Besplatni primjerak

ISSN

184

6-43

78Broj 24 • godina III • srpanj 2009.

3

Tomislavov trgDragi čitatelji,

u ovom broju Snješka Knežević nas dovodi na Tomislavov trg. Moj trg! Tu živim od rođenja i svako jutro kad otvorim prozor pozdravljaju me vrapčeki i prožima me svježi zrak koji dolazi sa Sljemena pomiješan s intenzivnim mirisom lipa iz parka. Gledam kako se obnavlja Umjetnički paviljon, o čijem nastanku pišemo u ovom broju. Kiša koja nam je svakodnevni gost doprinjela je da je travica zelena, a hortenzije bujne. Jedino tramvaj ponekad naruši osjećaj da sam u divnom perivoju. Kroz krošnje mladih stabala nazirem neka od najlijepših europskih zdanja arhitekture Glavni kolodvor, zgradu HAZU-a i Katedralu. Udahnem taj miris Zagreba i s novim elanom krećem stvarati časopis. Jer, eto, Zagreb moj grad, kroz kojeg sve ovo oživljavam i pred vašim očima, stvara se upravo ovdje - u srcu grada - na početku skladnih gradskih parkova.

Raduje nas svaki vaš poziv, pohvala i upit, jer to potvrđuje da i vama i gradu dajemo doista kvalitetan časopis, koji osim što nalazi mjesto u vašim srcima, potiče i želju da ga sačuvate kao vrijednu kroniku povijesti i sadašnjosti. Ipak vam priznajem da nam nije lako u ovom restriktivnom vremenu! Obzirom da je časopis za vas besplatan, a mi naravno, plaćamo i sadržaj i tisak, moramo se osloniti samo na naše vjerne oglašivače i na tome im veliko HVALA!

No, kako je i njima sve teže, vje-rujemo da će nam rečenica iz pera na-še optimistične psihologinje Mirjane Krizmanić: "Kad se jedna vrata zatvore, druga se otvore" otvoriti nova nadanja.

Do novog broja i čitanja, želim vam svima puno "sunca" u mislima!

Impresum

Izdavač: BIBRA izdavaštvo d.o.o.Trg kralja Tomislava 21, Zagreb

Tel./fax: 01/4880 555

e-mail: bibra.izdavastvo@zg.t-com.hr

www.zagrebmojgrad.hr

Direktorica i glavna urednica:

Biserka Rajković Salata

Grafi čka urednica: Nera OrlićRedaktura i korektura: Ana GrudenLektorica: Julijana JurkovićNovinari:

Milka BabovićBranimir ŠpoljarićSuradnici:

dr. sc. Snješka Knežević, dr. sc. Darija Vranešić Bender, Zdenka Heršak, Mirjana Drobina, Diana Kučinić, Dunja Majnarić

Radošević, dr. sc. Donatella Verbanec, Iskra

Iveljić, Nina Gazivoda

Fotografi :

Ines Novković, Ivan Balić CobraMarketing: Biba Salata, 091/4880 555Pravni zastupnik:

Tušak Miletić i partneriOdvjetničko društvo

Tisak:

Foto: Hrvatski željeznički muzej, presnimka iz fotoarhiva Prometnog muzeja u Budimpešti

4 Povijest grada

Trg kralja Tomislava

8 Umjetnički paviljon− o gradnji i

građevini kroz 110 godina

14 Zagrebački Glavni kolodvor

18 Povijest zagrebačkog sporta

Balonstvo

25 Neizmišljene priče negdašnje

zagrebačke periferije

Naše periferijsko djetinjstvo

28 Zagrepčani koje ne smijemo

zaboraviti: Ruža Cvjetičanin (2)

34 Intervju - Mirjana Krizmanić:

Toleranciju treba poučavati još

u vrtiću

72 Intervju - Ivo Jelušić:

Zagreb je jedan od najčišćih

gradova u Europi

82 Roditelji i djeca: Dječja koža i ljeto

87 Zdravlje: Opasne strane sunca

92 Zdrava hrana: Nova piramida

mediteranske prehrane

96 Kuhinja

Hladno tijesto za vruće ljeto

Sadržaj

Želite li na kućnu adresu primati besplatan* primjerak časopisa "Zagreb, moj grad", molimo javite se u našu redakciju telefonom ili e-mailom.

* Časopis je besplatan, a plaća se samo poštarina.

Sljedeći broj izlazi početkom listopda

4

Trg kralja Tomislava treći je, po -sljednji i najmlađi trg monu men- talnoga perivojnog pros pek ta, što

ga osim njega čine trgo vi N. Š. Zrinskoga i J. J. Strossmayera. U raz matranjima o produženju Trga N. Š Zrinskoga još 70-ih godina 19. stoljeća javljale su se ideje da se tu uredi botanički vrt, a u generalnoj regulatornoj osnovi iz 1887. godine novom trgu utvrđen je format i oblik. No, uređenje je postalo realnost tek kad je utvrđena lokacija zgra de Glavnog kolodvora 1890. godine. U dugotrajnim raspravama s upravom Ma đarske državne željeznice o gradnji ko lodvora, spojne pruge koja bi ga izravno povezala sa starijom sisačkom

Napisala: dr. sc. Snješka Knežević

autorica monografi je Zagrebačka Zelena

potkova, 1996.

Foto: Dokumentacija autorice

U zvjezdano doba kulture

razglednica Trg Franje

Josipa I. bio je najodličnijom

temom zagrebačkih

fotografa. Prikazujući ga

kao reprezentativnu ikonu i

estetsku idilu oni su gradili

apoteozu tog trga, tako

da je postao simbolom

metropolizacije i urbane

autohtonosti Zagreba. Stoga

i ne začuđuje što je nosio

najodličnija imena: najprije cara

i kralja Austrougarskog carstva,

a kasnije mitskoga hrvatskog

kralja Tomislava.

Napisala: dr. sc. Snješka Knežević

autorica monografi je Zagrebačka Zelena

potkova 1996

vjezdano doba kulture

lednica Trg Franje

pa I. bio je najodličnijom

om zagrebačkih

Ikona iz pprugom te tvornice lokomotiva i strojeva (danas Tvornica "Janko Gredelj") – dakle, velikog i složenog prometno-industrijskog sklo pa na rubu Donjega grada i tada još ne ur bani ziranog Trnja – Grad je izričito za htijevao da se kolodvorska zgrada gradi u osi perivojnog prospekta ili Istočnog perivoja, što mu je tada bilo skupno ime. To je, dakako, uključivalo reprezentativnu arhitektonsku formu, što je u potpunosti izvršio Ferencs Pfaff , arhitekt Mađarskih željeznica. Izduženo zdanje s tri istak-nuta paviljona, od kojih središnji sadr-ži glavni ulaz i nosi razvedenu simbo li-ku prometa, trgovine i kulture, dok dva bočna sa sporednim ulazima obilje ža-vaju njegov završetak, pripada ljep šim i reprezentativnijim mađarskim ko lod vo -rima. Otvoren je u lipnju 1892. go di ne velikom feštom u otmjenoj ko lo dvorskoj restauraciji na kojoj su bili svi uglednici Grada, Vlade i Željeznice. Na rodne novine, 21. lipnja 1892. godine: "Novi kolodvor spada svakako medju prve znamenitosti

Povijest grada

Nastavlja se ciklus o trgovima i perivojima u sklopu Zelene ili Lenucijeve potkove, najveće arhitektonsko-urbanističke cjeline nastale u 19. stoljeću u Zagrebu i Hrvatskoj

5

z spomenaragrada Zagreba." U potpunosti je ispunio gradska očekivanja.

Trg Franje Josipa I.Sjenokoša ispred njega još je tada bi-

la obrasla travom, ali uređena je bila uli-ca duž zapadne strane Zrinjevca i Aka- demičkog (Strossmayerova) trga do ko -lo dvora da bi do njega došla tramvajska pru ga koja je doista i otvorena 1892. go-dine. Uređenje perivoja, a time i dovršenje Istočnog perivoja najavio je 1894. godine prigodom rasprave o lokaciji spomenika Petru Preradoviću, daru Stjepana pl. Mi -letića, sam gradonačelnik Adolf pl. Mo-šin ski: "Ovaj će se prostor pretvoriti u pre krasan perivoj s bassini, paviljoni, sgra-dami za restauracije i kavane." Spomenik je bio svečano otkriven 23. svibnja 1895. godine, kada je najavljeno da će u novom perivoju mjesto dobiti paviljon, naručen za prezentaciju hrvatske umjetnosti na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. godine. On će se ovdje prenijeti kad izložba bude završena, dakle, najranije 1897. go-dine. No, perivoj je ipak uređen 1895. go dine zbog posjeta cara Zagrebu, iako

"pro vizorno". Trg je 22. kolovoza dobio ime Franje Josipa I., a do careva posjeta u listo padu perivoj je zajedno sa svečanom arhitektonskom dekoracijom cijelog puta kojim se car kretao od kolodvora do Gor-njega grada dao svoj doprinos onome što su željeli gradonačenik Mošinski i ban, grof Khuen Héderváry: da se Zagreb pred stavi kao cvatuća metropola.

Konačno je perivoj uređen nakon što je ban osobno utvrdio položaj Umjetničkog paviljona: u uzdužnoj osi trodijelnoga pe -ri vojnog poteza, na sjevernom obodu tr-ga. Željezna konstrukcija paviljona bit će de montirana u Budimpešti i prenesena u Zagreb, a oplošje koje je projektirao poz-nati peštanski atelijer Korb & Giergel, vjer no će rekonstruirati jednako tako gla -soviti bečki atelijer Helmer & Fellner, pre-ma čijem je projektu prije dvije godine bilo sagrađeno kazalište.

Raskošni cvjetni sagTrg je prvi cjelovit i potpuno reali-

ziran projekt Milana Lenucija u sklopu perivojnog okvira središta Donjega gra-da, koji se danas naziva Lenucijevom ili

Ze lenom potkovom. Zasniva se na ob-li kovnim odrednicama dvaju starijih tr-gova, Zrinjevca i Akademičkog trga, a to je naglašena uzdužna središnja os duž koje se redaju soliteri, dok plohu trga zaposjeda perivojni parter. Uporišta su već bila određena zgradom kolodvora i Umjetničkim paviljonom, a novina je ni ža razina partera. Upravo to uspostavlja jasan, gotovo dramatizirani odnos glavnih ele-menata: uzdignutih solitera, uličnih fronti i perivoja kojem je namijenjeno da bude lijepim prizorom. A upravo to optimalno omo gućuje niža razina: u cijelosti se vi-di sa svih strana. Hortikulturni projekt izra dio je novi gradski vrtlar Franjo Jer-žabek. Parter čine dva prostrana polja po vezana velikom rondelom s fontanom i vodoskokom, od koje široke staze vode prema obodnim ulicama, a uokviren je zim zelenim nasadima na kosinama i dr-voredima na razini ulica. Posve u duhu vremena, Jeržabek je zamislio pravilni geo metrijski park koji u to doba pobjeđuje i u mjerodavnom središtu, Beču, zato što poštuje i dopunjuje arhitekturu. Polo žaj i veličina omogućili su da se tu, kao nig dje

Prijamna zgrada kolodvora Mađarske

državne željeznice, neposredno poslije

otvaranja. Perivoja još nema.

Privremeno uređenje perivoja, 1895.

Pogled s kolodvora. Slijeva u drugom

planu Starčevićev dom, u sredini začelje

Kemijskog laboratorija, Umjetničkog

paviljona još nema. Zdesna još nema kuća.

Duž ulica svečana prigodna dekoracija.

6

u Zagrebu, razvije raskošni cvjetni sag u punom bogatstvu neobarokne or na men-tike. Trg je plod promišljenog i us pješ nog spoja urbanističkog planiranja, arhitek ture i vrtne umjetnosti, a pred stavlja specifi čan tip urbanog trga-perivoja izvedenog iz urbanističke ortogonalne matrice.

Obodi trga izgrađeni su od 1891. do 1904. godine. Prva je bila kuća Knji žev-nog društva sv. Jeronima (kbr. 20-21), a posljednja kuća Feller (kbr. 4). Upra vo te dvije kuće naznačuju stilski ras pon ar -hi tekture Trga Franje Josipa I. – od neo -renesanse do secesije i ujedno pred stav -ljaju najvišu razinu arhitektonske kul ture Zagreba. Gotovo svi njezini važni pro-tagonisti tu su ostavili svoj trag. Tri trga Istočnog perivoja – jedinstven zeleni pro spekt, proizvod su razdoblja uspona i uč vršćenja građanske klase, osnivanja i razvoja njezinih društvenih institucija, stila života i estetske kulture, štoviše, vrhunac nakon kojega više nije dosegnuta takva punoća.

Viktor KovačićGodine 1901. građevinska tvrtka "Gra-

hor i sinovi" ponudila je projekt poljep-šanja perivoja monumentalnim kame nim

Trg Franje Josipa I. oko 1910. s potpuno

izgrađenim uličnim frontama i savršeno

održavanim parterom. Zadugo najviše

fotografi ran urbani prizor.

Projekt Viktora Kovačića za preuređenje

trga. Središnje stubište prema kolodvoru

optočeno je prikazima Herakla, na višoj

razini kolodvorskog trga spomenik je caru

Franji Josipu I. naglašen dvoma visokim

stupima s orlovima, dolje u podnožju

skupine podanika. Posve slijeva Kovačić je

detaljno prikazao kuću koju je projektirao

1895., a kasnije joj je izmijenjen oblik.

obrubom. Povjerila ga je Viktoru Ko -va čiću, koji se upravo bio probio u sam vrh arhitektonske elite. Spominju se tri stubišta, dva podnožja za sfi nge, pi loni, šezdesetak manjih postamenata i 440 metara rubnog kamena. Prijedlog je po-taknuo javni natječaj, raspisan 1904. go-dine, na kojem je nagradu dobio – Viktor Kovačić. Parter je optočio masivnim ka-me nim obrubom s kandelabrima koji se smjenjuju u gustom ritmu. Široka kamena stubišta omeđena su također širokim plit-kim ogradama na kojima predlaže bilo alegorijske likove ili skupine, bilo vaze, žardinjere ili kandelabre. Osobitu pažnju posvećuje glavnom stubištu u središnjoj osi parka koje vodi prema prostranom trgu pred kolodvorom. Gore, na polukružnom platou smješten je na visoku postolju na-glašenom dvama visokim stupovima sje-deći lik monarha čije ime trg nosi. Pre -malo sačuvanih elemenata projekta ne dopušta sud o uspješnosti spoja mito-

loških i mitskih asocijacija ili simbola s idealiziranim likom cara Franje Josipa I., pa gotovo ni pitanje traži li ta scenografi ja stilsko usklađivanje s postojećim cvjetnim parterom.

No, ona nije naišla na službenu po drš-ku, kao, začudo, ni prijedlog o spomeniku caru, koji je imao postati duhovnim foku-

Viktor Kovačić

7

Mjesto gdje je Viktor

Kovačić predložio

spomenik caru Franji

Josipu I. probuđena

nacionalna svijest nakon

1918. godine namijenila je

le gen darnom hrvatskom

kralju To mi sla vu

som cijelog trga. Od svega, izvedena su samo stubišta, a od kipara Rudolfa Val-de ca naručen je naknadno model za dva-naest vaza koje su postavljene u ljeto 1906. godine, pošto su stubišta završena.

No, umjetnička intuicija i kultura Vik- tora Kovačića ipak je ostavila trag. Mjes-to gdje je predložio spomenik caru Franji Josipu I. probuđena nacionalna svijest nakon 1918. godine namijenila je le gen-darnom hrvatskom kralju To mi sla vu, a njegov je projekt parafrazirao Ro bert Fran geš Mihanović, kojemu je 1925. godine, u atmosferi proslave tisuću godiš-njice hrvatskog kraljevstva, povje re na izrada spomenika.

Trg kralja TomislavaPrve studije dogotovio je 1927. go-

dine kad je trg dobio novo ime: kralja To mislava. Posrijedi je idealiziran lik na ko nju, visok pet i pol metara, na devet me tara visoku postamentu s dva reljefa i prizorima: "Krunisanje Tomislava" i "To-mislav miri srpskog kneze Zahariju s bu-garskim kraljem Petrom, sinom Simeo-novim".

Godine 1930. kipar je dovršio model u sadri, a te je godine kralj Aleksandar I. darovao za njegovo lijevanje pet tona topovske bronce. Godine 1932., pošto je odljevena polovica spomenika, pokrenuta je sabirna akciju za nabavu bronce po-trebne da se dogotovi. Potkraj 1933. go-dine spomenik je bio odljeven, potkraj 1934. godine montiran i cizeliran, a od sre dine lipnja 1935. godine bio je izložen za javnost u umjetnikovu atelijeru na Ro-kovu perivoju 2. Reljefi za postolje zavr-šeni su 1938. godine.

Spomenik prvom hrvatskom kralju To mislavu nadahnuo je Roberta Frangeša,

sklona, kako kaže Ivo Hergešić, "ciklusima” i "simboličkim skupinama”, na prijedlog preobrazbe cijeloga perivojskog partera u kultni prostor: Forum Croatorum. U njegovu središtu bio bi monumentalni alegorijski lik Hrvatske, a uokolo njega, duž staza, bila bi poprsja hrvatskih veli-kana. Frangešov Forum Croatorum po -ve zuje se s idejom o Milenijskom mu zeju iza koje stoje arheolog Viktor Hoffi ller i povjesničar Josip Matasović: bio bi smješten u Umjetničkom paviljonu ili u no vom muzeju na njegovu mjestu, a sadr-žavao bi sve kulturno-povijesne spome-nike hrvatskoga naroda.

U kampanji za taj muzej 1938. godine "Društvo za poljepšanje grada Zagreba" iz nosi cjelovitu viziju trga: "Tako bi sa sje-verne strane taj trg zatvarao Hrvatski mile-nijski muzej, a s južne strane spomenik kra lja Tomislava, a okolo doline toga tr-ga u zelenilu bila bi poredana poprsja hr vat skih velikana, dok bi u sredini toga trga izvor zdenac okrunio veličanstven lik Croatie. Prema tome bi cijeli trg bio harmonična zaokružena cjelina, to bi bilo središte Hrvata pod vedrim nebom poput Valhala."

Frangešov spomenikIako je spomenik trebao biti podignut

1939. godine, do toga nije došlo zbog velikih prosvjeda protiv promjena koje bi doživio najljepši zagrebački perivoj. Primjedbe ponajprije izaziva orijentacija kipa prema sjeveru, leđima prema kolo-dvoru, određena Frangešovim cjelovi tim konceptom perivoja s Forumom Croa-torumom, kojega je kip sastavni dio. Sve je odjednom postalo sporno: polo-žaj, orijentacija, umjetnička vrijed nost, također i Frangešov Forum, odno s no pra vo jednog umjetnika da projek tira i izv ede cijeli trg. Ravnatelj Konzerva tor-skog ureda, Gjuro Szabo, najogorčeniji je protivnik spomenika. Tvrdi da će spo-menik "neminovno donijeti Zagrebu s pravom izrugivanje", obilježava ga "tea-tral nim", kao "promašeno djelo" pri kojem je Frangešu "otkazala muza svaku po-moć". Pravi val javnog ogorčenja izaziva rušenje stubišta i nasipanje južnog dije la partera u ljeto 1940. Višemjesečni pro-testi, predstavke, napose angažman Gjure Szabe, tada zaustavljaju gradnju. No, po-stolje s reljefi ma ipak je postavljeno 1941. godine. Kraj Drugoga svjetskog rata i utemeljenje nove države dočekalo je na

pri prostom zemljanom platou, nalik kak-voj mogili, na rubu tada potpuno za pu-štenog perivoja.

Frangešov spomenik kralju Tomislavu po stavljen je 1947. godine. Smješten u parku, okrenut licem kolodvoru, spo me-nik uistinu ne pripada ni jednoj ni dru-goj prostornoj cjelini trga: ni peri voju ni kolodvorskom trgu. Pri vre mena po sta va održala se i, štoviše, stilizirala tzv. slo-bodnim oblikovanjem okoliša spo me ni ka. Parter je obnovljen 1955. godine, ali ne u izvornom obliku. Re duciran je na ele men-tarnu geo me tri ju svoje matrice, kako je još u me đu rat nom razdoblju histo ricističke peri voje preuređivao ravnatelj Gradskih vr tova, modernist Ciril Jeglič. Taj se stil u pojednostavljenim, gotovo pri mitivizi-ranim varijantama održava do nas. Pitanje obnove povijesnog identiteta perivoja i slike trga zasad ostaje otvoreno.

Postolje

spomenika

privremeno

ukrašeno

petokrakom

Povijest grada

8

Tradiciju održavanja srednjovjekov-nih sajmova krajem 18. stoljeća za mijenile su nacionalne, a od sre -

dine 19. stoljeća i međunarodne izlož be. Izložbeni su paviljoni, čes to reprezen ta-tiv ne arhitekture, i konstruktiv ne inova ci-je. Kristalna palača od čelika i stakla vrt la-ra Paxtona u Londonu s izložbe 1851. go -dine bila je inovativni prototip sajam ske arhitekture, a za Parišku je 1889. godine sa gra đen Eiff elov toranj. Lokacije u grado-

Umjetnički paviljon bio je projektiran na način da

nakon Milenijske izložbe u Budimpešti 1896.

godine bude premješten u Zagreb

Napisao i snimio: Mladen Perušić,

arhivska dokumentacija Povijesni arhiv Zagreb

vima za smještaj izložbi uglavnom su pri- vremene, a izložbeni paviljoni se premje-šta ju.

U Zagrebu je takav koncept ostvaren na zagrebačkom Zboru u Savskoj te na Za -grebačkom velesajmu. Tako je u Zagre bu već 1864. godine održana Prva gospo dar-ska izložba na nekadašnjem sajmištu na par celi i u zgradi kasnijeg Rektorata Sveu-či lišta, a potom 1891. godine i Jubilarna na cijelom trgu. Nabavka montažnih obje -kata sa izložbi iz Beča, Graza, Milana ta-da je uobičajena praksa. S te su izložbe sa čuvani i nedavno obnovljeni: Paviljon hrvatske Vlade kupljen u Beču koji je na-

Na vrhu lanterne bila je po stav ljena kruna

sv. Stjepana s nagnutim kri žem, što je

prikazano na fotografi ji objekta s izložbe

(dolje). Taj detalj je u projektu za paviljon

u Zagrebu zamijenjen skulpturom Apolona

Phoebusa (gore), a u izvedbi kuglom s

vrškom (desno).

kon izložbe premješten u Botanički vrt i glazbeni paviljon na Tuškancu. Umjetnički paviljon je već bio tako projektiran da na-kon Milenijske izložbe u Budimpešti 1896. godine bude premješten u Zagreb.

Pripreme za obilježavanje milenija od dolaska mađarskih plemena u novu do-movinu koja su pod Arpadom 896. godi ne prešla Karpate, započele su 1891. go dine. U programu Milenijske izložbe u Budim-pešti 1896. godine bio je naglašen repre-zentativni prikaz nacionalnih dostignuća u Austro-Ugarskoj Monarhiji nastaloj na -god bom 1867. godine. Na izložbi je svoj udio programski i fi nancijski ima la i hr-

Umjetnički po gradnji i građevini kroz sto

9

vatska Vlada na čelu s banom Khue nom Hedevaryjem. Oporba je bila glas na i prozivala Vladu da se očituje je li su-dioniš tvo Hrvatske i Slavonije na izložbi po litič ko ili gospodarsko. Zemaljski izlož-beni odbor 1895. godine raspisao je jav ni natječaj za četiri hrvatska paviljona. Oda-bra ni su ovi projekti: Hermana Bolléa za pa viljon šumarstva, Vjekoslava Heinzela za gos podarski, Hönigsberga i Deutscha za ku šao nicu te mađarskih arhitekata Korba i Girgla za umjetnost, čija se tlocrtna she-ma bitno ne razlikuje od Bolléova rada. Ar hitektonsko oblikovanje paviljona za umjetnine zasnovano je na tada suvre-

menijem konceptu od ostala tri koja su do tada uobičajenoga tradicionalnog izgle-da s etnografskim elementima.

Paviljon u BudimpeštiMilenijska izložba u Budimpešti po-

stav ljena je na prostoru gradskoga parka, a hrvatski paviljoni su locirani u središnjoj zoni uz 2. glavni ulaz. Za svjetske izložbe izrađivani su opsežni katalozi, fotoalbumi i izvještaji. Dva iscrpna kataloga: Kraljevine Hrvatska i Slavonija na tisućgodišnjoj ze -maljskoj izložbi Kraljevine Ugarske u Bu-dimpešti 1896. godine detaljno opisuju zemlju i navode izložitelje i izloške u po-

jedinim paviljonima uvijek u dvije skupine Historička izložba i Izložba sadašnjosti. U paviljonu za povijest i umjetnost bili su izloženi originali iz crkvenih riznica, naj-važnije državne arhivalije i predmeti um-jetnosti i vještina (gradjevne struke i ar -hitekture, glasbe i književnosti).

Prigodna razglednica izrađena je pri- je izgradnje paviljona, tako da su vid ljive određene razlike u odnosu na slike iz ve de-nih objekata u fotoalbumima. Na Pa viljo-nu umjetnosti nije izveden središ nji viši kvadratni stakleni volumen s pri slonje-nim lučnim segmentima već velika osme-rokutna ostakljena kupola što bi mo glo ukazivati na promjene projekta do izv ed-be. Na vrhu lanterne bila je po stav ljena kruna sv. Stjepana s nagnutim kri žem, što je prikazano i na nacrtu pročelja i foto-grafi ji objekta s izložbe. Taj detalj je u projektu za paviljon u Zagrebu zamijenjen skulpturom Apolona Phoebusa, a u izvedbi kuglom s vrškom. Na vrhovima kupola ostalih paviljona bile su izvješene hrvatske trobojnice. Projektantsko rješenje tlocrta s dva bočna izdužena krila, svijetlih mje-ra vel. po 17,6 x 9,6 m i centralnog ku-busa nad kvadratom stranice 13,65 m, s dodanim pravokutnim vestibulom s gar derobom i sanitarijama s ulazom i si-me t ričnim izložbenim prostorom na su -prot dubine po 5,5 m, uobičajena je poli-valentna shema arhitekture za izložbe. Čeličnu konstrukciju izvela je tvornica brodova i strojeva Danubius s iskustvom izrade metalnih konstrukcija. Nad izlož-be nim dvoranama u krilima izvedene su rešetke s dvovodnim krovom raspona

paviljon tinu deset godina

Polovinom 1897.

godine počele su

pripreme za izvedbu

paviljona u Zagrebu.

Projekt u Budimpešti

bio je koncipiran kao

funkcionalna privremena

građevina bez mnogo

arhitektonske plastike i

ukrasa na pročeljima.

Foto: MGZ

10

10,1 m, a nad ulazom rešetka drugačije she me raspona 9,0 m. Sama kupola bez lanterne, visoka oko 10 m, sastavljena je od lučnih rešetki prostorno povezanih i oslonjenih na tankostjeni betonski tambur koji leži na središnjem volumenu stranice kvadrata vel. 13,65 m. Krovne rešetke no-se vertikalni stupovi ugrađeni u zidove. U krilima su stupovi na razmaku od 3,82 m visine 7,95 m. Čelične se konstrukcije sastoje od raznih složenih profi la spojenih zakovicama. Navedene su mjere iz saču-vanog nacrta konstrukcije za montažu u Zagrebu, što je bilo u ugovornoj obvezi tvrtke Danubius.

Izvedba u ZagrebuPolovinom 1897. godine počele su

pri preme za izvedbu paviljona u Zagrebu. Pro jekt u Budimpešti je bio koncipiran kao funkcionalna privremena građevina bez mnogo arhitektonske plastike i ukrasa na pročeljima. Programom je određeno da je na istaknutoj lokaciji, novom trgu, potrebna reprezentativna arhitektura pri -mjerena Gradskom domu umjetnosti. Zbog toga je za novi arhitektonski projekt oda -bran renomirani bečki atelje Fellner i Helmer po čijim je projektu 1895. go dine u Zagrebu već izvedeno kazalište. Os-novni parametri oblikovanja bili su zadani mjerama geometrije željezne kon struk-cije. Zidani elementi postavljeni su na mjestima potrebnim zbog statičkih raz-loga ukruta vitke i visoke metalne os nov-ne nosive konstrukcije. Pilastri su tre bali biti uz vertikalne čelične stupove kao ojačanja. Zato je pažnja projektanata us-mjerena na kvalitetno oblikovanje me-đuprostora u poljima, timpanonima i iz-

vedbi bogatoga skulpturalnog ukrasa za postizanje dojma monumentalnosti zgra -de koja odaje namjenu. Stoga su na za-ba tu nad ulazom uz grb grada Zagreba du bo ki reljefi genija umjetnosti kiparstva i slikarstva danas vrlo oštećene kao i skulp ture Rudolfa Valdeca na stubištu. U ni šama na kraćim pročeljima postavljene su biste, Michelangela, Tiziana i Rafaela na zapadnom i našienaca Medulića, Klo-vića i Carpaccija na istočnom pročelju. Saču vani su i detaljni nacrti arhitekata u kojima je ucrtana i kotirana sva arhitek-tonska plastika pročelja. Kako je perivoj na južnoj strani već bio defi niran na ni-vou prirodne savske ravnice na kojoj je i parter Botaničkog vrta, zbog razlike u nivou bilo je moguće izvesti etažu u tom razizemlju, a izložbena je etaža proglašena me zaninom. Iako namijenjena za kavanu koja bi prihodima pomogla održavanju zgra de, korištena je za razne svrhe.

