zaštita zdravlja i sigurnost žena na radu

VISOKA ŠKOLA ZA SIGURNOST

s pravom javnosti

Zagreb, Ul. I. Lučića 5

Ana-Marija Mandić,bacc.ing.sec

ZAVRŠNI RAD

Split 2012

VISOKA ŠKOLA ZA SIGURNOST

s pravom javnosti

Zagreb, Ul. I. Lučića 5

Smjer:Zaštita na radu

ZAVRŠNI RAD

ZAŠTITA ZDRAVLJA I SIGURNOST ŽENA NA RADU

Student:Ana-Marija Mandić Mentor:Svjetlana Šokčević prof.dr.sc

Split 2012.

V

Sažetak

ZAŠTITA ZDRAVLJA I SIGURNOST ŽENA NA RADU

Prema Zakonu o zaštiti na radu (NN 75/09) svi poslodavci, bez obzira na djelatnost i

broj zaposlenih radnika, imaju obvezu izrade procjene opasnosti. Revizija procjene

opasnosti obavlja se najmanje svake dvije godine ili nakon svih izmjena i poremećaja

u procesu rada koji izazivaju štetne posljedice po sigurnost i zdravlje. Prema Zakonu

o zaštiti na radu, procjena opasnosti predstavlja najvažniji dokument s područja

zaštite na radu kod poslodavca te je određena novčana kazna od 10.000 do 40.000

kn za poslodavce koji ne izrade procjenu opasnosti. Također, prema Zakonu o zaštiti

na radu (NN 75/09) svi poslodavci, bez obzira na djelatnost i broj zaposlenih radnika,

dužni su provesti osposobljavanje radnika za rad na siguran način, u roku od 30

dana po zapošljavanju. Radi se o zakonskoj obvezi čijim neispunjavanjem

poslodavac čini prekršaj kažnjiv novčanom kaznom u iznosu od 10.000 do 40.000

kuna. Osposobljavanja mogu provoditi samo ovlaštene pravne osobe koje

ispunjavaju propisane uvjete. Diskriminacija žena je posljedica je iluzije da žene

danas imaju slobodu izbora kad je riječ o fleksibilnosti radnog vremena: da mogu

izabrati kraće radno vrijeme ili dulji porodiljni dopust, što je obično prepreka daljnjem

napredovanju, a zapravo smo i dalje u situaciji da je na ženama trostruki teret brige

za obitelj, vođenja kućanstva i rada, bez mogućnosti izbora. To, ujedno, dovodi do

toga da žene u prosjeku primaju niže plaće, odnosno da su niže i njihove prosječne

mirovine, što u kombinaciji s duljim životnim vijekom vodi u siromaštvo. Sve skupa,

pak, vodi prema slabijem tržišnom i političkom položaju žena u društvu, deprecijaciji

''ženskih'' zanimanja, socijalnoj marginalizaciji žena kasnije dobi, te slabi jamstvo

jednakih plaća za isto radno mjesto. Žene imaju posebno mjesto u zaštiti na radu.

Iako je prema statističkim podacima od 2006. do 2010. godine više ozljeda na radu

muškaraca nego li žena, poseban se značaj daje sigurnosti žena na radu, te

posebno u smislu porodiljnih dopusta. Trebalo bi se bolje kontrolirati kako se

poslodavci odnose prema svojim zaposlenicima, posebno prema ženama, kako ne bi

dolazilo do nepotrebnih ozljeda, te kako bi se poboljšala sigurnost na radu.

Ključne riječi: zaštita na radu, diskriminacija žena, žene na tržištu rada

V

SADRŽAJ

1. PROJEKT ZAVRŠNOG RADA

1.1. Uvod u predmetno područje

1.1.1. Prava žena

1.1.2. Sigurnost žena na radnom mjestu

1.2. Izbor problema završnog rada

1.2.1. Radna mjesta s posebnim uvjetima rada

1.2.2. Žene s invaliditetom

1.3. Ciljevi i zadaci

1.4. Metode korištene za izradu završnog rada

2. PRIKAZ REZULTATA ZAVRŠNOG RADA

2.1. Položaj žena Hrvatskom tržištu rada

2.1.1. Žene na tržištu rada

2.1.2. Usklađivanje rada i obiteljskog života

2.2. Zaštita zdravlja i sigurnosti žena na radu

2.2.1. Općenito o zaštiti na radu

2.2.2. Stanje zaštite na radu u Hrvatskoj

2.2.3. Zdravstveni problemi zaposlenih

2.2.4. Profesionalne bolesti

IV

2.3. Ozljede i profesionalne bolesti u Hrvatskoj kod žena

2.3.1. Zdravstveni problemi uzrokovani radom za računalom

2.3.2. Bolovi u leđima kao posljedica teškog fizičkog rada

2.3.3. Zdravstveni problemi zbog nezdrave radne okoline

2.3.4. Stres na radu

2.3.5. Umor i iscrpljenost

2.3.6. Pravna osnova zaštite zdravlja i sigurnosti žena na radu

2.4. Mjere prevencije

2.4.1. Wellness programi

2.4.2. Poboljšanje radnih uvjeta

2.5. Osobni osvrt na trenutni položaj žena na tržištu rada

3. ZAKLJUČAK

4. LITERATURA

5. PRILOZI

V

1. PROJEKT ZAVRŠNOG RADA

1.1. Uvod u predmetno područje

Suvremeni život ljudi nametnuo je niz obveza, slobodno vrijeme sveo na minimum te

smanjio mogućnost da se posvetimo sebi, svom zdravlju, aktivnom odmoru i radu.

Pretpostavimo da prosječna osoba provede većinu vremena u zatvorenom prostoru

(70-80%), od toga pola svoga dana provedemo na radnom mjestu. Naše zdravlje,

raspoloženje te kvaliteta našeg života će uvelike ovisiti o tome kako sigurno

odrađujemo svoj posao.

Društvo u kojem živimo je tako ukorijenjeno u patrijarhalizmu da se skoro svaki odnos

između dvoje ljudi u našoj zemlji svodi na upravo to. Istina je kad i dvoje ljudi

razgovaraju, jedno će pokušati biti bolje i ''jače'' od drugog. Feminizam je simbol nečeg

lošeg i tamnog, iako mnogi od nas ni ne znaju da je po definiciji feminizam vjerovanje

u političku, ekonomsku i društvenu jednakost spolova.

Položaj žene i realizacija sigurnosti na hrvatskom tržištu rada zajamčeni su nizom

propisa koje je donio Hrvatski sabor, a kojima se nastoji osigurati položaj žene kao

aktivnog poslovnog sudionika u gospodarstvu, te pri tom omogućiti i ostvarenje njezine

želje za sigurnošću na radnom mjestu i realizacijom vlastitog potomstva.

U svrhu zaštite majčinstva te posebno u korist pronatalitetne politike doneseni su

brojni propisi i zakoni koji neprestano dobivaju svoje izmjene i dopune s ciljem

poboljšanja.

U ovom završnom radu navedeni su najvažniji oblici zaštite, donesene u RH, kao i

međunarodni propisi koji se u hrvatskom zakonodavstvu koriste kao izvori zaštite i

temelj za donošenje novih i potpunijih propisa sa svrhom neprekidnog poboljšanja

zaštite žena na radu.

6

1.1.1.Prava žena

Živimo li u kulturi sve većeg nasilja ili se ono samo lakše i brže primjećuje? Jesu li

neke skupine ugroženije od drugih? I jesu li žene među njima? To su samo neka od

pitanja koja nas svakodnevno okružuju. Od samog početka dio UN-ove deklaracije bila

je zapovijest da se niti jedan čovjek ne smije oštetiti na temelju njegove spolne

pripadnosti. Međutim, jednako kontroverzna je činjenica da se još i danas širom svijeta

upravo ograničavaju u svojim ljudskim pravima, i to čak u jednom od najvažnijih i

osnovnih prava - prava na život i tjelesnu neovisnost.

Zaposlene žene smatraju se posebno osjetljivom, odnosno rizičnom grupom sa

stanovišta osiguranja i zdravlja na radu. Zbog toga su utvrđena posebna prava i

propisane dodatne mjere kojima se osigurava njihova zaštita od profesionalnog rizika.

Zakon ih izdvaja time što predviđa posebnu obvezu uređivanja njihovih prava,

obaveza i mjera zaštite: drugim propisima, kolektivnim ugovorom, općim aktom i

ugovorom o radu kao i obvezu poslodavca da ih u pisanoj formi obavijesti o

rezultatima procjene rizika na radnom mjestu i o mjerama kojima se ti rizici mogu

otkloniti. Međutim, posebna zaštita ovih radnika, koja obuhvaća uvjete rada, dužinu

radnog vremena, dužinu godišnjeg odmora, noćni rad, prekovremeni rad, liječničke

preglede i druge konkretne mjere, uređena je Zakonom o radu.

Osnovni ciljevi medicine rada su prepoznavanje štetnosti u radnom procesu, i

"liječenje radnog mjesta" da se spriječi nastanak oštećenja zdravlja. U oboljelih žena

ključno je što ranije dijagnosticirati zdravstvene probleme koji su uzrokovani radnim

štetnostima uz poticanje sekundarne prevencije zbog sprječavanja pogoršavanja

bolesti. Sve se veća pozornost, uz zdravstvene preglede, pridaje i edukaciji žena o

postupcima kojima se smanjuju rizici nastanka bolesti.

Zbog sve veće učestalosti u radno aktivnoj populaciji, a posebno zbog troškova koje

pojedine države imaju zbog liječenja i bolovanja koja uzrokuje ova skupina bolesti, one

su u žarištu pozornosti radnika, poslodavaca i liječnika, ali i fondova zdravstvenih i

mirovinskih osiguranja

Ženska prava predstavljaju izraz kojim se opisuje pravni, ideološki, filozofski i politički

koncept prema kome svako ljudsko biće ženskog spola samim činom rođenja, bez

7

obzira na porijeklo ili državljanstvo, stiče određen broj neotuđivih prava, a koje se

sadržajem razlikuju od šireg koncepta ljudskih prava.1

Kao primjer ženskog prava koje se tiče jednakosti spolova jest pravo na sudjelovanje u

raznim oblastima društvenog života, odnosno služenje u oružanim snagama. Također

se kao žensko pravo navodi pravo na društvenu jednakost, bilo da je riječ o jednakosti

u plaćama, ili mjerama pozitivne diskriminacije u svrhu jednake zastupljenosti

muškaraca i žena u upravnim odborima poduzeća, odnosno predstavničkim i izvršnim

tijelima vlasti.2

Osim s ovim problemima, moramo se suočiti sa nepoštivanjem mnogih donesenih

ustava, konferencija i deklaracija koja govore o temeljnim ljudskim pravima. Jedna od

važnijih konferencija je bila održana u Pekingu 1995. godine pod nazivom ''Četvrta

svjetska konferencija o ženama'', pa je donesena i Platforma djelovanja. Pekinška je

platforma skup zaključaka i mjera koje su upućene za provedbu svim zemljama

članicama UN-a. Općenito, Platforma daje smjernice aktivnosti za poboljšanje ljudskih

prava i jednakosti među spolovima u kojoj se ističe uvođenje institucionalnih

mehanizama poboljšavanja položaja žena.3

Također je veliki doprinos donijela i ''Deklaracija UN-a o eliminaciji nasilja nad

ženama'', koja donosi članak u kojem države trebaju osuditi nasilje nad ženama te se

ne smiju pozivati ni na kakav običaj, tradiciju ili religiozni razlog da bi izbjegle svoju

obavezu koja se tiče njegove eliminacije.

Svi spomenuti problemi usko su povezani jedni s drugim i svakom od njih trebamo

posvetiti dovoljno vremena i energije ne bismo li riješili probleme koji muče ženski rod

već stoljećima.

1.1.2. Sigurnost žena na ranom mjestu

1 http://www.poslovnivjesnik.com/ Prava žena (12.06.2012.)2 http://www.pravo.unizg.hr/ Položaj žena u društvu (12.06.2012.)3 http://www.ured-ravnopravnost.hr/ Ravnopravnost spolova (12.06.2012.)

8

http://www.ured-ravnopravnost.hr/

http://www.pravo.unizg.hr/

http://www.poslovnivjesnik.com/

Zaštita i zdravlje žena na radu je osiguranje uvjeta na radu kojim se u najvećoj

mogućoj mjeri smanjuju ozljede na radu, profesionalna oboljenja i oboljenja u vezi sa

radom i koji stvaraju pretpostavku za puno fizičko, psihičko i socijalno blagostanje

radnika. Zaštita i zdravlje na radu, obuhvaćaju skup organiziranih mjera i aktivnosti

usmjerenih ka stvaranju uvjeta koji osiguravaju: sigurnost na radu, sprečavanje i

otklanjanje opasnosti i štetnosti koje mogu prouzrokovati ozljede na radu,

profesionalna i druga oboljenja i oštećenja zdravlja radnika na radu, te zaštitu zdravlja

i radne sposobnosti radnika

Poslodavac je dužan osigurati djelatnicama rad na radnom mjestu i u radnoj sredini u

kojima su provedene mjere zaštite i zdravlja na radu i odgovoran je za

neprimjenjivanje tih mjera. Poslodavac mora radni proces prilagoditi tjelesnim i

psihičkim mogućnostima djelatnica, a radna sredina, sredstva za rad i sredstva i

oprema za osobnu zaštitu na radu budu uređeni, odnosno proizvedeni i osigurani da

ne ugrožavaju zaštitu i zdravlje radnika i drugih osoba.

Djelatnice ne mogu raditi prekovremeno, odnosno noću ako bi po nalazu nadležnog

organa za ocjenu zdravstvene sposobnosti, u smislu propisa o zdravstvenom

osiguranju, takav rad pogoršao njihovo zdravstveno stanje.

Preventivne mjere u ostvarivanju zaštite i zdravlja na radu osiguravaju se primjenom

suvremenih tehničkih, ergonomskih, zdravstvenih, obrazovnih, socijalnih,

organizacijskih drugih mjera i sredstava za otklanjanje rizika od ozljeđivanja i

oštećenja zdravlja zaposlenih i /ili njihovog svođenja na najmanju moguću mjeru radi

sprečavanja nesreća i ozljeda zdravlja, a koje su povezane ili se događaju tokom rada,

smanjivanjem potencijalnih uzroka rizika u radnoj sredini.

Poslodavci trebaju biti upoznati s najčešćim zdravstvenim problemima djelatnica i sa

načinima upravljanja njima. Premda je medicina rada prvenstveno preventivna

djelatnost, zbog svoje uloge u liječenju bolesti u čijem su nastajanju štetnosti s radnog

mjesta jedini ili jedan od bitnih faktora, njena djelatnost uključuje i dijagnostiku

profesionalnih bolesti i bolesti vezanih uz rad, ocjenu radne sposobnosti u oboljelih od

tih bolesti, ali i u onih radnika čija je radna sposobnost izmijenjena, ali održana kao i

sudjelovanje u ocjeni privremene ili trajne radne nesposobnosti.

9

1.2. Izbor problema za završni rad

Strukturalne promjene na tržištu rada u suvremenom društvu uvjetuju i promjene u

obrascima rodnih odnosa. S druge strane, promjene rodnih obrazaca povratno utječu

na uvjete, strukturu i funkcioniranje tržišta rada. Otkad su žene zahvaljujući sve većoj

njihovoj motivaciji za stjecajem obrazovanja i profesija izašle iz kuće i ušle na tržište

rade u velikom broju, ono je doživjelo više aspekata transformacija koje su na različite

načine uvjetovale i rodne odnose u društvu.

Razvoj znanosti i tehnologije sa svoje strane dodatno je pridonio većoj osobnoj i

profesionalnoj afirmaciji žena, te povećanju njihove ekonomske samostalnosti uz

pomoć korištenja više ili manje dostupnih sredstava kontrole rađanja, koja su im

omogućila različite varijante izbora između ''nužnosti'' rađanja i profesionalne

afirmacije.

U rizičnim i prilično ozbiljno egzistencijalno ugrožavajućim uvjetima današnje globalne

ekonomije više gotovo da i nema obitelji u urbanim područjima zapadnih društava koje

bi se oslanjale isključivo na muškarca – hranitelja.4 Danas sve više, a gotovo već i u

pravilu, žene rade na tržištu rada izvan kuće. Kućni budžet proširen s dvije plaće

postao je pouzdanija varijanta od onog s jednom, osobito kada se radi o povremenim

ili nesigurnim poslovima. Ali, bez obzira na to jesu li žene zaposlene na sigurnijim i

trajnijim poslovima ili na onima povremenima (part-time), te rade li samostalan posao

ili su u poziciji izvršiteljica unaprijed zadanih aktivnosti, žene su danas radna snaga na

koju se mora računati.

Nekoliko desetljeća masovnijeg ženskog upliva na tržište rada pokazalo je, međutim, i

neke negativne tendencije koje su utjecale na slabiju propulzivnost žena u rodno

segregiranim kategorijama poslova, kao što se pokazala i prilična rigidnost prilikom

mogućnosti pristupa i promocije žena na višim pozicijama u strukturama moći tržišnih

organizacija, uz tradicionalno zadržavanje nejednakih plaća za iste poslove na štetu

žena. Žene se zapošljavaju uglavnom u sektorima koji su redovito slabije plaćeni i gdje

teže dolaze do rukovodećih položaja (školstvo, zdravstvo, socijalna skrb, činovništvo,

4 Giddens, A.: Sociologija, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2007., str.71.

10

usluge). Ali, bez obzira na to, danas žene sve više rade neprekidno, čak i bez pauza

za odgoj i odrastanje djece, premda im to isto tržište ne pruža uvijek adekvatne

mogućnosti skrbi za djecu dok su na poslu, niti za druge ukućane o kojima još uvijek

skrbe.

Žene tako danas postaju ključna radna snaga bez koje moderno tržište više uopće ne

može uspješno funkcionirati. Ali sve su više dodatno opterećene višestrukim

poslovima – profesije, rada u kući te brige oko djece i obitelji, zbog čega ne uspijevaju

često zadovoljavajuće ostvariti istodobno i svoju profesionalnu i svoju obiteljsku ulogu,

a što je za većinu zaposlenih žena danas od vitalnog interesa. U tom smislu za tržište

rada globalno, ali i za tržišta u pojedinim zemljama ili u određenim lokalnim

zajednicama, predstoje dalekosežne potrebe strukturalnih prilagodbi potrebama

upravo ženske radne snage.

Društveni položaj žena u Hrvatskoj posljednjih se godina razvijao na znatnoj

udaljenosti od osnovnih europskih i svjetskih trendova usmjerenih na ravnopravnost,

jednake mogućnosti u svakodnevnom životu, te paritetnu demokraciju kao politički

ideal. Među glavnim uzrocima ovakve situacije je promjena društvenih prioriteta u

sklopu procesa demokratske tranzicije i osamostaljenja hrvatske države, tijekom kojeg

su na vodeća mjesta u društvu došli pojedinci i grupe skloni tradicionalnom konceptu

društvenoga položaja žena. Tako je prošlo desetljeće u Hrvatskoj proteklo u sukobu

tradicionalnoga koncepta koji ženu u društvu prepoznaje isključivo kao majku većeg

broja djece, vezanu uz privatnu sferu života, i modernog koncepta položaja žene koji

insistira na daljnjem razvoju ekonomske emancipacije žena kao preduvjeta za svaku

drugu emancipaciju.

