Embed Size (px)
Citation preview
Službene novine Federacije BiH, 6/98, 29/03 ZAKON O VLASNIČKOPRAVNIM ODNOSIMA I OSNOVNA NAČELA, PREDMET I
NOSITELJI PRAVA VLASNIŠTVA
1. Opća odredba
Članak 1. Ovim zakonom uređuju se uvjeti i način stjecanja, korištenja zaštite i prestanak prava vlasništva na stvarima (pokretnim inepokretnim), stvarne služnosti, pravo zaloga, posjed i pravastranih osoba na stvarima na teritoriji Federacije Bosne iHercegovine (u daljem tekstu: Federacija).
2. Osnovna načela
Članak 2. Vlasništvo je pravo da se stvar posjeduje, koristi i da se njomeraspolaže, sukladno s njenom prirodom i namjenom.
Svatko je dužan da se uzdržava od povrede prava vlasništva drugeosobe.
Članak 3. Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svogvlasništva, samostalno i u zajednici s drugima.
Nikome se ne može oduzeti vlasništvo osim u javnom interesu i poduvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnogprava.
Članak 4. Zakonom se, u javnom interesu, a naročito radi zaštite prirodnihbogatstava, okoline i kulturnopovijesne baštine, može ograničitiili posebno urediti način korištenja i raspolaganja određenimstvarima.
Članak 5. Zabranjeno je vršenje prava iz ovog zakona protivno cilju zbog kojegsu ta prava ustanovljena ili priznata.
Članak 6.
Pravo vlasništva moze se ograničiti ili oduzeti samo u javnominteresu, sukladno s ustavom, na način i pod uvjetima određenimzakonom.
Vlasnik ima pravo na punu nadoknadu za ograničeno ili oduzeto pravovlasništva. Odredba stavka 2. ovog članka ne odnosi se na slučajeve određene
1
zakonom, ako je do ograničenja ili oduzimanja prava vlasništva došlousljed protupravnog ponašanja vlasnika.
Članak 7.
Stvari na kojima postoji pravo vlasništva su u prometu.
Zakonom se moze ograničiti ili zabraniti promet određenih stvariako za to postoje razlozi koji se u civiliziranom društvu smatrajuopravdanim.
Stvari u općoj upotrebi nisu u prometu.
Članak 8. Na stvari se može zasnovati pravo stvarne i osobne služnosti, pravograđenja, pravo stvarnog tereta i pravo zaloga.
Stjecanje, sadržaj, zaštita i prestanak prava iz stavka 1. ovogčlanka uređuje se zakonom.
Članak 9.
Vlasnik stvari dužan je uzdržavati se od radnji i otklanjati uzrokekoji potječu od njegove stvari, kojima se otežava ili onemogućavakorištenje tuđih stvari (prenošenja dima, neprijatnih mirisa,toplote, cadji, potresa, buke, oticanja otpadnih voda i sl.) prekomjere koja je uobičajena s obzirom na prirodu i namjenu stvari i namjesne prilike, ili kojima se prouzrokuje znatnija šteta.
Bez posebnog pravnog temelja zabranjeno je vršenje smetnji iz stavka1. ovog članka, posebnim uređajima.
Zakonom se uređuju prava i obveze vlasnika nekretnina kojiproizilaze iz susjedskih odnosa.
3. Predmet prava vlasništva
Članak 10. Predmet prava vlasništva su pokretne i nepokretne stvari.
Mineralne sirovine, vode, divljač, ribe i drugi slobodni dijeloviprirode smatraju se stvarima, u smislu ovog zakona, kada se nadnjima stekne posjed.
Zakonom i propisima donesenim na temelju zakona određuje se kao ipod kojim uvjetima zaposjedanjem (na temelju koncesija, dozvola isl.) stjeće pravo vlasništva nad ovim stvarima.
Pod nepokretnom stvari (nekretnine), u smislu ovog zakona, smatra sezemljište, građevinski objekti namijenjeni trajnoj upotrebi, kojise ne mogu premještati bez oštećenja njihove suštine i posebnidijelovi zgrada (stanovi i poslovne prostorije), te pripatci ovihstvari dok, po zakonu ili po volji vlasnika, služe iskorištavanju
2
glavne stvari (nekretnine po namjeni). Posebnim zakonom se odredjuju stvari u općoj upotrebi i načinnjihovog korištenja.
Stvari u općoj upotrebi, nakon promjene namjene, postaju vlasništvoFederacije, kantona-zupanije, općine ili grada, sukladno zakonu izstavka 4. ovog članka, ako zakonom Bosne i Hercegovine nije drukčijeodređeno.
Članak 11.
Zakonom se, u javnom interesu, može odrediti da određene stvarimogu biti samo vlasništvo Federacije ili druge pravne osobe, a uvlasništvu fizičkih osoba samo po odobrenju nadležnog organa.
Članak 12. Vlasnik zgrade ima pravo vlasništva na zemljištu na kome je zgradaizgrađena i koje služi za redovnu upotrebu zgrade, ako zakonom nijedrukčije određeno.
4. Nositelji prava vlasništva
Članak 13.
Nositelji prava vlasništva su fizičke i pravne osobe.
Ovim zakonom se uređuju uvjeti pod kojima strane fizičke i pravneosobe, čije je sjedište van teritorije Bosne i Hercegovine, mogustjecati pravo vlasništva na teritoriji Federacije, odnosno Bosne iHercegovine.
