ZAPLEŠITE UZ GLAZBUOpustite se i uživajte

Kraći koraci, brži napredakNađite svoj tempo

Mijenjanje krajolikaKada autopilot zakaže

P R O M I J E N I S V O J Ž I V O T — P R O M I J E N I S V I J E T !

www.activated-europe.com

Širok izbor knjiga, audio i video izdanja poučnoga sadržaja možete naručiti na jednoj od sljedećih adresa:

Poštanska adresa:

Activated Europe Bramingham Pk. Business Ctr. Enterprise Way Luton, Beds. LU3 4BU, United Kingdom +44 (0) 845 838 1384 Email: activated@activated.org

Activated Ministries P.O. Box 462805 Escondido, CA 92046–2805, USA Toll-free: 1–877–862–3228 Email: info@actmin.org

Urednici Samuel KeatingDizajn Gentian SuçiIlustracije Doug Calder

© 2016 Activated. Sva prava pridržana.U izvorniku biblijski stihovi uzeti su izNew King James Bible © 1982 ThomasNelson, Inc., a u priređivanju hrvatskogprijevoda koristili su se prijevodiizdanja Kršćanske sadašnjosti, Zagreb,1997. i Hrvatskog biblijskog društva, Zagreb, 2007.

A-CR-MG-AM-183-X

Vol. 17 | Nr. 4

U R E D N I KO VA R I J E Čsuočimo se s nepoznatim – zajedno!

Kao i većina ljudi i ja volim predvidivost. Promjena može značiti ulaz u nepoznato i gubljenje zone kom-fora u kojoj smo razvili neke dnevne rutine, a to je nešto čega se osobno bojim.

Promjena također znači da bih se trebao odreći kontrole, djelomično ili u potpunosti. A toga me je

također strah. Iako se čovjek može dobro pripremiti kako bi se što prije navikao na novu situaciju, činjenica je da postoje mnogi nepoznati čimbenici koje su izvan naše kontrole.

“Promjena uvijek donosi darove,” jednom je zgodom napisao Price Pritchett, no nismo li se svi ponekad barem jednom zapitali jesu li ti darovi uopće vrijedni neugodnosti s kojima se suočavamo kao rezultat promjena? S druge strane često i nemamo drugog izbora. Promjene dođu u naš život, htjeli mi to ili ne.

Nedavno sam iskusio da su promjene lakše s Bogom, nego bez Njega!Bog sve zna, pa tako i što nas čeka. Može nas pripremiti na način na koji mi

to sami nikada ne bismo mogli, i uz Njegovu pomoć, na kraju sve ispadne do-bro.1 Boga iznenadne promjene uopće ne iznenađuju. Uvijek nas vodi i oprema za ono što dolazi, čak i kada nama nije jasno što se zbiva.

Bog sve vidi i sve savršeno nadzire. Ohrabrujuće je znati da je Onaj koji nas je stvorio, na našoj strani, te da će ispuniti plan za koji nas je stvorio.2 Znajući to, lakše je suočiti se s budućnošću. “Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?”3

Tijekom promjena najvažnije je uvidjeti da nas Bog bezuvjetno voli. Kada je promjena teška, strašna ili puna boli, On nas ne napušta. Njegova ljubav nije kolebljiva i jedino želi ono što je najbolje za nas. Iako tijekom života prolazimo kroz brojne promjene i doživljavamo mnoge stvari koje oblikuju i mijenjanju naš karakter Bog ostaje stalan i postojan, podržava nas i uvijek je uz nas. Boljeg prijatelja od Njega nikad ne možemo imati i to je ono što se nikada neće promi-jeniti. “Isus Krist je isti jučer i danas i uvijek.”4

Samuel Keating, glavni i odgovorni urednik časopisa Kontakt.

1. Poslanica Rimljanima 8:28.

2. Psalam 138:8.

3. Poslanica Rimljanima 8:31

4. Poslanica Hebrejima 13:8

2

Mijenjanje krajolikaNapisala: Joyce Suttin

Jednog sam dana na putu kući promašila ulicu u koju sam trebala skrenuti. Dosta dobro poznajem taj dio grada i nikada nisam zaboravila skrenuti na tom mjestu, no ovaj puta zbunila me je promjena okoliša.

Naime, stari prodajni centar koji je već duže vremena zjapio prazan nije više bio tamo. Umjesto njega ugledala sam bul-dožere koji su užurbano radili. Zgrada na uglu po kojoj sam se uvijek orijentirala nestala je te sam samo produžila dalje. Nisam uopće bila svjesna koliko sam se navikla na tu zgradu i koliko sam se zapravo po njoj ravnala.

Počela sam razmišljati o krajoliku svoga života i kako je teš-ko priviknuti se na promjene. Volim rutinu. Volim ići pozna-tim putevima i šetati se bezbrižno bez ikakvog razmišljanja. Zahvalna sam na novoj tehnologiji koja mi detaljno pokazuje put jer nemam uvijek nekoga uz sebe da mi čita kartu i imena ulica. Dobro poznavanje terena naime također može biti jedna vrsta navigacijskog sustava.

Odrasla sam na selu i naučila sam se orijentirati pomoću drveća i brežuljaka. Rijetko čitam ulične table i natpise. Volim nesvjesno slijediti put kojim sam prošla puno puta gledajući samo u vizualne znakove.