Niz posljedica tranzicije, među kojima su pad životnoga standarda, rastuća

nezaposlenost, porast obiteljskoga nasilja i nestanak žena iz najviših razina političke

vlasti odrazio se primarno na položaj žena koje su u takvim previranjima posebno

''ranjiva'' društvena grupa.

Tijekom deset godina tranzicije u Srednjoj i Istočnoj Europi izgubljeno je oko 26

milijuna radnih mjesta, a od toga se 14 milijuna odnosilo na žene. Stopa ženske

nezaposlenosti bitno je viša od muške, a plaće su prosječno niže 30 posto. Među

11

milijardu i pol apsolutno siromašnog stanovništva, većina su žene, tri četvrtine žena

starijih od 25 godina u Aziji i Africi još je uvijek nepismeno.5 Žene su širom svijeta žrtve

nasilja, silovanja, maltretiranja u kući, ali i spolnog uznemiravanja na radnome mjestu.

U Hrvatskoj žene čine većinu (51.8%) stanovništva, predstavljajući tako 48.3%

zaposlenog i 52.9% nezaposlenog stanovništva. Stopa zaposlenosti žena bila je 1999.

među najnižima u usporedbi s 27 zemalja OECD-a: nižu stopu zaposlenosti žena

imale su samo Italija, Meksiko, Španjolska i Turska. Poslodavci žene smatraju manje

poželjnom radnom snagom, iako su sklonije obavljati poslove ispod vlastite

kvalifikacijske razine i dominiraju u ''sivoj ekonomiji''. 6

Spolno uznemiravanje žena na radnom mjestu pojava je koja u uvjetima visoke stope

nezaposlenosti zadobiva masovne razmjere, a također se nigdje ne bilježi. Obrazovni

status žena raste, ali su istodobno manjina u parlamentu, Vladi i ministarstvima. Dobro

su zastupljene u državnoj administraciji, ali ih praktički nema na čelnim pozicijama.7

Kažu da žene danas imaju slobodu izbora kad je riječ o fleksibilnosti radnog vremena:

da mogu izabrati kraće radno vrijeme ili dulji porodiljni dopust, što je obično prepreka

daljnjem napredovanju, a zapravo smo i dalje u situaciji da je na ženama trostruki teret

brige za obitelj, vođenja kućanstva i rada, bez mogućnosti izbora. To, ujedno, dovodi

do toga da žene u prosjeku primaju niže plaće, odnosno da su niže i njihove prosječne

mirovine, što u kombinaciji s duljim životnim vijekom vodi u siromaštvo.

Sve skupa, pak, vodi prema slabijem tržišnom i političkom položaju žena u društvu,

deprecijaciji ''ženskih'' zanimanja.

1.2.1. Radna mjesta sa posebnim uvjetima rada

U suvremenim uvjetima rada, bez obzira na nivo zaštite na radu, priroda posla može

biti takva da se za vrijeme rada javljaju određeni faktori koji mogu štetno djelovati na

5 Petrović, J.: Diskriminacija žena u Hrvatskoj, ICFTU CEE Women’s Network i Ženska sekcija SSSH, Zagreb, 2000.6 www.efzg.hr/repec/pdf/ Analiza radnog kontigenta i ekonomska aktivnost stanovništva (17.06.2012.)7 www.ured-ravnopravnost.hr/ Ravnopravnost spolova (12.06.2012.)

12


http://www.efzg.hr/repec/pdf/

zdravlje zaposlenih. Takva radna mjesta nazivaju se radnim mjestima sa posebnim

uvjetima rada.

Na tim radnim mjestima postoji povećana opasnost od ozljeda i zdravstvenih

oštećenja, štetnog djelovanja koje se na zdravlje i radnu sposobnost ne može u

potpunosti otkloniti mjerama zaštite na radu. Zato je procjena opasnosti poslova,

osobito onih sa posebnim uvjetima rada, bitna pri sprječavanju obolijevanja i

ozljeđivanja te prevencije invalidnosti.

Poslovi s posebnim uvjetima rada su poslovi koje, prema pravilima zaštite na radu,

mogu obavljati samo osobe koje osim općih uvjeta za zasnivanje radnog odnosa

ispunjavaju i posebne uvjete u pogledu dobi, spola, stručne sposobnosti,

zdravstvenog, tjelesnog ili psihičkog stanja, psihofizičkih i psihičkih sposobnosti.

Otkrivanje i sanacija štetnih utjecaja rada treba biti stalna i dinamička funkcija, jer su u

njenoj osnovi uzroci obolijevanja, ozljeđivanja i invalidnosti koja za posljedicu ima

umanjenu radnu sposobnost.

U hrvatskom zakonodavstvu iz područja zaštite na radu postoje tek minimalni

propisani zahtjevi u pogledu uvjeta rada žena u posebnim uvjetima rada, koje bi

poslodavci trebali osigurati u cilju zaštite zdravlja žene te njihove sigurnosti. Isto tako,

nije propisano pod kojim uvjetima bi poslodavac trebao obustaviti rad kada postoji

realna opasnost po život i zdravlje žene. Poslodavac ne može utjecati na vanjske

čimbenike rada, ali primjenom adekvatnih pravila zaštite na radu, može se u velikoj

mjeri smanjiti ili izbjeći bilo koja vrsta oboljenja.

Danas nije strano da je sve više žena koje rade u "opasnim" zanimanjima - policajke,

tjelohraniteljice, zaštitarke, gorske spašavateljice, vojnikinje, itd. zapravo pokazuju put

svim onim drugim djevojčicama i djevojkama koje dolaze. Primjećuje se zastupljenosti

žena u DVD-ima i u JVP-ima te smatra da je uzrok činjenica što su DVD-ovi češće u

ruralnim sredinama, gdje su odnosi u obitelji ipak drukčiji pa su žene većinom

orijentirane na dom i kuhinju, a manje na druge profesije. Od 62.000 dobrovoljnih

vatrogasaca osposobljenih za posao, procjenjuje se da je žena oko 10 posto.

S druge pak strane, ne postoje zakonske prepreke zbog kojih se žene ne bi mogle

zaposliti u "opasnim zanimanjima. Ne može se reći da na području sigurnosti vlada

dominacija muškog pristupa,o čemu govori podatak o preko 30 posto studentica na

13

studijima kriznog menadžmenta i drugim smjerovima koji se bave sigurnošću.

Zanimljivo je da danas čak 7,28 posto žena radi u zaštitarstvu.

Žene i muškarci su podjednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, da

imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava kao i jednaku

korist od ostvarenih rezultata.Ta jednaka prisutnost, ujedno i vidljivost, znači da žene

ne bi trebale biti podzastupljene niti kao policajke, vojnikinje, zaštitarke ili djelatnice u

Gorskoj službi spašavanja ili vatrogastvu. Trebale bi ravnopravno sudjelovati u i svim

segmentima koji se tiču sigurnosnih pitanja jedne države. Stoga je sve veća prisutnost

žena u tim tradicionalno "muškim" opasnim zanimanjima, kao i njihovi odlični rezultati

tijekom školovanja i rada, dokaz da za dobro obavljanje zahtjevnih i teških poslova nije

presudna fizička snaga.

Unatoč nastojanjima, nije moguće postići apsolutnu sigurnost na radu. Ne postoje

poslovi niti radna okolina koja ne uključuje i određeni stupanj rizika po zdravlje kako

muških djelatnika tako i žena. Pravilna procjena opasnosti pri radu mora uvijek

uključivati sam posao, radnu okolinu i ukupna tjelesna i psihološka obilježja djelatnika.

Tek poznavanjem svih navedenih obilježja, uključujući i poznavanje svake zaposlene

osobe, o čijoj se radnoj sposobnosti sudi, možemo dati adekvatnu ocjenu radne

sposobnosti kojom s jedne strane štitimo zdravlje svih djelatnika, neovisno o spolu, a s

druge strane ne oduzimamo im jedno od osnovnih ljudskih prava - pravo na rad.

1.2.2. Žene s invaliditetom

Da je položaj žena s invaliditetom višestruko otežan, svjedoči duga povijesna tradicija

tijekom koje su iste bile podložne maltretiranju, izrabljivanju, sterilizaciji, nasilju,

zlostavljanju.

Prema tome, osobe s invaliditetom su suočene s fizičkim (uređenje svekolike okolišne

infrastrukture po dominantnim standardima); psihološkim (razni oblici stereotipizacija,

stigma, etiketiranja, predrasuda); socijalnim (rigidnost institucionalnih funkcija i

14

struktura) teškoćama ili preprekama u društvenoj participaciji. Najčešće, osobe s

invaliditetom ne dobiju odgovarajuće radno mjesto ili ga izgube, ostaju izvan života

društva, tj. isključeni su, ''osuđeni'' na besperspektivnost ostajući izvan rada i života.

Žene s invaliditetom često se vraćaju u veze u kojima su trpjele nasilje jer su to

uglavnom jedine ili rijetke intimne veza koju su ostvarile. Uz to, neka su istraživanja

upozorila na zastrašujuću situaciju u kojoj je nemali broj zlostavljača žena s

invaliditetom ustvari osoba iz njihove neposredne okoline. Ništa manje problematičan

nije ni raširen diskriminatorni stav kako je žene s invaliditetom teško zamisliti kao

majke pošto su stigmatizirane kao nesposobne i ovisne o pomoći drugih osoba.8

Potrebno je ukazati na vezu između zlostavljanja (fizičkog i seksualnog) i

nezaposlenosti. Naime, ekonomska ovisnost može biti uzrok i posljedica zlostavljanja.

Žene s invaliditetom koji su bile zlostavljane imaju višu razinu nezaposlenosti nego

žene bez invaliditeta, koji nisu bile zlostavljane. Fizičko i seksualno zlostavljanje

povećava rizik od nezaposlenosti za žene s invaliditetom, a nezaposlenost povećava

nepogodnost za ionako ugroženu populaciju.

Osiguravajući ili potičući dostupnosti zaposlenja i karijere, može se pomoći pri

prevenciji zlostavljanja osoba s invaliditetom.9

Prema tome, kada se raspravlja o položaju žena s invaliditetom nužno je uključiti

brojne faktore koji generiraju njihov nepovoljan položaj u različitim društvenim

aspektima. Posebno su problematične predrasude i etiketiranja, duboko usađene u

pore društvene strukture, kako formalne tako i one latentne što dugoročno otežava

položaj žena s invaliditetom i usporava društvenu promjenu.

Određeni su pomaci ostvareni i na globalnom planu pa je, primjerice, 1994. godine

Rezolucijom u Bonnu dogovoreno kako rehabilitacija djevojaka s invaliditetom mora

biti u skladu s njihovim obiteljskim životom i zadacima te da ih treba podržati u rađanju

i uzdržavanju djece uz punu stručnu potporu ginekologa i drugih stručnjaka.10 Budući

8 Brstilo, I.; Haničar, E.: Trostruka diskriminacija žena s invaliditetom na tržištu rada, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja 2011, Vol 47, br. 1, str. 89.9 Brstilo, I.; Haničar, E.: Trostruka diskriminacija žena s invaliditetom na tržištu rada, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja 2011, Vol 47, br. 1, str. 89.10 Vijeće sigurnosti UN-a - Rezolucija u Bonnu iz 1994. godine

15

da su žene s invaliditetom izložene seksualnom iskorištavanju, a tomu se teže mogu

odupirati, nužno je razviti adekvatan sustav pomoći i potpore njihovim stremljenjima.11

Inzistiranje žena s invaliditetom za cjelovitim poštivanjem njihovih ljudskih prava, kao

invalida i kao žena s invaliditetom, artikulira nužnost učinkovitog uređenja osobne

(privatne) i političke (javne) domene.12 Dakako, potrebno je senzibilizirati zajednicu za

probleme s kojima se susreće grupa žena s invaliditetom, raditi na kontinuiranom

informiranju i javnom promicanju vlastitih zahtjeva te razvijati suradnju s političkim

tijelima kako bi se interveniralo u one direktive koje izravno utječu i definiraju njihov

položaj.

1.3. Ciljevi i zadaci

Važnost zaštite zdravlja i sigurnosti žena na radu će biti osnovni cilj ovoga rada.

Prema postavljenom cilju i problemu ovog rada proizlaze osnovni zadaci koji će se

promatrati razradom odabrane teme, a to su:

- prikupiti potrebitu literaturu na temu zaštite i sigurnosti žena na radu, te

se posebno osvrnuti na zakonske odredbe,

- analizirati trenutnu zakonsku regulaciju, ali i njeno provođenje, tj.

ponašanje poslodavaca,

- analizirati te usporediti rezultate analize regulative kod žena na tržištu

rada,

- navesti rezultate usporedbe i analize iz prethodne dvije alineje, te

rezultate koji proizlaze iz dobivenih rezultata.

1.4. Metode korištene za izradu završnog rada

Za potrebe ovog rada korištene su dvije skupine metoda istraživanja:

11 Brstilo, I.; Haničar, E.: Trostruka diskriminacija žena s invaliditetom na tržištu rada, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja 2011, Vol 47, br. 1, str. 89.12 Brstilo, I.; Haničar, E.: Trostruka diskriminacija žena s invaliditetom na tržištu rada, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja 2011, Vol 47, br. 1, str. 89.

16

-...........................................................................................................................opće i

-.......................................................................................posebne znanstvene metode

Od općih znanstvenih metoda korištene su:

-........................................................................................................................analiza,

-........................................................................................................................ sinteza,

-...................................................................................................................deskripcija,

-...................................................................................................................... indukcija,

-.................................................................................................................... dedukcija.

Od posebnih metoda korištene su:

-........................................................................................................metoda intervjua i

-.................................................................metoda prikupljanja i analize dokumentacije

17

-..................................................................................2. PRIKAZ REZULTATA RADA

2.1. Položaj žena na Hrvatskom tržištu rada

Jednakost spolova u zapošljavanju danas nije pitanje samo socijalne pravednosti nego

ona predstavlja i ekonomsku nužnost. Naime, postoje jaki ekonomski razlozi za veću

prisutnost žena u radnoj snazi, a to je starenje radnosposobnog stanovništva. Budući

da se (zbog starenja stanovništva) neće moći računati na mlade generacije kao prije,

od žena se očekuje aktivnija uloga na svim razinama i u svim sektorima tržišta rada.13

Stoga je potrebna aktivnija politika koja bi omogućila većem broju žena da sudjeluju na

tržištu rada. Tome će doprinijeti takva politika koja će ići naruku obitelji, tj. koja će

pomoći uspostavi ravnoteže između svijeta rada i obveza u obitelji, te omogućiti lakši

povratak na posao nakon izbivanja s tržišta rada. Upozorava se da će u Hrvatskoj

zbog demografskih promjena biti nužno razmišljati o iskorištavanju resursa kojim

raspolažemo, tj. o većoj ekonomskoj aktivnosti žena.

Intervencije na tržištu rada koje bi omogućile jednake šanse, mogu poprimiti različite

oblike: mogu biti zakonski određene, imati oblik direktiva i službenih uputa, mogu biti u

obliku proceduralnih pravila koja će promijeniti institucionalnu strukturu koja doprinosi

nejednakosti (npr. poticati jednak pristup programima stručnog osposobljavanja), a

mogu imati oblik poticaja na tržištu rada, npr. u obliku poreznih olakšica poslodavcima,

koje bi ih ponukale da ponude stručno osposobljavanje ili posao onima koji nemaju lak

pristup radnim mjestima višega ranga.

U razmatranju mogućnosti za proširivanje i otvaranje prostora za zapošljavanje žena,

posebnu pozornost treba posvetiti potrebi za fleksibilnošću njihova zapošljavanja,

budući da žene još uvijek moraju usklađivati svoje obaveze u obitelji i na radnome

mjestu (što ne znači samo brigu o kućanstvu i djeci već i o starim, vlastitim roditeljima i

roditeljima supruga). Oblici fleksibilnog zapošljavanja imaju različite pojavne oblike, a

vezani su za radno vrijeme, organizaciju rada i ugovore o radu. Fleksibilnost radnog

vremena najčešće znači privremenu part-time zaposlenost, s mogućnošću vraćanja u

punu zaposlenost, fleksibilno dnevno radno vrijeme, više izvršitelja na jednom radnom

13 Kerovec, N.: (Ne)jednakost žena na tržištu rada, Revija za socijalnu politiku, 10 (3-4), Zagreb. 2003., str.264.

18

mjestu (job-sharing), mogućnost ''kapitaliziranja'' radnog vremena tijekom radnog

tjedna, smanjenje tjednih radnih sati itd.

Nadalje, nestandardni oblici zaposlenosti također uključuju zaposlenost s

podugovorima (sub-contracting), privremeno i povremeno zapošljavanje (temporary

and casual employment), rad u kući (teleworking), kratkotrajnu zaposlenost (short-term

employment), samozaposlenost (self-employment) i dr. Upravo stoga i dolazi do

ublažavanja regulative koja se primjenjuje na nestandardne ugovore, zatim do

poticanja poslodavaca da stvaraju nestandardne oblike zapošljavanja te poticanja

nezaposlenih osoba da ih prihvaćaju. No nisu svi oblici fleksibilnosti na tržištu rada

jednako poželjni. Prednost nestandardnog zapošljavanja je u tome da ženama pruži

mogućnost zapošljavanja izvan tradicionalnih standardnih modela, koji su ograničavali

mogućnosti njihova zapošljavanja. S druge pak strane, sigurnost zaposlenja i dohotka

je manja u nestandardnom zapošljavanju, te postoji rizik marginalizacije na tržištu

rada.14

Bez ekonomske neovisnosti žena nema ravnopravnog položaja žena i muškaraca u

društvu. Ekonomski ovisna žena zakinuta je već u startu i osuđena na zatvorenost u

sferi privatnosti. Hrvatsko tržište rada, međutim ne uvažava problem nejednakog

položaja žena i ne poznaje suvremeni koncept rodno osviještene politike (gender

mainstreaming). Priča o ravnopravnom položaju žena i muškaraca na tržištu rada u

nekim sektorima nije čak ni priča. To je posebno izraženo u privatnom sektoru u kojem

dominiraju vrijednosti suvremenog neoliberalizma, koji je prije svega uništio dignitet

radnika i pogazio većinu stečenih radnička prava u državi, koja je idealistički tijekom

70 i 80-tih godina prošlog stoljeća razvijala sustav radničkog samoupravljanja. Stoga

nije čudo da se teško naviknuti na nove uvjete na tržištu rada i da se radnice i radnici

osjećaju bespomoćni, jer njihov glas najčešće gubi snagu i ostaje bez odgovora.

Zasnivaju radni odnos, te jednako kao i njihovi partneri financijski podupiru obitelj.

Najčešće rade u tzv. ženskim djelatnostima (obrazovanju, trgovini, ugostiteljstvu,

prerađivačkoj industriji). Žene danas postaju majke kasnije nego u prethodnim

generacijama, te rađaju manje djece.15

14 Kerovec, N.: (Ne)jednakost žena na tržištu rada, Revija za socijalnu politiku, 10 (3-4), Zagreb. 2003., str.265.15 Kerovec, N.: (Ne)jednakost žena na tržištu rada, Revija za socijalnu politiku, 10 (3-4), Zagreb. 2003., str.265.

