Zapis Iz Domovine

5/19/2018 Zapis Iz Domovine

1/52

1

Elvedin Subai

Zapisiz

domovineElvedinSubai


2/52

2

Zapis iz domovine

Izbor iz tekstova objavljenih u 2013. i 2014. godini u Islamskiminformativnim novinama Preporod i na bh portalima.

Posveeno domovini Bosni i Hercegovini

Zapisiz

domovine

Elvedin Subai


3/52

3

Elvedin Subai

Izbrisati povijest

Brisanje tokom agresije bilo je na nivou meunarodno priznatedrave, dok je trenutno na snazi brisanje jednog naroda,njegovog identiteta na regionalnom, tanije lokalnom nivou,

iji krajnji ishod u konanom opskurnom mozaiku moe bitijednako katastrofalan kao i devedesetih godina

ZA PO VJES NIAR E, POL IT IARE i naroitopravnike nije su-vino raspravljati da li se u Viegradu dogodio genocid, ali za porodicertava to moe znaiti samo nastavak genocidnih aspiracija. Dok pr-vospomenuti govore o pravu i trae dokaze, drugi u grobnicama, rijeka-

ma, jezerima i smetljitima trae kosti svojih blinjih i govore o pravdi. Njihov rjenik se razlikuje. Ako se prisjetimo kako su odreenimeunarodni subjekti bili skeptini po pitanju istine o genocidu uSrebrenici, ili kakav cirkus pravi R. Mladi u Hagu, ta onda oekivatiod borbe za dokazivanje genocida u Viegradu, gdje je muki ubijenopreko tri hiljade Bonjaka? I ne samo u Viegradu, nego i drugim gra-dovima poput Prijedora gdje su sistematski i planski istrijebljivaniBonjaci. Spomenimo da ak ni srbijanska javnost nije eljela, kao in-ae, negirati zloine u Viegradu koje je vojniki nadgledao MilanLuki. U Viegradu je pre rata ivelo oko dvadeset hiljada ljudi, odtoga skoro dve treine Muslimana. Osloboenu teritoriju trebalo jeoistiti, i Lukievi Orlovi su se u taj krvav posao upustili sa tekoshvatljivim oduevljenjem... ak ni u Srbiji, u kojoj se hake presudesunarodnicima po pravilu doekuju na no, izostale su uobiajene

alopojke o svetskoj nepravdi, a mediji su se ograniili na prenoenjesuve agencijske vesti, bez komentara.


4/52

4

Zapis iz domovine

Srbija je presudu Lukiima ispratila u tiini, kao to je, uostalom, utiini pratila i njegove mnogobrojne zloine, pisao je beogradski ned-

jeljnik Vreme 2009. godine. Umjesto ukazivanja na dokaze genocidanad Bonjacima u Viegradu razmotrimo ovdje odreene teme kojese mogu nametnuti nakon sramnog ina uklanjanja rijei genocid naspomen-obiljeju u Viegradu.

Vijest o brisanju rijei genocid iz konteksta uklesane porukeSvim ubijenim i nestalim Bonjacima, djeci, enama i mukarcima,rtvama genocida u Viegradu na spomen-obiljeju Svjedoci is-tine u mezarju Straite, odjeknula je ne samo u domaim, ve i ino-zemnim medijima, meutim je li isto tako odjeknula u naoj savjestii svijesti: u savijesti odgovornih; prije svega zastupnika bonjakih

interesa u politiko-drutvenim korelacijama; i svijesti svih Bonjakakoji su ovim inom mogli zakljuiti da borba za slobodu rijei, vjere,kulture, ali i ivota nije zavrena. Ako nisu u miru mezarja - domovimrtvih, koji su nerijetko sinonim za spokoj i mir, kako e onda do-movi ivih biti u miru? Ako je tako jednostavno izvriti upad u vlas-nitvo najvanije i najorganiziranije institucije Bonjaka - Islamske za-

jednice, kako je tek jednostavno ui u dom jednog (svakog) Bonjaka,povratnika u Viegradu, Trebinju, Bosanskom amcu...? Je li brisanjerijei genocid samo nastavak ne tako davnog unitavanja ili brisanja

jednog naroda i njegovog identiteta? U emu je razlika?Brisanje tokom agresije bilo je na nivou meunarodno priznate

drave, dok je trenutno na snazi brisanje jednog naroda, njegovogidentiteta na regionalnom, tanije lokalnom nivou, iji krajnji ishod ukonanom opskurnom mozaiku moe biti jednako katastrofalan kaoi devedesetih godina. Naravno, ako zanemarimo ubistva i progone

povratnika Bonjaka, i metode su drukije, ali isto vrlo ekasne. Nijerije samo o Viegradu, ve i drugim gradovima gdje se na razliitenaine nastoje izbrisati Bonjaci i njihov identitet: u Zvorniku, Rogati-ci, Bosanskoj Dubici, Mrkonji-Gradu... gdje se s vatrenim i hladnimorujem broje Bonjaci u optini; u Prijedoru, gdje srpske vlasti go-dinama ne dozvoljavaju spomen o unitavanju Bonjaka, ak i kadazemlja progovori (Tomaica); u Kotor-Varoi i Konjevi-Polju, gdje

se rasistikim idejama i sosticiranim metodama kroz obrazovanjenastoje izbrisati ili protjerati nove generacije Bonjaka itd.


5/52

5

Elvedin Subai

Kada je rije o obrazovanju Bonjaka u manjem entitetu dovolj-no govori injenica da u Planu i programu za drugi razred uenika uosnovnim kolama iz muzikog u nastavnoj jedinici Sluanje muzikepie da je obavezno sluati i nauiti Himnu Svetom Savi.

Pojedinci bi kazali da su ovi dogaaji spontani, nepovezani i tovjerovatno oni kojima je lake s tim mislima ivjeti nego s milju daje rije o planskom i sistematskom ustrajavanju na zlokobnoj agendistaroj stoljeima. Vlasti manjeg entiteta su svjesne da su bh mezarja uvlasnitvu Islamske zajednice, kao i mezarje u Viegradu, stoga skorodoneseni Nacrt Zakona o grobljima i pogrebnoj djelatnosti, koji pred-via da se izgradnja grobalja i pogrebna djelatnost u RS obavlja uskladu s propisima i planskim aktima lokalnih zajednica i organa RS,

vjerovatno nije neto spontano. Kao da ponekada ne vidimo umu oddrvea. ta mi kao pojedinci moemo uraditi spontano (sic!), nakonuklanjanja rijei genocid na spomen-obiljeju?

U svakom mezarju na svakom baluku/nianu naih mer-huma koji su ubijeni kao Bonjaci Srebrenice, Viegrada... ukle-sati rije genocid, odnosno ostaviti zapis naim generacija-ma da je ovdje bio genocid. S tarihom moemo upisati i taan

datum kada je na merhum postao rtva genocida. Mi smo ion-ako nauili itati svoju povijest s baluka u mezaristanima.Ovo mislim u doslovnom znaenju. Kome odgovara i u prenesenom. Opinskim vlastima u Viegradu vano je da se nigdje ne spomin-

je rije genocid i zbog sve veeg broja turista koji posjeuju ovaj lijepigrad na Drini. Istinu, realnost, tanije sliku novog, postratnog, etnikiistog Viegrada treba osmisliti, stoga nije ni udo da je za takvu jed-nu kciju angairan i jedan reiser. Takvoj jednoj slici ili kciji ne ideu prilog istina o genocidu, te se ne smije turistima ostaviti mogunostsumnje o unitenju jednog naroda. Potrebno je promovirati kciju IveAndria o ubijanju pravoslavaca na Mostu Mehmed-pae Sokoloviai skriti istinu o pokolju muslimana na ovom mostu, zbog ega je ovonajkrvaviji spomenik pod zatitom Organizacije Ujedinjenih narodaza obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO). U Bosni i Hercegoviniimamo samo dva spomenika pod zatitom UNESCO-a: Stari most u

Mostaru (s uim podrujem oko mosta), upisan u listu svjetske batine2005. godine, i Most Mehmed-pae Sokolovia u Viegradu od 2007.


6/52

6

Zapis iz domovine

Prvi je sruen kako bi se unitio identitet jednog naroda, a dru-gi je koriten kako bi se na njemu unitio i izbrisao taj narod. Brisanjerijei genocid u Viegradu desilo se u mjesecu kada se sveano otvor-ila nova zgrada institucije pisanja - Gazi Husrev-begove biblioteke,

i u godini kada e se, prema rijeima gradonaelnika Sarajeva, otvor-iti Vijenica - jo jedan simbol kulture, istine i pisane rijei. Oba ovasimbola bila su meta tokom agresije.

Ako je bilo jednostavno unititi vrijednosti stare stotinama go-dina, zato bi bilo teko oskrnaviti spomenik u Viegradu star sve-ga dvije godine. Jednostavno naa sudbina je, izgleda, da gradimo ipiemo istinu, a drugih da rue i briu. Posao im je uzaludan.


7/52

7

Elvedin Subai

IstinofobijaPaljenje Vijenice bio je napad na evropske vrijednos-ti, civilizaciju i kozmopolitizam, stoga udi reakcija ev-

ropskih zvaninika da prekriju istinu o djeliu povijestiEvrope, pa makar ona bila bolna kao ratnih etrdesetih

godina

SHODNO POSLJEDNJIM ANKETAMA, ali i izbornim rezul-tatima u odreenim zemljama, brojni analitiari su upozorili kako

je primijetan uspon ekstremne desnice u Evropi. Sutinsko razumi-jevanja fenomena u drutvu nepotpuno je bez njegove kontekstual-izacije u vremenu i prostoru te razumijevanja suodnosa odreenih

pojmova koji se odnose na njih, stoga bismo prije kazali da je zapra-vo rije o promociji odreenih ideja ekstremnih grupa koje svojimjavnim djelovanjem nastoje nametnuti ureenje drave i drutva,omeenih iskljuivou i ksenofobijom. Pod rukovodstvom MarinLe Pen ekstremno desniarska antiimigrantska stranka Nacionalnifront (NF) ostvarila je uvjerljiv uspjeh u Francuskoj, ali i ire. Njezinuspjeh pozitivno su prokomentirali i odreeni politiki predstavni-

ci u Italiji. Desniarske struje dobivaju na snazi i u Grkoj, Maar-skoj, Velikoj Britaniji... Predstavnici ljeviarskih stranaka, nevladinaudruenja i nezavisni politiki aktivisti razliitim metodama pokua-vaju osporiti uspjeh desniara, dijabolizirati ove stranke i predstavi-ti njihove uspjehe samo kao incidente u zemljama Evropske unije,naroito Narodni front kojeg predstavljaju kao N(acizam)F(aizam).

Da li politiki predstavnici Evropske unije na isti nain, kao in-

cidente i sluajnosti, interpretiraju i ekstremne politike ideje u Bosnii Hercegovini?


8/52

8

Zapis iz domovine

ak i ako bismo prihvatili da su odreene ekstremno desniarskeideje i grupe, to je u naem sluaju samo eufemizam za profaistike,samo incidenti, a ne politiki i ideoloki djelomino realizirani pro-

jekti s militaristikim i segregacijskim intencijama, onda nije jednos-

tavno razumjeti zato Evropska unija ne eli te stranke i pojedinceidenticirati i upozoriti javnost na njih kao to to ine u Evropi.Kao to evropski desniari smatraju da je Evropska unija neodriva,u BiH svakodnevno imamo izjave politikih predstavnika SNSD-akako je BiH neodriva i da je raspad neminovan. To miljenje dijeleupravo i desniari u Evropi, bar prema rijeima ministra vanjskihposlova BiH. Ekstremna desnica u Evropi konstantno plai graaneda Evropska unija predstavlja opasnost po njihovu naciju, kulturu i

obiaje, a u BiH jedan dio srpskog i hrvatskog naroda, zbog retorikepolitiara za koje glasaju, svako jutro mogu osjetiti muninu zbogstraha da se u nekom sarajevskom uredu sprema njihov nestanak ida e postati ugroeni ako BiH postane stabilna drava i ostane je-dinstvena. tavie, kao i ekstremni desniari u Evropi, koji se pozi-vaju na moral utemeljen na vjerskim principima, u BiH zbog strahaod politikog sihra jedinstva i multikulturalnosti u kantonalnim/

upanijskim skuptinama kao i na periferijama gradova stoji kri.Ovaj vjerski simbol bi trebao da nadgleda vitalne nacionalne inter-ese? Drugi kao da ele odagnati strah krsnim slavama koje su sas-tavni dio politikog ivota i, kao u srednjem vijeku, vrhovni vjerskiautoritet mora posvetiti politiare i zemlju svake godine devetog jan-uara na dan manjeg entiteta.

