada smo recitirali, na jeziku meni stranu, što elimo od Reda Male brae franjevaca konventualaca, nisam ništa uo ni ništa drugo mislio doli ovoga: “Gospodine, tvojom milošu ovamo sam stigao. Unato svemu tome što jesam i što se bojim priznati, i sada te molim da mi otvo- riš srce da te slijedim, onako kako ti eliš i br- zinom kojom tebi paše, jer znam i vjerujem da me ti oblikuješ i istiš, poput dragulja u rukama draguljara.” Taj mir i dubinsku radost nikada neu moi izraziti rijeima.
Koji trenutak poslije trinaest mladia, koji su prije nekoliko trenutaka bili samo stranci, sada su subraa. Crna i siva prekrila su njihove bijele košulje. Tišina odjekuje zidinama bazilike i ree ju samo zvuk tkanine koja se polagano obrušava preko ramena do glenjeva. Bijeli pasci veu se polagano uz struk i kukuljice (ka- puce) nalaze svoje mjesto oko vrata i na lei- ma novaka.
Oni koji su im pomagali oblait bili su njima bliski fratri, njihovi odgojitelji, prijatelji, a povrh svega braa!
28 VOX MINORUM
DEVEDESET GODINA ŠALATE – DEVEDESETA GENERACIJA MATURANATA
Povijest nije ciklika te ona ne kru- i, niti se ponavlja, nego ona tee u linearnom pravcu i sve ono što je ona, odnosno vrijeme, donijela bilo je i prošlo, ali je ipak ostavi-
lo trag u memoriji nekih ljudi koji su to potom prepriavali svojoj djeci da bi je u zgodnom trenutku, kako se sigurno ne bi izgubila, poeli zapisivati. S industrijskim i tehnološkim re- volucijama mi smo poeli biljeiti povijest tako što smo, ono što su drevni narodi eljeli, okamenili trenutak, zaustavili ga da traje vje- kovima (za Egipane to je bio obelisk, okame- njena zraka sunca). Kad se razvila fotografija, pa onda i film, to je biljeenje i ‘zaustavljanje’ povijesti postalo još detaljnije.
I tako je bilo sa školskim i sjemenišnim kompleksom na Šalati, zdanjem koje stoji na zagrebakom breuljku, stameno i nepromje-
njivo, ali sa svojom oaravajuom kupolom, koja se nalazi u sastavu zvjezdarnice te gleda u podnoje, dolje prema Ribnjaku i Kvatriu. Ravno, gotovo u njezinoj istoj ravnini, moe se vidjeti najprepoznatljiviji znak grada Zagreba – katedrala. Kompleks Šalate inicirao je i zapoeo realizacijom toga projekta još davnih 1920- ih godina tadašnji zagrebaki nadbiskup dr. Antun Bauer. Ideja da se zajednikim snagama izgradi sjemenište i gimnazija na Šalati 1926. godine predloena je i akovako-srijemskom biskupu mons. Antunu Akšamoviu, što je biskup Akšamovi s oduševljenjem prihvatio. Po- trebe Zagrebake nadbiskupije, koja se tada prostirala i na podruja današnjih Varadinske, Sisake, Bjelovarsko-krievake i Poeške bis- kupije, glede odgoja pitomaca, sjemeništara- ca, postale su goleme jer se velik broj mladia javljao u sjemenište, ali u njemu nije bilo toliko mjesta.
PIŠE: ERIK MATEJAK
29VOX MINORUM
Ovdje je vano napomenuti da je Nadbis- kupska klasina gimnazija djelovala još od 1920. godine na adresi Kapotol 29. Tako je u svojoj pastirskoj brizi, kako mnogobrojna zvanja ne bi usahla zbog pomanjkanja prostora, zagrebaki nadbiskup, voen Bojom provid- nošu, zamislio izgraditi novu, monumentalnu, zgradu koja e imati za zadau prihvatiti sjeme- ništarce i omoguiti njihovo školovanje. Grad- nja zasigurno nije bila lagana, a ni sve ideje koje su se rodile u arhitektovoj glavi nisu izgle- dale izvedivo. No, zahvaljujui naporima ljudi koji su gradili taj kompleks, nadbiskupu koji je uspio s tadašnjim vlastima, u vrijeme Kralje- vine SHS, ishoditi sve graevinske dozvole, i na kraju dobrom Bogu koji je blagoslovio ovaj projekt, kompleks je bio izgraen. Novac je u jednom trenuktu postao problem, nestalo ga je. A kako i ne bi kad se sva ušteevina koju je nadbiskup Bauer sakupio za vrijeme Velikog rata (1914. – 1918.), oko dva i pol milijuna kruna (1916.), pokrala odmah po ulasku u novu tvorevinu sa Kraljevstvom Srbije. Naime, nadbiskup je elio izgraditi novu i monumentalnu zgradu odmah nakon preuzimanja slube zagrebakog nadbiskupa 1914. godine. Ušteevi- na je ‘pokradena’ legalno, po zakonu i progla- su ondašnjeg kralja Petra I. Karaorevia (1918.) koji je naredio zamjenu kruna u dinar, i to po omjeru 4 krune za 1 dinar, dok je europ- sko trište govorilo 1 kruna za 1 dinar.
