39
Pedro Kalderon de la Barka – Život je san Rad, Beograd, 1977, preveo Nikola Milićević DOBA - Drama je napisana u 17. veku - 15. vek – Španijom vlada Filip II, zlatni vek Španije. Španija se utvrđuje u katoličanstvu, religijski i nacionalno sve je homogenija, što je posledica velikih progona jevreja i muslimana. Postaje velika prekomorska sila – učestvuje u kolonizaciji američkog kontinenta. Dominira Nizozemskom i delovima Italije. - Prelaz 15. u 16. vek – period renesanse. Veliki je Erazmov uticaj. Tridentski sabor – velika katolička institucija koja je pravila doktrinarnu strategiju kako se suprotstaviti reformaciji. Nakon toga, Španija je u znaku kontrareformacije. - 16. vek – gvozdeni vek, atmosfera je znatno drugačija – progresivna dekadencija. Španijom vlada Filip IV. Španija gubi hegemoniju. Odigrava se čuveni katalonski ustanak za otcepljenje. Portugalija postaje nezavisna. - U 17. veku, gubi se antropocentrični doživljaj sveta – povlači se pred ponovnom dominacijom tradicionalnog hrišćanstva. Radikalni pesimizam, razočaravajuća koncepcija postojanja. Kalderon (1600 – 1681) – poslednji veliki pisac španskog zlatnog veka (moć Španije uveliko opada). Katolik je, angažovao se protiv reformacije. (Kako je bio plemić, a školu učio kod isusovaca, on je postao odani pristalica protivreformacije.) Kalderon je branilac apsolutističke monarhije i ortodoksnog katolicizma. On je pesnik katolicizma, njegove ideologije i mistike. Propovedao je hrišćanski moral, mučeništvo... Kalderon u ovoj drami umetnički oblikuje aktuelne probleme: postavlja pitanja slobodne 1

Zivot Je San

  • Upload
    -

  • View
    100

  • Download
    3

Embed Size (px)

DESCRIPTION

književnost evropskog baroka, delo P. Kalderona

Citation preview

Pedro Kalderon de la Barka ivot je san

Pedro Kalderon de la Barka ivot je sanRad, Beograd, 1977, preveo Nikola Milievi

DOBA

Drama je napisana u 17. veku

15. vek panijom vlada Filip II, zlatni vek panije. panija se utvruje u katolianstvu, religijski i nacionalno sve je homogenija, to je posledica velikih progona jevreja i muslimana. Postaje velika prekomorska sila uestvuje u kolonizaciji amerikog kontinenta. Dominira Nizozemskom i delovima Italije.

Prelaz 15. u 16. vek period renesanse. Veliki je Erazmov uticaj. Tridentski sabor velika katolika institucija koja je pravila doktrinarnu strategiju kako se suprotstaviti reformaciji. Nakon toga, panija je u znaku kontrareformacije.

16. vek gvozdeni vek, atmosfera je znatno drugaija progresivna dekadencija. panijom vlada Filip IV. panija gubi hegemoniju. Odigrava se uveni katalonski ustanak za otcepljenje. Portugalija postaje nezavisna.

U 17. veku, gubi se antropocentrini doivljaj sveta povlai se pred ponovnom dominacijom tradicionalnog hrianstva. Radikalni pesimizam, razoaravajua koncepcija postojanja.

Kalderon (1600 1681) poslednji veliki pisac panskog zlatnog veka (mo panije uveliko opada). Katolik je, angaovao se protiv reformacije. (Kako je bio plemi, a kolu uio kod isusovaca, on je postao odani pristalica protivreformacije.) Kalderon je branilac apsolutistike monarhije i ortodoksnog katolicizma. On je pesnik katolicizma, njegove ideologije i mistike. Propovedao je hrianski moral, muenitvo...

Kalderon u ovoj drami umetniki oblikuje aktuelne probleme: postavlja pitanja slobodne volje i predestinacije. Teologija ima posla sa uzdrmanim dogmama koje je trebalo uvrstiti.

BAROK

Kalderon je savren primer baroknog pisca. Svi elementi barokne knjievnosti su prisutni u njegovim dramama:1. krajnosti, kontrasti

2. udesni dogaaji

3. alegorija i melodrama

4. paganska mitologija

5. spoj sa muzikom i igrom (dejstvo na sva ula)

6. ponavljanje

7. teak stil

8. nema uticaja narodne poezije

Barok u stilskom smislu se osea napetost suprotnosti raznih vrsta. Kontrast svetla i tame. Zapitanost nad ontolokim statusom sveta.

KALDERON vs LOPE DE VEGA

Kalderon predstavlja najviu taku u razvoju panske drame. U odnosu na Lope de Vegu izraeniji je misaoni aspekt koji je najee dat u alegoriji.

to se tie dramatizacije, kritiari se ne slau u davanju prednosti jednom ili drugom piscu.

Sve PANSKE DRAME zovu se:

1. comedia svaki dramski tekst, pozorini komad

2. sarsuela/zarzuela mitoloki komad, vrsta protoopere; vana je fascinacija, doivljaj arolije. Igrale su se na festivalima na otvorenom prostoru, a kasnije u La Sarsueli, lovakoj kui blizu dvorca Prado, koji je pripadao kraljevom bratu. To su kratki, laki komadi, pisani za publiku koja je ceo dan provodila u prirodi. Njihov sadraj je bila legenda iz paganske mitologije, a mnogi dijalozi i horovi su pevali uz muziku pratnju. *Kalderon je u sarsuele esto ukljuivao Gongorine stihove.

3. auto sacramental jednoinka sa religioznim sadrajem. Izvoene su na prazniku Corpus Cristi, kao i misterije. Dramatizuju se scene iz Biblije; simboliki se prikazuju misterije Euharistije. esto su izvoene na kolima; scenografija je bogata; vatromet... Ovim je katolika crkva nastojala da vizuelnim efektima privue vernike.

KALDERONOVE DRAME su podelili na:

1. One u kojima se postavlja pitanje ASTI i LJUBOMORE. Pitanje asti je ono to razlikuje plemia od trgovca i seljaka i ono poetkom 17. veka poinje da dobija preterane oblike. *U asti se ogleda egoizam, skoro religiozno potovanje sebe i svoje porodice. Velika je zavisnost od javnog miljenja otuda toliki dvoboji... * Ljubomora u ime asti kanonizovana i pretvorena u zakon. ast je naroito osetljiva u branim pitanjima.

2. ,,Poetske drame sa najrazliitijim temama lojalnost u religiji i prijateljstvu. (ivot je san se smatra POETSKO-FILOZOFSKOM dramom.)

IVOT JE SAN

O DRAMSKOM POSTUPKU:

Jezik drame po ugledu na Gongoru

Stil stil (o)kulto koji je nepristupaan onima koji nisu vini misaonom naporu.

Neobini izrazi

Sloene metafore (komplikovana veza izmeu 'sadraja' i 'prenosnika'/'fokusa' i 'okvira') * Kako je bio pesnik visokog baroka, Kalderonova dela su prenatrpana raskonom metaforikom upio je u sebe sve tekovine kulteranizma (struja u panskoj poeziji 16. veka koja je zagovarala kienost u izrazu) i konceptizma (zagovara misaonost u poeziji).