Najgori vid ekstremizma koji se osuuje u Evropi jeste kseno-fobija, mrnja prema strancima, imigrantima, trenutno u najveemprocentu muslimanima. U BiH taj ekstremizam je jo pogubniji irtve nisu samo imigranti, ve pripadnici najbrojnijeg konstitutivognaroda. Nakon ubistva povratnika u Zvorniku, zadnji oit primjerkada ekstremna desnica udara bio je u Diviu.

Povratnica Mejra Tuhi nije dozvolila policajcima da bez sud-skog naloga uu u kuu, a pogotovo zbog vjerskog naloga: da neputa u kuu nikoga dok je mu odsutan. Ma ta ne dozvoljava, ui

u ti u sobu, ui u ti u krevet, a ne u avliju, rekli su mi. Gurnuli sukapiju i uhvatili me za kose, povukli su me, a potom mi zavrtali rukusve dok nisam poela vritati.


9/52

9

Elvedin Subai

Nastavili su me udarati, ispriala je Mejra kojoj su iz polici-jske uprave savjetovali da ide kui i uti, inae bit e joj gore. Nar-avno, da svim povratnicima moe biti gore kada ak i u glavnomgradu BiH ekstremna desnica moe da pokazuje svoje miie.

Dok se u Njemakoj profaistike organizacije i udruenja za-konom zabranjuju, a njihovi lanovi podvrgavaju psihoanalizamai lijenikim tretmanima, u BiH takva udruenja poput Ravna goramogu aplicirati svoje projekte za sredstva lokalnih budeta. Moda

je upravo takvo jedno udruenje sa sredstvima od poreza graanapostavilo spomen-plou ratnom zloincu Ratku Mladiu u saraje-vskom naselju Vrace, gdje su se postrojavale jedinice koje su 1430

dana sijale smrt po opkoljenom Sarajevu. Iako smo pomislili da jeopsjednutost profaistikim ikonograjama barem splasnula, javnostse zgrozila nakon poasti koje su uivali zloinci pri izlasku iz zat-vora poput Vojislava eelja, Momila Krajinika ili Darija Kordiakome je sueno zbog zloina u Ahmiima gdje je ubijeno 116 bon-

jakih civila. Pored prigodnih programa u BiH, kao promocija knjigao njegovoj linosti, posebna poast Kordiu je upriliena u Zagrebu.

Iako bi neki kazali da je sveani doek Kordia na zagrebakomaerodromu samo incident, kao i prisustvo sveenika koje je razuml-jivo nakon to je 2013. godine nadbiskup bosanski kardinal posjetioKordia u zatvoru, izgleda da je u opoj euforiji i ovakvom okruenju

jedini incident bio protest jednog hrvatskog graanina koji je Kordiuumjesto rijei podrke poruio: Ubojico! Sotono! Graanina, koji jezaradio prijavu za remeenje javnog reda i mira te nekoliko udaracau glavu, od mase razliitih generacija koja je uzvikivala: Ubij ga!Ubij ga! spasila je policija. Dalje, samo je ovdje mogue da bivi ispi-tiva iz logora smrti Keraterm, kojeg rtve optuuju za sistematskomuenje i ubijanje nedunih ljudi u logoru, bude imenovan 7. junaove godine za predsjednika skuptine Teniskog Saveza BiH. Naalost, sve ovo Evropa ne vidi, ali je vidjela plou pored ula-za u Vijenicu na kojoj pie: Na ovom mjestu srpski zloinci su u noi25/26.8.1992. godine zapalili Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku

Bosne i Hercegovine. U plamenu je nestalo vie od dva miliona knji-ga, asopisa i dokumenata. Ne zaboravite, pamtite i opominjite!.


10/52

10

Zapis iz domovine

Naime, delegacija Evropske unije pred otvorenje renoviraneVijenice 2014. godine zahtijevala je od gradonaelnika Sarajeva dase ploa ukloni, uvjetujui time i svoje prisustvo na dan otvorenjarenovirane Vijenice. Ako smo, nakon brisanja historijskih injenica o

ratu u BiH iz udbenika, zabrane spominjanja rijeigenocidi agresija,lmova sa porukom da se ne zna ko je poeo rat itd., ranije imalidilemu da li se trai od nas da potisnemo sjeanje na sve to se ovdjedeavalo devedesetih godina, onda nakon ovog zahtjeva trebala binam postati jasnija politika Evropske unije prema BiH.

Ovdje nije rije o Vijenici kao bogatsvu jednog naroda, vesvih naroda BiH, zapravo Evrope i ovaj zahtjev u drugim drava-ma bio bi skandal. Paljenje Vijenice bio je napad na evropske vri-

jednosti, civilizaciju i kozmopolitizam, stoga udi reakcija evropskihzvaninika da prekriju istinu o povijesti Evrope, pa makar ona bilai bolna kao ratnih etrdesetih godina. Moemo li zamisliti da se izpovijesti unitenih muzeja i biblioteka tokom Drugog svjetskog rataizbriu injenice da su ruitelji bili nacisti? Svrha ploe pored ulaza uVijenicu nije inkvizicijska, njen cilj nije generalizacija i dijabolizacijasrpskog naroda, ve identikacija onih koji su pri punoj svijesti i bez

savjesti spalili hiljade knjiga, kao po uzoru na Gebelsovu: Nema mi-losti ni za jednu sliku, kako je zapisao ministar propagande TreegRajha, u svoj dnevnik 13. januara 1938. godine. Ona je podsjetnik sli-

jedeim generacijama da ne budu dio ovakve ideoloke mainerijekoja je spremna na ovaj i slian in i, kako pie na ploi, da opomin-

ju druge. Kao to nacisti i njemaki vojnici iz Drugog svjetskog ratane predstavljaju njemaki narod, ili sovjetski zloinci ruski narod,koji su palili biblioteke u Litvaniji, Latviji... tako ni srpski zloinci nepredstavljaju srpski narod koji je, takoer, bio rtva zloinaca s okol-nih sarajevskih brda.

Moda je primjerenije da na ploi umjesto srpski zloinci stojietnici, to bi, vjerovatno, bilo prihvatljivo mnogima, ali ta inicija-tiva treba doi prvenstveno od srpskog naroda s prethodnim zaht-

jevom da se etnika udruenja kao nacional-ovinistika zakonomzabrane u BiH.


11/52

11

Elvedin Subai

o diskriminaciji

Svi bh i strani borci za ljudska prava i ravnopravnost ostalinijemi kada je drava ponovo saoptila da nije spremna potpi-

sati ugovor kojim bi se garantirala osnovna vjerska prava

najbrojnijoj vjerskoj zajednici u BiH

NAKON A GRESIJE NA BIH Evropa je uloila mnogo truda u tu-maenje temeljnih prava graanima BiH, zagarantiranih opeprizna-tim meunarodnim dokumentima o ljudskim pravima. U tom sm-

jeru i dan-danas se organiziraju konferencije, seminari i radionice ucilju promoviranja ljudskih prava i sloboda. Kada se uvidjelo da su

narodi upoznati s odreenim pojmovima i sloganima poput jed-naka prava za sve ili sloboda, bile su potrebne samo minornemodikacije u razumijevanju i deniranju, s obzirom da se dojuerprihvatala kao najbolja forma ljudskih prava i sloboda ona kojuKomitet denira. Slijedei korak bio je mnogo znaajniji i sloeniji.Bilo je potrebno sve narode uvjeriti kako je u postratnom perioduvanije biti dio graanstva nego dio jednog naroda. Vanije je biti

graanin, nego pripadnik naroda. Prema tome, termin graanin jetrebao postati popularniji nego termin narod, kojeg su denirale na-cionalne i nacionalistike ustanove i autoriteti duboko involviraniu ratne dogaaje. Iako je osobine slobodnog graanina odreivaoneko van njihove domovine, pripadnici nekih drugih naroda, ideja

je prihvaena kao oslobaajua.U izgradnji graanskog drutva trebali su, kao nekada

u izgradnji zajednike domovine, uestvovati svi graani ove

drave, dok su, ipak, jedni bili jednakiji i trebali su s nevla-dinim udruenjima, medijima i obrazovnim centrima biti udar-nici i predvodnici te ujedno i recezenti graanskog kodeksa


12/52

12

Zapis iz domovine

ponaanja i ivljenja. I dok se jo uvijek izgrauje ideal graanst-va, koji bi trebao obezbijediti slobodu i jednaka prava za sve, pos-toje snage koje jo nisu spremne krenuti ovim putem tako da epresude suda u Strazburu jo dugo biti dio nae svakodnevice.

Meutim, zabrinjavajue je to oni koji bi trebali udarnici i bor-ci za graansko drutvo i ljudska prava ne reagiraju na odluke i pi-tanja koja je mogue rijeiti unutar domovine, bez odlaska u Strazburi traenja pomoi od Helsinkog komiteta, naroito kada ta pitanja iodluke utjeu na najbrojniji dio graana koji su stubovi graanskedrave od njezinog postanka. Tako su svi bh i strani borci za ljudskaprava i ravnopravnost ostali nijemi kada je drava ponovo saopti-la da nije spremna potpisati ugovor kojim bi se garantirala osnovna

vjerska prava najbrojnijoj vjerskoj zajednici u BiH. Naime, na devet-naestoj sjednici Rijaseta saopeno je kako ni ove godine nije potpisanugovor izmeu drave i Islamske zajednice u BiH, te da se pojavljujui neke diskriminirajue tendencije u odnosu na ve potpisane slinesporazume izmeu drave i Katolike crkve i Srpske pravoslavnecrkve. U javnosti se postavljalo pitanje da li su ti ugovori neophodnipoto ve postoji zakon koji regulira slobodu vjere i pravni poloaj

crkava i vjerskih zajednica, meutim, kako kae profesor Pravnogfakulteta u Sarajevu dr. Fikret Kari, oni nisu neophodni, ali su ko-risni. Korisno je, naime, da se preciziraju meusobni odnosi ova dvaautoriteta, da se rijee pitanja koja nisu obuhvaena zakonom i nataj nain eliminiu mogui nesporazumi. Sa teorijskog i praktinogaspekta, bolje je imati precizne i konkretizovane norme nego neiz-vjesnost. Ugovori nekada idu i korak dalje od zakona U tekstu ugovora od dvadeset i pet lanova, kojeg je sainilakomisija delegirana ispred Rijaseta, preciziraju se mogunosti obavl-

janja namaza, duma-namaza u radnom vremenu, slobodnih dana utoku muslimanskih praznika, pravo noenja hidaba u javnim sluba-ma itd. S pozicije graanskog drutva, sistema u nekim sekularnimdravama, ovo nisu neka prava u okviru opih ljudskih prava, vetemeljna prava jednog dijela graana koja ni na koji nain ne ugroa-vaju druge graane. Nastranu to je ovo dio njihove vjerske prakse

koja je sr njihovog identiteta kao graanina. Nakon informacijeda drava nije potpisala ugovor s Islamskom zajednicom javnostje ostala indolentna, u prvom redu mediji i borci za ljudska prava.


13/52

13

Elvedin Subai

Kao da muslimani nisu graani. Kao da muslimanka shidabom ne moe biti dio graanskog drutva i da je njena slobodasamo u okviru prostora prekrivenog mahramom. Upravo neke odspornih taaka, zbog kojih je tekst ugovora odbijen, jesu pravo na

obavljanje namaza, duma-namaza, ali i pravo na izbor odijevanja atime ujedno i pravo muslimanke na hidab u slubama. Iako hidabne moe biti tetan po slubu i javni interes, on se u ovoj zemlji sma-tra nepoeljnim. Komisija za vjerske slobode Rijaseta u proloj godinizaprimila je ak 15 albi muslimanki i muslimana koje se odnosena krenje ili onemoguavanje prava na prakticiranje vjere, posebnona radnom mjestu. Vei dio se odnosio na diskriminaciju po pitan-

ju hidaba. Tito i drugovi su trgali mahrame s glava muslimanki i

zabranjivali mahrame, dok nai politiari ipak suptilnije pristupajuovom pitanju: oblikuju drutvo i javni prostor uvjetima kako bi mus-limanka sama skinula mahramu.

Naravno, posebno je obeshrabrenje to niko iz Katolike ili Pra-voslavne crkve, ispred institucije ili kao pojedinac, naroito nakonranije uspjeno potpisanih ugovora s dravom, ni u kojem obliku nijepruio podrku Islamskoj zajednici i muslimanima u borbi za njiho-

va prava. ta li bi otac Abraham kazao?!Ovdje bismo, ipak, trebali biti i samokritini postavljajui pi-tanje: je li zadovoljavajui angaman Islamske zajednice u podizanjusvijesti nevladinog sektora i openito svih graana o vjerskim pravi-ma muslimana kao sastavnog dijela opih ljudskih prava? Ne moe-mo se ba pohvaliti s primjerima posebnog, sistematski planiranogangamana Islamske zajednice u promociji odreenih vjerskih pra-va, poput klanjanja namaza na radnom mjestu, slobodnog vremenaza duma-namaz, a kamoli hidaba ili noenja brade. Razloge moe-mo traiti u nedostatku ljudskog ili tehnikog resursa za ovaj tip an-gamana, to svjedoi i formiranje Komisije za vjerske slobode teknakon sluaja diskriminacije muslimanke u Oruanim snagama, alii u razumijevanju vlastite islamske tradicije, dosta suenoj u dugo-godinjoj drutveno-politikoj situaciji ureenoj po ateistikim prin-cipima vlasti u komunistikoj Jugoslaviji, prema kojoj se, naprimjer,

hidab nije smatrao vanim u ivotu muslimana, a samo klanjanjenamaza ilo po kaza principu: naklanjaj u starosti.


