Zadarske utvrde 16. stoljeća

107

Rad. Inst. povij. umjet. 27/2003. (107–118) A. @mega~: Zadarske utvrde 16. stolje}a

Andrej @mega~Institut za povijest umjetnosti, Zagreb

Zadarske utvrde 16. stolje}a

Izvorni znanstveni rad – Original scientific paper

predan 15. 7. 2003.

Sa‘etak

U tekstu su interpretirane zadarske bastionske utvrde podizane odkraja tridesetih godina 16. stolje}a. Obja{njava se razlog promjeneprvobitnoga projekta, odnosno uvo|enja novog sredi{njeg bastiona,Pontona, na jugoisto~noj strani. Pojedini dijelovi bastionskog pojasai odre|ena njihova rje{enja uspore|uju se s drugim ostvarenjimamleta~koga fortifikacijskoga graditeljstva (Verona, Legnago, Krf, Kre-

ta). Na temelju nove argumentacije autor Micheleu Sanmicheliju pri-pisuje osnovni raspored novih utvrda, smje{taj Kopnenih vrata isamu njihovu kompoziciju, a njegovu ne}aku Giangirolamu obliko-vanje Pontona. U tekstu su interpretirana i obilje‘ja Fortea, velikeutvrde {to je 1567. godine bila pridodana starijoj cjelini.

Klju~ne rije~i: Zadar, Mleta~ka Republika, Michele Sanmicheli, Giangirolamo Sanmicheli, bastion, gradska vrata, 16.stolje}e

Nakon vi{ekratnog stjecanja i gubljenja nadzora nad isto~no-jadranskim gradovima, Mleta~ka je Republika zagospodarilaDalmacijom po~etkom 15. stolje}a, te je svoju vlast ovdje pos-tojano odr‘ala nekoliko idu}ih stolje}a. Me|u njezinim dalma-tinskim posjedima u svakom pogledu va‘nu ulogu, pa i prven-stvo, imao je Zadar. Gotovo da tako nema izvje{}a nekoga odbrojnih mleta~kih sindika, kne‘eva, upravitelja, kapetana i pro-vidura u kojem Zadar ne bi bio istaknut kao klju~an grad iutvrda, za{tita cijeloga golfa,1 odnosno Jadranskog mora.

Takvo njegovo zna~enje temeljilo se na vi{e za Venecijupovoljnih okolnosti. Ponajprije, Zadar je na plovnom putudu‘ isto~ne jadranske obale nakon mleta~kih gradova na sje-vernojadranskim otocima bio prvi grad na kopnu. Takav jepolo‘aj – dakako uz opasnosti u doba turskih ratova – zna-~io i prednosti trgovine i opskrbe robom {to je stizala iz kop-nenoga zale|a. Druga je va‘na odlika bila njegova veli~ina,kojom je nadma{ivao druge mleta~ke gradove u Dalmaciji,[ibenik, a osobito Split i Trogir. Razmjerna toj veli~ini bilaje onda i njegova gospodarska, politi~ka i strate{ka va‘nost;gospodarska jer se mogla razvijati ve}a proizvodnja i trgovi-na, politi~ka jer je ovdje bilo sjedi{te generalnog providura,najvi{eg organa mleta~ke vlasti u Dalmaciji,2 te strate{ka jerje grad mogao primiti ve}u vojnu posadu i dulje se odupiratineprijateljskom napadu. Napokon, njegov smje{taj bio je iz-nimno pogodan jer poluotok na kojemu je izgra|en zatvaraprostran zaljev, iskori{ten za luku mleta~kim vojnim i dru-gim brodovima. I u obrambenom pogledu poluotok tvori po-voljnu situaciju, tra‘e}i za{titu ponajvi{e na spoju s kop-

nom, na jugoisto~noj strani. Neposredan pak okoli{ zauzimanizak teren, ne pru‘aju}i napada~u mogu}nost ugro‘avanjagrada s neke obli‘nje uzvisine, kako je to bio slu~aj u mnogonepovoljnije polo‘enima [ibeniku ili Splitu. Takve su ukup-ne okolnosti logi~no istaknule Zadar kao najva‘niju to~kumleta~ke pisutnosti na isto~noj strani Jadrana, sve do Kotora.

U osiguravanju svoga zadarskoga posjeda i upori{ta Mle~a-ni su dakako morali voditi brigu o njegovim utvrdama. U 15.stolje}u naslijedili su grad {to je bio utvr|ivan kroz mnogastolje}a, upotpunjuju}i isprva njegove srednjovjekovne ut-vrde. No u 16. su stolje}u izmijenjene okolnosti potakle us-postavu novog fortifikacijskog sustava, koji je djelomice po-ni{tio dotada{nju kasnosrednjovjekovnu obrambenu struk-turu, kao i neke dijelove urbane izgradnje. Rije~ je o bedemi-ma koji su do danas ostali prisutni na jugoisto~noj i sjeve-roisto~noj strani gradske jezgre, a uklonjeni su pak na njezi-nu jugozapadnom potezu. Nove bastionske strukture bile suu Zadru koncipirane i gotovo posve izvedene u istom, 16.stolje}u, dok su im u idu}im stolje}ima bili dodani tek raz-mjerno neznatni dodaci.3 Stoga }emo ovom prilikom usmje-riti pozornost na utvrde 16. stolje}a, jer tvore zaokru‘enucjelinu, zaokru‘eno poglavlje fortifikacijske izgradnje. I podobu njihova nastanka prepoznaje se istaknut polo‘aj Zadraprema drugim dalmatinskim gradovima, jer su oni svoje no-ve, bastionske gradske utvrde ponajvi{e dobili tek u 17. sto-lje}u, u svezi s Kandijskim ratom.

Srednjovjekovne zadarske utvrde prili~no su nam dobro poz-nate iz pisanih dokumenata, pojedinih tlocrta i makete Zadra

108

A. @mega~: Zadarske utvrde 16. stolje}a Rad. Inst. povij. umjet. 27/2003. (107–118)

iz doba oko 1570. godine, u kojima su pomno zabilje‘eninjihovi tada{nji ostaci, te iz nalaza arheolo{kih istra‘ivanja.4

Obuhva}ale su sjeverozapadni dio zadarskoga poluotoka,pribli‘no isti prostor {to ga je zauzimao i rimski Zadar. Premaprirodnom obliku poluotoka, taj je prostor na jugoisto~noj,»kopnenoj« strani bio {iri nego na sjeverozapadnoj. Na sje-vernom vrhu bio je ure|en zaseban ka{tel, utvrda odvojena{ancem od samoga grada, s ulogom nadzora nad ulazom uluku. Nakon stjecanja Zadra po~etkom 15. stolje}a, Mle~anisu u sklopu postoje}eg obrambenog pojasa izgradili jo{ jednoupori{te, Citadelu u ju‘nome uglu gradskih utvrda.5 Neobi~-no va‘na pojedinost zadarskoga srednjovjekovnog, pa onda inovovjekovnog obrambenog sustava bila je porporela, nasipkamenja do razine morske povr{ine, koji je plovilima onemo-gu}avao pribli‘avanje gradskim zidinama. Porporela se pru-‘ala od Citadele du‘ jugozapadne i sjeverozapadne strane gra-da, sve do ka{tela; drugi njezin potez zatvarao je pak sa sjever-ne strane zaljev. Uza sjeveroisto~nu stranu grada porporeledakako nije moglo biti, jer se ovdje nalazila luka, odnosnopristani{te. Uz vrlo dobre prirodne uvjete za osiguranje svogapolo‘aja, same zadarske utvrde po~etkom 16. stolje}a vi{enisu odgovarale svojoj zada}i. Me|u ostalime, njihovo je gra-|evno stanje bilo takvo da su stradavale pod udarima vjetra,kako se to dogodilo primjerice 1524. godine.6