Neoekivana poreenja

Kalderon koncentrie dogaaje u jednu radnju simetrija; nema rasplinutih motivacionih tokova. Kalderon manje obraa panju na akciju i zaplet sve podreuje misaonosti; njegova lica se esto pretvaraju u simbole. Ipak, simbolika ne naruava spontanost radnje. Monolozi velika pitanja se razvijaju u njima, tu se razvijaju misli.

Stih kratak, osmerac. Ponekad oteava razvijanje misli, u odnosu na blankvers ili prozu.

Tipski lik lakrdija (graciozo, luda) ventil za komino. Pravi most izmeu visokog i niskog u drami. Suptilan humor slian humoru ekspirovih luda.

SLINOST SA BUROM OSNOVNI MOTIVI:

1. ivot kao san

2. obrazovanje

3. kako se ovek oblikuje u socijalnom vakuumu i kako, sa druge strane, sredina utie na njegov razvoj

4. (iv) pitanje slobode

Najvaniji problemi u drami ivot je san: (Kolja Milievi)

1. SAN i STVARNOST prolaznost i nestalnost svega.

2. Uloga VASPITANJA.

3. SUDBINA vs SLOBODNA VOLJA (+ RAZUM)

Znaaj Kalderona je pre u pokretanju mnogih vanih pitanja

egzistencijalnih

psiholokih

moralnih...

nego u nainu na koji ih je reio (bio je suvie optereen hrianskim dogmama).

Prepriavanje:Radnja se odigrava na poljskom dvoru, u nedalekoj tvravi i u polju. Na kakvim mestima se deava drama?

1. Tvrava duboko u umi prebivalite zveri.

2. Dvor civilizovano prebivalite ljudi.

Jak kontrast suprotstavljenost prirode i dvora (i ekspir se ovim bavi).

Radnja se odigrava u Poljskoj. Dvoje likova dolaze iz Moskve Rosaura i Astolfo. Nije toliko bitno samo mesto, koliko njegova udaljenost od panije.

Vreme je imaginarno, prostor takoe izvan iskustva gledalaca.

PRVI IN

((Upoznaju se Rosaura i Sigismund. Klotaldo prepoznaje erku. Bazilije otkriva da ima sina i pravi plan za testiranje ovekove moi nad sudbinom!))Scena 1 s jedne strane krevito brdo, sa druge kula. U njenom je podnoju Sigizmundova tamnica. Vrata su poluotvorena. Sumrak je.

Temporalne i svetlosne kategorije: Kada se koji in odigrava

I in sumrak koji ide ka noi svetlost nestaje, gui se.

II in jutro

Kontrast noi i dana, senke i svetlosti.

Tamnica je metafora i simbol za hriane tamnica je ovozemaljski ivot i telo takoe. ((Up. Platonovu peinu.)) Alegorijski kula je Sigismundova egzistencija. (itav svoj ivot je proveo u njoj.)

Rosaura, dama preobraena u muko, pojavljuje se na vrhu klisure i silazi. Za njom ide Klarin, lakrdija.Rosaura govori o Hipogrifu (mitoloko bie pola konj, pola orao) kao neemu emu nedostaje glavni deo ili sutina munjo bez sjaja, ribo bez ljuske, skote bez prirodnog nagona.

Ona e za svojom sudbinom, slepa i jadna.

Rosaura naneta joj je uvreda; zavedena je pa ostavljena. Vanbrano dete nije socijalno kanalisana njena egzistencija. Upuena je samo na zakone sudbine.

Sigusmund je takoe lien drutvene nege.

Postoji veliki semantiki naboj u svakom pojedinanom motivu to je barok. Ovakve drame valja itati kao pesme.

Nju, strankinju, Poljska je neljubazno primila noge su joj raskrvavljene. Zna da ima nesrenu sudbinu.

Klarin negoduje to se ona ali samo na svoj raun kad i on strada sa njom. ((Ovo je sigurno drama o paenicima, krpama.)) Ona Klarinu odgovara da treba sam sebe da oplakuje jer tugovanje prua uitak.Jer mudrac ree da nam tugovanje

Takav uitak prua te smo skloniDa zlo i patnju ak prieljkujemo.Klarin prezire takav stav. (( Zdrava luda./ Sniava patos!))

Taj slavni mudrac sigurno je bio

Pijana neka, koju bi trebaloNalemati poteno, pa bi ondaImao zato da kuka i cvili. Rosaura jadikuje nad svojom sudbinom, a luda sniava patos.

Ugledaju prostu zgradu, nespretno isklesanu u stenju (valjda kulu). uju lance i Sigizmunda kako jadikuje nad sobom: ,,Jao meni nesretniku. Rosaura i tu muku sebi prilepi: Evo nove patnje. I nove muke u dui me mue. Ona predloi Klarinu da pobegnu, ali on kae da nema snage.

Sa Sigismundovim glasom uvodi se nova nesrea u priu. Rosauru i Sigismunda identifikujemo sa bolom i patnjom, sa bazinim instinktima.

Scena 2 ispred tamnice; otvaraju se vrata i izlazi Sigizmund, okovan u lance i obuen u kouh. U kuli je svetlost.

Jao meni nesretniku!

Kad me bijes va tako slama,

O nebesa, znati hou,

Rodivi se kakvu zlou

Ja ispoljih prema vama?

No ve time to sam roen

Znam kakvim sam zlom pogoen.

Zato dobar razlog vodi

Vau strogost moram rei

Jer ovjekov grijeh najvei

U tome je to se rodi.

((prvobitni greh!))

jer i drugi roeni su

kao i ja to svi znate

pa ih mnoga dobra prate,

koja meni dana nisu.

((Samosaaljenje, paenitvo, beda. Ovakvim ljudima ivot mora da izgleda kao san, ne daj boe da misli da je java.))

Sigismund se u lepim slikama poredi sa pticama, zverima, ribama i zmijom to su stvorenja koja je, tako prikovan mogao u ivotu da vidi i zakljuuje da od svih ima vie dara, ali manje slobode.

Opta mesta hrianstva:

1. ovekov pad, prvobitni greh2. Pitanje ovekove slobode

Prvi Sigismundov monolog

Iznosi linu Sigismundovu situaciju

Filozofska poema zapitanosti nad ljudskom situacijom, nad ovekovom pozicijom u ovom svetu. Odigrava se ne samo na linom, nego i na optijem planu.

PRVO pitanje koje Sigismund upuuje u ovom svom monologu nevidljivom boanstvu pitanje o svojoj krivici: ta je on zapravo zgreio da ga prati samo zla sudbina? Jer sav njegov greh u tome to se rodio?

Nema kauzalne veze izmeu ovekovog ponaanja i ispatanja koje ga snalazi. Nije dovoljan argument naslednog greha. I drugi taj greh nose, pa ne bivaju kanjeni. Poinje da gleda i druga bia i dolazi do poraavajueg zakljuka da su i zveri u boljoj situaciji.