14/52

14

Zapis iz domovine

Ni danas se u obrazovnoj literaturi Islamske zajednice hidabne potencira, dok se uposlenicama Islamske zajednice hidab i nepreporuuje. Meutim, kako kae jedan bh intelektualac kada bi Is-lamska zajednica ili, bolje reeno svi vjerski autoriteti u BiH kaza-

li da hidab nije vjerska obaveza, tavie da je samo modni detaljmuslimanskih naroda, a da postoji samo jedna muslimanka kojaeli hidab, to ne amnestira dravu i borce za ljudska prava da neuine sve kako bi joj se, kao graanki, pravo na slobodno ispoljavanjevjerskog uvjerenja obezbijedilo. Bilo bi vano za Islamsku zajednicusprovesti istraivanje o tome koliko je javnost sutinski upoznata ovjerskoj praksi i simbolima muslimana, u prvom redu politiari, odkojih mnogi jo iz bive drave portretiraju muslimane kao Muha-

mede, Mustafe i Muje koji ne klanjaju, ne poste...ali redovno naruu-ju baklavu pred Bajrame.

Iako je pogreno dovoditi na ovaj nain kvantitet u kontekstgovora o ljudskim pravima, sasvim je oigledno da je nevladin sektormnogo vie angairan u podizanju svijesti graana o pravima maleLGBT populacije nego o pravima miliona muslimana i musliman-ki na radnom mjestu ili openito u javnosti. Kada je rije o prois-

lamskom nevladinom sektoru njima su, shodno angamanu, orga-niziranim protestima, tribinama i internetskom propovijedanju, jouvijek vanija prava muslimana u drugim dravama diljem svijetanego u BiH. Stoga, Islamska zajednica je ta koja mora ne samo tu-maiti vjerske propise, ve se boriti za njihovo pravo u ovoj dravi.


15/52

15

Elvedin Subai

Bajram doe, nemiriu avlije

Naalost, muslimani u BiH nemaju udruenja i nevla-dine organizacije koje bi ozbiljnije bavile radnikim

pravima, mobingom, borbom za svetost muslimanskihblagdana

IZ A RA MA ZA NS KI H FO TO GR AF IJ A bonjakih porodica naiftaru, romantinih reportaa i svjetlucavih manifestacija kojima obi-luju mediji, promiu se ivoti porodica koje bi najvjerodostojnije pri-

kazao knjievnik realizma ili ogoljelog naturalizma. Glavni lanovitih porodica umorni su za mukabele, ne vode svoju djecu na teravijei nemaju vremena namirisati svoje avlije pred Bajram. Ne zato tone ele, ve to ne mogu. Teko ih je posjetiti ak i za Bajrame: prvogdana Bajrama nema domaice kod kue, jer je sljeduje slobodan tekdrugi dan Bajrama u trgovakom centru gdje radi, a drugog danaBajrama nema domaina, jer je ve imao jedan slobodan - prvi dan

Bajrama. Treeg dana Bajrama oboje su na poslu. Onima koji ne radeu dravnim institucijama dobro je poznata ova situacija i nepotivan-je saopenja Federalnog ministarstva rada i socijalne politike kojepred blagdane naglasi pravo zaposlenika na dva dana plaenog,odnosno dva dana neplaenog odsustva u jednoj kalendarskoj go-dini radi zadovoljavanja njihovih vjerskih i tradicijskih potreba.

Dok u predavanjima i vazovima nastojimo govori-ti o ovjekovoj dui i njegovoj sutini, kao da ne elimo vidje-

ti njegov vanjski izgled. Njegov umor koji se ogleda u njegov-om pospanom pogledu za vrijeme predavanja ili hutbe.


16/52

16

Zapis iz domovine

A, koliko se borimo i priamo o spaavanju ovjekove due,trebali bismo se isto boriti i za ovjekovo tijelo. Tijelo radnika kojinastoji biti ovjek s osnovnim pravom na podnoljiv ivot. ivot kojinee biti iscijeen samovoljom ljudi koji bi svoje porijeklo promijeniliprezimenom EF. Ukoliko je ovdje primjereno navoditi detalje iz pri-vatnoga ivota, navest u primjere radnikog islama svojih prijatelja. Prijatelj Ahmed je radio u sarajevskoj rmi na postavljanjukablovskih operatera. Jednog dana, nakon to je dovrio prikljuakkablovske televizije, klijent mu je dozvolio da obavi namaz u njegov-om stanu na Grbavici. Doznavi to, ne od klijenta, ve radnog ko-lege ef mu je zaprijetio otkazom. ef je bio musliman, ali bilo mu

je nepojmljivo da njegov radnik mora obavljati ba svaki namaz.

Ahmed je promijenio posao i trenutno radi za rmu koja prodaje teh-niku opremu. ef je musliman. Hadija. Obezbijedio im je ak mjes-to u rmi gdje e klanjati. Meutim, taj isti hadija otvara jo dvijeposlovnice dok su mnogi radnici neosigurani i dok su mu, nakonisplate preko bankovnog rauna, obavezni izdvojiti stotinu marakaod plate. U radnikom argonu to je efovo ubiranje poreza. Ahmedse ne ali, jer posao je teko nai, ali govori kako se stidi svog jed-

nog kolege koji svaki dan jede suhi komad hljeba za topli obrok. Ko-lega mu je porodian ovjeka i plata od etiri stotine maraka jedinimu je izvor nansiranja. Spomenimo usput da je prema posljednjimpokazateljima potroaka korpa u BiH preko hiljadu maraka. Rad-no vrijeme prijatelja Asmira, konobara po zanimanju, poinje pos-lije podne. Namaze, u skraenoj verziji, obavlja iza anka. Iftari sesnogu, ukoliko uspije progutati neto prije negoli doe do stola,

jer konobar s punim ustima hrane bila bi interesantna primjedba uknjizi albe. S posla dolazi na sehur. Trei prijatelj Mirza radi kaokomercijalista i teravija, predavanja i ramazanskih druenja sada sesamo sjea iz mlaih dana. Radno vrijeme mu je do pet sati. I zaistas poslom zavri u pet sati, ali u Viegradu. Stoga, jo dva sata putu-

je nazad kui da bi stigao na iftar. To putovanje njegov ef ne sma-tra radnim vremenom i oekuje da ujutro u est sati bude spremanponovo za put. Mirza ima pravo zakasniti triput na posao u jednom

mjesecu. U ovom ramazanu ve je dvaput zakasnio.


17/52

17

Elvedin Subai

Prijatelj Abdulvahid radi u hrvatskom trgovinskom centru. Ba-jram jeste neradni, ali kako su u trgovakom centru radnici veinommuslimani ne mogu svi dobiti neradni dan, stoga neki moraju raditii Bajramom. Uglavnom prodavaice.

Ukoliko je vano spomena, u svojoj blioj familiji svakim danomgledam lice porodinog ovjeka koji oko deset godina nikada nije imaogodinji odmor. Radio je svaku subotu i nedjelju, a duma-namaz biobavljao u strahu da zvono njegovog telefona ne prekine ovaj ibadet.Na bajram-namaz bi kasnio, jer je no prije ostao dokasno u rmi.ef nije govorio, ali se podrazumijevalo da se nadoknade sve obav-eze koje e biti djelomino proputene bajramskog neradnog dana.Pa makar to znailo rad pod mjeseinom. Tog neradnog bajramskog

dana vazda je ostavljao nedovrenu baklavu urei na kratku, izne-nadnu intervenciju u rmi, koja bi trajala dokasno uno. Njegovo di-

jete ga pita zato toliko dugo klanja jaciju, a on umjesto odgovoradjetetu postavlja pitanje meni hoe li mu biti primljeni namazi, kojesve naklanja nakon povratka s posla. To pitanje ga mui ama ba sva-ki dan. I dok formalno-erijatsko-dersovski pokuavam odgovoriti,pomislim da li bih ja dao svih svojih pet namaza, klanjanih na vri-

jeme, za njegov jedan naklanjani. Biljei se predaja o Bonjaku koji jeupitao svog imama da li moe ranije klanjati jaciju ljeti prije vaktijomtano utvrenog vremena. Ne moe dokasno biti budan, jer prijezore treba krenuti u polje da se radi, prije negoli julsko sunce ponesuiti bosansku suhu zemlju, a pogotovo ovjeka.

Efendija mu je odgovorio da bi svoju jaciju u dematu, nakonneradnog dana u hladu, dao za njegovu prijevremensku. Biljei sesluaj i starijeg ovjeka koji je upitao jednog djeaka nakon namaza udematu zato je duboko uzdahnuo. Djeak mu odgovori: Uzdahn-uo sam zbog tuge to nisam stigao na vrijeme obaviti namaz s vamau dematu. ovjek mu na to rece: Daj ti meni svoj uzdah, a ja utebi svoj namaz? Svakim danom moemo sresti ljude koji zbog sam-ovolje efova ili jednostavno sistema ne mogu ivjeti onako kako imefendija govori. Neki ne mogu osjetiti ni radost ramazana ili Bajrama.Naalost, bosanski muslimani nemaju udruenja i nevladine organi-

zacije koje bi ozbiljnije pristupile problemu krenja radnikih prava,mobingu, borbi za svetost muslimanskih blagdana i svetost ovje-kovog dostojanstva.


18/52

18

Zapis iz domovine

Umjesto povijesno-sterilnih predavanja i svakodnevnih drut-veno-politikih saoptenja udruenja bi trebala podizati svijest o po-trebi preispitivanja naina i mogunosti radnikog prakticiranja vjere.Nemamo udruenja koja bi pred Bajram vrila pritisak na efove da

osiguraju dostojanstven odmor radniku bar tokom tri bajramskadana. Ostaje, izgleda, samo Islamska zajednica da pred Bajram po-zove poslodavce da potuju prava radnika, tavie da tokom vanihvjerskih datuma radnicima daju i vie od zakonom zagarantovanihprava. Plaimo li se da e za jedan ili dva neradna dana propas-ti poslovno carstvo? Nacionalna izraelska novinska agencija AruSheva dan prije abata obavijestila je svoje korisnike da nee radititokom ovog jevrejskog blagdana ija je sutina da bude dan veselja

i odmora. Vijesti su njen osnovni produkt koji svakodnevno morabiti na tritu, ali je ipak odluila ne raditi. Takoer, potroa mus-liman nakon bajram-namaza ne bi trebao puniti trgovine, ve kupo-vinu obaviti prije Bajrama. Vlasnici trgovina nee angaovati radnikeukoliko skoro pa nema kupaca tog dana, niti e biti u strahu da ekupci taj dan otii u druge trgovine, ukoliko njihova bude zatvorena.

Prilikom putovanja kroz BiH, ukoliko se naemo u mjestima

gdje se obiljeava jedan od katolikih ili pravoslavnih blagdana,teko emo dobiti uslugu u trgovini, autoservisu i slino. Ako vi nepotujete svoje, kako emo vas onda mi potovati? - rijei pravoslav-ca iz Teslia upuene muslimanu, koji je radio tokom Bajrama u pro-davnici u Tenju, trebale bi nam ukazati na na odnos prema namasamima.


19/52

19

Elvedin Subai

U povodu Danarada

Poslodavac e provesti i ovaj Prvi maj u odmoru, s bogatimjelovnikom, dok e njegov radnik nastojati posuditi novac kako

bi obezbijedio osnovne namirnice svojoj porodici

VJER NI K MOE I TR EBA DA NALAZ I IZVOR svog kodeksarada, ali i certikata kojim se potvruje sistem upravljanja kvalitetom,u poslovnoj etici koju nalae Kuran i praksa Boijeg Poslanika. Ovd-

je emo skrenuti panju na odreene negativne pojave koje se mogu

uoiti kod poslodavaca, ali i radnika.Danas mnogi iz kruga poslovnog svijeta smatraju da je poslov-na etika praktino neodriva, te da u okviru formalno-pravnih ko-deksa o etikom poslovanju radnik nije zatien. Pod pojmom poslo-davac podrazumijevamo efove, direktore, vlasnike rmi, trgovina,odnosno one ljude koji imaju pravo raspolaganja ljudskim resursima,pravo zapoljavanja i raspodjele rada meu ljudima radnicima, ko-

jima nakon zavrenog posla daju plau, odreuju njen koecijent ilina drugi nain utjeu na zaradu radnika. Bez obzira to je vrijemerobovlasnitva daleko iza nas, danas se odreeni poslodavci premaradnicima nerijetko odnose kao robovlasnici prema robovima. Nave-dimo nekoliko primjera u tom kontestu. Iako je radno vrijeme naz-naeno u ugovoru radnik je obavezan ostati dokasno naveer. Poslo-davac ne pomilja na obaveze koje njegov radnik ima, naroito ako seradi o porodinom ovjeku. Od radnika se zahtijeva da za minimalnu

platu obavlja posao vie ljudi, a esto minimalna isplata ne odgovarazakonom utvrenim platnim listama.