U potpunoj realizaciji ovoga projekta za- slugu je imao i akovako-srijemski nadbiskup mons. Antun Akšamovi. Novi prostori za i- vot sjemeništaraca i za nastavu bili su otvoreni i blagoslovljeni 8. lipnja 1929., dok je crkva Presvetog Srca Isusova, koja je prije Drugoga svjetskog rata gledala ravno na središnji ulaz naše škole, dovršena malo kasnije. Zanimljivo je kako su neki detalji pomno osmišljeni, a ipak
nigdje se posebno ne spominju, tako nitko ne osvještava injenicu da svi prozori u uionica- ma gledaju na junu stranu, što je omogua- valo toplije zime, dok se za ljeto i nije trebalo brinuti s obzirom na to da je škola završavala njegovim poetkom. Jednako tako, pogled sa središnjeg ulaza pucao je ravno na crkvu te je cijelom kompleksu davao cjelovitost, kompakt- nost, tako je bilo sve do dolaska partizana i Komunistike partije, koja je odluila presjei tu jedinstvenost i sagraditi poprenu zgradu koja je prekinula povezanost crkve i škole.
Samo dvije godine nakon otvaranja i sve- anog blagoslova Šalate, poslije proglašenja šestosijeanjske diktature (6. I. 1929.), nena- javljeno je stigao u Zagreb (zbog cijele situacije koja se odvijala na politikoj sceni – od uboj- stva Stjepana Radia do uvoenja batinjanja, policijskog sata, maltretiranja nedunih graa- na...), sam kralj Aleksandar I. Karaorevi, koji je tom prilikom rekao, pomalo alobno; “Bio bi to lijep vojniki kompleks!” Tim su ipak! od- gojnim i obrazovnim kompleksom prošle generacije i generacije uenika, sjemeništaraca, a meu njima su bili i franjevci konventualci, sve do onog trenutka kada e, sredinom dvade- setog stoljea u razdoblju komunizma, i ta ško- la postati premalena za prihvat tolikog broja uenika te su redovniki kandidati morali pro- nai neki drugi, svoj, nain. No stabilizacijom situacije, NKG su tada vodili isusovci, sve do poetka devedesetih godina, redovniki kandidati su se ponovno vratili u nju (oko 1980-ih), a isusovci su prepustili odgoj biskupijskim sve- enicima.
I danas u Hrvatskoj provinciji sv. Jeronima franjevaca konventualaca ive i djeluju mnogobrojni fratri koje su svoje srednjoškolsko ob- razovanje završili upravo tamo, u NKG-u. Ja sam ponosni dio toga malog mozaika koji se bio školovao tamo u ovom novom, najnovijem, razdoblju od 2015. sve do ove godine 2019. Tako sam, Bojom providnošu, izašao iz nje kao devedeseta generacija maturanata, lijepo i sim- bolino. Iza mene ostale su neke druge generacije, s nekim drugim brojem godina i drugim brojem generacija koji eka samo na njih, da bude njihov svojstven i nepovratan broj, da ih uree u povijest što kao rijeka tee i sve mijenja i ništa ne ostaje.
IVO ANDRI
“Mi nismo atomi prašine koja se u oblacima bez cilja die ljeti nad drumovima, nego siušni dijelovi beskonanog mozaika kome ja ne mogu naslutiti smisao, oblik ni veliinu, ali u kom sam, evo, našao svoje mjesto i stojim pobono kao u hramu.”
30 VOX MINORUM
PIŠE: SANDI AŠI
PRVI ANTUNOVSKI HOD MLADIH 2019.