Zver je obezbeena, osiguran joj je opstanak. U ovekovom sluaju nije dovoljno da se rodi potrebna je duga asistencija drugih bia iste vrste.

Jedino on ima duu, volju, dar, ali slobodu nema.

Sigismund sebe poredi sa nerazumnim zverima koje ive slobodnim ivotom za razliku od njega. Zato je to uskraeno njemu kao razumnom biu, sa slobodnom ljudskom voljom? DRUGO bitno pitanje ove drame je pitanje o ljudskom pravu na slobodu. Da li moe jedan ovek, u ovom sluaju kralj da oduzme slobodu drugom ljudskom biu?

Njegove rei izazivaju kod Rosaure strah i samilost. ((iv: oksimoron?))

Kad shvati da ga je Rosaura ula, zgrabi je i preti da je ubije jer sad ona zna njegove muke. Klarin kukavica kae da je on gluv i nita nije uo.

Kad se pojavi Rosaura, preti da e je smrviti zato to je ula njegovu nesreu. Ipak se zbuni kada ona hoe da padne ona ga omeka. On je navikao samo na grubost uvara, samo za to zna. On je zver u oveku i ovek u zveri. ((Uporedi Kalibana.))

Postoji slinost izmeu Sigismunda i Mirande iz ekspirove Bure. Politiko znanje uio je od ivotinja kontradikcija prvog reda! Polis se suprotstavlja prirodi.

Sigismund vs. Rosaura. Sigismund, uprkos svojoj osujeenosti, stalno misli, a Rosaura pre reaguje sentimentalno, emotivno. Ona se njemu divi i uspeva da artikulie utehu. Nema kraja meri bede ljudima kojima je dosuena.

Sigismunda omeka Rosaurin glas. Poto je od roenja u ovoj kuli i zna samo jednog ivog stvora, sada njena pojava izaziva njegovo divljenje i obuzdava njegov bes. Zaljubio se, izgleda.

Pa, nek te vidim i nek umrem,Ako vidjeti znai mrijeti,Jer ne znam to bi bilo sa mnom Kad vidio te ne bih vie?

O IVOTU I SMRTI ((iv: kontrast ili hijazam ili neto tree?))

Sudim da je posve isto

Nesretnom stvoru ivot datiIli sretnika usmrtiti.Rosaurin fidbek ((korolar o zajednitvu)):

Ako utjeha to je neka

Kada nesretnik jedan sretneDrugoga jo nesretnijeg.O BEDI

Ima li ikog jadnijega

Od mene jadna na tom svijetu?A kada se je osvrnuo Opazio je iza sebe Drugog mudraca kako skupljaListove to ih on odbaci.kad razmislim malo boljevidim da skuplja patnje mojei od njih svoju radost gradi.Scena 3 iz kule dolaze Klotaldo (pazitelj, uvar Sigizmundov) i vojnici. Starac nosi kuburu (starinska kratka puka ili pitolj). I on i vojnici nose maske da ih niko ne prepozna (jer je Sigizmundovo ropstvo zapravo tajni zadatak).Klotaldo hoe da zarobi ovo dvoje koji su prili tamnici uprkos kraljevoj zabrani. Sigizmund preti da e se sam ubiti ako se dami neto loe desi. Na to mu Klotaldo kae da lanci steu njegovu zlou. ((A, Sigizmund je zao! Ili je bes zlo? Bie da je ovo drugo. Uporedi Dantea!)) Vojnici ga vraaju u zatvor.

Kako se zatoenik vaspitava? Kako mu znanje prenose ljudi koji podrazumevaju slobodu?

Slinost sa Platonovom peinom vezanost za peinu, zablesnutost svetlom i nemogunost prave percepcije. Platon se pita kako bi se ljudi mogli pripremiti za taj izlazak iz peine. Dolazimo do PROBLEMA OBRAZOVANJA! Ali to nije bilo kakvo obrazovanje, ve ono koje e sve obuhvatiti.

Scena 4 Rosaura moli Klotalda za ivot (Sigismund ne prisustvuje ovoj sceni.)

Rosaura ponizno moli za svoj ivot. Poziva se na svoju blagost nasuprot oholosti. Klarin je duhovit on Klotalda moli, ni blago ni oholo, ve po sredini. Klotaldo nareuje vojnicima da ih razoruaju i veu im oi. Rosaura predaje svoj ma starcu, kae da on nosi tajnu, ni ona ne zna koju, ali da ga je dobila da bi dola u Poljsku i osvetila se. Klotaldu bude loe kad uje ovo stee mu se srce i u glavi mu se muti. Rosaura je ma dobila od ene koja joj je rekla da se potrudi da ljudi u Poljskoj vide taj ma jer e ga neki od njih prepoznati onda nju voleti i uvati. Klotaldo shvata da pred njim stoji njegov sin otkriva nam to u dugom monologu, za sebe. (Rosaura je obuena kao mukarac.)

On je ma ostavio Violanti, Rosaurinoj majci. Ako mladia odvede kralju, on e umreti. Jer, po kraljevoj naredbi, svakom ko vidi Sigismunda i tako otkrije kraljevu veliku tajnu, sleduje smrtna kazna. Dvoumi se izmeu vernosti kralju i ljubavi prema sinu.

I zato neka ivi vjernost,A sin nek umre!O ASTI

No s druge strane treba znati

Da je ast krhka i ranjivaI da je ak i daak vjetraKatkada moe okaljati, Pokuae da smiluje kralja. Odvee Rosauru i rei mu: Evo mog sina i ubij ga. I moda se kralj smiluje.

Nema veeg jada

Sto kad se netko tako nae Izmeu smrti i ivota. (Klotaldo)((Moda se za ove junake moe rei da su izmeu ivota i smrti, ni ivi, ni mrtvi.)) uvar shvata da je najvea kraljeva tajna otkrivena.

Ma je znak prepoznavanja. Klotaldo u Rosauri prepoznaje svog sina, ali ne otkriva se jer sumnja da je Rosaurina ast okaljana.

Scena 5 salon u kraljevskom dvoru. S jedne strane ulaze Astolfo, moskovski knez, i vojnici, s druge infantkinja (princeza, kraljeva erka u paniji i Portugaliji) Stela i dvorske dame. Svira vojna muzika i uju se salve (pozdravni pucnji, u znak radosti ili poasti).Astolfo govori Steli o njenoj lepoti. Stela mu kae da je on laskav na reima, ali okrutan u delima. Astolfo se pravda kada je umro kralj Astorg III za njim su ostale dve erke Astolfova i Stelina majka. Na presto je doao Bazilije (valjda brat Astorga III) koji je ostario a nema potomstvo. Sad treba da ga nasledi jedno od njih dvoje Stela ima prednost jer je erka starije sestre, a Astolfo misli da on ima prednost jer je mukarac.

Bazilije ih je oboje pozvao da ih izmiri. Astolfo predlae da se ona uda za njega i tako oboje dobiju krunu, al nju brine slika koju on nosi na laniu (valjda). On obeava da e joj objasniti o emu je re, al ne moe sad jer dolazi kralj. Radnja se prenosi u DVOR kurtoazna atmosfera.