Članak 14. Tijela pravnih osoba vrše vlasnička ovlaštenja suglasno zakonu,odnosno statutu ili pravilima pravne osobe sukladno s zakonom.
Zakonom se određuju pravne osobe koje su nositelji pojedinihvlasničkih ovlaštenja na stvarima u vlasništvu Federacije, odnosno uvlasništvu kantona, županije, općine ili grada.
Članak 15. Suvlasništvo postoji kada nepodijeljena stvar pripada dvjema iliviše osoba, tako da je dio svake od njih određen srazmjerno cjelini(idealni dio).
Svaki suvlasnik ima pravo da stvar posjeduje i da se njom koristisrazmjerno svom dijelu, ne povrijeđujuci prava ostalih suvlasnika.
Suvlasnik može raspolagati svojim dijelom bez suglasnosti ostalihsuvlasnika. U slučaju prodaje suvlasničkog dijela, ostali suvlasnici imaju pravoprece kupovine samo ako je to zakonom određeno.
3
Članak 16. Suvlasnici stvari imaju pravo da njom zajednički upravljaju, a mogupovjeriti upravljanje jednom ili nekolicini suvlasnika ili trećojosobi.
Troškove korištenja, upravljanja i održavanja stvari i ostale teretekoji se odnose na cijelu stvar, snose suvlasnici srazmjerno veličinisvojih dijelova.
Članak 17. Za poduzimanje poslova redovnog upravljanja stvarju potrebna jesuglasnost suvlasnika čiji dijelovi zajedno čine više od jednepolovine vrijednosti stvari.
Ako se ne postigne potrebna suglasnost, a poduzimanje posla jeneophodno za redovno održavanje stvari, svaki suvlasnik ima pravozahtijevati da o tome odluči sud.
Za poduzimanje poslova koji prelaze okvir redovnog upravljanja(promjena namjene stvari, otuđenje cijele stvari, izdavanje cijelestvari u zakup, zasnivanje hipoteke na cijeloj stvari, zasnivanjeslužnosti, veće popravke ili prepravke stvari koje nisu nužne zaodržavanje i sl.) potrebna je suglasnost svih suvlasnika.
Ako se u slučajevima iz stavka 3. ovog članka, ne postignesuglasnost svih suvlasnika, a za poduzimanje posla postoje naročitoopravdani razlozi, svaki suvlasnik ima pravo zahtijevati da o tomeodluči sud.
Članak 18.
Suvlasnik ima pravo da zahtjeva diobu stvari i to pravo nezastarijeva.
Ugovor kojim se suvlasnik trajno odriče prava na diobu stvari jeništav.
Članak 19. Suvlasnici sporazumno određuju način diobe stvari.
U slučaju kada suvlasnici ne mogu postići sporazum o načinu diobestvari o tome ce odlučiti sud, na zahtjev svakog od suvlasnika.
Članak 20.
Ako je fizička dioba stvari nemoguća ili je moguća samo uz znatnosmanjenje vrijednosti stvari, sud ce odlučiti da se dioba izvrši
4
prodajom stvari.
Ako ne uspije dioba prodajom stvari, sud može stvar dosuditi uvlasništvo jednom ili više suvlasnika uz obvezu isplate ostalim suvlasnicima naknade prometne vrijednosti stvari, srazmjernonjihovim dijelovima.
Suvlasniku kome je diobom pripala cijela stvar ili dio stvari,ostali suvlasnici jamče za pravne i fizičke nedostatke stvari dovisine vrijednosti svojih suvlasničkih dijelova.
Pravo iz stavka 3. ovog članka gasi se protekom tri godine od diobestvari.
6. Zajedničko vlasništvo
Članak 21.
Zajedničko vlasništvo postoji, u slučajevima određenim zakonom,kada stvar pripada dvjema ili više osoba (zajednicari) tako danjihovi udjeli nisu unaprijed određeni, ali su odredivi.
Na zajedničko vlasništvo shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona osuvlasništvu, ako zakonom nije drugačije određeno.
7. Etažno vlasništvo
Članak 22. Vlasnici posebnih dijelova zgrade (etažni vlasnici) imaju nedjeljivozajedničko pravo vlasništva na zajedničkim dijelovima zgrade kojisluže njihovim posebnim dijelovima i nedjeljivo zajedničko pravovlasništva ili trajnog korištenja na zemljištu pod zgradom izemljištu koje služi za njenu redovnu upotrebu.
Međusobni odnosi, prava i obveze etažnih vlasnika zgrade uređujuse zakonom.
II STJECANJE PRAVA VLASNIŠTVA
1. Osnovi stjecanja prava vlasništva
Članak 23.
Pravo vlasništva stječe se po samom zakonu, na temelju pravnogposla, odlukom nadležnog organa i nasljedjivanjem.
Članak 24.
Po samom zakonu pravo vlasništva se stječe :- stvaranjem nove stvari, - spajanjem, miješanjem,
5
- građenjem na tuđem zemljištu, - odvajanjem plodova, - dosjelošću, - stjecanjem od nevlasnika, - okupacijom i - u drugim slučajevima određenim zakonom.
2. Stjecanje prava vlasništva novoizrađene stvari
Članak 25.
Osoba koja od svog materijala svojim radom izradi novu stvar stječena nju pravo vlasništva.
Pravo vlasništva na novu stvar pripada vlasniku od čijeg ju jematerijala, na temelju posla, izradila druga osoba.