Prvi Antunovski hod mladih odran je 7. lipnja. Mnogobrojni mladi ho- doasnici hodali su od svetišta sv. Antuna na sv. Duhu sve do svetišta Sv. Antuna Padovanskog u Sesvet-
skim Selima. Organizatori Hoda mladih sv. Antunu i za-
sluni za realizaciju te ideje su fra Stjepan Br- ina i mladi uz podršku upnika dvaju najpo- znatijih svetišta sv. Antuna u Zagrebu, a to su fra Roko Bedalov, upnik upe sv. Antuna Pa- dovanskog na Svetom Duhu, i vl. Antun Sente, upnik upe sv. Antuna u Sesvetskim Selima.
ORGANIZACIJA HODA
Meni kao jednom od organizatora, ovaj je hod bio nešto posebno. Toliko truda je bilo u- loeno, molitve, posta, odricanja, vremena. Na
kraju je naš Gospodin izlio obilje milosti, da ništa nije bilo uzalud. Mi smo krenuli s organi- zacijom ve na samom poetku godine. Svi su imali po neki prijedlog, a zatim na kraju smo napravili plan i program. Znali smo da se moemo spremiti “najbolje na svijetu”, ali da to nije ovisilo samo o nama. Jako smo puno molili na tu nakanu, predavali svete mise, postili. Trebalo je sve unaprijed predvidjeti, a put nije bio kratak ni lagan. Ne treba zanemariti ni glazbenu ekipu, koja je cijelo vrijeme animira- la mlade.
POLAZAK - UPA SV. ANTUNA NA SV. DUHU, 7. LIPNJA
U 18 sati, mladi su se poeli okupljati na Sv. Duhu. Dolazilo je puno mladih iz drugih zagre- bakih upa, ak i iz drugih gradova. Odjednom
ULINA EVANGELIZACIJA
31VOX MINORUM
crkva je bila ispunjena. U 19 sati je zapoela sv. Misa, koju je predvodio upnik fra Roko Beda- lov, a koncelebrirali su mnogi sveenici.
Nakon sv. Mise, poeli smo sa hodom. Hod su predvodili kri, hrvatska i vatikanska zasta- va, koje su nosili mladi iz vojske RH.
Kolona mladih je ispunila najduu zagre- baku ulicu. Mnogi ljudi koje smo sreli bili su sretni jer su vidjeli kako mladi svjedoe svoju vjeru, ali naravno, bilo je i onih kojima je sme- talo. Najviše jer je kolona mladih bila dugaka
preko kilometar, pa su morali ekati prolaz iste kod skretanja s vozilima. Policija je pratila cijeli susret Na svojim motorima.
DOLAZAK NA TRG BANA JOSIPA JELAIA
Nakon pola sata hoda, mladi su stigli na glavni zagrebaki trg. Trg se ispunio mladima koji su slavili Boga. im su svi pristigli, poele su animacijske pjesme i evangelizacijski igrokaz.
32 VOX MINORUM
Igrokaz je predstavljao Isusovo preuzima- nje grijeha od ljudi. Zatim su uslijedili duhovne pjesme i ples. Tko god je elio, mogao je do- i na zagovorniku molitvu kod jednog od na- ših fratara. Mnogi prolaznici su se pribliili da vide što se tu dogaa na trgu. Nama je bio cilj svjedoiti evanelje, a u tome smo uspjeli!
DUBRAVA I DOLAZAK U SESVETSKA SELA
Nakon evangelizacije na trgu, uputili smo se prema Dubravi. Tamo smo svratili kod her- cegovakih fratara u crkvu Bezgrešnog zaea BDM. Pri ulasku u crkvu “orila” se pjesma “Ui- te s hvalama na vrata”. Tko god je ulazio, mogao je osjetiti izljev Duha Svetoga i milost koja se spuštala na sve prisutne. Zatim smo imali veernju molitvu i po izlasku iz crkve svi su mladi dobili po svijeu, tako da se stvorio jedan prelijep prizor, a uz to se molila još i krunica.
Mladi su se okrijepili i bili su spremni da na- stave dalje. Do Sesvetskih Sela mladi su pjevali pjesme, druili se, svjedoili i upoznavali jedni druge. Hod je trajao preko pet sati i brzo se pro- šao, jer je uvijek bilo dinamino i zanimljivo.