Scena 6 ulazi kralj Bazilije sa pratnjom.

Ovo dvoje jedno drugom upadaju u re pri obraanju kralju ((kissing his ass)).

Bazilije, uven po svojoj uenosti, a naroito po astronomiji (ili astrologiji) zna da ita sudbinu iz zvezda (donekle slino ekspirovom Prosperu!). Bazilije se obraa svojim mladim roacima dugim, dugim govorom. Otkriva svoju tajnu. Njemu se rodio sin na dan kad je bilo najpotpunije pomraenje sunca, a bio je i zemljotres i rekama je tekla krv. Njegova ena je u trudnoi sanjala da joj neko udoviste u ljudskom liku para trbuh i stvarno, umrla je na poroaju. Bazilije je pogledao u svoje knjige/zvezde i tu video da e njegov novoroeni sin Sigizmund jednog dana biti najdrskiji od svih ljudi i najgori i najnepravedniji od svih vladara. Da e mu kraljevstvo biti rasuto i razdeljeno. Da e i svog oca, osedelog, pod noge baciti.Kad je Bazilije shvatio ovo zlokobno prorotvo odluio je da zatvori sina da vidi dal se mudrost moe suprotstaviti volji zvezda. Svuda je razglasio da se princ rodio mrtav, a njega je stavio u tamnicu u kuli tada sagraenoj ((otac gradi tamnicu za sina psihoanaliza?)) kojoj se ne sme prii. Klotaldo ga je obrazovao i jedini sretao.

Bazilije daje tri obrazloenja za svoje postupke:

1. ranije: hteo je da zatiti narod od nasilja i loeg vladara2. sada: ako bi Sigizmudnu oduzeo pravo da ga nasledi i sam bi pogazio boanske i ljudske zakone te bi i sam bio zloinac3. sada: brine ga ako je pogreio poverovavi u predvianja. (Moda su zvezde pogreile!) Osim toga, loa sudbina oveka samo ini sklonim ali ga ne tera na zlo.Plan: Zato e sutra postaviti Sigizmunda, koji jo ni ne zna da je njegov sin, na presto da vlada. Ako se pokae kao mudar i plemenit, ostae vladar. Ako bude svojeglav i okrutan, vratie ga u tamnicu (tada to nee biti Bazilijev zloin, ve zasluena kazna za Sigismunda) i postaviti svoje neake koji e se venati.Dakle, vladar vs zlikovac =

mudar svojeglav =

plemenit okrutan.Svi podre kraljev predlog. Izau svi osim kralja.

Kako se Stela i Astolfo obraaju Baziliju? Koliko je Bazilije korektan pred sobom i drugima?

Postoji tragiki konflikt u Baziliju. ((Unutranji konflikt izmeu sebe kao znalca, uenjaka i sebe nekog ko nije siguran u svoje znanje?))

Bazilijeva sumnja u sopstveno znanje...

Lajtmotiv drame raanje je slino umiranju!

Scena 7 Kralj i Klotaldo, Rosaura i Klarin: kralj oslobaa prestupnikeKralj je ve svima obelodanio tajnu i na Klotaldovo pitanje, naravno, oslobaa prestupnike.

Scena 8 Klotaldo, Rosaura i Klarin: Klotaldo saznaje kome Rosaura hoe da se osvetiKlotaldo odluuje da nikom ne kae da je stranac njegov sin. Rosaura mu se zahvaljuje. Starac joj vraa sablju i pokuava da od nje izvue tajnu toga kome je dola da se osveti. Rosaura kae da je to Astolfo. Zagonetno tvrdi da ona nije ono to svojom odeom predstavlja (muko) i da je uvreena jer se Astolfo eni Stelom.

Odlazi sa Klarinom a Klotaldo je valjda shvatio da je ona ensko (u drugoj sceni drugog ina govori o njoj kao o devojci), pa ako je njena ast ukaljana, onda je to i njegova.DRUGI IN

((Sigismund se budi kao kralj i ubija slugu, nasilno se udvara Rosauri i bori se sa Klotaldom i Astolfom. Na kraju zavrava u kuli. & Sporedni zaplet: Astolfo prepoznaje Rosauru i nakon to je ponudio ljubav Steli, nudi je i Rosauri.))

Scena 1 u salonu u kraljevskoj palati su Bazilije i Klotaldo. Klotaldo prepriava kako je uspavao Sigizmunda napitkom od maka, bunike i opijuma. Pre toga je s njim priao da bi ga pripremio za ono to sledi, o uzletu orla da bi naveo Sigizmunda da kae neto o ovom vladaru svih ptica. S. kae da svojom voljom nikad ne bi nikom dao da ga mui.

Da Sigizmundu napitak i ovaj potpuno obamre a kraljevi ljudi ga prenesu u dvor, poloe na kraljev leaj i kada se probudi sluie ga kao kralja, po Bazilijevom nareenju.Bazilije objanjava Klotaldu zato je oslobodio Sigizmunda hoe da proveri da li ovek ima prednost nad zvezdama (sudbinom) tj. da li nebo (sudbina) ustukne kada vidi razboritost i vrlinu.

((Odnos RAZBORITOSTI I VRLINE PREMA SUDBINI pitanje slobodne volje! Obuzdavanje sopstvene prirode up. Heraklit: ,,Karakter je oveku sudbinaDa li e nebo, velim, ipak bar malo gnjev svoj utiati, I oporei to je reklo, Kad vidi razbor i vrlinuJer, poznato je, ovjek ipakIma prvenstvo nad zvijezdama.))Dao je da Sigizmunda uspavaju da bi, ako opet bude baen u tamnicu, mogao da misli da je njegovo kraljevanje bilo san. Jer na tom svetu

Svi koji ive samo sniju. ((Bazilije koje licemerje! Jel ti sanja isto to i Sigizmund, a?)) Pesimistiki pogled na svet. I Bazilije i Sigismund dolaze do istog nita pouzdano ne znaju! Slino govore o ivotu.

uju da se Sigismund budi i Bazilije upuuje Klotalda da mu sve kae, celu istinu, ne bi li tako lake savladao svoju lou ud. ((Zar ovo nije protivreno napred navedenom? Pa, nije. Mogu da mu kau bilo ta ako se vrati u tamnicu, svejedno e ispasti da je sanjao.)) Odlazi.Scena 2 Klarin o bezobrazluku i Rosaurinom preruavanju.O BEZOBRAZLUKUMislim da je bezobrazluk

Najsigurnija ulaznica Za sve priredbe i predstave.Klotaldo je savetovao Rosauri da obue ensku odeu a on e osvetiti njenu uvredu (to se nije odigralo na sceni, ve nas Klarin obavetava). Ona je to i uradila, ali se pored toga predstavila kao Klotaldova neaka i postala dama princeze Stele.

Klarin se ali to on nema dobar tretman i preti da e propevati o ovoj zaveri ako taj klarinet svirne Klotaldo ga uzima da od sada bude njegov sluga. Scena 3 muziari pevaju, sluge pomau Sigizmundu da se obue (Sigismund na dvoru)

Sigizmund ulazi zauen otkuda sluge i sjaj itd.