Nekoliko sam puta u životu iskusila iznenadne promjene i moj se duhovni krajolik u tim trenucima potpuno promijenio.

Nastojala sam shvatiti kako stvari rade te sam pokušavala pro-naći neki šablon i prilagoditi se novonastaloj situaciji. Jedini način da nađem svoj put bio je da slušam Božji glas, kao Go-ogle kartu, “Nakon 30 metara skrenite lijevo u tu i tu ulicu…”

Bog nas može voditi mijenjanjem nama poznatog krajolika i sigurno nas dovesti kući, bez obzira na obimnost promjena. Trebamo se samo okrenuti Njemu, zamoliti Ga za pomoć i dobiti ćemo detaljne upute kako se možemo izvući iz bilo koje situacije. Promjene nas prisiljavaju da izađemo iz životne ko-lotečine te obratimo pozornost na put kojim prolazimo i svijet oko sebe.

Prostor na kojem se nekoć nalazio stari napušteni trgovački centar u ovom trenutku izgleda kao pravo gradilište, prizor ne-reda i kaosa, no sigurna sam da netko točno zna što se događa. Netko ima plan i znam da ću na kraju biti zahvalna za novo zdanje koje će jednoga dana osvanuti u našem kvartu. Jedini način da se nešto poboljša je da se nešto promijeni. U me-đuvremenu, moram se koncentrirati dok vozim kako ne bih zaboravila gdje trebam skrenuti. Ne mogu se više osloniti samo na “automatskog pilota”.

Učiteljica i spisateljica Joyce Suttin živi u San Antoniju, SAD-u. ■

3

kao liječnica, mora još jednom upisati fakultet medicine. Tad je odlučila da se ostavi medicine i postane radiolog. U međuvremenu je naime postala i majka te nije više imala vremena za studiranje.

Svoju životnu priču dijelila je na jedan vrlo pozitivan način i uopće nije prigovarala. Uvijek bi sagledavala svoje opcije, mijenjala i prilagođavala planove, a onda po tko zna koji puta kretala iznova. Sigurna sam da je taj optimizam i tu strpljivost mukotrpno stekla, drugim riječima te vrline nisu same pale s neba. Toplo sam joj se za-hvalila i moje su riječi izmamile osmi-jeh na njenom licu.

Početi iznova u srednjim godinama nije nešto na čemu bi vam netko zavi-dio, no činjenica je da se danas mno-gi suočavaju s tim izazovom. Izgleda da su rijetke karijere “zagarantirane” i traju čitavo životno doba. Vjerujem da je u današnjem svijetu prilagod-ljivost izuzetno važna karakteristika. Hvala Bogu da je Božja riječ oduvijek savjetovala kršćanima da njeguju tu vrlinu kao što to sljedeći odlomak iz Biblije i potvrđuje:

u suvremenom svijetu, fenomen koji dokazuje da je Bog stvorio čovjeka sa sposobnošću da se prilagodi i počne ispočetka.

Tijekom jednog od liječničkih pre-gleda zapodjenula sam razgovor s ra-diologinjom, ljubaznom i strpljivom ženom koja mi je ispričala svoju priču. Rodila su u Sovjetskom Savezu i tamo je po završetku srednje škole studirala medicinu. Nakon pada komunizma, imigrirala je u Izrael gdje su joj rekli da mora ponoviti školovanje, ako želi raditi u Izraelu. Žarko je željela biti pedijatar te je stoga odlučila da po-novi osam mukotrpnih godina studija kako bi se mogla zaposliti u toj struci. Bio je to njezin životni poziv i svaka je žrtva bila vrijedna truda. Nažalost, život nije tekao onako kako je ona to zamišljala tako da se ponovno, s cije-lom obitelji, odlučila za selidbu, ovaj put u Kanadu. U Kanadi su joj pak rekli da, želi li raditi u njihovoj zemlji

Nakon 30 godina života i rada diljem Sjeverne i Južne Amerike suprug i ja smo se prije nekoliko godina vra-tili u Kanadu. DTijekom svih tih godina nikada nisam posje-tila svoju rodnu zemlju.

Povratak u otadžbinu doživjela sam kao svojevrstan kulturni šok, no ubrzo potom zavoljela sam živjeti u zemlji koja prihvaća različitost i imi-grante iz cijeloga svijeta, stvarajući tako rasnu i etničku mješavinu koja odiše tolerancijom i podučava str-pljenje, dok ljudi različitih kultura i običaja pokušavaju naći svoje mje-sto, naučiti novi jezik i prilagoditi se novoj kulturi. Sve me je to navelo na razmišljanje da je naša planeta puna ljudi koji nastoje iznova izgraditi svo-je živote, naći nove domove, naučiti nove jezike i vještine i krenuti ispočet-ka, od nule. To je fenomen koji raste