20/52

20

Zapis iz domovine

Poslodavac nije svjestan da upravo ovom nepravdom stavljau iskuenje radnika da ne obavlja svoj posao revnosno, ili tavie dapone ga potkradati. Postoje poslodavci koji daju zakonom zaga-rantiranu plau, ali nakon njene isplate radnici su obavezni vratitiodreenu sumu poslodavcu.

Kao da je rije o harau. Naravno, u sveopoj paranoji poslo-davac e traiti od bliih saradnika, ili radnika koje smatra povjerl-

jivim, da pijuniraju pa ak i podmeu robu drugim radnicima testi-rajui ih da li bi pokuali ukrasti.

Takoer, poslodavci esto trae od radnika da skrivaju sve pro-puste rme; porez, nehigijenske uslove i rok trajanja robe itd. Mnogiradnici rade na crno bez ikakvog osiguranja, a da bi se ispunila za-

konska obaveza poslodavac e umjesto radnika prijaviti sebe, svo-ju porodicu i bliu rodbinu, ak i ako ne rade. Radnik e razumjetisituaciju kada je rma u krizi, ali kako e razumjeti ako se poslodavacrazmee skupocjenim novim autima dok govori o krizi? Moda iz-gleda suvino govoriti o hrani, ali danas jo postoje poslodavci kojine obezbjeuju radnike adekvatnom hranom, ili je rije o jednolinojhrani koju radnici mogu uzeti ili odbiti, jer druge nema. Postoje slua-

jevi kada poslodavci ne dozvoljavaju radnicima naputanje radnogmjesta ak i kada im se u porodici desi nesretan sluaj, a iznimke, to

je zapravo obaveza, prave samo ako se neto desi radniku. Naravno,radnici s povredama ili teom boleu ostaju bez posla, jer bolovanjenije ekonomski isplativo, dok majke nakon porodiljskog ne dobivajumogunost povratka na radno mjesto. Da se radniku omogui obavl-

janje namaza Radnik moe biti sretan ako mu se uope dozvoliodlazak na duma-namaz. Sve su ovo karakteristike prakse oholog

poslodavca kojem je poniavanje radnika postala praksa, naroitoonog koji je bez temeljnog obrazovanja i odgoja spletom okolnostistekao odreeni kapital.

Poslodavac e birati turistike destinacije i bogato provestiblagdane i praznike, jer njegova plata ne kasni, ali njegovim radnici-ma, ako ne budu obavezni raditi i tokom praznika, datum isplatemjesenog primanja e se pomjeriti. S tim konstantnim pomjeranjem

dana isplate radnik izgubi u toku godine bar jednu platu.


21/52

21

Elvedin Subai

Poslodavac e provesti i ovaj Prvi maj u odmoru, s bogatimjelovnikom, dok e njegov radnik nastojati posuditi novac kako biobezbijedio osnovne namirnice svojoj porodici. Kao da Poslanik, a.s.nije poruio: Daj radniku njegovu zaradu prije nego mu se znoj os-ui.

Ove i sline sline situacije moda su strane onima koji dobivajuplatu iz sigurnog budeta odreenih institucija, ali to je realnost kojase zanemaruje. Odgovorne osobe ne obraaju panju na ove situacije,ili su u strahu od svae s poslodavcima od kojih su dobili donaciju ilipomo, za lini ili drutveni interes. Donacije poslodavaca zaraenena muci i nepravdi radnika, bez obzira koji cilj imale, jesu donacijeljudi koje Allah ne voli. Poslodavci kao da nisu svjesni da su Boi-

jom odlukom i milou samo u prednosti nad radnicima, a nikakonjihovi vlasnici. I On vas po poloaju jedne iznad drugih uzdieda bi vas iskuao u onome to vam daje (El-Enam, ajet 165) Kao danisu svjesni da nisu oni ti koji obezbjeuju nafaku porodici radnika:Na Zemlji nema nijednog ivog bia, a da ga Allah ne hrani.(Hd,ajet 6) Stoga, svaki poslodavac treba razmisliti kada odlui uplai-ti radnika otkazom i primorati ga na varanje ili neplaen teak rad

koliko ima ivotinja koje ne sakupljaju hranu sebi, Allah ih hrani, ai vas!. Zar Onaj koji hrani bia koja ne mogu raditi nee nahranitiradnika koji nastoji stei halal zaradu i zar Onaj koji nareuje prav-ednost: Pravedni budite, to je najblie estitosti; Allah zahtijevada se svaije pravo potuje, nee presuditi u korist onoga kome jeuinjena nepravda?

I zar nepravedan poslodavac moe biti miran kada proita ri-jei Uzvienog: O ljudi, nepravda koju inite da biste u ivotu naOvom svijetu uivali samo vama teti! (Junus, ajet 23) Kada bismo pratili ivot i smrt nepravednog poslodavca, testanje njegove porodice moda bismo se uvjerili u Allahovu prav-ednu odredbu ve na Ovom svijetu. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da jeAllahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ko je bespravno otetio svoga bra-ta u njegovoj asti ili bilo emu drugom, neka od njega zatrai halalkoliko je danas, prije nego to dinari i dirhemi ne budu vrijedili, nego

ako bude imao dobrih djela njima e se naplatiti njegova nepravda inasilje, a ako ne bude imao dobrih djela, onda e mu biti dato od gri-jeha oteenog, srazmjerno teti koju je nanio.


22/52

22

Zapis iz domovine

Prilikom razmatranja odnosa poslodavac radnik ljudi uglav-nom imaju vie naklonosti prema radnicima, jednim dijelom to jeveina ljudi na svijetu radnici, a drugim dijelom to se nepravdauglavnom ini nad radnicima. Ipak, treba imati na umu da mnogiradnici svojim rijeima, djelima, neradom, lijenou ine nepravduposlodavcu svakog (ne)radnog dana.

Jedna od nepoeljnih osobina radnika koja moe tetiti poslo-davcu, ali i radniku naroito u smislu njegovog radnog ambijenta,

jeste neopravdano konstantno nezadovoljstvo. Ako bismo ilustrira-li ovu osobinu najbolji primjer bi nam bio sluaj kada poslodavacomogui poviicu radniku, a ovaj se upita: Ako je meni poveaoplau, koliko li je tek onda on zaradio ovaj mjesec?! Ako je poslo-

davac pravedan, konstantno nezadovoljstvo radnika moe biti samoposljedica zavisti i ljubomore, a imati takvog radnika je kao zaposlitinezrelo i nestruno dijete, jer neopravdana zavist je jedna od oso-

bina nezrelog djeteta. Raditi i biti vrijedan radnik samo ako je efprisutan, znai biti licemjer i stjecati nedozvoljenu zaradu. Krasti odvlasnika, bez obzira da li je rije o doslovnoj krai materijalnih stvariili, pak, obavljanje linih poslova tokom radnog vremena ili na rad-

nom mjestu, znai varati. Radnik moe nemarno da se odnosi premaimovini vlasnika, svojim ponaanjem da udaljava poslovne partne-re od vlasnika; iri lai i dezinformacije o vlasniku; u trgovini ili napijaci moe prodavati svoje proizvode umjesto vlasnikove; poslui-vati u restoranu svoju hranu i pie bez znanja vlasnika sve su toosobine varalica, naroda koje je Uzvieni prokleo, a u Kuranu donioopis njihovih osobina. A, Medjenu poslasmo njihova brata uajba.O narode moj, govorio je on Allaha oboavajte, vi drugog bogaosim Njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vaeg,zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove nezakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je ve na njoj uspostavljenred. To je bolje za vas ako vjerujete. (EL-Araf, 85) Radnikova platamoe biti halal, islamom dozvoljena samo ukoliko on bude radio naposlu kao da radi za sebe, za svoju rmu i trgovinu.

Takoer, zarada poslodavca e biti halal ako se odnosi prema

uposlenicima onako kako bi volio da se prema njemu odnose, uko-liko bi bio u istoj situaciji i poziciji.


23/52

23

Elvedin Subai

Drugim rijeima, hadis: Niko od vas nee vjerovati dok svome bratune bude volio ono to i sam sebi voli, i radnik i poslodavac moguuvrstiti u lini poslovni kodeks. S vjerom u Boga i svijeu da ga Uz-vieni uvijek gleda, ovjek e u svakom sistemu biti radnik i poslo-davac kojem ne treba zakon da bi ispravno postupao, jer ko izgradizakon u svom srcu nije mu potreban na papiru.


24/52

24

Zapis iz domovine

Pravo na utnju

Zaboravimo politiare, ili ljude koji to nastoje postati, nego pitaj-mo se gdje su brojne nevladine organizacije koje se bave promoci-

jom ljudskih prava?

POLICIJA U PRIJEDORU ZABRANILA JE javni skup koji jeza 10. decembar 2012. godine, ujedno i na Meunarodni dan ljud-skih prava, najavio Odbor za obiljeavanje 20. godinjice stradanjanedunih graana Prijedora. Ova mirna etnja je trebala da ukaena, kako navode nevladine organizacije kao organizatori, brojna te-

ka krenja ljudskih prava u Prijedoru na etnikoj osnovi. Odbor zaobiljeavanje 20. godinjice stradanja nevinih u Prijedoru etnju jepravovremeno najavio, ali je ovom zabranom policija pokazala daradi po diktatu lokalnih vlasti i da je vaan instrument u zavoenjuaparthejda, kako kau organizatori. Aparthejd je preivio sve hakepresude, sve izbore, politike partije i obeanja Evropi da e se raditina poboljanju statusa ljudskih prava, te nakon dvadeset godina pon-

ovo pokazao da je iv i potpuno ostvarljiv. Srpske vlasti u Prijedorunaredile su prije dvadeset godina, tokom agresije na BiH, Bonjacimai Hrvatima u tom gradu da svoje domove obiljee bijelim zastavamaili arama, te da prilikom kretanja na javnim mjestima na rukavi-ma nose bijele trake. Ubijeno je stotine ljudi koji nisu pripadali srps-kom narodu, a najvei zloin desio se nad Bonjacima prijedorskogpodruja koji je dosegao razmjere genocida.

Kroz logore ovog podruja prolo je oko 5.000 Bonjaka, a najveitragovi ostali su ne na tijelu, ve na duama preivjelih Bonjaka kojisada diljem BiH i dijaspore gledaju kako u njihovom gradu pripadnicietnikog pokreta mogu da poduavaju povijesti oslobaanja svete


25/52

25

Elvedin Subai

zemlje svoje nove narataje (poetnike) marirajui uz pjesme kojesu devedesetih pjevali tjerajui nedune u logore, ali i u smrt, dok onine mogu odrati mirnu etnju ni rei da su uopte bili rtve. Ne moguni rei ono to se desilo. Sjetimo se ovogodinjeg sluaja u maju. Svake

godine, prijedorski Bonjaci obiljeavaju stradanje svojih sugraa-na nizom manifestacija, uz podrku predstavnika lokalnih vlasti.Nakon to je objelodanjen naziv manifestacije - Genocid u Pri-

jedoru 20 godina, naelnik optine Prijedor Marko Pavi zatraioje da se rije genocid ne koristi u nazivu. Nije naelnik nikada za-traio da prijedorskim ulicama ne stupaju crne koulje koje ne daire aparthejd svojim stavovima, ve nadgledaju strah koji su posijalidevedesetih godina nesrbima. Pripadnicima Ravnogorskog etnik-

og pokreta policija dozvoljava da svoje zastraujue delee u crnimodorama odravaju u istoj ulici i tada ne poteu Zakon o javnom ok-upljanju RS. Policija u Prijedoru srpskim udruenjima i politiarimatolerie javne skupove i na mjestima koje Zakon o javnom okupljanjuizriito zabranjuje, kao to se desilo ovog 30. maja u krugu sredn-

jokolskog centra u vrijeme nastave.Ovo nije prvi put da prijedorska policija ometa nevladine or-

ganizacije u njihovom djelovanju iskljuivo zbog nacionalne pripad-nosti aktivista tih organizacija. Prva zabrana se desila 23. maja ovegodine kada je policija zabranila komemoraciju za 266 ubijenih ena idjevojica Prijedora, naveli su u saopenju organizatori ovogodinjemirne etnje.