19

Nezaposlenost žena brojnija je od one muškaraca. Kad završe radni vijek tijekom

kojeg su znatno manje bolovale od muškaraca, odlaze u mirovinu s osjetno manjim

primanjima. Žene žive dulje od muškaraca, ali u mnogo skromnijim financijskim

prilikama.

Graf 1. Registrirana nezaposlenost i nezaposlenost prema ARS-u po spolu 2004.-2010.

Izvor: ARS u Hrvatskoj, Crostat

Ako usporedimo brojke o nezaposlenosti prema spolu iz dvaju izvora od 2004. do

2010. godine, doći ćemo do sljedećih zaključaka.

Prema Kerovcu, prvi je taj da postoje značajne razlike u registriranoj nezaposlenosti

između žena i muškaraca, no one se pred kraj ovog razdoblja smanjuju, budući da je

recesija snažnije pogodila ''muške'' sektore. Drugi proizlazi iz toga da su rodne razlike

koje pokazuju podaci Autonomne regionalne stranke znatno manje, te da je razlika

između podataka dvaju izvora znatno manja kod nezaposlenosti muškaraca nego kod

nezaposlenosti žena.16

16 Kerovec, N.: (Ne)jednakost žena na tržištu rada, Revija za socijalnu politiku, 10 (3-4), Zagreb. 2003., str.269.

20

Očito je da je broj registriranih nezaposlenih osoba nerealno visok, i to znatno više kod

žena nego kod muškaraca. Najveće razlike postoje kod žena starijih od 25 godina, pri

čemu je osobito visok broj žena od 25 do 49 godina koje prema međunarodnim

standardima nisu nezaposlene. Razlike u broju registriranih nezaposlenih muškaraca i

onih koji su nezaposleni i uz primjenu međunarodnih standarda nisu tako velike kao

kod žena, osim u najstarijoj skupini, koja, dakako, uključuje veliki broj muškaraca koji

zapravo nisu nezaposleni.17

Ima nekoliko faktora koje treba razmotriti da bi se razumjelo ponašanje registriranih

nezaposlenih osoba, a posebno žena. Kao prvo, treba se pozabaviti mogućnostima za

prijavu u evidenciju nezaposlenih. U Hrvatskoj postoji širok opseg mogućnosti za

prijavu u evidenciju nezaposlenih, što je i normalno s obzirom na to da mjere za

povećanje sudjelovanja zahtijevaju da se neaktivnim osobama omogući registracija,

odnosno ulazak na tržište rada, bez ograničenja.

Postoje dva faktora koji utječu na sklonost osoba prijavljenih u evidenciji nezaposlenih

da ostanu registrirane tamo: dostupnost pravih vrsta poslova i/ili dostupnost naknada

povezanih s pravima nezaposlenih.18 Nepostojanje ravnoteže između ponude i

potražnje za posljedicu ima dugotrajnu nezaposlenost, osobito kod nekih skupina

nezaposlenih. S obzirom na činjenicu da je trajanje prava na naknade kod najvećeg

broja nezaposlenih kraće od trajanja njihove nezaposlenosti, prioritet postaje pitanje

kako preživjeti u okolnostima koje iz toga proizlaze. Budući da niska potražnja u

sektoru prijavljenog rada mnoge osobe vodi u pravcu dugotrajne nezaposlenosti, niske

i neodgovarajuće naknade potiču njihovu aktivaciju u sektoru neprijavljenog rada. Kod

žena to, međutim, može značiti više neplaćenog rada, što često ojačava socijalne

mreže nužne za preživljavanje onda kad na raspolaganju nema uređenog tržišta rada.

Iako je niska potražnja za radom možda jedna od najvažnijih odrednica dugotrajne

nezaposlenosti, postoje još barem dva važna faktora koja treba uzeti u obzir. Prvi je od

njih stupanj obrazovanja, čija struktura ne ide na ruku nezaposlenim osobama, s

obzirom na to da osobe s nižim kvalifikacijama imaju posebno visok rizik dugotrajne

nezaposlenosti.

17 Kerovec, N.: (Ne)jednakost žena na tržištu rada, Revija za socijalnu politiku, 10 (3-4), Zagreb. 2003., str.265.18 Kerovec, N.: (Ne)jednakost žena na tržištu rada, Revija za socijalnu politiku, 10 (3-4), Zagreb. 2003., str.266.

21

Drugo, postoji čitav niz beneficija koje su povezane sa statusom prijave na evidenciju

nezaposlenih. U Hrvatskoj ima gotovo 20 različitih vrsta naknada na koje je moguće

ostvariti pravo prijavom na evidenciju nezaposlenih. Za one koji ne mogu pronaći

redovan ili bilo kakav drugi posao te naknade mogu biti vrlo važne. Tako, na primjer,

niža cijena javnih dječjih vrtića i besplatan javni prijevoz obiteljima s mlađom djecom

predstavljaju značajnu prednost.

Treba napomenuti i da svi korisnici socijalne pomoći moraju biti prijavljeni na evidenciji

nezaposlenih kako bi ostvarivali pravo na naknadu. Takvih osoba ima između 40 i 50

tisuća. Unutar sfere socijalne skrbi postoje brojni faktori koji funkcioniraju kao prepreke

korisnicima socijalne pomoći pri ulasku na tržište rada. Osim obično niže razine

vještina i dugotrajne izloženosti nezaposlenosti, te brisanja sa evidencije u slučaju da

korisnici socijalne pomoći prihvate poslove od nekoliko mjeseci, što je obično jedina

vrsta posla koju mogu očekivati, predstoji im nekoliko mjeseci birokratske procedure

da bi ponovno dokazali dohodovni cenzus i ostvarili pravo na socijalnu pomoć. To je

velika prepreka njihovoj aktivaciji i često siromašnije obitelji gura još dublje u

siromaštvo.

Kod žena u dobi za rađanje najvažniji je razlog za prijavu na evidenciju nezaposlenih

porodiljna naknada, odnosno još nekoliko naknada povezanih s rađanjem. Ta

populacijska mjera potpuno je krivo smještena u područje rada, što dovodi do

paradoksalne situacije da su žene motivirane da se prijave na evidenciju nezaposlenih

onda kad žele rađati djecu. U početku provedbe ove mjere žene su čak morale biti

prijavljene na evidenciji nezaposlenih najmanje 6 mjeseci. Danas je sve što trebaju

učiniti jednom se prijaviti i ostvariti pravo na porodiljnu naknadu, nakon čega ih se

uklanja iz evidencije kao nesposobne za rad. Sve se tako svodi na iskorištavanje

administrativnih kapaciteta Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i utjecaj na statističke

podatke o priljevu i odljevu s evidencije nezaposlenih osoba.

2.1.1. Žene na tržištu rada

U Hrvatskoj zaposlenost žena u posljednjem desetljeću (1991.-1999.) oscilira od 43%,

od ukupno zaposlenih, do 45% u 1999. godini. Međutim, po pojedinim djelatnostima,

22

npr. u obrtu i slobodnim profesijama, bilježi se kontinuirani rast udjela zaposlenih žena

od 36% od ukupno zaposlenih na tom području u 1991. na 44% u 1999. godine.19

Djelatnosti u kojima su žene najčešće zaposlene su: prerađivačka industrija (25% od

ukupno zaposlenih žena), trgovina na malo i veliko (16%), te obrazovanje (13%) i

zdravstvena zaštita i socijalna skrb (13%). Muškarci su pak zaposleni u prerađivačkoj

industriji (30%), trgovini na malo i veliko (13%), prijevozu, skladištenju i vezama (12%),

te građevinarstvu (11%).

Graf 2. Djelatnosti u kojima su najčešće zaposlene žene

Izvor: Prema http://www.zinfo.hr/hrvatski/stranice/faq/StatistikaZene.htm

Među osobama koje rade u punom radnom vremenu nešto je manje žena nego

muškaraca (47% žena u odnosu na 53% muškaraca), međutim udio žena koje rade u

nepunom radnom vremenu iznosi 65%. Među osobama koje rade u skraćenom

radnom vremenu žene dominiraju sa 68% u odnosu na 32% muškaraca.

Analiza s obzirom na vrstu radnog odnosa pokazuje da su žene nešto rjeđe od

muškaraca u stalnom radnom odnosu (na neodređeno vrijeme). Tako je 31. ožujka

1999. godine bilo 47% žena u odnosu na 53% muškaraca zaposlenih na ovaj način.

Na određeno vrijeme žene se također nešto rjeđe zapošljavaju (49% žena u odnosu

19 http://www.zinfo.hr/hrvatski/stranice/faq/StatistikaZene.htm (02.07.2012.)

23

http://www.zinfo.hr/hrvatski/stranice/faq/StatistikaZene.htm

na 51% muškaraca). Međutim, pripravnicama i vježbenicama bilježimo znatniju

prednost žena (58% žena u odnosu na 42% muškaraca).20

Žene stalni radni odnos najčešće ostvaruju u prerađivačkoj industriji (42%), jednako

kao i one zaposlene na određeno vrijeme (24%). Pripravnice se najčešće zapošljavaju

u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (34%), zatim obrazovanju (17%), te

javnoj upravi i obrani, i obveznom socijalnom osiguranju (13%). S obzirom na stručno

obrazovanje, najviše zaposlenih žena ima sa srednjom stručnom spremom (42%),

zatim sa visokom (14%), te nekvalificiranih radnica (12%).21 Zaposlenice sa SSS

najčešće rade u prerađivačkoj industriji (20%), trgovini na malo i veliko (20%),

zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi (15%). Zaposlene žene s VSS najčešće rade u

obrazovanju (29%), zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi (14%), te prerađivačkoj

industriji (11%). Zaposlene kao NKV radnice najčešće rade u prerađivačkoj industriji

(48%).

Dobna struktura zaposlenih žena govori da one najčešće imaju između 35 i 44 godine

života (38% ukupno zaposlenih žena). Drugo mjesto po brojnosti dijele žene stare od

45 do 49 godine (15%), te one od 30 do 34 godine. Žene iz dobne skupine od 35 do

39 godina najčešće rade u prerađivačkoj industriji (26%), a zatim u trgovini na malo i

veliko (15%). Starije žene (60 do 64 godine) najčešće rade u obrazovanju, a one

mlađe od 19 godina u prerađivačkoj industriji.22 Zaposlenice u obrtu i slobodnim

profesijama interesantne su ne samo zbog udjela među zaposlenima, već i udjela u

vlasništvu obrta.

U obrtu je, prema godišnjem prosjeku 1999. godine, bilo zaposleno 45% žena.

Međutim, među vlasnicama ih je bilo samo 28%. Za razliku od toga 55% zaposlenih u

obrtu su bili muškarci, a čak njih 72% su bili vlasnici. Od ukupnog broja žena

zaposlenih u obrtu najviše ih je zaposleno u trgovini (29%). U odnosu na muškarce u

20 http://www.zinfo.hr/hrvatski/stranice/faq/StatistikaZene.htm (02.07.2012.)21 http://www.zinfo.hr/hrvatski/stranice/faq/StatistikaZene.htm (02.07.2012.)22 http://www.zinfo.hr/hrvatski/stranice/faq/StatistikaZene.htm (02.07.2012.)

24




toj vrsti obrta one čine 56% zaposlenih, ali se među vlasnicima trgovina prisutne sa

42%. Slijedeća vrsta obrta u kojoj su žene najbrojnije jesu hoteli i restorani. Od

ukupnog broja tu ih je zaposleno 20%. U odnosu na muškarce u toj vrsti obrta čine

51%, ali su vlasnice samo u 31% slučajeva.23

Žene su nadalje zaposlene u obrtu prerađivačke industrije (14% od ukupno zaposlenih

žena u obrtu). Iako u ovoj vrsti obrta čine 37% zaposlenih u odnosu na muškarce

vlasnice su samo u 2,3%. Izuzetak je obrt u društvenim, socijalnim i osobnim

uslugama. Od ukupnog broja žena u obrtu tu ih je zaposleno samo 9% u odnosu na

muškarce u toj vrsti obrta one čine 84% zaposlenih, ali i 80% vlasnika.24

Na tržištu rada, dakle, nalazimo koncentraciju žena u tipičnim ženskim djelatnostima

(zdravstvena zaštita, obrazovanje, socijalna skrb, kultura, trgovina, ugostiteljstvo,

turizam, prehrambena industrija). Žene su najčešće zastupljene kao inženjerke,

tehničarke (17,7%), uredske i šalterske službenice (17,6%), te u uslužnim i trgovačkim

zanimanjima (15,4%). Samo 4,1% žena možemo pronaći među čelnicima i članovima

zakonodavnih tijela, čelnicima i dužnosnicima državnih tijela te direktorima.25

Proteklu, 2011. godinu obilježio je, simboličan kraj tekstilne industrije, koju su više od

80% činile žene i propadanje dviju tvornica na sjeveru i jugu Hrvatske, ''Kamenskog'' u

Zagrebu i ''Uzora'' u Splitu. Tržište rada u Hrvatskoj se prestrukturira i priprema za

nova, većinom servilna zanimanja. Ona su manje plaćena i namijenjena su uglavnom

ženama. Odgovornost za pronalaženje posla prebacuje se isključivo na žene, pa se od

njih očekuje da osnivaju mala i srednja poduzeća i pronalaze druge načine

samozapošljavanja. Uostalom, to su preporuke i nove Strategija EU za jednakost žena

i muškaraca 2010-2015 (Strategy for equality between women and men 2010-2015),

ali i hrvatskih politika i strategija koje se bave tržištem rada.26

Žene na tržištu rada u Hrvatskoj su neravnopravne, a mjere poticaja zapošljavanja tek

su kozmetika koja ne rješava suštinsko pitanje njihove nezaposlenosti. Što više,

23 www.hok.hr/cro/content/Obrtničke novine-Hrvatska gospodarska komora, (11.06.2012.)24 http://www.zinfo.hr/hrvatski/stranice/faq/StatistikaZene.htm (02.07.2012.)25 www.ured-ravnopravnost.hr/ Žene i rad u suvremenom društvu (12.06.2012.)26 http://www.domine.hr/Položaj žena na hrvatskom tržištu rada, (02.07.2012.)

25



http://www.hok.hr/cro/content/Obrtni%C4%8Dke

doprinos postojećih mjera i postojećih politika, upitan je s obzirom na

nezadovoljavajući, podređen položaj žena na hrvatskom tržištu rada.

Taj se položaj ne određuje samo većinskim udjelom žena u strukturi zaposlenih ili

nezaposlenih. On je određen društvenim kontekstom, kojeg obilježavaju dominantni

patrijarhalni odnosi i vrijednosti. Pokazatelje neravnopravnosti lako je pobrojati počevši

od nejednake plaće za isti rad ili još izraženije, manje mirovine u odnosu na mirovine

muškaraca, do korištenja rodiljnog ili roditeljskog dopusta, kojeg u 90% slučajeva

koriste majke.

Žene čine značajnu većinu na crnom tržištu, i potpisnice su većine ugovora na

određeno vrijeme (preko 80%). To znači da su zakinute za niz prava i privilegija koje

imaju radnici zaposleni temeljem ugovora na neodređeno vrijeme. Obrazovni sustav

je zastario, rodno stereotipiziran i neusklađen s potrebama na tržištu rada. Posljedice

takvog sustava su profesionalna segregacija i podzastupljenost žena u tehničkim

zanimanjima. Profesionalno napredovanje ograničeno je tzv. staklenim stropom. Tako,

u tipično ''ženskom'' učiteljskom zanimanju, većina ravnateljskih mjesta pripada

muškarcima. Nadalje, žene potpisuju manje od 10% menadžerskih ugovora. U

uvjetima kad u Parlamentu sjedi tek oko 20% žena, rasprava o uvođenju

menadžerskih kvota zvuči nerealno.27

Tipičnoj obitelji u Hrvatskoj treba žena, majka i domaćica, odnosno kućanica. Od oca

se još uvijek takva uloga ne traži i pred njega društvo postavlja druga očekivanja. On

je onaj koji se percipira kao hranitelj obitelji. Zato je puno lakše dati otkaz ženama.

Licemjerna je pretpostavka da se ženi i zajednici na taj način čini usluga, jer se može

dodatno posvetiti svojoj ulozi majke i odgajateljice, odnosno skrbnice. Upravo, u

uvjetima ekonomske krize i stanja na tržištu rada kakvo je u Hrvatskoj posljednjih

desetljeća, žena je prisiljena tražiti dodatne izvore prihoda da bi prehranila obitelji.

Najčešće ih nalazi na crnom tržištu. Osim toga, čitav niz načina ostvarivanja prihoda

zapravo ostaje neregistriran. Često puta ni same korisnice ne prepoznaju sebe kao

hraniteljice, odnosno, one koje donose novac u obitelj ili zajednicu (posjednice ili

suposjednice apartmana, obiteljskih gospodarstava i sl.).28

27 http://www.domine.hr/Položaj žena na hrvatskom tržištu rada (02.07.2012.)28 Ibidem

26

Položaj žena na tržištu rada neće se izmijeniti bez gospodarskog razvoja i stvaranja

povoljnih društvenih uvjeta za jednako napredovanje žena i muškaraca na području

rada i ekonomije. Povoljni društveni uvjeti znače izmjenu kurikuluma i sustava

obrazovanja, uvođenje jednosmjenske nastave i cjelodnevnog boravka, obavezne

vrtiće za djecu od 3 godine, obvezni roditeljski dopust za majke i očeve, dovoljno

kapaciteta u jaslicama i vrtićima, unaprjeđenje prometne infrastrukture, razvoj sustava

socijalne i obiteljske podrške, povećanje udjela žena u tijelima političkog odlučivanja, a

to nikako ne može biti odgovornost pojedinaca, odnosno samih žena.

2.1.2. Usklađivanje rada i obiteljskog života

U današnje vrijeme u Hrvatskoj rođenje djeteta predstavlja izražen rizik za

(re)integraciju majki, i u slučaju da se ipak vrate na posao, žene se suočavaju sa

značajnim poteškoćama u usklađivanju radnog i obiteljskog života. Iako je doživljaj

poteškoća prilikom usklađivanja obaveza na poslu i u kućanstvu skoro jednako raširen

među spolovima, očito je da žene realno obavljaju kućanske obaveze u mnogo većoj

mjeri. Primjerice, 35% žena svakodnevno je uključeno u brigu o djeci i njihovom

obrazovanju u usporedbi s 22,6% muškaraca. Čak 80,7% žena obavlja kućanske

poslove svakog dana u usporedbi sa samo 32,8% muškaraca. Udio je žena u

Hrvatskoj koje obavljaju kućanske poslove svakog dana visok, ali sličan kao u drugim

europskim zemljama.29

Stavovi o tradicionalnim ulogama očeva kao hranitelja obitelji i majki kao kućanica i

onima koje vode brigu o djeci još uvijek su prisutni u Hrvatskoj. S ciljem daljnjeg

povećanja sudjelovanja očeva u brizi o djeci, Hrvatska je promijenila sustav roditeljskih

dopusta kako bi osigurala jače poticaje za očeve da sudjeluju u brizi o djeci.

I u Hrvatskoj majke imaju vodeću ulogu u odgoju predškolske djece, ali i bake i

djedovi, također, pružaju pomoć u čuvanju unučadi, posebno oni koji žive u

zajedničkom kućanstvu. Udio profesionalnih usluga brige o djeci u Hrvatskoj je nizak.