No u opisima toga doba kao ne manje va‘na te{ko}a isticanaje i njihova zastarjelost (»alla antiqua«), jer je o~ito ve} bila{iroko rasprostranjena svijest o tome kako bi trebale izgleda-

ti suvremene utvrde, prilago|ene obrani od napada topni{-tvom. Vi{e izvjestitelja za zadarske su utvrde op}enito pred-lagali njihovo sni‘avanje i dopunjavanje zemljanim nasi-pom (terrapieno), ali neki me|u njima i pobli‘e razra|ujunovu, bastionsku tehniku utvr|ivanja. Takvi su prijedloziu~estali sredinom dvadesetih godina 16. stolje}a, usmjera-vaju}i pritom glavnu pozornost dakako na obranu jugois-to~noga poteza gradskih utvrda. Bertuci Civran, biv{i zadar-ski knez, 1525. godine preporu~uje podizanje jednoga bas-tiona kod Citadele, to }e re}i na ju‘noj strani, a drugoga upredjelu arsenala, odnosno luke, na sjevernoj strani poluoto-ka.7 Iste godine dalmatinski sindici Leonardo Veniero i Jero-nim Contareno sli~no savjetuju gradnju dvaju bastiona naodgovaraju}im mjestima, navode}i kako trebaju odgovaratijedan drugome; vjerujemo da se u toj posljednjespomenutojpojedinosti mo‘e prepoznati kako su izvjestitelji imali naumu prave, peterokutne bastione s njihovim na~elom me|u-sobne obrane. Na istome mjestu predla‘u i produbljivanje iproduljivanje {anca, {to pokazuje kako je bila rije~ o posto-je}em, starijem {ancu, a onda dakako i o ponavljanju obranena istoj, zate~enoj liniji.8 Napokon 1528. godine u izvje{}uVictora Barbadica, biv{ega zadarskoga kneza, ponovljena jeista misao o podizanju po jednog bastiona na svakoj obalipoluotoka, s va‘nim zahtjevom da potez me|u njima buderavan kako bi topni{tvo moglo djelovati od jednoga uglaprema drugome.9 To je svakako zna~ilo pregradnju posto-je}ega srednjovjekovnog zida, ~iji tok, kako znamo, tlocrtno

Zadar, oko 1570. godine (Kriegsarchiv, Be~)Zadar, around 1570

109


nije bio ravan, ve} »lomljen«. U istom cilju Barbadico tako|erpreporu~uje pro{irenje {anca kako bi i tu dobio ravan tok.10 Usvim navedenim izvje{}ima rije~ je o dva bastiona, i nemagovora o uvo|enju tre}eg bastiona me|u njima, kao {to se netematizira ni polo‘aj i izgled vrata; po tome se mo‘e zaklju~itikako autori kod ulaza u grad ne zami{ljaju neke bitne promje-ne u odnosu na zate~ena srednjovjekovna vrata.11

No poticaj da se od prijedloga i projekata pristupi samim rado-vima na renesansnoj pregradnji zadarskih utvrda dala je – ka-ko je to obi~no bivalo – ratna opasnost, te se intenzivni radovibilje‘e u doba Mleta~ko-turskog rata 1537.–1540.12 Kako jepoznato, od po~etka su na tim radovima bili anga‘irani Mic-hele Sanmicheli, od 1535. godine glavni in‘enjer Mleta~keRepublike,13 i njegov ne}ak Giangirolamo. Michele je bioupu}en u Zadar 5. svibnja 1537. godine, sa zada}om da »na~i-ni {anac od strane Sv. Marije od Mora do luke, s kurtinom idvama bastionima, tj. jednim sa svake strane, prema malenomcrte‘u {to je gore na~injen prema savjetu njegove Preuzvi{e-nosti«.14 Rije~ je o neobi~no va‘nom navodu jer se odnosi naMichelea i doba po~etka radova, a istodobno je i razmjernoprecizan. No unato~ njegovoj informativnosti (ili ba{ zbogtoga) preostaju i bitne nedoumice i te{ko}e u njegovu tuma~e-nju. Osim {to ovdje sadr‘ana koncepcija izrazito podsje}a naranijespomenute prijedloge iz sredine dvadesetih godina,preostaje pitanje je li trebala biti izvedena na istome mjestu,na liniji zate~enoga srednjovjekovnog pojasa. U tom je sklo-pu neobi~no navo|enje Crkve sv. Marije od Mora, koju vjero-jatno valja identificirati s crkvicom Stomoricom. Bilo bi, me-|utim, te{ko zamisliti da od nje novi bedemi i {anac budupovu~eni poprijeko kroz grad, te stoga dr‘imo da ona ovdjeozna~ava samo vanjsku, »morsku« stranu poluotoka (»dallabanda«); u ono je doba crkvica i stajala uza same zidine, od-nosno uz obalu, ali danas je obala od nje znatno udaljenija. Paipak je neobi~no da se jedna strana poluotoka imenuje prematako malenoj i razmjerno neva‘noj gra|evini. Drugi moment

{to vodi u nedoumicu jest uputa Micheleu da na~ini {anac, {tobi zna~ilo da se nije pomi{ljalo na pro{irenje ili preure|enjepostoje}eg {anca, ve} na prokopavanje poluotoka na novomemjestu. Dr‘imo da je to moglo biti samo jugoisto~no, u smjeruprema kopnu, gdje je poluotok, uostalom, bio u‘i nego namjestu postoje}eg obrambenog pojasa. Tu bi nedoumicu raz-rije{io spomenuti »maleni crte‘« da je sa~uvan, no kao i tolikicrte‘i i modeli ~ije se postojanje spominje u izvje{}ima, i ovajje, po svemu sude}i, zauvijek izgubljen.

Svakako je va‘no uo~iti da je Michele po{ao u Zadar sa za-da}om da preko poluotoka na~ini obrambeni pojas s dvabastiona, a izveden je pojas bitno druk~ijeg sastava. Kao {toje poznato, na jugu je na~injen bastion uza srednjovjekovnuCitadelu, dalje prema sjeveroistoku kurtina se ve}im dije-lom poklapa s tokom starijeg zida, a potom je usred poluoto-ka smje{ten velik sredi{nji bastion, Ponton. Sljede}i potezkurtine usmjeren je prema sjeveru, kri‘aju}i se na tom putu strasom srednjovjekovnoga zida, koji se nakon tzv. Kapeta-nove kule pribli‘no istim smjerom nastavlja prema obali.Kurtina pak 16. stolje}a le‘ala je zapadnije, zavr{avaju}i krajobale u Bastionu sv. Marcele. Dakle, osim novoga, promije-njenog toka obrambenog pojasa u odnosu na srednjovjekov-ni, u ~ijoj se zoni nalazi, bastionski bedemi na tom potezuobuhva}aju tri bastiona umjesto dva {to su bila planirana1537. godine. U odgovoru na pitanje uslijed ~ega je do{lo dote promjene treba podsjetiti da »malen crte‘« kojim su pop-ra}ene upute Micheleu nije njegovo djelo, kao {to to nije nisam tekst. Projekt sadr‘an u spomenutom crte‘u o~ito je dje-lo »njegove Preuzvi{enosti«, a rije~ je o Francescu Marijidella Rovere (1490.–1538.), vojvodi od Urbina, koji je imaofunkciju Capitano generale da terra.15 Premda su mu kom-petencije formalno bile vezane uz mleta~ko kopno, njegovse utjecaj tijekom tridesetih godina sve vi{e {irio i na preko-morske posjede, te je tako 1536. godine bio posjetio i Za-dar.16 Prema onome {to znamo o njegovu prijedlogu za ut-

Zadar, jugoisto~na kurtina i Kopnena vrata, oko 1900. godine (ArhivDeanovi}, IPU)Zadar, south-east curtain wall and Porta terraferma, around 1900

Zadar, Kopnena vrataZadar, Porta terraferma

110


vr|ivanje toga grada, naslu}ujemo da je odgovarao modelu{to ga je on i ina~e zagovarao u diskusijama o organiziranjuutvrda, naime da izme|u dva bastiona vrata budu smje{tenaposred kurtine, podjednako udaljena od svakoga od njih.17

Pod pretpostavkom da bi vrata u Zadru bila zadr‘ana na staro-me mjestu, ona dodu{e ne bi bila u pravome sredi{tu, ve} bli‘eBastionu sv. Marcele, no takav bi smje{taj ipak bio blizakshva}anjima urbinskog vojvode, za razliku od eventualnoglociranja vrata uza sam bastion. Ako je dakle Francesco Mariadella Rovere tra‘io takvo koncipiranje novog fortifikacijskogpojasa, zbog ~ega je izvedena bitno druk~ija struktura?