Kako smo se pribliavali crkvi sv. Antuna u Sesvetskim Selima, odjekivala su zvona, a ispred crkve nas je doekao upnik, koji nas je blagoslivljao svetom vodom. Na ulasku u crkvu animirali su “Amorose” i Petar Buljan. Iako je bilo 2 sata ujutro i nakon toliko hoda mladi su bili puni snage da slave i dalje.
Antunovski hod smo zakljuili euharistij- skim klanjanjem.
Poslije svega je bio organiziran prijevoz do Dupca.
Zajedno svi išekujemo sljedeu godinu i nadamo se da e drugi Hod biti još kvalitetni- ji i obogaeniji sa mnoštvom novih stvari.
Sveti Antune, moli za nas!
33VOX MINORUM
LJETNI KAMP ZA MLADE NA CRESU
U organizaciji Centra za zvanja franjevaca konventualaca, uz duhovno vodstvo fra Stjepana Brine, i ove godine odran je ljetni kamp, na kojemu smo mi
mladi zajedno molili, druili se, slavili Gospo- dina i širili tu radost evangeliziranjem turista.
Svaki dan bila je pria za sebe, program je bio bogat i raznolik; sastojao se od zajednike jutarnje molitve, zajednikih obroka, anima- cije, pjesme i plesa, molitve krunice, katehe- za, vremena tišine i šutnje, mogunosti svete ispovijedi i duhovnog razgovora te svete mise i klanjanja Isusu u Presvetom Oltarskom Sakra- mentu.
U popodnevnim satima odlazili bismo na plau te smo naveer imali druenja uz gitaru,
šetnje gradom Cresom. Takoer smo priprema- li roštilj u prirodi, zabavljali se, a jedan sudionik svirao je harmoniku. Zanimljivo je i divno bilo kada smo zapjevali duhovne pjesme uz taj instrument. :)
Isto smo se tako odvaili nastupiti pjesma- ma Maranatha i Moja domovina na koncertu kla- pa u klaustru pred turistima i domaima uoi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti. Spon- tano smo odabrali pjesme, uvjebali pjevanje i sviranje klavira u jednome danu. Naravno, to nismo izveli poput profesionalaca, ali bio je to dar od srca za Cresane i ostale posjetitelje.
A kako smo evangelizirali turiste? Evange- lizacija se dogaala svaki dan, no, u petak naveer bila je izraenija jer smo otvorili vrata crkve te izloili Presveti Oltarski Sakrament
PIŠE: FRANKO GEEVI
34 VOX MINORUM
i kroz molitvu, pjesmu i animaciju svjedoili svoju vjeru i pozivali domae i turiste da se po- klone Gospodinu. Pripremili smo crkvu te izra- dili poruke s citatima iz Svetoga pisma na etiri jezika koje smo dijelili turistima, ali bitno je bilo što smo molili na tu nakanu, neki od nas su i postili. Crkva na Cresu nalazi se na ulici koja vodi prema centru i mnogi turisti prolaze onu- da. Prenosimo neke od dojmova sudionikâ:
“Hvala Bogu na Franjevakim duhovnim vje- bama na Cresu. Prvi put sam sudjelovala na njima 2017. godine i ove godine sam se odluila vratiti jer me srce vuklo natrag. Kao i tada, tako i sada, ovaj tjedan na Cresu ispunja moje srce radošu, donosi mir i produbljuje moj odnos s Bogom. Ljubav koja proima ove susrete u nagovorima fra Stjepana, za- jednikoj molitvi, slavljenju Gospodina djelo je Duha Svetoga. Ove godine mi se posebno svidjela ulina evangelizacija pred crkvom i dijeljenje te radosti i ljubavi prema Bogu i Crkvi javno s ostalom Bojom djecom. To je ono što elim prenijeti sa Cresa na svoju obitelj, prijatelje i grad Dubrovnik. Hvala svima
koji su omoguili da se kamp odrava, fra Stjepanu na volji, trudu kao i rtvi i svim sudionicima kampa. Ako Bog da, vratit u se” kae A. S.