Jesam Sigizmund ili nisam?

Ali nee da razmilja pustie da ga slue. Ipak, ovek voli svoju nesreu S. ne moe da se oraspoloi pesmom koju uje jer je do sada uo samo vojniku muziku.

Klotaldo kae sve Sigizmundu, ovaj besni, zove ga izdajnikom i nitkovom koji je izdao njega, kraljevia. Izrie mu smrtnu kaznu. Sluge pokuavaju da ga spree da ubije starca, govore mu da je ovaj samo izvravao kraljevo nareenje.

Da li je kralj iznad prirodnog prava?

O izdajnie i nitkove,

a ta ostalo imam uti?

Zar nije dosta da znam tko sam,

Pa da pokaem svima vama

svu svoju snagu i oholost?

Kako si mogo uiniti

Takvu izdaju prema zemlji?

Ti si me tako podlo krio

Negiraju mi moje pravo

Protiv zakona i razuma.

Ubacuje se Klarin (sam je sebe za to ovlastio ludina licenca), kori Sigizmunda, ali ovaj na njega ne besni simpatian mu je. ((Oda dvorskoj ludi, valjda.))

Scena 4 ulazi Astolfo i predstavlja se Sigizmundu kao roak njemu jednak i trai da se Sigizmund prema njemu ophodi sa naroitim potovanjem. Astolfo se razmee svojim poreklom to razljuti Sigizmunda. S. sebe smatra vanijim i ljuti se na sluge kad ga upuuju da se utivije ophodi sa njim.

Scena 5 ulazi Stela. Pozdravlja ga lepim reima kao i Astolfo pre nje. S. se divi njenoj lepoti. (Iako je odrastao u divljini, S. je osetljiv na lepotu, up. scenu sa Rosaurom na poetku). Astolfo je uplaen da ne zatrai njenu ruku: Ako joj sada uzme ruku, ja sam propao!Sluga pokuava da upozori Sigismunda. Meutim, S. nee da sputava sebe lanim obzirima prema Astolfu. Zapreti slugi, ali kako je ovaj bio uporan u opominjanju, S. ispuni svoju pretnju i baci ga kroz prozor (to se odigra u drugoj sobi. Svi izau sa scene pa se vrate). Astolfo ga upozorava na konstrukt razumni ljudi vs. zveri. Sigizmund i njemu zapreti smru. Ovaj ode.((Sasvim je oekivano Sigizmundovo ponaanje s obzirom da je kolu ivota uio od umskih zveri. On ne zna za la i pritvornosti, za ljudske igre osetio je mo i koristi je! Ostali to smatraju zloom, nezahvalnou, okrutnou S. nastupa otvoreno, za razliku od njihovih prljavih igara.))

Sigismund, kada se probudi, ponaa se zverski baci slugu kroz prozor; tiranin

Scena 6 dolazi Bazilije. Boli ga to vidi kneza besnog ((kakav e da bude posle toliko tamnovanja? problem obrazovanja)) i to je njegov dolazak na presto ve kotao jedan ivot. Sigizmund super odgovara:

ivjet u bez tog zagrljaja

Kao to ivljah i do sada. OGORENOST

Dati, to je asno delo,

Ali je mnogo vea niskost

Kada se dade pa se uzme.

Kralj mu i ne daje neto to njemu ve ne pripada.

Bazilijev hrianski savet:

Budi ponizan i posluan

Jer moda sve to samo sanja

Iako vidi da si budan.

Sigizmundov odgovor moda znai da je ivotinja posluna i strpljiva, a ne ovek, a moda obrnuto:

Ako sam prije sa strpljenjem

Okove svoje podnosio

Bio sam strpljiv i posluan

A sad sam dobro obaveten

Te znadem tko sam i znam da sam

Sazdan od zvijeri i ovjeka

((Zver u oveku i ovek u zveri! Up. Kalibana))Scena 7 ulazi Rosaura, sada u enskoj odei. Sigizmund se divi lepoti ena vie nego ma emu na svetu. Ona njega prepoznaje, on nju ne, ali je pita ko je. Ona kae da je Stelina dama. On kae da je ona sunce a Stela (zvezda na panskom) od nje sunca prima svetlost. Kako ona slui onoj od koje je lepa? S. navodi suprotne primere iz prirode iz sveta cvea, minerala, nebeskih tela ((Lepo.))eno, (kaem: eno,jer ljepe ime tko bi mogo nai)reci mi tko si? Jer meni se ini, volio sam te prije neg te vidjehI pristupam ti s takvim povjerenjem, Te sam siguran da sam te vidio, No ne znam kada. Tko si, lijepa eno?Scena 8 Sigismund, Rosaura i Klotaldo. Klotaldo se osea odgovornim za Sigizmunda jer ga je othranio. Prisustvuje njegovom udvaranju Rosauri koje postaje pretee. Ona pokuava da ode a on: odupiranje je straan otrov za strpljivost moju. ISPITIVANJE GRANICASamo da vidim da li i to mogu, Prisilit e me da se rijeim strahaPred tom ljepotom, jer ja po prirodiSvladati elim to je nemogue.Preti da e i nju baciti kroz prozor ako se ne povinuje njegovoj volji ((up. Kalibana)).Rosaura POREENJE SIGIZMUNDA SA IVOTINJOM

ta drugo da uini ovek

Koji u sebi ljudskog nita nemaOsim imena, divlji i okrutan, Nehuman, ohol, barbar i tiraninRoen u gori, meu zvjeradima.Sigizmund alje napolje Klarina i sluge. Klotaldo stoji neprimeen, a onda izae da ga zaustavi. Opominje ga da sve moda sanja a ovaj: Da te ubijem, pa da onda vidim jel san il java? Izvue bode koji Klotaldo hvata rukom. Bore se. Rosaura istrava viui za pomo.

Scena 9 ulazi Astolfo u trenutku kada Klotaldo padne i staje izmeu Klotalda i Sigismunda. Trai da Sigizmund prestane, a kad ovaj nee, bore se maevima.Scena 10 ulaze Bazilije i Stela sa pratnjom. Ona se uplai za Astolfov ivot. B. podvikne, (KRALJEVA MO) oni stave maeve u korice. ((Klotaldo je pravi kreten astan do kraja ili ulizica: O gospodaru, to su moje vlasi, i kao takve nisu mnogo vane.))Svi odlaze osim Astolfa i Stele.

Scena 11 Astolfo i Stela.O SUDBINI

O kako rijetko usud lae

Kada nesreu nagovijetaI koliko je u zlu stalanU dobru on je nepouzdan.On joj pria da treba da budu zajedno, a ona njemu da on treba da bude sa enom iju sliku nosi.