Vrhovni nadzor nad izvedbom u ime Grada provodio je Milan Lenuci, pred-stojnik Gradskoga građevnog ureda, pro-jek tantski u ime bečkog ateljea vodio je

ar hitekt Bergman, graditeljske radove do- bi li su provjereni i tada najvrsniji iz vo-đa či arhitekti Hönigsberg i Deutsch, ko-ji su imali i ekipu za ugradnju kiparskih radnji. Zemljane i betonske radove na do njoj etaži ugovorili su Emil Eisner i Adolf Ehrlich već u rujnu 1896. godine. Obrt ničke su radove zagrebački majstori izvodili kvalitetno, tako da su neki potrajali i do danas: klesarski Ignjata Franza, sto-larski Zorinića i Strmskog i bravarski Šoš tarića, dok su nakon četrdeset godina upo trebe zamijenjeni limarski Maruzzija i taracerski Egidija Kornizera. Zbor mo-gućih progiba željezne konstrukcije uvje-tovanih raznim uzrocima staklarski radovi Antuna Gnezde bili su najčešće sanirani zbog propuštanja oborina na krovu, o čemu svjedoče datacije desetaka grafi ta na unutrašnjoj žbuci tambura kupole. Unu -trašnje uređenje stijena i dijelova stro pa s bogatom kiparskom, slikarskom i de ko-rativnom obradom izveli su umjetnici iz Beča, a opremu je nabavila tvrtka Botte i Ehrmann. Troškovi izvedbe u pojedinim izvorima su različitih iznosa, tako da je

11

1898. godine pri otvorenju Paviljona iz-ložbom Hrvatski salon bilo navedeno 132.600 forinti, 1900. godine u prikazu J. Chvále 150.000 forinti, a kod Đure Szabe 260 875 kruna i 12 fi lira.

SanacijaNakon četrdeset godina od izgradnje

prišlo se nakon više prethodnih namjera većoj sanaciji građevine. Već 1930. godine je Gradski građevni XV. odsjek pripremao obnovu pročelja paviljona i izradio nacrt na kojem je ucrtano zatečeno stanje pri je većih radova 1938./9. godine, kad su pro-čelja purifi cirana i kad je dio arhi tektonske plastike uklonjen. Građevni je program de-fi niran u kolovozu 1938. go dine: Ob no vi -će se cjelokupno proče lje zgra de uklju čivo vijenca ukrasa, orname n ta i kipa rije u bes -prijekorno stanje u pogle du materijala i izvedbe, a po izgledu uglavnom kao što je bilo prije oštećenja, odnosno prema na -crtu… Opseg obnove vidljiv je iz troškov -nika i obračuna s pri lo gom do kaz nice mje-ra koji je sačuvan. Raz dvo jeni su radovi ob -nove arhitektonske plastike u žbuci koje treba izvesti izvođač od druk čijih materi -jala nego što su bili pr votni, većinom od cinčanog lima ko je je trebao organizirati Grad, što nije os tvareno. Takvi dotrajali ele menti su ta da uklo njeni, a neki i za mi- jenjeni lije va nim od betona s kulir obra -dom koji su danas tako oštećeni da su iz -gubili prvot ni oblik. Podloge i kopije na cr -ta za natječaj za izvedbu radova po diglo je u lip nju 1938. godine sedam po nu-đača. Gra đe vinske radove izvodio je Stan -ko Horvat, limarske od cinčanog lima A. Maruzzi nasljednik prvog izvođača iz 1898. godi ne, a ličilačke svih limenih di-

jelova (opša va i ukrasa), čeličnih pro fi la kupole i stola rije Rudolf Manz. Stak leni pokrov od ploča žičanog stakla boč nih krila i kupo le tada nije obnavljan. Iz ved- ba je ugovo rena u roku od 60 rad nih da na. Predvi đeno je boja disa nje zgrade ori gi nalnim Kei mo vim boja ma izvesti po reno miranoj sobo slikar skoj tvrtci, koja ima iskustva u tak vom radu. Boja prema iz-boru gradjevne up rave…“ Jeftinija alter-nativa je bilo bojanje vapne nim bojama (vapneni kreč s dodatkom fi rnisa i zem-lja nom bojom). Radovi su za vršeni u pro-sincu 1938. godine.

Obnove pročelja i krovovaPohvalba graditeljskih radnja (primo-

predaja radova) održana je 30. siječnja 1939. godine u sastavu: arhitekti Ignjat Fis cher gradski vijećnik, Ivan Zemljak i Fra njo Bahovec savjetnici gradskih gra-đev nih odsjeka i izvođač Stanko Horvat. Zbog nedostataka, loše žbuke i boja s mr-lja ma, tada komisija nije preuzela obnovu pro čelja zgrade.

U razdoblju nakon 1945. godine nije duže vrijeme bilo obnove te je gra đe -

vin sko stanje bilo loše, krov je prokiš nja-vao, a žbuka je otpadala. Res taura tor ski zavod Hrvatske pripremao je pro jekt-nu dokumentaciju za obnovu proče lja 1966. i 1974. godine, a kasnije izvo dio res ta uratorske radove u interijeru. Obno-va pročelja i krova započeta 1974. godine ima la je niz nedostataka u kvalite ti iz ved-be. Danas vidljiva oštećenja, prika zana fo-to grafi jama, nastala su tijekom vremena i od smoga, vibracija od prometa i od ptica jer nije bilo dovoljne zaštite.

Stvarno stanje pojedinih dijelova gra-đevine ustanovljeno je nakon postave ske la 2007. godine kada su gradske službe orga-nizirale obnovu krovova i pročelja Um -jetničkoga paviljona u etapama. U Grad- skom zavodu za zaštitu spomenika kul -ture i prirode izrađene su detaljne kon-zer vatorske smjernice sanacije na temelju arhivske dokumentacije i uvida u stvarno stanje. Konzervatorski nadzor vode arhi-tekti iz Zavoda Mladen Perušić i Maja Go rianc Čumbrek. Recentna temeljita ob- nova reprezentativne zgrade, simbola Za -gre ba, tema je zasebnog prikaza nakon za-vr šetka radova.

Zagrebački spomenici

12

Napisao: Branimir Špoljarić

Foto: Ivan Balić Cobra

Spomenik kralju Tomislavu

Spomenik kralju Tomislavu trebao je biti podignut povodom tisućite ob-ljetnice Hrvatskog kraljevstva, 1925.

godine, ali je od kipara Roberta Fran geša-Mihanovića naručen tek 1928. godine. Go - dine 1930. izrađena je glinena ma ke ta spo -menika i već je tada prohujala zlo na mjer- na primjedba da je kipar pred sta vio lik kra -lja kao svoj autoportret. "Kad bih imao fo -tografi ju kralja", s iro ni jom je odgo vo rio kipar, "onda bi lik bio dru gačiji." Uglav-nom, peripetije oko postav lja nja spo me-nika nastavljaju se i dalje. Ta ko je odljev u bronci odliven tek 1933., a dva re lje fa su napravljena 1938. go dine, da bi tek 1941. na po dig nu tom postolju od švedskoga gra -nita na zapadnoj stra ni reljef "Krunid ba kra lja To mislava" našao svoje mjesto. Spo -me nik je podig nut tek 1947., se dam go di -na nakon ki pa rov e smrti. Dvije godine na -kon po dig nuća spomenika umjes to Fran-

g pSvaki putnik na izlazu s Glavnog kolodvora ostane zadivljen

pogledom na trg kojim dominira spomenik kralju Tomislavu

visok 14,5 metara. Spomenik se nalazi nasuprot ulazu u

Glavni kolodvor u besprijekorno uređenom perivoju s

vodoskokom i zgradom Umjetničkoga paviljona i ubraja se

među najljepše vizure Zagreba.

Tomislav je vladao od

910. do oko 928. godine,

a kraljem je postao 925.

godine, o čemu svjedoči i

natpis na spomeniku

13

Napisao: Branimir Špoljarić

Foto: Ines Novković

Kamena je to skulptura slav-noga ki para Ivana Meš tro vi-ća, na kojoj je slikar i gra-

fi čar Andrija Medulić pri kazan u stojećem položaju, nagnut ma lo u desnu stranu s paletom u lijevoj ruci, a desna mu je uzdignuta uz tijelo. Glava mu je također malo povinuta, a pogled kao da mu je usmjeren prema pejsažu koji će svojim kistom prenijeti na platno. Valja znati da je Medulić jedan pod prvih pejsažista. Ruho mu je renesansno, kao i pokrivalo za glavu jer je bio čovjek toga doba. Rođen oko 1500. godine u Zadru ili Nadinu, u mladim godinama odlazi iz Zadra u Veneciju. Ime mu je talijanizirano u Andrea Meldola, a zvan je i Andrea Schia vone. U Veneciji postaje jedan od pr vih i najizrazitijih predstavnika slikar-ske struje manirizma. Velik utjecaj na nje gov ukupni slikarski rad imali su ono-dob ni talijanski slikari Bonifazio Vero-ne se, Parmigianino, Tintoretto i Tizi an. Sa kralne i mitološke kompozicije za u zi-maju najveći dio njegova opusa, koje se uglavnom čuvaju u europskim gale rija-ma u Beču, Parizu, Petrogradu, Firen zi, Chatsworthu, Beogradu, dok se u Hr vat-

Spomenik

Andriji Meduliću

Ispred stubišta i ulaza u

Umjetnički paviljon na Trgu

kralja Tomislava 22 nalazi se

spomenik Andriji Meduliću

izrađen 1930. godine, a

postavljen dvije godine kasnije

skoj nalaze njegove slike Orfej i Nar cis u Splitu i Anđeo te Historija o To biji u Zagrebu. Njegova su djela puna svje tlos-nih efekata, izrazite pokretljivosti likova, osjeća se jedna izuzetna dinamika, a dva poetična pejsaža, kao samostalno slikarsko djelo, idu u red prvih takvih ostvarenja u onovremenom slikarstvu. Oba se ta dva pejsaža danas čuvaju u Berlinu. Medulić je bio plodan crtač i grafi čar, a njegove ba -kro reze obilježuju nemirno nabačen cr tež, dramatičnost i efektivno tretiranje svjet la i sjene. Umro je u Veneziji 1563. go dine, a Zagreb mu se odužio ne samo spo me ni-kom Ivana Meštrovića ispred Um jetnič-kog paviljona već i bistom Ivana Ren dića na Trgu Nikole Šubića Zrinskog, a tu je ulica u Donjem gradu – Medulićeva u ko -joj se, pak, nalazi Veleposlanstvo Ita lije, a ta je povezanost s Italijom očita jer je ovaj ve-liki hrvatski slikar i grafi čar ondje stva ra-jući proveo gotovo cijeli svoj život.

ge šovih reljefa postavljeni su reljefi Iva -na Sabo lića i Že limira Jane ša "Hr vat ska mornarica" i "Po mirba". Na kon usposta ve hrvatske dr ža ve 1991. godi ne vraćeni su Fran ge šovi iz vornici, a mak nuta je i plo-ča s tek s tom na prednjoj strani po- sto lja za koju je sâm Krleža rekao da ga se sra mi, prem da mu je autor. Um-jesto ploče s nebu loz nim tekstom sa da se tu nalazi jedno stavan hrvatski povi-jes ni grb. Sâm spo menik predstav lja kralja Tomislava kako uz dig nu tom ru -kom dr ži žezlo uspravno sjedeći na konju i okru njen krunom koju nalazimo ukle -sanu na starim arheo loš kim nalazima iz vremena hrvatskih vla dara.

Tomislav je vladao od 910. do oko 928. godine, a kraljem je postao 925. go din e, o čemu svjedoči i natpis na spo-meniku. Za njegova vladanja Mađari su provalili u sjevernu Hrvatsku i pljač ka-jući prodrli na jug, ali se Tomislav sup-rot stavio svojom vojskom. Pripojio je pa-nonsku Hrvatsku svojoj državi. Jednako tako pobjedom nad Bugarima koje je vo dio Alogobotur, učvrs tio je svoju vlast na cijelom području koje su nastavali Hrvati – od Jadrana do Drave. Kao svom savezniku, Bizant mu je predao na up-ravu dalmatinske gradove, čime je ubr -zano pohrvaćivanje romanskoga sta nov -ništva u gradovima.

Autor spomenika je akademski kipar Robert Frangeš-Mihanović koji je rođen u Sremskoj Mitrovici 2. listopada 1872. godine, a nakon završenog studija na Akademiji u Beču 1895. godine se upu-tio u Pariz, gdje se usavršavao kod kipara Augusta Rodina. Povratkom u Hr vat sku, u Zagreb, suosnivač je Društva hrvat skih umjetnika i Akademije likovnih um jet-nosti čiji je profesor i ravnatelj. Go dine 1924. postao je član Akademije zna no -sti i umjetnosti. Njegov kiparski rad vrlo je širok. Bavio se i umjetničkim obr-tom, bio je jedan od naših prvih i naj bo ljih animalista, a ostvario je i mno ge zna-čajne plastike za javne prostore, kao što su reljefi za vladin Odjel za bo go štoviju i nastavu u Opatičkoj 10. Zna čajno mjesto zauzimaju njegovi nad grob ni spomenici na Mirogoju: "Se ljak", grob I. Mallina iz 1913. godine i "Rad nik" grobnice Müller iz 1935. go di ne. Veliki kipar umro je u Zagrebu 12. siječnja 1940. godine, na-žalost, ne dočekav ši postavljanje svoga To mislava na jednom od najljepših za-gre bačkih trgova-perivoja.

14

Potreba za izgradnjom novog kolo-dvora Ugarskih državnih željeznica javila se zbog sve većeg prometa

prema Rijeci (od 1873.), ali i zbog davne želje da se Mađarska odcijepi od upliva Južnih željeznica, koje je držala Austrija. Prvu željezničku prugu u Hrvatskoj: Zi da-ni most – Zagreb – Sisak izgradilo je 1862. godine Društvo južnih željeznica. Prvi se vlak zaustavio na postaji Agram Süd-bahnhof (Zagreb Južni kolodvor), u 20. st. nazvan Zapadni kolodvor. Taj ko lodvor je do 1892. godine bio središnji za gre bački kolodvor, kroz koji su prolazili svi vlakovi u smjeru Slovenije, Rijeke i No ve Gradiške. Zgrada staroga Zapadnog kolo dvora izgra-đena je prema stilskim odred nicama kolo-dvorskih zdanja Druš tva južnih željeznica, a nedavno je re kon struirana jer je zaštićeni spomenik kulture.

Kako Južni kolodvor nije mogao za-dovoljiti povećanom prometu, postalo je aktualno pitanje izgradnje novoga prolaz-nog kolodvora.

Osamdesetih godina 19. st. učestalo se na sjednicama gradskog magistrata, kako saznajemo iz Zapisnika skupštine Grad-skog zastupstva (14. srpnja 1883., 8. listo-pada 1884., 9. prosinca 1884.) ras prav ljalo o potrebi izgradnje središnjeg kolo dvora i željezničke radionice, o nabavci zemljišta za novi kolodvor. Grad se obvezao da će bes platno ustupiti svoje zemljište uz uvjet "da bude gradnja kolodvora pro ve de na valjano i dostojno glavnoga gra da kralje-vine Hrvatske, Slavonije i Dalma cije."

Drugom se Regulacijskom osnovom grada Zagreba planira, 1887. godine, iz-grad nja prave europske prijestolnice Tro-je dne kraljevine, koja se počinje realizi-rati na zapadu izgradnjom Rudolfovih vo jar ni 1888. godine. Najkreativniji dio Os no ve je ustroj takozvane Lenucijeve ili Zele ne potkove. Pod vodstvom gradskog inži nira Milana Lenucija stvoren je mo-nu men talni poluprsten trgova u slijedu; istoč ni perivoj: Trg Nikole Šubića Zrin-skoga, Trg Josipa Jurja Strossmayera, Trg kra lja Tomislava, Trg Ante Starčevića, Bo tanički vrt, Trg Marka Marulića, Trg Iva na, Antuna i Vladimira Mažuranića, Trg maršala Tita, koji uokviruje današnje sre dište Donjega grada. Taj jedinstveni ur-banistički potez perivojnih trgova na ko-

Na livadi na kraju grada podignuta je 1892. godine

monumentalna zgrada zagrebačkoga Glavnog kolodvora

Napisala: Nada Premerl

Foto: Hrvatski željeznički muzej

i MGZ

jima se planiraju monumentalne i repre-zentativne nacionalne institucije, dje lo je utemeljiteljskog razdoblja, najmo numen-talnije urbanističko ostvarenje historiciz-ma u Zagrebu i Hrvatskoj, koje je sačuvalo svoju prvotnu viziju i svoju povijesnu i kul turološku vrijednost do naših dana. (Snješ ka Knežević, Zagrebačka zelena pot -kova, Zagreb, 1996.).

Glavni je kolodvor skladni završetak istočne osi zelene potkove, predan na upo-trebu 1. srpnja 1892. godine u nazočnosti gradonačelnika Adolfa Mošinskoga i bana Khuen-Héderváryja.

Kolodvor kao ukrasNakon dužeg otezanja i fi nancijskih

pre govora između Hrvatske i Ugarske vla-de, donesen je 31. ožujka 1890. godine u parlamentu u Beču Zakon o izgradnji ko-lodvora i glavne radionice Ugarskih dr-žav nih željeznica u Zagrebu. Zakonom je utvrđeno iz kojih će se fondova namak-

nuti sredstva, zatraženo je čak 25.000 ju-tara zemljišta.

Stručna komisija koja je imenovana pri Gradskom poglavarstvu obišla je 26. veljače 1890. godine teren budućega ko-lodvora i sastavila opširnan zapisnik. Sa-vjetnik Ministarstva za trgovinu Ivan Ba lly na sjednici je naglasio "da će novi ko lodvor služiti na ukras Zagrebu... glav-na zgrada bit će 180 metarah duga te će stajati prema akademičkoj palači, a imat će u sredini dva kata, krila pako od jednoga kata. Osim za visoke goste bit će i za svaki pojedini razred posebne čekaonice, sve sa visinom jednoga kata." Opširno izvješće povjerenstva donose Narodne novine 28. veljače 1890. godine i navode kako će se prijamna zgrada graditi između Petrinjske i Preradovićeve ulice, da će se izvesti no-vi prijelaz u širini od osam metara na istočnoj strani te podići novi most za pješake iznad pruge u Petrinjskoj. Prijelaz u Preradovićevoj ostat će netaknut; na

Glavni kolodvor snimljen

krajem 19. stoljeća

HŽM, presnimka iz fotoarhiva Prometnog muzeja u Budimpešti

Nacrte za zgradu izradio je mađarski

arhitekt Ferenc Pfaff , glavni inženjer

Dr žavnih ugarskih željeznica

15

Bratislava, Pečuh, Segedin, Temišvar i dru ge). Izvedbeni su nacrti signirani i da -tirani (28. srpnja 1890), a čuvaju se uz os-ta lu građevinsku dokumentaciju u Dr žav-nom arhivu u Zagrebu.

Otvaranje kolodvoraU Budimpešti je u rujnu 1890. godine

raspisan natječaj za izvedbu radova. Na-tje catelja je bilo mnogo, među ostalima i zagrebački graditelji Hönigsberg i De-utsch te Janko Jambrišak. Najjeftinija po -nu da je bila od segedinske tvrtke Ivan Milko i drug, iznosila je 246 981 forinta te je gradnja njima i povjerena.

Narodne novine 27. ožujka 1891. bi-lježe da gradnja kolodvora napreduje i da će do jeseni doći pod krov. Nadalje člankopisci ističu uređenje parka koji će "sa Zrinskim trgom sačinjavati cjelinu i biti nov ukras grada Zagreba." Međutim, zanimljivo je zabilježiti i jednu negativnu konstataciju tadašnjeg novinara: "...kako

će se međutim regulirati ulica i sgrade s one strane željezničke pruge, to neka sam Bog znade. Na regulatornoj osnovi grada doduše se vidi puno ravnih crtah, koje se onda u praksi izkrivljuju, te nastaju onakve nakaze od ulicah, kao što je na pr. Gajeva, Jurišićeva, Preradovićeva preko pruge, Radnički dol i Sveučilišni trg sa svojim klasičnim oblikom i frontami. Za-ista generacija iza nas čuditi će se našim gradjevnim oblikom i neće podizati spo-menika nikome, jer će morati mnogo ru-šiti." Pisac tih redaka bio bi začuđen da-našnjom našom visokom ocjenom upravo ovoga sklopa s krivudavim ulica ma, koji je već prije tridesetak godina zaštićen kao urbanistička cjelina Donjega grada.

Gradnja kolodvorske zgrade dovršena je dva mjeseca prije roka navedenog u ugovoru. Tehnički prijem obavljen je 21. lipnja 1892. godine bez primjedbi, pa je ko lodvor otvoren i predan javnom pro-metu 1. srpnja 1892. godine.

Zagrebački Glavni kolodvor

Zagreb Državni kolodvor

oko 1920.

Savskoj se predlaže kolni put u širini od deset metara, a za pješačke putove prijelazi od tri metra široki. Između Petrinjske i Preradovićeve izgradit će se paralelne ceste s južne i sjeverne strane kolodvora u širini od osam metara. Grad Zagreb i Državne željeznice, nadalje, pregovaraju o spoju sjevernog i južnog dijela grada, pa se s tim u vezi planira podvožnjak ispod vestibila glavne zgrade, za što su Državne željeznice pristale sniziti razinu parka na Tomislavovu trgu za toliko koliko će biti potrebno kasnije u izgradnji pothodnika, koji je predviđen samo za putnički promet. Grad Zagreb obvezao se da će besplatno dati potrebno zemljište i izgraditi tram-vajsku prugu na konjski pogon od kolo-dvora, preko Zrinjskoga trga i Ulice Marije Valerije (Praške) do Jelačićeva trga.

Nacrte za zgradu izradio je mađarski arhitekt Ferenc Pfaff , glavni inženjer Dr-žavnih ugarskih željeznica, koji je projek-tirao brojne kolodvorske zgrade, (Rijeka,

16

Gradonačelnik grada Zagreba Adolf Mošinski izrekao je najiskreniju zahvalu: "Krasni taj kolodvor, monumentalna ova palača, neka bude spomenikom prijateljske uzajamnosti koja je jedina kadra promicati toli uzko spojene zajedničke interese, zajednički napredak." Zatim su se članovi Povjerenstva provezli posebnim vlakom "diljem cieloga prostranoga kolodvora, te razgledali sve objekte i građevine." Kod pješačkog mosta u Petrinjskoj usta no-vili su predstavnici redarstva grada da se željezni naslon mosta mora bolje za š ti titi gustim rešetkama i osigurati rasvjetom zbog sigurnosti djece. Kako drugih prim-jedbi nije bilo, predsjednik povjerenstva Vladimir Ehrenhofer "proglašuje novi kolodvor od 1. srpnja o. g. počamši ot-vorenim i javnomu prometu predanim."

Onodobni dnevni tisak donosi opširne prikaze o uređenju same zgrade, koja, ka-žu, "spada među prve znamenitosti grada Zagreba". Obzor donosi zanimljiv popis plinskih svjetiljki po prostorijama koje će rasvijetliti zgradu. samo na peronu bilo je "dvadesetšest visečih staklenih krugalja po dva plamena od šesnaest svieća..."

Svečanom otvaranju Državnog kolo-dvo ra prisustvovao je, uz ostale uzvanike i brojno građanstvo, i sam ban Khuen He-dervary, koji je nakon detaljnog pregleda prostorija i specijalno okićenog vlaka izja-vio: "da je kolodvor sgodno osnovan i da su mu pojedine prostorije ukusno, pače ele gantno uredjene." Točno u devet sati i de vet minuta došao je iz Budimpešte prvi vlak, svečano okićen hrvatskim i ma đar-skim grbom te hrvatskim i mađarskim za sta vicama te se zaustavio na Glavnom ko lo dvoru.

Jedna od najljepših vizuraZgrada kolodvora je projektirana u

dugačkoj fronti s jako naglašenim središ-njim rizalitom i dva manja ugaona istaka. Vanjsko sjeverno pročelje otvoreno je pre-ma gradu s pogledom na netom dovršeni park na Tomislavovu trgu, palaču HAZU i tornjeve katedrale.

Potpuno simetrično koncipirano pr-čelje, u središnjem rizalitu jest predvorje − vestibil − s tri putničke blagajne, ured za brzojav i redarstvo. Vestibil domi nira prostornošću i visinom (više od 17 m), po dijeljen je vijencima u dva hori zon-tal na niza. U donjem dijelu, kako čita-mo s nacrta, izmjenjuju se slijepe niše i vra ta s lunetama. U gornjem dijelu po-nav ljaju se slijepe arkade s pilastrima i

ko rintskim kapitelima. U "nišama", lune-ta ma i trokutnim poljima između poje-dinih lukova naslikani su motivi u "pom-pejanskom stilu". Vjerojatno ove slika rije nisu nikada niti izvedene pa je taj pom-pejansko-renesansni karakter ostao samo zabilježen na Pfaff ovim nacrtima. U za-pad nom je krilu, kako vidimo na nacrtu, bila elegantna dvorana za visoke goste, če-kao nica I. i II. razreda, blagovalište prvog i drugog razreda. Prostori čekaonica i bla go vališta protežu se kroz dvije etaže, visoki su 11 metara i oslikani te bogato deko rirani zavjesama i medaljonima, kako čita mo s nacrta. Strop je kazetiran u duhu renesanse.

U potpuno odvojenom, skromnije deko riranom zapadnom rizalitu, nala zila se čekaonica i blagovaonica trećeg raz-reda. Istočno krilo ima niz manjih pro-storija, za prtljagu, prometnu pisarnicu, brzojav, soba za pratioca vlaka, liječnika i još neka spremišta. Na prvom su se katu istočnoga krila nizale stambene prostorije. Tijekom obnova u 20. st. su se izgubile ne-ke prostorije, ili se, pak, promijenila nji-hova namjena.

Izdužena (186,5 m), relativno niska fronta zgrade učvršćena je vizualno s tri rizalita, koji oživljuju ovu longitudinalu,

prekidajući jednolični niz ustakljenih ot-vora prizemlja i prvoga kata. Središnji ri-zalit istaknut je ne samo svo jom visi nom već i bogatstvom arhi tek tonske kom po zi -cije i dekoracije. Izve den je sasvim u neo - kla sicističkom duhu. Zona prvoga kata koja nadvisuje visi nu postranih kri la zgrade is-tak nuta je stupovima s ko rintskim kapite -lima izme đu visokih pro zora. između stu-pova nala ze se u ni ša ma ale gorijske fi gure koje per so nifi ci raju Stočarstvo i Lov, a pro -stor tro ku tastog zabata (timpanona) ispu-njen je tipičnom neoklasicističkom kom-po zi cijom s motivom alegorije prometa, liko vi su izvedeni u visokom reljefu. Sve stucco dekoracije planirao je arhitekt Fe-renc Pfaff , a iz ve lo ih je poduzeće Vilim Maršenko iz Bu dimpešte.

Analizom funkcije i oblika arhitekture, stilskom analizom i pregledom arhitekton-ske dokumentacije može se zaključiti da zgrada zagrebačkoga Glavnog kolodvora ima jasno defi nirane karakteristike arhi-tek ture snažnog historicizma i "kolo-dvor ske" arhitekture koja se upravo u to vrijeme tek stvara. Građena je prema na crtima najeminentnijeg specijalista za gradnju kolodvorskih zgrada. U opsežnom opusu Ferenca Pfaff a zagrebački kolo-dvor zauzima posebno mjesto, a autor knjige Bahnhöfe Europas, Mihaly Kubin-skzky (Stuttgart, 1969.) smatra ovaj ko-lodvor remek-djelom mađarske eklek tike i preporuča da se taj objekt u nas zaštiti i sačuva. Ovo monumentalno i repre zen-tativno djelo umjetnosti i arhitekture his-toricizma, nasreću, je barem izvana pot-puno sačuvano.

Zagrebački Glavni kolodvor upravo je takav kakvim su ga zamišljali urbanisti, a priželjkivali gradski zastupnici – skladni završetak istočnog dijela zagrebačke Zele-ne potkove. On uvodi svakoga putnika u najreprezentativniji dio grada – nudi mu, svakako, jednu od najljepših vizura.

Zagrebački Glavni kolodvor

upravo je onakav kakvim

su ga zamišljali urbanisti,

a priželjkivali gradski

zastupnici – skladni

završetak istočnoga dijela

zagrebačke Zelene potkove

Glavni kolodvor na razglednici iz 1934. godineHŽM, presnimka iz privatne zbirke K. Tušeka

18

Napisala: Milka Babović

Foto: Hrvatski športski muzej

Istraživanjima diljem

svijeta dokazano je da se

prvi uzlet u Europi zbio 8.

kolovoza 1709. godine u

Lisabonu

Priču o povijesti balona punjenih to-plim zrakom započinjemo u Ki ni. Niti jedan znanstvenik koji tra ga

za korijenima ne tvrdi da je baš to pra-početak. Oni nam nude najstariji trag do kojega su dospjeli. A taj seže u prošlost prije 1789. godine! Postoje zapisi da su od 220. do 280. a. d. (za vrijeme Trećeg carstva) Kinezi koristili balone za vojnu sig nalizaciju. A da se moglo doseći tu razinu primjene moralo je postojati i ranije iskustvo. No, to jest logična pretpostavka, ali znanost to ne potpisuje kao povijest!

Od Lisabona do LyonaIstraživanjima diljem svijeta doka-

zano je da se prvi uzlet u Europi zbio 8. kolovoza 1709. godine u Lisabonu. Sve-ćenik Bartolomeo de Gyusmao uspio je toplim zrakom punjeni papirnati balončić podići 4 m! Pokus je izveden pred kraljem Juanom V. i cijelim portugalskim dvorem. Taj je koračić, mjereno današnjim uzle-

Taj balon bez posade uzletio je sa saj-mišta njihova rodnog grada 5. lipnja 1783. godine. Prema kronikama balon je do se-gao 1830 m visine.

Već 27. kolovoza 1783. godine balon profesora fi zike Jacquesa Alexandrea Ce-sara Charlesa (1746. − 1823.) napunjen vodi kom uzletio je s Marsove poljane u Parizu. Prizemljio je sjeverno od Bourgeta. Seljaci su vilama uništili tu "paklensku na-pravu". Ali uzalud, balonstvo se više nije moglo zaustavili.