Novi početak

1. Propovjednik 3:1–7,11,14

2. Poslanica Hebrejima 11:10

3. Prva Petrova poslanica 1:3,4,6,7

4. Poslanica Hebrejima 12:1,2

Napisala: Cheryl Madison

4

“Sve ima svoje vrijeme. Svaka stvar ima svoje vrijeme pod nebom. Ima vrijeme kad se rađa, i vrijeme kad se umire; vrijeme kad se sadi, i vrije-me kad se čupa posađeno; vrijeme kad se ubija, i vrijeme kad se iscjeljuje; vrijeme kad se obara, i vrije-me kad se gradi; vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrije-me tugovanja i vrijeme igranja; vrijeme kad se baca kamenje, i vrije-me kad se skuplja kamenje; vrijeme kad se grli, i vrijeme kad se rastaje;vrijeme kad se traži, i vrijeme kad se gubi; vrijeme kad se čuva, i vrijeme kad se razbacuje;vrijeme kad se dere, i vrijeme kad se šiva; vrijeme kad se šuti, i vrijeme kad se govori.On, Bog čini sve lijepo u svoje vrije-me. I svijet je on predao njihovu istra-žujućem duhu, ali tako da ne može čovjek djelo što ga stvori Bog dokučiti od početka do svršetka…Bog je to uredio da bi ga se čovjek bojao.1 

U Bibliji su zapisane priče o mno-gim ljudima koji su mijenjali karijere, domovine, putove kojima ih je Bog vodio, bilo da su to činili jer im je Bog to izravno naredio ili su ih pak okolnosti na to prisilile. Počinjati is-početka je učestala stvar u Bibliji do te mjere da najvjerojatnije ne postoji ni jedna važna ličnost koja nije mora-la početi ispočetka, od Abrahama do Izaka, Josipa, Mojsije, Estere, Rute, Danijela, pa do Isusovih učenika, Pa-vla i mnogih drugih.

Život u djelu svijeta u kojem je veli-ki broj ljudi prva generacija migranata pomogla mi je da shvatim da je novi početak zapravo činjenica s kojom se mnogi u današnjem svijetu suočavaju. Dinamika se naime mijenja i ljudi se sele iz jednog dijela svijeta u drugi u potrazi za boljim životom. Ljudi po-staju stranci i doseljenici kako bi pri-skrbili bolji život svojim obiteljima i djeci. Zakorače hrabro u budućnost, često s vrlo malo sredstava, ostavljaju-ći za sobom obitelji, karijere i uvjere-nja. Po njima je budućnost, kakva god bila da bila bolja od dotadašnjeg živo-ta i kao takva vrijedna je svih žrtava.

Kao kršćani mi “iščekujemo grad na tvrdu temelju kojemu je arhitekt i graditelj Bog.”2 “Blagoslovljen Bog

i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po svome velikom milosrđu preporodi za živu nadu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih. Preporodio nas je za baštinu neraspadljivu, neo-kaljanu, neuvelu, sačuvanu…Zato se radujte, iako ste sada, kada je potreb-no, nakratko rastuženi različitim kuš-njama, da vaša prokušana vjera–mno-go dragocjenija od raspadljivoga zlata koje se kuša ognjem - bude na hvalu, slavu i čast…”3

Svaki početak je težak, a izazovi s kojima se ponekad suočavamo naizgled su pre-veliki. No, osvrnemo li se unaokolo uočit ćemo hrabrost drugih ljudi koji su morali preći zemlje i mora u potrazi za boljim životom i taj njihov stav ulit će nam nadu da nas Bog nikada ne stavlja u položaj gdje ne možemo rasti te da “s ustrajnošću trčimo u borbu koja nam je određena. Uprimo pogled u Isusa, Početnika i Dovršitelja vjere.”4

Savjetnica za odnose s javnošću Cheryl Madison živi u Kanadi. ■

5

PUT KOJIM PUTUJEMO

Prije otprilike 13 godina, moj suprug Sam i ja putovali smo iz Calgarija, Alberte do Winnipega, Manitoba, u Kanadi. Sjećam se da smo se pomno pripremili za put i spakovali sve svoje stvari u stari kombi. Sve je bilo na svom mjestu. Na karti smo isplanirali rutu i označili odredišta, te smo izračunali koliko nam je vremena potrebno od jedne točke do druge. Odvojili smo novac za gorivo, hranu, hotele i druge troškove. Bilo je to naše prvo, duže putovanje s bebom te smo više puta provjerili imamo li sve što nam je potrebno. Željeli smo da bez problema i na vrijeme stignemo u Winnipeg.

Došao je i dan polaska. Ustali smo jako rano, doručkovali i krenuli u predviđeno vrijeme. A onda se dogo-dilo nešto na što nismo računali. Ušli smo na autoput i po navici krenuli prema zapadu. Nakon nekog vreme-

na putokaz za Banff upozorio nas je da se ne krećemo u željenom nego u su-protnom smjeru. Uvidjevši pogrešku, okrenuli smo se čim smo prije mogli i napokon krenuli pravim smjerom. I u neko doba smo, dapače s malim zakaš-njenjem stigli u Winnipeg.

Nije stvar u tome da smo Sam i ja pobrkali smjerove nego da put na kojem se nalaziš, a ne tvoje namje-re, odlučuje gdje ćeš na kraju završi-ti. Odredište nam nije bio Banff već Winnipeg, no bez obzira na naše želje završili bismo u Banffu da smo se samo nastavili voziti tim smjerom.

Na kraju su djela ta koja su važni-ja od namjera. Naš je život zbir naših djela, ne naših namjera, snova ili želja. Lekcija je jednostavna –ne obraćajte pažnju na namjere već pozorno pratite put kojim putujete.

Želite li stići na drugo odredište, krenite drugim putem. Napravite vezu

između vlastitih izbora i rezultata u svom životu. Procijenite i podesite svoj kurs prema potrebi. S vremena na vri-jeme svi to trebamo napraviti. Bog je u nas usadio sposobnost slobode izbora, navigiranja kroz život i odlučivanja ko-jim putevima želimo putovati.