Organizatori u svom saopenju navode kako se nadaju da eim pomoi Ministarstvo sigurnosti i Ministarstvo za ljudska prava iizbjeglice Bosne i Hercegovine. Hoe li ministar sigurnosti zaista utinjihove pozive? Hoe li ministar iz reda bonjakog naroda stati ukrajetnikim pokretima u Prijedoru, Srebrenici i drugim gradovima ilie kao i njegov prethodnik hvatati teroriste po Maoi? Boe, kakvanesigurnost Bonjaka kada se Bonjak bavi njihovom sigurnou! Ali,zaboravimo politiare, ili ljude koji to nastoje postati, nego pitajmo segdje su brojne nevladine organizacije koje se bave promocijom ljud-skih prava? Gdje su one u etnji sa Foacima, Bratunianima, Prije-

doranima, ili majkama Srebrenice?


26/52

26

Zapis iz domovine

U utorak, 11. decembra, majke Srebrenice su ponovo proetale Tuz-lom sjeajui se svojim poginulih i nestalih. Hladni prsti decembradrali su podaleko Aktiviste Inicijative mladih za ljudska prava uBiH, koji su na Meunarodni dan organizovali simbolinu sahranu

ljudskih prava u Mostaru, Sarajevu i Banjoj Luci, a koja je imala zacilj ukazati na sveopte nepotivanje ljudskih prava graana Bosne iHercegovine. Nije aktivistima ni naumpalo da sa svojim mentorima,koji uivaju u budetima evropskih fondova, umjesto ovog cirkusa (a

jo vei je cirkus izbor gradova koji nas stalno podsjea na dijeljenjeBosne na hrvatski, bonjaki i srpski grad) podre svoje kolegeiz nevladinog sektora u Prijedoru koji se nisu mogli baviti promo-cijom ljudskih prava na Meunarodni dan prava ni priati o njima

kada sami nemaju prava na njih. Nemaju pravo na slobodu, a prijesvega slobodu rijei! Sada je zabrana osnaena u Prijedoru. Koji jesljedei grad?

Sada ostavimo i politiare i nevladin sektor, a pitajmo sebegdje smo mi u borbi za slobodu rijei naih Prijedorana, Srebrenia-na, Trebinjana... za pravo na ivot povratnika Avde Osmanoviaiz Rogatice koji se oporavlja u bolnici u Goradu, nakon to ga je

komija prije dvije sedmice - zato to je druge narodnosti - sedamputa (!) noem izbo, i svih drugih povratnika i graana BiH.Kako mi moemo ostvariti, osigurati i zagarantovati svoja prava iprava naih potomaka ako nismo pravnici, monici ili svjetski poli-cajci?

Tako to emo ostvariti, osigurati i zagarantirati svoje mjestokao narod u dravi, a jedan od ispita nae volje za tim osiguranjem

jeste da na popisu stanovnitva budemo Bonjaci, bonjaki narod.Kako god to zvualo, ili kakve god to konotacije imalo, odrivo jemiljenje da je snaga Bonjaka u brojnosti. Dok god Bonjaka ima odmora do Save, od Drine do Une, oni se mogu nadati da e njihovadrava biti sigurna od dijeljenja, a prava sigurna. Naa najvea nada iuzdanica jesmo mi sami, ne svijet, Turska ili Evropa. Svi koji su nas bar

jedanput ostavili, ostavit e nas opet. Dok su organizacije za zatituljudskih prava 9. decembra u hladnom Oslu odraavale protest povo-

dom ovogodinjeg dodjeljivanja Nobelove nagrade za mir Evropskojuniji, predsjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso podsje-tio je svijet kako Evropa nije bila dovoljno mona da zaustavi rat u


27/52

27

Elvedin Subai

Bosni i Hercegovini 92 95. I ako dobiva Nobelovu nagradu za mirUnija, ije zastave su bile na podruju Bosne dok je ona krvarila, tanam garantuje da e biti mona ako Bosnu opet neko pokua ranitisecesionizmom ili mitomanskim nacionalizmom?

Da ponemo brinuti o sebi pomogao nam je shvatiti i preds-jednik Nobelovog komiteta, Thorbjorn Jagland, koji je naveo kaojednu od zasluga Evrope i kraj mnogih etnikih sukoba: UlazakHrvatske u lanstvo, poetak pristupnih pregovora Crne Gore, kan-didatski status Srbije - sve je to jaalo proces pomirenja na Balkanu.Mogunost lanstva u EU unaprijedilo je i u Turskoj stanje ljudskihprava i demokratiju. Svi su tu - na broju. A, Bosna?


28/52

28

Zapis iz domovine

Kada zaboravimosami sebe

Nekada nam se ini kako je zaborav sastavni dio bonjakogidentiteta. Prvo to su Bonjake drugi zaboravljali kroz po-

vijest, a drugo jer su sami sebe vremenom zaboravljali

PRVI PUT SU BONJAKE ZABORAVILI na Berlinskom kon-gresu 1878. godine. Evropski i turski politiari i analitiari planiralisu nau budunost te razgovarali o nama bez nas. Nismo bili neko,ve neto kao datost u dravno-trgovinskim vezama monih sila.Bili smo objekt, a ne subjekt.

Zaboravili su nas 1918. godine. Stvaranjem Kraljevine Srba, Hr-vata i Slovenaca Bonjaci su zaboravljeni kao narod, kao povijesni el-ement balkanskoga mozaika. Zaboravljeni su bili kao ljudi, kao bia spravom na ivot, imetak, kulturu, vlastiti identitet, ime je otvorenamogunost da se nad njima ine zloini diljem Bosne ili, pak, Sanda-ka. Sjetimo se jednog opisa masakra nad Bonjacima Sandaka na-kon to su optueni i osueni za ubistvo srpskog sreskog naelnika

Boka Bokovia. Nakon to su taoci u ahoviima bili poklani, iaoje jedan seljak iz naeg sela, Sekula, od jednog mrtvaca do drugoga irezao im ile na nogama. Tako se radi na selu s volovima nakon to ihse sjekirom obori, da se ne bi ponovo mogli dii, ukoliko su jo ivi.Neki su u depovima mrtvaca nali komade eera natopljene krvlju,kojeg su kasnije jeli. Djeca su bila trgana iz naruja majki i sestara ipred njihovim oima zaklana Muslimanskim svetenicima upali

su brade i urezivali krstove na elo. U jednom selu zavezali su jed-nu grupu ljudi za plast sijena i zapalili. Neki su kasnije tvrdili da jeplamen iz zapaljenih tjelesa bio purpurno crven. Jedna grupa napala

je jednu usamljenu kuu. Seljak je upravo gulio jagnje.


29/52

29

Elvedin Subai

Oni su imali namjeru da ga streljaju i zapale kuu, ali oguljeno jagnjeim je dalo ideju da seljaka objese za noge na ljivu. Jedan mesar mu

je ogulio lobanju sjekirom pazei da ne povrijedi tjelo. Onda je rt-vi razrezao grudi. Srce je jo tuklo. Mesar je golom rukom istrgnuo

srce i bacio ga psetu. Kasnije se prialo da ga pseto nije taklo. Jer akni pseto nee turskog mesa. Ako ovijek hladno promisli, moe daizgleda da nije bitno na koji nain budu ljudi ubijani i ta se poslijedogaa sa njihovim tjelesima. Ali, nije tako. Upravo ta injenica dasu oni pronalazili tako zaprepaujue naine ubistva, da su ljudeklali kao ivotinje, djeluje najuasnije i otkriva cijelu mranu prolostnjihove due ubica. U ovoj zemlji ubistvo nije nita zastraujue. Nato se nauilo. Ali, neovjeni nain ovih ubistava i sadistiki uitak

u tome pobudili su otpor i jednodunu osudu i ako se kod rtavaradilo o muslimanima Da nepravda bude potpuna nisu muslimani

bili oni koji su ubili Boka, nego crnogorski prvaci iz Kolaina. Mojotac je to kasnije saznao od jednog povjerljivog ovjeka, pie kao

jugoslovenski disident Milovan ilas u Zemlji bez pravde. (akje i ilas u jednom periodu smatrao kako je bonjaka nacija samoteoretsko pitanje.)

Strategija lanog optuivanja, poput sluaja u sandakommjestu ahovii, bila je uspjena u istrebljenju Bonjaka diljem Kral-jevine i nastavljena je sve do posljednje agresije na Bosnu, kada suoptueni za ubistvo srpskog svata u Sarajevu. Naalost i metode ubi-

janja su preivjele do danas. Naalost, ovo je period kada su Bonjacipoeli sami sebe zaboravljati i svoju povijest, ime su presudili sebida im se ona ponavlja. Poeli su vjerovati, na noge ii ljudima, kojie obui crne koulje i godine 1941. zaboraviti Bosnu i Bonjake kaokomije. U haosu Drugog svjetskog rata, etnikoj ideologiji i modeluNezavisne Drave Hrvatske, zavisne o faistikoj maineriji, Bosnai Bonjaci opet su neto, a ne neko. Zaboravljaju nas 1945. godineljudi u crvenim kouljama.

Stvaranjem Jugoslavije, jedini politiar koji nije zaboravio sebe,svoju zemlju i svoj narod, njegovu tragediju povijesnu, jeste Husagaii koji je upitao svoje komije gdje je esta buktinja na grbu Jugoslavije.

Gdje je Bosna i gdje je narod ijom krvlju se natapa balkanska zemlja de-setljeima i zahvaljujui ijim lobanjama drugi su nazvani vojvodama?


30/52

30

Zapis iz domovine

Kada su se krajem osamdesetih poeli napokon sjeati svogidentiteta, porijekla i sudbine, 1992. godine opet su ih drugi zabo-ravili. Zaboravljeni od Evrope, svijeta, ali i komija, koje su Bon-

jaci titili od nacista i faista rezolucijama i proglasima, Bon-jaci su poubijani u Omarskoj, Prijedoru, Bratuncu, Viegradu...Zaboravljeni su bili i 11. jula u Srebrenici.

I nita nepojmljivo Bonjacima ne bi trebalo biti u tom zabo-ravu - pa nisu prvi put zaboravljeni. Nepojmljivo im treba da budeto se Srebrenice i bosanskih srebrenica esto sjeaju samo u mjese-cu julu. Jedanaestog jula s obrazom treba doi u Srebrenicu. Za ovaj

jedan dan u godini potrebno se pripremati 364 dana prije i pred rtvedonijeti ono to smo uinili za njih u protekloj godini: presudu u nji-

hovu korist, knjigu o njihovoj sudbini, lm o njihovoj patnji... Jevre-ji su svojom tragedijom promijenili svijest evropskih naroda, stvo-rili grinju savjesti koja je mijenjala miljenje pravnika, historiara,politiara... S temom rtve proeli su knjievnost, nauku, umjetnosti objasnili svijetu ko je bio rtva a ko delat u Drugom svjetskomratu, dok najpoznatija svijetu ispriana pria o rtvi i delatu u Bosni

jeste lmska u kojoj se ne zna ni ko je poeo rat. Ne govorimo o tomeda Bonjaci trebaju ustrajavati na uvjeravanju cijelog svijeta kako susamo oni rtve, ve da se ne stide braniti istinu o rtvama.

Jer, prvi korak ka zaboravu sebe i svoje povijesti jeste neo-pravdan stid. Ne treba se bonjaki politiar, knjievnik, novinar,umjetnik stidjeti ta su drugi poinili, ve ta je on poinio. Sto-ga, nepojmljivo treba biti kako je vremenom u rjeniku bon-

jakih politiara, novinara, intelektualaca, umjetnika i dr. agresijapostala rat, rat graanski konikt, i napokon: konikt - nemili

dogaaj. Ubijeni, masakrirani, silovane, zaklani i spaljeni posta-li su mrtvi, mrtvi su postali rtve i naposlijetku rtve su postaleposljedice rata, nemilih dogaaja. Legitimnost ispovijedi rtava ilegitimnost povijesti dovedene su u pitanje zarad istine koja moraodgovarati svima: krivca je teko pronai, jer krivi su svi, osim mrtvih.U javnosti svaka pria o rtvama agresije postaje sama sebi svrha.Zeleni tabut Srebrenice ili Viegrada postaje aktuelna pria nov-

inara, posljedica jednog nemilog dogaaja za koji su svi krivi,dnevni komentar i sredstvo uvjeravanja u politiki progam.


31/52

31

Elvedin Subai

Naravno, esto se suoavamo s problemom da se Bonjaci zaustrajavanje na istini o rtvama optuuju za antisrpstvo ili antihrvat-stvo; za ovinizam, iako su oni u svakom ratu i miru pokazali da sudaleko od ovog osjeaja koji je svojstven Sartrovom antisemiti: To jekukavica koja ne eli da prizna svoj kukaviluk; ubica koji potiskujesvoju naklonost ka ubistvu, nemoan sasvim da je prigui a koji se,ipak, ne usuuje da ubije, osim iz potaje ili u anonimnosti gomile; ne-zadovoljnik koji se ne usuuje da se pobuni iz straha od konsekvencisvoje pobune.