Ako je neko od tuđeg materijala svojim radom izradio novu stvar,ona mu i pripada ako je savjestan i ako je vrijednost rada veća odvrijednosti materijala.
U slučaju iz stavka 3. ovog članka, ako su vrijednost rada ivrijednost materijala jednake, nastaje suvlasništvo.
3. Stjecanje prava vlasništva spajanjem ili miješanjem stvari
Članak 26.
Kada su stvari koje pripadaju raznim vlasnicima tako spojene ilipomiješane da se ne mogu razdvojiti bez znatne štete ili beznesrazmjernih troškova, na novoj stvari nastaje suvlasništvodotadašnjih vlasnika i to srazmjerno vrijednosti koju su pojedinestvari imale u trenutku spajanja ili miješanja.
Ako je neko od vlasnika bio nesavjestan, savjestan vlasnik možezahtijevati, u roku od jedne godine od dana spajanja ili miješanjastvari, da mu cijela stvar pripadne u vlasništvo ili da cijela stvarpripadne u vlasništvo nesavjesnom vlasniku i da mu ovaj naknadiprometnu vrijednost njegove stvari.
Ako od dviju spojenih ili pomiješanih stvari jedna ima neznatnuvrijednost u odnosu na drugu, vlasnik vrijednije stvari stječe pravovlasništva na novu stvar.
U slučaju iz stavka 3. ovog članka, osoba koja je izgubila pravovlasništva može, u roku od jedne godine od dana spajanja ilimiješanja stvari, zahtijevati naknadu prometne vrijednosti svojestvari.
4. Stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu
Članak 27.
Osoba koja izgradi građevinski objekat trajne namjene na zemljištuna kojem drugi ima pravo vlasništva (graditelj) stječe pravo
6
vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinskiobjekat, kao i na zemljište koje je neophodno za njegovu upotrebu,ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, avlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio.
U slučaju iz stavka 1. ovog članka, vlasnik zemljišta ima pravo, uroku od tri godine od dana saznanja za završenu izgradnju, anajkasnije do deset godina od završene izgradnje, zahtijevati da mugraditelj naknadi prometnu vrijednost zemljišta u vrijeme donošenjasudske odluke.
Članak 28.
Ako je graditelj znao da gradi na tuđem zemljištu ili ako to nije znao, a vlasnik se odmah usprotivio gradnji, vlasnik zemljišta možezahtijevati da mu pripadne pravo vlasnistva na gradjevinski objekatili da graditelj poruši građevinski objekat i vrati zemljište u prvobitno stanje ili da mu graditelj isplati prometnu vrijednostzemljišta.
Izuzetno od odredbe stavka 1. ovog članka, sud može odlučiti da seizgrađeni građevinski objekat ne poruši, ako njegovo rušenje, sobzirom na okolnosti slučaja (vrijednost objekta, ponašanje vlasnikazemljišta i graditelja u toku izgradnje i sl.) ne bi bilo opravdano.
U slučaju iz stavka 1. ovog članka, vlasnik zemljišta ima pravo i nanaknadu štete.
Ako vlasnik zemljišta zahtijeva da mu pripadne pravo vlasništva nagrađevinski objekat, dužan je graditelju naknaditi vrijednostobjekta u visini prosječne građevinske cijene objekta u mjestu gdjese nalazi, u vrijeme donošenja sudske odluke.
Pravo izbora iz stavka 1. ovog članka, vlasnik zemljišta možeostvariti u roku od tri godine od dana završetka izgradnjegrađevinskog objekta, a po proteku tog roka može zahtijevatiisplatu prometne vrijednosti zemljišta.
Članak 29.
Ako je graditelj savjestan, a vlasnik zemljišta nije znao za izgradnju, u slučaju kada građevinski objekat vrijedi znatno višeod zemljišta, građevinski objekat zajedno sa zemljištem pripadagraditelju, a on za zemljište duguje vlasniku naknadu po prometnojcijeni zemljišta.
Ako je vrijednost zemljišta znatno veća, sud će na zahtjev vlasnikazemljišta građevinski objekat dosuditi njemu i obvezati ga dagraditelju naknadi građevinsku vrijednost objekta u visiniprosječne građevinske cijene u mjestu gdje se objekat nalazi.
Ovaj zahtjev vlasnik ima pravo podnijeti u roku od tri godine oddana završetka izgradnje građevinskog objekta.
U slučaju kada su vrijednost građevinskog zemljišta i vrijednostobjekta približno jednake, sud će građevinski objekat, odnosno
7
građevinski objekat i zemljište, dosuditi vlasniku zemljišta,odnosno graditelju, vodeći računa o njihovim potrebama i svimokolnostima slučaja.
Vlasniku zemljišta, odnosno graditelju pripada naknada za zemljište,odnosno građevinski objekat po prometnoj cijeni zemljišta, odnosnoobjekta.
Članak 30.
U slučaju kad su graditelj i vlasnik zemljišta nesavjesni, shodno će se primjeniti pravila iz odredbe članka 28. ovog zakona.
5. Stjecanje prava vlasništva odvajanjem plodova
Članak 31.
Pravo vlasništva na plodove koje stvar daje pripada vlasniku stvari.
Savjestan posjednik, plodouživatelj i zakupac stvari koja dajeplodove stječe pravo na plodove, u trenutku njihovog odvajanja.
Plodovi iz stavka 2. ovog članka do njihovog odvajanja, sastavni sudio stvari i pripadaju njenom vlasniku.
6. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću
Članak 32.
Posjednik stječe dosjelošću pravo vlasništva na nepokretnoj stvarikoja je u vlasništvu druge osobe, protekom deset godina savjesnog izakonitog posjeda.
Posjednik stječe dosjelošću pravo vlasništva na nepokretnoj stvarikoja je u vlasništvu druge osobe, protekom dvadeset godina savjesnogposjeda.
Članak 33.
Posjednik stječe dosjelošću pravo vlasništva na pokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe, protekom tri godine savjesnog izakonitog posjeda.
Posjednik stječe dosjelošću pravo vlasništva na pokretnoj stvarikoja je u vlasništvu druge osobe, protekom šest godina savjesnogposjeda.
Članak 34.
Nasljednik stječe savjestan posjed od trenutka otvaranja nasljeđa i u slučaju kada je ostaviteljev posjed bio nesavjestan, a nasljednikto nije znao niti je mogao znati.
U slučaju iz stavka 1. ovog članka, vrijeme za dosjelost počinjeteći od trenutka otvaranja nasljeđa.
8
Članak 35.
Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći od dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg danavremena potrebnog za dosjelost.
U vrijeme posjeda uracunava se i vrijeme za koje su prethodniciposjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti, odnosnosavjesni posjednici.
Na zastoj, odnosno prekid dosjelosti, shodno se primjenjuju zakonskeodredbe o zastoju, odnosno prekidu zastarjelosti potraživanja.
7. Stjecanje prava vlasništva od nevlasnika
Članak 36.
Savjesna osoba stječe pravo vlasništva na pokretnu stvar koju jepribavila uz naknadu od nevlasnika: 1) koji u okviru svoje djelatnosti stavlja u promet takvestvari; 2) kome je vlasnik predao stvar u posjed na temelju pravnogposla koji nije temelj za pribavljanje prava vlasništva, i 3) na javnoj prodaji.
Raniji vlasnik, u roku od jedne godine od dana prestanka njegovogprava vlasništva, ima pravo na povrat stvari u vlasništvo, ako ta stvar za njega ima poseban značaj i ako stjecatelju plati naknadu uvisini prometne vrijednosti stvari.
8. Stjecanje prava vlasništva na napuštenoj stvari
Članak 37.
Na pokretnu stvar koju je njen vlasnik napustio, pravo vlasništvastječe osoba koja je uzme u posjed sa namjerom da je prisvoji, akozakonom nije drugačije određeno.
Napuštena nekretnina postaje vlasništvo Federacije, ako posebnimzakonom nije određeno da postaje vlasništvo kantona-županije,općine ili grada.
9. Stjecanje prava vlasništva pravnim poslom
Članak 38.
Pravo vlasništva na nekretnine, na temelju pravnog posla stječe seupisom u javne knjige o nekretninama, ako je nositelj savjestan.
Savjesnost stjecatelja se pretpostavlja.
9
U slučaju više savjesnih stjecatelja, upis u javne knjige ima pravozahtjevati stjecatelj kome je nekretnina predata u posjed, a dok jenekretnina u posjedu prenositelja, upis u javne knjige ima pravozahtjevati stjecatelj koji je prvi stekao pravni temelj za prijenosprava vlasništva.
Članak 39.
Vlasništvo na pokretnoj stvari, na temelju pravnog posla, stječe se njenom predajom u posjed stjecatelja.
Predaja pokretne stvari smatra se izvršenom i predajom isprave natemelju koje stjecatelj može njome raspolagati, uručenjem nekogdijela stvari, izdvajanjem ili drugim označavanjem stvari koje značinjenu predaju i kada po shvatanju u prometu to proizlazi izkonkretnih okolnosti.
Članak 40.
Izuzetno od odredbe članka 39. ovog zakona, pravo vlasništva na pokretnoj stvari, na temelju pravnog posla, stječe se u trenutkukada se sa vlasnikom zaključi pravni posao: 1) ako se stvar već nalazi u posjedu stjecatelja po nekomdrugom pravnom temelju; 2) ako stjecatelj ostavi stvar i dalje u posjedu prenositeljapo nekom drugom pravnom temelju, i 3) ako se stvar nalazi u posjedu treće osobe.
Članak 41.
Kada je više osoba zaključilo posebne pravne poslove radi stjecanja prava vlasništva na istu pokretnu stvar koja je individualnoodređena, to pravo stječe osoba kojoj je stvar prvo predata, ako jesavjesna. Ako postoji više savjesnih stjecatelja, pravo da zahtjeva predajustvari u posjed ima stjecatelj koji je prvi stekao pravni temelj zaprijenos prava vlasništva.
10. Stjecanje prava vlasništva naslijeđivanjem
Članak 42.
Nasljednik stječe pravo vlasništva na stvar u trenutku otvaranjanasljeđa na imovini ostavitelja, ako zakonom nije drugačije određeno.
III ZAŠTITA PRAVA VLASNIŠTVA
Članak 43. Vlasnik moze tužbom zahtjevati od posjednika povraćaj individualnoodređene stvari.
Vlasnik mora dokazati da na stvar čiji povraćaj traži ima pravo
10
vlasništva, kao i da se ona nalazi u faktičkoj vlasti tuženog.
Pravo na podnošenje tužbe iz stavka 1. ovog članka, ne zastarjeva.