Nedostatna razvijenost usluga brige o obitelji i djeci proizlazi iz dva osnovna faktora –

financijskog (javne su usluge skupe) te faktora vrijednosti (tradicionalna struktura

29 Hazl, V.; Crnković Pozaić, S.; Meštrović, B.; Taylor, A.: Žene na tržištu rada, Program EU za Hrvatsku, sažetak studije, 2011., preuzeto sa: http://www.wlmcroatia.eu/ (05.07.2012.)

27

http://www.wlmcroatia.eu/

hrvatskog društva omogućila je ovisnost o obitelji i njezinoj podršci, posebice u

aspektu brige i odgoja djece).30

2.2. Zaštita zdravlja i sigurnosti žena na radu

2.2.1. Općenito o zaštiti na radu

Poslodavac je fizička ili pravna osoba za koju radnik u radnom odnosu obavlja

određene poslove. Prije stupanja radnika na rad, poslodavac mora omogućiti radniku

da se upozna s propisima o radnim odnosima te ga je dužan upoznati s organizacijom

rada i zaštitom na radu.

Propisi o zaštiti na radu, kolektivni ugovor i pravilnik o radu, moraju se na prikladan

način učiniti dostupnim radnicima. Poslodavac može obavljanje poslova zaštite na

radu prenijeti i na svojeg ovlaštenog predstavnika (ovlaštenika).

Ovlašteni predstavnik (ovlaštenik) je svaka osoba koja rukovodi radom jednog ili više

radnika na kojeg je prenijeto ovlaštenje u pisanom obliku (ugovor o radu, odnosno

drugi akt). Ovim aktom se utvrđuju vrste ovlaštenja, vrijeme i mjesta obavljanja

poslova, eventualni dodatak na plaću, svota kojom će raspolagati ovlaštenik, trajanje

ovlaštenja itd.

Glavne dužnosti poslodavca su: 31

- izrada procjene opasnosti na temelju koje se primjenjuju pravila kojima se

otklanjaju ili smanjuju opasnosti i štetnosti na radu;

- organizaciju provedbe zaštite na radu, pravila zaštite na radu te prava, obveze

i odgovornosti njegovih ovlaštenika i radnika, u dijelu u kojem ta pitanja nisu

uređena Zakonom i propisima donesenim na temelju njega te kolektivnim

ugovorom i ugovorom o radu.

30 Hazl, V.; Crnković Pozaić, S.; Meštrović, B.; Taylor, A.: Žene na tržištu rada, Program EU za Hrvatsku, sažetak studije, 2011., preuzeto sa: http://www.wlmcroatia.eu/ (05.07.2012.)31 Zakon o zaštiti na radu, N.N., br. 59/96, 94/96, 114/03

28


Obveze poslodavca i ovlaštenika za provođenje mjera zaštite na radu su: (članak 73.

Zakona o zaštiti na radu) 32

- da se na poslove ne rasporedi radnik koji nije osposobljen za rad na siguran

način,

- da se na poslove s posebnim uvjetima rada ne rasporedi radnik za kojeg na

propisani način nije utvrđeno da ispunjava tražene uvjete, odnosno da se radnik

koji tražene uvjete više ne ispunjava ne zadrži na poslovima s posebnim

uvjetima rada,

- da se malodobnicima, ženama i radnicima sa smanjenom radnom

sposobnošću ne dozvoli rad na poslovima koji bi mogli na njih štetno utjecati,

- da isključi iz uporabe strojeve i uređaje te osobna zaštitna sredstva koja nisu

ispravna,

- da radnici rade sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu, propisa

donesenih na temelju njega, drugih propisa zaštite na radu, uputa poslodavca,

odnosno proizvođača strojeva i uređaja, osobnih zaštitnih sredstava i radnih

tvari te da koriste propisana osobna zaštitna sredstva,

- da radniku zabrani rad ako ga obavlja suprotno odredbi iz prethodnog

podstavka,

- da osigura potreban broj radnika osposobljenih za evakuaciju i spašavanje

kao i za pružanje prve pomoći te da im stavi na raspolaganje svu potrebnu

opremu,

- da osigura da se za vrijeme rada ne piju alkoholna pića te uzimaju druga

sredstva ovisnosti, odnosno da zabrani rad radnicima koji su na radu pod

utjecajem alkohola i drugih sredstava ovisnosti te da ih udalji s rada.

32 Zakon o zaštiti na radu, N.N., br. 59/96, 94/96, 114/03

29

Obavljanje poslova zaštite na radu koje obavlja stručnjak zaštite na radu ne smanjuje

odgovornost poslodavca niti ga oslobađa odgovornosti za provođenje zaštite na radu,

(čl. 13. i 24. Zakona o zaštiti na radu).

Cilj i svrha zaštite na radu, kao i propisa kojima se utvrđuju pravila ponašanja u tom

području je poduzimanje mjera i radnji za sprječavanje ozljeda na radu, profesionalnih

bolesti, drugih bolesti u svezi s radom te zaštita radnog okoliša.

Zaštita na radu provodi se i poradi uočavanja nesmetanog duševnog i tjelesnog

razvitka mladeži, zaštite žena od rizika koji bi mogli ugroziti ostvarivanje materinstva,

zaštite invalida i profesionalno oboljelih osoba od daljnjeg oštećivanja zdravlja i

smanjenja njihove radne sposobnosti te poradi očuvanja radne sposobnosti

zaposlenika starije dobi u granicama primjerenih njihovoj životnoj dobi.

Cilj i svrha zaštite na radu ostvaruje se u prvom redu otkrivanjem i otklanjanjem

opasnosti koje u određenim okolnostima mogu izazvati ozljedu na radu, profesionalnu

bolest ili drugu bolest u svezi s radom.

Otkrivanje i otklanjanje opasnosti postiže se primjenom pravila i mjera zaštite na radu.

Ta pravila i mjere zaštite na radu dužni su provoditi, odnosno primjenjivati poslodavci,

zaposlenici i država. Za sve sudionike u provođenju zaštite na radu propisima su

utvrđena pravila ponašanja, to jest obveze, prava i odgovornosti.

U organizaciji, uređivanju i provođenju propisa iz zaštite na radu najznačajniju zadaću

ima poslodavac, koji je odgovoran za njezinu organizaciju, uređivanje i provedbu. U

ostvarivanju složenijih, stručnih i brojnih poslova zaštite na radu istaknutu ulogu imaju

stručnjaci za zaštitu na radu, koje je poslodavac sukladno zakonu o zaštiti na radu RH

dužan zaposliti kada je to zakonom utvrđeno.

Zaštita na radu je skup tehničkih, zdravstvenih, pravnih, psiholoških, pedagoških i

drugih djelatnosti s pomoću kojih se otkrivaju i otklanjaju opasnosti što ugrožavaju

život i zdravlje zaposlenika na radu, te utvrđuju mjere, postupci i pravila da bi se

otklonile ili smanjile te opasnosti. Svrha zaštite na radu je u biti stvarati radne uvjete

kako bi se spriječile ozljede na radu i profesionalne bolesti.

30

Zaštita na radu je sustavni dio organizacije rada i izvođenja radnog procesa, a

ostvaruje se obavljanjem poslova zaštite na radu i primjenom propisanih, ugovorenih,

kao i priznatih pravila zaštite na radu te zapovjedanih (naređenih) mjera i uputa

poslodavca (članak 8. Zakona o zaštiti na radu RH, u daljnjem tekstu: ZZNR).

Za organizaciju i provedbu zaštite na radu odgovoran je poslodavac neovisno o tome

je li je u tu svrhu zaposlio stručnjaka za zaštitu na radu, odnosno organizirao službu za

zaštitu na radu, ili je ugovorio suradnju s ovlaštenom fizičkom osobom za zaštitu na

radu, ustanovom ili trgovačkim društvom za poslove zaštite na radu (članak 13.

ZZNR).

Poslodavac je obvezan primjenjivati pravila zaštite na radu na temelju općih načela

zaštite:33

- izbjegavanje opasnosti i štetnosti,

- procjene opasnosti i štetnosti koje se ne mogu otkloniti primjenom osnovnih

pravila zaštite na radu,

- sprječavanja opasnosti i štetnosti na njihovu izvoru,

- zamjene opasnog radnog postupka neopasnim ili manje opasnim radnim

postupkom,

- davanja prednosti skupnim mjerama zaštite pred pojedinačnim, te

odgovarajućeg osposobljavanja i obavješćivanja zaposlenika,

- planiranja zaštite na radu s ciljem međusobnog povezivanja tehnike, ustroja

rada, uvjeta rada, ljudskih odnosa i utjecaja okoliša na radno mjesto,

- prilagodbi tehničkom napretku,

- prilagodbe rada zaposlenicima, posebice u svezi s oblikovanjem mjesta

rada, izborom opreme te načina rada i proizvodnje, posebice u svrhu

ublažavanja jednoličnog rada i rada po učinku kako bi se smanjio njihov

štetan učinak na zdravlje (članak 17. ZZNR).33 http://www.zastita.com.hr/ Zakon o zaštiti na radu, N.N., br. 59/96, 94/96, 114/03, (05.07.2012.)

31

http://www.zastita.com.hr/

Svrha je općih načela zaštite pridonijeti promicanju, unapređivanju i bržem razvoju

zaštite na radu.

Opća načela zaštite su okvir za utvrđivanje i provođenje cjelovitog sustava zaštite, ali i

svekolika pomoć pri izvođenju poslova zaštite na radu, kad njihova provedba nije

jasno određena bilo kojim propisom, ili je nedovoljno određena. Kad se rad obavlja

sukladno mjerama i propisanim pravilima zaštite na radu, primjenom općih načela

zaštite moguće je postići i bolje uvjete rada i zaštitu zaposlenika, što može posebice

doći do izražaja pri zaključivanju kolektivnih ugovora kojima se pitanja uređenja u

skladu s propisima zaštite na radu mogu urediti i povoljnije za zaposlenika.34

Potrebno je procijeniti koje se opasnosti ne mogu otkloniti osnovnim pravilima zaštite

na radu na sredstvima rada koja su određena zakonom, pa se onda primjenom općih

načela mogu postići sigurniji uvjeti rada. Poslodavac je obvezan opasni tehnološki

proces zamijeniti manje opasnim ili neopasnim. To je jedno od značajnijih općih načela

čijom se primjenom mogu postići najbolji uvjeti za rad zaposlenika na siguran način.

2.2.2. Stanje zaštite na radu u Hrvatskoj

Od 2003. godine Međunarodna organizacija rada 28. travnja obilježava "Svjetski dan

sigurnosti i zaštite zdravlja na radu" s naglaskom na prevenciju bolesti i ozljeda na

radu, temeljen na tripartitnoj osnovi i socijalnom dijalogu. Svjetski sindikalni pokret 28.

travnja također obilježava komemoracijom za sve žrtve profesionalnih bolesti i ozljeda

na radu.

Međunarodna organizacija rada i Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuju kako

svake godine na radu smrtno strada oko 2 milijuna radnika, uz 260 milijuna ozljeda na

radu, te vrlo velikog broja slučajeva profesionalne bolesti. Obilježavanjem Dana

zaštite na radu nastoji se utjecati na podizanje razine svijesti o potrebi provedbe

zaštite na radu ali i upozoriti na obvezu skrbi cijelog društva o primjerenim radnim i

životnim uvjetima. Osnovni pokazatelji stanja zaštite na radu su: broj ozljeda na radu i

broj profesionalnih bolesti po granama djelatnosti, privremene radne nesposobnosti,

invalidnost, smrt te financijski pokazatelji oštećenja zdravlja uzrokovanih radom (gubici

34 http://www.zastita.com.hr/, Zakon o zaštiti na radu u RH, (05.07.2012.)

32


zbog bolovanja, dijagnostike, liječenje i rehabilitacije, privremena i invalidska

mirovina). Naprijed navedenom svakako treba dodati i nalaze Državnog inspektorata o

provedbi Zakona o zaštiti na radu i Zakona o državnom inspektoratu, stanje u

školovanju profesionalnih kadrova za zaštitu na radu i aktivnosti koje za poboljšanje

stanja poduzimaju strukovne udruge.35

U 2006. godini je u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo zaprimljeno ukupno 24.843

individualnih prijava ozljeda na radu što je u odnosu na 2005. godinu povećanje

apsolutnog broja ozljeda na radu za 9,3%. Najveći broj ozljeda u 2006. godini kao i

prethodnih godina (78,5%) dogodio se na samom radnom mjestu, a 21,5% na putu do

posla ili s posla. Na poslu se najčešće ozljeđuju muškarci i to u 79,5% slučajeva, a

žene samo u 20,5%.36

U odnosu na 2005. godinu zabilježen je porast broja ozlijeđenih muškaraca za 7,5%.

Od toga u 86,1% slučajeva muškarci su stradali na samom radnom mjestu, a u 19,1%

na putu do posla odnosno s posla. U 2006. godini za razliku od 2005. godine kada je

većina žena stradala na putu na ili s posla, i žene su češće stradale na samom

radnom mjestu (58,4%), a na putu do posla odnosno s posla 41,6%.37


individualnih prijava ozljeda na radu što je u odnosu na 2006. godinu (24.843)

smanjenje apsolutnog broja ozljeda na radu za 3,7%. Najveći broj ozljeda u 2007.

godini (79,1%) dogodio se na samom radnom mjestu što je lagano povećanje u

odnosu na 2006. godinu (78,5%), a 20,9% na putu do posla ili s posla. Na poslu se

najčešće ozljeđuju muškarci i to u 78,1% slučajeva, a žene u 21,9%. U ukupnom broju

ozljeda na radu ozljede nastale na putu na/s posla u muškaraca imaju udjel od 14,1%,

a u žena 38,4%.38


individualnih prijava ozljeda na radu što je najveći broj prijava od 1991. godine kada je

35 www.zzjzzv.hr/Svjetski dan zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, (17.06.2012.)36 www.zdravlje.hr/Strateški plan razvoja javnog zdravstva, (11.06.2012.)37 Dečković-Vukres, V.: Ozljede na u Hrvatskoj u 2006., Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, 2007. str.838 Dečković-Vukres, V.: Ozljede na u Hrvatskoj u 2007., Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, 2008. str.11

33

http://www.zdravlje.hr/Strate%C5%A1ki

http://www.zzjzzv.hr/Svjetski

bilo prijavljeno 32.988 ozljeda na radu. Nakon pada broja ozljeda na radu u 2007.

godini u 2008. godini bilježimo rast za 2,99%. Najveći broj ozljeda u 2008. godini kao i

prethodnih godina dogodilo se na samom radnom mjestu (79%), a 21% na putu do

posla ili s posla. S obzirom na spol ozljeđeni na poslu 2008. godine u 70% slučajeva

bili su muškarci, a u 30% žene. S obzirom na spol muškarci su stradali na samom

radnom mjestu u 86,4% slučajeva, a žene u 61,8%. U ukupnom broju ozljeda na radu

ozljede nastale na putu do posla odnosno s posla u muškaraca imaju udjel od 13,6%,

a u žena 38,2%.39

U 2009. godini priznato je ukupno 20.269 ozljeda na radu, od čega je 13.448

ozlijeđenih muškaraca a 6.821 žena. Najveći broj ozljeda na radu zabilježen je u

djelatnosti zdravstva, odnosno bolnica (943), zatim prema broju ozljede slijedi rad u

visokogradnji (739), brodogradnji (725) te javnoj sigurnosti – očuvanje javnoga reda i

mira (417). Najčešći uzrok ozljeda na radu (69%) je izvođenje radne operacije na

način protivan pravilima zaštite na radu, neprimijenjena posebna pravila zaštite na

radu i pomanjkanje zaštite na sredstvu za rad. Prema mjestu nastanka najviše je

ozljeda bilo na radnom mjestu i to 16.965, na putu do posla 2.518, na putu do stana

1.690, na službenom putu 280 te 373 ozljede koje su definirane pod ostalo.40

Graf 3. Ozljede na radu svrstane prema spolu u 2010.

39 Dečković-Vukres, V.; Hemen, M.: Ozljede na radu i profesionalne bolesti u Hrvatskoj u 2008., Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, 2009. str.940 Dolšak, L.: Aktualnosti iz područja sigurnosti na radu u RH, Visoka škola za sigurnost, s pravom javnosti, Zagreb, 2010., str.5.

34

Izvor: Prema Dolšak, L.: Aktualnosti iz područja sigurnosti na radu u RH, Visoka škola za sigurnost, s

pravom javnosti, Zagreb, 2010., str.5.

Graf 4. Ozljede na radnom mjestu prema mjestu nastajanja



U Hrvatskoj je 2010. godine od ozljeda na radu smrtno stradalo 35 osoba, najviše u

građevinarstvu, no pozitivno je što broj ozljeda na radu zadnjih godina pada. Broj

smrtno stradalih radnika u 2010. je bio za jedan manji nego 2009. godine, ali je ipak

znatnije opao u odnosu na 2006. godinu kada je na radu smrtno ozlijeđeno 46 osoba.

Od 35 smrtno stradalih u 2010. godini šestorica, odnosno 18%, radila su na crno, a od

ukupnog broja, njih 11 je stradalo u građevinarstvu, od čega su četvorica radila na

crno.41

Graf 5. Broj smrtno stradalih na radu

41 Hrvatski zavod za javno zdravstvo-Ozljede na radu u RH u 2009. godini

35

Izvor: Prema Dolšak, L.: Aktualnosti iz područja sigurnosti na radu u RH, Visoka škola za

sigurnost, s pravom javnosti, Zagreb, 2010., str.6.

Inspektori rada lani su obavili nadzore u slučajevima ukupno 1.254 ozlijeđenih osoba,

od čega je najviše stradalih u prerađivačkoj industriji (415 radnika) i građevinarstvu

(304 radnika). Zabilježeno je 98 slučajeva profesionalnih bolesti, ponajviše

pneumokonioza i bolesti uzrokovanih fibrogenim mineralnim prašinama. Broj ozljeda

na radu zadnjih godina ipak je u znatnijem padu pa je tako tijekom 2010. prijavljeno

18.109 ozljeda, dok ih je godinu prije bilo prijavljeno više od 25.000 42

2.2.3. Zdravstveni problemi zaposlenih

Vrlo se često u medicini rada govori o bolestima vezanim uz rad, a da se ne razluče

profesionalne bolesti od ostalih bolesti na čiji nastanak, iako ne isključivo, utječu

štetnosti sa radnog mjesta. Razlog tome je dvostruk: profesionalne bolesti čine manje

od 1% svih bolesti u čijem nastanku sudjeluje štetnost s radnog mjesta, i saniranje

radnog mjesta i uklanjanje profesionalne štetnosti je jedini način da se spriječi

nastanak i profesionalnih bolesti i ostalih bolesti vezanih za rad

Neke od najčešćih zdravstvenih problema zaposlenih, te načine kako upravljati s njima

ću obraditi u ovom poglavlju.U najčešće probleme zaposlenih spadaju: zdravstveni

problemi uzrokovani radom za računalom, bolovi u leđima kao posljedica napornog

42 hrcak.srce.hr/ Nacionalni dan zaštite na radu

36

fizičkog rada, zdravstveni problemi zbog nezdrave radne sredine, stres na radu, umor i

iscrpljenost

2.2.4. Profesionalne bolesti

Profesionalnom bolešću smatra se bolest za koju se dokaže da je posljedica

djelovanja štetnosti u procesu rada i/ili radnom okolišu, odnosno bolest za koju je

poznato da može biti posljedica djelovanja štetnosti koje su u svezi s procesom rada

i/ili radnim okolišem, a intenzitet štetnosti i duljina trajanja izloženosti toj štetnosti je na

razini za koju je poznato da uzrokuje oštećenje zdravlja . Ona se može javiti naglo,

nakon kratkotrajnog djelovanja neke štetnosti ili kao posljedica uzastopnog i

dugotrajnog djelovanja nefizioloških uvjeta rada,štetnih fizikalnih čimbenika ( buke,

vibracija, zračenja i sl.) kao i nepovoljnih higijenskih uvjeta na radu.