32/52

32

Zapis iz domovine

Domovina odBaarije do Ilide

Analizirajui izjave povratnika i sami strateki odnos prema imov-ini i povratku u manjem entitetu, moemo doi do zakljuka, kojeg

naravno moemo dovesti u pitanje, da je proces povratka zaboravl-jeni projekat kod politiara

EVIDENTNO JE DA BONJACI NAPUTAJU manji entitetuslijed tekih ekonomskih uslova ivota, loe infrastrukture, osjea-

ja nesigurnosti: od paljenja imovine, prebijanja povratnika, napadana damije i imame, prijetnji... do javnog slavljenja ratnih zloinaca,

provokacija pred vjerske blagdane itd. Za glavne probleme, zato jepovratak oteavajui, mogli bismo odrediti: nezaposlenost, nepo-tivanje amandmana o konstitutivnosti naroda, minirana podruja,neizgraena infrastruktura (putevi, kanalizacija, vodovod, socijal-na infrastruktura, elektromrea), neregulisana zdravstvena zatita,nepostojanje razvojnih planova i programa (iako imamo razvojneagencije) i psiholoki osjeaj nesigurnosti usljed ratnih i postratnihtrauma.

Kada govorimo o nesigurnosti trebamo imati na umu i da sumnogi povratnici svakim danom gledali (gledaju) osobe koje su to-kom agresije inile zloine nad nesrbima, poput Milenka Burila izFoe, Duka Kornjae iz ajnia, Gorana Vujovia kao slubenikaMUP-a u Bilei, Miroslava Duke, lana SDS-a, i drugih. Takoer,poseban problem, koji nije materijalne ili sigurnosne prirode, jesteosjeaj Bonjaka da se nalaze u tuem, stranom gradu, a time

prvenstveno podrazumijevaju drastinu promjenu kulture i obiajaivljenja u gradovima. Prema izjavama povratnika moemo prim-jetiti da se pomo i politika povratka u nekim gradovima svodi na


33/52

33

Elvedin Subai

puko obezbjeenje osnovnih ivotnih potreba povratnika. Mnogipovratnici naglaavaju osjeaj usamljenosti ee nego nesigurnosti.

Naglasak na kulturi, tradiciji, folkloru samo jednog naroda,zapravo zbog odsustva multikulturalnosti u optinskim ili znaajnimdogaajima povratnici se osjeaju graanima drugog reda. Moe sestei utisak da se od povratnika trai da se zadovolje hranom, zdravst-vom i stambenim rjeenjem, kao da nisu graani kulture, folklora,zabavno-edukacijskih projekata i sl. Ukoliko uzmemo u obzir da suesto povratnici stariji ljudi ili oni koji nemaju iskustva sa organizo-vanjem javnog ivota, odgovornost bi trebali preuzeti Bonjaci kojisu napustili svoj rodni grad, ali potrebna je posebna analiza o drut-venom angamanu ovih ljudi u dijaspori ili gradovima u Federaciji.

Slina je situacija i sa zaposlenjem. Bonjaci bi, shodno etnikoj zas-tupljenosti, mogli dobiti radna mjesta u zdravstvenim, obrazovnim idrugim institucijama kao visokokvalikovani kadar, ali mali je brojvisokoobrazovanih Bonjaka povratnika. Dok pozicije ili radna mjestaza niu strunu spremu i radna mjesta u privatnom sektoru ne zahti-

jevaju, uvjetno reeno, ravnomjernu zastupljenost naroda, veins-ki narod moe imati monopol nad radnim mjestima. Bonjaci sa za-

vrenim fakultetom uglavnom su zaposleni u gradovima Federacije,a povratnici bez fakulteta i odgovarajue strune spreme ne mogunai posao kao nesrbi, ime se radna mjesta u gradovima manjeg en-titeta preputaju veinskom narodu. Ono to moemo primjetiti jesteda je glavni nosilac kulturnog ivota kod povratnika Islamska zajed-nica. Nakon obnove kua meu prvim povratnikim zahtjevima jestobnova damija. Upravo u damijama bonjaki povratnici nastojeodrati vjerski, ali i kulturno-tradicijski element bonjakog naroda.

Jer, oni nemaju mnogobrojna nevladina udruenja, nansirana izbudeta, koja svoje kulturne i druge projekte ne vide vanim daljeod sarajevskih, zenikih, tuzlanskih i drugih optinskih (federalnih)granica.

Ukoliko razmatramo angaman politikih sranaka, u procesupovratka, sa sigurnou moemo tvrditi da je Stranka demokratskeakcije imala najveu ulogu u procesu povratka, za razliku od drugih,

naroito Socijaldemokratske partije, iji aktivni lanovi ne bi znali naiput do sela u Istonoj Bosni, jer njima je Bosna od Baarije do Ilide.Naravno, dananji pokazatelji govore nam i koliko je SDA ekasno


34/52

34

Zapis iz domovine

provodila politiku povratka te nas dovodi do pitanja: ta bi bilo da jebila, umjesto nje, neka druga stranka? Analizirajui izjave povratnikai sami strateki odnos prema imovini i povratku u manjem entitetu,moemo doi do zakljuka, kojeg naravno moemo dovesti u pitan-

je, da je proces povratka zaboravljeni projekat kod politiara. ak niu predizbornim kampanjama politiari povratak vie ne spominju.Ko se vratio - vratio se, kako nam ree jedan povratnik. Zbog poli-tikantstva donacije su esto ile u ruke pogrenim osobama. Ljudis kuama u Federaciji dobivali su ponekada vee donacije nego pravipovratnici u manjem entitetu. Takoer, niko nije vodio rauna u kojesvrhe donacije idu pa imamo sluajeve da je asfaltiran put do groblja,a osnovne putne infrastrukture nema meu kuama jednog naselja.

Naroito bi trebalo istraiti ko manipulira kolektivnim centrima, gdjemnogi jo uvijek ive. Kome odgovara odravanje kolektivnih centaraumjesto vraanja tih ljudi u prijeratna mjesta? Da li je to samo dio is-politiziranog kreiranja istih nacionalnih teritorija? Ipak, kada gov-orimo o povratku jedini uspjean jeste kolektivni ili masovni povratak,to jest vraanje vie porodica, naroito iz kolektivnih centara, u jedangrad, ulicu, naselje ili selo, jer povratnici naputaju manji entitet up-

ravo zbog spomenutog osjeaja usamljenosti u svojoj ulici, seluMnogi povratnici smatraju da je njihovim gradovima potrebnovratiti prepoznatljivi urbani duh, a koji se moe vratiti samo masovni-

jim povratkom, to jest mijenjanjem nacionalne strukture grada.Politiki ivot Bonjaka je vie nego lo. U ovim gradovima po jedan(ili nijedan) Bonjak je politiki aktivno angaovan. To omoguujepolitiarima veinskog naroda da razliitim mjerama i projektimadonose odredbe i rjeenja koja imaju politikantski cilj, poput odlukao izgradnji, koje esto znae i oduzimanje bonjake zemlje, razliitihstambenih jedinica, poslovnih objekata i spomenika to uveliko ut-

jee na izgled grada. Velika opasnost za egzistenciju Bonjaka u man-jem entitetu jeste injenica da su povratnici spomenutih (i drugih)gradova uglavnom stariji ljudi. ta moemo oekivati nakon popisastanovnitva idue godine? Ne bavei se pitanjima sudbine, govorei

jezikom logike, za nekoliko godina mnogih povratnika nee biti, a

kako mlaih, naroito djece, nema u nekim mjestima, dijelovi manjegentiteta se postepeno etniki iste i bez odreene politike. Ovo nijesluaj samo sa Bonjacima, jer Hrvati takoer naputaju manji entitet.


35/52

35

Elvedin Subai

Naravno, postoje mjesta gdje Bonjaka nema jer ne ele biti, iakopostoje uslovi za normalan ivot. Svoj ivot nastavili su u gradovi-ma Federacije i ne razmiljaju o povratku, ali to je ve druga, modai osjetljivija tema. Uzmimo samo u obzir da mnogi ne ele uopte

posjetiti rodno mjesto, a veliki broj Bonjaka prodaju kue i imanjapo niskim cijenama Srbima. Dok se god ne razvije svijest Bonjaka dane smiju prodavati svoju imovinu oko Drine, Tare, Plive... ovaj procesmirnodopskog etnikog ienja nee se zaustaviti. Problem e bitiako se bonjaki korpus svede samo na Sarajevo i okolna sarajevs-ka, ili druga mjesta, duboko unutar Federacije. Sela oko spomenutihgradova u manjem entitetu i Srbi naputaju, ali grad, bez kojeg seni selo ne moe razvijati, poklanja se Srbima. Stoga, nije ni udoto u nekim selima gdje ive bonjaki povratnici nema osnovne in-frastrukture, poput struje. Hoe li za nekoliko godina samo vakuf-ska zemlja, koja se inae i ne moe prodati, biti sve to je ostalo od

bonjakog imanja u nekim gradovima? Problem povratka i njegoveodrivosti u BiH je, takoer, vezan za ispolitizirano kreiranje is-tih nacionalnih teritorija za stanovnitvo. Republika Srpska, sa svimsvojim parametrima je uspjela da zavri svoju misiju u segmentu et-

niko iste teritorije. Naravno, ta teritorija nije 100% etniki ista, ali uprocesu glasanja, popisa ili nekih drugih analiza, ona je uveliko ista.Nije problem ni u srpskom narodu, jer mnogima je onemogueno dase vrate u Federaciju. Problem je politika.

I dan-danas moemo uti u v. Istonom Sarajevu komentaretipa: Ovi Srbi to ive u Federaciji su gori od Bonjaka..., a alosno

je to ovakve izjave najee izgovaraju pripadnici policije RS-a ili

politiari. Tako su mnogi Srbi izloeni torturama svojih vlastitih kul-turno-prosvjetnih radnika, intelektualaca, vlastodraca... Nakon ratau Republici Srpskoj (Istono Sarajevo, Pale, Sokolac, Banja Luka...)izgraeno je 117.000 novih stambenih objekata za Srbe koji su se rase-lili iz Federacije, i na taj nain su bili primorani da prodaju svojuimovinu u Fedraciji, jer da bi dobili novu stambenu jedinicu ne moguposjedovati drugu nekretninu na podruju federacije.Dakle, planski je uraeno da teritorij Republike Srpske bude etnikiist.


36/52

36

Zapis iz domovine

Domovina u srcuNove generacije Bonjaka bi se zbliavale. Moda bi to bio lahak

nain da zadrimo Bosnu u dijaspori i postignemo dijasporu u

Bosni.

RIJE DIJASPORA grkog je porijekla i oznaava pripadnike jed-nog naroda koji ive odvojeno od matice, odnosno koji su se zbogneke teke nevolje udaljili od svog doma i domovine.

Ti ljudi koji ive u dijaspori svjesni su injenice da i oni i njihovi po-tomci u novoj sredini ostaju trajno ivjeti. No, njihove veze s matinom

zemljom i narodom se nikada ne prekidaju. Oni trajno uvaju svijesto svom porijeklu, jeziku, konfesiji, kulturi i civilizacijskom krugu izkojeg potjeu. Takoer, prema materijalnoj i drutvenoj mogunosti,odravaju veze s rodbinom, rodnim krajem i zemljom iz koje potjeu.U onim sredinama gdje su brojniji i materijalno bolje osposobljeniodravaju este kontakte s matinom domovinom preko udruenja iinstitucija koje su u novoj sredini formirali. (Enes Pelidija)

Dan dijaspore Islamska zajednica, kao najozbiljnije tijelo kojeokuplja bonjaku dijasporu, zvanino obiljeava 11. aprila. Moena prvi pogled izgledati apsurdno estitati Dan dijaspore mnogimljudima koji su prisilno odvojeni od svoga doma i domovine, ali on

je zbog razliitih okolnosti i potreba ustanovljen. Dan dijaspore neobiljeava se na poseban nain. Cjelokupno obiljeavanje sastoji seod odreenih, vie formalnih, estitki razliitih udruenja, demata isl. Nema tu sjeanja na dogaaje i povijest dijaspore. U ovom osvrtu

na Dan dijaspore autor nastoji skrenuti panju na jedan, nadati se,primjenjiv prijedlog.