Članak 44. Osoba čiji je posjed savjestan u smislu članka 77. stavak 2. ovogzakona (savjestan posjednik), dužna je vratiti stvar vlasniku saplodovima koji nisu obrani.
Savjestan posjednik ne odgovara za pogoršanje i propast stvari kojisu nastali za vrijeme njegovog savjesnog posjeda.
Savjestan posjednik ima pravo na naknadu nužnih troškova zaodržavanje stvari, kao i na naknadu korisnih troškova u mjeri ukojoj je vrijednost stvari povećana.
Savjestan posjednik ima pravo na naknadu troškova koje je učinioradi svog zadovoljstva ili uljepšanja stvari samo ukoliko je timenjena vrijednost povećana.
Ako se ono što je učinjeno radi zadovoljstva ili uljepšanja stvarimože od nje odvojiti bez njenog oštećenja, savjestan posjednik imapravo da to odvoji i zadrži za sebe.
Savjestan posjednik ima pravo zadržavanja stvari dok mu se nenaknadi iznos nužnih i korisnih troškova koje je imao u vezi snjenim održavanjem.
Članak 45. Osoba čiji posjed nije savjestan (nesavjestan posjednik) dužna jestvar vratiti vlasniku sa svim plodovima koje je stvar dala zavrijeme njegovog posjeda.
Nesavjestan posjednik dužan je naknaditi vlasniku vrijednost ubranihplodova koje je potrošio, otuđio ili uništio, kao i vrijednostplodova koje je propustio da ubere.
Nesavjestan posjednik dužan je naknaditi štetu nastalu pogoršanjemili propašću stvari, osim ako bi ta šteta nastala i da se stvarnalazila kod vlasnika.
Nesavjestan posjednik ima pravo zahtjevati naknadu nužnih troškovakoje bi imao i vlasnik da se stvar nalazila kod njega. Nesavjestan posjednik ima pravo zahtjevati naknadu korisnih troškovasamo ako su korisni osobno za vlasnika.
Nesavjestan posjednik nema pravo na naknadu troškova koje je učinioradi svog zadovoljstva ili uljepšanja stvari. Ako se ono što jeučinjeno radi zadovoljstva ili uljepšanja stvari može odvojiti odstvari bez njenog oštećenja, nesavjestan posjednik ima pravo da toodvoji i zadrži za sebe.
Članak 46.
11
Savjestan posjednik postaje nesavjestan od trenutka kada mu je tužbadostavljena, ali vlasnik može dokazivati da je savjestan posjednikpostao nesavjestan i prije dostavljanja tužbe.
Članak 47. Potraživanja savjesnog posjednika iz članka 44. stavak 3. ovogzakona, potraživanje vlasnika iz članka 45. stavak 2. ovog zakona ipotraživanje nesavjesnog posjednika iz članka 45. st. 4. i 5. ovogzakona, zastarijevaju u roku od tri godine od dana predaje stvarivlasniku.
Članak 48. Osoba koja je pribavila individualno određenu stvar po pravnomtemelju i na zakonit način, a nije znala, niti je mogla znati danije postala vlasnik stvari (pretpostavljeni vlasnik), ima pravozahtjevati njen povraćaj i od savjesnog posjednika kod koga se tastvar nalazi bez pravnog temelja ili po slabijem pravnom temelju.
Kad se dvije osobe smatraju pretpostavljenim vlasnicima iste stvari,jači pravni temelj ima osoba koja je stvar stekla teretno u odnosuna osobu koja je stvar stekla besteretno, a ako su pravni temeljiovih osoba iste jačine, prvenstvo ima osoba kod koje se stvarnalazi.
Pravo na podnošenje tužbe iz stavka 1. ovog članka, ne zastarjeva.
Na odnose između pretpostavljenog vlasnika i savjesnog inesavjesnog posjednika primjenjuju se odredbe čl. 44. do 47. ovogzakona.
Članak 49. Ako treća osoba protivpravno uznemirava vlasnika ilipretpostavljenog vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik, odnosno pretpostavljeni vlasnik, imaju pravo tužbomzahtjevati da to uznemiravanje prestane. Kad je uznemiravanjem iz stavka 1. ovog članka, prouzrokovana šteta,vlasnik i pretpostavljeni vlasnik imaju pravo zahtjevati naknaduštete po općim pravilima o naknadi štete.
Pravo na podnošenje tužbe iz stavka 1. ovog članka, ne zastarjeva. Članak 50.
Suvlasnik, odnosno zajedničar ima pravo na tužbu za zaštitu pravavlasništva na cijelu stvar, a suvlasnik ima pravo na tužbu zazaštitu svog prava vlasništva na dijelu stvari.
IV PRESTANAK PRAVA VLASNIŠTVA
Članak 51. Pravo vlasništva koje određena osoba ima na stvar prestaje kad
12
druga osoba stekne pravo vlasništva na tu stvar.
Članak 52. Pravo vlasništva prestaje napuštanjem stvari.
Stvar se smatra napuštenom kad njen vlasnik na nesumnjiv način islobodno izrazi volju da ne želi više da je ima u vlasništvu.
Nadležni organ, u postupku određenom zakonom, utvrđuje, u smislustavka 2. ovog članka, da je nepokretna stvar napuštena.
Članak 53. Pravo vlasništva prestaje propašću stvari.
Na ostatku propale stvari vlasnik zadržava pravo vlasništva.
Članak 54.