Izvješće Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu iz 2010.godine

kazuje nam da se najveći broj ozljeda na radu dogodio se u Gradu Zagrebu i

Zagrebačkoj županiji, a zatim slijedi Primorsko-goranska županija. Prema djelatnosti

poslodavca najveći se broj ozljeda na radu dogodio u prerađivačkoj industriji, a slijedi

trgovina na veliko i malo; popravak motornih vozila i motocikla, građevinarstvo i

djelatnost zdravstvene zaštite i socijalne skrbi. Od ukupnog broja ozlijeđenih radnika

na mjestu rada se ozlijedilo 78%, a na putu 22%. Od ukupno ozlijeđenih žena na putu

se ozlijedilo 38,5%.43

Najčešći način nastajanja ozljede na radu je pad radnika sa visine, u dubinu ili u istoj

ravnini. Na taj način se ukupno ozlijedilo 4590 radnika ili 33,8%, a na mjestu rada

3232 radnika ili 30,7%. Prema prirodi ozljede najčešće je kao posljedica ozljede

utvrđen prijelom (20,71%), a na mjestu rada najčešće su kao posljedica ozljede

utvrđene ostale rane (20,08%).44

Najčešći izvor ozljede su prostorije i površine za kretanje osoba na radu. Za 14,65%

od svih ozljeda na radu i 17,14% ozljeda na mjestu rada izvor ozljede su bile prostorije

i površine za kretanje osoba na radu. Najčešći uzrok ozljeda na radu je viša sila i

prema podacima iz prijava ozljeda na radu 4360 radnika ili 32,09% se ozlijedilo zbog

43 www.hzzzsr.hr/Praćenje uzroka ozljeda na radu44 www.sgh.hr/Analiza ozljeda na radu

37

http://www.sgh.hr/Analiza

http://www.hzzzsr.hr/Pra%C4%87enje

http://hr.wikipedia.org/wiki/Zdravlje

http://hr.wikipedia.org/wiki/Bolest

više sile. Isto tako i na mjestu rada za 3184 radnika ili 30,21% uzrok ozljeda na radu je

viša sila.45

Bolesti povezane sa radom pripadaju skupini nespecifičnih bolesti rada.

Profesionalnom bolešću smatra se bolest za koju se dokaže da je posljedica

djelovanja štetnosti u procesu rada i/ili radnom okolišu, odnosno bolest za koju je

poznato da može biti posljedica djelovanja štetnosti koje su u svezi s procesom rada

i/ili radnim okolišem, a intenzitet štetnosti i duljina trajanja izloženosti toj štetnosti je na

razini za koju je poznato da uzrokuje oštećenje zdravlja. Položaj tijela pri radu ovisi o

vrsti posla i o uvjetima radnih prostora.

Nefiziološki i prisilni položaj tijela pri radu, stalni stojeći ili sjedeći, pognuti ili čučeći,

klečeći i ležeći iznimno su nepovoljni jer dovode do statičkog naprezanja mišića. Kod

nekih su zanimanja npr. kod rudara, šumskih radnika, zemljoradnika nepovoljni

položaji pri radu neizbježni, pa katkad mogu prouzročiti i pritisak na mjestima gdje su

pojedini nervi nezaštićeni, što ima za posljedicu oštećenje njihove funkcije. Tako se,

npr., ravna stopala i proširene vene češće pojavljuju u kirurga, konobarica, poštara,

frizerki; kronični bronhitis u radnika izloženih udisanju različitih prašina, plinova i para;

reumatske bolesti zglobova i mišića nastaju u radnim uvjetima niske temperature;

šećerna bolest i/ili povišeni krvni tlak u vezi sa psihičkim stresom na radnom mjestu.46

U nekim skupinama zanimanja pojedine bolesti pojavljuju se sa većom učestalosti,

koje su zbog toga dobile naziv profesionalne bolesti. To su npr. zanimanja u kojima se

obavljaju poslovi pri kojima je potrebno opetovano izvođenje složenih brzih ili

ponavljanje jednoličnih pokreta (rad na kompjuteru, pisanje na stroju, telegrafu, poslovi

krojačice, razvrstavanje pisama ili novčanica). U tim zanimanjima češće se pojavljuju

bolesti kardiovaskularnog sistema, oštećenja kralježnice, reumatske bolesti i

psihoneuroze što je posljedica nefizioloških uvjeta rada ili psihičkog stresa pri radu.47

Bilo koja aktivnost u kojoj položaj glave ili vrata, nadlaktice ili ramena, nije pretežiti dio

radnog vremena u neutralnom položaju može izazvati sindrom bolnog vrata. Intenzitet

bolova ovisi o duljini statičkog i dinamičkog opterećenja vratnog segmenta. Najveći

45 Izvješće Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu-Analiza ozljeda na radu u 2010.godini46 www.vasdoktor.com/medicina- rada /1385 -bolesti-povezane-sa-radom47 www.vasdoktor.com/medicina- rada /1385 -bolesti-povezane-sa-radom

38

http://www.vasdoktor.com/medicina-rada/1385

http://www.vasdoktor.com/medicina-rada/1385

broj preciznih poslova izvođenih rukama, uzrok je statičkog opterećenja vrata i pojave

bolova. To je vrlo čest sindrom u žena koje rade sjedeći cijelo radno vrijeme u

prisilnom položaju tijela. Rezultati istraživanja potvrđuju da prosječna daktilografkinja

tijekom jednog sata učini više od 600 pokreta vratom, što je uzrok pojavi boli. 48

Potvrđeno je također da je pojava boli u vratu povezana s držanjem glave u izraženoj

fleksiji čak i onda kada nema drugih opterećenja. Po dosadašnjim spoznajama, u 90 %

žena starijih od 60 godina su prisutne degenerativne promjena na vratnoj kralježnici.

Zbog tih promjena osoba ne mora imati nikakve simptome, ali one ukazuju da dob

bitno utječe na razvoj degenerativnih promjena. Tim je značajniji podatak da više od

15% službenica, radnica u graditeljstvu i poljoprivredi mlađih od 40 godina i više od 30

% starijih od 40 godina, ima izrazite tegobe, što upućuje na potrebu prilagođavanja

radnih mjesta (stolac, radni stol, videoterminal, tipkovnica), jer je to osnovna mjera u

sprječavanju bolovanja ili nastanka prijevremene invalidnosti u mladih radnica.49

Među čimbenicima s radnog mjesta na nastanak ovih bolesti utječu osobito buka i

hladnoća, koje dovode do povećanja krvnog tlaka. Upravo zbog pozitivnog odnosa

prema zahtjevima radnog mjesta uz zdrav način života, u Danskoj i Švedskoj, suci,

odvjetnici, liječnici, stomatolozi i sveučilišni profesori su svrstani u zanimanja s niskim

rizikom za razvoj hipertenzije i koronarne bolesti. Nasuprot njima, u tim zemljama, od

ovih bolesti najčešće obolijevaju radnici u metaloprerađivačkoj industriji, vozači

autobusa i tramvaja i sjekači motornom pilom. Veća je učestalost ovih bolesti i u

radnika koji rade destimulirajuće, monotone poslove i u kojih ne postoji mogućnost

profesionalnog napredovanja. Treba uzeti u obzir i stres izazvan strahom od gubitka

radnog mjesta i poremećenim međuljudskim odnosima kojoj je potonja populacija

često izložena pa je rizik razvitka ovih bolesti u toj populaciji četverostruk u odnosu na

opću populaciju.50

Među ženama su najmanje ugrožene službenice u vladinim uredima, učiteljice

likovnog i glazbenog odgoja, a među zanimanja s visokim rizikom za razvoj tih bolesti

su medicinske sestre. Ustanovljeno je da su ove bolesti učestalije u tzv. tipu A osobe

48 www.zdravstvo.com/, Hrvatski zavod za medicinu rada, Zagreb/Bolesti vezane uz rad49 Ibidem50 cadial.hidra.hr/ Plan razvoja javnog zdravstva za razdoblje 2011.-2015. godine

39

http://www.zdravstvo.com/

koje karakterizira često preuzimanje dužnosti kojima nisu dorasli pa takve situacije

doživljavaju kao stanje stalnog stresa. Prema procjenama švedskih autora u 22% u

žena iz ovih skupina zanimanja bi se pravilnom edukacijom, boljom organizacijom

rada i mijenjanjem navika ublažili simptomi ili spriječio nastanak ovih bolesti.51

U svijetu se za prevenciju bolesti održavaju edukacijski tečajevi na kojima se

zaposlenike uči prevladavati stres, odvikavanje od pušenja i posebna pozornost

pridaje pravilnoj prehrani. Česte su rotacije zaposlenih (svakih 3-5 godina) čime se

smanjuje uloga stresa i produžava radni vijek. 52

Nažalost u Republici Hrvatskoj još je uvijek nedostatna navedena edukacija i praktički

se radi samo sekundarna ili tercijarna prevencija dok je primarna prevencija posve

zapostavljena. Kako velik dio poslova na kojima postoji opasnost od obolijevanja od

bolesti vezanih uz rad nije svrstan u poslove s posebnim uvjetima rada, zaposleni na

ovim radnim mjestima ne podliježu periodičkim pregledima. Tek se izloženi hladnoći

i/ili povišenoj temperaturi povremeno pregledavaju i to samo onda ako su prema

aktima poduzeća njihovi poslovi svrstani u poslove s posebnim uvjetima rada.

U registru profesionalnih bolesti za 2012. upisano je 488 bolesti. Od ukupnog broja

oboljelih od profesionalnih bolesti ima 276 (56,56%) muškaraca i 212 (43,44%) žena.53

2.3. Ozljede i profesionalne bolesti u Hrvatskoj kod žena


individualnih prijava ozljeda na radu što je 19,3% manje nego u prethodnoj godini

(2009. 19.566).54

Najveći broj ozljeda u 2010. godini kao i prethodnih godina dogodilo se na samom

radnom mjestu (75,8%), a 24,2% na putu do posla ili s posla. S obzirom na spol

ozlijeđenih u 2010. godini, u 63,7% slučajeva bili su muškarci, a u 36,3% žene. Udio

51 zdravstvo.com/medrada/radovi/zavalic.htm52 Ibidem53 www.hzzzsr.hr/Registar priznatih profesionalnih bolesti54 www.stampar.hr/ SvjetskiDanSigurnosti

40

http://www.stampar.hr/

http://www.hzzzsr.hr/Registar

žena stradalih na samom radnom mjestu je 27,5%. U ukupnom broju ozljeda na radu,

ozljede nastale na putu do posla odnosno s posla imaju udjel od čak 42,6%.55

U 2010. najčešće prijavljene profesionalne bolesti od kojih je oboljelo 34,7% žena.

su:56

- bolesti dišnog sustava uzrokovane azbestom (47.5%);

- bolesti kože uzrokovane tvarima kojima je znanstveno potvrđeno alergijsko ili

nadražujuće djelovanje (12,9%);

- bolesti uzrokovane vibracijama koje se prenose na ruke (9,9%);

- sindromi prenaprezanja uzrokovani kumulativnom traumom (7,9%);

- zarazne ili parazitske bolesti uzrokovane radom u djelatnostima gdje je dokazan

povećan rizik zaraze (6,9%);

- nagluhost ili gluhoća uzrokovana bukom (5,0%);

- zarazne ili parazitske bolesti prenesene na čovjeka sa životinja ili životinjskih

ostataka (4,0%),

- mezoteliom seroznih membrana uzrokovan azbestom (3,0%);

- astma uzrokovana udisanjem tvari kojima je potvrđeno alergijsko ili nadražujuće

djelovanje (2,0%)

- čvorići glasnica uzrokovani kontinuiranim naporom glasnica na radu (1,0%)

Mnoge žene rade posao stojeći, od zdravstvenih djelatnica, do konobarica i frizerki.

Stajanje je prirodno ljudsko držanje i samo po sebi ne predstavlja opasnost po

zdravlje. No redovito i dugotrajno stajanje i hodanje može uzrokovati ili pogoršati neke

zdravstvene probleme, te ozljede mekog tkiva. Neki od problema s kojima se možete

suočiti su : 57

otečene i bolne noge ili stopala

bolne pete (upala vezivnog tkiva koja se osjeća od pete sve do prstiju)

problemi sa koljenima

55 www.hzjz.hr/ Ozljede na radu i profesionalne ozljede u RH56 www.hzjz.hr/publikacije/hzs.../ Ljetopis_Yearbook_HR_2010.57 www.hzjz.hr/Zdravstveno-statistički ljetopis, 2010. godine

41

http://www.hzjz.hr/publikacije/hzs.../

http://www.hzjz.hr/

bolovi u donjem dijelu leđa

ukočenost vrata i ramena

povećana mogućnost obolijevanja od artritisa koljena ili kuka

proširene vene

loša cirkulacija

upale i bolovi u mišićima.

Tijelo trpi zbog načina na koji se obavlja posao i radni zadaci dok stojite. Izgled radnog

mjesta tjelesni pokreti koje radite, te alat koji koristite kod obavljanja posla

ograničavaju vaše kretanje. Rezultat toga je da imate manji izbor tjelesnih položaja

koje koristite, a i sami položaji su često neprirodni. Taj nedostatak fleksibilnosti kod

odabira tjelesnog položaja kod rada pridonosi zdravstvenim problemima. Kad se

odredi način obavljanja nekog posla, a pritom se ne vodi računa o tjelesnim

karakteristikama, to može uzrokovati nelagodu, a dugotrajno i ozbiljnije zdravstvene

probleme.

Stajanje smanjuje dotok krvi u mišiće i usporava cirkulaciju. Ako se mišići ne pokreću,

neće ni ostale tjelesne tekućine cirkulirati, zbog čega se vene mogu upaliti, noge,

stopala i zglobovi oteći, a mišići postati bolni. Ovo je osobito problematično za

trudnice, jer im može biti smanjen i dotok krvi u maternicu. To može biti uzrok

prijevremenog poroda i niske porođajne težine novorođenčeta.

2.3.1. Zdravstveni problemi uzrokovani radom za računalom

Danas značajan dio zaposlenih većinu radnog vremena provodi pored računara, što

može izazvati određene zdravstvene probleme, kao što su bol u očima, suženje očiju,

stalno naprezanje očiju, bolovi u vratu i leđima kao posljedica tzv. "statičkog" rada,

odnosno, rada u relativno nepromijenjenom položaju tijela, tokom dugoročnog i/ili

napornog rada.

2.3.2. Bolovi u leđima, kao posljedica napornog fizičkog rada

42

Bolovi u leđima također spadaju u češće zdravstvene probleme zaposlenih, čiji

uzrocimogu biti dizanje, guranje i nošenje teških tereta, duže sjedenje u istom

položaju, vibracijatijela i tome slično.Mjere za izbjegavanje ovakvih bolova sastoje se u

pažljivijoj selekciji radnika na radna mjesta sa potencijalnim opasnostima kao i u

obučavanju zaposlenih o uzrocima bolova u leđima i o pravilnom položaju tijela tokom

rada.

2.3.3. Zdravstveni problemi zbog nezdrave radne okoline

Zdrava klima rada često dovodi do zdravstvenih problema zaposlenih. Uzroci

neadekvatnih radnih uvjeta su: prisustvo štetnih materija u zraku, razna zračenja,

itd.Savjeti za smanjenje neželjenih pojava sastoje se u čestom provjetravanju radnih

prostorija, izbjegavanju upotrebe sumnjivih materijala i uređaja, testiranju nove

poslovne zgrade prije upotrebe - naročito ventilacijskih cijevi, pažljivom analiziranju

primjedbi i žalbi zaposlenih.

2.3.4. Stres na radu

Stres predstavlja dinamične uvjete u kojima je pojedinac suočen sa mogućnostima,

prinudom ili zahtjevima čiji su rezultati nesigurni, ali važni po njega. Stres predstavlja

skup emotivnih i fizioloških reakcija koje nastaju kao odgovor na zahtjeve postavljene

unutar ili izvan organizacije. To je svjesno procjenjivanje potencijalnih stresora sa

kojima smo suočeni, pri čemu je važno da li su oni unutar naše kontrole i da li

ugrožavaju danu situaciju.Stres može da utiče i pozitivno i negativno na pojedinca.

Prednost stresa je što potiče zaposlenog da sve od sebe, da postiže maksimalne

rezultate. Negativna strana stresa ogleda se u prinudi, ograničenjima i zahtjevima.

Prinudama se smatraju svi stresori koji dovode do toga da ne možemo raditi ono što

želimo. Vanjski zahtjevi dovode do toga da se odričemo onoga što bi smo željeli.Stres

ne poznaje granice. Provedena istraživanja potvrđuju da u Japanu 70% radnika pati

od simptoma stresa.

1. uvjeti rada - uključuju fizičke uvjete, rad u prepunoj prostoriji, prekide rada zbog

klijenata, telefona, itd.

2. stroge radne norme

43

3. konflikt uloga - ako su različite uloge zaposlenih u suprotnosti

4. preopterećenost ili neadekvatno nisko opterećenje pritisak od kolega

5. nedostatak podrške od kolega.

6. nemogućnost utjecaja na donošenje odluka

7. nepotreban pritisak na radnika- određivanje suviše kratkih rokova,prijetnja otkazom

Upravljanje stresom na organizacionom nivou podrazumijeva pažljivu selekciju

zaposlenih na različite zadatke na osnovu toga kako podnose stres, kreiranje zdrave

organizacione klime (reorganizacija, decentralizacija, uključivanje zaposlenih u

donošenje odluka), smanjenje odgovornosti zaposlenih, workshop - radionice koje se

bave stresom, kao i razgovor sa zaposlenima.

Upravljanje stresom na individualnom nivou postiže se meditacijom, fizičkom

aktivnošću, pozitivnim razmišljanjem i tome slično.Savjete za uspješnije upravljanje

stresom možemo promatrati odvojeno za zaposlene i menadžere.Savjeti za zaposlene

se odnose na izgradnju kooperativnih odnosa sa kolegama : šefom, pravilno

odmjeravanje tereta koje pojedinac uzima na sebe, delegiranje rutinskih

poslova,svakodnevno nalaženje vremena za relaksaciju i odmor.Savjeti za poslodavce

se odnose na smanjenje ličnih konflikata na poslu, stvaranje otvorene komunikacije

između poslodavaca i zaposlenih, i podržavanje zaposlenih, kroz razgovore i davanje

savjeta.

2.3.5. Umor i iscrpljenost

Umor je popratna pojava svake čovjekove aktivnosti, koja smanjuje njegovu radnu

produktivnost i negativno utječe na stav prema radu. Sa gledišta proizvodnje umor se

može ocijeniti smanjenjem radnog učinka tokom rada, sa fiziološkog gledišta

kemijskim i funkcionalnim promjenama koje nastaju u organizmu za vrijeme rada, a sa

psihološkog osjećajem iscrpljenosti, bezvoljnosti, razdražljivosti i promjenjivog

raspoloženja što potiče radnika da prekine ili bar promijeni posao kojim se bavi.