35VOX MINORUM
“Ovaj kamp mi je neoekivano mnogo pomogao u duhovnom obraenju. To je bilo ono potrebno u mom ivotu, spoznala sam ivoga Boga, a time i samu sebe . Zavirila sam u kutke svoje duše za koje nisam ni znala da postoje. Naravno, bilo me je strah što u nai kada budem traila, no kad je Bog sa mnom, i u najvee dubine sam spremna ui samo da se oistim, i tako je i bilo. Hvala! Hvala vam što sam cijeli kamp bila svoja, s puno plesa i pjesme. Hvala
svim predivnim ljudima s kojima sam ivjela ovih tjedan dana i na kraju, hvala vam fra Stjepane, što ste mi pokazali put ka ivom Bogu!”, kae T. F.
“Moj zakljuak: nikada u ivotu se nisam osjeao ispunjenije, sretnije i veselije. Prvi put se u svojem ivotu osjeam iv!!! Hvala vam svima i na dru- enju i slavlju. Hvala ti, Stjepane, što si me poslušao i pomogao mi. Bog ima plan za svakoga od nas jer je vidio da mi je teško i da se muim u ivotu. Nitko ovdje nije sluajem. Bogu hvala i slava!!!”, kae K. .
Bila je i Porcijunkula u petak, Gospa od An- ela, kada se u franjevakim crkvama moe dobiti potpuni oprost, te je glumaka skupina izvela evangelizacijski performans prikazom razliitih grijeha i Isusa koji sve grijehe prima i uvijek oprašta i veseli se kada netko trai oprost, kako kae papa Franjo. Htjeli smo po- ruiti ovo; “Nitko nije toliko svet da bi ostao vani i nitko nije toliko grešan da ne bi mogao ui u crkvu”.
36 VOX MINORUM
Dana 24. listopada 2019. odrana je izloba fotografija pod nazi- vom “Jedinstvenost u prolazu – igra svjetla i sjene gradskim ulicama”, koju je pripremio fra Ma-
rius Andrei, naš bogoslov. U prepunoj dvorani “Antonio” okupio se velik broj ljubitelja umjetnike, ali i fotografije uope, kao i predstavnici medija. Na poetku izlobe sve prisutne pozdravio je fra Stjepan Brina u svojstvu organizatora Centra za promociju duhovnih zvanja naše Provincije, nakon ega je upni vikar fra Ivan Marija Lotar donio svoj jedinstveni (osobni) prikaz. Svim prisutnima zahvalio je, na sebi svojstven i simpatian nain, autor fra Marius istaknuvši kako je radostan zbog svoje prve izlobe. Program je moderirao Jozo Luki, stu- dent na vojnom uilištu “Dr. Franjo Tuman”, a glazbeno ga je popratio sastav “Amorose”. Izloba je trajala tjedan dana, a bila je prodaj- ne naravi. Sav iznos od prodaje skupljao se za potrebe Centra za duhovna zvanja OFMConv.
O emu se tono radilo, proitajte u ovom kratkom prikazu.
PIŠE: FRA IVAN LOTAR
IZLOBA UMJETNIKE FOTOGRAFIJE - JEDINSTVENOST U PROLAZU IGRA SVJETLA I SJENE GRADSKIM ULICAMA
37VOX MINORUM
Ukoliko je istinita tvrdnja da je ljepota u oima promatraa, onda ovaj mladi umjetnik ima mnoštvo ljepote u svojim oima, dakle i srcu. Precizan izriaj i jasno definirani detalji obiljeja su svake ove fotografije, a samim time i ove izlobe. Zato i prvi dio njezina naslova – “jedinstvenost”.
Kao što je svaki ovjek – svoja posebna, vlas- tita i do sada neispriana pria, tako je i svaka od ovih fotografija jedinstvena i neponovljiva. Ulovljeni trenutak posljedica je autorove vizio- narske karakteristike da moe vidjeti, predvidjeti ak, ono što mi drugi moda samo – naslu- ujemo. No, nije li to donekle karakterna crta svake umjetnosti? Da nam je ponekad samo, barem na as, zamrznuti vrijeme i okupati se u konkretnosti krenutka uzdišui nad njegovom neponovljivošu iznova i opet i opet... To nam ova izloba omoguuje. Barem na as. Barem malo. No, i to je više nego što smo inae sposobni doivjeti.
Zato ovaj drugi dio naziva: “U prolazu”. Ne zadravajui se na injenici da - gotovo svi su- bjekti fotografije nekamo idu, dolaze, kreu se i – prolaze, primjeujemo njihovo obiljeje – za- crtanosti! Svaki od njih zna kamo ide ili barem odakle dolazi. Mogue su toke neizvjesnosti u oba smjera, no mladi autor Marius dopušta nam barem tu slobodu: osmisliti bar jedno: izvor ili uše usmjerenog kretanja. Vremenska prolaznost je ipak ono što je u središtu govora o kretanju. Vrijeme ne usporavamo, ne koimo, nego – zaustavljamo. Barem na as.