Vojvoda od Urbina svojim je prijedlogom, jednako kao i tro-jica izvjestitelja o Zadru desetak godina ranije, zastupao vr-lo nepovoljno rje{enje. Naime, kako nije bio predvidio tre}i,sredi{nji bastion, njegova je kurtina morala tvoriti ravan po-tez da bi je topovi sa svakoga od uglovnih bastiona moglinadzirati. To je zna~ilo da bi kod Bastiona sv. Marcele ob-rambeni pojas zaokretao pod pravim kutom, jednako kao {toje to dotad bio slu~aj sa srednjovjekovnim zidom. No u bas-tionskom graditeljstvu izbjegavaju se pravi ili jo{ u‘i kuto-vi, jer u tom slu~aju posljedi~no valja predvidjeti vrlo {iljat,izduljen bastion, {to je nepovoljno s gledi{ta njegove solid-nosti i otpornosti. Stoga – kako je to u teoriji renesansnogutvr|ivanja – valja te‘iti tome da utvrda ima {to ve}e kutoveme|u susjednim kurtinama, {to ujedno zna~i da ima {to je

vi{e mogu}e bastiona; ideal je, prema tome, poligon s ve}imbrojem kutova. U Zadru su, {to je posve o~ito iz tlocrta rene-sansnoga fortifikacijskog pojasa, »kopneni« dio poluotoka injegova obala uz luku bili obuhva}eni takvim poligonalnimrasporedom kurtina i bastiona. To je potez {to ide od bastio-na Citadele na jugu, preko Sv. Marcele sve do ka{tela i nje-gova bastiona na sjevernom vrhu poluotoka. Dakako da nijerije~ o segmentu pravilnog poligona, jer se valjalo ipak pri-lagoditi sku~enim prostornim mogu}nostima i zadanostima;no pritom se »konveksan« prirodni oblik poluotoka na sje-veroistoku sretno poklopio s po‘eljnim tokom bastionskogapojasa. Vrlo lijepu potvrdu i primjer takva razmi{ljanja nala-zimo u najstarijem me|u vjerodostojnim prikazima Zadra,onome iz Museo Correr u Veneciji.18 Tlocrt donosi stanjeizgra|enosti zadarskih utvrda, ali i neostvaren projekt za go-lem bastionski pojas na kopnu, sjeveroisto~no od poluoto-ka. Taj bi pojas koncentri~no {titio gradsku jezgru, ponavlja-ju}i u osnovnom toku – ali dakako u ve}em mjerilu – bas-tionski pojas na poluotoku {to je bio upravo u izgradnji.Kako je ondje, oko dana{nje Vo{tarnice, bilo manje ograni-~enja u projektiranju utvrde nego na samome poluotoku, totaj neostvareni pojas posti‘e ve}u pravilnost, zorno pokazu-ju}i kako je ideal o~ito bio pravilan poligon. Uslijed te‘njeda se zadarski obrambeni pojas {to je vi{e mogu}e pribli‘itim na~elima, a to zna~i i da se izbjegnu o{tri uglovi, o{tre

Zadar, 1571. godina (Generallandesarchiv, Karlsruhe)Zadar, 1571

111


promjene toka bedema, odba~en je ravan potez kurtine samos po jednim bastionom na svakoj obali poluotoka. Umjestotoga rje{enja, koje bismo mogli nazvati konzervativnim jerse nadovezuje na zate~enu srednjovjekovnu situaciju, uve-den je jedan »lom« bedema u podru~ju izme|u dviju obala,a to je opet zna~ilo i postavljanje novoga bastiona na tomemjestu. Zadarski Ponton, prema tome, prvenstveno je poslje-dica uvo|enja novog poligonalnog rasporeda bedema.

Takav je raspored valjalo uvesti jer je poput jugoisto~ne stra-ne grada podjednako sna‘no trebalo za{tititi i sjeveroisto~nipotez. Toj strani nasuprot nalazi se, naime, kopno s kojega jeneprijatelj mogao napasti, a i pristup brodovima ovdje je bioolak{an jer nije postojala porporela. Nema sumnje da spome-nuti pojas od Citadele do ka{tela valja shvatiti kao jedin-stven projekt, jer je on kao ideja ve} sadr‘an u oblikovanju ipolo‘aju Pontona: njegova sjeverna flanka postavljena jetako da kurtinu usmjerava prema sjeveru, da bi Bastionomsv. Marcele u glavnim crtama bio odre|en daljnji rasporedpojasa, odnosno udaljenost me|u bastionima. Kako je Pon-ton ve} 1538. godine bio u gradnji,19 mo‘emo najkasnije uto doba datirati i cijelu zamisao novih zadarskih utvrda, kojase onda u sljede}im desetlje}ima postupno i ostvarila.

Po svemu sude}i, glavnog autora toga projekta valja tra‘itiizme|u Michelea i Giangirolama Sanmichelija. Giangirola-mo je u Zadar bio upu}en 27. lipnja 1537. godine,20 ni dvamjeseca nakon svoga strica. Michele je onamo bio po{ao,kako znamo, s uputom Francesca Maria della Rovere, no va-lja pripomenuti kako je u to doba bio i u sukobu s urbinskimvojvodom. O tome nam svjedo~e podaci o njihovu susretu uUrbinu, koji se zbio pred Micheleov odlazak u Zadar i prikojemu je, nesumnjivo, bilo govora o Micheleovim tamo{-njim zada}ama. Iz vojvodinih zapisa21 jasno je kako u todoba nije mislio dobro o Micheleu te kako je njihov odnosbio distanciran i zategnut. Ne znamo je li {to bilo sporno u

svezi sa zadarskim projektom, no ~ini nam se posve mogu}imda je u tim okolnostima Michele umjesto vojvodina prijedlo-ga trasirao druk~iju utvrdu, smje{taju}i usred poluotoka novibastion. Francesco Maria della Rovere bio je pak dobro i brzoobavije{ten o razvoju situacije u Zadru, jer ju je dospio ko-mentirati jo{ prije smrti, dakle 1537. ili 1538. godine. Neobi~-no je zanimljivo da u svojem kratkom Discorsu posve}enomDalmaciji govori potanko o zadarskom Pontonu, spominju}iplanirane radove obzidavanja dotad zemljanog bastiona. Iznjegova se osvrta mo‘e od~itati nezadovoljstvo na~inom ka-ko se to namjerava provesti, pa onda i onima koji te radovevode.22 Dr‘imo stoga najuvjerljivijom tvrdnju da je autor pro-mijenjenoga toka zadarskih bedema upravo Michele. No ve-ronski je graditelj ve} 8. listopada 1537. godine bio upu}en naKrf,23 a u Zadru je, po svemu sude}i, ostao Giangirolamo. To jenavelo neke autore da jugoisto~ni, »kopneni« potez novihutvrda pripi{u mla|em Sanmicheliju, no to nam se ~ini nereal-nim me|u ostalim stoga jer je 1537. godine imao tek 24 godi-ne. Te{ko je zamisliti da bi tako mlad graditelj dospio u polo-‘aj da kreira novi tok bedema na najugro‘enijem mjestu unajva‘nijem mleta~kom gradu na isto~nom Jadranu. Giangi-rolamo je, dodu{e, samo nekoliko godina kasnije dobio prili-ku da posve sam stvori utvrdu na ulazu u Kanal sv. Ante pred[ibenikom (Sv. Nikola, 1540.), i tu je zada}u obavio sjajno, noto je ipak bio manje va‘an anga‘man od samih gradskih utvr-da u Zadru. Dodajmo i podatak o Giangirolamovoj molbi Se-natu 1556. godine za pove}anjem pla}e, u kojoj spominjesvoj projekt za {ibenskog Sv. Nikolu, ali ne govori o radovimau Zadru;24 nesumnjivo bi i to bio naveo da je novi pojas podi-zan prema njegovoj zamisli.