Prva žena u balonuBraća Montgolfi er su već 19. rujna

1783. godine dozvolom kralja Louisa XVI. iz parka u Versaillesu poslali u visi ne ba-lon s posadom – prvi živi putnici bili su pije tao, ovan i patka. Kralj i cijeli dvor, kao i svo okupljeno mnoštvo, bili su odu-ševljeni.

Nakon menažerije čiji su članovi pre-živjeli uzlet i let bilo je nekoliko uspjelih pokušaja s ljudskom posadom, ali je balon bio privezan dugim užadima za tlo.

Braća Montgolfi er tražili su kraljevsku dozvolu za slobodni uzlet s ljudima. Kralj

Povijest zagrebačkog sportaOd iskona u čovjeku tinja iskra poriva da poleti, da se vine među ptice, da vidi zemlju po kojoj

hoda s visine plavetnila, da se srodi s oblacima. Mit o Ikaru plod je te čežnje, toga sna, koje ni

Ikarov pad i smrt nisu mogli zatrti. Ali to je mit, nije povijest. Naša priča mora početi od nekog

uporišta koje nam pruža pisana povijest.

tima i visinama, bio veliki pomak u "bije-gu prema nebeskim visinama".

Ipak, povijesni početak aerostatike, let letalica lakših od zraka, vezan je za zbivanja u Francuskoj. Pioniri balonstva su Francuzi braća Montgolfi er-Jacques-Etienne (1745. − 1799.) i Joseph-Michel (1749. − 1810.). Bili su rođeni u gradu Annonay nedaleko Lyona. Proučavali su vjetrove, zračna strujanja, uzgon, prirodne zakone koji uslovljavaju ostvarenje nji-hova sna – uzleta balona ispunjena top-lim zrakom. Konačno im je uspjelo na-činiti balon od mješavine lanenih niti i papira zapremine 50 kubika toplog di ma.

19

Samo šest godina nakon

prvoga povijesnog

slobodnog uzleta balona

s ljudskom posadom 21.

studenoga 1783. godine

građani su gledali balon

nad Zagrebom

je odlučio da prvi čovjek može biti jedi-no na smrt osuđeni zločinac. Nakon upornih molbi kralj povlači svoj dekret i 21. studenog 1783. godine u visine se slobodnim uzletom uzdigla prva ljudska posada. Prvi areostatičari, prvi balonaši bili su znanstvenik Jean-Francois Pilatre d Rozier i markiz Francois d´Arlandes. Dosegli su visinu 1000 m, a 8 km su preletjeli za 25 minuta.

U memoarima Francois d Arlandes je zapisao: "Balon je, po pričanju gledalaca, dostojanstveno uzletio. Mene osobno iz-nenadila je tišina i posvemašnji mir, gle-daoci su bili toliko uzbuđeni... I dok sam netremice gledao mnoštvo na tlu što izmiče pod nama, Rozier je viknuo: 'Ti besposličariš, a balon još nije dosegao nužnu zapreminu!' Smjesta sam podložio još jedan snop vlažne slame. I dok sam se snašao Pariz se gubio iz vida, a Rozier je viknuo: 'Još vatre, dragi prijatelju, još vatre!' Zgrabio sam vilama veliki snop slame i bacio ga usred plamena. Balon nad našim glavama se brzo nadimao... ja sam se opustio i odjednom sam povjerovao da letimo u samo nebo! "

je odredio da će se prvi uzlet balona odr žati na livadi istočno od kaptolskog zida (danas je tamo park Ribnjak). U to su vrijeme balonaši (tada su iz nazivali zrakoplovci) sami izrađivali svoje balone. Krsto Mazarović je u Zagrebu izradio od čvrstog papira balon visine 9,40 m i pro-mjera 6,09 m (30 x 20 stopa). Košara (neki

BalonstvoUzlet balona "Montgolfi er" 19. rujna

1783. u Versaillesu. Prva živa posada su

pijetao, ovan i patka.

Aerostat braće Montgolfi er

Iste godine (3. prosinca 1783.) dvo-člana posada u košari balona preletila je 40 km za 2 sata. Pola godine kasnije (4. travnja 1784.) u balonu je zrakom plovila i prva žene – Francuskinja Marie Trible. A 5. siječnja 1785. Jean Pierre Blanchard preplovio je zrakom La Manche od Do-vera do Calaisa.

Balon nad ZagrebomSada je pravi trenutak je upitati se

gdje je bio Zagreb u tom uzbudljivom raz-doblju balonarske, aerostatske povi jesti!? Odgovor će mnoge iznenaditi!

Samo šest godina nakon prvoga po-vijesnog slobodnog uzleta balona s ljud-skom posadom 21. studenoga 1783. građa -ni su gledali balon nad Zagrebom. Evo što o tome piše Branimir Špoljarić u svo joj knjizi "Stari Zagreb od vugla do vugla".

"Davne 1789. pojavio se u našem gra -du Krsto Mazarović, Hrvat iz Boke ko-tor ske, te uputio tadašnjem hrvatskom banu Franji Balašu molbu za dva uzleta balonom... Ban je odobrio Mazarovićevu molbu, a gradski se magistrat pobrinuo za organizaciju te atrakcije..." Magistrat

Prvi let balonom u Zagrebu, 1905. godine

20

je nazivaju i gondola) ispod balona bila je debelim užetima vezana za tlo.

U nastavku Branimir Špoljarić opisuje kako je Mazarović napuhavao taj veliki balon. "Ispod balona postavio je veliku tavu s vlažnom slamom, čije je izgaranje proizvodilo topli dim. Dim je postepeno punio i nadimao balon sve dok nije dobio oblik velike lopte." Nakon što se smjestio u košari na dogovoreni znak pomoćnici su prerezali užad i balon je slobodno uzletio. Nije naodmet reći da u takvom balonu nije bilo kormila te su balonaš i balon bili prepušteni zračnim strujama na milost i nemilost. Iz knjige Branimira Špoljarića saznajemo da je mnoštvo kli-calo iz svega grla, šešire su bacali u zrak, a balonaš Mazarović je otpozdravljao mahanjem ruku. Nakon pola sata leta nad zagrebačkim krovovima, balon se ohladio i konačno prizemljio, ispuhan i spljošten, na livadi uz Savu. Na ovome mjestu či-tatelj pokušava zamisliti kako je, tko je taj balon dopremio u grad. Jednostavno: odvažni balonaš smotao je ispuhani balon i s pomoćnicima odio u grad.

"U siječnju 1790.", piše dalje Branimir Špoljarić, "uzdigao se Mazarović i drugi put, uspješno dokazavši svoju vještinu zra koplovca". O tom se pothvatu opširno pisa lo u inozemnom tisku i mali se Za-greb pojavio u mnogim europskim novi -na ma, a naš zagrebački tisak piše o Krsti Maza roviću kao "naše gore list". Da Krsto Mazarović nije bio samo nepoznati

odvažni zabavljač već iskusni balonaš mo že se pročitati u zagrebačkom Jutar-njem listu, 28. ožujka 1938. (strana 5.) go dine 1789. godine prije negoli je zatra-žio odobrenje za nastupe u Zagrebu, us-pješno je nastupao u Bavarskoj, Austriji, Štajerskoj i Čehoslovačkoj.

Pad iz balonaZanimljiv je i ovaj dio članka: "Grad-

ska fi skalna politika trpala je po kriteriju svoga vremena balonstvo u isti koš s teat-rom, jednako kao i sve pelivane." (Pelivan je riječ turskoga podrijetla: akrobat koji na sajmovima izvodi razne vještine). A ima pisanih dokaza da su ti "pelivani" pla ćali za svoj nastup.

Mazarović je, na primjer, davao četvr-tinu svoje zarade tadašnjem direktoru njemačkog kazališta u Zagrebu, direktor je imao predstave u zakupu i za njih je plaćao porez.

Jedan od izvora o balonašima i balon-stvu u Zagrebu je članak Labuda Kirića (časopis Povijest sporta, broj 36, rujna 1978.) U tom članku autor iscrpno reda sva iole značajnija gostovanja i nastupe u Zagrebu nakon Krste Mazarovića. Og ra -ničeni prostorom u našem listu poku ša -vamo biti razboriti i izdvajamo iz Kariće-vog članka vijest iz Obzora u broju od 5. ruj na 1889. godine. Naslov vijesti je "Zra- koplovac u Zagrebu". Naziv "zrakoplovci" punim pravom tada još pripada balona-šima. (Priča o prvom letu zrakoplova i braći Wright počet će 17. prosinca 1903. u Kitty Hawku).

"Prispio je u Zagreb glasoviti zrako-plovac Giacomo Merighi. On je iz Italije, iz Bologne, Sada mu je 25 godina. Dosad je bio 162 puta sa svojim balonom u zra-ku, te se znade izdići do 1 500 metara. Kad

on ide u zrak, da zrakom plovi, njegov ba-lon nema gondole (košare, ladice, prim. L.K.) već samo trapez te na njemu čini najčudnovatije tjelovježbene igre. Osobito čas kad polazi u zrak, to je od najljepših, najimpozantnijih i najzagonetnijih prizo-ra, što se može zamisliti."

Giacomo Merighi i Zagreb zavoljeli su jedno drugog i Talijan se četiri puta vraćao u Zagreb u razdoblju jednoga desetljeća. Jednom je prizemljio u Preradovićevoj ulici. Običaj je bio balone nazvati nekim imenom. Tako je Giacomo Merighi prvi put u Zagrebu imao balon "Drzoviti orao". Novi balon je nazvao "Grad Za greb". A jednom je i malo pretjerao u želji da za-bavi svoje vjerne gledatelje. Iz ba lona "Grad Zagreb" s 300 m visine ispao je čovjek. Nastao je tajac, a već se za tre-nutak čuo glasni smijeh: iz balona u obliž-nju baru pala je lutka... Budući "padanje iz balona" nije bilo najavljeno u prijavi pro grama, a budući da je ta šala i uplašila mno ge, redarstvo je podnijelo prijavu su-du. Sudac je presudio: krivac mora pla titi globu od 15 forinti i to u korist Uboš ke za-klade grada Zagreba. Giacomo Me righi je bez riječi platio smatrajući da je tu kaznu i zaslužio. Zabilježeno je da je rekao da je prezadovoljan ishodom − "con tentissimo".

Iz te plejade pionira razvitka aerosta-ta spominjemo Zagrepčanina Davida Sch-war za, On je konstruirao prvi zračni brod kruta sastava. Koristio je tvrdi alumi nij-ski lim. Ušao je u povijest razvitka zrač -nih brodova (dirižabla, zeppelina) 1897. go-dine nakon službenog pokusa u Berlinu.

Vojska i baloniI dok se balonstvo i vještine balo na ša

ukorjenjuju u programe zabave gra đan-stva, vojska balonima i svemu u vezi s njima prilazi sistematičnije. U drugoj po-lovicu 19. stoljeća u austrougarskoj voj sci ustrojavaju se prve zračne balonske jedi-nice. U odgovarajućim vojnim školama ško luju se odabrani za tu specijalnost. I baš služenjem u austrougarskoj vojsci ba lon stvo upoznaju i naši ljudi. Jasno, u pro gramu te vojne balonske obuke bilo je i natjecanja u gađanju. O tome svje do-či zgoda za vrijeme jednoga takvog na tje -canja 30. kolovoza 1897. godine na poligo-nu nedaleko Bečkoga Novog Mjesta. Pri završetku priprema, prije nego što je ukr-can balast i pričvršćeno sidro, u cik zo-re jedan se balon nenadano oslobodio i velikom brzinom uzletio. U košari je bio sam samcat natporučnik Dvoržak, Za-

Zagrebački graditelj

Julije Rudović izazivao

je natporučnika Johanna

Mannsbartha raspravom

je li let balonom baš

junaštvo ili samo vještina

koju svatko može lakoćom

naučiti

Pred drugi uzlet, 4. lipnja 1906. s istim

učesnicima kao i 1905.

21

grep čan, polaznik balonske vojne škole. Zrač ne struje su nosile balon na visinama od 3000 do 5000 metara. Da bude nevo-lja još veća, kompas se razbio, nebo po-krilo oblacima, tako da je orijentacija bila go tovo nemoguća. Tek tu i tamo natpo-ručnik Dvoržak bi kroz oblake za trenutak ugledao zemlju. Bilo je već podne kad se balon spustio na 200 metara negdje oko Županje. Nad Gradištem se njihao u rano poslije podne gotovo cijeli sat. Kad se balon u jednom trenu spustio nad šumu natporučnik je prisebno oko hrasta omotao uže i zaustavio balon. Seljaci su izvukli natporučnika, izvukli zatim balon iz šume i pažljivo ga sklopili. A presretni natporučnik Dvoržak nije tog trenutka ni slutio da je ispisao prvu stranicu poglavlja povijesti "Zagrepčani balonaši".

Let iz okladePočetkom 1905. godine za kavanskim

stolom u Zagrebu počelo se pisati nasta-vak. Zagrebački graditelj Julije Rudović izazivao je natporučnika Johanna Manns-bart ha raspravom je li let balonom baš junaštvo ili samo vještina koju svatko može lakoćom naučiti. Okladili su se i odlučili da to riješe zajedničkim letom. Odmah su zagrebačkom redarstvu prijavili uzlet balon 2. travnja 1905. godine. Prijavili su i posadu: natporučnici Johann Mannsbarth i Aleksandar Rudolf Kraal, te graditelji Julije Rudović i Viktor Kafka. Vlasti su obavijestili da će balon puniti iza zgrade "Sokola " (današnji Mažuranićev trg) i da će s tog mjesta i uzletjeti.

Natporučnik Mannsfarth uspješno je bio završio vojnu balonsku letačku školu u Beču i imao iskustvo stečeno nakon pede setak uzleta i letenja slobodnim ba-lo nom. I natporučnik Kraal je bio ško lo -vani balonaš. Njih dvojica kupili su u Bu-dimpešti rabljeni balon, poznati "Tu rul" (mađarski: sokol) i u Zagrebu ga prei me-novali u "Turul-Sokol".

O tom letu 2. travnja 1905. zagre-bačke Narodne novine 3. travnja 1905. godine izvještavaju: "Jučer prije podne digao se iza zgrade "Hrvatskog doma "u zrak zrakoplov "Tarul – Sokol " s natpo-ruč nicima g. Mannsbarthom i Kraalo te ovdašnjim poduzetnicima g. Kafkom i Rudovitsem." Već u 8 sati ujutro bilo je iza gore spomenute zgrade oko 5 000 osoba, koje su znatiželjno promatrale prve pri-preme oko punjenja zrakoplova.

Oko zrakoplova stajalo je za vrijeme punjenja 30 osobito uvježbanih vojnika, koji su od vremena na vrijeme spuštali pos tup no vrećice i tako omogućivali da se zra koplov polagano diže. Košara, solidno iz rađena od isprepletenog šiblja, ima pro - stora za četiri osobe i za zrakoplovne spra -ve. Ona je bila i predmet velike znati želj -nos ti te su u nju mnogi zavirivali, da pre-mje re i pregledaju svaki njezin kutić. Glav -nu pozornost svratili su na sebe od važni zrakoplovci, osobito g. Kafka i Ru do vits koji su se jučer prvi put digli u zrač ne vi si-ne. Obojica su imala na sebi sport sko odi -jelo, ali su ponijeli sa so bom također ogr ta-če. S njihovih lica održava la se je neka ner-voznost, dok su oba čas nika zrako plov ci bila hladnokrvna te su pot puno non ša-lantno davali zadnje odredbe i upute.

U 10.45 sati fotograf Chernich foto-g rafi rao je još jedanput zrakoplov i zra-koplovce, koji su bili već ušli u košaru. Točno u 10.30 sati oslobođen je zrakoplov od svih veza koje su ga držale za zemlju te se polagano počeo dizati uz burno pljes-kanje općinstva, koje je pozdravljalo zra-koplovce mahanjem rubaca, dok je glazba svirala veselu koračnicu. Općinstvo je da-le kozorima promatralo zrakoplov sve dok se mogao vidjeti, dok su se automobilisti i motociklisti dali odmah za njim u potjeru, čim se počeo dizati u zrak.

Labud Klarić u svom članku upotpu-nju je opis ovoga prvog leta u kojem su balonsku inicijaciju prošli i prvi Zagrep-

čani. Let je bio miran i ugodan. Nad Kominom, oko podneva, bacili su limenku s trobojnicom.

Prije iskrcavanja "osokolili su se" ča-šom vina. Letjeli su preko Zeline i Ko-priv nice, i oko 16.30 sati prizemljili kod Visconta u Mađarskoj. Za šest sati leta balon je preletio 180 km, leteći prosječno 30 km/h. Najviša dosegnuta visina bila je 3200 metara, najniža zabilježena tempe-ratura bila je 0 °C.

Daljnji razvoj balonstva u ZagrebuOduševljenje je bilo sveopće, a zagre-

bačke su novine bile pune, prepune opisa, razgovora, čestitki i dobrih želja. A već 16. travnja 1905. godine "Turul-Sokol" po-novno uzlijeće. U košari su časnici Man-nsbarth i Kraal, a putnici Zagrepčani nad-šumar Josip Sinkovec i tvorničar Mir ko Bothe. Preko sela Trnava letjeli su nad Sljemenom. Upali su u nevrijeme – kiša, sus nježica, vjetar – te je let završio prisil-nim slijetanjem u krošnje šume. Nasreću, nitko nije stradao. Balon je bio oštećen. Seljaci iz obližnje Stubice sasjekli su grade, skinuli balon i volovskom zapregom do-vezli u Zagreb.

Labud Kirić poklanja nam i ovaj poda-tak: "U Stubici zrakoplovce je dočekao i pogostio učitelj Lisak. On je odmah poslao brzojav u Zagreb."

Zagrepčane se više nije moglo obuz-dati – svi su htjeli "nebu pod oblake". Bu-dući da je "Turul-Sokol" bio "kao nov " uzletio je već 24. travnja 1905. godine. U trećoj posadi uz oba natporučnika i Mirka Bothea bi je i Ferdinand Budicki, pionir automobilizma u Hrvatskoj, osnivač Pr-vog hrvatskog automobilskog kluba 1906. No, ovaj puta "treća nije bila sreća" spus-tili su se već u Velikoj Gorici, omelo ih je nevrijeme.

Zagrebački fotografi i ovoga su puta obavili hvalevrijedan posao.Već narednog dana u izlogu fotografa Chernicha (Čer-nića) bile su snimke uspona balona i još tri snimke samoga leta.

Balonstvo je vrlo brzo postalo "gotovo obična stvar". Zato nije čudo da uzdizanje 4. lipnja 1906. godine nije popraćeno me dijskom i inom reklamom. Posada je bila Mannsbarth, Kraal, Bothe i Budicki. Preletjeli su Severin na Kupi, Klek, pa preko Senja i preko mora doletjeli na Krk i prizemljili kod Baške.

Balonstvo je tada u Zagrebu pustilo zdrave korijene. Dokaz je današnji napre-dak.Zračni brod zagrepčanina Davida Scwarza

22

Robert Frangeš-Mihanović rođen je 2. listopada 1872. godine u Mi tro-vici, gdje mu je otac Šimun Frangeš,

inače liberalno orijentiran i svestran, bio profesor na Realci. Zanimanjem geograf i povjesničar, ubrzo je dobio premještaj i pro fesorsko mjesto u Petrinji.

Zanimljivo je kiparovo podrijetlo i s očeve i s majčine strane.

S očeve strane, (prema porodičnoj pre daji) korijeni mu sežu do francuske hu genotske obitelji koja je pobjegla iz do-mo vine poslije krvave Bartolomejske noći 1572. godine. Jedan ogranak familije nasta-nio se u grofoviju Kent u Engleskoj, a drugi u okolicu Maribora, pod zaštitu grofova Celjskih, koji u tolerirali protestantizam. Za protureformacije prešli su Frangeši na katoličku vjeru.1

Majka Izabela Mihanović-Petropolj-ska, iz roda je vojnika koji su se visoko popeli u vojnoj hijerarhiji, kćerka je pot-

Napisala: Nina Gazivoda

Foto: Goran Vranić

pukovnika Franje Mihanovića i Jozefi ne ba runice Ma schegg od Maasburga, ro-dom Čehinje.

Iznimno muzikalna bila je baka Ana Frangeš. Robert je od nje naslijedio glaz-beni dar, ali je glazbeno bila obdarena i Robertova majka. Izabela Mihanović bila je sestra sli karice Karoline Mihanović i nećakinja pjes nika Antuna Mihanovića, autora Lije pe naše domovine.

Jasno je odakle Frangešu slikarski i pjesnički talent.

Eugenija Frangeš (Zagreb, 1874. - 30.XI.1935. g.), rođena Kopač, zvana Žen-ka, supruga Roberta Frangeša-Mihanovića, kćerka je poznatog zagrebačkog pravnika i advokata dr. Josipa Kopača. Njezina maj-ka, Klementina Šimrak iz Zažabja, bila je žena neobičnih duhovnih sposobnosti.

Stasita i lijepa Ženka Kopač, pravilna profi la, sivomodrih očiju i tamne kose, istančanog ukusa, bila je već kao mlada zrela i zanimljiva ličnost. "Pozitivna u svo jim nazorima već od najranije mla dos-ti, ona se svojom inteligencijom i samo-stalnošću dizala nad prosječnu razinu dje-vojaka svog vremena.”2

2 Z. Marković: Frangeš Mihanović, str. 113.

Frangeši i nepoznata

djevojčica.

Fotodokumentacija

obitelji Frangeš

sačuvana u vili.

Portret Antuna Mihanovića i stihovi Lijepe naše domovine,Sl./kat. 22

Vila Frangeš:

1 Zdenka Marković: Frangeš Mihanović, Biografi ja

kao kulturno-historijska slika jedne epohe hrvat ske

likovne umjetnosti, JAZU, Zagreb, 1954, str. 9. i 10.

23

Eugenija Kopač zaputila se 1897. go di-ne u Pariz završiti tečaj francuskog jezika i nastaviti slikarski studij, koji je u Zagrebu započela kao učenica Otona Ivekovića.

U dom Kopačevih, u Zagrebu i na ima -nju obitelji u Vukšin-Šipku pokraj Dra ga -nića, petnaestak kilometara od Kar lov -ca, zalazili su, među inim, Vladi mir Ma-žuranić i kćerka mu Ivana Mažu ranić, bu-duća najveća hrvatska dječja spisa teljica.

Frangešov prijatelj, pjesnik Mihovil Nikolić, bio je stalni gost Kopačevih; godi-nama je pratio umjetnikov rad i iznim no ga je cijenio. Bio je posrednik pri upozna-vanju Frangeša i Ženke na imanju u Vukšin-Šipku.

U izvrsnoj drami Jedinac, objavljenoj 1903. godine, spisateljica Camilla Lucerna utjelovila je u likovima Slave Hostovinski i kipara Lipovskog mlade i zaljubljene Ženku Kopač i Roberta Frangeša-Miha-novića. Lucerana je dramaturški obradila poetiziranu verziju razvoja odnosa kipara i njegove darovite učenice koji vodi braku. "I budi svoj”, signifi kantno ponavlja ona.

Riječima kipara Lipovskog to zvuči ovako: Ja hoću da radite, kao dosad. Slavo, svijet vam neće nikad oprostiti, što nosite u sebi onaj pakleni – božanski dar. Svijet

Frangeš i Ženka Kopač su zanimljivog podrijetla, a nije naodmet istaknuti važnost krajnje

poticajnog odgoja i okružja u kojem su odrastali. Bilo im je dopušteno da se opredijele za ono što

vole, da slijede svoje strasti, da teže osobnoj sreći.

Mlada Eugenija Frangeš, fotografi ja

Robert Frangeš-Mihanović na konju, negativ na staklu.

Fotodokumentacija obitelji Frangeš sačuvana u vili.

će vas gušiti, dok vas ne uguši. Nitko ne razumije što vam treba, nitko ne zna, što u vama drijema. Tko će vam pomoći ako ne pomognem ja?3

3 Camilla Lucerna, obiteljska prijateljica, u

drami Jedinac opisuje Slavu, darovitu djevojku,

rastrzanu između dužnosti prema obitelji i

potrebe da se umjetnički izrazi i živi vlastiti

život uz kipara Lipovskog. Za Slavu Hostovinski

i kipara Lipovskog inspiracija su bili Ženka

Kopač i Robert Frangeš.

Lipovski o Slavi Hostovinski kaže još ovo: Ona je skroz umjetnička narav, apo-lin skog smjera. Sretno se rodila. Ima u sebi što joj nitko živ ne može da dade: ono gle-danje, onaj nutarnji vid. A ono, što se može naučiti, to će dobiti od mene. Ne bojte se. To će biti moja briga. Ja ću je čuvati kao zjenicu u oku.

Eugenija Kopač odgojena je u libe ral-nom duhu, u prirodi, u seljačkom okružju, u slobodi – na toliko spominjanom i za obitelj važnom imanju u Vukšin-Šipku.

Oboje su zanimljivog podrijetla, a nije naodmet istaknuti važnost krajnje po ti-cajnog odgoja i okružja u kojem su odra-stali. Frangešu i Ženki Kopač bilo je do-pušteno da se opredijele za ono što vole,

da slijede svoje strasti, da teže oso bnoj sreći.

Svojoj će djeci prenijeti, ne moramo ni sumnjati u to, slične stavove i dati slične poticaje, i ponajprije osigurati estetizirano i kreativno okružje u kojem će odrastati i, kasnije, nastaviti živjeti.

"Ne ću nikad zaboraviti prizor inti-man i topao, koji mi je otkrio sličicu iz mladog porodičnog života ovo dvoje um-jetnika; na svršetku Gundulićeve ulice prema Botaničkom vrtu trčkao je sitnim koracima mališan sasvim ljetno, bijelo obučen za šarenom loptom, što se kotrljala pločnikom, a za njim se, ne obazirući se na ljude, dali u laku trku s jedne strane naš umjetnik, a s druge njegova žena. I tako se sve troje veselo ustrčalo za malom gumenom dječjom igračkom. Stala sam i izdaleka promatrala taj prizor porodične sreće umjetnika Frangeša, (....)”.4

4 Z. Marković: Frangeš Mihanović, str. 164.

Rođenje djece mlade obitelji bilo je iz-nimno poticajno i srećom je ispunilo to razdoblje, kad je Frangeš u svojim ra do-vima bio najintimniji, najtopliji, ističe au-torica Frangešove monografi je.

24

Zdenka Marković govori o diskretnoj lje poti Frangešove vile "koja mu je bila – sve”.

Ugođaj u domu Frangešovih opisala je iz prve ruke, jer je i sama bila gošćom: Osnovao je /Frangeš/ porodicu, godine 1911. podigao na bivšem Rokovu groblju (sada Rokov perivoj br. 2) svoju porodičnu vilu, lijep, ukusan umjetnički dom, za koji je već od mladosti poput mrava po la ko sabirao i snosio vrijedne starine, koje su sada, ponamještene umjetničkim ruka ma njegovim i gospođe mu Ženke, žene istan-čanog ukusa, našle svoje pravo određenje. I tako je ona, naoko mala, ali prostrana čet verouglasta vila s dubokim krovom, gra đena po nacrtu arh. Viktora Kovačića, usred zelenila u neposrednoj blizini kape-lice sv. Roka, bila ne samo toplim gnijezdom porodice, koje je čuvao "od zla izvana” onaj brončani zmaj, – rekla bih, neke vrste grčkog apotropaiona, – smješten mjesto kvake na hrastovim ulaznim vratima vile, – malo umjetničko djelo njegove žene, –

već i lijepim i udobnim središtem, gdje se često i rado sastajao ne samo naš domaći, nego i strani umjetnički i literarni svijet. Svi su se oni u tome prijatnom domu dob ro i ugodno osjećali. Bilo je tu kratkih prijateljskih sastanaka poslije ručka uz crnu kavu (s takva jednog sastanka imam kratak pismeni pozdrav s potpisima Bu-kov ca, Auera, Viktora Kovačića i do maći-na), pa intimnih čajeva, koji su nam svima zauvijek ostali u sjećanju, i veselih večera uz pjesme i nazdravice, kao i stručnih sas tanaka i sjednica, na kojima se štošta važno po našu kulturu poduzelo, zaključilo i ostvarilo.

Bio je to ne samo jedan od društvenih kulturnih centara mirnoga, predratnog Zagreba, već pravi, mali umjetnički "salon”, pun duha i unutrašnje profi njenosti, koju su mu davali kulturni, živahni i lijepi domaćin i domaćica.5

5 Z. Marković: Frangeš Mihanović, str. 199.

Književnik i publicist Vladimir Lu nač-ek, ujedno autor prve monografi je o Fran-gešu-Mihanoviću, za unutarnju dispoziciju Frangešove i još nekih kuća kaže da "osla-nja se mnogo na onu Anglomaniju koja se javljala u srednjoj Evropi pod kraj XIX. st. u njemačkoj poredbi a koja je bila ne-ka mješavina barokne pristranosti i en-gleskog smisla za intimnost, udobnost i prak tičnost.”6

6 Vladimir Lunaček, Viktor Kovačić i njegovo umjetničko djelo, "Obzor”, god. LXV., Za-greb, 1924, br. 289.

Robert Frangeš-Mihanović i Viktor Kovačić, objedinjujući zaštitarske sklo-nosti i kreativne sposobnosti, majstorski su inkorporirali dijelove drvene oblo ge i namještaja iz stare zagrebačke prvostol-nice, kao i dijelove namještaja i stolce, navodno iz Franjevačkog samostana i sakristije crkve u Klanjcu, u novu secesijski koncipiranu cjelinu sveobuhvatno projek-tiranog interijera kiparova doma. Arhitek-tura se obogaćuje i postaje cjelovitom zahvaljujući osmišljenoj koordinaciji svih podređenih elemenata.