((Astolfu zapravo odgovara da u ovom sluaju pobedi usud, a ne Sigizmundova vrlina jer jedino tako moe doi do poljskog prestola.))Scena 12 ulazi Rosaura i ostaje zaklonjena iza kulise ali ne uje Astolfovo obeanje Steli. Astolfo obeava Steli da e izbaciti tu sliku da bi stavio njenu, lepu. U sebi se izvinjava Rosauri a tako se ljudi i ene ponaaju kad su daljinom rastavljeni.Rosaura nita nije ula iz straha da je ne otkriju ali joj se Stela poveri Astolfo je voli i poto je otmen otiao je da donese portret druge dame koji inae nosi na grudima (?) i da joj ga preda. Ali njoj je nezgodno da ga sama primi pa moli Astreu (Rosauru) da to uradi umesto nje. Ode.Scena 13 Rosaurin monolog. ali se nad svojim ljubavnim jadom i zgodom koja sledi. O NESREI Neki mudrac je govorio

Da je nesrea bojaljivaJer ne dolazi nikad sama;A ja govorim da je smjelaJer ona uvijek naprijed srceI nikad lea ne okree.O MOI BOLA

I ta da radim? ali zato

Da sad razmiljam i predviamKad je i tako jasno da uU danom asu postupitiKako bol moja bude htela.Jer tko da vlada samim sobom,Kada ga teke patnje snau?((tj. nama pre svega upravljaju strasti, a ne razum! Uporedi sofiste i Euripida.))Scena 14 ulazi Astolfo i nosi portret. Prepoznaje Rosauru i izjavljuje joj ljubav. Rosaura pokuava da se pretvara da je Astrea ali on je prepozna i kae joj da je voli. Ona ne priznaje, ali joj on kae da loe glumi i da moe rei princezi da joj ne alje portret ve sam model. Ona pokuava da mu portret istrgne. Ne dao bog ti da se nae u ruci neke druge ene!"-LJUBOMORAScena 15 ulazi Stela, zatie ih, Rosaura je lae. Rosaura slae da joj je Astolfo oteo njen sopstveni portret i da nee da joj ga vrati. Trgne mu portret iz ruke i Stela vidi da je zaista Rosaurin, poveruje u njenu la. Rosaura ode sa svojom slikom.Scena 16 Stela i Astolfo. Ona je ljuta na njega jer joj ne daje portret koji joj je obeao. Zove ga neotesancem i grubijanom i odlazi. Astolfo o Rosauri: Zato je sebi i njemu donela zlo? Ode.Scena 17 zatvor u kuli. Sigizmund je opet u krznu i lancima. Spava na zemlji. Tu su i Klotaldo, dve sluge i Klarin. Klotaldo nareuje slugama da Klarina smeste u susednu tamnicu jer suvie zna (clarin na panskom truba). Klarin saaljeva Sigizmunda:

O, ne budi se, Sigizmunde,

Da ne ugleda propast svoju

U koju zla te sudbina sprti,

Jer tvoja lana slava bjee

Sjena ivota, plamen smrti. ((iv: oksimoron?))

Scena 18 u kulu ulazi Bazilije, prekriven platem. Ne moe da odoli radoznalosti ((Mana intelektualca! Uporedi Danteov tretman Odiseja.)) Sigizmund govori u snu da e ubiti Klotalda i poraziti oca. Onaj ovek je milosrdan

Koji silnike unitava.ivot naziva ,,velikim svetskim kazalitem ((up. Erazma, ekspira)).Sigismund se budi, Bazilije se povlai da ovaj ne moe da ga vidi. Misli da je sanjao. Klotaldu pria san sve to je bilo i dodaje da je voleo jednu enu. Sve je iz sna bilo i prolo samo je ta ljubav ostala.

Kralj ode, Klotaldo ga poui da je trebalo da ceni onoga ko ga je podigao I u snima treba initi dobro svima. ((Up. Platonovu peinu:

Zar sam zaista ovo ja?Da li to sebe vidim ovdjeU teke lance okovana?A ova kula, zar to nijeGrobnica moja? O nebesa,Kakve sam samo snove snio!)) Kad se S. probudi, Klotaldo ga uveri da je sve sanjao, ali ga uz to upozori da i u snu treba initi dobro.

Tad se u Sigismundu javljaju sumnje i razmiljanja sa zakljukom da je ivot samo san i da emo se tek u smrti probuditi. Zato treba pobediti sebe i zlo u sebi.

Scena 19 Sigizmundov monolog ovek treba da kroti svoju narav, udnju i svaku elju (hrianstvo). ovjek sanja ono to je

Sanja dok se ne probudi.jer smrt strana sve ih briei u prah e sve to strti.tako eto stvari stoje:svaki sanja ono to jesamo nije svjestan toga.I ja sanjam da sam tu,Sputan u tom kutu bijednom, A snio sam da sam jednomUivao sreu svu.to je ivot? Mahnitanje.to je ivot? Puste sanje,prazna sjena to nas ovi.O, malen je dar nam dan,jer sav ivot to je san,a san su i sami snovi.TREI IN

((Vojnici dolaze po Sigismunda kao svog kralja. On se dvoumi nauio je da je ivot san; i prema Klotaldu se ponaa sa potovanjem. Ova se pria ponovo preplie da ljubavnom Rosaura se jada Klotaldu i Sigismundu pitanje ljubomore Klarin gine. Na kraju se svi dive Sigismundovoj razboritosti.))

Scena 1 u Sigizmundovoj kuli. Klarinov monolog vajka se nad ivotom, saaljeva se (po sopstvenim reima):I tako ovjek, jadan, gladan,Umire iv i mrtav ivi. ((oksimoron))((este su u drami ove relativizacije ivota i smrti v. beleke, lajtmotiv))HUMOR Klarin po itav dan ita i prelistava mudraca Nejedova i Neveerova. Misli da je zasluio kaznu zato to je utao biti sluga i uteti, to je najvee svetogre.Scena 2 uju se trube i bubnjevi. Ulaze vojnici. Doli su po svog kneza, ne ele da njima vlada stranac (Astolfo).Ljube Klarina u noge, misle da je Sigizmund. Klarinu to ne pada teko, rado se uivi u ulogu Sigizmunda.

Scena 3 pojavljuje se Sigizmund.Vojnici hoe da ga povedu da preuzme vlast, on se boji da je opet u pitanju varka, zove ih senima. On zna da je ivot san i ne eli lanu slavu, iluzije i obmane. Odluuje da ovoga puta OPREZNIJE ue u stvar razum kae da se iz svih uitaka moramo jednom probuditi. Potom najavljuje da e krenuti pravo na svog oca. (Slabost oveka poredi sa nenom biljkom to prerano cveta.)

Scena 4 Klotaldo i Sigismund. Klarin se kladi da e Sigizmund starca baciti niz planinu. S. mu se obraa s potovanjem i zahvalnou za svu brigu; naziva ga ocem i uiteljem jer zna da i u snu moramo biti plemeniti. Klotaldo odbija da krene protiv svog kralja i trai da ga Sigizmund ubije. S. je besan, pita se da li treba da se suzdrava jer nije siguran dal je budan.

Za Sigismunda nastupa nova uasna sumnja: nije li to opet samo san, nova obmana, koja e mu doneti samo bol? ta je stvarnost a ta san?