37/52

37

Elvedin Subai

Razmotrimo mogunost razmjene djece izmeu Bonjaka u dijasporii Bonjaka u Bosni. Iako moe zvuati grubo rije razmjena, ona enam najlake predoiti mogunost da djeca jedne bonjake porodiceiz Bosne provedu bez roditelja sedmicu-dvije ili mjesec dana, npr.preko kolskog odmora tj. ferija, u bonjakoj porodici u dijaspori iobrnuto: da djeca naih Bonjaka u dijaspori budu lanovi porodiceu Bosni! ta dobivamo time? Mladi Bonjak iz Njemake, Austrije, Norveke, Amerikeproveo bi bez roditelja jedan odmor sa edukativno-odgojnim, kul-turno-historijskim i duhovno-obiajnim, ivotnim asovima u jednojsasvim obinoj, bonjakoj, iskrenoj porodici u Bosni. Njegov bora-vak ne bi sliio odmoru kojeg provede sa roditeljima tokom ljetnog

odmora u Bosni, kada manje-vie ivi skoro isti dijasporski ivot,samo u drugoj sredini. Vezan za roditelje, sa obavezom brzog obilas-ka mnogobrojne rodbine i turim upoznavanjem s drugim mladimBonjacima, on nikada nee moi doivjeti iskustvo Bosne, bonjak-og mentaliteta, kulture, vjere, bosanske svakodnevnice kao kada biproveo sam, sa deparcem prosjenog bonjakog djeteta ili mladia,

jedui hranu svakodnevnog menija bonjake porodice u BiH, slua-jui necenzurisane prie, gledajui dnevnik u pola osam, koristei(ako ga ima) spori internet, kupei sijeno s bijelom maramicom naglavi, radei i ivei sa svojim bonjakim kolegama potpuno iskrenoi prirodno Bez uljepavanja bosanskoga ivota i bonjake svakod-nevnice. Drugim rijeima, mladi dijasporac za nekoliko dana stekao

bi iskustvo koje e rado nositi (ili ne nositi) zauvijek u ivotu. Modabi osjetio ivot koji ne moe osjetiti tokom porodinog boravka naodmoru u BiH. Takoer, svojim iskustvom dijaspore mogao bi ut-

jecati na porodicu s kojom bi boravio, svoju rodbinu, druge mlades kojima bi doao u susret, ali i bolje razumio i osjetio ivot Bosne okojem slua, ita i gleda putem medija. S druge strane, ta oekivati od mladog Bonjaka koji bi

bez roditelja proveo u dijaspori odreeno vrijeme? Poznajui dobrogostoprimstvo Bonjaka u dijaspori, on bi bio njihovo drugo dijete.Sasvim iskreno i prirodno dijasporska porodica bi ga obavezala

dunostima koje je imalo njihovo dijete, koje e tada biti u Bosni, alii obezbijedila mu sve to njihovo dijete inae ima od nebosansk-og deparca do svakodnevnog omladinskog ivota u evropskim


38/52

38

Zapis iz domovine

(svjetskim) gradovima. Mnogim mladim Bonjacima bila bi to jedin-stvena prilika da napuste bosansku stvarnost, zamagljenu drutve-no-politikim, moguim nacionalistikim, ekstremistikim temamai problemima. Prilika da se oslobode ustajalog, lokalizovanog, ma-halskog, ponekad nekulturnog, ponaanja u tramvajima, komiluku,koli, kaima, ulicama, drutvu. Omeeni bosanskim granicama,nerijetko gradskim ili kantonalnim, mladi Bonjaci, u nemogunostiputovanja, ne mogu osjetiti i upoznati drugi mentalitet, red, sistem,poredak, navike, ponaanje, ambicije, obiaje sem onoga to osjete iive zatvoreni, omeeni granicama jednog mjesta, naselja, grada,drutva. Jednostavno djeca kroz razmjenu, koja ne kota nita jer po-

rodice ne bi nita dodatno izdvajale novac i vrijeme nego to inaeodvajaju za svoju djecu, stekla bi iskustvo koje bi im dalo nove vi-dike, svjetonazore, navike, ideje, a moda i osjeaje. Nove generacijeBonjaka bi se uvezivale i zbliavale. Moda bi to bio lahak nain dazadrimo Bosnu u dijaspori i postignemo dijasporu u Bosni. Bonjaci iekuju dijasporu, svoje prijatelje, komije, rodbinukako bi ih ispitivali o ivotu u dijaspori; kako bi bili ponosni to is-

pune povratnika mjesta od ajnia do Kozarca; kako bi imali ulogunjihovog politikog analitiara i vodia, ali i kako bi ih podsjetili dase obnavlja damija u njihovom mjestu i da su potrebne donacije itd.Dijaspora oekuje od svojih Bonjaka u Bosni To, ipak, treba pisatineko ko ivi u dijaspori. Valjda i od nas ima neke fajde osim dobrihviceva i jo boljih rotilja.


39/52

39

Elvedin Subai

Revolucija

Revolucija e se desiti tek kada se ona desi u naojmahali, naem domu, naoj porodici, naoj intim-

noj postelji, u nama samima.

KA O APSOLVENTI , PROFESO RI NA BI RO U, studenti u kred-itima... svaki dan oekujemo da promjene trebaju doi odozgo,ne pomiljajui da bi trebalo moda biti obratno, pa tek onda pitati:kada e se desiti revolucija? Mnogi od nas nisu politiari, ali svojusvakodnevno konformistiko-oportunistiko-utilitaristiko-egois-tinu politiku provode po benzinskim pumpama, kolama i fakulte-tima, javnim prijevozima i privatnim bautelama s vagama, kantari-ma, potpisima, diplomama, ugovorima, bar-kodovima, datumima - anajgora politika je politika moraliziranja koja e biti naplaena takovisoko da bi i aneli zaplakali kada bi mogli. Revolucija e se desiti tek kada se ona desi u naoj mahali,naem domu, naoj porodici, naoj intimnoj postelji, u nama sami-ma. Pobogu, kakve veze ima politiar i njegov zanat s doktorom koji

uslugom stee omu pacijentu - maloobrtnikom trgovcu; s trgov-cem koji terorie prodavaicu; s prodavaicom koja vara radnika scijenama; sa radnikom koji ne prijavljuji porez zakida studenta; sastudentom koji vara profesora na ispitima; s profesorom koji predajedeset predmeta na fakultetima; s fakultetom koji odgaja i obrazujeprvospomenutog - doktora. Kada na svom radnom mjestu penzionerima onemoguimo

prijavu na konkurs... desit e se revolucija. Kada dama sa svjeomjutarnjom minkom ne bude primitivno gazila ljude u javnom prije-vozu, i kada ljudi ne budu koristili javni prijevoz samo kada nema


40/52

40

Zapis iz domovine

revizora, i kada revizori ne budu provodili radno vrijeme u ari-jskim kafanama i kada kafane budu izdavale sve raune... desit e serevolucija. Kada direktor bude dijelio plate radnicima kao svoje hon-orare, i kada radnici budu radili za direktora kao za sebe - desit e se

revolucija. Kada hirurg bez elje za plavom kovertom bude razmil-jao da njegova zarada ovisi o zdravlju pacijenta, i kada pacijent budepotovao zvuk trube vozila hitne pomoi u saobraaju i kada vozahitne pomoi ne bude koristio vozilo u privatne svrhe... desit e serevolucija. Postoje u BiH i poteni obini graani koji, ne ekajui nika-kvo udo, svakodnevno mijenjaju stvari oko sebe i to svojim linimprimjerom. Umjesto da njegov nain ivota postane moralni zakon

jednog drutva, on postaje razlog da ga proglase naivinom, utogl-jenim malograaninom. Ovaj obini graanin teko nalazi sugovo-rnika, prijatelja, sugraanina koji bi zajedno s njim bio spreman iv-

jeti poteno: da ne daje mito, ne koristi telefon na poslu za privatnerazgovore, odlae smee na naznaeno mjesto, potuje saobraajneznakove... Jednostavno da bude ovjek bez obzira na sistem i svunepravdu.

Kao takav - miran, bez boje i mirisa, skoro pa usamljen naobini graanin ivotari bosansku svakodnevnicu sve dok se jednogjutra miris kahve ne provue do njegovih hladnih nozdrva a njego-va supruga pozove svog blinjeg i planim glasom kae da je obinigraanin zauvijek zatvorio oi u snu. Zapravo, san ga tu no nije sav-ladao, jer nije ga ni imao. Razmiljao je on, kao bivi borac, no prijeda se zapali u znak protesta... ali pred kim i zato? Pa ovo je Bosna.

Ovdje, ponekad, ne raa plodom ni bosansko kamoli arapsko prol-jee.


41/52

41

Elvedin Subai

Blagoslovljenazemlja

Vei problem od krtosti na zemlju mogu biti samo oni koji suu tekoj materijalnoj situaciji a ne ele dobiti besplatno zemlju

za obradu. Nema zaposlenijih ljudi od onih koji nee nita darade, rekao bi pisac Molijer.

PRIJE PAR GODINA, dok jo nisam shvatao koja je razlika izmeunezaposlenosti i besposlenosti, u haremu Begove damije razgovor sovjekom, koji je trebao biti okosnica odgoja moga ivota, mogao se

zavriti trivijalnim uljudnim propitivanjem da nije bilo kvazimeteo-rolokog razgovora o vremenu, a kasnije o zemlji. Tek u ovim godi-nama osjeam ta je ovjeku zemlja. Kada u svom vrtu osjetim kakomi bose noge propadaju u mehku zemlju i kako se spajam s njom.Nita me vie u ove stare dane ne odmara, pokuao je svom bivemueniku da objasni odgajatelj iz medrese. Tada kao mladi, koji je biosamo jedan u nizu onih koji su bijegom na studije potvrdili svoju te-oriju kako su motika i zemlja prokletstvo mladenakog ivota, nisamni slutio da ta ljubav prema zemlji moe biti odriva, kao i tvrdnja

jednog vaiza da umrlog voda izbaci dok zemlja nikad, jer on je dionje i ona dio njega. Neizbjeno spajanje. Uzvieni Stvaralac stvorio jeovjeka od zemlje, a mogao je od kamena, stijene, vatre

Za na smiraj Gospodar nam je preporuio sputanje lica na tlo,zemlju: Pomozite sebi strpljenjem i namazom, a to je, zaista, teko,osim poslunima. (El-Beqara, 45) Jedan evropski naunik izvrio je

ispitivanje zakljuivi da je najbolji nain za tijelo u odstranjivanjutetnih svakodnevnih elektromagnetskih naboja, kojima je ovjek usavremenom tehniko-tehnolokom svijetu izloen, a koji ozljeuju


42/52

42

Zapis iz domovine

tijelo i prouzrokuju glavobolje, esto sputanje ela na zemlju, takoda zemlja apsorbuje tetne naboje. Tokom sedde, glava zauzimanii poloaj u odnosu na srce i, stoga, krv tee lake do mozga potosrce ne mora raditi suprotno gravitaciji. To ubrzava opskrbu mozga

hranjivim tvarima koji je odgovoran za izluivanje neurotransmit-era kao to su GABA, serotonin, dopamin, enkefalin, endorn, ace-tilkolin, glutamat itd. Odreeni neurotransmiteri djeluju sedativno,prouzrokuju blagostanje, mir, zadovoljstvo, spokojstvo i optimizamodreene osobe i pridonose uravnoteenom duevnom stanju.

Uzvieni Gospodar zemlju opisuje mjestom gdje inae svakod-nevno traimo svoj odmor: Zar Zemlju posteljom nismo uinili(En-Naba 6). Interesantno kako Uzvieni kae da je stvorio enu

kako bi mukarcu ona bila smiraj (En-Nisa, 19), dok na drugommjestu nalazimo opis ene kao zemlje (El-Beqare, 223), /iako ga mno-gi itaju samo u kontekstu plodnosti/. Koliko ljudi, naroito u danan-

jem ivotu karakteriziranim stresom i urbom, mogu uzeti ozbiljnompretpostavku da je blizina zemlje pozitivna za ovjeka, njegov smiraj,njegov dijalog sa njim samim?

Naputena zemljita diljem Bosne ostavljaju dojam da mi vie

ne vjerujemo ni u drugu snagu zemlje - njen blagoslov. U njenu modarivanja plodova koje ivot i jednu vrstu zikog smirenja ovjekaznae. Onako u naputenim poljima, ravnicama i livadama, kao aveti-ma pogrenih uvjerenja modernog graanina ove drave, prolaznik nenalazi tragove blagostanja naih prijanjih generacija koje se, ponavl-

jajui: Boe samo zdravlja!, nisu plaile neimatine i gladi sve dok suimali zemlje za obraivanje. Njihovo potovanje i odnos prema zeml-

ji naroito se oituje njihovom rtvom kada se agrarnim reformama,nacionalizacijom i otimainama pokuao oteti od njih taj Boji dar.Danas, pored ljudi koji su se udaljili od zemlje svakodnevno penjuise u svoje stanove visokih nebodera, ak i manje imuni, ili oni ijeporodice drhte od neimatine i gladi, bjee od zemlje te naviru u gra-dove radije prosei po asfaltiranim cestama, koje su zabetonirale mirisi izgled zemlje, nego vjerujui u blagoslov zemlje. Zato graani kojiu dugovima preivljavaju bosansku svakodnevnicu bjee od zemlje?