Pravo vlasništva prestaje i u drugim slučajevima određenim zakonom.
V PRAVO STVARNE SLUŽNOSTI
1. Opće odredbe
Članak 55. Stvarna služnost je pravo vlasnika jedne nekretnine (povlasnanekretnina) da za potrebe te nekretnine vrši određene radnje nanekretnini drugog vlasnika (poslužna nekretnina) ili da zahtjeva odvlasnika poslužne nekretnine da se uzdržava od vršenja određenihradnji koje bi inače imao pravo vršiti na svojoj nekretnini.
Stvarna služnost se može ustanoviti na određeno vrijeme ili zaodređeno doba godine.
Članak 56. Stvarna služnost vrši se na način kojim se najmanje opterećujeposlužna nekretnina.
Ako je za vršenje stvarne služnosti potrebno korištenje nekoguređaja ili poduzimanje neke radnje, troškove održavanja toguređaja i poduzimanja te radnje, snosi vlasnik povlasne nekretnine.
Ako uređaj ili radnja služi i interesima vlasnika poslužnenekretnine, troškove održavanja tog uređaja i troškove poduzimanjate radnje snose, srazmjerno koristi koju imaju, vlasnik povlasne ivlasnik poslužne nekretnine.
2. Osnovi zasnivanja stvarne služnosti
Članak 57.
13
Stvarna služnost zasniva se pravnim poslom, odlukom nadležnog organai dosjelošću.
a) Zasnivanje stvarne služnosti pravnim poslom
Članak 58. Na temelju pravnog posla stvarna služnost stjeće se upisom u javnuknjigu o nekretninama.
b) Zasnivanje stvarne služnosti odlukom nadležnog organa
Članak 59. Odlukom suda ili drugog nadležnog organa, stvarna služnostustanovljava se kada se povlasna nekretnina u cjelini ili djelimičnone može koristiti bez odgovarajućeg korištenja poslužne nekretnine,kao i u drugim slučajevima određenim zakonom.
Služnost iz stavka 1. ovog članka, stječe se danom pravomoćnostiodluke suda ili drugog nadležnog organa, ako zakonom nije drukčijeodređeno.
Na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine, nadležni organ utvrđujenaknadu koju vlasnik povlasne nekretnine duguje vlasniku poslužnenekretnine.
c) Zasnivanje stvarne služnosti dosjelošću
Članak 60. Stvarna služnost stječe se dosjelošću kada je vlasnik povlasnenekretnine faktički ostvarivao služnost za vrijeme od dvadesetgodina, a vlasnik poslužne nekretnine se tome nije protivio.
Stvarna služnost se ne može stjeći dosjelošću ako je vršenazloupotrebom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine,silom, prevarom ili ako je služnost ustupljena do opoziva.
3. Zaštita stvarne služnosti
Članak 61. Vlasnik povlasne nekretnine ima pravo tužbom zahtjevati da se premavlasniku poslužne nekretnine utvrdi postojanje stvarne služnosti.
Na tužbu iz stavka 1. ovog članka, shodno se primjenjuju odredbečlanka 42. stavak 2. ovog zakona.
Članak 62.
14
Ako treća osoba vlasnika povlasne nekretnine protivpravno ometa ilispriječava u vršenju stvarne služnosti, vlasnik povlasne nekretnineima pravo tužbom zahtijevati da to ometanje ili spriječavanjeprestane.
Članak 63. Vlasnik poslužne nekretnine ima pravo zahtijevati da prestane pravostvarne služnosti kada ona postane nepotrebna za korištenje povlasnenekretnine, kao i kad prestane razlog zbog koga je bila zasnovana.
4. Prestanak stvarne služnosti
Članak 64. Stvarna služnost prestaje: 1) ako se vlasnik poslužne nekretnine protivi njenom vršenju, a vlasnik povlasne nekretnine tri uzastopnegodine nije vršio svoje pravo; 2) ako se ne vrši za vrijeme potrebno za njeno stjecanjedosjelošću; 3) ako ista osoba postane vlasnik poslužne i povlasnenekretnine, i 4) ako propadne povlasna ili poslužna nekretnina.
Članak 65. Ako se podijeli povlasna nekretnina, stvarna služnost ostaje ukorist svih njenih dijelova.
Vlasnik poslužne nekretnine ima pravo zahtjevati da stvarna služnostvlasnika dijela podijeljene povlasne nekretnine prestane, ako nesluži za potrebe tog dijela.
Ako je podijeljena poslužna nekretnina, stvarna služnost ostaje samona dijelovima na kojima je vršena
VI PRAVO ZALOGA
1. Opće odredbe
Članak 66.
Pravo zaloga moze postojati na pokretnim stvarima, nekretninama i napravima.
Pravo zaloga nastaje na temelju pravnog posla, sudske odluke izakona.
Članak 67.
15
Na pravo zaloga na pokretnim stvarima i pravo zaloga na pravimaprimjenjuju se odredbe o zalogu sadržane u propisima kojima suuređeni obligacioni odnosi.
2. Pravo zaloga na nekretnini (hipoteka)
Članak 68. Radi osiguranja određenog potraživanja, nekretnina može bitiopterećena pravom zaloga u korist povjeritelja (hipoteka) koji jeovlašten da, na način određen zakonom, zahtjeva namirenje svogpotraživanja iz vrijednosti te nekretnine prije povjeritelja koji nanjoj nemaju hipoteku, kao i prije povjeritelja koji su hipoteku nanjoj stekli poslije njega, bez obzira na promjenu vlasnikaopterećene nekretnine.