44

S obzirom na brzinu nastajanja, umor se može podijeliti na akutni i kronični. Neke

oznake umora može primijetiti sam radnik, a drugi se neprimjetno kumuliraju i očituju

tek nakon duljeg vremena. Prve znake umora često je teško odrediti, a upravo to bi

bilo važno za ona zanimanja u kojima se zahtijeva velika koncentracija.

Pojavi umora pogoduje slaba organizacija rada, neprikladno radno mjesto, dugotrajan i

intenzivan rad, nedovoljna stručna sprema radnika, slaba prehrana, različite bolesti

radnika, nemotiviranost za rad, nezadovoljstvo u privatnom životu i loši međuljudski

odnosi u radnom kolektivu.

Brojna ispitivanja koja su provedena o odnosu između trajanja radnog vremena i

umora, pokazala su da je spontana brzina rada radnika veća što je radni dan kraći.

Radnik se tokom dugog radnog dana aktivno brani od umora češćim prekidima rada i

sporijim radnim tempom. Produživanjem radnog vremena značajno se povećava

negativno djelovanje umora. Za vrijeme umora produkcija je niska, a energetska

potrošnja povećana. Zato je i korist od skraćivanja radnog vremena to veća što je rad

teži i što više umara.

Nagomilavanje tragova umora tokom godina dovodi do trošenja organizma i skraćenja

radnog života. Na to djeluju i socijalno-ekonomske prilike u kojima radnik živi. Zbog

svih tih razloga ne preporučuje se prekovremeni rad, jer on neizbježno uzrokuje

nagomilavanje umora i iscrpljenje organizma.

Iscrpljenost predstavlja fenomen sličan stresu. Ogleda se u totalnom trošenju fizičkih i

mentalnih resursa, zbog težnje da se ispune nerealni ciljevi.Simptomi se sastoje u

emocionalnoj i fizičkoj iscrpljenosti, smanjenju ličnog uspjeha,smanjenju

samopoštovanja, nesposobnosti da se opusti u izvanrednoj situaciji, jedino

zadovoljstvo čovjek nalazi u svom radu, a kao opći simptom i ovdje je nezaobilazan a

to je smanjena produktivnost i dehumanizacija rada.

2.3.6. Pravna osnova zaštite zdravlja i sigurnosti žena na radu

Heteronomni propisi prvenstveno propisuju posebne kategorije radnika i posebne

mjere zaštita za te radnike zbog posebnih uvjeta rada i posebnih svojstava ličnosti

45

radnika na radu. To su: žene-radnice, mladež, invalidi odnosno radnici s određenim

profesionalnim karakteristikama radne sposobnosti i stariji radnici.

Prema Zakonu o radu poslodavac je dužan naročito osigurati zaštitu na radu

zaposlenicima malodobnicima, ženama i zaposlenicima umanjenih radnih sposobnosti

te u skladu sa zakonom, odnosno kolektivnim ugovorom utvrditi općim aktom poslove

koje ne mogu obavljati te skupine radnika.

Zaposlenici umanjenih radnih sposobnosti u smislu Zakona o radu su zaposlenici čija

je radna sposobnost umanjena zbog starosti, invaliditeta, profesionalnih ili ostalih

bolesti te drugih razloga koji se utvrđuju posebnim kolektivnim ugovorom ili općim

aktom poslodavca.58 Zaštita žena na radu provodi se sukladno odredbama Zakona o

radu.

Za vrijeme trudnoće žena ne smije obavljati osobito poslove vatrogasca, poslove koji

se obavljaju na visini, poslove u nepovoljnoj mikroklimi, poslove u buci i vibracijama,

poslove u povišenom atmosferskom tlaku, poslove pri kojima je izložena ionizacijskom

i mikrovalnom zračenju, dimu olova i njegovih anorganskih spojeva, tetraetilolovu,

parama žive i prašini živinih spojeva, prašini i dimovima mangana i spojeva, uranu i

njegovim spojevima, fluoru i njegovim spojevima, ugljičnom disulfidu, halogenim

derivatima ugljikovodika, benzenu i drugim homolozima, nitro i amino derivatima

benzena, kemijskim i drugim tvarima u proizvodnji i preradi umjetnih smola i plastičnih

masa, pesticidima na bazi kloriranih ugljikovodika te biološkim agensima i to virusima:

hepatitis B, herpes, cytomegalo, varicella, rubella, HIV te bakterijama: listeria,

toxoplazma.

Za vrijeme dojenja djeteta žena ne smije obavljati osobito poslove pri kojima je

izložena prašini, dimu i parama olova i njegovih spojeva, halogenim derivatima

ugljikovodika i pesticidima na bazi kloriranih ugljikovodika.

Zakon o obveznim odnosima (ZOO), uvodi novi pravni institut pravo osobnosti.* 59 To

je pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost

58 Zakon o radu, NN, br.149/0959 *Zakon o obveznim odnosima, NN ; Crnić, Ivica, Povreda prava osobnosti i naknada neimovinske štete u radnom odnosu, Zbornik Aktualna pitanja ostvarivanja i zaštite prava iz radnih odnosa, Inž. biro, Zagreb, 2007., str.68

46

osobnog i obiteljskog života, sloboda fizičke osobe i drugo. Svatko ima pravo na život,

slobodu i osobnu sigurnost (čl. 3. Opće deklaracije o pravima čovjeka).

U zaštiti na radu posebno zaštićenih kategorija radnika otvaraju se brojna pitanja

prava na zdrav život, kvalitetan i slobodan način života. Te osobe su subjektivno u

većoj opasnosti za život. Jednako je složeno pitanje prava na tjelesno zdravlje

(jedinstvo tjelesnog (fizičkog) i duševnog (psihičkog) integriteta). Tjelesni integritet

nerazdvojivi je dio čovjekovog prava na život. On znači pravo biti u takvom tjelesnom

(fizičkom) stanju koje mu omogućuje potreban i uobičajeni, prirodom dani, ali i

tjelesnim i duševnim razvojem stečeni aktivitet.* 60

Ozljeda na radu i profesionalne bolesti imaju u pravilu za posljedicu pogoršanje

dotadašnjeg stanja tjelesnog zdravlja. Posljedice su i u fizičkoj boli, duševnoj boli i

strahu, osobito kod težih tjelesnih ozljeda.

Zbog ozljede na radu i profesionalnih bolesti dolazi često do smanjenja životnih

aktivnosti (zbog fizičkih i duševnih boli), radne sposobnosti su umanjene. Poslodavac

u tržišnim odnosima sve ''teže'' podnosi to stanje, manje je ''tolerantan''. On je za

poslodavca ''skuplji'', ima poseban režim. Radniku su, pak, smanjeni izgledi za

napredovanje pa zbog toga trpi duševnu bol, radnik smanjenih radnih sposobnosti

obavlja aktivnosti uz povećane napore i uz posebne uvjete. Mlađi radnici duže

osjećaju duševne boli.

Povreda prava na duševno zdravlje također se može očitovati kroz smanjenje životne

aktivnosti (napredovanje, doškolovanje, specijalizacija), jer se napada i ugrožava nečiji

duševni mir, povreda dostojanstva, ugleda, časti, privatnosti*…61

60 *Zakon o obveznim odnosima, NN ; Crnić, Ivica, Povreda prava osobnosti i naknada neimovinske štete u radnom odnosu, Zbornik Aktualna pitanja ostvarivanja i zaštite prava iz radnih odnosa, Inž. biro, Zagreb, 2007., str.73.61 *Zakon o obveznim odnosima, NN ; Crnić, Ivica, Povreda prava osobnosti i naknada neimovinske štete u radnom odnosu, Zbornik Aktualna pitanja ostvarivanja i zaštite prava iz radnih odnosa, Inž. biro, Zagreb, 2007., str.70.

47

Dosljedno se propisuje princip jednakosti u pravima između spolova (jednakost glede

plaće, uvjeta rada, jednakosti kod zapošljavanja, napredovanja u radu), a u okviru

ovoga rada i posebno kada je u pitanju zaštita osobe na radu.

Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu sankcionira svaku diskriminaciju

zasnovanu na spolu. Sud pravde u Luxemburgu (COUR de justice) sankcionira samo

izravnu diskriminaciju utemeljenu na spolu.* 62 Posebno se ističe zaštita žena u slučaju

trudnoće i materinstva.

Naglašava se poboljšanje sigurnosti i zdravlja radnika na radu, pri čemu je bitna

prevencija, koju poslodavac mora osigurati.63 Mijenja se praksa o zabrani noćnog rada

ženama. 5. studenog 1997. u Republici Hrvatskoj stupila je na snagu Konvencija za

zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, najvažniji izvor toga prava u okviru Vijeća

Europe (4. studeni 1950., Rim).64 Pored ostalog, predviđen je princip zabrane

diskriminacije kao temeljno ljudsko pravo (i sloboda). Ta temeljna ljudska prava stalna

su zaštita Suda pravde (Cour de justice).

Jednako se može reći za Europsku socijalnu povelju (Vijeće Europe 1961.) koja štiti

radnika, obitelj i druge osobe. Proklamirano je pravo na sigurne i zdrave uvjete rada,

pravo zaposlene žene na zaštitu majčinstva, zdravlja i socijalnu sigurnost.

Radnopravna je zaštita žena: opća, zaštita žena za vrijeme trudnoće; zaštita žene

neposredno prije i poslije rođenja djeteta; zaštite žena u vezi s njegom i odgojem djece

i ostali oblici zaštite.65 Žena ne smije obavljati osobito teške fizičke poslove, radove

pod zemljom ili pod vodom te druge poslove koji, s obzirom na njezine psihofizičke

osobine, osobito ugrožavaju ženin život ili zdravlje.

Žena ne smije obavljati osobito teške fizičke poslove, radove pod zemljom ili pod

vodom te druge poslove koji, s obzirom na njezine psihofizičke osobine, osobito

ugrožavaju ženin život ili zdravlje.

62 Direktiva 89/391, od 12.6.1989.; Direktiva 92/85, od 19.10.1992. (zabranjen je otkaz o radu radnici u trudnoći)63 Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, N.N, br. 6/99., 8/99.64 Pravilnik o poslovima na kojima ne smije raditi žena, NN 44/9665

48

Zabrana rada pod zemljom ne odnosi se na žene koje obavljaju vodeće poslove,

poslove zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, studente i pripravnike koji tijekom

školovanja ili stručnog osposobljavanja, moraju dio vremena provesti u podzemnim

dijelovima rudnika te na žene koje povremeno moraju ulaziti u podzemne dijelove

rudnika radi obavljanja poslova koji nisu fizičke naravi.

Poslodavac ne smije odbiti zaposliti ženu zbog njene trudnoće, otkazati joj ugovor o

radu ili je, osim pod uvjetima iz članka 65. Zakona o radu, premjestiti na druge

poslove. Poslodavac ne smije tražiti bilo kakve podatke o ženinoj trudnoći niti smije

uputiti drugu osobu da traži takve podatke, osim ako radnica osobno zahtijeva

određeno pravo predviđeno zakonom ili drugim propisom radi zaštite trudnica.

Odredbe članka 64. Zakona o radu ne sprječavaju privremeni premještaj trudnice ili

žene koja doji dijete, na druge poslove na temelju njezina osobnoga zahtjeva ili po

odluci poslodavca, ako to zahtijeva njezino zdravstveno stanje, koje je utvrdio

ovlašteni liječnik. Ako radi na poslovima koji ugrožavaju njezin život ili zdravlje,

odnosno djetetov život ili zdravlje, poslodavac je mora premjestiti na druge

odgovarajuće poslove. U sporu između poslodavca i radnice, samo je ovlašteni liječnik

nadležan ocijeniti da li je premještaj na druge poslove odgovarajući. Ako poslodavac

koji zapošljava pet ili manje od pet radnika, nije u mogućnosti osigurati raspored žene

iz stavka 1. ovoga članka na druge odgovarajuće poslove, žena ima pravo na dopust

uz naknadu plaće prema posebnim propisima. (članak 68. ZZNR) 66

Za vrijeme trudnoće, poroda i njege djeteta radnica ima pravo na rodiljni dopust.

Radnica može početi koristiti rodiljni dopust 45 dana prije očekivanoga poroda i može

ga koristiti do godine dana djetetova života. Dan očekivanoga poroda utvrđuje

ovlašteni liječnik. Za blizance, treće i svako sljedeće dijete radnica može koristiti

rodiljni dopust do navršene treće godine djetetova života. (članak 71. ZZNR) 67

66 ZOR, Zaštita trudnica, roditelja i posvojitelja, N.N. br. 149/09, 61/1167 ZOR, Zaštita trudnica, roditelja i posvojitelja, N.N. br. 149/09, 61/11

49

Radnica obvezno koristi rodiljni dopust u razdoblju od 28 dana prije poroda do šest

mjeseci djetetova života (obvezni rodiljni dopust). Pravo na obvezni rodiljni dopust

utvrđen prema odredbama Zakona o radu koristi se u neprekinutom trajanju. Na vlastiti

zahtjev, žena iznimno može početi raditi prije nego dijete navrši šest mjeseci života, ali

ne prije isteka 42 dana poslije poroda. Ako je dijete prerano rođeno, produžuje se

rodiljni dopust za toliko vremena za koliko je dijete prerano rođeno. Nakon proteka

obveznoga rodiljnog dopusta ako se roditelji tako sporazumiju, pravo na rodiljni dopust

može koristiti djetetov otac. Ako djetetov otac koristi u trajanju od najmanje tri

mjeseca, rodiljni dopust produžuje se za dva mjeseca.

Kad je obvezni rodiljni dopust Zakona o radu prošao, radnica ima pravo raditi polovicu

radnoga vremena do navršene jedne godine djetetova života, odnosno za blizance,

treće i svako sljedeće dijete može raditi polovicu radnoga vremena do navršene treće

godine djetetova života. Ovo pravo može koristiti radnik koji je djetetov otac, ako

majka za to vrijeme radi u punom radnom vremenu.

Nakon što dijete navrši jednu godinu života, jedan od djetetovih roditelja ima pravo

raditi polovicu punoga radnoga vremena do tri godine djetetova života, ako je djetetu,

prema ocjeni ovlaštenoga liječnika, zbog njegova zdravlja i razvoja, potrebna pojačana

briga i njega.

Žena koja nakon korištenja rodiljnog dopusta ili rada u skraćenom radnom vremenu

nastavi dojiti dijete, ima u tu svrhu tijekom rada u punom radnom vremenu, dva puta

dnevno pravo na stanku u trajanju od po sat vremena. Naknada plaće za stanku

obračunava se prema posebnim propisima.

Ako majka umre, napusti dijete ili ako je zbog bolesti ili drugoga važnoga razloga

onemogućena brinuti se o djetetu, djetetov se otac može koristiti svim pravima koja su

ovim Zakonom predviđena, radi zaštite majčinstva i podizanja djeteta.

Nakon što je istekao rodiljni dopust jedan od roditelja djeteta ima pravo ne raditi dok

dijete ne navrši tri godine života, za koje mu vrijeme prava i obveze iz radnog odnosa

miruju, a pravo na zdravstveno osiguranje i zdravstvenu zaštitu te pravo na mirovinsko

i invalidsko osiguranje ostvaruje u skladu s propisima koji uređuju ta područja. Ako

50

radnica rodi mrtvo dijete ili ako dijete umre prije nego što je prošao rodiljni dopust, ona

ima pravo nastaviti koristiti rodiljni dopust onoliko vremena koliko je, prema nalazu i

mišljenju ovlaštenoga liječnika, potrebno da se oporavi od poroda i psihičkoga stanja

uzrokovanoga gubitkom djeteta, a najmanje 45 dana, za koje joj vrijeme pripadaju sva

prava na temelju rodiljnoga dopusta.

Za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta, radnik koji ga koristi ima pravo na naknadu

plaće prema posebnim propisima. Za vrijeme rada u skraćenom radnom vremenu

radnica ima za polovicu radnoga vremena pravo na naknadu plaće, prema posebnim

propisima.

Jedan od roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju (djeteta s težim tjelesnim ili

mentalnim oštećenjem ili težom psihičkom bolesti) ima pravo na dopust za njegu

djeteta ili pravo raditi polovicu punoga radnog vremena do navršene sedme godine

djetetova života.

Nakon prestanka korištenja prava jedan od roditelja djeteta s težim smetnjama u

razvoju ima pravo raditi polovicu punoga radnog vremena. Pravo raditi polovicu

punoga radnog vremena ima jedan od roditelja punoljetnog djeteta s težim smetnjama

u razvoju, ako je teže tjelesno ili mentalno oštećenje nastalo prije punoljetnosti djeteta,

odnosno do završetka redovnog školovanja. Roditelj koji koristi navedena prava ima

pravo na naknadu plaće prema posebnim propisima.

Naknada plaće isplaćuje se na teret sredstava socijalne skrbi. Roditelju koji radi

polovicu radnog vremena, ne može se narediti rad noću ni prekovremeni rad, a niti mu

se bez njegovog pristanka može promijeniti mjesto rada. Nakon prestanka korištenja

navedenog prava radnik ima pravo nastaviti raditi puno radno vrijeme na poslovima na

kojima je radio prije korištenja ovoga prava, a ako je prestala potreba za obavljanje tih

poslova, poslodavac mu je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje

drugih odgovarajućih poslova.

Prava utvrđena ovim Zakonom radi zaštite majčinstva i podizanja djece, može koristiti

pod jednakim uvjetima posvojitelj djeteta ili osoba kojoj je na temelju rješenja tijela

nadležnog za poslove socijalne skrbi, dijete povjereno na čuvanje i odgoj.

51

Ako je dijete starije od dobi predviđene Zakonom o radu, za korištenje ovog prava

jedan od posvojitelja djeteta mlađeg od dvanaest godina ima pravo na posvojiteljski

dopust od 270 dana neprekidno, od dana posvojenja, pod uvjetom da supružnik

posvojitelja nije roditelj djeteta. Osoba ima pravo na rodiljni ili posvojiteljski dopust u

ukupnom trajanju od najmanje 270 dana. Za vrijeme korištenja posvojiteljskoga

dopusta, posvojitelj ima pravo na naknadu plaće, prema posebnim propisima.

Ako je za stjecanje određenih prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom,

važno prethodno trajanje radnog odnosa, razdoblja rodiljnoga dopusta, rada u

skraćenom radnom vremenu roditelja, odnosno posvojitelja te posvojiteljski dopust,

smatrat će se radom u punom radnom vremenu.

Radnik koji namjerava koristiti pravo na rodiljni dopust, posvojiteljski dopust ili pravo

na mirovanje ugovora o radu do treće godine života djeteta, dužan je što je moguće

prije, a najmanje mjesec dana ranije, obavijestiti o svojoj namjeri poslodavca. Radnik

može prestati koristiti navedeno pravo, a poslodavac ga je dužan primiti na rad i

rasporediti na poslove na kojima je radio prije korištenja prava u roku mjesec dana od

dana kada ga je radnik obavijestio o prestanku korištenja tih prava. Ako je prestala

potreba za obavljanje poslova na kojima je radio, poslodavac je dužan radniku ponuditi

sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova.