Većina ljudi ne skreće namjerno na krivi put. Takve se stvari jednostavno događaju. Ne prepoznajemo svakod-nevne izbore kao izbore koji nas pribli-žuju ili udaljuju od naših ciljeva. Kada se ta veza jednom uspostavi lakše je po-desiti kurs na kojem se nalazimo kako bi nas u dogledno vrijeme i odveo na željeno odredište.

Nekoć misionarka na Dalekom istoku i u istočnoj Africi, Mara Hodler trenutno živi u Teksasu, gdje zajedno sa svojim suprugom i djecom vodi malu obiteljsku tvrtku.  ■

Napisala: Mara Hodler

6

Pomirenje s JoNapisala: Anna Perlini

Jedna od najomiljenijih knjiga moga djetinj-stva bila je Little Women (Male žene), Louise May Alcott. Novela detaljno prati živote četiri sestara – Meg, Jo, Beth i Amy March, od njihova djetinjstva do zrelog doba. I sama sam imala sestre pa sam se lako poistovjetila s njima. Moja najmlađa sestra rođena je prijevremeno te me je odmah podsjetila na krhku i nježnu Beth. Sebe sam pak vidjela u Jo. I ona je baš kao i ja bila nestašna, muškobanjasta, snažnog i emotivnog karaktera, voljela je knjige te je bila protiv braka itd. Jo je bila moj tajni uzor.

Talijansko izdanje knjige Little Women podijeljeno je u dvi-je knjige. Prva opisuje djetinjstvo sestara i njihove tinejdžerske godine. Oduševila sam se prvim dijelom, no drugi me je, koji sam pročitala nakon nekoliko godina, potpuno razočarao. Što se dogodilo s mojom Jo? Udala se i počela imati djecu! Glu-post! Bacila sam knjigu na policu i “prekinula” s Jo.

Godine su prolazile pa je tako došlo vrijeme i za moju udaju. Nakon toga su došla djeca, a nedavno sam postala i baka. Kada sam posljednji put posjetila roditelje popela sam se na tavan i tamo sam u jednoj staroj kutiji, prekrivenom prašinom našla tu knjigu. Uzevši je u ruke preplavili su me

pomiješani osjećaji. Osjetila sam ono isto razočaranje, ali i čarobnu moć knjige koja me je mamila da je ponovno pro-čitam. Nisam joj mogla odoljeti te sam je uzela sa sobom i pročitala još jednom, nakon svih tih godina. Na kraju knjige pomirila sam se s Jo. Nisam se više ljutila na nju niti sam joj zamjerala zbog njenih izbora. Uvidjela sam da je ostala dosljedna svojim idealima i sebi, iako se morala prilagoditi i promijeniti svoje planove. Njeno srce je unatoč svemu ostalo slobodno i razigrano tijekom kasnijih godina.

Razmišljajući, došla sam do zaključka da je odrastanje ne samo nešto što je nezaobilazno već nešto što je dobro. Kao što je netko jednom rekao: “Svako životno razdoblje ima posebnu ljepotu, svoju posebnost, izazove i nagrade. Moguće je odrasti i zadržati svoje osnovne vrijednosti i snove, unatoč lošim kartama koje vam život ponekad po-dijeli. Iako ponekad morate staviti svoje snove na stranu, oni su tu, pored vas, sačuvani i spremni da izađu na svijetlo dana kad god za to budete spremni.”

Anna Perlini je suosnivačica udruge Za bolji svijet (Per un Mondo Migliore),1 humanitarne organizacije koja djeluje na prostorima Balka-na od 1995. godine. ■1. http://www.perunmondomigliore.org

7

Zaplešite uz glazbu

Možemo dosta naučiti o promjenama iz američkog mjuzikla Guslač na krovu (engl.Fiddler on the Roof).1 Radnja se odigrava na početku 20-tog stoljeća i prikazuje siromašnu židovsku obitelj i vjerska proganjanja na jugu Rusije. Glava obitelji, Tevje, prigovara i gunđa jer nema sinova već samo petero kćeri, što po njemu i nije neka pomoć kada se radi o životu na selu. Da stvari budu gore, prve tri kćeri udale su se protiv njegove volje, a jedan od njegovih zetova čak je i pripadnik pravoslavne vjere. Tijekom priče, kad god se pojave problemi ili nešto što nagovještava promjene, Tevjeu se u snu prikazuje guslač na krovu.

Na kraju je njihova obitelj zajedno sa cijelom židovskom zajednicom prisiljena napustiti svoj gradić, tijekom zime, te svaka obitelj odlazi rođacima u različite krajeve svijeta. Tevje je primoran prodati svog starog konja zbog problema s kopitom te sam mora vući svoja zaprežna kola natovare-na njihovom oskudnom imovinom, dok ga njegova žena i dvije najmlađe kćerke slijede. Potom se violist ponovo prikazuje, svirajući veselo. Ispočetka, Tevje odbacuje viziju i skoro je proklinje, no nakon nekoliko trenutaka, razvedri

se i počinje hodati s obnovljenom snagom, dok mu ritam koraka prati ritam violiniste.