Hipoteka se može zasnovati i na idealnom suvlasničkom dijelunekretnine.
Hipoteka se odnosi na cijelu nekretninu, na njene plodove dok suneodvojeni, kao i na druge njene sastavne dijelove i pripatke,uključujući i poboljšanje njenog stanja nastalo nakon zasnivanjahipoteke.
Za osiguranje jednog potraživanja može se zasnovati hipoteka na višenekretnina (zajednička hipoteka).
Založena nekretnina u cjelini osigurava potraživanje povjeritelja dopotpunog namirenja tog potraživanja, bez obzira na kasniju podjelunekretnine (nedjeljivost hipoteke).
Članak 69. Hipoteka nastaje na temelju pravnog posla, sudske odluke i zakona.
Na temelju pravnog posla ili sudske odluke, hipoteka se stječeupisom u javnu knjigu ili na drugi način odredjen zakonom.
Na temelju zakona hipoteka se stječe kada se ispune uvjeti određeni zakonom.
Članak 70. Kada na jednoj nekretnini postoji više hipoteka, njihov redosljedodređuje se prema trenutku nastanka tih hipoteka, ako zakonom nijedrukčije određeno.
Članak 71. Hipoteka se može prenijeti na drugog samo zajedno sa prenosompotraživanja koje je hipotekom osigurano. Za prijenos hipoteke nije potreban pristanak hipotekarnog dužnika.1
1 Zakon o dopunama zakona o vlasničko-pravnim odnosima, Službene novine
16
Hipotekarni povjeritelj može zasnovati hipoteku na postojećojhipoteci u korist treće osobe bez pristanka hipotekarnog dužnika(nadhipoteka).
Članak 72.
Ako hipotekarni dužnik smanjuje vrijednost nekretnine opterećenehipotekom ili na drugi način pogoršava njeno stanje, hipotekarnipovjeritelj ima pravo zahtjevati da sud naloži hipotekarnom dužnikuda se uzdrži od takvih radnji, a ako to on ne učini, ima pravozahtjevati prinudnu naplatu tražbine osigurane hipotekom i prijenjene dospjelosti.
Članak 73. Prestanak hipoteke moze se tražiti: 1) kad prestane tražbina osigurana hipotekom; 2) kad se hipotekarni povjeritelj odrekne hipoteke pismenom izjavom datom kod nadležnog organa koji vodi javnu knjigu ukoju je upisana hipoteka; 3) kad je ista osoba postala nositelj prava vlasništva inositelj hipoteke na istoj nekretnini, i 4) kad propadne nekretnina opterećena hipotekom, ako ne budeobnovljena.
Članak 74. Ništave su odredbe ugovora o hipoteci kojima hipotekarni povjeriteljugovora pravo ubiranja plodova koje založena nekretnina daje iliiskorištavanja te nekretnine na drugi način, kao i da u slučajuneisplate duga namiri svoje potraživanje stjecanjem prava vlasništvana založenu nekretninu.
VII POSJED
1. Opće odredbe
Članak 75. Posjed stvari ima svaka osoba koja neposredno vrši faktičku vlast nastvari (neposredni posjed).
Posjed stvari ima i osoba koja faktičku vlast na stvari vrši prekodruge osobe, kojoj je na temelju pravnog posla, dala stvar uneposredan posjed (posredan posjed).
Posjed prava stvarne služnosti ima osoba koja faktički koristinekretninu druge osobe u obimu koji odgovara sadržini te služnosti.
Federacije BiH, 29/03
17
Posjed prava korištenja tehničkih usluga (električna energija, voda,plin, telefonska linija i sl.) ima osoba koja te usluge neposrednofaktički koristi ili to čini preko druge osobe.
Više osoba mogu imati posjed iste stvari ili prava (suposjed).
Članak 76. Osoba koja na temelju radnog ili sličnog odnosa ili u domaćinstvu,vrši faktičku vlast na stvari za drugu osobu i dužna je postupati pouputstvima te osobe, nema posjed na toj stvari.
Članak 77. Posjed je zakonit ako se zasniva na punovažnom pravnom temelju i akonije pribavljen silom, prevarom ili zloupotrebom povjerenja.
Posjed je savjestan ako posjednik ne zna niti može znati da stvarkoju posjeduje nije njegova.
Savjesnost posjeda se pretpostavlja.
Članak 78. Nasljednik postaje posjednik u trenutku smrti ostavitelja, bezobzira kada je stekao faktičku vlast na stvari.
Članak 79. Posjednik gubi posjed kada prestane da vrši faktičku vlast nastvari.
Posjed se ne gubi ako je posjednik privremeno spriječen da vršifaktičku vlast na stvari nezavisno od svoje volje (privremenaodsutnost, bolest i sl.).
2. Zaštita posjeda
Članak 80. Posjednik ima pravo na zaštitu od protupravnog uznemiravanja ilioduzimanja posjeda (smetanja posjeda).
Članak 81. Posjednik ima pravo na samopomoć protiv onoga tko ga neovlaštenouznemirava u posjedu ili mu je posjed oduzeo, pod uvjetom da jeopasnost neposredna, da je samopomoć nužna i da način njenog vršenjaodgovara prilikama u kojima postoji opasnost.
Članak 82.