Zar bosanska zemlja nije dosad, naroito tokom ratova, potvrdila daje blagoslovljena i da e dati plodove samo ako elimo?


43/52

43

Elvedin Subai

I dok itamo kako bh. graanin najvei dio linog dohotka po-troi na prehranu; kako su se cijene hrane u svijetu od 2001. do 2011.udvostruile; kako Svjetska organizacija za ishranu (FAO) procjen-

juje da e zbog visoke cijene hrane broj gladnih u svijetu dostii re-

kordnu cifru od jedne milijarde; kako se najavljuju nestaice hraneu svijetu (nestaice osnovnih itarica, penice, kukuruza, rie itd.)koje e za manje razvijene zemlje znaiti glad, i dok strahujemo odnovih medijskih informacija o labaratorijskim analizama koji su to jouvozni artikli u naim trgovinama kancerogeni, hoemo li iskoristitiovo proljee za sjetvu i bar za linu upotrebu imati plodove bosanskezemlje, umjesto uvoza i kupovine tuih?

Lobi koji preferira uvozne artikle moi e uskoro nesmeta-

no manipulirati cijenama odreenih namirnica koje svaki graaninmoe proizvesti. Prema podacima Uprave za indirektno oporezivan-

je BiH prole godine uvezene su velike koliine voa i povra kojese proizvodi i u BiH, a najvie su uvoene jabuke, kruke, krompir,luk i kupus. Ovaj isti lobi prouzroio je teku situaciju kod bh. pol-

joprivrednika koji ispred zgrade Vlade Federacije protestima nastojedobiti podsticaje za 2013. godinu. Sve manji broj bh. poljoprivrednika

znait e vee cijene odreenih proizvoda. Naravno, nije svima sue-no i potrebno da obrauju zemlju te da imaju line proizvode, alisjetimo se hadisa Muhammeda, a.s: Ko ima zemlje neka je obraujeili neka svome bratu to omogui ne dajui je pod zakup. Stoga, kone eli obraivati zemlju duan je zemlju predati bez ikakve naknadesvom bratu, roaku, prijatelju, dematliji da je on obrauje.

Vei problem od krtosti na zemlju mogu biti samo oni koji su utekoj materijalnoj situaciji a ne ele dobiti besplatno zemlju za obra-du. Nema zaposlenijih ljudi od onih koji nee nita da rade, rekao

bi Molijer.


44/52

44

Zapis iz domovine

nai orijentiri

Naravno, muslimani u BiH danas grade i obnavljaju damijesvjesni da damija jeste njihov simbol, nacionalni i kulturnispomenik, ali nije i ne moe biti samo nacionalni i kulturni

spomenik

PONE KADA SE ZAMJERA ZATO SE esto pie o otvorenjimadamija, postavljanju kamen-temeljca za damiju. esto ovo pitanjeuz probavljivu dozu sarkazma postavljaju akademski visokoobrazo-vani muslimani, koji bi znanstvenim teorijama trebali ne samo ukaza-

ti, ve i promovirati ta sve jednom muslimanu u BiH znai damijai zato svaku aktivnost u i pri dematu treba mnogo pronicljivije sa-gledavati. Pored svih imamsko-hatibsko-muallimskih i teoloko-for-malnih opservacija o vanosti damije, mogue je posvetiti niz strani-ca fenomenu odnosa muslimana u BiH prema damiji? U damiji seoituju ivotne navike ili osobine jednog muslimana. Sa s mihrabommogli bismo posmatrati kao simbol mogueg jedinstva muslimana ipotvrde njihove parlamentarnosti, opredjeljenja da bez egostiko-util-

itaristikih namjera mogu predvoditi, ali i biti predvoeni. Redovni,ponekada skoro pa formalni, imperativ imama pred poetak namazada se zbiju i poravnaju saovi jeste imperativ osiguranja jedne zajed-nice po principu svi za jednog - jedan za sve, kojim oni svjedoe za-

jedniko djelovanje u cilju stjecanja Boijeg zadovoljstva. Poredani usaove muslimani svjedoe da zajedno mogu nastupati u djelima zainteres Onoga, ali i Ovoga svijeta, ukoliko se radi o opem interesu.

Upravo su muslimani u BiH izgraivali i branili svoju zajednicupo principu saa, a prve borbene ete proizale su iz svijesti o mihra-bu i sau. Udruenja i organizacije, stranke i koalicije s predsjednici-


45/52

45

Elvedin Subai

ma i lanovima su formirane i nestajale, dolazile i prolazile, ali sa je simamom uvijek ostajao. Spajajui ramena u namazu, rukujui se pos-lije namaza, udiui isti zrak, trpei vruinu i hladnou, muslimanisu ostvarivali komunikaciju zasnovanu na jednostavnosti, jednakosti

i osjeaju bratstva. U sau se poduavaju skromnosti i blagi su jedniprema drugima, jer imaju svijest da stoje pred Onim koji je iznad njih.Kako ree jedan sarajevski profesor u vezi s lijeenjem srca

od gordosti i tatine: Zar ita moe bolje odgojiti ovjeka od pri-manja udarca nogom u glavu dok pokuava uiniti seddu uprepunoj damiji? Komunikacija koja se utemeljuje u sau jeizgradnja principa potivanja miljenja svakog pojedinca, princi-pa demokratinosti, pravednosti i jednakosti. U sau nema rezer-

viranih mjesta za zvanice, nema nejednakih, stoga svako ima pra-vo i da predloi, kritizira ili pokrene odreenu akciju u vezi sazajednicom, dematom. Prijedolozi i kritike prenose se u mihrab. Obraajui se dematu iz mihraba imam potuje Poslanikiobiaj. Tako se omoguava i interakcija predvodnika i predvoenih,koja rezultira akcijom, dinamikom i regulacijom rada zajednice. Razm-

jenjuju se ideje i sugestije demata i imama, a uz potivanje mjesta

i poslanike tradicije oplemenjuje se parlamentarizam i tolerancijanajraliitijih ideja, miljenja ili negodovanja. Prostor pod kubbetomBoije kue dobiva funkciju skuptine, senata, kongresa kojega nenaruavaju politikanstko-interesni prohtjevi. Nakon komunikacije iinterakcije, zakljuci se potvruju i vericiraju na minberu. Dogovoriz mihraba prenosi se na minber koji je simbol sistematizacije rada

jedne zajednice. Za razliku od mihraba, na minberu nema razgovo-ra. Na hutbi ne samo da se slua imam, ve je tradicijom zabranjensvaki razgovor, komentiranje, negodovanje. Drugim rijeima, nakonmihraba minberom se peati dogovor zajednice kojeg svaki pojedinacmora da potuje. Ova bespogovorna utnja u toku hutbe i pokora-vanje izreenom jeste potivanje zajednikoga dogovora. Nakonminbera preostaje samo realizacija dogovorenoga, a koja e po vjer-skim standardima certicirati iskrene namjere pojedinaca i njihovuelju da budu aktivni lanovi zajednice. Nakon dogovora u mihrabu,

obznane i poziva na minberu, sa je spreman za borbu, rad i akciju.


46/52

46

Zapis iz domovine

Zajednica e prepoznati ko e izostati iz borbenih re-dova, iz njihovog saa; ko e se povui iz prvog u zadn-

ji sa kako bi napustio zajednicu ili posmatrao zajednicu slea.Sama izgradnja ili obnova damije utemeljena je na ovim principima

komunikacije, interakcije, sistematizacije i akcije.Stoga, zar bar jednim novinskim tekstom ne ukazati poastjednom dematu u Krajini ili Podrinju i njegovoj uspjenoj prii? Unaoj svakodnevnici, obiljeenoj linim interesima, gramljivou,krtou i pesimizmom zajednica je bez honorara, dnevnica, putnihnaloga, benecija, diploma i drugih poasti to prate javni angaman,realizirala jednu pozitivnu i optimistinu ideju? Ko moe opisati svurtvu mutevelije ili predsjednika graevinskog odbora, noi bdjenja

imama i dematskog odbora, dane strepnje demata o ishodu nji-hovog projekta...? Koji drugi projekti kod muslimana u BiH, ali idrugih vjerskih skupina, mogu okupiti cijelu mahalu, selo, grad danesebino skupe milionski iznos? Za koji drugi javni projekat e sushienjem i s takvom lahkoom ogroman iznos izdvojiti pojedinci,poput vakifa za damije koje spominjemo u ovom broju naih novi-na? Koja ustanova je preivjela stoljea bez zagarantiranog budeta?

Dalje, svaki radni dnevnik izgradnje damije mogao bibiti svojevsrna fabula jedne novele, jednog zapisa o ljudi-ma i njihovom ivotu, osobinama i navikama jedne sredine.

Zapravo, mogao bi biti zapis o kulturi i mentalitetu jednoganaroda. Sve ovo, ali i druge dimenzije damije prepoznaje samo ov-

jek koji je dio saa, demata, aktivnog dijela zajednice, pojedinac kojinije otuen od svog demata i svoje Zajednice. To je ovjek koji poredsvih obaveza kao profesor na fakultetu, opinski vijenik, zastupniku parlamentu... eli da uestvuje u radu demata. To su ljudi koji osvom troku putuju u Rijeku na sveano otvorenje damije kako biukazali poast tamonjoj zajednici. Ti ljudi u isti tren udaraju temeljei damiji i svojoj, u agresiji, poruenoj kui. Oni plau nad poruen-om Aladom i Ferhadijom, jer ne osjeaju mahalu, selo i grad svojim

bez damijskog ezana. tavie, mnogi muslimani iz BiH, kao dio bh.dijaspore, diljem svijeta grade damije.

Munara je orijentir i simbol dostojanstva muslimana. Ovonaroito mogu posvjedoiti muslimani u mjestima manjeg entiteta.


47/52

47

Elvedin Subai

Kad se ispravila munara u ariji, ispravio sam se i ja! Nit samse vie plaio koga, nit krio svoju bjelicu dok sam io gradom. Os-

jeao sam da je opet ovo i moj grad..., kazao je musliman iz Viegradapotpisniku ovih redova prole godine. Ovaj musliman je, kao i veina

muslimana u BiH, iskusio terorizam nad svojim vrijednostima, prijenego je uope saznao za pojam terorizam. Zapravo, muslimani u BiHzapoeli su borbu protiv terorizma mnogo prije drugih, prije negosu uli o ovoj poasti, o kojoj sa strahom danas esto priaju graanimnogih drava. Posljedice tog terorizma muslimani u BiH i danasnastoje ublaiti pronalaskom bar posmrtnih ostataka svojih najmili-

jih u bh. gradovima poput Bratunca; sergijama za obnovu damijai sjeanjem na Dan damija svih poruenih koje su i simbol naega

postojanja i trajanja. Naravno, muslimani u BiH danas grade i ob-navljaju damije svjesni da damija jeste njihov simbol, nacionalni ikulturni spomenik, ali nije i ne moe biti samo nacionalni i kulturnispomenik.

Zapravo, kako primjeuje autor jednog teksta u ovom broju,muslimani ne smiju dopustiti da damije postanu interesni prostor zaone koji ...ustaju da namaz obave, lijeno se diu, i samo zato da bi se

pred svijetom pokazali, a Allaha gotovo da i ne spomenu (En-Nisa142); graevinski objekti nakon sveanog otvorenja; damije-muzejiili poput vikendica za molitvu umjesto Boije kue za svakodnevninamaz... jer bez damije u kojoj e se pronalaziti smiraj za srce i duunee opstati ni damija za oko. Nee se moi sauvati rukama ono tose nije sauvalo srcem i duhom koji slave Gospodara jutrom i veeri.


48/52

48

Zapis iz domovine

uvari domovine

U odreenim vremenskim periodima kao obrazovani dio bon-jakog stanovnitva njihova uloga bila je od krucijalne vanosti

za egzistenciju, opstanak i razvitak bonjakoga naroda, kao idrave BiH

IMAMI U BIH SU, zbog svih specinosti nae drutveno-politikerealnosti i povijesnog konteksta, uvijek imali iri krug djelovanja odstruno-profesionalnog. U odreenim vremenskim periodima kaoobrazovani dio bonjakog stanovnitva njihova uloga bila je od

krucijalne vanosti za egzistenciju, opstanak i razvitak bonjakoganaroda, kao i drave BiH. S tim u vezi, esto su u povijesti, poredimamsko-hatibsko-muallimske dunosti, u mnogim mjestima bili in-terpretatori zakonskih odredbi, inicijatori socio-ekonomskih pokreta,drutveno-politiki analitiari i aktivisti, te trezveni subjekti u rat-nim i mirnodopskim okolnostima. Uivali su povjerenje naroda kaoi politikih struktura, prvenstveno zbog njihovog kategorinog stavada je sigurnost i prosperitet naroda i drave i vjerska dunost, ali

i zbog n

Documents

Zapis Iz Domovine