Kuća je uistinu cjelovito umjetničko djelo, rijedak primjer gdje su i arhitekt i stanari bili umjetnici, gdje je interijer bremenit povijesnošću i onovremenošću, gdje se skulptura koja je obilježila prijelom stoljeća u Zagrebu nalazi u ambijentu ka-tedralnih fragmenata, sakraliziranom pro-s toru umjetnosti.

Sigurno su se u ovaj dizajnirani am-bi jent, svojom markantnošću uklapali i Ženka i Robert Frangeš i što se este ti zi ra-nog pojavnog svijeta tiče, vladao je savr-šen sklad.

Eugenija Frangeš, Kvaka ulaznih vrata u

obliku zmaja, oko 1900. do 1911.

Eugenija

Kopač

(Eugenija

Frangeš),

Dantes 1900.

tavan vile.

Salon vile; pogled prema sjeveroistočnom zidu i blagovaonici

25

Neizmišljene priče sa zagrebačke periferije

Pojavila se na onoj

našoj periferiji i pokoja

mesnica, ali bez većega

"komercijalnog efekta"

jer je bilo jeftinije kupiti

na placu piliće, zaklati

kokicu, purana ili gusku

Pojavili su se u zamršenom spletu ku-ćica i ulica i mali dućani sa skrom-nim, na nekoj daski napisanim ci-

me rom: "Mješovita roba" ili, još češće, "Špe ceraj". Neki su te svoje dućančiće ubr-zo zatvorili, a nekima je posao išao bolje. Valjda zato što se u njihovom dućanu moglo "sve dobiti". Možda zato što je de-čecu ili curici, koju je mama poslala u du-ćan, bombon koji je gazda poklonio pred-stavljao veliki dar. Možda zato što su bili ljubazni i znali uz smiješak uputiti: "Pa vi ste, suseda, svaki dan sve mlajša!" Važno je bilo da se u tom dućanu može kupovati "na knjižicu". "Suseda" je imala tekicu, a tr govac je zapisivao što je "gospa" kupila i koliko će na kraju mjeseca "zmoći dinara". Dakako da je on i bez nekih potvrda i izjava znao tko je "kreditno sposoban", tko se "ne bu skup s knjižicom i tekom zgubil, vrag zna kam!" A bilo je i takvih, no nisu imali tamo svoj vrtek i svoju kućicu. Oni su bili neki trajnije, a neki takoreći u pro-

lazu – u onim iznajmljenim "sobama sa špar hetom".

"Kućne radinosti"Da, otprilike u isto vrijeme, a možda

još i prije nego što su se pojavili prvi du ćančići osvanule su – obično na ne-kom uglu ili tamo kuda se išlo u grad – gostionice, krčme – ili ka ko je već vlasnik okrstio svoju birtiju. "Birtija", to je bio kolokvijalni izraz: "Pak je negde v birtiji!" ili "Bome ja ne bum v toj birtiji svoje teško

zaslužene peneze ostavljal!" Samo kad je neočekivano došao kum, stric ili prijatelj, a bačvica s onom izabelom se već ispraznila dečec bi morao otrčati k "Šnidaršiću", "Antončiću" ili ka ko se već zvao gazda, koji je iz jednog de mižona pretakao vino u onu politrenku s kojm je dotrčao dečec. Tamo u gostionici prodavao je gazda i, obrisavši mokre ruke u neku krpu, zamotao u papirić "za dinar Ibra" ili pred kraj tjedna ili mjeseca "drav", kojih se za dinar moglo dobiti čak pet. Vadio ih je iz neke škatulje s poklopcem, a sintagma "Dajte mi šteku Marlbora!" nije bila poznata na našoj periferiji. Samo smo s čuđenjem, a naši tate i sa zavišću, vidjeli ponekad "gospone iz grada" koji bi otvarali onu svijetlu i glancastu cigaret-dozu i omjenim prstima ispod neke zlatnobojne trake izvadili jednu od "Joj kak ih puno ima!" cigareta.

Pojavila se na onoj našoj periferiji i pokoja mesnica, ali bez većega "komer-cijal nog efekta" jer je bilo jeftinije kupiti na placu piliće, zaklati kokicu, purana ili gusku koju je brižljiva gazdarica sama ot-hranila u dvorištu i šopala prije Svih sve-tih ili Božića. A negdje u prosincu, iz tih

Napisao: Božidar Perharić

Foto: Arhiva MGZ

Gdje su oni susjedi koji su se ljutili kad nam je lopta pala u njihovo dvorište? Gdje su oni dječaci s

kojima smo dijelili naše periferijsko djetinjstvo?

Nastavljamo s pričama o "ljudima nekadašnje

zagrebačke periferije". Ispričali smo kako su

ti novi stanovnici Zagreba dolazili u grad

i, podižući svoje skromne kućice, stvarali

zagrebačku periferiju.

A kako su živjeli, kakve su bile njihove brige,

radosti i tuge opisuje ova "neizmišljena priča"

Naše periferijsko djetinjstvo

26

dvorišta čula se očajna cika pajceka, koji su – opipavajući ima li dosta špeka – ku-pili na sajmu koje srijede.

Nešto, obvezno šunkica i kobase za Us krs, sušili bi brižljivi domaćini na onim svojim začađenim tavanima puštajući u njih dim iz kuhinjskih šparheta, gdje se ložilo "na drva", i na žar stavljalo borovine "da bu šunka lepše mirišala"; nešto se mesa speklo i "u mast zalilo". I tako zbog te "kućne radinosti" – a bili su ti ljudi i radni i štedljivi – onim mesarima navraćali su rijetko i to više oni koji nisu mogli ili se nisu htjeli mučiti s kokošinjcem. Oni iz "sobe sa šparhetom":

Moli i radiDa, ponegdje su se pojavile i pekare,

gdje se pekao kruh bijeli crni i raženi (tako fi nog nisam jeo od djetinjstva), žemlje te žuto-smeđi "reš pečeni" hrskavi kifl i. (De-čecu ih je mama kupila kad je bio bo le stan ili posebno dobar – što se, na ža lost, rijetko događalo.) Sve je nestalo kad se kao najava rata, bijede i neimaštva, po javio "šubašić". Tako smo zvali onaj na pli jesan vonjajući polukukuruzni kruh u vri jeme zagonetnog, smušenog i na kra ju izgubljenog bana Šubašića. Kas ni je je i toga nestalo pa smo onaj frtalj kru ha što smo ga mogli dobiti na karte dije lili na kriške, na šnitice rečeno po do maći. No, i u vrijeme tih gladnih go-dina (a bilo ih je više nego biblijskih se-dam mršavih krava) brižljivi domaćini na bavljali su brašno i spremali u suhe od vla ge zaštićene ku tije. A kad je počeo rat i nas tavila se po slijeratna, ranosocijalistička ne imaš tina, donosili su u nekim vrećicama i ruksa ci ma brašno odnekud sa sela, od svojih ro đaka, koji nisu otišli sreću tražiti

u grad. Iz tog brižljivo čuvanog brašna vrijedne domaćice same su mijesile tijesto, pek le doma u roru ili ih stavile (dok još komu nisti nisu ukinuli privatne pekare) u veliki vajndling i onda ga one (ili "Darko, odnesi to, već si dosta velik!") odnijele u pekaru. Po naš ispečeni kruh rado bismo poslije podne mi djeca otrčali jer je onda mama prekriživši najprije nožem poleđinu veli koga mirišljavog hljeba gotovo s obred-nom pobožnošću odrezala i dijelila nam "kruh naš svagdašnji". Zamotala ga potom u bijelu čistu krpu da se ne suši i da potraje šnitu po šnitu cijeli tjedan: do druge su-bote, kad ćemo ako Bog da zamijesiti i kod Biondića (tako se zvao pek Primorac) ispeći naš kruh.

Tako je, ili u nekim sličnim varijan-tama, bilo u onim periferijskim kućicama, u onim obiteljima koje su – i ne znajući za svetog Benedikta i njegovu mudru pouku Ora et labora – živjele svoj brižljivi, radni, štedljivi i skromni život. Uz pobožni "Očenaš" i "Zdravo Marijo" prije spavanja, ali i ružne psovke u trenucima ogorčenja i bijesa. S "Hvala Bogu" kad su se želje is punjavale, i prigovori (možda čak i s nevjericom) kad ih je Bog zaboravio. Uz strpljive pouke djeci i uz batine kad smo zaslužili, uz skrušeni "Sretan Božić" pod borom, ali i riječi psovki i nepravednih uvreda (pa i udaraca) ženi, koja je morala otrpjeti zlovolju svojega supruga. A on će – znala je to – možda i postiđen, započeti razgovor "Čuj, trebali bi popraviti krov" ili "Kaj misliš da odemo u srijedu na sajam pogledati pajceka?" ili "Trebali bi malome kupiti cipele za zimu" ili "Kaj misliš, bi maloga dali u zanat ili neku drugu školu? Je zvrkast, ali mi ne zgleda bedast!" ili... Uz

molitvu i psovke, suze i smijeh, radost i tuge, nade i razočaranja, slogu i neslogu, štednju i rijetku rastrošnost, uz sačuvanu ili u ("Prvoj hrvatskoj") banci izgubljenu ušteđevinu, uz "dug je zao drug", uz "već sam tak umorna" uz... uz Ora et labora odvijao se život u mnogim kućama ne-gdašnje zagrebačke periferije.

Mnogi su – jer uz sličnosti bilo je i raz lika, čak i mimoilaženja u shvaćanjima i življenju – krenuli više ili manje druk-čijim putovima. Unatoč sličnih početaka, živjeli su s drukčijim ciljevima ili bez ci-ljeva, imali drukčija zadovoljstva i neza-dovoljstva, blagodati i prokletstva. Neki su sve što radom ili neradom zarade i po trošili, neki u gostionici i prije nego bi s plaćom kući došli. Takvi su nakon nepro mišljenog sirotinjskog rasipništva jedva vezali kraj s krajem, pomažući se zaduženjima koja su ih odvodila u nove dugove. Izbjegavali razočarani jedne po-slove i taržili – dobivali ili ne dobivali – druge. Neko vrijeme plaćali, a onda iz mjeseca u mjesec ostali dužni za onu sobu sa šparhetom. Sve dok ne bi uz svađu s onim jednako takvim siromaškom koji im je skučivši se u kuhinju iznajmio tu sobu s šparhetom pokupili ono nešto stvari i otišli. S trnjanske među trešnjevačku ili neku drugu periferijsku sirotinju.

Pošten Hrvat i dobar katolikMožda su neki od tih ljudi, koji su

ži vo tom prolazili više silaznom nego ulaz nom stazom, uz potporu strpljive i briž ljive supruge (a žene obično otpor-nije podnose životne nedaće) ili vidjevši nevoljnu budućnost svoje djece, radom, štednjom i odricanjima zaustavili posrta-nje, sebe i svoje obitelji. I tako je život iz-miješao i razdjeljivao te stanovnike neg-dašnje periferije. Pružao nekima ponešto sreće ili drugima mnogo nesreće, nekima trenutke blagoslova, nekima dane i noći prokletstva, učio jedne na trpljenje i po-ticao druge na pobunu, neke na molitvu, a neke na proklinjanje.

Možda slučaj ili sreća, možda pouzda-ni životni suputnik, a najvjerojatnije onaj Ora et labora, za kojega nikada nisu čuli, ali su ga u svojoj obitelji i životnoj sre di-ni usvojili, usmjerio ih je putem na ko jem je bilo mnogo teškoća koje treba savladati, muke i odricanja koje treba pod nositi, skrom nost koje se ne treba stid jeti, oda-nosti u koju se treba pouzdati, molit vu kojom treba ojačati nade i ublažiti razo-ča ranja. Nije to bila ideologija, bio je to

27

sa dr žaj života: "Nemremo imati sve kaj bi hteli!", "Hvala Bogu da imamo krov nad glavom", "Sutra bude bolje", "A kaj ćeš, ne mreju svi biti jednaki", "Mnogima je i teže – bokci!", "A ni oni bogati nisu uvijek sretni", "Svaki oltarek ima svoj križek" i "Kruh naš svagdanji daj nam danas... i ne uvedi nas u napast..."

Za taj Ora et labora vezala se najčešće i neka – tko zna odakle i kako – odanost i osjećaj pripadnosti ovoj svojoj domovini. U to vrijeme se za čovjeka koji je zaslužio na še poštovanje reklo: "pošten Hrvat i do -bar katolik". Dakako, išli su ovi Ora et la-bora ljudi u crkvu, prekrižili se prije je la, ispovijedili se o Božiću i pričestili o Us krsu (kako kaže "zapovijed crkvena"). No sili uskrsno jelo na blagoslov, spuštali u crk-venu mežnarovu vrećicu na štap koju po-di narku ("Ne budi bogu pogovorno!"). Ali taj Ora et labora, taj "dobar katolik" bi lo je i nešto više od pobožnosti. Možda je to bilo blisko onome "pošten Hrvat", što je značilo sve zajedno – valjan i častan čovjek.

Nada u komunizamVezao ih je taj "pošten Hrvat" uz tro-

bojnicu koju su poslije onog siječnja (Zar je siječanj Hrvatima zaista nesretan mjesec?) ovijali oko božićne pšenice po kojoj su se prepoznavali časni ljudi. Glasovali su ovi Ora et labora ljudi za Mačeka, za HSS jer su pripadajući domovini prepoznavali onaj "H". A noseći u sjećanju slike svoje seoske mladosti i djetinjstva vjerovali su u ono "S" – "seljačka", mada se oni seoskom životu više vratiti neće.

Drugačiju su "vjeru" imali oni koji nisu izašli iz sobe sa šparhetom, oni koji su bili ogorčeni svojim iskustvom i onime što su od drugih slušali da će uza sav labora teško preživjeti, da će ih uvijek drugi prestići i iskoristiti, da se ovom nepravednom društvu reda i nerada ne treba pokoravati, da ne budu poslušne ovce koje će gazda (neki su rekli "kapitalisti") strići i musti. Njihovo ogorčenje, njihovo odbijanje po-sluš nosti i trpljenja, njihova pobuna imala je svoju zastavu. U onu trobojnicu nisu vjerovali, više nade budila je ona crvena boja. Iako ovi ljudi nisu vjerovali ni čuli za nekog Marxa, riječ "komunizam" imala je neku magijsku moć i privlačnost: značila je pobunu protiv sobe sa šparhetom protiv jegera i luka za večeru, protiv "sutra te više ne trebam na poslu", protiv "što nas briga za tvoju tuberkulozu", protiv tužnog pogleda gladne djece... Poticala je ta riječ "komunizam" na pobunu i budila nade u...

Tko zna kakve je sve snove i nade budila ona crvena zastava koju je nosio netko u onoj gotovo mističnoj povorci koja se jednoga predratnog proljetnog sumraka kretala od Trnja prema Trešnjevki s do-šapnutim ili iz ogorčenja uzviknutim rije-čima "Hoćemo kruha i rada". Bio je za ove ljude njihov "ora", njihova "vjerujem".

Nestalo djetinjstvoIako su živjeli na istoj periferiji, gazili

isto blato na ulici oni Ora et labora lju di i oni zaneseni crvenom bojom po mno-gočemu su se razlikovali. Jedni su, odje-nuvši djecu u čeitu i pažljivo uređenu odje ću, išli nedjeljom s djecom na misu, a po slijepodne (dok još ta djeca nisu sama počela preskakati plot nogometnoga igra-lišta) u šetnju ili u posjet kumovima. "Do-bar dan sused!" "Idete s gospom i de com u šetnju!" "Bog daj! A vi ste jučer bili mar-ljivi, tak ste lepo pobelili kuću" "Je, već je bome bilo i vreme..."...

Drugi bi – možda zato što nisu imali što boljeg, "nedjeljnog" na sebe i djecu obući, a možda zato što ih je tuga savladala – za posljednje dinare što su ih uzeli ženi, nalakćeni na onaj vlažni šank u gostionici ispijali svoju gorčinu. I tako se nekako u ovakvim i sličnim varijantama ispreplitao socijalni kontrapunkt one negdašnje za-grebačke periferije.

Ljudi i sličnih i različitih života i sud-bina koje su prilike i neprilike "svjet skih kriza", kraljevskih diktatura, nedore če nih banovina, ratnih neimaština, domo bran-

skih i partizanskih putova, neostvarenih crvenih nada, trobojnih očekivanja i razo-čaranja, zatvora, "dobrovoljnih" i prisilnih radova, "narodnih odbora" jednako tako "narodnih sudova", uz "živio ovaj i smrt onome" vodile prema istom kraju. Doduše, i tamo s nekom "diferncijacijom". Nekima unuci na Sve svete još zapale svijeću, na grobu, a nekima je onaj drveni križ ili daska sa zvijezdom već odavno istrunula povaljana u travu zapuštenog humka: bez cvijeta i bez svijeće – bez sjećanja.

Kao što se i mi još ponekad – izgub-ljeni između automobila među onim og -rom nim zgradurinama, dućanima, Mc-Do nald'sima, Country storovima, bis tro-ima i kafi ćima Vrbika, Trešnjevke ili Trnja – ne možemo sjetiti i naići na raskršće Miramarske i Vrbika s raspelom do koje-ga je župnik one male trnjanske crkve sv. Terezije vodio zaprašenu tijelovsku procesiju; ne možemo se sjetiti gdje je bio vrtlar u čiju smo se ljepogrudu plavokosu kćerku zaljubljivali; ne možemo više prepoznati gdje je bilo ono trnjansko kino gdje smo prvi put vidjeli "fi lmski poljubac"; gdje je bio i kuda je tekao onaj potok u kojem smo iskopavši nekom ribiču gliste zaradili svoju prvu poldinarku; gdje je bio plot trkališta Miramare uz koji smo jednoga ljetnog sumraka zbunjeni i plahi ukrali svoj prvi pubertetski poljubac; gdje su sve bile željezničke rampe na Savskoj cesti; gdje je točno, negdje u blizini tre-šnjevačkog placa, bilo ono najjeftinije kino gdje smo se za dinar i pol mogli smijati Stanliju i Oliju i vratiti se doma puni buha (zato smo ga i zvali "buhara") i gdje smo pred kinom za pola dinara mogli krpenim kuglama gađati neke lončiće i – ako smo bili spretni – dobiti za nagradu malu osušenu čokoladicu ili "špigl" sa Shirley Tem ple na poleđini; gdje su oni susjedi ko ji su se ljutili kad nam je lopta pala u nji hovo dvorište? Gdje su oni dječaci s kojima smo dijelili naše pe riferijsko dje-tinjstvo? Gdje su... gdje su...

U to se vrijeme za čovjeka

koji je zaslužio naše

poštovanje reklo: "pošten

Hrvat i dobar katolik"

Zagrepčani koje ne smijemo zaboraviti

28

Najljepši ružin cvijet iz doba procvata zagrebačke operete (2)Napisala: Mr. sc. Maja Šojat-Bikić

Foto: MGZ iz donacije

Marine Würth Klepač

Na radiovalu zagrebačke postaje

Njezin se glas često čuo sa zagrebačke radijske postaje (najprije s Gornjega grada, a od rujna 1940. iz Vlaške ulice), na kojoj je izvodila popularne šlagere i operetne arije. U to se vrijeme pjevalo uživo pa su pje vači morali biti dobro pripremljeni. Do stasanja generacije zabavnoglazbenih izvođača krajem 40-ih i u 50-im godinama,

Ruža Cvjetičanin ostvarila je u HNK niz naslova koje navodimo redoslijedom premijernih izvedbi: Angèle Didier (F. Lehár, Grof Luxemburg, 1933.), Dijete (R. Benatzky, Dražesno dijete, 1934.), Raka (P. Abraham, Havajski cvijet, 1934.), Margita (F. Lehár, Ševa, 1934.), Floramye (I. Tijardović, Mala Floramye, 1934.), Mia (R. Šimaček, Reci tko si, 1934.), Apolenka (J. Beneš, Sveti Anton, svih zaljubljenih patron, 1934.), Ankica (Ž. Hiršler, Kaj nam pak moreju, 1935.), Fedora (E. Kálmán, Cirkuska princeza, 1935.), Nelly (E. Eysler, Umjetnička krv, 1935.), Denise (F. Hervé, Mam'zelle Nitouche, 1935.), Honorine (M. Simons, Ti si ja, 1935.), Ančica (B. Grün, Gdje cvate ljubav, 1935.), Hannerl (F. Schubert – H. Berté, Tri djevojčice, 1935.), Jaromira (J. Weinberger, A propos, što radi Andula, 1935.), Marica (E. Kálmán, Grofi ca Marica, 1935.), Bara (Đ. Prejac, Vječni ženik, 1935.), Anita (F. Lehár, Giuditta, 1936.), Zlata (Ž. Hiršler, Napred naši, 1936.), Hanči (J. Beneš, Na zelenoj livadi, 1936.), Valencienne (F. Lehár, Vesela udovica, 1936.), Olga (J. Jankovec, Kukavica, 1936.), Bessie (J. Beneš, Fakinka, 1936.), Vera (E. Gloz, Tu je sreća, 1936.), Bronislava (K. Millöcker, Đak prosjak, 1937.), Stasi (E. Kálmán, Kneginja čardaša, 1937.), Cilika (F. Klammert–R. Hochwall, Sretni Tonček, 1937.), Ivka (Ž. Hiršler, Iz Zagreba u Zagreb, 1937.), Roxy (P. Abraham, Roxy, 1937.), Fatima (A. Pordes Srećković, Omer-paša, 1938.), Mare (E. Gloz, Na plavom Jadranu, 1938.), Tončka (J. Beneš, Djevojče iz Praga, 1938.), Collete (S. Albini, Bosonoga plesačica, 1939.), Franzi (O. Strauss, Čar valcera, 1939.), Greta (F. Lehár, Plava mazurka, 1939.), Ciboletta (J. Strauss, ml., Jedna noć u Veneciji, 1940.), Marica (S. Albini, Barun Trenk, 1941.), Pepita (F. Lehár, Eva, 1941.), Christa (K. Zeller, Ptičar, 1941.), Ana (M. Asić, Pjesmom kroz život, 1942.), Dolly (R. Benatzky, Moja sestra i ja, 1942.), Rosalinda (J. Strauss, ml. Šišmiš, 1944.), Mi (F. Lehár, Zemlja smiješka, 1944.), Jarinka (B. A. Aleksandrov, Svadba u Malinovki, 1947.).

operni i operetni prvaci nosili su, uz kla-sični, i repertoar lakšeg žanra. Veliku po -pularnost stekla je pjesma Daleko m'e biser mora iz Tijardovićeve operete Mala Floramye, u Ružinoj interpretaciji.

Časopis World-Radio Th e BBC Fore-ign Programme Journal od 24. prosinca 1937. objavio je njezinu fotografi ju na naslovnici s potpisom: "Th e Rose Flower” of Yugoslavia – which is the translation of the name of Miss Ruza Cvjeticanin, the charming singer who frequently broad-casts from Zagreb" ("Ružin cvijet” Jugo-slavije – što je prijevod imena gospođice Ruže Cvjetičanin, šarmantne pjevačice koja često nastupa na Radio Zagrebu).

Mala Floramye

1948. godine

29

skoj pozornici Dverce u Ilici 12 nastupa družina Grabancijaši. Sedmero Graban-ci ja ša: Ruža Cvjetičanin, Margita Dubajić, Ljubiša Jovanović, Vlaho Paljetak, Alfred Grünhut, Dejan Dubajić i Jozo Laurenčić nasmijava do suza Zagrepčane.

U Malom kazalištu praizvedene su do-maće operete Pjesmom kroz život Milana Asića (1942.) i Čar mjesečine Eduarda Gloza (1944.), a obnovljena je i Glozova opereta Tu je sreća (1942.). U Velikom kazalištu obnovljene su Lehárove operete Vesela udovica i Eva (1941.) te Ševa i Zemlja smiješka (1944.), Ptičar K. Zellera (1941.), Moja sestra i ja R. Benatzkog (1942.), Ples u operi R. Heubergera (1943.) te Šišmiš J. Straussa, ml. (1944.).

Zagrepčani su bili

zaljubljeni u svoju dragu

Cvjetičanku

Nepoželjna buržujska sladunjavost

Za operetu, međuratnoj zagrebačkoj kazališnoj publici najdraži glazbeno-scen-ski oblik, u poraću nastaju teška vre mena. Opereta vodi slušatelja u kraj lagod ne bezbrižnosti i ne nameće mu neku slo-ženost ili problematiku. Cilj joj je zabava, nas mijanost, dobro raspoloženje, koje uz -di že iznad tmurnosti svakidašnjice. Ta bur žujska sladunjavost nije djelovala do-voljno odgojno poslijeratnoj komunistič-koj vlasti. Scenska raskoš operete, prinče-vi, baruni, grofi ce i kneginje nisu više bili dobrodošli. Pri pokušaju obno ve operete HNK postavlja Svadbu u Malinov ki sov-jet skoga skladatelja Borisa A. Alek san-drova (1947.), no bez većeg uspjeha.

Povratkom Ive Tijardovića u HNK i nje govim imenovanjem za intendanta (1945. – 1949.), obnovljena je 27. veljače 1948. godine njegova Mala Floramye. U raz govoru s Denisom Derkom, Ru ža Cvjetičanin će se prisjetiti: "Za tu Flo ra -mye red je bio od Kazališne kavane do HNK. To je bila ludnica. On je kao in-tendant stvarno riskirao, i to je bila ras-košna, bogata predstava s velikim bale-tom. No, tu je bio kraj.” (Zagrebački trg, br. 7, 1995.)

Uz Malu Floramye obnovljene su operete Mam'zelle Nitouche F. Hervéa (1947.), Šišmiš J. Straussa (1952.) i Tri djevojčice F. Schuberta (1953.). Ipak, ope-reta neumitno gasne na daskama Velikoga kazališta.

U tom razdoblju Ruža Cvjetičanin na -s tupa i u manjim opernim ulogama, kao Esmeralda (B. Smetana, Prodana ne vjes-ta), Frasquita (G. Bizet, Carmen), ca re-vić Fjodor (M. P. Musorgski, Boris Go -dunov), Musetta (G. Puccini, La Bohè me), Lucietta (E. Wolf-Ferrari, Četiri gru bija-na), Pjevačica (I. Tijardović, Dim njaci uz Jadran).

Ljubimica ZagrebaGodine 1945. udala se za fagotista Ru-

dolfa Klepača, koji je tada bio član i solist opernog orkestra HNK. Rudolf Klepač će 1955. godine započeti svoju solističku i pe-da gošku karijeru na Mozarteumu u Salz- burgu te postati jedan od vodećih svjet-skih fagotista. Koliko su Zagrepčani vo ljeli Ružu Cvjetičanin, najbolje svje do či zgoda na dan njezina vjenčanja: "Vjen čali smo se 8. travnja 1945. godine. Prera do vićev trg bio je pun ljudi. Okupilo ih se ne koliko tisu-ća. Bacali su mi cvijeće i vikali: 'Predomi-slite se.' Išli smo se slikati foto grafu Sesaru u Ilici. Tek u ovim go dina ma saznajem ko-liko su me voljeli kad me zaustave na ulici pa kažu: 'Joj, da znate kak smo bili u vas zaljubljeni.' ” (Vikend, br. 1194, 1991.)

Ratne godineNajljepše operetne godine Ruže Cvje -

ti čanin poremetio je Drugi svjetski rat. Ipak, i u tim tegobnim vremenima kultur ni život je prilično intenzivan. Na kaba ret - Red ispred HNK za Malu Floramye 1948.

Na dan vjenčanja s Rudolfom

Klepačem 8. travnja 1945. godine

30

Najzvonkija radost Zagrepčana

Danas Zagreb više ne njeguje žanr ope rete (kao što to čine Budimpešta i Beč, primjerice), iako su Zagrepčani de set lje-ćima voljeli operetu, a posebno svo ju lju- bimicu, Ružu Cvjetičanin. Malo je bilo toli ko voljenih umjetnika koji su bili toli-ko vezani za Zagreb. Voljeti Ružu Cvje-ti čanin zaista nije bilo teško: lijep glas i stas, govor i ples, profi njen modni ukus, uvijek besprijekorna frizura, a nadasve bli stavo, vedro lice. Ako se s pravom kaže da je glazba zvonka radost, onda je Ruža Cvjetičanin, njihova draga Cvjetičanka, bila najzvonkija radost Zagrepčana u zlat-nom dobu zagrebačke operete. Nadajmo se da će ova radost ponovno stići u naš grad kad Muzej grada Zagreba priredi izlož bu svojoj primadoni.

Gostovanja u inozemstvuGodine 1952. gostuje u Opernhaus

u Grazu, u ulozi Rosalinde u Straussovu Šišmišu (među prvim je hrvatskim um-jet nicima koji su nakon rata dobili putov-nicu), a 1954. u Lübecku kao Fedo ra u Kálmánovoj Cirkuskoj princezi. Gosto va la je još u Linzu, Gelsenkirchenu i Wies ba-denu. Bilo je mnogo poziva iz ino zemstva, ali zbog djece i suprugove među na rodne karijere odlučila je ostati u Zagrebu.

Opereta seli u KomedijuZagrebačko gradsko kazalište Kome-

dija počinje djelovati 29. studenoga 1950. godine i već 23. prosinca izvodi Lehárovu Zemlju smiješka. Ovaj će glazbeno-scen-ski oblik, uz kasniji oblik mjuzikla (od 1960.) i rock-opere (od 1975.), postati zaš -titnim znakom Komedije. Godine 1954. Ruža Cvjetičanin je kao gošća nas tu pila u Kálmánovoj Marici. Hrabriji Zagrepča-ni duhovito su izrazili svoje mišljenje o iznenadnom preimenovanju ove opere te

U miroviniKad je opereta i u Komediji ugašena,

krajem 60-ih godina, osjećaj da nema više što pjevati potaknuo je Ružu Cvje-tičanin na samovoljni, prijevremeni od-la zak u mirovinu, tiho i bez velikih riječi. Bilo je to 31. ožujka 1969. godine. Na-kon umirovljenja živjela je na relaciji Za-greb – Salzburg. Za svoj rad primila je malo nagrada. Godine 1971. dobila je Zahvalnicu Sindikalne podružnice HNK za dugogodišnji požrtvovni rad te Spo-menicu stogodišnjice Opere HNK, a 1996. odlikovana je za osobite zasluge u kulturi Redom Danice hrvatske s likom Marka Ma rulića.