18
Posjednik ima pravo zahtjevati sudsku zaštitu od smetanja posjeda uroku od trideset dana od dana saznanja za smetanje i učinitelja, anajkasnije u roku od jedne godine od dana nastalog smetanja (sporzbog smetanja posjeda).
Članak 83. Sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalomsmetanju, pri čemu nisu od utjecaja pravo na posjed, pravni temeljposjeda i savjesnost posjednika.
I posjednik koji je posjed stekao silom, potajno ili zloupotrebompovjerenja, ima pravo na zaštitu od smetanja posjeda, osim premaosobi od koje je na takav način došao do posjeda, ako od nastalogsmetanja nisu protekli rokovi iz članka 82. ovog zakona.
Članak 84. Odlukom o zahtjevu za zaštitu zbog smetanja posjeda sud određujezabranu daljeg uznemiravanja posjeda pod prijetnjom novčane kazne,odnosno vraćanje oduzetog posjeda, kao i druge mjere potrebne zazaštitu od daljeg smetanja posjeda.
Članak 85. Suposjednik uziva zastitu po odredbi clanka 80. ovog zakona, uodnosu na trece osobe, kao i u medjusobnim odnosima sa drugimsuposjednicima, ako jedan od njih onemogucava drugog u dotadasnjemnacinu vrsenja fakticke vlasti na stvari koja je u njihovomsuposjedu.
Članak 86.
Neovisno od spora zbog smetanja posjeda ovlaštena osoba ima pravozahtjevati sudsku zaštitu posjeda temeljem prava na posjed.
VIII PRAVA STRANIH OSOBA
Članak 87. Strana fizička i pravna osoba može biti nositelj prava vlasništva napokretnoj stvari, kao i domaća fizička i pravna osoba, akofederalnim zakonom nije drukčije određeno.
Na teritoriji Federacije strane fizičke osobe mogu biti nositeljiprava vlasništva na zemljištu i zgradi koje su steklinasljeđivanjem, kao i državljani Bosne i Hercegovine i Federacije,ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.
Članak 88. Strana fizička i pravna osoba koja obavlja djelatnost u Federacijimože biti nositelj prava vlasništva na poslovnim zgradama, poslovnim
19
prostorijama, stanovima i stambenim zgradama, te na građevinskomzemljištu na kome su navedeni objekti izgrađeni ili će bitiizgrađeni.
Izuzetno od odredbe stavka 1. ovog članka, federalnim zakonom možese predvidjeti da strana fizička i pravna osoba ne može imati pravo vlasništva na nekretninama koje se nalaze na određenom područjuFederacije.
O sticanju prava stranih fizičkih i pravnih osoba na nekretninama izstavka 1. ovog članka, evidenciju vodi Federalno ministarstvopravde, na temelju podataka koje mu po službenoj dužnostidostavljaju organi nadležni za upis prava na nekretninama.
Članak 89. Strana fizička osoba koja je stalno nastanjena u Federaciji možebiti nositelj prava vlasništva na stanu i stambenoj zgradi, kao i nagrađevinskom zemljištu na kome su navedeni objekti izgrađeni ilice biti izgrađeni.
Članak 90. Strana fizička i pravna osoba može pravo vlasništva pravnim poslomprenositi na domaću fizičku i pravnu osobu, kao i na stranu fizičkui pravnu osobu koje mogu biti nositelji prava vlasništva, sukladnoovom zakonu.
Članak 91. Iznimno, strane pravne i fizičke osobe mogu biti ograničene ustjecanju prava vlasništva na nekretninama na teritoriji Federacije,uvjetom reciprociteta.
U slučajevima iz stavka 1. ovog članka pismenu suglasnost dajeFederalno ministarstvo pravde, koje je dužno prethodno pribavitimišljenje Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.
Članak 92. Stranim državama za potrebe njihovih diplomatskih i konzularnihpredstavništava, njihovim organizacijama i specijalizovanimagencijama, kao i organizacijama i specijalizovanim agencijamaOrganizacije Ujedinjenih nacija i Europske unije, mogu se, uzprethodno pribavljenu pismenu suglasnost Federalnog ministarstvapravde, a koje je dužno prethodno pribaviti mišljenje Ministarstvavanjskih poslova Bosne i Hercegovine, davati u dugoročni zakupzgrade na kojima postoji pravo vlasništva.
Dugoročni zakup iz stavka 1. ovog članka može se zaključiti najkraćena period u trajanju od pet godina, a najduže na period u trajanjudo pedeset godina.
Članak 93. Odredbe ovog zakona primjenjuju se na strane fizičke i pravne osobe,
20
ako drugim federalnim zakonom nije drukčije odredjeno.
IX PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 94. Do donošenja odgovarajućeg zakona, u pogledu susjedovnih odnosa,prava plodouživanja, prava upotrebe, prava stanovanja i pravastvarnog tereta primjenjivat će se, odredbe Općeg građanskogzakonika, kao pravila imovinskog prava, ukoliko nisu u suprotnosti sUstavom i zakonima Federacije.
Članak 95. Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje primjena zakona idrugih propisa o vlasničkim odnosima koji se primjenjuju nateritoriji Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Članak 96. Ovaj zakon će se uskladiti sa odgovarajućim zakonom Bosne iHercegovine u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu togzakona.
Članak 97. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u"Službenim novinama Federacije BiH". Predsjedatelj Doma naroda Mariofil Ljubić, v. r. Predsjedatelj Zastupničkog doma Enver Krešo, v. r.
21