Iz ovoga filma možemo naučiti da se s promjenama lakše možemo nositi ako ih prihvatimo kao sastavni dio života. Život je put prepreka i izazova. Svakodnevno se su-očavamo s promjenama u međuljudskim odnosima, poslu, privatnom životu, zdravlju, izgledu, snazi itd.

Stupanje u bračnu zajednicu i zasnivanje obitelji mogu korjenito promijeniti naš način života. Kada odlučimo ući u brak moramo misliti i o našim supružnicima, njihovim osjećajima i emocijama i onome što vole i ne vole. Pored toga moramo se i brinuti za njih, trpjeti povrede i oprašta-ti. Kada u život pak uđu djeca, moramo se odreći osobnih planova, te se nositi s pelenama, nedostatkom sna, tjesko-bom i nedostatkom osobne slobode.

Ali kao što stara brazilska poslovica kaže: “Moramo ple-sati uz ritam glazbe.” Poslanica Rimljanima 8:18 pak kaže: “Smatram stoga da trpljenja sadašnjega vremena nisu ništa prema slavi koja će se očitovati na nama,” a Isus je rekao: “U svijetu imate tjeskobu; ali se ufajte: ja nadvladah svijet.”2

Spisateljica i učiteljica engleskog jezika Rosane Pereira živi u Rio de Janeiru i članica je Family International. ■

1. Jerry Bock je napisao glazbu, a Sheldon Harnick libreto.

2. Evanđelje po Ivanu 16:33

Napisala: Rosane Pereira

8

Zadnjih dvanaest godina radila sam kao slobodna izvođačica radova u okviru projekta kojeg sam jako voljela. Kao posljedica nedavnih promjena projekt se nažalost morao obu-staviti. Osjećala sam se prazno i besciljno, kao da sam imala neku rupu u stomaku i pokušavala sam odlučiti što ću sad.

Iskreno rečeno, to još uvijek ne znam.

No, ono što sigurno znam je….Prije skoro četiri godine upravitelj

naše stambene zgrade otišao je u mirovi-nu. Stanari su odlučili zaposliti nekoga izvana, no nakon nekog vremena nisu bili zadovoljni s njegovim radom. Pošto nismo mogli naći nekoga drugoga do-brovoljno sam se javila da privremeno pomognem s obavljanjem te dužnosti. Godine su prošle, a ja još i dan danas

radim taj posao. U međuvremenu sam završila i tečaj za upravitelja i dobila sve potrebne papire. U 52.godini počela sam novu karijeru. Početak je bio pri-lično zastrašujući i ponekad mi još nije jasno što to radim, no moram biti iskre-na i reći …sviđa mi se.

Prošle godine pružila mi se jedin-stvena prigoda da naučim više o zdra-voj I uravnoteženoj prehrani. Ponov-no sam se primila knjige i stvarno sam se potrudila naučiti što više. Danas, u mom drugom zanimanju pomažem ljudima ne samo u poboljšanju njiho-va zdravlja i opće fizičke spremnosti, nego i duhovno. Razgovaram s njima, molim se za njih i ohrabrujem, te ih nastojim što bolje razumjeti tako da “hodam u njihovim cipelama.”

U posljednjih nekoliko mjeseci

radila sam oba posla, te sam morala naučiti više o organizaciji i kako bolje koristiti svoje vrijeme. Također sam više vremena posvetila molitvi i Bogu.

Nikad nisam niti sanjala da ću radi-ti ovo što radim, no osjećala sam se kao da Bog, negdje iza kulisa upravlja svi-me te da ga samo trebam slijediti. Sada kada osjećam tu prazninu u stomaku prisjetim se svih mogućnosti koje mi je Bog pružio te kako je uvijek, kad god bi se jedna vrata zatvorila otvorio bolja, prikladnija vrata za mene.

Ne znam da li ispunjavam sve svoje ciljeve, no u duši mi je mir jer znam tko je sa mnom dok ispunjavam ono što od mene traži.

Victoria Olivetta članica je Fa-mily International u Argentini. ■

AH, OPET ISPOČETKA!Napisala: Victoria Olivetta

9

KRAĆI KORAC ,BRŽI NAPREDAKPrije nekoliko godina počela sam redovno trenirati trčanje. Brzo sam napredovala i u dogledno sam vrijeme bila u stanju trčati puno duže nego na početku. U jednom trenutku došla sam do “plafona” i ostala na toj razini više od godinu dana. Bilo mi je teško povećati svoju izdržljivost, a naročito mi je bilo teško poboljšati brzinu trčanja.

Onda sam jednom otišla na trča-nje sa svojim prijateljem koji se već godinama bavio trčanjem i u odličnoj je formi. Zamolila sam ga da ocijeni moje trčanje.

“Skrati korake i povećaj ritam,” savjetovao me je. “Tako ćeš duže iz-

držati, a i tvoja će se brzina povećati.”Toga se nisam ranije sjetila. Nisam

svjesno trčala na neki određeni način već sam samo dopustila nogama da me nose. Kada sam počela obraćati pažnju na korake te sam se usredo-točila na ritam uvidjela sam da se nisam trebala truditi trčati brže nego se to jednostavno dogodilo. Promje-na nije bila drastična, no dovoljna da bih shvatila da napredujem.