Podnaslov izlobe daje nam za pravo prepoznati tehniku fotografiranja dobrim starim Pentaxom i njegovom dovitljivošu kada se radi o crno - bijeloj varijanti svijeta, no, kako ree Ansel Adams: “Najvaniji dio fotoaparata je ona komponenta koja se nalazi nekoliko cen- timetara iza njega.”
Fotografije su “obojene” ne - bojama; crnom i bijelom. I kao takve kao da su bezvremenske i svakome mogu pruiti iskustvo povratka u budunost ili koraanja prema prošlosti. Likovi na fotografijama su svi, ali i nitko. Ja i ti. Ona i on. Prolaznost u jedinstvenosti i jedinstvenost u prolazu.
Svaki ovaj komad umjetnosti, osim subjekta neponovljive ovjenosti i jednistvene osobno- sti koju ljudi nose u sebi, sadri sebi svojstvene objekte i atribute: zidove, oluke, krovove i prolaze, fasade i grafite, pješake prijelaze, arkade i rubno kamenje, nosae i stubišta, crjepove, prozore, natpise u izlozima, crkve, podvonja- ke, putove u ugaenoj travi i nasipe. Ubrzane korake i pedaliranje ili jednostavno promatra- nje u kojemu se moment prolaza dogaa u ne- zaustavljivom misaonom procesu. Zgrbljenost starca pod teretom godina, poletnost mladia na krilima gotovo blesave zaljubljenosti. Po- bonost stare redovnice i kao toka na “i” vri- sak na zidu jednoga zagrebakog prolaza: “God, help us. Amen!” – “Boe nam pomozi. Neka tako bude!”
Vjerujemo da je ova izloba tek poetak jedne nove ere u kreativnosti naših odgajanika koju uvijek rado podravamo. Bog nam je dao talente da svi zajedno, zahvaljujui njima, ras- temo!
PETER LINDBERGH
“Budi hrabar, budi drugaiji, budi nepraktian i baš eš onda uhvatiti pravu stvar.”
38 VOX MINORUM
Hvaljen Isus i Marija! Ja sam fra Marius Andrei, iz
Rumunjske. Imam 27 godina i bogoslov sam ve etiri godine te elim govoriti o svom iskus-
tvu ovdje u Hrvatskoj. Ali, na poetku, nekoliko rijei o mom putovanju do sada. Dolazim iz Faraoania, jednog sela iz istonog dijela moje zemlje, iz katolike obitelji, otišao sam u sjeme- nište franjevaca konventualaca kada sam imao 15 godina, u Romanu, u Rumunjskoj. Nakon toga poeo sam studirati filozofiju, isto kod franjevaca konventualaca. U svom diplomskom radu sam pisao o egzistencijalizmu u razmiš- ljanju Sorena Kierkegaarda. Odmah sam poeo novicijat i poslje novicijata poeo sam studirati
teologiju isto u Rumunjskoj. Nakon tri godine studiranja, moj provincijal iz Rumunjske mi je predloio da idem negdje vani godinu dana kao iskustvo i tako sam došao u Hrvatsku, u Zagreb.
Tako poinje moj ivot, moje iskustvo ovdje. Nisam poznao nikoga i nisam znao jezik. Znao sam samo rije krastavac. Dobar poetak. Sve je bilo novo za mene: mjesto, jezik, ljudi, kultura, ak i zrak, jer nisam bio nikad u Za- grebu. Bilo je teško na poetku, ali sada, kada gledam unatrag, ne mogu vjerovati kako je brzo prošlo vrijeme i koliko se stvari dogodilo tijekom ove godine.
U nedjelju sam stigao ovdje i u ponedjeljak poeo sam studirati jezik. To mi je bilo baš iz- nenaenje, ali trebao sam poeti studirati je-
FOTOGENINA ZEMLJA
39VOX MINORUM
zik jer to je bilo najvanije na poetku. Poeo sam se brzo ugodno osjeati u novom mjestu, i fratri puno su mi pomogli da se osjeam kao kod kue, da se osjeam dobrodošlim u novoj zajednici. Oni su bili otvoreni prema meni i u poetku su shvatili moje granice.