Kao princeza

Mi u Zemlji smiješka

dopisavši na kazališnim plakatima "dru - garica”. Čak je i Narodni list od 21. pro-sin ca 1954. smatrao ovo preime no vanje nepotrebnim gubitkom "operetno-ari sto - kratskog atributa u naslovu”. Ruža Cvje- ti čanin tada je još imala stalni an gaž man u HNK-u, no, kad je glavno nacio nalno kazalište ugasilo operetu, početkom rujna 1955. prešla je u Komediju, na na govor tadašnjeg ravnatelja Ive Hergešića. U Ko-mediji su djelovali izvrsni solisti: Melita Kunc, Nada Siriščević, Mirjana Dančuo, Lili Čaki, Slaven Smodlaka, Mari jan Kunšt, Đani Šegina, Vlado Štefančić i dr.

U Komediji je Ruža Cvjetičanin ost-varila uloge Perine (I. Tijardović, Splitski akvarel, 1955.), Josephe Vogelhuber (R. Benatzky, Kod bijelog konja, 1955.), Maje Bilin (M. Maić, Stvaramo reviju, 1956.), Floramye (I. Tijardović, Mala Floramye, 1956.), Marice (S. Albini, Trenk i njegovi panduri, 1957.), Vik torije (P. Abraham, Viktorija, 1958.), Hanne Glawari (F. Lehár, Vesela udovica, 1959.), Broni sla-ve (K. Millö cker, Đak prosjak, 1959.), gro fi ce Ma rice (E. Kálmán, Grofi ca Marica, 1954.), Erlynne-Odette (P. Kre u der, La dy iz Pariza, 1967.) i Giu-ditte Grisi (F. Schu bert, Tri djevojčice, 1967.).

Trijumfalni jubilejZa ime Ruže Cvjetičanin ve zan

je još jedan presedan u hrvat skom kazališ nom životu. Tri puta je slavila 30-godiš nji jubilej. U razgovoru s Draženom Jakči nom prisjetit će se: "Kad sam 1964. godi ne slavila jubilej, HNK me pozvao da se jubilarna predstava i proslava održe u ve likom teatru. Ja sam u to vrijeme bila čla nica Komedije i rijetkost je da vas drugi teatar pozove da u njemu slavite jubilej. To mi je bilo posebno drago jer sam u HNK bila član 24 godine. Sa mnom je nastupio ansambl kazališta Ko-medija, a davali smo Kod bijelog konja, tak ođer jednu od mojih dragih i velikih rola. Zanimanje za jubilej bilo je ogromno. Ne samo da su sva mjesta bila rasprodana nego su ljudi sjedili i na stepeničastim prolazima između redova. [...] Nakon dva dana, u istoj dvorani veli kog teatra, imali smo reprizu jubileja i to je, koliko znam, jedinstven slučaj u na šim kazališnim ana-lima. A nakon iz vjesnog vremena, imali smo isti jubilej i u Komediji pa sam ja tako bila trostruka jubilarka.” (Vikend, br. 616, 1980.)

Skladatelj Ivo Tijardović

tražio je da naslovnicu

glasovirskog izdanja

njegove Male Floramye

iz 1952. krasi slika Ruže

Cvjetičanin, u raskošnom

kostimu Floramye

31

Danas je možda teško shvatiti ka-ko je moguće da žena u res pek-tabilnim godinama - još k to me

ne neka anonimna, ne pis me na i povučena starica, već oštro umna i glasna novinarka i popularna spi sa te lji ca – postane žrtva dvaju stranaca, vlas titih podstanara. No, pogledajmo i suvre menu crnu kroniku:

Napisala: Diana Kučinić

Foto: Iz privatnih arhiva

"Starica bez igdje ičega i ikoga traži dobrog

čovjeka koji bi se za nju brinuo", glasio je

Zagorkin oglas na koji su se javili Smolčić i Car,

a iz "kohšala" koje su donijeli širio se miris tople

pileće juhe, pečenja i kolača...

Posljednje godine Marije Jurić Zagorke (3)

j

Od cijele 'Gričke' imam samo

dvije kute

Od devet milijuna

zarade za "Gričku

vješticu" u svescima,

Zagorka je dobila

samo 7000 dinara

50-te je godine

prošloga

stoljeća

Zagorka

preživljavala

bez prihoda i

bez mirovine

podstanar ubio gaz daricu, mladić is-tukao i op ljač kao staricu u njenom stanu, stari ca tri mjeseca ležala mrt-va u svom kreve tu... Unatoč svim ud ru gama, pra vo braniteljima i SOS te lefonima, ko liko je i danas žena pre tučeno, zlostav ljano, ponižavano, za bo ravlje no iz među svoja četiri zi-da? I Za gor ka je nažalost dijelila tak vu sudbinu.

Kao da je ispao iz scenarija za niskobudžetni fi lm zvuči podatak

32

iz Globusa 1961., poput nevažnog detalja samo usput spomenut u tekstovima Alekse Vojinovića, da je Zagorku namjeravala ubiti Jelena Kodrna, zločinka koja je 50-ih godina prošloga stoljeća širila strah među starijim gospođama u Zagrebu – ubila je dvije i opljačkala ih, a onda ju je policija presrela u veži na Dolcu 8, baš kad je sa sjekirom umotanom u papir krenula u stan Marije Jurić na prvome katu, nadajući se pronaći silno bogatstvo!

Ubojicu sa sjekirom, međutim, kod Za gorke ne bi dočekao bogat plijen. Prva no vinarka u ovom dijelu Europe, autorica "Gričke vještice" zbog čijih su se nastavaka čitatelji gurali u redovima i ovacijama na-građivali kazališna uprizorenja njenih dje la svoje je kasne 70-te godine života do če kala bez mirovine i bez prihoda. Pri-jatelji i ljudi koji su joj se nekada divili po vremeno joj pomažu, donose hranu i dru ge potrepštine, no to nije dovoljno za dostojan život i rad kojeg se Zagorka nije odrekla doslovce do smrti. Društvo književnika (iako nikada nije bila njihova članica!) zabranilo joj je javne nastupe, odrekavši je se kao autorice šund-romana, a tadašnji prosvjetni odbor odbio je njenu želju za prosvjetnim radom, proglasivši je - prestarom i nesposobnom. Da ironija bude veća, početkom 50-ih godina Zagor-ka je slomila nogu, zbog čega godinu dana nije mogla izlaziti.

Mirovina za nekvalifi ciraneNakon nekoliko je godina Sabor so-

ci jalističke Hrvatske, zahvaljujući an gaž -manu Zagorkine prijateljice Štefi ce Vr ba -nić (koja je, kako mi je ispričala, osob no otišla tadašnjem ministru Kriz ma nu) Zagorki ipak dodijelio minimalnu miro-vinu u kojoj nakraju nije dugo uži vala. Zagorka je svojoj prijateljici tu svo ju mi-rovinu opisala ovako: "počasna mi rovina" koja spada u "službenu penziju u grupi – nekvalifi cirano osoblje".

No, prije nego što joj je odobrena ta mirovinska crkavica od koje ionako ne bi mogla živjeti, Zagorka je 1954. godine objavila oglas u Narodnom listu: "Starica bez igdje ičega i ikoga traži dobrog čo vjeka koji bi se za nju brinuo". Novinaru Aleksi Vojinoviću duhovito je opisivala ka ko je iza zatvorenih vrata prisluškivala po ten-cijalne skrbnike koji su se na stubištu do-govarali kako će "ispipati" koliko je stara, je li zdrava i što zapravo ima!

Zločinka Jelena Kodrna uhvaćena je

ispred Zagorkina stana sa sjekirom

umotanom u papir

Otkad su u njega ušli Nino Smolčić i Leo

Car, stan na Dolcu 8 postao je Zagorkina

tamnica

Tada su na Zagorkina vrata pozvonila dva pristojna i skromna mladića, a iz "koh šala" koje su donijeli širio se miris top le pileće juhe, pečenja i kolača. Bili su to Nino Smolčić i Leo Car. Pred sta -vivši se kao bratići, došli su još nekoli ko puta, zgražajući se nad gorkom sudbi-nom slavne spisateljice i donoseći joj slas - ne obroke koje je spravljao Car, inače ku-har u Esplanadi i poznati zagrebač ki ho -mo seksualac. Osvojivši je nenametlji voš-ću i suosjećajnošću, Smolčić i Car use lili su se u Zagorkin dom. I više nije bilo slas-nih ručkova, ni ljubaznih razgovora, ni suo sjećajnih izjava.

"Ubrzo nakon što su Car i Smolčić kao podstanari uselili u Zagorkin stan na Dol cu, vidjela sam da tu nešto ne štima", ispri čala mi je Zagorkina prijateljica Štefi -ca Vrbanić. "Oni su otpustili Zagorkinu kućnu pomoćnicu koja joj je bila vrlo oda-na! A mnogo su mi puta, kad bih željela po sjetiti Zagorku, rekli da je nema kod

33

Jedno od Zagorkinih pisama Štefi ci

Vrbanić u kojima opisuje ponašanje svojih

podstanara

"Ja moram ostaviti svoju

sobu ili bolje svoje knjige

i opet knjige i rukopise.

Bez njih idem samo

na Mirogoj!", pisala je

Zagorka

Car i Smolčić u samo su

jednoj godini, krivotvoreći

poslovne knjige o njenim

tantijemama, Zagorku

oštetili za milijun dinara

kuće – oni su joj branili posjete, branili joj izlaske; držali su je u tolikom strahu da se nije usudila protiviti".

Malo-pomalo Car i Smolčić postali su nepremostiva prepreka za sve koji su htjeli stupiti u kontakt sa Zagorkom, preuzeli su i njene telefonske pozive, a Štefi ca Vrbanić bila je jedna od rijetkih koju su uopće puštali u Zagorkin stan.

No, bili su Car i Smolčić i poduzetni – ta koja korist od starice koja nema novca! – pa su sa splitskom Slobodnom Dalmacijom uspjeli dogovoriti objavljivanje "Gričke vještice" u svescima. Štivo je razgrabljeno, a na Dolac 8 konačno je počeo pristizati novac. Zagorka je isprva bila presretna jer se uvjerila da nije zaboravljena i da je čita telji i dalje vole, a ponadala se i da će se opet sastajati s ljudima, razgovarati s mladim novinarima, prenositi im svoja iskustva... Ništa od toga!

Htjela bih jesti ribu...Aleksa Vojinović, novinarski poletarac

početkom 1955. godine, tijekom svojih posjeta Zagorki počeo je instinktivno za-pisivati njene glasne komentare, sluteći da se tu događaju neke čudne stvari. "Od svih štampanih svezaka "Gričke vještice" ja sam od Slobodne Dalmacije dobivala 7000 dinara, a cjelokupna zarada donijela im je oko devet milijuna... Ja živim kao u lo goru. Ne smijem nikuda van. Zapravo, pri siljena sam na to jer nemam ni naj-nužnije odjevne predmete za izlazak na ulicu. Od cijele "Gričke" imam samo dvije

kute. Prokleti bili svi moji romani! Je li to život? Ja stara 82 godine moram raditi do dva ili tri sata u noć i naprezati svoje staračke oči... Sva sam postala nervozna. Htjela bih jesti ribu...", zapisao je Vojinović Zagorkine riječi u subotu, 5. veljače 1955.

A nakon što je Štefi ca Vrbanić shvatila da njena prijateljica nema čime kupiti ča-rape te da joj, osim honorara, njeni pod-stanari uredno ubiru i tek dobivenu mi-zernu mirovinu, angažirala je dr. Smiljana Hegedušića, tadašnjeg inspektora u po-rez nom uredu, da pregleda Zagorkine po-slov ne knjige.

"Dr. Hegedušić je pronašao da su Car i Smolčić u samo jednoj godini, krivotvoreći poslovne knjige o njenim tantijemama, Za gorku oštetili za milijun dinara!", rekla mi je Štefi ca Vrbanić. "A u to se vrijeme za milijun dinara mogao kupiti klavir ili krava ili ste mogli dva mjeseca provesti u hotelu na moru!"

Prevarena i bez novca, zatočena u vlas titom stanu, Zagorka je ovako pisala svojoj prijateljici:

"Draga gospođo Vrbanić!Dobro sam promislila: imam aferu s

mojim sustanarima. Oni mi prave skan-dale i tjeraju mene iz mojega stana u kojem stanujem 16 godina! Sada je jedan otputovao a mjesto njega mi dobacuje kriminalne uvrede njegova kuharica (to se Zagorka ruga, misleći na Lea Cara, op.

D.K.). A Vi svi mislite da tu nema druge pomoći nego da ja kapituliram! Ja – od koje su svi živjeli – ja čiji je stan – ja koja nisam ništa drugo učinila nego sam samo opetovala riječi njihovog knjigovođe da su radili krivo i dr. Dakle: ja moram ostaviti svoju sobu ili bolje svoje knjige i opet knjige i rukopise. Bez njih idem samo na Mirogoj!! Ovo je moja odluka – mogu me ubiti – ali ne mogu bez knjiga i rukopisa nikamo – oni još jedino su moj život. Možete li to razumjeti ili ne – ostajem!

Zagorka" (nastavlja se)

J d d Z ki ih i Št fi i

Intervju

34

Razgovarala: Biba Salata

Foto: Tomislav Čuveljak

Prvi priručnik za samopomoć iz pera sveučilišne profesorice, "Tkanje ži-vo ta", ostvario je takav uspjeh da je

već i sedmo izdanje rasprodano.

O toleranciji, tituli Zagrepčanke

godine i pasivnosti svojih

sugrađana govori najpoznatija

hrvatska psihologinja čija je

knjiga "Tkanje

života" u

samo

nekoliko

mjeseci

postala

veliki hit

Moja prijateljica je rekla: "Ova knjiga je bolja od najbolje prijateljice, za sve ima savjet, ništa ne nameće, za svaku situaciju ima razumijevanja i, što je najbolje, uvijek može biti uz mene!"

Kako ste se, nakon toliko znan-stvenih knjiga, odlučili napisati takav priručnik?

Već sam nekoliko puta ispričala kako pisanje takve knjige uopće nije bila moja ideja, već poticaj urednice Profi la Sandre Mla kar, koja me upozorila da je lako kriti-zirati prijevode knjiga samopomoći, ali da bi zapravo naši psiholozi trebali takvo što napisati. Direktno mi je rekla kako bih se trebala na to odvažiti, napisati knjigu i

35

Svojevremeno ste vodili istraži-vački projekt pod nazivom "Tolerancija u svakodnevnom životu". S obzirom da još imate veliku energiju i utjecaj, što mis lite, postoji li mogućnost uvođenja tak voga nastavnog predmeta u osnovne i srednje škole?

Projekt pod nazivom "Tolerancija u sva kodnevnom životu" trebao je biti po-ticaj (tj. okidač) da se nešto učini s po u-čavanjem tolerancije u nas. Profe sor Ko-le sarić, koautor naše knjige o toleran ciji i savjetnik u projektu o toleranciji, i ja iz-radili smo prijedlog o osposobljavanju ili poučavanju učitelja za poticanje i pou ča-vanje tolerancije u školi. Smatrali smo da bi toleranciju trebalo poučavati već u vrtiću i u osnovnoj školi. Prijedlog smo prije ba-rem tri godine odnijeli u Ministarstvo, ob-ra zovanja, prosvjete i športa gdje nam je

na kon "razgovora ugodnog" bilo rečeno da će nam odgovoriti u roku od dva-tri tjed na. Nikada nismo dobili odgovor pa smo, držeći se njemačke izreke "I nikakav odgovor je nekakav odgovor" shvatili da ga ne trebamo niti očekivati.

U tkanici vašeg života, čini se da upravo sada preplićete zlatne niti us-pjeha.

Što će u nečijoj tkanici života biti zlat-ne niti određuje onaj koji se bavi njezinim tkanjem, pa to može biti uspjeh, ali može biti i prijateljstvo, naklonost, susreti s lju-dima ili prirodom...

Što vam znači titula Zagrepčanke godine?

Nagrada "Zagrepčanka godine" obra-do vala me ponajviše zato što su moju kan-didaturu potaknule i provele u djelo mo je bivše studentice, a sadašnje kolegice. Taj je prijedlog podržao moj Odsjek za psi-hologiju, na kojem sam radila 40 godina, pa i Filozofski fakultet, što je izuzetno lije-po, kad uzmete u obzir da me već gotovo deset godina nema na fakultetu.

Nagrada me obradovala i zato što sam je dobila unatoč tome što sam od svoje 14. godine osoba s invaliditetom i uz to danas još i umirovljenica. Nekako mislim da taj moj uspjeh dijele sa mnom i svi ostali pri padnici tih manjina s tako mnogo čla-nova.

Kako biste vi, kao psihologinja, procijenili tipičan profi l Zagrepčanke i Zagrepčanina?

Na vaše pitanje uvjetuje li metropola kao što je Zagreb svojevrsnu specifi čnost u smislu pogleda i prilagodbe na život, mogla bih najkraće odgovoriti s "da". Ali svaka sredina, velika ili mala, ima svoje spe cifi čnosti i traži posebnu prilagodbu. U Zagrebu mi se čini najkritičnijim mo-men tom pomanjkanje prave zaštite urba- nih vrijednosti i uporno prilago đava nje gra da automobilima i tajkunima umjes-to građanima grada. Zagreb bi još uvi jek mogao biti grad po mjeri čovjeka, ali se uporno i na štetu mnogih drugih vrijed-nosti, pretvara u grad po mjeri automobila. Zahvaljujući pasivnosti građana Zagreba, koji sve šutke trpe i gunđaju samo unutar svoja četiri zida, čini se da će tako biti i dalje.

Ne bih se upustila u procjenu profi la tipične Zagrepčanke ili Zagrepčanina − dovoljno je reći da će zahvaljujući njihovoj pasivnosti i nemaru mnogo toga u našem lijepom gradu biti zauvijek izgubljeno.

izložiti se kritici. I tako je, da ne duljim s detaljima, došlo do toga da sam napisala "Tkanje života".

Cijeli se život bavite psihološkim savjetovanjem, kako stručno, tako i pri jateljski. Kako vaši savjeti utječu na po dizanje kvalitete života?

Ne mogu vam ispričati ništa posebno zanimljivo jer ljudi hvale knjigu, kažu da im je pomogla, da su zadovoljni da je imaju. Mislim da je najzanimljivije od svega što tu knjigu čitaju ljudi različite životne dobi i različite razine obrazovanja, što znači da sam u određenoj mjeri uspjela u onome što sam smatrala najtežim: jednostavnim rječ-nikom i načinom napisati stručnu knji gu.

Može li se isticanjem pozitivnih primjera i uzora u društvu promijeniti način gledanja na život?

Ne mogu tvrditi da moji ili bilo čiji savjeti utječu na podizanje kvalitete živo-ta pojedinca, ali ako potaknu osobu da raz misli o situaciji u kojoj se nalazi ili o problemu s kojim se suočava, lakše će se nositi s određenom situacijom ili pronaći bolje rješenje za problem koji je muči, pa će samim time sama povećati svoju kva-litetu života.

Kao društveno aktivna Zagrep-čan ka, pridonijeli ste razumijevanju i po boljšanju međuljudskih odnosa. Is pu njavate li time neke od svojih ci-ljeva?

Ne bih se usudila reći da sam kao druš-tveno aktivna Zagrepčanka pridonijela ra-zumijevanju i poboljšanju odnosa među ljudima. Moj je cilj bio, i jest, aktivno, ali izvan politike sudjelovati u onome što se događa u društvu, u nadi da će se netko od mlađih "zaraziti" mojim primjerom. Dosada to još nisam primijetila.

Moj je cilj bio, i jest,

aktivno, ali izvan

politike, sudjelovati u

onome što se događa u

društvu, sve u nadi da

će se netko od mlađih

"zaraziti" mojim

primjerom

Zahvaljujući pasivnosti

i nemaru Zagrepčana

mnogo će toga u našem

lijepom gradu biti

zauvijek izgubljeno

40

Posljednjih su nekoliko godina tra ja-le brojne pripreme za njezinu res- ta u raciju, budući da je riječ o ra ri -

tet nom predmetu visoke kulturno-pov i- jes ne i nacionalne vrijednosti. Hrvatska aka demija znanosti i umjetnosti, koja je darovnicom glasovitoga hrvatskog violi-nis te, Zlatka Balokovića, 1968. godine po stala vlasnikom violine Guarneri King (1735.), organizirala je restauraciju i kon-zer vaciju violine u uglednoj i dokazano spe cijaliziranoj majstorskoj restaurators-koj radionici Carlson Cacciatori Neumann u Cremoni.

Inicijativu Hrvatske akademije o po-trebi da se ova dragocjena violina saču va kao trajna vrijednost i kulturno naslije-đe prepoznali su i podržali Generali osi -gu ranje d.d., Privredna banka Za greb i Talijanski institut za kulturu, sudjelo va-njem u pokriću značajnih troškova restau-racije i kozervacije violine (njezin prijevoz iz Zagreba u Italiju i natrag, osigurateljno i fi zičko osiguranje violine za vrijeme tran sporta, restauracije i konzervacije te troš kovi same restauracije i konzervacije violine) u ukupnom iznosu od oko 40.000,00 eura.

Talijanski institut za kulturu, Privredna banka Zagreb i Generali osiguranje d.d. prepoznali su značaj koji violina Guarneri King (1735.) ima za hrvatsku kulturnu baštinu, kao i potrebu da taj glasoviti in-strument živi punim životom, kao stalni iz vor i nadahnuće današnjim i budućim gene racijama glazbenika.

Violina Guarneri King (1735.), glazbalo izvanrednoga zvukovnog bogatstva, svrs -ta na je među devet najznačajnijih gudač-

kih glazbala talijanskoga graditelja violina Giu seppea Guarnerija zvanog del Gesù. Stoga sa za hvalnošću treba istaknuti kako potpora Talijanskog instituta za kulturu, Privredne banke Zagreb i Generali osigu-ranja d.d. omogućava da izuzetna repro-duktivna svoj stva violine Guarneri King (1735.) od sada budu stalno prisutna u živoj glaz benoj praksi.

Tako je 30. svibnja Zagrebačka fi l-harmonija pod ravnanjem maes tra Pav-la Dešpalja u Koncertnoj dvo rani Vatro-sla va Lisinskog odr žala "Poklon kon cert za Dan grada Zagreba", na ko jemu je na violini Guarneri King nastupio talijanski umjetnik Giovanni Angeleri.

Na konferenciji su, na kojoj je bila iz lo žena i violina King, govorili: taj nik HAZU prof. dr. sc. Slobodan Kaštela, taj - nica Razreda za glazbenu umjetnost i mu - zikologiju HAZU akademkinja Ko -raljka Kos, direktorica Talijan skog in stituta za kulturu Paola Cic co - lella, predsjednik Upra ve Ge ne ra -li osiguranja d.d. Mi che le Ci-rieco, Dott., član Up ra ve Pri v -red ne banke Zagreb Ga briele Pac e te rav natelj Za gre bačke fi lhar monije, Mi ljen ko Pu-ljić.

Posebnosti ovog do ga -đaja pridonio je i veliki um jetnik na vio lini Tonko Ninić iz vođe-njem kra ćega glaz benog progra ma na Kin gu te prigodna izložba foto -grafi ja s re sta u ra-cije u Cre moni.

Violina King Giuseppea Guarnerija, koja se čuva u Hrvatskoj akademiji,

nedavno se vratila u Zagreb, nakon višetjednog boravka u Cremoni,

gdje je stručno i temeljito restaurirana

ponovno u Zagrebu

41

Impresije Tonka NinićaPrije nekog vremena imao sam zadovoljstvo i čast ponovno nastupiti na violini talijanskog majstora Giuseppea Guarnerija iz 1735. godine, na instrumentu koji je naš poznati violinist Zlatko Baloković poklonio Hrvatskoj akademiji i hrvatskom narodu neposredno prije svoje smrti, i koji se nakon više-tjednog boravka u Cremoni, gdje je stručno i temeljito resta-uriran, vratio u Zagreb. U Cremoni se nalazi jedan od najvećih instituta za restauriranje, kojega vodi Carlson Cacatore. Prije godinu i pol svirao sam na toj violini, ukazao na problem i zamolio da se sastane komisija kako bi se utvrdilo da je violini potrebna restauracija zbog toga što je na dva mjesta popustilo ljepilo kojim je instrument lijepljen, što je i normalno ako se duže vrijeme violina ne pregledava ozbiljno.Naime, riječ je o violini koja je sigurno jedan od najljepših pri mjeraka starotalijanske cremoneške škole 18. stoljeća u kojoj su radili i veliki Amati, Stradivari i spomenuti Guarneri, s nadimkom del Gesu. Bez ustručavanja možemo reći da je ovaj posljednji u svijetu najtraženiji jer njegova genijalna kon-strukcija te umjetnički duh koji je unio u svoje instrumente nje go vim in stru-mentima ne daje samo ljepotu i umjetnički oblik nego i jednu ogromnu tonsku snagu, koja se danas najviše očituje u koncertnim dvo ranama ko je po staju sve veće.

Kad govorimo o tom tonu, govorimo o začuđujućoj snazi koja osim proizvedenih tonova na toj violini stvara i velik broj alikvotnih tonova koji stvaraju punoću i zadivljujuću nosivost ove violine. Iako znamo da je Stradivari bio najveći graditelj violina i gudačkih instrumenata, za Guarnerija moramo reći da je imao i dodatne kvalitete zbog kojih su ovi instrumenti danas čak i skuplji od Stradivarijevih. I dok je Stradivari živio gotovo 97 godina i za njim je do danas ostalo gotovo 400 violina i velik broj viola i violončela, Guarneri je živio mnogo kraće i danas govorimo o pedesetak violina koje su sačuvane i zbog toga imaju tako visoku cijenu.Možemo biti ponosni što u Hrvatskoj imamo ovako vrijedan instrument, poklon Zlatka Balokovića, koji se čuva u trezorima HAZU-a jer se smatra zaista jednim od najljepših primjeraka u svijetu. To je potvrđeno i u New Yorku na izložbi 24 Guarnerijeva instrumenta. Moje osobno viđenje i doživljaj sviranja na tom instrumentu nešto je što je teško opisati riječima. S jedne strane je uzbuđenje koje osjećate već uzimanjem u ruku takvog instrumenta, a onda konačno i buđenje njezinih tonova koji traže umijeće, ali ono koje se mnogostruko vraća. Bio je to kratak nastup, ali sam, iako sam tu violinu imao u rukama samo nekoliko sati prije nastupa, osjetio ogromnu ljepotu zvuka, snagu i inspiraciju, a najteže je bilo ostaviti je. Uvjeren sam da će ova violina i dalje buditi interes kod mnogih velikih violinista danas u svijetu koji žele na njoj nastupati, čak i ostaviti trajne

tonske zapise na CD-u. I da će naš HAZU pomoći njima, ali prije svega i našim umjetnicima, da u ovom blagu dijele radost muziciranja s onima koji ih željno slušaju.

48

Najveći izazov u izložbi o bojama je kako prikazati nešto što zapravo ne postoji. Ili možda bolje reče-

no, boje postoje, ali kao moždana inter-pre tacija vibracija koje se odvijaju svuda oko nas. Sve u svemiru neprestano treperi, vibrira i mijenja se. Prosječno ljudsko oko može detektirati samo uzak spektar tih vibracija, odnosno samo valne duljine iz-među 380 i 760 nm. Taj raspon poznat nam je kao vidljiva, bijela svjetlost. Samo kad svjetlost elektromagnetskih valova od ređene duljine dođe u interakciju sa sta-nicama u mrežnici oka koje sadrže foto-receptore, naš će mozak prepoznati boju. Za razliku od boja, pigmenti su svojstvo predmeta, tvar koja nam omogućava ras-poznavanje tih neopipljivih valnih duljina.

Ali boje su mnogo više od svjetla i vi-da. Značenja koja pripisujemo bojama raz ličita su, promjenjiva u vremenu i vrlo ambivalentna. Kodovi boja mogu biti pot-puno proizvoljni, a istodobno imati snaž-nu simboliku. Istraživanje načina koriš-tenja boja u društvenom, religijskom, fol k lornom ili političkom kontekstu pruža nam podatke za bolje razumijevanje odre-đene kulture ili društva.

Boje su dio našega svakidašnjeg života. One često imaju ulogu u označavanju, kla-sifi kaciji, povezivanju ili hijerarhiji. U svim su kulturama boje povezane s temeljnim simboličkim sustavima. Ovom se izložbom

Napisale: Aida Brenko i

Mirjana Randić

Foto: Damir Prizmić

Moć boja: kako su boje osvojile svijet

Do 28. rujna u Etnografskom je muzeju otvorena izložba Moć

boja, koja govori o povijesti, znanstvenim shvaćanjima te o

simboličnim i kulturološkim značenjima boja. Istraživanje

načina korištenja boja u određenom društvenom, religijskom,

folklornom ili političkom kontekstu pruža podatke za bolje

razumijevanje različitih kultura ili društva.

željelo pokazati znanstveno shvaćanje, po - vijest, simbolična značenja i psihologiju boja. Tri su temeljne antropološke bo je koje nalazimo u svim kulturama i civili-zacijama: crvena, bijela i crna. Bijela je boja predstavljala nebojano, svijetlo i čis-to, a crna nebojano, tamno i prljavo, dok je crvena bila boja, dakle predstavljala je sve ono što je obojeno. Tijekom 12. i 13. stoljeća nastaju simbolički sustavi u ko-jima i druge boje pronalaze svoje mjesto. Žuta, zelena i plava pridružuju se staroj kromatskoj shemi koja se sada sastoji od šest temeljnih boja. Svaka je od tih boja ujedno i zasebna intelektualna kategorija, skup simbola. Te smo boje pokušali pri-kazati s različitih aspekata, nastojeći is-tak nuti njihova univerzalna značenja, ali i ona karakteristična za našu sredinu.