Da li je ivot samo buenje izmeu dva sna ili san? Nema nikakvog vrstog uporita, dokaza da bi mogao da rei tu ubitanu zagonetku.

Ako je ivot samo san, nesigurna iluzija, treba sanjati ali imati u vidu da je to san koji se mora raspriti. Sigismund je nauio neto iz prethodnog nedosanjanog sna! Sigismundov uitelj je bio san.

Spavanje i budno stanje (kontrast) Problem ILUZIJE i efemernost egzistencije na zemlji. Tamnica je metafora i simbol za hriane tamnica je ovozemaljski ivot i telo takoe.

O snu i stvarnosti: o prolaznosti i nestalnosti svega, sve nestaje poput sna. Sve se javlja kao san, iluzija, privid. Ta nestvarna lica (?) su zapravo SIMBOLI: Kalderon ovde daje priliku da razmiljamo o vaspitanju i uroenoj prirodi, uroenim osobinama

O sudbini, snazi razuma i slobodne volje koji se mogu suprotstaviti usudu U Sigismundu je postavljena drama ljudske linosti drama ljudskog dostojanstva i ljudske egzistencije.

alje Klotalda da slui svom kralju, zavidi mu na iskrenosti i rvstini i obeava mu susret na bojnom polju.

Klotaldo ljubi plemenite noge. ((Ovo je ist konstruktivizam, Sigizmund nema karakter, sad je plemenit.))

POTREBA ZA DOBRIM ((spolja i iznutra)), Sigizmund:

Idemo, sreo, da vladamo,

I ne budi me ako spavam,

Ako je stvarnost, da ne zaspim;

No bila stvarnost ili snovi,

initi treba dobra djela

Ako je stvarnost, zbog stvarnosti

Ako to nije, onda zato

Da bismo stekli prijatelje

Za poslije, kad se probudimo.

Scena 5 salon u kraljevskoj palati. Ulaze Bazilije i Astolfo. Bazilije govori o srdbi vojske koja se ne moe obuzdati deo klie Astolfu, deo Sigizmundu. A. kae da e se potruditi da ga Poljaci prihvate tako to e krenuti na Sigizmunda. B. se vajka kako se sudbini ne moe umai te ja zemlji svojoj sam udarac zadah. ((Opet krivica, hrianstvo ili treba rei svest o sopstvenoj greci?)) ivot se opet poredi sa teatrom, ali sada sa traginim

Scena 6 ulazi Stela. Obavetava da u celom gradu vlada mete i opasnost od krvoprolia. Poziva kralja da svojom pojavom to zaustavi.Scena 7 ulazi Klotaldo. Obavetava o izbavljenju Sigizmunda. Kralj sam odlazi da se maem suprotstavi sinu. Stela ide za njim da se bori. Svira uzbuna.Scena 8 ulazi Rosaura i zadrava Klotalda. Govori mu da je imala njegovu zatitu i da je, po njegovom savetu, skrivala svoju ljubomoru, ali ju je sad Astolfo prepoznao i sad toliko ast mi vrea da se sa Stelom naoigled nou u parku zadrava.((Ljubomora. Super je to na poetku govora pominje rat koji poinje, ali svako mui svoju muku!))

Daje mu klju, valjda od bate, parka, da uradi kako je obeao da ubije Astolfa. Klotaldo to sada ne eli jer ga je Astolfo odbranio kad ga je S. napao pa mu je zahvalan. Sad je na tekoj muci izmeu oseanja za njih oboje.

Rosaura ((kreten)) kae da je asno kada ovek daje, a nisko kada prima. Klotaldo eli da bude i plemenit i zahvalan. ((Pa da vidimo dal e ivot ba oba da ti da!))

Rosaura kae da ona ni nije imala ivot, jer uvreeni ivot i nije ivot, pa trai da bude prvo dareljiv, da joj ivot da, a onda moe da bude i zahvalan. ((Jel ovo retoriko, sofistiko prejebavanje?))

Klotaldo e joj dati svoje imanje a onda neka ide u manastir. Rosaura se zaklinje da Astolfo nikada nee biti Stelin mu. Svesna je da e izgubiti i ast i ivot. Klotaldo joj kae da je to OAJ, BEZUMLJE, BUNCANJE, SLEPA STRAST. Rosaura kae da je to VRLINA, HRABROST, BES I SLEPA STRAST KOJOJ NEMA LEKA.

Interesantna je njihova brza razmena kratkih replika ((stihomitija?)) izmeu oca i kerke (koja oca jo uvek ne poznaje). Na pr:

Moda postoji drugi izlaz Klotaldo ((propoziconalno))

Da propadnem na drugi nain Rosaura ((preemptivno, isti konstrukt, drugi pol))

Oeva ljubav

Ako ba treba da propadne

Onda priekaj, keri moja,

Neka zajedno propadnemo.

Scena 9 ulazi Sigizmund, obuen u kouh, za njim vojnici. Udaraju bubnjevi.

S. govori o svojoj veliini. Ipak, usporava sebe jer je sve san, pa kad se probudi, bie mu utoliko tee tj. vie e izgubiti, ukoliko vie osvoji.

Sigizmund:

No, duo moja, usporimo krila,

da neoprezno ne bismo rasuli

Tu nesigurnu slavu, jer kada se

Iz sna probudim, srce e me boljet

Da je izgubim. Zato, ako sada

letimo nie, pad e laki biti.

((Koji je smisao osvajanja i slave ako je prolazna? Vredi li onda za to prodati duu i biti neovean?))

Klarin je sa njim. Vide Rosauru na konju kako stie jedna draesna ena. Klarin se povlai.Scena 10 ulazi Rosaura u kratkom platu. Na njoj su ma i bode. Pria Sigismundu svoju ljubavnu priu.

Poziva Sigizmunda da joj pomogne jer on ima mo a ona je ena i jadna.

((JADNICI POLITIKA KUE))

ak i jedan

Od dva navedena razloga

Sasvim je dosta da osvoji

oveka hrabra i estita.

Kae da ju je tri puta video, uvek drugaiju u kuli muko, na dvoru ena, sad sjedinjuje oba pola jer je obuena kao ena a nosi oruje za pojasom.

Rosaura mu pria traginu sudbinu svog ivota majka joj je plemenitog roda, sa moskovskog dvora. Nju je, lepoticu, zaveo Rosaurin otac i ostavio je nesretnu (ko Danaju, Ledu, Europu njihovi) i ostavio joj je svoju sablju, koju ona sada nosi. Ona je prava slika svoje majke, ali ne po lepoti nego po ,,sudbini i ivotu. Njoj je Astolfo uzeo ast, pa je ostavio zbog titule koja ga je ekala u Poljskoj.

im ga spomenem

Srce mi se napuni besom.

ja, uvreena, izigrana

ostadoh luda i alosna

ostadoh takva kakva jesam

a to e rei da je cijela

paklenska zbrka utisnuta

u Babilonu moga srca.