Moda se pitate zašto sam pristao doi u Zagreb. Od poetka moram rei da nisam imao nikakvih oekivanja. Dopustio sam da se sve dogodi i ivio sam ono što mi je dato da ivim. Moda neki ljudi kada naprave velike promjene naprave svoje planove, skice, ali ja sam te stvari ostavio po strani. Kada se odazoveš po- zivu Bojem, posebno u ivotu sveeništva, od poetka znaš da ne znaš kamo te mogu poslati. Vano je biti spreman suoiti se s izazovima s kojima se suoavaš. Mi smo, kao braa franjevci, pored ostalih poznatih osobina takoer pozvani biti otvoreni za misije. Kad kaem misije, ne mislim na Afriku ili Junu Ameriku ili druga mjesta koja mi padnu na pamet kad ujemo rije misije. Na misiji si ak i kada si u svojoj zemlji, kada si u Europi. Tvoja misija je navi- jestiti Boga, ivjeti svoje zvanje. Imajui to u vidu prihvatio sam prijedlog da doem u Hr- vatsku. Prihvatio sam ovaj prijedlog, znajui dobro da u se obogatiti ljudski, duhovno i kul- turno. I upravo se to dogodilo jer sam upoznao nove ljude, nova mjesta i nove naine ivljenja
vjere, ljubavi prema Bogu i blinjemu. Stupio sam u kontakt s ljudima iz zagrebake upe svetog Antuna Padovanskog, ali posebno s mladima, jer sam dio zbora mladih od prvog tjedna otkako sam stigao ovdje. Uio sam pjesme prije nego što sam mogao razgovarati na hr- vatskom. Kao i uvijek, glazba ujedinjuje ljude. Pjevao sam, iako nisam razumio što pjevam, ali pjevjui s mladima osjeao sam radost u srcu. U zboru pjevam i sviram cajon. Imao sam lijepe trenutke s mladima: svaki tjedan, etvrtkom, imali smo Duhovno Duhovite Veeri (imamo ih i sada), Prvi Antunovski Hod za Mlade, Kamp za mlade na Cresu, druenje s nijma. Lijepo je vidjeti mlade ljude koji su ukljueni u ivot Crkve.
Fotografija je moj hobi, pa osim uenja hr- vatskog i ivota u samostanu, puno sam šetao kroz Zagreb i uz pomo kamere uspio sam sni- miti malo od ivota na gradskim ulicama. I mogu rei da je Zagreb jako fotogenian. Foto- grafija mi je pomogla da vidim što se dogaa oko mene i na taj nain postao sam svjedokom onoga što se dogaa, ne samo sebi nego i drugima. I zato dijelim s vama ono što fotografiram.
Ovo je moje iskustvo koje sam ovdje ivio, u nekoliko rijei.
Hvala Bogu i hvala svima vama. Bog vas blagoslovio. Mir i dobro!
40 VOX MINORUM
NUNOST OPISMENJAVANJA
Svi smo kreatori medijskog sadraja. Upra- vo to je jedna od novosti digitalnog doba u koje smo ve dobrano zakoraili. Kreirati odreeni sadraj zahtjeva interes za temu, znanje o temi i o mediju koji koristimo, spremnost na dijalog, ali i odgovornost za napisano ili izreeno putem odreenog medija.
Biti medijski pismen podrazumijeva mogunost pristupa razliitim sadrajima, sposobnost analize i kritikog vrednovanja tih sadraja te kreiranje medijskog sadraja. Ovo po- sljednje prije je bilo osobito vano za medijske djelatnike i manji dio populacije. Naglasak je bio na mogunostima pristupu sadrajima te kritikom vrednovanju. A i do toga se moda nije previše dralo, jer je dostupnost medija bila ograniena. Danas smo pak u situaciji kada gotovo svi imaju elektroniki pristup medijima i raznim sadrajima koji se prezentiraju, ali isto tako svi imaju mogunost kreirati sadraj i plasirati ga putem dostupnih medija. To je pozitivan pomak, koji dakako sa sobom nosi odreene izazove. Mogunost kreiranja sadr-
aja neminovno zahtijeva medijsko opisme- njavanje. Ovdje elimo samo okvirno iznijeti neke aspekte glede medija s osobitim naglas- kom na ono što susreemo na internetu.