Sada sam definitivno napredovala u trčanju. Disanje mi nije više oteža-no, moja energija je na visokoj razi-ni, a i brzina mi se povećala. Jutros sam pretrčala stazu na kojoj sam doš-la do svojih otkrića, no ovoga puta to

sam učinila u puno kraćem vremenu, iako mi to uopće nije bio cilj. Nisam se naprezala niti sam ostala bez daha. Bila sam opuštena i uživala sam u tr-čanju, od početka do kraja. Na kraju nisam osjećala umor te sam bez pro-blema mogla i nastaviti.

Dok sam se jednog jutra molila, palo mi je na pamet da bih mogla primijeniti to isto načelo i u drugim područjima svog života, naročito u mom poslu. Volim misliti o sebi kao o osobi koja je organizirana, brza i efikasna, no moram priznati da po-nekad izbjegavam stvari i zadatke i odgađam ih. Mislim da nisam lijena. Volim raditi i drage ću volje raditi i

Napisala: Jessie Richards

10

prekovremeno, ako je to potrebno. Završavanje nekog projekta je naime jedna od onih stvari u kojima najvi-še uživam. Uvidjela sam da iz navike izbjegavam upuštanje u velike ili du-gotrajne poslove, odgađam prihvaća-nje takvih zadataka do zadnjeg časa, a onda užurbano radim kako bih do-stigla rok.

Nedavno sam shvatila zašto to radim. Uvijek sam naime mislila da ako radim na velikom projektu onda moram i grabiti naprijed velikim ko-racima. No, Isus mi je otvorio oči i ukazao na načela koja sam naučila trčeći i kako ih mogu primijeniti na svoj posao. S kraćim koracima mogu

povećati učinkovitost, brže se kreta-ti, prevaliti istu udaljenost u kraćem vremenu i s manje napora, te ne biti iscrpljena na kraju radnog dana.

Ne čekam više na sedam slobod-nih dana da bih započela sedmod-nevni projekt. Ako danas imam malo slobodnog vremena, recimo sat ili dva, iskoristim to vrijeme da napravim korak naprijed, bez obzira koliko mali on bio. Potom sljedećeg dana nastavljam tamo gdje sam stala i tako svakog dana. Ovako završa-vam naizgled nemogući projekt bez odvajanja ogromnih blokova vreme-na. I ne osjećam se kao da sam istrča-la maraton. Radila sam malo danas,

malo sutra i na kraju sam obavila zadatak. Mogu disati i nisam pod pritiskom da očajno uguram još koji sat kako bi završila nešto u roku. Učim se da najbolje i najtrajnije po-boljšanje nije napravljeno u jednom dramatičnom pokretu, već malo po malo, korak po korak. Kraći koraci zaista dovode do bržeg napretka.

Jessie Richards sudjelovala je u produkciji časopisa Kontakt od 2001. do 2012. godine, a pisala je i lektorirala materijale i za druge kršćanske publikacije i web stranice. ■

Ne možete se duhovno razviti sopstvenim snagama. Duho-van rast nije plod vlastitog napora već življenja s Isusom, u Njegovoj riječi i Njegovoj ljubavi, u ispunjenju Njegovim du-hom i u intimnoj komunikaciji s Njim.—Virginia Brandt Berg (1886.–1968.)

Organizirati se u normalnim životnim rutinama života i za-vršiti male projekte koje ste započeli važan je korak prema ostvarivanju većih ciljeva. Ako se ne možete nositi s malim stvarima kako ćete se ikada moći usredotočiti na velike stvari? —Joyce Meyer (rođena 1943.) Velike stvari su napravljene od niza malih stvari skupljenih zajedno.—Vincent van Gogh (1853.–1890.)

Sretan je onaj čovjek koji svakodnevno napreduje i ne oba-zire se na ono što je jučer ostvario nego razmišlja o napretku kojeg danas može postići.—Sveti Jeronim (oko 347.–420.)

11

1. Poslanica Filipljanima 1:6.

2. Izaija 30:21

Prihvaćanje promjena

le“ da krenete novim putem, vjerujte da će vas odvesti i u nove doživljaje, dati vam priliku za rast i uspjeh do kojeg ne biste došli da ste samo osta-li na dobro poznatoj i utabanoj stazi svoje prošlosti.

Prihvaćanje promjena dovodi vas u položaj iz kojeg se možete odazvati budućim prilikama koje se rađaju jer imate vjeru da se prepustite i slijedite Boga. Morate imati vjeru želite li se promijeniti. Morate se boriti protiv straha i neizvjesnosti. To može biti jako intenzivno i žestoko, no vrijedno je truda kako biste otkrili što to Bog ima za vas. Ne zaboravite da je nama to hodanje po „vjeri“, dok je Njemu to hodanje po „gledanju“. Dakle, sta-vite svoju ruku u Njegovu i dopustite

Kada doživljavamo česte promjene osjećamo neizvje-snost, brigu, pa čak i strah, te se često pitamo kako ćemo uopće izaći iz dotičnih situacija i što će nam buduć-nost donijeti.

Vjerovanje u Boga nije garancija da će promjene biti lake, ili da će pak poteškoće ili teške emocije brzo pro-ći, ali vjera u Boga znači da dopuštate

Bogu da djeluje u vašem životu te da vjerujete da vas On može odvesti u novu i uspješniju budućnost.