Za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnoga dopusta, korištenja prava na rad u

skraćenom radnom vremenu roditelja, odnosno posvojitelja, korištenja posvojiteljskoga

dopusta i dopusta za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju te petnaest dana

nakon prestanka trudnoće, odnosno prestanka korištenja tih prava, poslodavac ne

može otkazati trudnici, odnosno osobi koja se koristi nekim od spomenutih prava.

Otkaz je ništav ako je na dan davanja otkaza poslodavcu bilo poznato postojanje

okolnosti ili ako radnik u roku od petnaest dana od dostave otkaza obavijesti

poslodavca o postojanju okolnosti, te o tome pridonese odgovarajuću potvrdu

ovlaštenog liječnika ili drugoga ovlaštenog tijela.

52

Radnik koji koristi pravo na rodiljni dopust, posvojiteljski dopust ili kojemu ugovor o

radu miruje do treće godine života djeteta, može otkazati ugovor o radu izvanrednim

otkazom. Trudnica može otkazati ugovor o radu izvanrednim otkazom.

Nakon što je prošao rodiljni dopust, posvojiteljski dopust ili rad u skraćenom radnom

vremenu, radnik koji je koristio neko od tih prava ima pravo povratka na poslove na

kojima je radio prije korištenja toga prava, a ako je prestala potreba za obavljanje tih

poslova, poslodavac mu je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje

drugih odgovarajućih poslova.

Mjere zaštite žena od diskriminacije temeljene na spolu propisane su Zakonom o

ravnopravnosti spolova. Tim se zakonom, između ostalog, zabranjuje diskriminacija na

području zapošljavanja i rada u odnosu na:

- uvjete za zapošljavanje, samozapošljavanje ili obavljanje zanimanja,

uključujući kriterije i uvjete za izbor kandidata/tkinja za radna mjesta, u bilo kojoj

grani djelatnosti i na svim razinama profesionalne hijerarhije,

- napredovanje na poslu,

- pristup svim vrstama i stupnjevima školovanja, profesionalne orijentacije,

stručnog usavršavanja i osposobljavanja, dokvalifikacije i prekvalifikacije,

- uvjete zaposlenja i rada, sva prava iz rada i na temelju rada, uključujući

jednakost plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti,

- članstvo i djelovanje u udrugama radnika ili poslodavaca ili u bilo kojoj drugoj

profesionalnoj organizaciji, uključujući povlastice koje proizlaze iz tog članstva,

- usklađivanje profesionalnog i privatnog života,

- trudnoću, porod, roditeljstvo i sve oblike skrbništva.

Zakon o radu zabranjuje svaki oblik diskriminacije na području rada i radnih uvjeta, pa

tako i diskriminacije na temelju spola. Posebno se propisuje obveza poslodavca

isplatiti jednaku plaću ženi i muškarcu za jednaki rad i rad jednake vrijednosti.

53

Zaštita žena na radu je uređena i slijedećim Konvencijama:68

- Konvencija br. 3 iz 1919. o radu žena prije i poslije poroda.

- Konvencija br. 45 iz 1935. o zapošljavanju žena na podzemnim radovima u

rudnicima svih kategorija.

- Konvencija br. 100 iz 1951. o jednakosti plaća radnika i radnica za rad

jednake vrijednosti.

U 2010. godini priznato je ukupno 20.269 ozljeda na radu, od čega je 13.448

ozlijeđenih muškaraca a 6.821 žena.

2.4. Mjere prevencije

Zaštita na radu (sigurnost na radu) je multidisciplinarno područje (tehnika, medicina,

psihologija, organizacija, andragogija i dr.) u kojem egzistira ogroman broj propisa koji

se odnose na različite specifične djelatnosti i procese rada.

To je skup tehničkih, zdravstvenih, pravnih, psiholoških, pedagoških i drugih aktivnosti

s pomoću kojih se otkrivaju i otklanjaju opasnosti i štetnosti koje mogu ugroziti život i

zdravlje osoba na radu. Pojam osoba na radu prvenstveno se odnosi na zaposlenike,

ali i na druge osobe kao što su volonteri, učenici i studenti na praktičnoj obuci, osobe

koje obavljaju djelatnost osobnim radom i druge osobe.

Takav skup utvrđuje mjere, postupke i pravila da bi se otklonile ili smanjile pojedine

opasnosti i štetnosti. Svrha Zakona o zaštiti na radu je sprečavanje ozljeda na radu,

profesionalnih bolesti, drugih bolesti u svezi s radom te zaštita radnog okoliša

Podrazumijeva se upoznavanje žena u teoretskom i praktičnom smislu sa svim

opasnostima i štetnostima prisutnim na radnom mjestu na kojem će obavljati određene

poslove i sa svim mjerama zaštite koje treba poduzimati u smislu sprečavanja ozljeda

na radu i profesionalnih bolesti.

Stoga se osposobljavanje mora provesti na temelju izrađenog i verificiranog programa

osposobljavanja koji se mora temeljiti na utvrđenim opasnostima i štetnostima po

68 Zaštita žena na radu-Konvencija br. 3, 45, 100, N.N. br. 1/02, 3/00

54

pojedinim radnim mjestima. Sve opasnosti i štetnosti, po pojedinim radnim mjestima,

moraju se razmotriti i tijekom izrade procjene opasnosti koja onda predstavlja novu

osnovu za proces osposobljavanja.

Mjere koje se moraju poduzeti u sprječavanju povreda pri radu nameću se iz samih

uzroka nastanka povrede. To su:

Profesionalna orijentacija i selekcija. Nije svaki čovjek za svaki posao. Vrstu posla

treba odabrati prema svojim sklonostima i fizičkim i psihičkim sposobnostima pa tu ima

važno mjesto izbor zvanja i upućivanje čovjeka na radno mjesto koje mu po njegovim

osobinama odgovara.

Profesionalno obrazovanje. Nije dovoljno da žena bude samo pažljiv kod rada, već

ona mora znati kako treba, a kako ne treba raditi. Tom će zahtjevu udovoljiti ako bude

obrazovana za rad koji obavlja. Važno je "obrazovanje za siguran rad" - radnika treba

naučiti da se pridržava svih zaštitnih propisa i da upotrebljava zaštitna sredstva pri

radu.

Organizacija radne okoline mora biti takva da ni njeni fizikalni (osvjetljenje, mikroklima,

buka) ni psihološki (međuljudski odnosi) faktori ne pridonose nastanku povrede,

Briga za socijalno-ekonomski položaj žene. To su problemi stanovanja, provođenja

slobodnog vremena, prehrane i životnog standarda u cjelini.

Tehnička zaštita. Radna okolina mora biti sigurna kolikogod je to više moguće

(kolektivna i osobna zaštita).

Zdravstveni odgoj može također pridonijeti sprječavanju povreda pri radu, a provode

se predavanjima, filmovima i propagandnim plakatima protiv nesreća na radu.

Stimuliranje je psihološka mjera kojom se nastoji smanjiti broj nesreća na radu. Može

se postići natjecanjem djelatnika između pojedinih poduzeća tko će imati manje

nesreća ili dodjeljivanjem, nagrade djelatnicima koji nemaju nesreća na radu ili ih

imaju najmanje.

Važna mjera prevencije nesreća pri radu jest i evidencija svake, pa i najmanje

nezgode i istraživanje uzroka koji su do nje doveli, da bi ih se moglo smanjiti ili posve

ukloniti i na taj način izbjeći ponavljanje nesreće.

55

U vezi sa razvojem privrede broj ozljeda na radu je važan problem. Većina bolesti koje

čovjek preboli ne ostavljaju nikakva traga, dok ozlijede na radu mogu uzrokovati trajna

oštećenja zdravlja i smanjenu radnu sposobnost. S obzirom na invalidnost kao

posljedicu ozljeda pri radu, mogu se takva oštećenja smatrati i važnim socijalno-

medicinskom problemom.

Uzroci povreda pri radu često su puta toliko kompleksni da im je teško pronaći pravi

uzrok.

Žene doživljavaju manje nesreća pri radu nego muškarci. Čini se da je to više

uvjetovano činjenicom da su muškarci na radu izloženiji opasnostima nego većom

sklonošću muškaraca da se ozlijede pri radu.

2.4.1. Wellness programi

Wellness programi podduzeća imaju cilj pridonijeti očuvanju zdravlja zaposlenih i da

povećaju opći nivo zdravstvenog stanja svih zaposlenih. Imaju sveobuhvatni karakter.

Ovi programi imaju preventivni karakter - cilj je da promjene ponašanje zaposlenih

koje može da dovede do zdravstvenih problema.Cilj im je da pomažu zaposlenima u

identificiranje rizičnih faktora i u njihovom eliminiranju kao i u očuvanju novog, zdravog

načina življenja. Najčešće su u središtu zdravstveni problem - visok krvni tlak, pušenje,

pretilost i sl.

Promovira se sve što doprinosi očuvanju zdravlja - fizičku aktivnost, adekvatnu

prehranu i sl.

Wellness programi ne otklanjaju bolesti, već pomažu zaposlenima da izgrade takav stil

života koji doprinosi očuvanju fizičkog i mentalnog zdravlja. Ti programi značajno

doprinose očuvanju zdravlja. To potvrđuje i podatak iz Northen Telecom poduzeća,

SAD, gdje 91% zaposlenih koji su uključeni u program tvrde da je to doprinijelo

njihovom kvalitetu rada i smanjenju stresa. Najveći efekt se postiže u smanjenjem

rizičnih faktora. Na žalost i u razvijenim privredama samo je manji dio zaposlenih

shvatio značaj wellness programa. O namjerama ili praksi u nas, ovoga trenutka još ne

možemo govoriti.69

69 www.manager-magazine.com/Unapređenje duševnog zdravlja i podizanje kvalitete života

56

2.4.2. Poboljšanje radnih uvjeta

Petina sudionika istraživanja smatra da njihovi poslodavci u potpunosti rade na

poboljšavanju radnih uvjeta. 43% ispitanika smatra da poslodavci rade na

poboljšavanju radnih uvjeta, ali nedovoljno. 30% ispitanika smatra da njihovi

poslodavci ne rade na poboljšavanju radnih uvjeta iako je potrebno, a samo 7%

ispitanika izjavilo je da nije potrebno poboljšavati njihove radne uvjete.

Ocjene radnih uvjeta povezane su s radom poslodavca na njihovom poboljšavanju.

Ispitanici koji nisu zadovoljni svojim radnim uvjetima izjavili su da njihov poslodavac ni

ne radi na poboljšavanju istih. Suprotno tome, ispitanici koji su zadovoljni radnim

uvjetima, zadovoljni su jer njihov poslodavac radi na njihovom poboljšavanju.

Samo 29% zaposlenika ima omogućene besplatne liječničke preglede. Besplatni

liječnički pregledi imaju manji, ali ipak značajan utjecaj na ocjenu radnih uvjeta

Za poslodavca je izuzetno važno uočiti i predvidjeti sve mogućnosti za smanjenje

rizika. Stoga je uz osposobljavanje i stalno obrazovanje, obavještavanje i

dokvalifikacije, nužna suradnja svih sudionika organizacije i provedbe zaštite na radu

kod poslodavca.

Vrlo je bitno da poslodavac sukladno Zakonu o zaštiti na radu, uz primjenu propisa i

plana mjera za poboljšanje nadzire njihovu provedbu. Općenito sigurni uvjeta rada kao

i sigurni radni postupci se postižu isključivo na temelju općih načela zaštite zdravlja i

sigurnosti pri radu.

Izuzetnu važnost ima način osposobljavanja i obavještavanja radnika i ono najvažnije,

planiranje zaštite na radu s ciljem međusobnog povezivanja tehnike, ustroja rada,

uvjeta rada, ljudskih odnosa i utjecaja okoliša na radno mjesto. Jedino takvim načinom

57

tj. temeljitim pristupom problemu sigurnosti i zaštite zdravlja radnika rizici se mogu

svesti na prihvatljivu razinu.

2.5. Osobni osvrt na trenutni položaj žena na tržištu rada

U većini europskih zemalja posljednjih pedesetak godina zapošljavanje žena nije

iznimka nego pravilo. Ovaj trend pratio je, i prati, razvoj zakonodavstva koji zabranjuje

spolnu diskriminaciju, no njegovi su oblici i intenzitet različiti u pojedinim sredinama: od

općega, gotovo simboličnog izjašnjavanja kroz ustavna opredjeljenja za jednakost

spolova, do vrlo detaljno razrađene zakonske regulative primijenjene na različitim

područjima života. Zajedničko je to da je situacija na početku 21. stoljeća mnogo

povoljnija za žene negoli proteklih desetljeća, osobito glede položaja žena u

zapošljavanju.

Gotovo sve zemlje članice Europske unije primjenjuju pravnu regulativu koja jamči

jednaku plaću za jednak rad ili onaj iste vrijednosti, pravo da osoba ne bude

diskriminirana pri odabiru za posao, promociji, na novim radnim mjestima, da ne

postoji diskriminacija zbog trudnoće, izbivanja zbog rodiljnog dopusta i da se osigura

povratak na posao; zabranjuje se spolno uznemirivanje na poslu, postoji zabrana

diskriminacije vezane uz bračni ili obiteljski status, jamče se jednaki uvjeti za odlazak u

mirovinu i, ponegdje, jednake mirovine.

Međutim, postojanje neizravne diskriminacije nitko ne poriče, a mogućnost i intenzitet

njezine regulacije daleko su od poželjnoga. Stoga, tretman žena i muškaraca, unatoč

zakonskoj regulativi, ostaje nejednakim zbog zapreka koje u perspektivi treba ukloniti.

Jedna od ključnih, jest promjena stajališta prema kojima je borba za jednakost zapravo

beneficija za žene, te da je ''logično'' da muškarci trebaju biti protiv nečega što znači

58

gubitak njihovih privilegija. Ovakva razmišljanja često uzrokuju nedovoljnu političku

potporu strategiji borbe za jednakost, uvjetuju skromnu djelotvornost, te usporen

tempo prihvaćanja mjera na tom planu.

Žena je razvojem društva imala i različiti status u njemu. Svijest o važnosti žene za

obitelj i društvo sve više jača, pa je 1975. godina proglašena ''Godinom žene''. Ako

promatramo razvoj radnog i socijalnog zakonodavstva u međunarodnom pravu i u nas,

možemo također zaključiti da se zaštiti žena poklanja sve veća pažnja te da ona uživa

posebnu zaštitu, osobito zbog materinstva, trudnoće i porođaja.

Najvažniji pokazatelji neravnopravnog položaja žena i dalje su sadržani u njihovom

nepovoljnijem položaju na tržištu rada, podzastupljenosti u procesu donošenja

političkih i javnih odluka, učestalosti različitih oblika nasilja nad ženama uključujući

obiteljsko nasilje uz perzistentnost rodnih stereotipa.

Sudjelovanje žena na tržištu rada je u stalnom povećavanju tijekom prošlog i ovog

stoljeća. Taj proces nažalost, nije značajnije promijenio nekoliko parametara, a to su

udio žena na rukovodećim pozicijama, bolje plaćenim djelatnostima te broju

nezaposlenih. Znakovito je da su usprkos zakonskim odredbama žene i dalje 15-tak

posto slabije plaćene, što potvrđuju i podaci Državnog zavoda za statistiku čime se

ukazuje na segregaciju na tržištu rada koja je dvojaka. Prva je rodna segregacija

sektora, a druga je da i u djelatnostima koja primarno zapošljavaju žensku radnu

snagu žene rade na slabije plaćenim radnim mjestima.

Jedan od najvažnijih ciljeva u postizanju pune ravnopravnosti jest poboljšanje položaja

žena na tržištu rada s obzirom na njihovo otežano zapošljavanje i niže plaće, kao i

različite oblike diskriminacije s kojima se susreću pri zapošljavanju i profesionalnom

napredovanju. Budući da je gospodarska kriza utjecala na djelatnosti u kojima

prevladavaju muškarci, razlika između stope zaposlenosti i nezaposlenosti muškaraca

i žena se smanjila.

U ukupnom broju nezaposlenih osoba udio žena se u proteklom razdoblju smanjivao.

U 2006. godini iznosio je 60,0%, u 2007. godini 61,2%, 2009. godini 59,3%, a 2010.

59

godini 54,8%. Prosječan broj osoba u registriranoj nezaposlenosti povećao se 14,9% u

2010. godini.70

Prosječan broj nezaposlenih muškaraca porastao je 27,7%, dok je prosječan broj

nezaposlenih žena porastao 6,1%. Stopa zaposlenosti žena u dobi od 15 do 64 godine

iznosila je 2008. godine 50,7%, 2009. god. 51,0%, a 2010.god. 48,8% .71

Spolne razlike u plaćama još uvijek su prisutne i prema službenim podacima Državnog

zavoda za statistiku 2009. godine razlika u bruto plaćama između muškaraca i žena

iznosila je 10,6%.

Dodatni nepovoljni pokazatelj jest i široka primjena ugovora na određeno vrijeme za

ženski dio radno aktivnog stanovništva kao i sektorska segregiranost ženske radne

snage.

Žene čine većinu u djelatnostima kao što su tekstilna industrija, ugostiteljske i

trgovačke usluge, obrazovanje, javna uprava, društvene djelatnosti, socijalne i osobne

uslužne djelatnosti i dr., uz izrazitu potplaćenost u pojedinim granama djelatnosti.

U svrhu unapređenja položaja žena na tržištu rada i podizanja svijesti javnosti

poduzimane su brojne ciljane aktivnosti uključujući provedbu relevantnih znanstvenih

istraživanja i donošenje sektorskih politika, a značajno poboljšanje zabilježeno je na

području usklađivanja objavljenih natječaja za zaposlenje s odredbama Zakona o

ravnopravnosti spolova.

Zaposleni, mladi, žene i invalidi smatraju se posebno osjetljivom, odnosno rizičnom

grupom sa stanovišta sigurnosti i zdravlja na radu. Zbog toga su utvrđena posebna

prava i propisane dodatne mjere kojima se osiguravaju njihova zaštita od

profesionalnog rizika. Zakon ih izdvaja time što predviđa posebnu obavezu uređivanja

njihovih prava, obaveza i mjera zaštite: drugim propisima, kolektivnim ugovorom,

općim aktom i ugovorom o radu kao i obavezu poslodavca da ih u pisanoj formi

obavijesti o rezultatima procjene rizika na radnom mjestu i o mjerama kojima se ti rizici

mogu otkloniti. Međutim, posebna zaštita ovih radnika, koja obuhvata uvjete rada,

70 Hrvatski zavod za zapošljavanje, Godišnjak 2009.; Mjesečni statistički bilten br. 12, 2010.71 Eurostat.ec.europa.eu

60

dužinu radnog vremena, dužinu godišnjeg odmora, noćni rad, prekovremeni rad,

liječničke preglede i druge konkretne mjere, uređena je Zakonom o radu.

Žene na tržištu rada su važne kao i ostali sudionici na tržištu, te se zbog toga njima

treba posvetiti i određena pozornost posebno na području zaštite njihova zdravlja i

sigurnosti. Kada su žene u pitanju, većinom su takve odredbe vezane uz trudnoću, ali

nisu jedine. Naravno, još uvijek postoji spolna diskriminacija koje često žene stavlja u

podređeni položaj. U takvom položaju, žene su često zlostavljane i degradirane, što

svakako nije za pohvalu.