Zbog svojih vanjskih, vidljivih obiljež-ja odjeća se oduvijek nametala kao oči-gledan simbol pa se upravo na odjeći mo gu pronaći najbrojnije i najsuptilnije

in for macije o socijalnom značenju bo ja. Tij ekom srednjeg vijeka postojane i bli -s tave boje bile su prestižna roba rezer-vira na za elitu, dok su za marginalne i de-vijantne skupine vrijedile određene kro-matske zabrane i prisile. U mnogim su se europskim zemljama bojadisari udruživali u cehove, koji su u 13. stoljeću stekli velik ugled u tadašnjem društvu. Stroga cehovska pravila nisu isprva dopuštala miješanje boja kako bi se dobila treća, već su za proizvodnju svake boje postojali posebni cehovi.

Hvatsko je ruralno stanovništvo u prošlim stoljećima zadržalo tradiciju bo-jenja prirodnim bojama, ponegdje do po-lovice 20. stoljeća. Od početka 20. stoljeća prirodne su biljne boje kod seoskog sta-novništva u Hrvatskoj u potpunosti za mi-jenjene anilinskim bojama, što je zna čilo i promjenu kolorita nošnji pa su etno lo zi i drugi autoriteti često dizali glas pro tiv kvarenja tradicionalnoga obrasca odije-

Sirovine za dobivanje

boja vegetabilnog

porijekla. Te su se

biljke koristile u

Hrvatskoj još početkom

20. stoljeća.

49

vanja, okomljujući se na šareni neukus dre čavih industrijskih boja.

Boje u stručnoj terminologiji nazi va- mo bojilima i pigmentima. Prema ke miz -mu, oni se dijele na organske i anor gan-ske. Kod organskih, razlikujemo pri rod na (biljna i životinjska) bojila te um jet na, od-nosno katranska bojila. Anor gan ska se bojila, odnosno pigmenti dijele na prirod-ne (zemljane i mineralne) te na umjetne.

Razvoj tehnologije i trgovačke mreže otvorili su nove mogućnosti korištenja boja i demokratizirali njihovu upotrebu. Trebalo je proći sto godina od početka upotrebe sintetičkih boja da bi se us ta-novile njihove negativne osobine pa se u posljednje vrijeme pokušavaju pronaći zdra ve alternative opasnim kemikalijama.

CRVENA U mnogim jezicima crveno je sinonim

za boju. Latinski coloratus znači i crveno i obojeno. U ruskom je krasnoi izraz za crveno, ali istodobno ima značenje lije-pog pa čak i dobrog. U nekim drugim je zi cima crvena se javlja u značenju sku-po ga i bogatoga. Svoj uspjeh crvena du-gu je činjenici da su je ljudi vrlo rano nau čili proizvoditi. Tijekom povijesti odje -ća i predmeti crvene boje smatrani su li-jepima.

Crvena je boja drevni dualistički simbol vatre i krvi. Ptica Feniks možda najbolje ujedinjuje oprečna značenja cr-ve ne boje: destruktivni simbol vatre, ra-za ranja i rata s ponovnim rođenjem i ži-votnom snagom. Vrlo uočljiva u prirodi, crvena djeluje kao simbol opasnosti i upo zorenja ili kao sredstvo seksualne pri-vlačnosti. U sferi kulture ona predstavlja sličan dualizam, budući da crvena boja krvi simbolizira i život i smrt.

Magijska upotreba crvene boje te-me lji se na ideji da ona daje vitalnu sna-

gu. Crvena se boja smatra osobito djelo-tvornom protiv uroka. Ona se također po vezuje sa zdravljem i ljepotom te se po principu liječenja istog istim sredstva crvene boje koriste za liječenje krvnih bolesti. Crvena naglašava svečane trenutke pa ide uz raskoš i spektakl.

PLAVAU usporedbi s crvenom i crnom pla-

va je tijekom duge povijesti bila boja dru-gog reda. Nema je na pećinskim slikarija-ma iz paleolitika i neolitika. U antici ima drugorazrednu ulogu. U Europi je os no-vna sirovina za dobivanje plave boje bio vrbovnik, kojega su koristila neka keltska i germanska plemena prije odlaska u bitku te je za Rimljane plava bila barbarska boja. Ona nije ni liturgijska boja u kršćanstvu.

Premda marginalizirana u prošlosti, plava je prema anketama danas omiljena boja više od polovice stanovništva na Zem - lji. Do preokreta u poimanju pla ve boje u europskoj kulturi dolazi tije kom 12. i 13. stoljeća, kad se plava počinje poisto-vjećivati s nebom i rajem, simbolizirajući božansko. Zbog asocijacija s nebeskim, osobito Djevicom Marijom, plava postaje i boja elite.

ZELENA Zelena boja prvenstveno asocira na

prirodu i njezine atribute: život, plodnost, snagu, ponovno rođenje, obnavljanje, bes-mrtnost. U mnogim mitologijama zele na božanstva obnove spavaju zimskim snom u podzemlju, gdje ih ktonsko crve nilo po- nov no oživljuje. Slabljenjem znače nja sta-rih vjera, kao i pod utjecajem krš ćan stva, sva mitološka bića vezana za pod zemni svijet, koja su ranije naj češ će simbolizirala plodnost i s njom pove zanu seksualnost, dobivaju negativne kono tacije.

U mitsko-magijskom prikazivanju ži-votnog ciklusa zelena se boja pojavljuje kao boja boga vegetacije, poganskog bo-žan stva koji donosi plodnost, a prihva ća-njem kršćanstva njegovu je ulogu dobio sv. Juraj. U kajkavskim krajevima sv. Juraj ima atribut zeleni.

Otkrićem spektra, dakle, tek u 18. sto ljeću, zelena se počela smještati iz me-đu žute i plave. Kemičari su u 18. sto ljeću pravili podjele boja na temelju raz ličitih kriterija. Svrstavanje zelene u kom ple-mentarne boje imalo je za nju da le ko-sežne posljedice. U međunarodno pri hva-ćenoj signalizaciji zelena, kao boja kom-

plementarna crvenoj, dobila je sup rotno značenje. Crveno označuje zabranu, a ze-lena, dopušten, slobodan prolaz, a u širem značenju slobodu i toleranciju.

Zbog asocijacija s prirodom, zelena je također simbol ekologije i zaštite okoliša.

ŽUTA U zapadnoj civilizaciji žuta boja ne

uživa velik ugled. To iznenađuje, jer žutu povezujemo s bojom sunca, a ono u svim civilizacijama ima pozitivnu ulogu.

Tijekom staroga vijeka žuta ima po-zitivnu simboliku, koja se u Europi poslije križarskih ratova počinje mijenjati. U to vrijeme u Europi počinju progoni he-re tika i čarobnjaka, kao uostalom i pri-pad nika svih drugih vjera koje nisu bile kršćanske. Žuta je boja često imala ulo-gu u diskreditiranju pripadnika dru ge vjere. Ona simbolizira izdaju i lice mjer -stvo. Juda se od srednjega vijeka iko no-grafski prikazuje u žutoj odjeći s riđom kosom. Poput crveno-žute, i žuto-zelena kombinacija također ima negativne kono-tacije kao boje nereda, razuzdanosti, a potkraj srednjega vijeka i ludila. Žutom su se bojom bojala i vrata dužnika, u 19. stoljeću nevjerni supružnici prikazuju se u žutoj odjeći.

U Aziji, pak, žuta boja simbolizira sre-ću, slavu, mudrost i sklad.

U politici žuta nema istaknutu ulogu. Budući da je na ideološkom planu od sred njega vijeka označavala one koji su na druš tvenim marginama i prezreni, u po-litici se nije uvriježila kao stranačka boja. U europskoj politici žuta boja simbolizira Aziju.

U Hrvatskoj se tradiciji žuta boja ve-že za Uskrs i korizmu. U narodnoj se me-dicini žuta boja povezuje s bolestima žuči i jetre koje se liječe po principu istog istim biljkama koje najčešće cvatu žuto.

52

Arhitektura Wörtherseea

Uz nekoliko novinara iz raznih europskih gradova, i ja sam imala čast da budem pozvana kao gost

koruškog ureda za turizam na Wörthersee u Koruškoj. U sklopu trodnevnog boravka glavna je

tema bila upoznati nas s doista bajkovitom arhitekturom Wörtherseea.

Ljetnikovci, gotovo mali dvorci, ras -košne kuće, baš onakve kak vi ma ih i zamišljamo dok pričamo o aus-

trijskoj povijesti, prepunoj aristokratskih ljubavnih intrigica, smjestili su se uz rub jezera, koje se sa svojih 20 km duljine i 1-2 km širine proteže od Klagenfurta, kao

Napisala: Biba Salata

Foto: Heimo Kramer i Biba Salata

Villa Miralago

privrednog i kulturnog sjedišta pokrajine Koruške, do Veldena.

Obale jezera okrunjene su dubokim ze- lenilom i tim vilama koje su kao dragulji u kruni smještene tako blizu vode da se i sa-me dive svom odrazu u jezeru. U jed noj takvoj, Villi Miralago, domaćini su nas lju-bazno dočekali i pripremili nam smješ taj. Vrlo pažljivo obnovljena vila na dva i pol kata, izgrađena još 1903. godine u ma lom prirodnom zaljevu, predstavlja pravi dra-

gulj među građanskim vilama prošloga sto lje ća. Jutro smo proveli vozeći se bro-dićem po jezeru, upoznajući njegovu arhi-tekturu kojom se toliko diče i s kojom že le privući turiste. Imali smo posebnu čast da nam je vodič arhitekt Heimo Kramer, izuzetni stručnjak za arhitekturu upravo tog pod ručja, postavila sam mu nekoliko pita nja. Iz njegovih odgovora mogli smo se pot puno upoznati sa starom i novijom ar hitek turom Wortherseea.

Aenea Design Hotel

53

Ručak je bio priređen u modernom Aenea Design Hotelu, smještenom na uzvisini kraj jezera. Hotel je stvoren za one koji vole uživati u wellnessu te se kupati na zanimljivoj plaži. Nakon prezentacije fi lma Vile iz snova Wörtherseea, večerali smo u parku Ville Wörth.

Posjet Klagenfurtu bio je uključen u ovu turističku prezentaciju, ali moja želja da vidim gdje je provodio mnogo vremena i stvarao svoje simfonije moj omiljeni kom pozitor Gustav Mahler bila je jača te sam se uputila na drugu stranu jezera. Vilu u kojoj je stanovao za svog boravka u Maierniggu nisam mogla vidjeti jer nije bilo sadašnjih vlasnika, ali sam bila u maloj kućici skrivenoj u šumi u koju se zatvarao i skladao, a koju se može pogledati.

I Johann Brahms je bio zaljubljen u Wörthersee te je tu provodio dosta vre-mena, i to u Pörtschachu.

U restoranu Schlosster u Schloss Vel-de nu, gdje je bio organiziran ručak, mi no vinari (iz raznih europskih gradova) iz-mijenili smo dojmove i razgovarali o gra-dovima iz kojih smo došli.

Vlasnik hotela je Hypo Alpe Adria Bank, a hotel posjeduje Auriga Spa veli-čine 3500 m² s bazenom, fi tness centrom, saunama, snježnom špiljom, 15 prostorija za masaže i ostalo, Spa Cafeom, golf si-mulatorom.

Treći dan našega sadržajnog boravka u ovom impresivnom krajoliku, uz vodiča arhitekta Jana Revedina proveli smo u Schlossu Loretto i ručali u Maria Lorettu.

Večerom uz svijeće i izabranom glaz-bom u našoj Villi Miralago, domaćini su nam zahvalili za sve ono što ćemo prenijeti svojim sugrađanima, kao sugestiju za tu-ristički posjet tom romantičnom kraju.

Što u arhitekturi oko jezera Wört hersee iz prošlosti privlači po-sebnu pažnju mladog arhitekta? Koja čar iz nje zrači?

Svoj kulturni projekt pokrenuo sam na internetu, da bih graditeljsku kulturu i povijest posredovao na besplatan i svima dostupan način.

Čar je skladna integracija arhitekture u okolicu. Građenje u kojem se vodilo računa o odnosu prema jezeru, poštivala po vezanost s vodom i pazilo na odnos pre-ma prirodi. Uređeni parkovi i zasadi oko vila, kućica za čamce i kupališta. Često u vrlo uspjeloj kompoziciji s okolicom. Fasade se odlikuju rašlanjenošću pone-ka d velikih graditeljskih površina na ma -nje strukture s doksatima, zabatima, te-ra sama, lođama.

Što vas je potaknulo da se poč ne- te baviti arhitekturom Wörther se ea?

Počeo sam se baviti arhitekturom Wört herseea jer nije bilo nikakve suvisle

zbirke i dokumentacije tih građevina. Da ljudi svjesno gledaju i promatraju – pokušavam povijesnu kulturu građenja s posljednjeg prijelaza stoljeća učiniti prezentnom u glavama ljudi.

Mnogi se ljudi, nažalost, često i mla-di ljudi, ne zanimaju za to. Nisu se ti me bavili niti s istim suočavali. Želim pri-pomoći da ta svijest ojača.

Često čujem komentare da ljudi tek sada zapravo primjećuju i obraćaju paž-nju na građevine premda već godi nama pokraj njih prolaze. Pojačana svijest o na šoj kulturi građenja možda pomogne da se ubuduće gradi prilagođeno krajo-liku i okolišu.

Koja su uočljiva i prepoznatljiva obilježja te arhitekture?

Vile većinom nisu nastanjene tijekom cijele godine. Riječ je o arhitekturi nami-je njenoj odmoru, s mjerom i odnosom prema prirodi. Usmjerenost vidika prema jezeru, lođe, terase raščlanjuju fasade. Iz-gra đene i izvedene građevinskom obrt-nom umjetnosti koju je danas vrlo teško naći.

Schloss Vel de n Kućica u kojoj je skladao Gustav Mahler

Intervju

Heimo Kramer, arhitekt

Razgovarala: Biba Salata

54

Primjerice, radovi u drvu koji su iz -vedeni s mnogo ljubavi prema deta lji-ma. Ili upotreba domaćih građevinskih ma te rijala kao što je lomljenik, od stije-ne prirodno odlomljeni kamen iz ka-me noloma kod Pörtschacha u radovima arhitekta Franza Baumgartnera.

Koliko brige i pažnje posvećuju stanovnici Koruške svojoj arhitekturi?

U mnogim aktualnim projektima mje-rilo je problematično. Ne gradi se prila-gođeno krajoliku i okolišu nego preveliko.

Što bi si poželio jedan takav idea-listički arhitekt za arhitekturu Wört-herseea?

Da sve vile s moje web stranice budu uvrštene u zaštićene spomenike.

Da nekim vilama, koje su u prošlosti raznim zahvatima bile nagrđene i unaka-žene, bude vraćen prvotni izgled.

Da više ne bude dopušteno graditi pre di menzionirane (četverokatne i pete-ro kat ne) građevine.

Kako treba kombinirati izgled i vanjska obilježja stare arhitekture s novom arhitekturom?

U prvi plan moraju doći arhitekti koji imaju mnogo "smisla" i osjećaja za his-torijsku supstanciju.

Vrlo dobar primjer za to je zaklada Viktring koju je arhitekt Kulterer jedno-stavno i suzdržano revitalizirao.

Možemo li iz prošlog načina gra-đenja na jezeru učiti?

Vile su prilagođene krajoliku – svojom često romantičnom zaigranošću. Deviza je bila maleno, ne veliko – nije primarni cilj bio da investitor građevinama što više zaradi, nego su vlasnici građevina htjeli uživati u prirodi i jezeru.

Mnogim se ljudima današnja arhi tek-tura ne sviđa i nazivaju je "hladnim i bri-dastim stilom".

Djelomice već zaboravljena obrt na um jetnost (drvena minijaturna arhi tek- tura, zidovi od neoklesanog kamena) karak terizira izgled građevina i daje im pečat – većinom na malim dijelovi, kat-kada ponešto zaigrano.

Koje mjesto u povijesti arhitek-ture zauzima arhitektura jezera Wört-hersee?

To je mješavina različitih stilskih pra-va ca (jugendstil, regionalna romantika, ba -rok i engleska arhitektura ladanjskih ku -ća). Prof. Schürz (Tehničko sveučilište u Gra zu) odbija u ovom slučaju govoriti o stil skom pravcu i defi nira arhitekturu Wört herseea kao "sveukupno građenje oko je zera". Prof. Achleitner (Beč) u svom stan dardnom djelu o austrijskoj arhi tek-turi u 20. stoljeću prvi piše o "tako zvanoj arhi tekturi Wörtherseea" i time defi nira ovaj pojam.

Tko je najznačajniji predstavnik arhitekture Wörtherseea?

Franz Baumgartner je sve do 30-ih go dina 20. stoljeća imao jak utjecaj na ar-hitekturu oko jezera Wörthersee. Baum -gartner je u svojim građevinama znao povezati lokalnu tradiciju s međunarodnim strujanjima.

On varira elemente koji su za nj tipični – doksat (pravokutni, okrugli ili okto-go nalni), lođe, natkrivene terase, zabate (ukrasne zabate), krovne prozore, stupove i prozore s lukom. Oblikovanje krovnih zo na znalački je provedeno uz pomoć najrazličitijih krovnih formi kao što su kosi krov, mansardni krov, krov na četiri vode te njihovih mješavina i prožimanja. Baumgartner daje prednost lokalnim ma -te rijalima kao što su postolja od neo kle -sanog kamena iz kamenoloma kod Pört -schacha, drvo u kombinaciji s grubo ož-bukanim zidovima. On to znalački uba cu-je kao dekoraciju u oblikovanju fasada.

Prof. Achleitner ovako opisuje ho-tel Kointsch: «Jugendstil i regionalna ro-man tika, barok i engleska arhitektura la -danjskih kuća dovele su ovdje do ne vje-rojatno varijabilnog arhitektonskog vo ka-bulara.»

Villa Helene

Schloss Reifnitz

Veleposlanstvo Sjedinjenih Država pomoglo je pri

osnivanju četiri američka kutka u bibliotekama u

Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Zadru

56

Točan datum nije poznat, no neki dokumenti upućuju na to da je konzul Wilbur Kellinger iz Rijeke

bio premješten u Zagreb 29. srpnja 1920. godine te da je prepustio ured konzulu Th omsonu 30. studenoga iste te godine, a u Rijeku se vratio 25. rujna 1922. godine. Tako su u Zagrebu 18. rujna 1920. godine bila proglašena dva vicekonzula. Konzulat je djelovao u Kraljevini Jugoslaviji sve do početka Drugoga svjetskog rata. Podaci govore o masovnom odlasku zaposlenika – radi okupacije Zagreba od strane Nje-mačke i formiranja NDH – između 1. i 14. svibnja 1941. godine, kad je posljednji službenik napustio ured.

Po završetku Drugoga svjetskog rata, ponovno je, 9. svibnja 1946. godine, us-pos tavljen Konzulat u Zagrebu, iako je prvi poslijeratni konzul Th eodore J. Ho-hen thal, došao u Zagreb iz Beograda 26. siječ nja 1946. godine. Pretpostavlja se da je došao kako bi radio na ponovnom us-postavljanju Konzulata. Konzulat je otvo-ren za javnost 6. siječnja 1947. godine, a prerastao je u Glavni konzulat 1. kolo voza 1958. godine. Prvi generalni konzul bio je Edward Poor Montgomery, koji je stigao u Zagreb 11. kolovoza iste te godine.

Povijesna zgrada na uglu Zrinjevca bila je dom Amerikancima od 1953. godine.

Zgrada koja je ugostila Američko ve-le poslanstvo građena je 1880. godine, bila je u vlasništvu trgovca, gospodina Rikar -da Patriarcha, a naslijedio ju je nje gov sin Slavoljub Patriarch. Kuću je pro jektirao Franjo Schnuparek, manje poz nati arhi-tek t. Sam ugao je zanimljivo pro jektiran i projicira stav: ova kuća se ne izdaje pala-čom, a fasada ima klasične neo renesansne oblike. Kuća predstavlja građanski duh i tradicionalizam, a poka zuje i demokratske kvalitete liberalizma. U ranom periodu svoje povijesti bila je rezidencijalna zgrada. Situacija se pro mijenila nakon Prvoga svjet skog rata, ka da je prizemlje, do tada korišteno samo sa svrhom stanovanja, pre u ređeno u trgo vine.

Zgrada Američkog veleposlanstva pre -građena je 1927. godine, na zahtjev no -vog vlasnika, Jakova Wolkenfelda; vanj ske

Većina Zagrepčana nije upoznata s činjenicom da američka

prisutnost u Hrvatskoj seže još iz 1920., kada je ustanovljen

Američki konzulat u Zagrebu za Kraljevinu SHS

Američko veleposlanstvo u ZagrebuVeleposlanstvo Sjedinjenih DržavaUlica Thomasa Jeff ersona 210010 ZagrebTelefon: 661-2200http://zagreb.usembassy.gov/E-mail address: irczagreb@state.gov

Riječ je o jednoj od neorenesansnih gra-đevina na Zrinjevcu, koje trgu pružaju iden titet. U centru trga nalazi se park koji je 1873. godine otvoren javnosti. Većina gra đevina koje obrubljuju trg građene su kasnih 70-ih i ranih 80-ih godina 19. stoljeća.

promjene su se očitovale na uglu gdje je iz građen balkon na prvom katu u his to -ricističkom stilu. Ubrzo nakon toga, de-koracije su skinute s fasade. Osim što je prizemlje pretvoreno u knjižaru, 1931. go-dine, vanjski zid zamijenjen je stak lenim prozorom (izlogom). Tako je ostalo sve do 1997. godine, a samo su se stanari iz mje-njivali. Godine 1947. knjižaru Vasić pre-uzela je Znanstvena knjižara i Nakladni za vod JAZU.

Odlukom stanara su 27. prosinca 1947. godine, Erika Herzog, rođena Ma-yer, i Agata Arnstein rođena Mayer (obje Zagrepčanke) naslijedile su sva ka po pola zgrade. Prema tadašnjim jugo sla ven skim zakonima njihova je imovina na cio nali zi-rana, a 18. rujna 1951. godine, Spo razu-mom o doniranju zgrada je preda na u ame ričko vlasništvo, s adresom Braće Ka-vu rića 2.

Godine 1953. u zgradu se useljava Ame rički konzulat, a 25. kolovoza 1992. godine Glavni konzulat postaje Vele po-slanstvo Sjedinjenih Država u Hebran-govoj ulici 2.

Nova zgrada Veleposlanstva Sjedi-njenih Država u Ulici Th omasa Jeff ersona predana je 13. lipnja 2003. godine. Vele-poslanstvo Sjedinjenih Država, iako na novoj lokaciji, ostalo je aktivno u kul-tur nom i društvenom životu Zagre ba te sudjeluje u mnogobrojnim kultur nim, in-formativnim i obrazovnim pro gra mima.

Veleposlanstvo Sjedinjenih Država pomoglo je pri osnivanju četiri američka kutka u bibliotekama u Zagrebu, Osije-ku, Rijeci i Zadru, a Informativno-refe-

ralni centar u sklopu Veleposlanstva pru -ža informacije o Sjedinjenim Drža va ma vladinim institucijama, građa ni ma, stu-dentima, učenicima i svim zainte resiranim građanima. Američki kutak u Zagrebu se nalazi u knjižnici "Bogdan Og rizović" u Preradovićevoj 5.

Feljton: Očevi i sinovi

60

Tekst: Iz knjige: Iskra Iveljić, Očevi i sinovi. Privredna elita Zagreba u drugoj polovici 19. stoljećaFoto: Arhiv MGZ i DAZg

Bolesnici su u pravilu njegovani u kućama a ne bolnicama, pokojnik je odijevan i opremljen za pokop

ta kođer u kući, a u njoj je i izložen kako bi mu obitelj i prijatelji mogli odati posljed-nju počast. Sprovod je ponekad bio i fi -zič ki zahtjevan. Naime, s obzirom da sve do 1888. nije postojala mrtvačnica, spro-vod je kretao od kuće pokojnika, ka ne-kom od desetak grobalja, ovisno o kon-fesiji, imovinskom stanju pokojnika te nje govom statusu civila ili vojnika. Zbog ko sine posebice je tegotan bio ukop na sv. Roku. Ako je još padala kiša, tlo je bila tako blatnjavo da konji nisu mogli savladati uspon pa je lijes valjalo nositi na rukama. O smrti člana zajednice još se sredinom stoljeća najbrže saznavalo zvonjavom crkvenog zvona, a vijest bi se potom širila usmenom predajom. Tek u drugoj polovici stoljeća objava smrti u novinama postaje bitan izvor informacija. Sredinom 19. stoljeća sprovodi članova elite su u Zagrebu postali dostojanstveniji i svečaniji, poglavito zahvaljujući podu-zet ništvu tapetara Dragutina Hirca, po-pu larno zvanog Totenvogel (ćuk). Hirc je shva tio da je sprovod vrlo dobar izvor zara de, pa se dosjetio i izradio «skolke " tj. odar na koji bi se polagalo mrtvaca kako ne bi ležao na krevetu. Odar je bio presvučen crnim lakom, a Hirc je nudio i luksuznu verziju s pozlaćenim lavljim nogama, te zlatnim ukrasima. Odar se mogao voziti, što je uvelike olakšalo baratanje tijelom pokojnika, a Hirc je imao i pomoćnike koji su pokojnika transportirali do groblja.

Tijekom druge polovice 19. stoljeća uv jeti života u Zagrebu poboljšani su a mo dernizacija je zahvatila i kulturu ukopa, pa je osnovano novo središnje groblje Miro goj, na posjedu Ljudevita Gaja, kup-lje nom 1873. Time se naposljetku doki-nu lo pokapanje unutar samoga grada, što je iz higijensko-medicinskih ali i ur-ba nističkih razloga bio dugo očekivani po tez. Izvan funkcije stavljena su stara grob lja: Jurjevsko (nekadašnje groblje do-bro stojećih, tzv. Nobel-Friedhof ), Roko vo, Sv. Tome kod Gupčeve zvijezde, Vojničko

Kultura smrtiSamo umiranje i pogrebni običaji odvijali su se do kasnog

19. stoljeća znatnim dijelom u okrilju doma

61

Sponzor rubrike feljton

Tijekom druge polovice

19. stoljeća uvjeti života

u Zagrebu poboljšani

su a modernizacija je

zahvatila i kulturu

ukopa, pa je osnovano

novo središnje groblje

Mirogoj, na posjedu

Ljudevita Gaja,

kupljenom 1873.

(Soldačko) uz groblje sv. Tome na Radi-će vom šetalištu, Sv. Petra na mjestu da -našnjeg rodilišta u istoimenoj ulici, židov-ska groblja pod kapelom sv. Roka te uz groblje Sv. Petra, pravoslavno na uglu Pan tov čaka i Britanskog trga te bogečko grob lje na mjestu današnje bolnice Sestara mi losrd nica, na kojem se siromahe du go pokapalo ne samo bez lijesa nego i bez križa. Na novom mirogojskom grob lju mog li su biti pokapani katolici, pravo slav-ci, protestanti i Židovi, a sam areal groblja podijeljen je na prostore za pojedi ne vje-roispovijedi te na razrede (1., 2., i 3.). Novost je bila i u tome što je za razliku od starih grobalja u crkvenom vlas-ništvu, Mirogoj gradsko groblje, ustroj i djelovanje kojeg su uređeni Statutom još 25. studenog 1876. Mrtvačnica će biti sa-građena tek 1888. po nacrtima H. Bollea koji će projektirati i Arkade, gradnja kojih će početi 1883. i trajati čak do 1933., iako je najveći dio bio gotov do 1917. godine.

Otvaranje novog groblja poklopilo se s dolaskom u Zagreb Ljubljančanina Jegliča, koji je osnovao poduzeće za sjajne pogrebe u Dugoj ulici 1, te svojom kvalitetnom i u detalje razrađenom ponudom, posve po tisnuo dotadašnje majstore poput D. Hirca, te stolare Eisenhutha i Bivala, koji su izrađivali mahom jeftine lijesove od mekog drva ili skuplje od orahovine i hra-stovine. Jeglič je nudio reprezentativna ko la i opremu poput crnih poliranih lime-nih lijesova ukrašenih zlatnim natpisom te um jet nog cvijeća. S ozbirom da je uspon bio prezahtjevan za konjski tramvaj, na Mi ro goj se i krajem stoljeća uglavnom išlo pje šice, tek su se imućni vozili fi ja ke rom. No, 1910. električni je tramvaj od Jela čiće-va trga preko Bakačeve i Nove vesi kre nuo do Mirogoja. Nakon sprovoda išlo se na karmine, odabrani u kuću pokojnika, a ostali u neku od gostionica na Novoj Vesi.

Budući da je način sahrane obilježen

društvenim konvencijama, vjerskim obre-di ma ali i individualnim shvaćanjima, vri jed no je prikazati dostupne podatke o smrti i sahrani zagrebačkih privrednika u drugoj polovici 19. te na prijelomu stoljeća. Smrt i ukop bili su prije svega obilježeni vjerskim ritualima ali je i moderno gra-đansko društvo ritualiziralo kulturu smr-ti, pa su je tematizirali i tadašnji bon toni. Smatralo se potrebnim o smrti pis me-no izvijestiti prijatelje i rodbinu, te dati os mrtnicu u novine. Udovicama je bila propisana najstroža korota. One su go-dinu dana morale nositi strogu crninu, a u drugoj godini tzv. polucrninu - šešir bez duge koprene. Udovac je trebao upola kraće tugovati, pa je njegova korota trajala šest mjeseci, po isteku kojih se smio opet oženiti. Nije morao nužno nositi crno odijelo, dovoljno je bilo da bude tamno. Stroga korota za roditeljima trajala je šest, manje stroga tri te mala korota također tri mjeseca. Za bakom, djedom ili braćom tugovalo se pola godine. Korota za djecom

nije bila dokraja određena, obično je bila dugotrajna, ali za nedoraslom djecom se nije korotovalo.