Ponekad je nova situacija dio Bož-jeg plana za nas. Bog nas želi odvesti do određenog mjesta i pripremiti, za ono što je spremio za nas. Možda nam Bog putem promjena želi poručiti da nam želi dati nešto novo, nešto što je na neki način bolje na nas. Stoga, bez obzira koliko ih je teško prihvatiti, ne odupirite im se nego ih prihvati-te, jer je možda Bog iza njih. U ovu kategoriju također spadaju i promjene koje netko drugi čini, no koje također utječu i na naš život te su stoga izvan naše kontrole. Promjena sredine do-nijet će nove izazove i nove prigode za rast. Nova situacija u kojoj ćete se naći otvorit će vrata novim mogućno-stima koja inače ne bi postojale da ste ostali u staroj situaciji.

Novi razvoj događaja daje Bogu prigodu da djeluje u vašem životu na jedan novi, drugačiji način. Možda nećete odmah vidjeti pozitivne rezul-tate koje taj novi smjer donosi u va-šem životu, zapravo možda čak neće vidjeti ništa pozitivno u svakom tre-nutku. No, kada vas promjene „prisi-

Napisao: Peter Amsterdam

12

Prihvaćanje promjena Mu da vas vodi, korak po korak, u

budućnost.Čak i kada se stvari naizgled sporo

odvijaju i ništa ne izgleda obećavaju-će, Bog uvijek ima plan i sve što On donosi u naše živote ima smisla. I dok se krećete u nove situacije najvjerojat-nije ćete početi viđati svijet oko sebe u novom, drugačijem svjetlu, iz druge perspektive, te ćete bolje razumjeti svoju prošlost, sadašnjost, a možda i što vas čeka u budućnosti.

Tijekom razdoblja velikih promje-na utješno je znati da vaš Veliki Pastir pazi na vas. Osobno volim gledati na budućnost kao na tajnu koja se pola-ko razotkriva, kao paket pun iznena-đenja koji se odmotava ispred mojih očiju, dok učim sve više i više o sebi, svom potencijalu i Božjem planu za mene.

Vjerujem da ćemo se jednog dana svi moći osvrnuti i pogledati unatrag s osmijehom na licu kada vidimo kako su se mali i kolebljivi koraci koje smo preduzimali u životu pretvorili u velike i sigurne korake. To dolazi s iskustvom i naravno s oslanjanjem na Isusa kao i s pozitivnim, punim hvale stavom koji nas uvjerava da će Bog i završiti ono što je i počeo.1

Mislim da se zajedno s Isusom

možemo nositi s bilo čime i suočiti se sa svakim izazovom u vjeri, milosti i optimizmu. Ne samo da se naš život može transformirati kroz promjene koje Bog donosi na naš put već one skrivene kvalitete i karakteristike u nama mogu izaći na površinu i pro-cvjetati. Svaki od nas je nedovršeno djelo na kojem Bog još uvijek radi i ono što danas naizgled ima malu vrijednost može jednog dana postati vrlo vrijedno. Ništa nije slučajno i u svemu postoji svrha, značaj u svakoj prilici, i razlog za svaku promjenu i svaki korak koji poduzmemo.

Ako tijekom promjena iskusite strijepnju ili zabrinutost, glavu gore. Prihvatite promjene koje Bog donosi u vaš život i možete biti sigurni da je On s vama. Želite li mu ugoditi, vodit će vas i uslišati vaše molitve.

Možete biti uvjereni da će “vaše uši razabrati povik iza vas, ako biste svrnuli desno ili lijevo: To je put, idite njime!”2 i taj vas glas neće izne-vjeriti. To nije optimizam nego Božje obećanje!

Peter Amsterdam i njegova supruga Maria Fontaine, ravnate-lji su kršćanske vjerske zajednice Family International. ■

13

Hranjenje na bočicu !Napisala: Jennifer McGinley

Nedavno sam postala majka drugog djeteta, a s novom pridošlicom u obitelj su ušle i nove radosti i nove lekcije. Najnoviji izazov s kojim se suočavam je povratak na posao nakon poroda i pripremanje svoje tromjesečne djevojčice za taj korak. Moja prva djevojčica, koja je sada skoro četiri godine stara, nije se hranila na bočicu, a izgleda da je i njena mala sestrica krenula istim putem. Iznova, po tko zna koji put susrećem se s istim razočaranjem i osjećajem rasipništva dok prolijevam neiskorišteno mlijeko u sudoper.

I dok ova dragocjena hrana odlazi niz odvod poželim da je mogu urazumiti kako bi shvatila da je sve ono što radim zapravo za njeno dobro. Kada bi samo mogla uvidjeti da je mlijeko iz flašice isto tako dobro za nju kao i ono iz dojke, samo što je u drugom pakovanju. Možda nije toliko toplo, ugodno i meko, no savršeno odgovara njenim budućim potrebama. Kada bi samo mogla razumjeti da je ne poku-šavam namjerno razdražiti ili joj iz pakosti uskratiti ono što želi. Kada bi samo mogla shvatiti da je ne želim namjerno

14

gući i Sveznajući i koji nikad neće dignuti ruke od mene, čak niti kada sam slaba i nemoćna. Nježno mi briše suze i šapuće: “Neću ti uskratiti ono što ti treba. Znam da ti je teško i da si uznemirena, ali dijete moje drago, Ja najbolje znam što ti je potrebno u sljedećem razdoblju tvog života. Želim ti dati umijeće i mudrost koja će ti biti potrebna i ako mi budeš vjerovala te uzmeš ono što ti pružam uvidjet ćeš uskoro da ćeš opet biti ispunjena i zadovoljna kao ra-nije. No, u tom ćeš trenutku biti mudrija te ćeš bolje moći prihvatiti budućnost i sve što imam za tebe.”