Budu}i da smo dotakli pitanje Micheleova odnosno Giangi-rolamova udjela u Zadru, navedimo kako su toj temi pristu-pili najva‘niji me|u novijim istra‘iva~ima zadarskih utvrda.E. Langenskiöld je dr‘ao da zadarske utvrde nisu mogle bitiGiangirolamove, premda prihva}a njegov rad na njima. Au-

Zadar, Kopnena vrata, jugoisto~na kurtina i Bastion CitadeleZadar, Porta terraferma, south-east curtain wall and the Citadel’sBastion

Zadar, Kopnena vrata i PontonZadar, Porta terraferma and Ponton

112


torom Kopnenih vrata smatra Michelea, a Giangirolama dr‘iizvo|a~em koji je unio neke izmjene u stri~ev projekt.25 A.Deanovi} u svoja je tri teksta afirmirala Giangirolama u ulozikreativnoga graditelja, pripisuju}i mu bitna rje{enja jugois-to~nog poteza bedema: raspored sa sredi{njim bastionom,oblikovanje Pontona, smje{taj ulaza u grad uz bastion tenapokon kompoziciju samih Kopnenih vrata.26 Jedan od naj-uglednijih poznavatelja Michelea Sanmichelija i autor nje-gove monografije, L. Puppi, prihvatio je uglavnom argumen-taciju A. Deanovi}, opreznije me|utim formuliraju}i Giangi-rolamov udio u utvr|ivanju Zadra.27 I. Petricioli pak smatrada je Michele autor poteza na jugoisto~noj strani, pa i pro-jekta za cjelovite gradske utvrde; istome graditelju pripisujei Kopnena vrata.28 Napokon K. Prijatelj dr‘i kako je Miche-leova bila osnovna zamisao novih zadarskih utvrda, a Gian-girolamova provedba; mla|em Sanmicheliju pripisuje smje{-taj ulaza u grad, nazivaju}i ga maniristi~kim, a sama pakvrata tuma~i kao Micheleovo djelo.29

Kad je rije~ o polo‘aju zadarskih Kopnenih vrata, dakle onjihovu smje{taju u kurtini, odnosu prema susjednom bas-tionu te vezi s gradskim komunikacijama, rekli bismo da jepitanje glavnog ulaza u grad (i jedinoga s kopnene strane)na~elno moralo biti rije{eno u sklopu osnovnog projekta,osnovne koncepcije. Upravo zbog nu‘nosti postojanja tak-va otvora, koji je po svojoj naravi suprotan ostatku fortifika-cijskog pojasa, njegov smje{taj i izvedba uvijek imaju iz-nimnu va‘nost. Stoga dr‘imo da je Michele, rade}i svoj pro-jekt barem na osnovnoj razini toka bedema i rasporeda bas-tionâ, odredio i mjesto novome glavnom ulazu u grad. Kao{to je poznato, dotada{nja se glavna porta terraferma nalazi-la sjeveroisto~nije, u zoni jo{ rimskih gradskih vrata, odnos-no rimskoga dekumana. Nakon odluke da to mjesto zaprije~inovi veliki bastion, Ponton, valjalo je smjestiti ulaz u gradna novo mjesto, i to tako da se vrata nadovezuju na nekuulicu postoje}ega gradskog tkiva. To je mjesto ~ak moglobiti uza sjevernu flanku Pontona, odakle bi prolaz ponovno

vodio u dekuman, ili pak sjevernije, prema idu}oj uspored-noj ulici, danas Prodanovoj. U oba bi slu~aja nakon ulaska ugrad valjalo skrenuti, jer vrata s obzirom na polo‘aj novekurtine ne bi stajala u osi tih ulica; mo‘da je ta okolnost,posebice nepogodna pri »civilnom« kori{tenju vratima, na-vela Michelea da ih smjesti jugozapadno od Pontona. Ondjese dana{nji njihov polo‘aj pokazao kao jedino mogu}e rje-{enje, jer jo{ ju‘niji uli~ni pravac, dana{nja Kova~ka ulica,svojom {irinom i neravnim daljnjim tokom nije mogla zado-voljiti komunikacijske potrebe u produ‘etku glavnih grad-skih vrata. Nasuprot tome, prva ulica jugozapadno od deku-mana bila je dovoljno va‘na, a nova su vrata mogla biti smje{-tena gotovo u njezinu os. Va‘no je spomenuti da je na tomemjestu, odnosno na potezu srednjovjekovnoga zida, po sve-mu sude}i stajala jo{ jedna srednjovjekovna porta terrafer-ma.30 No nesumnjivo Michele nije svoja vrata onamo smjes-tio zbog tradicije, ve} stoga {to je to mjesto bilo pogodno i usklopu novoprojektiranih utvrda.

U nekih je istra‘iva~a takav polo‘aj vrata, uza sam bastion ane u sredi{tu kurtine, potakao sumnju da je takvo rje{enjemoglo biti Micheleovo, te su ga pripisali Giangirolamu. Novalja upozoriti da se u percepciji Michelea samo kroz njego-va veronska vrata, poput Porta Nuova i Porta Palio, krije ne-potrebno i neprimjereno pojednostavljenje. Verona je samo

Zadar, strijelnica u sjevernoj flanki PontonaZadar, loophole on the north flank of Ponton

Zadar, vrh PontonaZadar, the edge of Ponton

113


jedan slu~aj, dok na drugim mjestima Michele pokazuje damu nije strano ni postavljanje vrata uza sam bastion. Takav jeslu~aj Legnago, u kojem radi po~etkom tridesetih godina,31

potom Retimo (Rethymnon) i Canea na Kreti,32 kamo sti‘e1538. godine, nakon boravka u Zadru i na Krfu, pa i rondel S.Croce smje{ten uz jedna od gradskih vrata u Padovi (1548.).33

^ini nam se da se iz ve}eg broja Micheleovih fortifikacijskihostvarenja mo‘e vidjeti kako je bila rije~ o autoru {to je prim-jenjivao raznolika rje{enja, prilago|avaju}i se zate~enim si-tuacijama, a svakako postoje}oj urbanoj strukturi. Kad spo-minjemo raznolikost njegovih postupaka, zanimljivo je us-porediti dvije naoko sli~ne situacije, koje je on me|utimrije{io posve razli~ito. Kako je ve} re~eno, nakon boravka uZadru Michele je ujesen iste godine upu}en na Krf. Poputzadarske, i tamo{nja se stara jezgra nalazi na poluotoku, nookomito, »simetri~no« istaknutom u odnosu na kopno. Sto-ga nije bilo potrebno za{ti}ivati jednu od duljih strana po-luotoka, kao u Zadru, ve} se Micheleov zahvat ograni~iosamo na u‘u, »kopnenu« stranu. U toj jednostavnijoj situaci-ji primijenio je rje{enje poput onoga {to je prvobitno bilopredvi|eno za Zadar, naime smje{taj po jednoga bastiona nasvakoj obali, te glavnih vrata usred toga poteza. Prakti~noistodobno Michele, dakle, primjenjuje razli~ite koncepcije,vode}i ra~una o prirodnim i urbanim zadanostima, a dakakoi o dosezima teorije fortifikacijskoga graditeljstva.