UTJECAJI MEDIJA I PUTEM MEDIJA
Ope je poznato kako mediji imaju veliki utjecaj na javno mnijenje. Nekada su tu isklju- ivu ulogu imali tradicionalni mediji: tisak, radio, kino, televizija. Samo oni koji su imali mogunost stvaranja sadraja u tim medijima mogli su utjecati na javnost. Bilo je to vrijeme u kojem šira populacija nije imala pristup stvara- nju sadraja, nego iskljuivo njegovoj upotrebi. Pojavom interneta situacija se mijenja. Danas svjedoimo kako je sve vee korištenje društ- venih mrea uzrokovalo dostupnost medija svim pojedincima i mogunost osobnog izraa- vanja koje pak nerijetko prijee u neadekvat- no i neodgovorno korištenje istih na vlastitu štetu ili na štetu drugih. Uoavaju se, dakle, pozitivne i negativne strane sve masovnije u- potrebe društvenih mrea. Upravo su one u po- sljednjih nekoliko godina preuzele vodstvo s
PIŠE: FRA ZVONIMIR PERVAN
INTERNET U SLUBI EVANGELIZACIJE
41VOX MINORUM
obzirom na broj korisnika u odnosu na gore spomenute tradicionalne medije. Uoivši to ovi potonji postaju sve više prisutni na internetu i sve aktivniji na tim istim društvenim mreama. Tako iako oni prestaju biti jedini krea-
tori javnog mnijenja i ulaze u jednu potpuno novu arenu gdje svatko ima “pravo glasa”, ipak imaju veliki utjecaj na javnost. Treba imati na umu da iako svatko ima “pravo glasa” nije sva- iji “glas” jednako vrijedan. I danas su glavni kreatori javnog mnijenja najutjecajnije fizike i pravne osobe bilo na nacionalnoj ili na glo- balnoj razini. Njihov veliki utjecaj ostavlja i veliki prostor za manipulacije.
KRITIKI PROMIŠLJATI
U moru (dez)informacija, vijesti, izvještaja, intervjua, dokumentarnih video sadraja, fil- mova itd. nuno je razviti barem donekle kritiko promišljanje i sposobnost razluivanja. To je vrlo vano jer razumijevanje odreenog medijskog sadraja i njegovo kritiko prosui- vanje utjee na stvaranje osobnih stavova i iz- nošenje istih u medijskom prostoru. U zadnjih nekoliko godina sve više se govori o fake news tj. lanim vijestima koje nastaju ponekad u svrhu dezinformiranja, zatim u svrhu propagan- de ili pak kao neki oblik senzacionalizma. Iz- nimno brzo se šire na društvenim mreama upravo kao posljedica medijske nepismenosti. Nekritiko promišljanje i slabo razluivanje dovodi korisnike do olakog dijeljenja sadraja koji su neprovjereni ili lani. Stoga prije nego se dijeli odreeni sadraj na društvenim mreama treba paljivo proitati ili pogledati sadraj, provjeriti izvor, autora, datum objave i informirati se dodatno o sadraju.
Danas svatko moe na svoj nain prepriati i opisati odreeni dogaaj, dajui mu vlastito vienje. To je opasno kada se izostave kriteriji strunosti i pravilnog izvještavanja.
Dakle, kada se radi o bilo kakvom sadraju dobro je prouiti i poznavati medij kao takav, vlasnike, autora, naruitelje, sponzore, vrijed- nosti kojima se vode, strunost itd. Sve to daje nam jasniju sliku i omoguuje zreliji pristup medijskom sadraju.
BITI ODGOVORNI SUDIONICI U MEDIJSKOM PROSTORU
Tek kada netko stekne spomenutu zrelost moe i sam biti dobar i aktivan sudionik u medijskom prostoru. Svojim komentarima na in-
STATISTIKA
STANJE U SVIJETU (2018. godina): 7.593 milijarde stanovnika 4.021 milijardi korisnika interneta 3.196 milijardi aktivnih korisnika
društvenih mrea 5.135 milijardi korisnika mobilnih telefona 2.958 milijardi korisnika društvenih mrea
putem mobilnih telefona
STANJE U HRVATSKOJ (2018. godina): 4.18 milijuna stanovnika 3.13 milijuna korisnika interneta (75%) 2.00 milijuna aktivnih korisnika
društvenih mrea (48%) 3.33 m

Documents

“Za sebe si nas stvorio‚ Gospode‚ i nemirno je srce naše