Našem nebeskom Ocu vjerojatno nije lako kada sum-njamo u Njega i odbijamo Njegove dragocjene ponude. Mora da ga boli kada unatoč velikom trudu nailazi samo na otpor i glasno negodovanje. Koliko sam samo Njegovih darova propustila ili sam ih pak samo probala no nisam ih u potpunosti prihvatila. Sve te ljepote mogu biti moje ako samo vjerujem, pokorim se Njegovim željama, prihvatim promjene te se samo malo više potrudim kako bih vidjela kuda će me sve to odvesti.

Razmišljajući još malo o tome, prisjetila sam se mnogih životnih razočaranja, nepravdi i izazova koji su izgledali ne-mogući. S vremenom shvatila sam da je svaki od njih bio samo stepenica koja je vodila ka novim mjestima, ljudima, iskustvima, a na kraju sam iskusila radost, ispunjenje te sam svladala nove vještine koje su mi dobro došle kasnije u životu. Bez tih prošlih trauma i drami svjesna sam da ne bih imala vjeru da se sada suočim s ovim životnim promje-nama koje su se nalazile ispred mene.

Dobro Oče, zagrij to mlijeko. Vjerujem Ti!Bočicu u ruke!

Učiteljica i umjetnica Jennifer McGinley trenutno živi s obitelji u Albaniji. ■

povrijediti ili da problem nije u tome što ne razumijem njen plač. Činim sve što mogu jer je volim te želim da se što prije navikne na uskoro nadolazeće promjene te da što lakše uđe u novo razdoblje u svom životu.

Što se više bližio dan početka na novom radom mjestu postajala sam sve nervoznija i živčanija. Stojeći nad sudo-perom jedne večeri, počela sam razmišljati o posljednjih šest mjeseci i koliko se toga promijenilo u našoj obitelji. Prije nešto više od godinu dana suprug i ja smo zajedno s dvoje najbližih prijatelja pokrenuli vrlo uspješan posao. Željeli smo još jedno dijete, no to je tada palo u drugi plan kako bismo se u potpunosti mogli posvetiti našem novom projektu. Posao i prijatelji s kojima smo radili donijeli su mnogo radosti u naš život. Naš se san ostvarivao, a naše nade za budućnost rasle. Nadali smo se pak da ćemo, kad posao krene, moći usporiti malo kako bismo se opet usre-dotočili na našu malu obitelji.

Tik prije ulaska u našu drugu godinu došlo je do ne-slaganja s jednim od naših poslovnih partnera. Radilo se o principu. Sve se dogodilo tako brzo i nas troje odjednom je izgubilo sve što smo uložili u posao, pa čak i više od toga. Bilo je to razočaravajući i srcedrapajući gubitak iz više razloga.

Sjetno sam uzdahnula i vratila se u sadašnjost, gutajući knedlu u grlu. Zašto se to moralo dogoditi? Zašto moram biti u situaciji da moram ostaviti svoje dijete tako rano? Zašto nas je ta osoba tako duboko povrijedila? Svaka nas godina testira s novim testom izdržljivosti, ali ova je stvarno pobijedila u toj igri. Kad ćemo napokon moći malo predahnuti?

U tom trenutku nisam bila usredotočena na duhovne stvari, no tada kao da mi se svjećica upalila u glavi i sve mi je odjednom postalo jasno. Ono što doživljavam s mojom bebom može se na neki način usporediti s onim što Bog mora ponekad činiti u našim životima. On nam uvijek želi dobro no ponekad stvari koje nam se događaju uopće ne izgledaju tako. To što nam ponekad biva bačeno u lice je čudno, nepoznato i neugodno. Ne možemo vidjeti dalje od te odvratne stvari i osjećamo se otuđeni od topline i bliskosti na koje smo navikli.

Zajedno s mojom bebom plakala je i moja duša jer jed-nostavno nisam mogla vidjeti ništa dobro u čitavoj toj situ-aciji. Zahvalna sam što imam nebeskog Oca koji je Svemo-

15

TAJNA SVAKODNEVNOG NAPRETKAŽelite li biti sigurni da idete naprijed? Mali svakodnevni napredak može vas odvesti do zapanjujućih rezultata. Po-duzmite korak u pravom smjeru i budite korak bliže cilju kojeg želite ostvariti. Nemojte stagnirati ili se zadovoljiti trenutnom situacijom. Nastojte uvijek ići prema naprijed i smjelo se upustite u nove pothvate. Uvijek pokušavaj-te nešto novo, usvojite nova znanja i vještine, činite nove stvari. Svaki dan može biti ispunjen nečim novim, nekim novim izazovima, stoga obraćajte pažnju na svoj duhovni život. Ako se dosađujete ili pak osjećate da stagnirate te da vam je život postao jedna kolotečina onda je krajnje vrijeme da učinite nešto. Pogledajte oko sebe: postoji li netko s kime niste već dugo razgovarali? Postoji li nešto što vam želim pokazati u Svojoj riječi? Uvijek možete učiniti nešto kako biste napredovali i rasli.

Od Isusa, s ljubavlju!