Kompozicija samih Kopnenih vrata tako|er je tema koju suistra‘iva~i razli~ito interpretirali, ali uvijek se sla‘u}i da jerije~ o iznimno bogatom i kvalitetnom djelu. Ono je takvoo~ito razmjerno va‘nosti grada u kojemu se nalazi. Repre-zentativnost Kopnenih vrata potakla je Giulija Savorgnanana kritiku u kojoj ih navodi kao primjer nepotrebne rastro{-nosti.34 Vrata pripadaju me|u ona koja su razmjerno uska,odnosno visoka, proporcijski svakako u‘a od Micheleovihveronskih Porta Palio i Porta Nuova. Uz posljednjespomenutavrata ipak valja napomenuti da je njihova neobi~na izdulje-nost rezultat zahvata iz 1854. godine, kada su Austrijanci iz-

vorno znatno u‘i artikulirani dio pro{irili na obje strane.35 Nosvakako je to~no da na Micheleovim veronskim vratima kao ina vratima njegove utvrde S. Andrea pred Venecijom dominirahorizontalizam, koji je mo‘da izraz okolnosti da je za njihovrazvoj u {irinu bilo dovoljno prostora. U Zadru pak vrata suneposredno uz bastion, a morala su ondje biti smje{tena radiveze s gradskom ulicom. Svojim proporcijama i rasporedomelemenata artikulacije i dekoracije na{a vrata osobito sli~evratima S. Martino u Legnagu i S. Zeno u Veroni, a to su vrata{to su bila dovo|ena u vezu s Giangirolamom, te je to biovaljan argument da i zadarska vrata budu pripisana Micheleo-vu ne}aku. Nedavnim pronalaskom novih dokumenata poka-zalo se me|utim da za Porta S. Martino kao autor preostajesamo Michele,36 pa to postaje sna‘an razlog da i zadarskavrata bez mnogo dvojbi smatramo njegovim djelom.

Nakon {to smo Micheleu pripisali osnovni tok bedema s ras-poredom bastiona, polo‘aj Kopnenih vrata i samo njihovooblikovanje, obratit }emo pozornost na sredi{nji bastion ju-goisto~noga poteza, Ponton.37 Njegovo ime, ponajprije, do-lazi od rije~i puntone, koja ozna~ava tlocrtno za{iljenu, o{tro-kutnu gra|evinu izba~enu u prostor pred utvrdom. Barem izdva (spomenuta) izvora imamo podatak da je tako bio nazi-van ve} 1538. godine, po ~emu mo‘emo zaklju~iti da je nje-gov oblik ve} u to doba – kada je bio jo{ prete‘ito zemljan –odgovarao takvu nazivu i da je, valjda, imao oblik sli~andefinitivnom izgledu. Svakako je rije~ o vrlo velikoj gra|e-vini, a ona je mogla biti takva jer je, le‘e}i ve} ispred staroga,srednjovjekovnog {anca, mogla slobodno zauzeti velik pro-stor. Za razliku od Pontona, bastioni primjerice sjeveroisto~-noga poteza morali su biti prilago|eni raspolo‘ivu prostoruna obali, mogu}nostima temeljenja i sli~no. Goleme dimen-zije Pontona iznimne su osobito s obzirom na rano dobanjegova nastanka. Usporedimo li ga primjerice s Micheleo-vim istodobnim veronskim bastionima, pokazat }e se da ihPonton veli~inom znatno nadma{uje. No mo‘da je od togava‘niji njegov izduljen, o{tar oblik, koji je tako|er bitno

Zadar, Forte, pogled s istokaZadar, Forte, east view

114


razli~it od tlocrtnih obrisa Micheleovih bastiona; me|u nje-govim bastionima tek desetak godina kasniji Baluardo diSpagna u Veroni ima sli~an {iljat oblik, ali samo kao nu‘nuposljedicu o{troga ugla na kojemu je smje{ten.

Nastavimo li analizirati obilje‘ja zadarskoga glavnoga bas-tiona, navest }emo da nema tzv. uha, bo~nih produ‘etakaprednjih stranica (fasa), {to su slu‘ili za{titi polo‘aja u bo~-nim stranicama (flankama) bastiona.38 Ta }e uha tek kasnijepostati standardnim obilje‘jem mleta~kog bastiona, pa suprimjerice dobro vidljiva na spomenutom najstarijem tlocrtuZadra, osobito na bastionima projektiranoga poteza na kop-nu. ^injenicu da ih na Pontonu nema valja shvatiti neutralnou kontekstu pripisivanja ovoga bastiona Micheleu ili pakGiangirolamu. Micheleovi bastioni nikada nisu sadr‘avalito rje{enje, dok se ~ini da ga je Giangirolamo prihvatio (Sv.Nikola, [ibenik; bastioni na Krfu, bastion Martinengo u Fa-magusti), no za ‘ivota vojvode od Urbina – a to je i dobaprojektiranja Pontona – uha se na bastionima nisu izvodi-la.39 Stoga bismo rekli da takva izvedba na{ bastion ne uda-ljava od Giangirolamova autorstva, neovisno o tomu {to }eon kasnije primjenjivati to rje{enje.

Jedna pojedinost na Pontonu u ovom nam se kontekstu, me-|utim, ~ini korisnom i va‘nom. Rije~ je o topovskim strijel-nicama smje{tenima nisko, podno nekada{njih polo‘aja uflankama. Takve se dvije zazidane strijelnice vide i danas usjevernoj flanki u Ulici Bartula Ka{i}a, a u drugoj, jugoza-padnoj flanki po svemu ih sude}i nije bilo, jer bi hici s toga

mjesta ugrozili most pred Kopnenim vratima.40 Takve nisketopovske polo‘aje s odgovaraju}im kazamatama Micheleo-vi bastioni ne poznaju,41 dok se, suprotno tomu, Giangirola-mo slu‘io takvim rje{enjem (Sv. Nikola).

Napokon, i izbor gradiva vrijedan je argument u korist Gian-girolamova autorstva. Ponton je, naime, jedini zadarski bas-tion prete‘no obzidan opekom, svi su drugi izvedeni kame-nom. Time je ve} pokazano da je opeka povijesno u Dalma-ciji o~ito strani materijal, te je trebalo imati posve odre|eninteres da bude potaknuta gradnja upravo u tom gradivu. ZaGiangirolama znamo da se u Dalmaciji slu‘io opekom, a prim-jer tome je ponovno {ibenski Sv. Nikola, podignut opekom,dakako na kamenom podno‘ju. Stoga nam se zbog sveganavedenog ~ini da je kreator zadarskoga Pontona morao bitiGiangirolamo, izvode}i ga na mjestu koje mu je odredio Mic-hele u sklopu svoga cjelovitog projekta.

Va‘nost Pontona u sklopu novoga zadarskog bastionskogpojasa pokazuje i redoslijed kojim su izvo|eni radovi: prvije podignut kao zemljani bastion, a prvi je bio i obzidan.Nakon Pontona redom su uspostavljane kurtine prema jed-noj i drugoj obali poluotoka, pa su onda podizani i tamo{njibastioni, Citadela i Sv. Marcela. Dok su na va‘nijim mjesti-ma bedemi bili ve} obzidavani, drugdje su stajali jo{ uvijekzemljani bastioni. Nesumnjivo se mo‘e od~itati kako je glav-na pozornost bila usmjerena na jugoisto~ni pojas bedema, alu~ki je potez bio ne{to manje va‘an. No ~ini se da su ve} upo~etku bili uspostavljeni barem maleni zemljani bastioni du‘

Zadar, oko 1565. godine (Museo Correr, Venecija)Zadar, around 1565

115


lu~ke obale.42 Postupno se izgra|uje cijeli novoprojektiranipojas, ali taj je proces tekao vrlo sporo. U nizu izvje{}a spomi-nje se kako bastionima i kurtinama nedostaju odre|ene poje-dinosti, naj}e{}e parapeti, strijelnice i kavaliri; ~ak se i Pontonkrajem pedesetih godina jo{ spominje kao nedovr{en.43 Na-kon barem djelomi~nog ure|enja jugoisto~nog i sjeveroisto~-nog poteza, na red dolazi i sjeverozapadna strana, izme|u ka{-tela i Crkve sv. Nikole, pa i jugozapadni potez prema zadar-skom kanalu. Taj je dio o~igledno bio najmanje ugro‘en, pa seintervencije ponajvi{e odnose na dodavanje terrapiena uzastarije zi|e.44 O napredovanju radova na zadarskim utvrdamakroz desetlje}a druge polovice 16. stolje}a obavje{tavaju nasbrojni opisi, me|u kojima su neki i vrlo iscrpni.45