Smrt i pogreb imali su i svoju socijal nu dimenziju, a sprovod istaknutog privred-nika, kao važnog člana zajednice bio bi značajan društveni događaj, popraćen broj nim nekrolozima u periodici. Jedan od najsjajnih pogreba imao je Guido vitez Pon gratz. Pogrebna povorka krenula je od pokojnikove kuće u Visokoj, potom Mes ničkom, Ilicom i Jelačićevim trgom te Novom vesi do Mirogoja. Sprovod je vo dio kanonik Eduard Suhin a nazočilo mu je čak 20.000 ljudi, među kojima su bili pripadnici elite poput bana Khuena i gradonačelnika I. Siebera, ali i donji slojevi poput 600 radnika tvornice koža. Dakako, pogrebnu povorku uveličali su vatrogasci sa glazbom. Na drukčiji je način obilježena smrt omiljenog Đure Eisenhutha, koje-mu je pozlilo na pokladnu nedjelju 1891. tijekom ravnanja Morländerovom lakrdi-jom Kazališna bezumnost. Pogreb su uve-

62

ličala sva pjevačka društva, akademska mla dež napose glazbena, zastupstvo gra -da, te članovi Hrvatskog glazbenog zavo -da. Od pokojnika se oprostio Franjo Ar-nold, a pjevalo se njegove skladbe Ah čov-ječe i Na grobu. Pjevačko društvo Kolo podiglo mu je 1893. spomenik koji je bio resio Vrazov grob na Jurjevskom groblju prije prijenosa na Mirogoj. Spomenik se sastojao od crnog mramornog stupa na kojem je kip anđela s lirom. Za razliku od Đure Eisenhutha, kojem je pozlilo u kazalištu, neki privrednici stradali su u manje romantičnom okruženju, radeći svoj po sao. Josip (Jošua) Epstein, trgovac od je ćom, stradao je 1859. jer su mu kola s ro bom pala na glavu, a Antuna Nossana mla đeg smrt je 1895. zatekla na poslovnom putu u Samobor. S druge strane, i poneki poslo davci svesrdno su vodili računa o svojim preminulim radnicima. Staklar An-tun Gnezda bio je poznat po tome što je na Svisvete posjećivao grobove svih bivših za poslenika i ukrašavao ih vijencima.

Neki sprovodi nisu protekli u mirnom i svečanom ozračju, a jedan od njih je onaj trgovac i otpravnika Karla Leutzendorfa, koji se ubio pucnjem iz dvocijevke na samu Novu godinu 1868. u dvorištu bolnice mi-losrdne braće, ispred mrtvačke komore. Uz pokojnika je nađeno oproštajno pismo u kojem je napisao da tamo gdje živi ima više mirnih obitelji pa se nije htio ondje ubiti.

Individualni pristup sukladno želji sa mog pokojnika ili obitelji, ogledao se u smje štaju i izgledu grobnice te natpisima. Bu dući da se pokop u reprezentativnim Ar kadama plaćao skupo, već i sam ta kav smještaj upućuje na učinak koju je po-jedina obitelj željela postići. U Arkadama je po kopana većina elitnih privrednika i članova njihovih obitelji, a mnogi privred-nici koji su pokopani prije izgradnje Ar-kada, ekshumirani su kako bi mogli biti pokopani u njima. Neke porodice pritom su imale zajedničku ili dvostruku grobnicu a u nekim je grobnicama, zbog rodbinskih veza, pokopano više obitelji, nerijetko raz li či tih konfesija i etniciteta, što svje-doči o mul tikulturalnosti i stanovitoj vjer skoj toleranciji zagrebačke elite. Na-dalje, izgled grobnice također puno go-vori: neke su od skupog mramora, s mo-nu mentalnom plastikom renomiranih ki pa ra, dosta simbola i ukrasa, neke su pak jednostavnije. I natpisi su znakoviti, do čim se većina odlučivala za uobičajeno navo đenje datuma rođenja i smrti, te za

udane žene ponekad i djevojačko pre-zime, neki su si privrednici dali oduš ka opsežnijim natpisima u kojima su isti-cali svoje zanimanje, akademsku ti tulu, od likovanja, dobrotvorni rad i me ce nat - stvo. Neki natpisi su emotivno nabi jeni, pri mjerice stihovi kojima bi rodite lji po-pratili smrt djeteta. Gotovo kod svih elitnih privrednika posrijedi su kvalitet-ne grobnice u pravilu od mramora, ko je su izradili vrsni majstori, poput Ig njata Franza, L. Pierottija i njegovih nas ljed-nika, A. Baumgartena a nerijetko su ih početkom 20. stoljeća skulpturama ili re-

ljefi ma ukrašavali poznati umjetnici po-put Roberta Frangeš Mihanovića, Ivana Ren dića ili Artura Oskara Alexandera.

Jedan od vrlo zanimljivih spomenika je onaj koji je resio grobnicu Hatzovih na Jurjevskom groblju: spomenik Krista koji stoji na zemaljskoj krugli, izrađen od lijevanog željeza 1846. godine što je očito bilo povezano s Hatzovom trgovinom željeznom robom.

Vjerojatno su svojom monumen tal-nošću najreprezentativnije grobnice obi-telji Ive Mallina i Emanuela Priestera. Prva plijeni pažnju monumentalnim brončanim kipom seljaka, djelom skulptora Roberta Frangeša Mihanovića, a posrijedi je prvi nadgrobni prikaz seljaka, u ovom slučaju Šestinčanina. Vjerojatno se na taj način htjelo ukazati na činjenicu da je Ivo Ma-llin Ksaverski bio predstojnik Odjela za narodno gospodarstvo Zemaljske vla-de. Mihanović je u izradi ove skulpture pokazao vrlo slobodan i originalan pristup temi, bez impresionizma ili stilizacije. Još monumentalniji je nadgrobni spomenik Emanuelu Priesteru. Sastoji se od plitkog reljefnog prikaza glave pokojnika, te ove-ćeg brončanog kipa sjedeće žene (sim-boličkog naziva "Meditacija"), ispod koje se s jedne strane nalazi mali reljef djeteta a s druge starca sa štapom, dok su u poza-dini secesijski ornamenti. Grobnica je zamjetljiva i po obliku i sadržaju natpisa, koji je izveden starorimskom kapitalom i to na latinskom, a u njemu je istaknuto podrijetlo pokojnika (Akvilejac). Obitelj Mije Arka pokopana je u grobnici s ve-likom stelom s visokim reljefom. Na nje-mu je autor Robert Frangeš Mihanović pri kazao ženu i tri mlade djevojke, od ko-jih je jedna položila ruke na grudi žene.

Iako su grobnice privredne elite po položaju, izradi i kakvoći reprezentativne, međusobno se razlikuju stilskim obiljež-jima, pa neke impresioniraju monumen-talnošću plastike a neke prozračnošću se ce sijskih reljefa. Nerijetko se ukus u kulturi stanovanja poklapao s onom nad-grobnih spomenika, pa su obitelji koje su pref erirale historijske stilove, dale gra-diti i takva vječna počivališta, dočim su oni, koji su se odvažili na prihvaćanje no voga, poput Eugena Viktora Fellera, investitora čuvenog secesijskog Elsa-Fluid doma, jednako postupili i u izgledu svojih grobnica. Izradu svoje lijepe secesijske grobnice obitelj Feller povjerila je bečkom majstoru Železnom koji ju je dovršio 1908.

Gotovo kod svih elitnih

privrednika posrijedi

su kvalitetne grobnice u

pravilu od mramora, koje

su izradili vrsni majstori

Crtice iz povijesti Opatije

64

Vila Mandria

Tekst i fotografi je: dr. Amir Muzur

Bit će da su je tako nazvali po sta-dima ovaca (tal. mandria) koje su se ovdje skupljale, ali nije nemo-

gu će ni da se neka nobl duša našalila krs-te ći tako stanište lokalnog manje nobl puka. U svakom slučaju, Friedrich Schü-ler prepoznao je u najranije doba vrijed-nost okolnih parcela, otkupio ih već 80-ih godina 19. stoljeća i izgradio ovdje kom-pleks atraktivnih vila za iznajmljivanje boga tim obiteljima. U vili Flora neko je vri-jeme djelovao dječji sanatorij liječničkog para Horvat, vile Laura i Kesselstadt im ale su ponekad zanimljivog stanara ili gos ta, ali je vila Mandria (za talijanske ere An-tonio) svakako odigrala najvažniju ulogu među njima. Za Drugoga svjetskog rata ovdje je bio Deutsches Heim, poslije 1945. godine kulturni dom, pa radničko sveu-čilište. U vili su se uređivale opatijske no-vine, tu se već više puta glasovalo, odr ža-valo sastanke, ovdje su se osnivali foru mi i stranački ogranci, držali tečajevi i javna predavanja: ne bi bilo pretjerano reći da je Mandria, uz Zoru, bila najjavnija opa-tijska zgrada. Pred vilom je, uz glavnu ulicu, podignut bazar istoga imena, koji je pod voltama skrivao Abu-Khalilovu trgo-vinu suvenirima, Körausovu staklariju, Kadi scheve glazbene potrepštine, poštu, ci jeli niz liječničkih ordinacija, Camusovu apo teku, trgovinu petrolejem, koja je uz-ro kovala i nekoliko požara, za Talijana i res toran Barbini i trgovinu košer hranom. U stražnjem su dijelu ispočetka bili stano-vi poštanskih službenika. Današnja, kova kon strukcija kavane Paris na tome mjestu, donekle i uspijeva imitirati izgled staroga bazara, ali bijela vertikala nad njom, s natpisom "Hotel Paris", plod je već nekoga čudnijeg ukusa.

U vili su se uređivale opatijske novine, tu se već više puta

glasovalo, držalo sastanke, ovdje su se osnivali forumi i stranački

ogranci, držali tečajevi i javna predavanja: ne bi bilo pretjerano

reći da je Mandria, uz Zoru, bila najjavnija opatijska zgrada

Basar Mandria (na mjestu hotela Paris)

68

Crtice

Žena je ljeti lakša – lakša za krzno, sniježne cipele, zimski trikot, bou i za još koju sitnicu. Zlato,

dijamanti i biserje ostaje i ljeti, jer je to tek – privaga. Žena je ljeti ne lakša, već laka, laka kao perce, papirić za cigaretu, kano dim dimnjaka, kao aluminij, kao laka sanja i vrlo laka misao … Sve su žene već davno postale lakše za kosu, perčin, kečku i tešku frizuru, kojom su omatale glavu. Lakša je i za donje suknje i steznike i visoke cipele i za koješta drugo …

Ali ljeti je žena najlakša!Nosi malo, vrlo malo, a najvolila bi

barem toliko, koliko na kupanju. Trikot, uzani, priljubljeni, ah tanki trikotić …Lako je odjevena, a ipak joj je vruće. Puna je dobrih ventilacija: odozgo na vratu i na dekolteu, na rukavima i bez rukava, kao i

iz časopisa Svijet 1927. godine

odozdo. A ipak joj je vruće! Žena iz-

gara, rastapa se, pre-tvara se u miris par-

fu ma, u dah sjećanja na nešto neodređeno, dale-

ko, slatko, tajanstveno …Pošto je moda već davno

bacila u ropotarnicu donju suknju, opće poznatu pod imenom "Unterok", osjeća se žena još lakša u hodu, zapravo u lijetu … Ta je suknja jednostavno otpala i nema joj više mjesta u orma ru. Nu za to je moda učinila kompromis sa košuljom, ko ja se medju tim odrekla bi jele boje (po-slovične nevinosti) i javlja se u lakim i fi nim nijansama ljubičaste, ze lene, ru-žičaste, žute i drugih duginih boja. Us-ljed toga kompro mi sa pale su žrtvom i tra dicijonalne gaćice i otišle zajedno s pod suknjom u historiju, u muzej, ostavši samo još na matronama sta roga kova kao uspomena na ljepše dane, koje su preživjele i stare dame i gaćice same …

Tako je nastao kombine, koji danas caruje na ženi i sa ženom. Kombine je dakle poetička tvorevina košulje i gaćica, njihov duhoviti spoj u jedno.

Vijek aeroplana, radia i - kombinea!Žene vrlo vole kombine, jer su u njemu

lakše i jer se samo jednim zamahom rje-šavaju posljednje spone … Taj kombine dr že preko ramena jedva vidljive tanke i uske vezice t. zv. Tregeri, koji bivaju kad što tako nesmiljeni te ostavljaju crve ne braz-de u bijeloj puti, bijeloj poput ala ba stera ili poput drugih bijelih stvari, s ko jima ženska ramena prispodabljaju pjes nici.

I steznik je pao, jer je pasti morao. Uzmaknuo je kano detronizirani vladar, suveren, tiranin, otišao je "kud za vaz-da gre se". Danas se vitka gospodja i gospodjica uopće ničim ne steže, pa ni steznikom. Nekada je tobože steznik pružao ženi vitkost, liniju, šarmantnost, milinu, izgled, stas, struk, dražest, a is-tom kad je pao, opaziše i žene same, da je svega toga u njih i bez steznika. Samo one dame, koje je maj čica priroda obdarila ob lim for mama, ob lijim i najob li -jim pa ih lijepo "iz-vatirala" sa-lom, za-

Vijek aeroplana, radia i - kombinenea!

69

pra vo salešcem, te dame nosile steznik, ali ne oko struka, već da im tek malo stegnu bokove, da dobiju više chica, da budu i one – lakše. S tog se steznika spuštaju drugi "tregeri", što natežu svilene čarape, sjajne, te ističu sav čar lijepe ženske noge.

I sada preko svega toga dolazi ono, što je najlakše. Haljina. To je poezija, to je što bi ženu imalo činiti ženom, da ju već ne čini kombine, a još više – Evin kostim, ali s Bubikopfom …

I ako su sve ove rijetke stvari, koje že na nosi pod haljinom, pune poezije i ako uživaju protekciju i sreću, te su u ne-posrednom doticaju sa ženskom miriš-ljivom, glatkom, baršunastom, mra mor-nom – kako hoćete – puti, haljina je oda, ditiramb, romanca, balada ženi. Haljina je puna stihova, svaki je nabor kitica pjesme, svaka duhovita linija rima, srok na riječ – žena! Haljina je plašt proročki, što krije Veneru, to je vrelo, što skriva forme, koje vječno študiraju pjesnici, slikari i kipari. Haljina su lagane korice, koje zatvaraju tajanstvenu knjigu, zagonetaka, kojoj još nema ispravnog rješenja. Haljina je oblak i oblačić, magla i maglica, koja obavija modernu damu, ostavljajući zvjedljive poglede tek na dekolteu, rukama i nogama, u svilenim, lakim čarapama …

Ah, a kako je laka ta haljina ljeti. Na tezulji ne važe upravo ništa, jer je kano dah, zrak, povjetarac, miris, mjesečina, sanak …

Da, taj vragometni povjetarac, što učini, da od Boga nadje! Već lakšim svojim zamahom digne ženi laganu, pahuljastu haljinu ravno do lica, da se vide čarape, no ge i tregeri, kombine … Povjetarče, shoking!

Nikad nisu žene uživale u svojim ha-ljinama toliko, koliko zadnjih godina, otkako moda konstantno podržava halji-nu, koja je nalik košulji, i navlači se poput košulje. Za to je i jednostavna, premda skupa, vrlo skupa. Odlučuje svila, crep georgette, crep de chine, foulard, musselin i Bože, imali još što lakše na tom svijetu širokome! Odlučuje u cijeni i lakoći. Što lakša haljina, to skuplja, što skuplja, to otmjenija, što otmjenija, to diže, nosi, leti s damom u više sferre – neplaćenih računa …

A koliko nijansa imade današnja haljina! Toliko, da treba samo nešto ko-rigirati, pridodati, oduzeti, prišiti, našiti, suziti, proširiti i haljina lanjske sezone biva – nova, ovogodišnja. I nitko je ne bi prepoznao: ni sama žena, ni muž, ni dragi, ni poštovalac, ni kućni prijatelj, ni "ljubavnik sramežljivi", koji vječno uzdiše, a ne može da joj kaže, zašto uzdiše … Ah!

Boje, boje - ne pitajte za boje! Ima lima koja od starih, crvenih, modrih, žu-tih... pa sve do modernih top, tango, fres, gonž, bramb, džums, charleston i ka ko se sve ne zovu, a da ih ne nosi na sebi današnja žena!? Danas je žena, hva-

leći modi, pravi popis i cijenik boja. I lice joj je posuto uzocima raznih boja. Lice od ružica, obrvice uske od crnoga ugljena, čelo bijelo, usne krvave u raznim nijansama krvi, kao krv čivječja, mačja, golubinja, guščja, zečja... a sve se to zove jednom riječi - rouge. Koja uz to ima crnu kosu, ona je rouge et noir, a koja je bijela, bijelcata, bjeljana - black and white...

Sve su dakako sa dragim i slatkim bu-bi kopfom, a ipak ga pokrivaju šeširom, ko ga natiskaju na oči, a straga im pada na vrat. A poezija šešira je novo poglavlje, jer je šešir kruna moderne žene. Bila sva toa-leta ma kako po žurnalu, ako se na šeširu vidi, da mu je fazona lanjska, žena gubi svo ju krunu, a s krunom i glavu, gla vicu svoju. Žena se tuži uza svu svoju lakoću na vrućinu, žegu, sparinu, zaparu, a ipak ne priznaje, da šešir od pusti (fi lca) i te ka ko grije. E, ali da jogunasta moda ne pro piše za pasje ljetne dane mufove, sve bi žene rekle, kako ih za ruke - zebe... Nu hvala Bogu i pustenim je šeširima kraj u ljetu, jer se javlja slama, pomodna slama: fl orentinska, manila, panama, bangkok... I sada sve slamu na glavu, da budete još lak-še, da vam glava bude naličila aero planu...

Vidite, kako je žena ljeti laka, lagana kano perce, kano papirić za cigaretu, kao dim iz dimnjaka, kao aluminij, kao laka sanja i vrlo laka misao...

Nikad nisu žene uživale u svojim haljinama toliko, koliko zadnjih godina,

otkako moda konstantno podržava haljinu, koja je nalik košulji, i navlači se

poput košulje

Roditelji i djeca

82

Napisala: Nives Pustišek, dr. med.

specijalistica dermavenerologinja

Klinika za dječje bolesti Zagreb

Ambulanta za dječju i adolescentnu

dermatologiju i venerologiju

Foto: SXC

Sunce je potrebno za rast i razvoj djece, sintezu vitamina D, resorp-ciju kalcija iz crijeva, jačanja kos ti ju

i sprečavanje rahitisa. Brojne su bla godati sunca, no prekomjerno izlaganje ne zaš-tićene kože suncu dovodi do oštećenja struk ture i funkcije kože, bilo trenutačno, izazivanjem sunčanih opeklina, odnosno du goročno, razvojem karcinoma kože i pri je vremenog starenja kože. Nježna dječ -ja koža posebno je osjetljiva na štet no djelovanje UV zraka jer prirodni meha-niz mi obrane nisu u potpunosti razvijeni. Djelovanje sunčeva UV zračenja na kožu kumulativnog je karaktera, zbraja se tije-kom života. Dokazano je da se i do 80% ukupne životne akumulacije događa do 18. godine života. Epidemiološki podaci

Dolazi ljeto, vrijeme je godišnjih odmora, dugo priželjkivanih druženja i opuštanja. Ljeto je

godišnje doba vezano za boravak u prirodi i igre na otvorenom. Vrijeme je da se posvetimo

jedni drugima i uživamo. No, ne smijemo zaboraviti ni „neprilike“ koje nas vrebaju.

po kazuju veću učestalost malignog mela-no ma u osoba koje su u djetinjstvu i mla-do sti pretrpjele sunčane opekline. Pra vil-na zaštita od sunca znači zaštitu od sun -čanih opeklina danas te drugih oblika ošte- ćenja kože, osobito kožnih karcinoma u bu dućnosti.

U toplije doba godine napadaju nas brojni insekti, a djeca su vrlo često izložena njihovim ubodima i ugrizima. Najčešće je riječ o ubodima komaraca, a rjeđe pčela, bum bara, osa, stršljena i krpelja. Reakcije koje nastaju nakon uboda ili ugriza inse-kata mogu biti toksične reakcije (oteklina, bol, crvenilo) i alergijske reakcije (lokalizi-rane i sistemne). Neki od insekata mogu biti prijenosnici različitih bolesti, npr. krpe lji u našim krajevima mogu biti prije-nos nici krpeljnog meningoecefalitisa ili lajmske bolesti.

Osim spomenutoga, izloženi smo vi-sokim temperaturama okoline, opekli-na ma, sunčanicama, ljetnim osipima i viro zama itd. Zato poslušajte nekoliko na ših savjeta, da bi vam ljetovanje bilo što ugodnije.

Zaštita od sunca • Djecu do godinu dana života ne iz-

lažite direktnom djelovanju sunca• Za stariju djecu: klonite se sunca u

vre menu kada je ono najintenzivnije• Više od 70% UV zraka na površinu

zemlje dolazi između 10 i 16 sati i tada se najbolje kloniti direktnog djelovanja sunca, sjenka na otvorenom pruža sa-mo djelomičnu zaštitu jer se UV zrake refl ektiraju o površinu vode, kamena ili pijeska

• Ne zaboravite da prozorsko staklo pro pušta UVA zrake, tako da niste za-š tićeni ako se za sunčana dana vo zite u automobilu (ne zaboravite sta viti zaštitne zastore)

• Odjeća predstavlja odličan oblik zaš-tite, a sunčane naočale sa staklima koje pružaju zaštitu od UVA i UVB zraka te šešir sa širokim obodom, zaštitom za uške i vrat moraju biti neizostavni odjevni predmet

• Djeca koja su više izložena djelovanju UV zraka (boravak na brodu, odla-zak u tropske krajeve...) obvezno mo -

83

raju nositi odjeću od posebnih ma te -rijala koja odbija UV zrake, tzv. foto -protektivnu odjeću

• Ne zaboravite nanijeti zaštitnu kremu, čak i u sjeni

Preparati za zaštitu od sunca• Preparat za zaštitu od sunca može biti

u različitim podlogama, kao kreme, lo sioni ili mlijeka, sprejevi, stickovi, gelovi i slično

• Upotrebljavajte preparate koji su po-sebno prilagođeni nježnoj dječjoj koži

• U djece mlađe od 6 mjeseci ne savje-tuje se upotreba preparata za zaštitu od sunca

• Preparat za zaštitu od sunca mora pru žati zaštitu i kroz UVA i UVB spek tar

• Mora se aplicirati 20 do 30 minuta pri je izlaganja suncu zbog stvaranja zaš titnog fi lma na površini kože te se nakon dva sata mora ponovno na-nijeti

• Duže kupanje i znojenje zahtijeva po-novno nanošenje preparata

• Ne zaboravite zaštititi nos, usnice, uške i stražnji dio vrata

• Po prestanku izlaganja suncu dijete istuširajte i uklonite proizvod za zaš-titu od sunca s površine kože te na-nesite proizvod koji njeguje i čuva vlažnost dječje kože

Nekoliko pojmova o pravilnoj zaštiti • SPF (Sun Protection Factor), Faktor

zaštite od sunca nam govori koliko mo žemo ostati na suncu, uz primjenu sred stva s određenim zaštitinim fak to-rom, a da ne dobijemo sunčane ope -k line (zaštita od UVB zraka). Na prim-j er, ako na podnevnom suncu, bez zaštite izgorimo za 20 minuta, pre - p-a rat sa SPF 30 nam omogućava da na sun cu ostanemo 30X20 min, dakle 600 min, ili 10 sati.

• Za djecu se preporučuje upotreba pre parata sa zaštitnim faktorom 30 i više.

• UV indeks predstavlja dnevnu prog-no zu očekivanog rizika prekomjernog iz laganja suncu i pokazuje stupanj opre za koji se mora uzeti u obzir pri li-kom boravka na otvorenom. Skala ima 10 stupnjeva; 0 predstavlja minimalni rizik, 10+ predstavlja vrlo visoki rizik.

Mineralna linija za sunce

AHAVA je stvorila liniju Mineral Suncare proizvoda, osobitu formulu koja ujedinjuje zaštitu od sunca i posebne izvorne sastojke s područja Mrtvoga

mora.1. Anti-Aging Facial Moisturizer SPF 50 – krema za sunčanje za područje lica sa zaštitnim faktorom 50,

upija više od 90% UVA zraka, otporna na vodu do 80 minuta, brzo upijajuća krema pogodna i za djecu.2. Anti-Aging Moisturizer SPF 30 – krema za sun-

čanje sa zaštitnim faktorom 30, pruža zaštitu od UVA i UVB zraka, sadrži vitamine koji pomažu koži u borbi protiv slobodnih radikala, pogodna za djecu, nanositi 30 minuta prije izlaganja suncu.

3. Anti-Aging Moisturizer SPF 50 – krema za sunčanje sa zaštitnim faktorom 50, pruža zaštitu za najosjetljiviju kožu svjetlijeg pigmenta, pruža lijepu i zdravu pre pla-nulost najosjetljivijoj koži.

4. After Sum Reviving Balm – njegujući balzam poslije sunčanja, njeguje kožu koja je bila izložena suncu, vraća optimalnu vlažnost i pomaže koži u borbi protiv slobodnih

minerala, ostavljajući ugodan i osvježavajući osjećaj na koži.

Zaštita od sunca

Kako je učinkovitost proizvoda prioritet za La Roche-Posay, ugo da i jednostavnost upotrebe proizvoda su jednako važni. Oni su uvjet koji osigurava pravilnu i

redovitu upotrebu proiz-voda za zaštitu od sunca. La Ro che-Posay razvija pro-izvode za zaš titu

od sunca za sva -ki tip kože, za sve uvjete izlaganja suncu, za cijelu obitelj.Otkrijte novosti u zaštiti tijela od sun ca AN THELIOS − ANTHELIOS

Mlijeko za tijelo i ANTHELIOS

Sprej za tijelo. Oba proizvoda su dostupna s dva faktora zaštite ovisno o tipu kože: SPF 50+ i SPF 20.

8484

Spriječite ubode i ugrize insekata• Izbjegavajte područje u kojima postoji

opasnost od kukaca • Tijelo pokrijte odjećom koliko je to

moguće• Ne oblačite odjeću jarkih boja• Izbjegavajte široku, lepršavu odjeću

u koju se insekti mogu uvući i postati vrlo agresivni

• Na otvorenom ne konzumirajte slatku hranu i slatke napitke

• Izbjegavajte jake mirise (npr. mirisne sapune, kreme za sunce intenzivnih mirisa)

• Ne hodajte blizu cvijeća ili voća koje je zbog prezrelosti palo na pod

• Ne hodajte bosi po travi• Izbjegavajte brze pokrete – mahanje

rukama (tjeranje insekata) jer potičete insekte na napad

• Upotrebljavajte zaštitne mreže za vri-jeme spavanja

• Upotrebljavajte sredstva za odbijanje kukaca (repelente) ili primjenite ot ro-ve koji ih ubijaju (insekticida)

• U zatvorenim prostorijama savjetuje se upotreba električnih repelenata − to su električni aparati koji proizvode ultravalove koji odbijaju insekte

Ljetne opasnosti

Opekline od suncaAko su se ipak razvile sunčane opekline, djetetu ćete

najbolje pomoći tako da ga okupate u mlakoj vodi, a opekline prekrijete hladnim oblozima. Zbog smanjenja osjećaja pečenja i boli, a ponekad i povišene tjelesne temperature, može se dati lijek na bazi paracetamola. Opečenu površinu tijekom nekoliko dana možemo tretirati kortikosteroidima u obliku krema (jasno u dogovoru sa liječnikom) ili upotrijebiti gelove koji hlade kožu i donose olakšanje.

SunčanicaSunčanica nastaje kao posljedica duže izloženosti suncu

bez zaštite za glavu. Dolazi do edema mozga, što se kod veće djece očituje glavoboljom, a manje djece uznemirenošću, povraćanjem i dehidracijom. Dijete je potrebno smjestiti u zamračenu, klimatiziranu prostoriju, staviti hladni oblog na glavu, dati sredstvo za uklanjanje temperature i glavobolje (paracetamol, ibuprofen). Svakako nadoknaditi izgubljenu tekućinu. Ako se djetetovo stanje ubrzo ne stabilizira, dijete što prije treba odvesti liječniku.

Toplotni udarToplotni je udar vrlo ozbiljno stanje kojem su najčešće

sklona dojenčad i mala djeca. Nastaje kao posljedica visoke temperature i vlage uz neprikladnu sintetičku odjeću. Najčešće

pogađa djecu u automobilu za vrućih dana kada je hlađenje neodgovarajuće. Djeca su blijeda, iscrpljena i malaksala. Koža je hladna, disanje i puls ubrzani. Djetetu hitno treba pomoć: dajte mu hladni napitak, umotajte ga u hladnu plahtu i hitno posjetite liječnika.

Ubodi insekata U našim su krajevima najčešće to ubodi komaraca i većina

djece dobro regira na ubod, obično se na mjestu uboda razvije blagi svrbež koji se vrlo brzo smiri i ne zahtijeva terapiju. Ako je riječ o jačoj lokalnoj reakciji, oteklini, bolnosti ili jačem svrbežu, svakako primijeniti hladni oblog uz lokalni preparat koji hladi i smiruje te po potrebi i antihistaminik peroralno − u tabletama ili u sirupu, ovisno o dobi djeteta. Mjesto uboda potrebno je dobro pregledati jer nakon uboda pčele ostaje žalac s mjehurićem otrova iz zatka kukca, žalac je potrebno odmah odstraniti, najlakše noktom kažiprsta ili oštrim predmetom (ako se žalac ne odstrani, otrov se postepeno oslobađa na mjesto uboda, te se pojačavaju lokalni i opći simptomi). Ako je riječ o ugrizu krpelja, potrebno ga je što prije iz kože odstraniti pincetom. Teške, sistemne alergijske reakcije najčešće se događaju nakon uboda pčele ili ose, rjeđe nekih vrsta pauka. Ako se razvijaju simptomi anafi laktičkog šoka (otežano disanje, oteklina usana, vjeđa, hladni znoj, kolaps i gubitak svijesti) dijete hitno odvesti u najbližu zdravstvenu ustanovu.