Iako je zakonski kažnjivo bilo kakvo zlostavljanje žena, ono se ipak događa. Potrebno

je češće i efektivnije provjeravati uvjete rada, bez obzira na spol, ili pak druge razloge,

kako bi se poboljšao rad, te povećala zdravstvena sigurnost svih zaposlenih radnika.

Naravno, sve navedeno ne bi bilo moguće realizirati bez kontrole poslodavaca i

njihovog odnosa prema zaštiti na radu, posebno prema ženama. Zakoni postoje kako

bi se zaštitilo sve sudionike na radu, te bi se kao takav trebao i provoditi. Svjedoci smo

da to često nije u praksi tako. U razvijenim zemljama je naprosto nemoguće raditi, a

ne primati plaću, raditi na opasnim poslovima bez adekvatne zaštite, dobiti otkaz

ukoliko žena zatrudni i sl. Takvi slučajevi u Hrvatskoj nisu rijetki. Posebno je važno

spomenuti zaštitu žena na radu koje su zakonom zaštićene, ali u praksi se to često ne

provodi zbog, najčešće, nedostatka financijskih sredstava potrebna za poboljšanje

zaštite žena na radu.

Inspektori Državnog inspektorata za zaštitu na radu, trebaju kvalitetnije nadzirati

provedbu propisa kojima su uređeni sigurnost na radu i zaštita zdravlja na radnom

mjestu. Zakon o zaštiti na radu navodi da je učinkovita, kvalitetna i sustavna zaštita na

radu sastavni dio organizacije i izvođenja procesa rada, odnosno obvezni dio radne

kulture svakog zaposlenika, te bi se navedeno trebalo provoditi u praksi. Inspekcija

zaštite na radu treba zabraniti rad ako utvrdi da su uvjeti rada otežani i predstavljaju

potencijalnu opasnost za život i zdravlje zaposlenika. Posebno se nadzire zaštita

zdravlja i sigurnost na radu maloljetnika, žena i invalida. Najčešće su otkrivene

nezakonitosti koje su posljedica:

- ne poštuju se donesene Mjere zaštite na radu i Pravilnik o zaštiti na radu,

61

- ne koriste se propisana osobna zaštitna sredstva,

- sredstva za rad su neispravna.

Nepoštivanje donesenih mjera koje i danas susrećemo, negativno utječu na zaštitu

žena na radu jer su većinom žene i dalje pri traženju zaposlenja u Hrvatskoj u

nepovoljnijem položaju od muškaraca. Zakinute su u određenim situacijama ili zbog

nekih razloga kao što su: kriteriji i izbor kandidata za radna mjesta, razlike u plaćama

za isti rad, reproduktivni status žena (majčinstvo i trudnoća), predrasude i stereotipi o

ulogama i sposobnostima žena, i sve vrste zlostavljanja vezana uz posao.

U slučaju propusta u provedbi Mjera zaštite na radu, a koji imaju za posljedicu povrede

na radu, inspektori obvezno podnose zahtjeve za pokretanje prekršajnih postupaka i

kaznene prijave protiv odgovornih osoba. Istovremeno, poslodavcima se propisuje

hitno poduzimanje odgovarajućih mjera kako se takve povrede ne bi ponavljale. Ovim

načinom se nastoji u potpunosti postići zaštita svih sudionika na radu. Ipak, ključni

elementi za unapređenje zaštite na radu su sami zaposlenici. Zaposlenici se trebaju

žaliti ukoliko imaju probleme na radu, iako je to danas teško jer se svatko boji otkaza

čime se problemi i nedostatci u poslovanju tada ne otkrivaju. Bez primjedaba žena o

propustima u zaštiti na radu, ne mogu se provesti unaprjeđenja same zaštite, te kazniti

odgovorni za njeno neizvršenje.

Nema sigurne djelatnosti pa zbog toga zaštita zdravlja i zaštita žena na radu ne mogu

biti ''dovršen'' proces, već stalni aktivni odnos brojnih sudionika na radu. Budućnost

zahtijeva bolje uvjete rada i siguran rad te se, i u skladu s ulaskom Hrvatske u EU,

osobit naglasak stavlja na preventivno djelovanje.

62

3. ZAKLJUČAK

'' Žene su i dalje politička manjina u Hrvatskoj, ali danas su vidljivije u javnom i

političkom životu zemlje i to ohrabruje žene su se organizirale u nevladine udruge i

sindikalne ženske grupe/sekcije, tražile i razvile strategije u borbi za ravnopravnost i

redefiniciju tradicionalne ženske uloge.'' *

Diskriminacija je nedopušteno i neopravdano razlikovanje osoba na osnovu

karakteristika navedenih u Zakonu o suzbijanju diskriminacije (npr., rase ili etničke

pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, i sl.). Zakon predviđa i iznimke koje, iako

imaju obilježja diskriminacije, ne predstavljaju diskriminaciju (npr., pri zapošljavanju

pilota opravdano je isključiti mogućnost zapošljavanja osobe starije dobi). Posebnu

diskriminaciju doživljavaju žene, bez obzira o kakvoj se situacijama radilo, te im se

zbog toga pridaje poseban značaj. Postojanje diskriminacije prema ženama može se

potkrijepiti različitim statističkim podacima. Postojanje odgovarajućih statističkih

podataka preduvjet je utvrđivanja položaja žena u različitim područjima društvenog

života, pa tako i utvrđivanja mjera kojima se utječe na taj položaj. Problem je što u

Hrvatskoj još uvijek u nekim važnim područjima ne postoje podaci razlučeni prema

spolu.

Danas posao žena i dalje ostaje kontinuirano i sustavno potplaćen, a većina ženskog

posla ostaje neplaćena. Žene najviše pridonose ekonomiji svojim neplaćenim radom.

Ekonomski sustav se također oslanja na žene da odrade ono što plaćena ekonomija

ignorira – briga o starijim ljudima, briga o djeci, kućanski poslovi, volonterski rad.

Budući da se uz neplaćeni posao žena ne veže novčana vrijednost, bile su potrebne

mnoge godine da bi vlade izmjerile neplaćene sate rada. Iz ovog razloga, mnoge

aktivnosti žena nisu uzimane u obzir pri razvijanju zakona i politika. Ovaj propust je još

pogoršao postojeće stanje neravnopravnosti.

Zaštita na radu, (ZNR) je sastavni dio radnog procesa i same organizacije rada.

Zaštita se provodi u radnom okolišu koji označava sva mjesta i prostore, pod

* Nacionalno izvješće o diskriminaciji žena na radnom mjestu:http://www.nhs.hr/nhs/odbori/odbor_zena/Izvjestaj_o_diskriminaciji.pdf

63

nadzorom poslodavca, na kojima se zaposlenici moraju nalaziti ili do kojih moraju

dolaziti u tijeku rada.

Među hrvatskim poslodavcima se razvija svijest o važnosti zaštite sigurnosti i zdravlja

na radu, unatoč tome što uočavaju troškove koji za njih nastaju zbog poboljšanja

radnog okruženja, pa čak i takve troškove i aktivnosti koji mogu utjecati na

konkurentnost tvrtke. Na svim razinama sudjeluju u tripartitnim tijelima i djeluju na

području zaštite na radu. Veliki broj poslodavaca doživljava zaštitu na radu kao

dugoročno ulaganje, a ne kao trošak. HUP čini napore da takav pristup prihvate i ostali

hrvatski poslodavci, koji još nisu potpuno upoznati sa značajem svoje uloge u zaštiti

sigurnosti i zdravlja radnika na radu i zaštiti zdravlja u cjelini.

Poslodavcima, poglavito malim i srednjim, je potrebno više posjeta na licu mjesta od

strane specijaliziranih inspektora rada, koje bi pratili i stručnjaci medicine rada. Takav

stručni tim bi trebao imati prvenstveno savjetodavnu djelatnost, a primjenu prisile tek u

odnosu na ''nepopustljive'' poslodavce, odnosno one poslodavce koji ne bi postupili po

savjetima stručnoga tima. Trebalo bi ustrojiti nacionalni informativni centar koji bi imao

ulogu prikupljanja podataka o sigurnosti i zdravlju na radu koje bi onda u obliku biltena,

brošura i ostalih publikacija i baza podataka, dostavljao i poslodavcima i radnicima, a

sve sa ciljem podizanja svijesti o nužnosti unaprjeđenja zaštite zdravlja i sigurnosti na

radu. Također, nužno je i da poslodavci i sindikati kontinuirano rade na promicanju

zaštite sigurnosti i zdravlja na radu među svojim članovima.

Prilagoditi rad radnicima, posebice u svezi oblikovanja mjesta rada, izbora opreme,

načina rada i proizvodnje sa svrhom ublažavanja jednoličnog rada i rada po učinku,

svakako se smanjuje mogući štetan učinak na zdravlje. Brigom o zaštiti na radu

ostvaruju se preduvjeti za siguran i kvalitetan rad, pa posljedično i preduvjeti za

ostvarenje profita poslodavcu, radniku, te na kraju i društvu u cjelini.

Zakon o zaštiti na radu obvezuje poslodavce da su dužni ''naročito osigurati zaštitu na

radu zaposlenima malodobnicima, ženama i zaposlenicima umanjenih radnih

sposobnosti te u skladu sa zakonom, odnosno kolektivnim ugovorom utvrditi općim

aktom poslove koje ne mogu obavljati te skupine zaposlenika''.

64

U stvaranju radnog i socijalnog prava te prava zaštite na radu sudjeluju brojni subjekti

(državni organi, poslodavci, sindikati, zavodi i drugi). S obzirom na nadležnost tih

subjekata i sadržaj propisa različitih klasifikacija (zakona, podzakonskih akata,

provedbenih propisa svih ''nadležnih'' donosioca), još je veći broj onih kojima je obveza

provoditi (realizirati) norme tih propisa.

Zaštita zdravlja propisana je najvišom pravnom normom. Bez obzira na sve, uvjeti

rada nisu zadovoljavajući (uvjeti rada fizičke, ekonomske i pravne naravi). Ozljede na

radu i profesionalne bolesti se ne smanjuju. Ne smanjuje se broj drugih bolesti u vezi s

radom. Evidentan je porast broja normi kojima se ti odnosi uređuju. Postupak za

stjecanje i ostvarivanje prava sve je složeniji, skuplji, zahtjevniji i dulje traje pred svim

organima, koji uvijek sudjeluju kao pasivne odnosno aktivne stranke.

Podzakonskim aktima uređeni su poslovi na kojima ne smije raditi žena; poslovi na

kojima se ne može zaposliti malodobnik. Međutim, to su samo izravni propisi koji se ne

mogu primjenjivati i tumačiti ako se primjenjuju i drugi propisi, kao npr. o poslovima

koji su prema propisima o mirovinskom osiguranju utvrđeni kao osobito teški i za

zdravlje štetni poslovi na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem, ali i

direktive EU koje obvezuju na usklađivanje hrvatskog zakonodavstva. Dakako, riječ je

o radu u radnom odnosu, čija je bitna (činjenica) karakteristika da jedna osoba

izvršava kroz neko vrijeme u korist neke osobe i pod njenim nalogom rad za koji prima

plaću.

Za stvaranje uvjeta za postizanje rodne jednakosti kroz poboljšanje i učinkovitiju

primjenu pravnog i institucionalnog okvira za provedbu politike ravnopravnosti spolova,

nakon ovog istraživanja možemo zaključiti da je potrebno kontinuirano raditi na

programima osvještavanja javnosti i svih zainteresiranih o nejednakim mogućnostima

na tržištu rada.

Također potrebno je pratiti primjenu i provođenje svih nacionalnih programa koji se

bave pitanjem ravnopravnosti žena i muškaraca na tržištu rada, zagovarati da se svi

mehanizmi (zakoni, politike, mjere) u Hrvatskoj usklade sa smjernicama i direktivama

koje EU postavlja kao kriterije za smanjenje diskriminacije žena na tržištu rada.

65

Potrebno je pratiti u privatnom i javnom sektoru mjere i načine razvoja politike

ravnopravnosti spolova i stvarno poštivanje pravnih regulativa po tom pitanju.

Osobe koje su odgovorne za izradu pravilnika o radu/kolektivnih ugovora/upitnika za

zapošljavanje radnika/ca, u svrhu poboljšanja antidiskriminacijskih odredbi u

kolektivnim ugovorima poduzeća treba upoznati sa postojećim zakonodavnim okvirom

ravnopravnosti spolova.

Predstavnici poslovnog sektora, sindikata i organizacija civilnog društva morali bi više

biti uključeni u diskusije i edukacije vezano uz ovu tematiku, te zagovarati da se

pojača pravna zaštita osoba koje su diskriminirane na temelju spola u radnom pravu.

66

4. LITERATURA

1. Brstilo, I.; Haničar, E.: Trostruka diskriminacija žena s invaliditetom na tržištu

rada, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja 2011, Vol 47, br. 1

2. Dečković-Vukres, V.: Ozljede na u Hrvatskoj u 2006., Hrvatski zavod za javno

zdravstvo, Zagreb, 2007.

3. Dečković-Vukres, V.: Ozljede na u Hrvatskoj u 2007., Hrvatski zavod za javno

zdravstvo, Zagreb, 2008.

4. Dečković-Vukres, V.; Hemen, M.: Ozljede na radu i profesionalne bolesti u

Hrvatskoj u 2008., Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, 2009.

5. Dolšak, L.: Aktualnosti iz područja sigurnosti na radu u RH, Visoka škola za

sigurnost, s pravom javnosti, Zagreb, 2010.

6. Galić, B.; Nikodem, K.: Percepcija rodnih jednakosti i šansi pri zapošljavanju u

hrvatskom društvu. Pogled nezaposlenih žena, Revija za socijalnu politiku, 2009.

7. Giddens, A.: Sociologija, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2007.

8. Haralambos, M.; Holborn, M.: Sociologija: teme i perspektive, Golden

marketing, Zagreb, 2002.

9. Hazl, V.; Crnković Pozaić, S.; Meštrović, B.; Taylor, A.: Žene na tržištu rada,

Program EU za Hrvatsku, sažetak studije, 2011., preuzeto sa:


10. Ivančević, V.: Pravo na rad i slobodu rada – aktualna pravna pitanja u

hrvatskom i europskom pravu, Hrvatska pravna revija, 10/2007., Inž. biro, Zagreb,

2007.

11. Kerovec, N.: (Ne)jednakost žena na tržištu rada, Revija za socijalnu politiku, 10

(3-4), Zagreb. 2003.

67

12. Kokanović, M.; Šmid, M.: Niže plaće i slabije šanse, Diskriminacija žena u

Hrvatskoj, GMG Graf, Zagreb, 2000.

13. Lekaj-Lubina, B.: Problem nejednakosti spolova na tržištu rada SAD-a od 1940-

2000 (Magistarski rad), Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 2006.

14. Petrović, J.: Diskriminacija žena u Hrvatskoj, ICFTU CEE Women’s Network i

Ženska sekcija SSSH, Zagreb, 2000.

15. Samuelson, A.P.; Nordhaus, W.: Ekonomija, MATE, Zagreb, 1992.

16. Vasiljević, S: Višestruka diskriminacija, Žene i pravo: feminističke pravne

teorije, ur. Ivana Radačić, Centar za ženske studije, Zagreb, 2009.

17. Walby, S.: Rodne preobrazbe, Ženska infoteka, Zagreb, 2005.

18. Zakon o radu, NN, br.149/09

19. Zakon o obveznim odnosima, NN ; Crnić, Ivica, Povreda prava osobnosti i

naknada neimovinske štete u radnom odnosu, Zbornik Aktualna pitanja ostvarivanja i

zaštite prava iz radnih odnosa, Inž. biro, Zagreb, 2007.

20. Hrvatski zavod za zapošljavanje, Godišnjak 2009.; Mjesečni statistički bilten br.

12, 2010.

21. Pravilnik o poslovima na kojima ne smije raditi žena, NN 44/96

22. Nacionalno izvješće o diskriminaciji žena na radnom mjestu:

http://www.nhs.hr/nhs/odbori/odbor_zena/Izvjestaj_o_diskriminaciji.pdf (12.06.2012.)

23. http://www.zamirzine.net (12.06.2012.)

24. http://www.ezadar.hr (17.06.2012.)

25. www.efzg.hr/repec/pdf/ Analiza radnog kontigenta i ekonomska aktivnost

stanovništva (17.06.2012.)

68

http://www.efzg.hr/repec/pdf/

http://www.ezadar.hr/

http://www.zamirzine.net/

http://www.nhs.hr/nhs/odbori/odbor_zena/Izvjestaj_o_diskriminaciji.pdf

26. http://www.vecernji.hr/slika-640x348/vijesti/seksualno-zlostavljanje-poslu-dio-

svakodnevice-slika-8235 (17.06.2012.)

27. http://cgiporec.hr/index.php (17.06.2012.)

28. http://www.zinfo.hr/hrvatski/stranice/faq/StatistikaZene.htm (02.07.2012.)

29. http://www.dalmacijanews.com (05.07.2012.)

30. http://www.os-marjan-st.skole.hr/?news_id=23 (05.07.2012.)

31. http://www.domine.hr/ (02.07.2012.)

32. http://www.prisjetimo.covermagazin.com/?p=42 (05.07. 2012.)

33. http://zenskasoba.hr (05.07.2012.)

34. http://www.labin.com/web/vijest.asp?id=2655 (06.07.2012.)

35. http://www.zastita.com.hr/ (06.07.2012.)

36. http://www.nhs.hr/novosti/trudnice_ne_smiju_na_slabije_placen_posao_3218/

(11.08.2012.)

37. http://www.poslovnivjesnik.com/ Prava žena (12.06.2012.)

38. http://www.pravo.unizg.hr/ Položaj žena u društvu (12.06.2012.)

39. http://www.ured-ravnopravnost.hr/ Ravnopravnost spolova (12.06.2012.)

40. www. eurostat.ec.europa.eu (11.08.2012.)

41. http://www.wlmcroatia.eu/

DIREKTIVA VIJEĆA 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o primjeni načela

ravnopravnosti osoba bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo Službeni

list Europskih zajednica 19. 7. 2000. L 180/22

69



http://www.pravo.unizg.hr/

http://www.poslovnivjesnik.com/

http://www.nhs.hr/novosti/trudnice_ne_smiju_na_slabije_placen_posao_3218/


http://www.labin.com/web/vijest.asp?id=2655

http://zenskasoba.hr/

http://www.prisjetimo.covermagazin.com/?p=42

http://www.domine.hr/

http://www.os-marjan-st.skole.hr/?news_id=23

http://www.dalmacijanews.com/


http://cgiporec.hr/index.php

http://www.vecernji.hr/slika-640x348/vijesti/seksualno-zlostavljanje-poslu-dio-svakodnevice-slika-8235

http://www.vecernji.hr/slika-640x348/vijesti/seksualno-zlostavljanje-poslu-dio-svakodnevice-slika-8235

POPIS ILUSTRACIJA

I GRAFIKONI

1.Registrirana nezaposlenost i nezaposlenost prema ARS-u po spolu 2004.-2010.

Izvor: ARS u Hrvatskoj, Crostat

2. Prikaz kretanja ozljeda žena na radu od 2006.- 2010. godine

70

6. Ozljede na radu svrstane prema spolu u 2010.



7. Ozljede na radnom mjestu prema mjestu nastajanja



8. Broj smrtno stradalih na radu

71

PRILOZI

- CD s završnim radom

72

Documents

zaštita zdravlja i sigurnost žena na radu