Kao {to je to i drugdje slu~aj, u Zadru su se ubrzo nakonuspostave novoga fortifikacijskog pojasa, odnosno njego-vih pojedinih dijelova, pojavili i prigovori. Isprva su se tica-li njihove nedovr{enosti, a potom i same koncipiranosti, ko-ja je neizbje‘no postajala nesuvremenom. U doba kada sus-tav {to ga je projektirao Michele Sanmicheli nije bio jo{ niblizu zavr{etka, jugoisto~no, u nastavku poluotoka, podig-nuta je nova velika utvrda; od samoga po~etka u mleta~kimje izvorima nazivana Forte. Time je jasno pokazano da je tastrana i dalje bila smatrana najugro‘enijom. Utvrda se nalazina naju‘emu mjestu zadarskog poluotoka, u prostoru koji jeve} 1524. godine Malatesta Baglioni namjeravao uklju~iti usvoj novi suvremeni fortifikacijski sustav.46 Dr‘ao je, naime,da bi utvr|ivanjem dotada{njega gradskog prostora bila ‘r-

tvovana tre}ina njegove izgradnje, te bi preostali grad bioodvi{e malen i tijesan. Na temelju toga zaklju~ujemo da jeimao suvremene i radikalne zamisli o koncipiranju utvrda,jer bi one o~ito morale zauzimati vrlo {irok prostor. Neobi~-na je {teta {to ne poznajemo crte‘ i model njegova prijedlo-ga, koje je, prema vlastitim rije~ima, bio izradio.47 Forte jeprojektirao Sforza Pallavicino, kondotijer i graditelj, koji jeprije toga u habsbur{koj slu‘bi tako|er ratovao s Turcima.48

Do gradnje nove utvrde do{lo je 1567. godine, a cijela je bilagotovo posve dovr{ena u tek nekoliko godina.49 Prema os-tatku zadarskih utvrda time predstavlja pravu suprotnost, oso-bito s obzirom na svoje goleme dimenzije. Prema kopnu ut-vrda ima frontu od dva polubastiona povezana kurtinom,oblik {to se naziva klije{ta (tenaglia) ili rog (opera a corno).Takve strukture postat }e u 17. i 18. stolje}u uobi~ajene irasprostranjene, obi~no pridodavane kao vanjski elementiosnovnom tvr|avnom tijelu; i u Zadru je zapravo rije~ o tak-vu odnosu. Forte je ni‘i od starije utvrde, pa Ponton imaulogu kavalira, kako se to navodi u vi{e mleta~kih izvje{}a.

Na spomenutom najstarijem vjerodostojnom tlocrtu Zadra,iz doba kada je Forte jo{ bio u gradnji, prikazano je kako }enovoj utvrdi biti ‘rtvovan velik dio borga. Dvije ceste pra-}ene nizovima ku}a bit }e presje~ene, ali }e na pravcu ju‘ni-je me|u njima biti uspostavljen ulaz u utvrdu. Taj je pravacodabran o~ito zbog toga {to je bio usmjeren prema Kopne-nim vratima te je omogu}avao izravno kretanje, bez promje-na smjera, prema glavnom ulazu u gradsku jezgru. Osim na-

Zadar, gore lijevo Forte, desno Bastion sv. MarceleZadar, upper left corner – Forte, to the right – Bastion of St. Marcela

116


vedenoga prikaza, to nam potvr|uje i tlocrt iz Marciane uVeneciji,50 koji tako|er pokazuje takav smjer, vode}i cesturavno polo‘enim mostom prema Kopnenim vratima. Sljede-}i, ne{to kasniji tlocrti, prikazuju most ve} zakrenut premajugu, na pravcu dana{njega nasipa, pa se u to doba o~ito zbilaneka promjena uslijed koje je napu{tena pravocrtna trasa kre-tanja od jednih prema drugim vratima. Ne znamo kakva subila Sforzina na~ela o smje{taju vrata u smislu njihove uda-ljenosti od bastiona, no ovdje se o~ito zbio zanimljiv slu~ajprilagodbe njihova polo‘aja zate~enoj komunikaciji,51 prem-da nije bila rije~ o ~vrsto strukturiranoj urbanoj izgradnji kaou gradskoj jezgri.

Forte svojim dimenzijama ima svakako »te‘inu« jedne va‘-ne primjene motiva tenalje, kao {to to ima i razmjerno ranomdatacijom. No ipak je va‘an podatak da se to rje{enje u mle-ta~kom graditeljstvu pojavilo jo{ ~etvrt stolje}a ranije, i tona nedalekom {ibenskom Sv. Nikoli. Tamo{nja je tenalja go-tovo si}u{na prema zadarskoj, pa je valjda uslijed toga ostalai nedovoljno zapa‘ena, posebno u talijanskih istra‘iva~a. Forteje pak zbog svoje veli~ine, a jo{ vi{e stoga {to je rije~ o takova‘nom gradu kao {to je Zadar, povijesno imao nesumnjivo

{iroku recepciju. Unato~ tome ~ini nam se neumjerenim kadase tvrdi kako neke ne{to mla|e utvrde opona{aju zadarskiForte (dva polubastiona i jedan bastion na S. Nicolò na Li-du; tenalja na S. Felice u Chioggi).52

Neizveden projekt ucrtan na najstarijem tlocrtu gotovo je fan-tasti~an po svojoj hrabrosti i dosljednosti. Polaze}i od Fortea,bedemi su usmjereni preko uvale Jazine, pa poligonalnim to-kom preko uzvisina, udolina i uvala, sve do porporele, kojagotovo zatvara krug kod staroga ka{tela. Projekt je rezultatideje da se prostor Zadra za{titi jedinstvenim fortifikacijskimsustavom, ali sada ne samo prostor poluotoka, ve} mnogo {iriprostor, obuhva}aju}i ovdje kopno i more, poluotoke i uvale.Ako je rije~ o Sforzinoj zamisli, a svakako potje~e iz njegovadoba, pokazuje ga kao nerealno ambiciozna graditelja i za-povjednika. No i utvrda koju je svojom odlu~no{}u uspio os-tvariti, zadarski Forte, dovoljno je impresivna da svjedo~i onjegovu kreativnom i povijesnom zna~enju. Zadarske pak ut-vrde 16. stolje}a u cjelini va‘no su poglavlje mleta~koga for-tifikacijskoga graditeljstva, ostvareno u gradu od posebne va‘-nosti za Mleta~ku Republiku.

Bilje{ke

1U izvje{}u Andree Giustiniana 1576. godine ka‘e se primjerice »quel-la città (...) è la chiave del nostro Golfo«; Commissiones et relationesvenetae (dalje: CRV), IV, 1572.–1590., »Monumenta spectantia his-toriam Slavorum meridionalium« (dalje: MSHSM), 47, JAZU, Za-greb 1964., str. 176. Mleta~ka je Republika cijeli Jadran shva}ala kaozaljev svoga glavnoga grada, Golfo di Venezia. Tako|er: CRV, III,1553. –1571., MSHSM, 11, JAZU, Zagreb 1880., str. 165; CRV, V,1591. –1600., MSHSM, 48, JAZU, Zagreb 1966., str.182.

2O politi~kom zna~enju Zadra vidjeti npr. M. Novak, Zadar glavnigrad mleta~ke Dalmacije i Albanije, »Radovi Instituta Jugoslavenskeakademije znanosti i umjetnosti u Zadru«, 11–12, 1965.

3Me|u tim kasnijim dogradnjama, a imaju}i na umu utvrde u u‘emsmislu, spominjemo ravelin pred Forteom, uspostavljen u 17. stolje-}u, te kavalir bastiona Citadele, nastao u 18. stolje}u.

4I. Petricioli, Novi rezultati u istra‘ivanju zadarskih srednjovjekovnihfortifikacija, »Diadora«, 3, 1965., str. 169–203; N. Klai} – I. Petri-cioli, Zadar u srednjem vijeku do 1409., Filozofski fakultet Zadar,Zadar 1976., str. 37, 283.

5P. Ve‘i}, Rezultati istra‘ivanja na prostoru Citadele u Zadru, »Go-di{njak za{tite spomenika kulture«, 16, 1990.

6CRV, I, 1433. –1527., MSHSM, 6, JAZU, Zagreb 1876., str. 183.

7Isto.