Bez komaraca

Odsada ste sigurniji od na-srt ljivih komaraca bez obzira odlazite li na izlet u prirodu, u ribolov, bavite se rekreativnim sportom ili jednostavno že lite uživati u dugim toplim no-ćima na vašoj terasi ili dvo-rištu. Pitroid mobilni aparat protiv komaraca omogućava sigurno i konstantno repelentno dje-lo vanje u vanjskom pro sto ru protiv komaraca i drugih sit-nih kukaca tijekom 40 noći. Dje lotvoran je na površini od 30 m2. (4 x 3 x 2,5 m). Objesite ga na prikladno mjesto na terasi ili vašem dvorištu ili jed-nostavno zakačite za pojas. Mobilni uređaj ima držač kojim ćete ga jednostavno staviti za pojas i nesmetano uživati u sportskim aktivnostima ili, primjerice, noćnom ribolovu.Upotreba je praktična i jednostavna jer nije potrebno dirati insekticidnu supstanciju s rukama, a nije potreban ni priključak za struju. Mobilni aparat radi na dvije AA baterije koje zagrijavaju grijaću žičicu preko koje se otpušta insekticidno sredstvo koje se nalazi na platnenoj mrežici koja se umeće u aparat, a mali ventilator raspršuje insekticidno sredstvo u prostor.

Prvih deset čitateljica ili čitatelja koji se jave u redakciju nagrađujemo

Pitroidovim mobilnim aparatom protiv komaraca.

85

SIGURNA UPORABA REPELENATA − sredstva za odbijanje kukaca• Uvijek pažljivo pročitati upute za upo-

trebu prije primjene. Slijediti upu te za upotrebu preparata u dječjoj do bi.

• Zabranjena je upotreba repelenata za dojenčad mlađu od 6 mjeseci, a nekih i za djecu mlađu od godinu, odnosno dvije godine.

• Ne držati repelent na mjestu do stup-nom djeci i ne dopustiti im da sama ra be repelent. Moguće su iritativne i alergijske reakcija na mjestu upotrebe te iri tacija oka. Štetne sistemne po-slje dice javljaju se od strane živčanog sus tava (trnci, smetenost, poremećaj svi jes ti) kod udisanja ili ingestije pre-pa ra ta.

• Re pelent primjenjivati na odjeću i/ili na otkrivenu, zdravu kožu, a nikako ispod odjeće.

• Repelent nikada ne primjenjivati na oštećenu ili iritiranu kožu.

• Repelent ne primjenjivati na područje oko očiju ili usta.

• Repelent nikada ne sprejati direktno na lice (prvo na ruke, a potom na lice jer je moguće udisanje).

• Repelent ne nanostiti na dječje ruke (moguća ingestija).

• Repelent obvezno isprati vodom i sapunom, nakon boravka u prirodi.

• Ako sumnjate da ste vi ili vaše dijete reagirali na repelent: odmah prekinuti upotrebu, isprati tretiranu kožu vo dom i sapunom i potražiti pomoć liječ nika. Korišteni repelent pokazati liječ niku.

Ljetni osipiNe smijemo zaboraviti

ni ljetne osi pe, koji su vrlo česti kod dojenčadi i ma-nje djece, ali se mogu javiti u bilo koje do ba. Najčešće nastaju usljed viso kih tem pe-ratura i vlažnosti zraka, preu-top lja vanja djeteta te nanošenja ulja ili drugih okluzivnih sredstava na kožu čime se začepe izvodni kanalići žlijezda znojnica. Ovi su osipi poznati pod nazivom osipi od znojenja (milijarije). Djeca su dobroga općeg stanja, a obično se po koži trupa pojavljuju brojni sitni crveni "prištići". Ojedine ili osipi u predjelu pe-lena, vrata, pazuha najčešće nastaju kao po sljedica topline, vlažnosti i trenja. Tije-kom ljet nih mjeseci česti su i osipi poslje-di ca aler gijskih reakcija na preparate za

zaš titu od sunca ili uboda insekata ili aler gijske reakcije na samo sunce. No, ne smi jemo zaboraviti niti infektivne osipe koji se javljaju tijekom ljeta. To su najčešće vi rusni osipi. Ljetne viroze, koje se obično pre nose prljavim rukama, hranom koja se lako kvari ili ustajalom vodom, obično uz

osip imaju i druge simptome, kao što su grlobolja, proljev, povraćanje,

pa sve do simptoma seroznoga meningitisa. Ovis no o raz-vijenoj kliničkoj slici (visoka tem pe ratura, povraćanje, klo nulost), treba se javiti liječniku.

Za toploga vremena čes -te su i bak te rijske kožne in-

fek cije koje nazivamo im pe-ti go ili medene kraste, a mogu se

ja viti i gljivične infekcije koje se na djecu obič no prenose sa životinja. I jedni i dru-gi zahtijevaju pregled liječnika i odgo va ra-juću terapiju.

Spriječite ljetni osip• Dijete nemojte preutopljavati, obucite

ga u laganu pamučnu odjeću, osvježite umivanjem ili kupanjem u mlakoj vodi. Na tržištu se danas nalaze i termalne

vode u spreju koje će vam biti odlična pomoć da rashladite dijete.

• Ne zaboravite djetetu dati dovoljno tekućine. Majčino mlijeko zadovo lja-va sve djetetove potrebe do dobi od 6 mje seci, no ako su vanjske tem pe-ratu re vrlo visoke (više od 30 stup nje-va) dobro je djetetu ponuditi vo du na žličicu. Dojenčad koja se hra ni indu-strijski prilagođenim mlije kom ima ve ću potrebu za vodom od pri rodno hranjene. Protiv žeđi naj bo lje je ponu-diti vodu. U dojenačko doba to bi tre-bala biti prokuhana i ohla đena voda iz vodovoda ili pri rod na kupovna voda pakirana u bocama. Voć ni sokovi nisu zamjena za vodu jer zbog visokog sadržaja še ćera iza zivaju osjećaj žeđi.

• Izbjegavajte putovanja tijekom naj -ve ćih vrućina, posebno ako vaš au- to mobil nema klima uređaj (OP REZ! Raz lika temperature izme đu auto mo-bila i okoline ne smije prela ziti više od nekoliko stupnjeva, mak simalno 7).

• Naučite djecu da peru ruke.• Izbjegavajte lako kvarljivu hranu. Kre-

me i voćne salate kupljene izvan kuće treba izbjegavati. Sladoled neka bude industrijski i kontroliran.

87

Zdravlje

Prilikom izlaganja suncu, UV zra ke djeluju na kožu koja se od ošte ćenja stanica, brani stvaranjem tam no -

smeđeg pigmenta melanina radi spre ča -vanja daljnjeg oštećenja kože. No, na kon od ređenog vremena prekida se proces sa mozaštite kože, nakon čega UV zrake ponovno počinju oštećivati njezi ne sta-nice, što u konačnici može rezultirati raz -vojem zloćudnih tumora ko že. Zlo ćud-ni tumori kože su rijetki u cr ne rase, dok su u bijele česti. Uzrok to me je što koža u bijelaca nema veliku mo gućnost stvaranja melanina pa je samim time i više izložena štetnom utjecaju UV zra-čenja. Za razvoj najčešćih zloćudnih tu-mo ra kože, bazeocelularnog karcinoma i spinocelularnog karcinoma, važan je ku-

Pred nama su topli i sunčani ljetni dani koji nas mame u šetnju prirodom, odlazak na more

i kupanje, sportove na otvorenom. Poznato je da bez sunca nema života – ono na brojne

načine pozitivno utječe na naše tijelo i psihu, ali sunčeve ultraljubičaste (UV) zrake ujedno

mogu uzrokovati i brojna oštećenja

i ubrzano starenje kože.

Napisala: Prof. dr. sc. Mirna Šitum,

predstojnica Klinike za kožne i spolne bolesti

KB "Sestre milosrdnice" i voditeljica

Referentnog centra za melanom

Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi RH

Foto: SXC

mu lativni učinak višegodišnjih bo ravaka na suncu koje koža "pamti”, no intermitent-no, odnosno povremeno i intenzivno sun -čanje, povezano s nastajanjem sun ča nih opekotina u djetinjstvu i adoles cen ciji, ima važnu ulogu u razvoju najzloćudnijeg tumora kože i vidljivih sluznica – mela-noma. Iako se zloćudni tumori kože naj-češće javljaju iznad 60. godine života, do-bna se granica postupno pomiče prema mla đoj životnoj dobi. Novije spoznaje go -vore da su djetinjstvo i adolescencija kri -tič na razdoblja za kasniji razvoj zlo ćud -nih tumora kože jer se u tom život nom razdoblju apsorbira oko 80% UV zraka, dok se ostalih 20% apsorbira u osta lim životnim razdobljima. Ova spoz naja na-me će zaključak da pravilna i rana foto zaš-tita mogu smanjiti rizik od kasnijeg nas-tan ka zloćudnih tumora kože.

Rano otkrivanjeIncidencija melanoma je u porastu.

Na 100.000 stanovnika u Europi je otpri-like 14 oboljelih. Žene u Europi od malig-nog melanoma obolijevaju dva puta češ će

Novije spoznaje govore

da su djetinjstvo i

adolescencija kritična

razdoblja za kasniji razvoj

zloćudnih tumora kože

jer se u tom životnom

razdoblju apsorbira oko

80% UV zraka

88

negoli muškarci, dok u SAD-u muš kar ci i žene obolijevaju podjednako čes to. Is-tra živanja su pokazala da žene s mela no- mom imaju bolju stopu preživlja vanja ne-go muškarci. Razlog tome je vjerojatno či njenica da žene više pozornosti pokla-njaju svom izgledu i da ranije zapažaju pro mjene na koži te se ranije javljaju li-ječ niku. Dakle, ključan čimbenik bolje prog noze jest rano otkrivanje melano ma. Mela nomi najčešće nastaju iz pig men ti -ra nih madeža, no mogu nastati i na mjes- tima bez ikakvih prethodnih pro mje-na. Manji dio melanoma nastaje iz tzv. sta rač kih mrlja. Najrizičniji je oblik dis-plastičnog, atipičnog madeža. To su ma-de ži koji imaju nepravilan – uglav nom bizaran oblik, raznoliku, ali domi nant no crnu boju, zatim imaju neoštru og ra ni - čenost od okolne zdrave kože i ras tu brže nego druge vrste madeža. Osim toga, rizik nastanka melanoma po stoji i kod tzv. običnih madeža ako su više stru ko trauma-tizirani, odnosno ako su na lo kalizacijama na kojima su trajno izlo že ni trenju (nara-menice grudnjaka, kop če, remeni, rub odjeće, ako su izloženi brija nju).

Razvoj melanomaPostoji i obiteljska sklonost displas-

tič nim madežima. Takvi bolesnici mogu

imati i po nekoliko stotina displastičnih madeža. Kod takvih madeža, koji prela ze promjer od 6 do 7 milimetara, preporuč-ljivo ih je preventivno kirurški u cijelosti odstraniti, uz patohistološku potvrdu, što je osnovna mjera prevencije nastanka me-la noma iz te vrste madeža.

Rani znakovi nastanka melanoma up-ra vo su promjene u boji, veličini i rubo-vima madeža, kao i subjektivan osjećaj svrbeža, peckanja ili boli u madežu. Kasni znakovi uznapredovalog melanoma su njegov čvorast oblik, krvarenje, ulceracije i bolovi. To su ujedno znakovi melanoma koji ima lošu prognozu. Nažalost, kod nas još uvijek brojni bolesnici dolaze s uznapredovalim melanomom, za razliku od naprednih zemalja u svijetu. I oni i mi bilježimo porast melanoma, samo što zbog veće prosvijećenosti u naprednim zemljama bolesnici dermatologu dolaze u početnom stadiju razvoja melanoma.

Ne postoji tipična klinička slika mela-noma. Obično je tamnosmeđe do pla-vocrne boje, a dio tumora može biti bez pigmenta. Melanom može biti nepravilne uzdignute površine ili u razini kože, ne pra-vilnog ruba te s ulceracijom na površini.

Kao i kod drugih zloćudnih tumora, tako i kod melanoma – ako se dijagno-sticira i kirurški otkloni u ranoj fazi,

prog noza je iznimno povoljna. U slučaju po ja ve metastaza u limfnim čvorovima ili na unutrašnjim organima, u obzir do-la zi kirurško liječenje u kombinaciji s različitim oblicima kemoterapije. Posljed-njih se godina velika pozornost pridaje liječenju interferonom, koji može odgoditi vrijeme pojava metastaza, no ne može izliječiti melanom. Također, velika se na-da polaže u tzv. melanomsko cjepivo i različite oblike imunoterapije.

PreventivaZa sve bi osobe bilo dobro obaviti

prvi pregled kod dermatologa. Ako se pri njemu utvrdi da postoje displastični ma deži, kontrole su nužne svakih 3 do 6 mje seci. Ako je osoba prethodno imala zlo ćud ni tumor kože, također su obvezne kon trole svaka 3 mjeseca. Ostala nerizična popula cija ne treba dolaziti na redovite kon trole, već se pridržavati uputa o zaštiti od sunca.

Stoga je izuzetno važna edukacija i širenje svijesti o štetnosti pretjeranog iz-laga nja UV zrakama. Pri izboru proiz voda za zaštitu od sunca bitno je pripaziti na tip kože (svijetla koža, svijetle oči i kosa izražavaju veliku sklonost opekotinama već pri prvom izlaganju suncu pa je nuž-na visoka fotozaštita SPF 50+). Ako je

Rani znakovi nastanka

melanoma upravo su

promjene u boji, veličini

i rubovima madeža,

kao i subjektivan osjećaj

svrbeža, peckanja ili boli u

madežu

89

koža tolerantna na sunčanje, ali postoje madeži na tijelu, također je nužna visoka fotozaštita. Djecu do treće godine života uopće se ne bi smjelo izlagati direktnom suncu. Kao što je već spomenuto, ope-kotine iz djetinjstva su najvažniji čimbenik nastanka melanoma u kasnijoj dobi.

UV zrake pogoduju nastanku slobod-nih radikala, koji razaraju stanice te tako uvjetuju starenje kože. Negativan utjecaj sunca toliko je izražen da se čak 90% zna-kova starenja kože pripisuje njegovu utje-caju. Ubrzano starenje kože koje nastaje kao posljedica djelovanja UV zraka nazi-ve se photoaging (fotostarenje). Često se takvo prerano starenje kože vidi u mla-dih žena koje se pretjerano izlažu bilo pri rodnim bilo umjetnim UV zrakama. U nekim slučajevima, raskorak između iz gleda kože i životne dobi može katkad iznositi i do 20 godina.

Staračke se pjege (lentigo senilis), na čiji nastanak najveći utjecaj imaju UV zra-ke, najčešće pojavljuju na dijelovima kože koji su kontinuirano izloženi sunčevim UV zrakama, a sve češće ih primjećujemo i u osoba mlađih od 40 godina, posebice u osoba svijetle puti.

Izlaganje suncuOsim zloćudnih tumora i ubrzanog

starenja kože, sunce može izazvati i druge, nezloćudne, ali vrlo neugodne promjene. Opekotine mogu biti različitih stupnjeva – od najblažih, koje se očituju crvenilom i zatezanjem kože do onih najtežih, sa stva ranjem mjehura i eventualno rana na koži.

Sunce na koži može potaknuti i cijeli niz alergijskih reakcija, koje su u posljednje vrijeme sve učestalije. Događa se da osobe koje nikada nisu imale alergiju pri prvom izlaganju suncu dobiju osip, i to najčešće na prsištu, rukama i licu. Takva nagla os jet ljivost kože na sunce posljedica je oslab ljenog imuniteta, a osim osipa može se po javiti i urtikarija ili koprivnjača.

Potreban je poseban oprez s primje-nom lijekova i kozmetike kada planiramo izlaganje suncu. Uzimanje nekih lijekova može potaknuti alergijsku reakciju na koži u doticaju sa suncem. Osobe koje su na terapiji antibioticima trebale bi potpuno izbjegavati sunčanje. Poznato je da hor-mon ski status utječe na pigmentaciju ko-že, stoga se djevojke i žene koje uzimaju hor monsku kontracepciju ili hormonsko na domjesno liječenje trebaju čuvati od

sunca. Naime, takva terapija, kao i još ne-ki li jekovi koji se uzimaju na primjer zbog dija betesa senzibiliziraju kožu na UV zra-če nje, pa može doći do pojave svrbeža, poja čane pigmentacije (smećkaste mrlje), a koža na nekim mjestima može čak i pobi jeliti, izgubiti pigment. Prije izlaganja suncu nije poželjno koristiti kozmetička sredstva poput dezodoranta, parfema i šmin ke. Bilo kakav trag kemikalije na ko-ži u doticaju s UV zrakama može izaz vati alergijsku reakciju ili može nastati pig-mentacija koja traje cijeli život.

Jednako tako, provodite li zbog ne-kog razloga terapiju kortikosteroidima, iz bje gavajte sunčanje, a ako takve lijekove pri mjenjujete lokalno, u obliku kreme, prije izlaska na sunce, preparat obvezno te me ljito uklonite s kože. Tek kad završite s izla ganjem suncu, preparat ponovno na-

Osim zloćudnih

tumora i ubrzanog

starenja kože, sunce

može izazvati i druge,

nezloćudne, ali vrlo

neugodne promjene

nesite na kožu. Takve pojave, posljedice izlaganja suncu uslijed uzimanja lijekova ili korištenja kozmetike u dermatologiji se nazivaju fototoksične i fotoalergijske reakcije.

Slična stvar može se dogoditi i po-ljo privrednicima jer kontakt kože i ne kih biljaka u kombinaciji sa sunčevim zra-čenjem također može izazvati alergijske ili toksične promjene. Te su posljedice neu-godne, ponajviše u estetskom smislu, ali nisu po život opasne, poput prekanceroza, karcinoma ili, konačno, melanoma.

Osobe s izraženim venama i kapila-rama moraju znati da je za njih izlaganje suncu zaista nepoželjno. Noge prožete ka pilarama nikako se ne smiju sunčati jer su zbog hemoglobina u kapilarama veliki izgledi da će doći do pojave neuglednih mrlja na koži. Najčešće su posljedice iz-la ganja takve kože sunčevu zračenju plav - kasti hematomi i smeđe mrlje, a ne lijepa, ujednačena preplanulost. Kapilarne pro-mje ne na nogama, kakve muče velik broj žena mnogo su više od esetetskog pro-blema. Naime, vidljive kapilare uka zuju na to da je zapravo u pitanju venska in-su fi cijencija. Vene ne moraju biti izra že-ne i vidljive, ali pojava kapilara na po vr-šini kože siguran je znak da je prob lem zapravo u unutrašnjim venama. Osoba ma koje imaju značajno proširene vene na vrućini noge otiču, a kapilare (zbog pre-punjenosti krvlju) postaju jako izražene te se preporučuje sklanjanje u hladovinu i postavljanje nogu na povišen položaj. Sun čanje trebaju u potpunosti izbjegavati.

Koža, nažalost, pamti pa u zreloj dobi pokazuje posljedice našega neodgovornog ponašanja. No, svijest o potrebi za pri-klad nom zaštitom kože važna je i u zreloj životnoj dobi, makar se odnosila i na us-poravanje fotostarenja kože.

Staračke pjege (lentigo senilis)

Zdrava hrana

92

Piramida mediteranske prehrane

Vinoumjereno

Voda

Meso i slatkiši rijetko

Perad i jajaumjerene porcije, svaka dva dana

ili tjednoSir i jogurt

umjerene porcije, dnevno do tjedno

Riba i plodovi moračesto, barem dva puta tjedno

Voće, povrće, žitarice (najviše cjelovite),

maslinovo ulje, mahunarke, orašasti

plodovi, sjemenke, začini i začinsko

biljetemeljiti svaki

obrok na ovoj skupini

Budite tjelesno aktivni, uživajte u obrocima s drugima

Tijekom prošlih šezdeset godina brojne su studije mediteranski na-čin života i prehrane povezale s

ma njim rizikom od brojnih bolesti. Ovaj se način prehrane preporučuje dijabeti-čarima, oboljelima od bolesti srca i krvnih žila, pri kroničnim upalnim bolestima, za trudnice i dojilje te svima koji žele ima ti više mogućnosti da dožive duboku sta-rost.

Osim što je zdrava, mediteranska pre - hrana je i ukusna, a dobar učinak na zdrav lje ima i dnevni odmor svojstven me diteranskim običajima. Mnoge ozbiljne znan stvene studije ukazale su da životni stil i poznata "siesta" predstavljaju važnu kom ponentu koja pridonosi blagotvornim učin cima mediteranskog načina života na

Nova piramida mediteranske prehrane

Još od polovice prošloga

stoljeća znanstvenici veličaju

mediteransku prehranu zbog

povoljnog učinka na zdravlje

i dugovječnost čovjeka. Osim

što je zdrava, mediteranska

prehrana je i ukusna, a u

sveukupnom učinku na

zdravlje ulogu dokazano ima

i dnevni odmor svojstven

mediteranskim običajima.

Napisala: dr. sc. Darija Vranešić Bender

Vitaminoteka - konzalting u nutricionizmu

Zagreb, www.vitamini.hr

Foto: SXC

Mediteranska prehrana

sve više nestaje s prostora

Mediterana i stoga se

pokreću brojne edukativne

inicijative, koje ponekad,

paradoksalno, stižu

iz SAD-a – kako bi se

popularizirao ovakav

način prehrane

zdravlje. Nažalost, novija istraživanja po-ka zuju kako mediteranska prehrana sve više nestaje s prostora Mediterana i stoga se pokreću brojne edukativne inicijative, koje ponekad (paradoksalno) stižu iz SAD-a – kako bi se popularizirao ovakav na čin prehrane.

Redizajn mediteranske piramide

Američka institucija Oldways, koja se bavi promicanjem pravilne prehrane, prije nekoliko mjeseci lansirala je novi izgled pira mide pravilne prehrane. Tijekom vi še od 50 godina epidemioloških studija i eks-perimentalnih istraživanja utvrđen je pre-hrambeni uzorak koji uglavnom opisuje sve varijacije mediteranske prehrane.

93

Osnovne odrednice medit eran ske pre - hrane su sljedeće.

• Bogatstvo biljne hrane, što uk lju ču-je voće, povrće, krum pir, kruh i ži ta-rice, mahunarke, orašaste plodove i sjemenke.

• Naglasak je na minimalno pro ce si-ranoj hrani i kad je god mo guće se-zonskim i lokalno uzgoje nim namir-nicama (što je obič no garancija višeg udjela vrijednih nutrije nata).

• Maslinovo ulje je najzastupljenija ma-s noća u prehrani, koja dobrim dije-lom zamjenjuje sve druge vrste masti i ulja.

• Tipični de sert pred stav lja svje že voće i obilne ko liči ne me da.

• Crveno krto meso konzu-mi ra se tek nekoliko puta mje sečno, a no vija su istraživanja po-kazala da ta koli čina mjesečno iz no si 350 – 450 g.

• Redovita tjelesna aktivnost sastavni je dio mediteranskog načina života.

• Umjerena konzumacija crnog vina uz obroke normalna je pojava u me di te-ranskim zemljama, a pri tome se um-jerenim smatra jedna do dvije čaše za muškarce i jedna čaša za žene.

Najvažnija promjena u piramidi tra-dicionalne mediteranske prehrane jest gru piranje sve hrane biljnoga podrijetla (voće, povrće, žitarice, orašasto voće, m a-hu narke, sjemenke, masline i maslinovo ulje). Takav grafi čki prikaz naglašava važ-nost prehrane s obiljem voća i povrća za zdravlje.

Dodatna novina su začinsko bilje i trave, koji su uvršteni u piramidu zbog okusa, ali i zbog zdravlja. Začini su i važan element nacionalnog iden titeta različitih mediteranskih kuhinja.

Piramida potiče i konzumiranje ribe i plodova mora (barem dva puta tjedno).

• Ukupni udio masti u energetskom uno su kreće se od 25 do 40%, što je mnogo za naše pojmove, a ujedno je to najbolji dokaz kako je za zdravlje bitnija kvaliteta od kvantitete masti.

• Svakodnevno se konzumiraju um-je rene količine sira i jogurta, a u iz-vornoj kretskoj prehrani uglavnom se spominju proizvodi od kozjeg ml i-jeka.

• Dva puta tjedno konzumira se riba i krto meso, a jaja se konzumiraju u količini do četiri komada tjedno.

Naravno, tu je i crno vino, voda – kao glavni izvor tekućine i redovita tjelesna aktivnost.

Kuhinja

96

Napisala: Biba Salata

Za ove vruće dane predlažemo vam

laganiju hranu. Isprobajte razne

vrste tjestenina u kombinaciji s

raznim povrćem, jajima, mesom ili

plodovima mora.

Nekoliko savjeta da bi tijesto bilo dobro

• Ovisno o apetitu, uzima se 50 do 100 g tijesta po osobi.

• Da bi se tijesto dobro skuhalo, uzima se litra vode za svakih 100 g tijesta.

• Pri kuhanju lonac mora biti otkriven i kuhanje ujednačeno.

• Tijesto dobre kvalitete, čak i ako se malo prekuha, ne predstavlja problem.

• Tijesto kuhano al dente lakše se probavlja.• Vrstama tijesta odgovaraju različiti tipovi

tijesta.• Da bi salate od tijesta bile ukusne, potrebno

ga je skuhati al dente i osušiti na pladnju te malo pouljiti.

Tijesto s okusom mora

Vegetarijanske školjke

Hobotnicu (težine oko 1 kg) dobro očistite i operite te stavite u vruću slanu vodu kojoj ste dodali i mrkvu, tanki korijen celera, mali luk, korijen peršina, češanj češnjaka, sve narezano na kockice, i nekoliko zrna crnog papra. Kuhajte oko sat i pol dok hobotnica ne bude mekana. Ocijedite i narežite na komadiće oko 1,5 cm. U istoj vodi kuhajte 300 g repova kozica (nekoliko minuta), ocijedite i očistite. Sve zajedno stavite u zdjelu. Dodajte komad crvene kisele paprike (dobro oprane) i narezane na kockice.Skuhajte 500 g kratkog tijesta al dente. Ocijedite ga i stavite na pladanj da se osuši, ali prije toga malo nauljite. U zdjelicu sitno narežite češanj češ nja ka, malo peršina, dodajte sol, mljeveni crni papar, sok od 1 limuna i pola ča še maslinova ulja, te time začinite hobotnicu kojoj ste dodali hladno tijesto.

250 g pečene paprike250 g tvrdo kuhanih tikvica130 g kuhanoga graška130 g kukuruza500 g hladnoga tijesta – školjkepo želji i tvrdi kravlji sirZačin: 2 žlice senfa, sok od ½ limuna, sol, papar i ½ čaše maslinova ulja.Sve zajedno polako promiješajte.

97

Tijesto s umakom od jaja

Fuži s lososom i šparogama

100 g kuhane šunke narežite na kockice80 g sira Feta na kockice80 g šampinjona iz ulja, dobro operite, prerežite40 g kapara 12 zelenih maslina5 kiselih malih krastavaca, narežite na tanke krugove2 tvrdo kuhana jaja500 g kratkog tijesta skuhajte al dente, osušite, pouljiteUmak: žumanjke propasirajte, dodajte 2 žlice octa, sol, mlje-venog papra i pola čaše maslinova ulja, dobro promiješajte i time začinite hladno tijesto kojem ste dodali šunku i ostalo.

Aromatični pužići

U malo tople slane vode stavite mrkvu, korijen celera, mali luk i kuhajte 15 minuta, dodajte 100 g teletine i komad piletine (batak i zabatak), kuhajte 40 minuta, izvadite meso i ostavite da se ohladi, zatim teletinu izrežite na kockice, a piletinu na komadiće, bez kože i masnog dijela. Skuhajte al dente 500 g tijesta, ohladite. 150 g mozzarelle narežite na tanke štapiće, 10 zelenih maslina narežite na kolutove. U malu posudu stavite 2 žlice vinskog octa, ½ šalice maslinova ulja, malo soli i malo timijana u prahu. Dobro izmiješajte. Hladno tijesto pomješajte s mesom, mozzarellom, maslinama i začinite umakom.

Fuži s tunom i artičokama

Tri ohlađena tvrdo kuhana jaja razrežite na 6 režnjeva, 350 g tune iz konzerve usitnite vilicom, 120 g artičoka iz ulja raz-režite na 4 komada, 500 g hladnog tijesta.Začin: 2 žlice senfa, nekoliko kapi Worchestera, sol, na vrhu noža crvene paprike, sok od 1 limuna, miješajte dodavajući maslinovo ulje.Tijesto stavite u posudu s ostalim sastojcima, dodajte dosta peršina, začin i polagano izmiješajte. Na kraju do dajte jaja.

200 g dimljenog lososa narežite na tanke ploške. Zakuhajte vodu, posolite, očistite 30 g pistacija, potopivši ih kratko u vodu. Obrišite ih i stavite tostirati u vruću pećnicu 4-5 minuta. Bijele šparoge iz staklenke ocijedite, odstranite tvrdi dio i narežite na komade oko 1 cm. Skuhajte 500 g fuža al dente, ohladite. Ocijedite limun, malo soli, papra, ½ čaše maslinova ulja i dobro promiješajte. U zdjelu stavite tijesto, dodajte losos, šparoge, pistacije koje ste usitnili i sve začinite.