8CRV, II, 1525.–1553., MSHSM, 8, JAZU, Zagreb 1877., str. 11:...»fabricando sopra el canton del porto et del canal uno bastion perla banda, il qual se corespondessino uno all’ altro«.

9CRV, II, str. 44: ...»bisogneria esser tuto avalizado a recta linea, acason che l’ artellaria potesse zugar da banda a banda per il fiancodel dicto fosso, come porta la rason.«

10Isto: ...»bisogneria slargar il fosso da terra firma, perchè volendofar, che la muraglia et fosso sia dretta«...

11Predla‘e se tek uklanjanje »ravelina« {to se nalazio u {ancu predvratima. Polo‘aj vrata, ravelina, kao i kasnosrednjovjekovnih zidina ucjelini vidjeti u: T. Raukar – I. Petricioli – F. [velec – [. Peri~i},Zadar pod mleta~kom upravom 1409–1797, Narodni list – Filozof-ski fakultet Zadar, Zadar 1987., str. 135.

12I kasnije, u svezi s ratom 1571. godine, pove}ana je gra|evna aktiv-nost na zadarskim utvrdama, pa stoga iz toga doba potje~e vi{e njego-vih prikaza; rije~ je o najstarijim sa~uvanim vjerodostojnim prikazima.

13E. Concina, La macchina territoriale. La progettazione della difesanel Cinquecento veneto, Rim – Bari 1983., str. 35: »inzegner, sì per lacavation et bisogno di queste nostre lagune, sì etiam per la fortifica-cion de li lochi nostri da terra et da mar«; Michele Sanmicheli, kata-log izlo‘be, ur. P. Gazzola, Neri Pozza Editore, Venecija 1960., str. 86.

14E. Concina – E. Molteni, »La fabrica della fortezza«. L’architetturamilitare di Venezia, Banca popolare di Verona – Banco S. Geminianoe S. Prospero, Verona 2001., str. 116: »far un fosso dalla banda diSanta Maria del mare fino al porto con una cortina e doi bastioni,cioè uno per la banda secondo il disegno piccolo sopra de ciò fattocon il consiglio de sua Excellentia«.

15Urbinski su vojvode nasljedno imali naslov Capitano generale dellemilizie venete. Michele Sanmicheli, nav. dj., str. 204.

16E. Concina, nav. dj., str. 35.

117


17E. Concina, »Munire et ornare«: Sanmicheli e le porte di Verona, u:»Michele Sanmicheli. Architettura, linguaggio e cultura artistica nelCinquecento«, Centro Internazionale di Studi di Architettura »AndreaPalladio« di Vicenza, Electa, Milano 1995., str. 198; vrata se, dakle,smje{taju »in luogo aperto et per il dritto fra due beloardi« te su tako»più commode alli carri et alle strade della città e più belle che quelleche sono incantonate«...

18Ms. prov. div. B. 848, n. 24. Tlocrt potje~e iz sredine {ezdesetihgodina (Palmanova – fortezza d’Europa 1593–1993, katalog izlo‘be,Marsilio, Venecija 1993., str. 527, datacija u 1564./65. godinu), a I.Petricioli po odre|enim ga pojedinostima pripisuje Sforzi Pallavicinu;I. Petricioli, Stari Zadar u slici i rije~i, Narodni muzej Zadar – Fo-rum, Zadar 1999., str. 16.

19CRV, II, str. 146, izvje{}e Jeronima Ciconije, biv{ega zadarskogakneza, od 17. studenoga 1538.; spominje se da je Ponton jo{ prete‘itozemljan, no zapo~elo je njegovo obzidavanje.Benvenuti neto~no (tiskarska pogre{ka?) navodi da je Ponton zapo~etve} 1531. godine; A. de Benvenuti, Zara nella cinta delle sue fortifi-cazioni, Fratelli Bocca, Milano 1940., str. 34.

20L. Puppi, Michele Sanmicheli architetto. Opera completa, Rim 1986.,str. 78; Michele Sanmicheli, nav. dj., str. 213: Giangirolamo ima zada-}u »esseguir quanto era stato disegnato«.

21E. Concina, nav. dj., (1983.), str. 36: »non è buono... non ha... pra-tica delle cose di mare«; »Maestro Michele è stato qui decendonedella commissione sua d’andar a Zara e quello di più che haveva dadirne; noi non gli habbiamo saputo dar altra rissolutione se non chese ne torni, che a Venetia scriveressimo l’opinion nostra, la quale èquella che detto habbiamo quanto sia per essecutione del disegno eraccordo nostro dato alhora che tornammo di Friuli«.

22F. M. I della Rovere, Discorso sopra le cose di Dalmazia, Antonelli,Venecija 1846., str. 15: ...»che avendo intesa la ruina successa più d’una volta di quel pontone a Zara, e non essergli stato fatto altrorimedio che rifarlo del medesimo modo, e che ora si pensa d’ aiutarlocon una crosta di muro attorno. Si crede questa esser cosa moltovana, considerando che se il bastione carica innanti, il muro non siaatto a tenerlo, e non caricando sia atto a sostentarsi senza il muro, eche l’ importanza in far che stia in piedi sia il buon fondamento diesso, e la conveniente scarpa, e le gagliarde legature; e fatto questo,il muro non faccia nocumento, ma senza questo anco non giova.«

23Michele Sanmicheli, nav. dj., str. 87.

24P. Marchesi, I forti sanmicheliani di Sant’Andrea a Venezia e SanNicolò a Sebenico, »Atti e memorie della Società dalmata di storiapatria«, XVII, 1989., str. 60.

25E. Langenskiöld, Michele Sanmicheli, the Architect of Verona, Al-mquist&Wiksells Boktryckeri – A.–B., Uppsala 1938., str. 139–140,172, 175–176.

26A. Deanovi}, Il contributo dei Sanmicheli alla fortificazione dellaDalmazia, »Castellum«, 7, 1968. Autorica daje i iscrpan pregled rani-jih autora {to su pisali o toj temi, od Vasarija do Gazzole, odnosno M.Kahnemann; ista, Architetti veneti del Cinquecento impegnati nella

fortificazione della costa dalmata, u: »L’architettura militare venetadel Cinquecento«, Milano 1988.; ista, Dalmazia fortificata: un con-cetto di Michele e Gian Girolamo Sanmicheli, u: »Castelli e cittàfortificate. Storia recupero valorizzazione«, Udine–Trst 1991. Prvi itre}i rad objavljeni su i u knjizi A. Deanovi}, Utvrde i perivoji, Institutza povijest umjetnosti, Zagreb 2001.Premda ne mo‘emo prihvatiti sve zaklju~ke A. Deanovi}, moramoovdje istaknuti kako su njezine lucidne, originalne i argumentiraneanalize postavile nove dimenzije u istra‘ivanju djelatnosti Sanmicheli-jâ i nesumnjivo potakle daljnja istra‘ivanja.

27L. Puppi, Michele Sanmicheli, Architetto di Verona, Padova 1971.,str. 75–77; isti, Michele Sanmicheli architetto. Opera completa, Rim1986., str. 78–79.

28T. Raukar – I. Petricioli – F. [velec – [. Peri~i}, nav. dj., str. 277–278.

29K. Prijatelj, Sanmicheli e la Dalmazia, u: »Michele Sanmicheli. Ar-chitettura, linguaggio e cultura artistica nel Cinquecento«, Centro In-ternazionale di Studi di Architettura »Andrea Palladio« di Vicenza,Electa, Milano 1995., str. 227.

30Srda~no zahvaljujem I. Petricioliju {to mi je skrenuo pozornost na tupojedinost. Me|u starim tlocrtima Zadra zabilje‘ena je jedino u torin-skim prikazima iz doba nakon 1580. godine: Archivio di Stato diTorino, sez. 1º, Arch. Mil., vol. 5º, J. b. III. 11, f. 56, 57; o tome I.Petricioli, Prinove istra‘ivanju srednjovjekovnog lika Zadra, »Rado-vi Filozofskog fakulteta u Zadru, Razdio povijesnih znanosti«, 28(15), 1989., str. 145–156; M. Lupo, I disegni delle fortezze venezianenell’archivio di Emanuele Filiberto di Savoia, Architettura fortificata,(»Castella«, 18), Rim s.a. (skup 1976.), str. 348; C. Astengo, Piantee vedute di città (Una raccolta inedita dell’Archivio di Stato di Tori-no), »Studi e Ricerche di Geografia«, VI, fasc. 1, 1983., str. 62.

31P. Marchesi, Fortezze veneziane 1508–1797, Rusconi, Milano 1984,str. 161; G. Mazzi, Il Cinquecento: i cantieri della difesa, u: »L’archi-tettura a Verona nell’età della Serenissima (sec. XV-sec. XVIII)«, ur.P. Brugnoli i A. Sandrini, Banca Popolare di Verona, Verona 1988.,str. 104.

32Palmanova... nav. dj., str. 540–543; J. Dimascopoulos, Sanmichelinei territori veneziani del Mediterraneo orientale, u: »Michele San-micheli. Architettura, linguaggio e cultura artistica nel Cinquecento«,Centro Internazionale di Studi di Architettura »Andrea Palladio« diVicenza, Electa, Milano 1995., str. 212–213.

33P. Marchesi, nav. dj., str. 170; Michele Sanmicheli, nav. dj., str. 90,156–157.

34»Et non porte da chiese con tanti ornamenti impertinenti, come han fattoalla città di Zara e Verona che spendono più nell’ornamento di una portacon tante colonne e frisi e capitelli, che fariano due baluardi con quellaspesa«; E. Concina, nav. dj. (1995.), str. 203.

35Michele Sanmicheli, nav. dj., str. 126; izvoran izgled tb. 91, G. Mazzi,nav. dj., str. 122.

36F. Toso, Porta San Martino a Legnago e porta Nuova a Verona.Nuovi documenti sul Sanmicheli Architecto nella fabbrica militare,»Annali di architettura«, 12, 2000., str. 61.

118


37Kasnije }e se za taj bastion uvrije‘iti naziv Grimani, kojim je pak ranijebio nazivan bastion Citadele; CRV, IV, str. 408, 435.

38Premda Ponton nema uha, dakako da su bili izvedeni sni‘eni topovskipolo‘aji u flankama.

39Upravo tako formulira Sforza Pallavicino: ... »al presente si usa fa-r(e) li orecchioni, come cosa la più importante in tutta la fortificazio-ne, et nondimeno al tempo del Signor duca d’Urbino no(n) si usavadi farli«... A. Manno, Politica e architettura militare: le difese diVenezia (1557–1573), »Studi veneziani«, n. s. XI, 1986., str. 123.

40Tako brojni tlocrti Zadra prikazuju strijelnice odnosno kazamate sje-verne flanke, ali ni jedan kazamate u nasuprotnoj flanki.

41G. Mazzi, nav. dj., str. 116.; ista, Sul ruolo di Sanmicheli nei cantieridelle difese, u: »Michele Sanmicheli. Architettura, linguaggio e culturaartistica nel Cinquecento«, Centro Internazionale di Studi di Architettura»Andrea Palladio« di Vicenza, Electa, Milano 1995., str. 205, 209.

42Na nekim se mjestima navode simpati~nim izrazom bastioncelli: CRV,III, str. 37 (Giustinianovo izvje{}e), 155 (Querinijevo izvje{}e).

O promjenama izgleda i organizacije lu~kog poteza poluotoka vidjetiI. Petricioli, Urbanisti~ki razvoj zadarske luke, u: »Pomorski zbor-nik. Povodom 20-godi{njice Dana mornarice i pomorstva Jugoslavije1942–1962«, II, JAZU – Institut za historijske i ekonomske naukeZadar, Zagreb 1962.

43CRV, III, str. 128. No valja re}i kako se to zbivalo i drugdje, kaoprimjerice u Veroni sredinom ~etrdesetih godina, kada su tamo{njimnovim bastionima manjkale iste pojedinosti kao kasnije zadarskima.

to a bastion could be found in Michele’s work in Legnago,Padova, on Crete. Design of the entrance, although differentfrom some of Michele’s gates (as interpreted by A. Deanovi})is nevertheless attributed to him, because it was realised thatsimilar Porta S. Martino in Legnago is also his work (accor-ding to F. Toso). Unlike these solutions, the big central bas-tion, from the beginning called Ponton (puntone), could bethe work of Michele’s nephew Giangirolamo. Pointed shapeof the bastion, the usage of vaulted loopholes, or casemates,and the chosen brick material are all elements not found inMichele’s bastions, but familiar to Giangirolamo’s knownrealizations (Fort St. Nicolas in [ibenik, Corfu, Famagusta).

After Michele and Giangirolamo Sanmicheli, Sforza Pallavici-no works in Zadar. He is the author of the fortification Fortesoutheast to the older city centre. It is a huge tenaille (twodemibastions connected by a curtain wall) important for its re-ception and influence (according to A. Manno S. Nicolò onVenetian Lido, S. Felice in Chioggia), however it should benoted that in Venetian building a tenaille appeared even a quar-ter of a century before on Giangirolamo’s St. Nicolas in [ibenik.The Zadar tenaille showed that the still most endangered wasthe southeast side of the city. With the described interventionsZadar got a sufficiently powerful fortification that did not needsupplements till the end of the Venetian period.

Key words: Zadar, the Venice Republic, Michele Sanmicheli,Giangirolamo Sanmicheli, bastion, city gate, 16th century

44CRV, III, str. 80.

45Najprecizniji je opis Zuanna di Lezze, generalnoga providura Dalmaci-je, iz 1570. godine (CRV, III, str. 251), a najop{irniji onaj LorenzaCocca, biv{ega kapetana Zadra iz 1581. godine (CRV, IV, str. 299–306).

46T. Raukar – I. Petricioli – F. [velec – [. Peri~i}, nav. dj., str. 278.

47CRV, I, str. 185. Mo‘e se pretpostaviti da je novim utvrdama namjera-vao obuhvatiti cijeli borgo (zadarski Varo{), sve do kraja poluotoka,jer spominje da je ondje lako iskopati {anac. Naspram toga, zapadnijeje tlo stjenovito, te je pred Forteom kao i pred Pontonom valjalo {anackopati u stijeni.

48CRV, III, str. 153 (Querinijevo izvje{}e); P. Marchesi, nav. dj., str. 76.

49CRV, III, str. 250–251. O okolnostima podizanja Fortea umjetni~kosvjedo~anstvo ostavio je Sforzin suvremenik, pjesnik Juraj Barako-vi}: I. Petricioli, Barakovi}eva Vila Slovinka kao povijesni izvor, u:»Jurju Barakovi}u o tristopedesetoj obljetnici smrti«, posebno izdanje»Zadarske revije«, 1979., str. 72–80.

50I. Petricioli, nav. dj. (1999), str. 32; sign. Ms. ital. Cl. VI 188 – 10036,fol. 46.

51Vrata Fortea nalaze se bli‘e ju‘nom polubastionu, ali ipak ne posveza{ti}ena njegovim uhom.

52Palmanova..., nav. dj., str. 509, 510.

Summary

Andrej @mega~

Zadar Fortifications of the 16th Century

After centuries-long attempts to rule over the eastern Adriaticcoast, Venice put Dalmatia under its control in the beginningof the 15th century. Its most important foothold there wasZadar, a great city of ancient tradition, very favourably situ-ated on a peninsula with a protected harbour. Its medievalfortifications had to be replaced by the new ones in the 16th

century, therefore in 1537 Michele Sanmicheli was sent toZadar. Michele changed the original project made afterFrancesco Maria della Rovere’s idea. He integrated the south-east landward fortification line with the northeast one to-wards the harbour. In order to make the new fortifications inapproximately polygonal line, a change of direction was in-troduced in the space between two sides of the peninsula bybuilding a new bastion in that place. If Michele is the creatorof the basic arrangement of the bastions and curtain walls, itis believed he must have also decided upon the position ofthe most important city gate, Porta terraferma. He positionedit next to the big central bastion in the axis of the first streetsouth to the former decumanus. Similar gate locations next

Documents

Zadarske utvrde 16. stoljeća