DEPRESIJA Poverila se majci, a ona, svojim iskustvom pouena, znala je da ni sloboda ni vreme ne donose ni lek ni utehu. Zato je savetovala da ga prati i prinudi da plati za njenu ast. Dala joj je sablju

((Rosaurin poloaj kopile koje se i samo lako podalo zato njoj nema ivota u Rusiji. Zato joj je preostala jo jedino njena hrabrost i snalaljivost, da njima pokua da utie na svoju sudbinu. Nema ta da izgubi.))

Po dolasku na poljski dvor, Rosaura je svojom dovitljivou smutila ljubav Astolfu i spreila ga da se oeni sa lepom Stelom.

Kae da joj je Klotaldo savetovao da odustane. Ona je zato dola kod njega, Sigizmunda, da zajedno spree tu svadbu. To je i za njega samog dobro ako hoe da doe do svoje krune. Preti Sigizmundu da e ga ubiti ako pokua da joj se udvara (ono isto slabano stvorenje koje trai pomo), jer ona pokuava da ponovo osvoji Astolfovu ljubav ((ENA OD AKCIJE)).

Sigizmund se ponovo pita da li sanja. ini se da Rosaura iznosi dogaaje za koje je on mislio da ih je sanjao. (Pominjala je njihov susret na dvoru).

Ako je tako, ako mora

Da se raspline sjaj i slava,

Treba da znamo kako emo

Iskoristiti svoj trenutak,

Jer u stvarnosti ovog svijeta

Samo u onom uivamo

to uivamo u snovima.

Ovo su snovi. Kad je tako

Sanjajmo sada pustu sreu

Jer poslije, sve e patnja biti.

Ako su snovi, prazna slava,

tko bi za ljudsku praznu slavu

Boansku slavu izgubio?

Iskoristiti trenutak ili ipak misliti na boansku slavu? Pomilja da bi mogao zgrabiti Rosauru, ali ipak prelomi drugaije:

Ako me, dakle, ove misli

Razoaranju mome vode,

I ako mi je dobro znano

Da je uitak lijepi plamen

Koji e pasti u pepeo

im bilo kakav vjetar dune,

Slijedimo ono to je vjeno,

Traimo slavu neprolaznu,

Gdje srea nikad ne poiva

I veliina gdje ne spava.

Rad je da Rosauri povrati ast pre nego da joj uzme ((hoe da je mazne, a!)) jer to dolikuje jednom knezu. Savlauje nagon koji ga vue. ivotinja vs. ovek.

Rosaura je oajna to joj Sigizmund nita ne odgovara. On kae da nee da pria on nego njegova dela. I ne gleda je jer:

Ne smije gledati tu ljepotu

Tko mora tvoju ast da gleda.

Odlazi sa vojnicima.

Scena 11 ulazi Klarin. Kae da je mogao da izgubi ivot zato to je znao tajnu njenog roenja.

Scena 12 Klarin, lukav i plaljiv, sakrije se od borbe koje predstoji i tu eka ishod.

Scena 13 bee kralj, Klotaldo i Astolfo. Kraljevi vojnici su se razbeali, a Sigizmund pobeuje. POBEDNICI PIU ISTORIJUU bitkama ko to je ova

Koji pobijede, ti su vjerniPobijeeni su izdajiceuju se pucnji i Klarin pada. Dok umire kae da se od smrti ne moze pobei. Nikakav oprez ne moemo suprotstaviti sudbini (ovo je jedan od najvanijih problema drame). Kralj potvruje.

Krvavi jezik to nas ui,

Da su nitavne i zaludne

Sve opreznosti ovjekove

Kojima hoe da se bori

Protiv nastupa viih sila.

HRIANSTVO O SUDBINI Klotaldo kae da hrianin ne sme da kae da od sudbine nema spasa. Razborit ovek moe da pobedi sudbinu. Mora se sam zatititi ako ga ve sudbina ne zatiti. Astolfo kae kralju da pobegne na konju uz planinu a on e poi iza njega i tititi ga. ODAN kralju ako ne enama.

Kralj kae da e ostati i ekati svoju smrt.Scena 14 ulaze Sigizmund, Stela, Rosaura, vojnici. Sigismund nareuje da se cela uma pretrai da se nae kralj. Bazilije prilazi Sigizmundu, pada na kolena i kae da se osveti na njemu i uini ga svojim robom, da se ispuni proroanstvo.Sigizmund otac ga je uinio ivotinjom da bi izmenio sudbinu. I da je roen umiljat i posluan od bi postao ivotinja uz odgoj kakav je imao:Pa zar to [odgoj, vaspitanje] nije divan nain

Da se izbegnu opasnosti?

SNAGA RAZUMAIpak se sudba ne svladava

Osveivanjem i nepravdomak se jo vie izaziva;Tako, tko hoe da pobijedi

Svoju sudbinu, mora bitiVrlo razuman i umjeren.HVALA RAZUMU, UMERENOSTI, SKROMNOSTI oni mogu oveka spasiti od zla, bez obzira to ga ne mogu spreiti.

SIGIZMUNDOVI POTEZI1. poziva oca da ostane i predaje mu se ako on, otac, eli da mu se osveti. Kralj mu priznaje da je vitez i da mu pripada kruna. Obraa mu se prvi put neno i ponosito, kao otac sinu. S. kae da pred njim stoje jo mnoge pobede, ali da PRVO MORA DA POBEDI SEBE2. trai od Astolfa da uzme Rosauru za enu. ((Da joj da svoju ruku. Jadan, on je ko mlada, kad ga ona proganja.)) Astolfo priznaje da ima obaveza prema njoj ali ga je bila sramota da se oeni enom koja ne zna svoje poreklo. Klotaldo kae da ona ima plemenito poreklo i da je njegova erka.3. Sigizmund e uzeti Stelu za enu da ona ne bi ostala neutena. A ona, ko pijaarka: O, pa ja sam jo na dobitku.4. Klotaldu obeava da e imati sve to eli jer je bio odan njegovom ocu5. Vojnik, koji trai neto za sebe, jer ga je izvukao iz tamnice, dobija tamnicu do smrti. Jer ne trebamo izdajica

Kad je izdaja zavrena.Ovi stihovi kao da obeavaju trajno izmirenje.

Svi se dive Sigizmundovoj mudrosti i razboritosti. On kae da je SAN BIO NJEGOV UITELJ i da se jo uvek boji da e se probuditi i opet biti u tamnici.

Jer sanjajui spoznao sam

Da svaka srea ovjekovaNestaje kao pusti snovi.I zato hou da poivimI da u dobro iskoristim

Sve dane svoje, dok mi traju.A slabosti nam oprostite, jer due vrle i estiteUvijek s veseljem oprataju.

Ovo su poslednji stihovi. Upueni su publici, to je bilo uobiajeno u Kalderonovo doba.

Da li se na kraju drame afirmie slobodna volja? (konanost trajanja, tranzit...-?)

UPOREDNO ODVIJANJE MISAONE I TEATARSKE DRAME: mnoga pitanja, u vezi sa ljudskom egzistencijom ovde Kalderon postavlja

PITANJA LJUDSKE SUDBINE:1. pitanje koje Sigismund upuuje u svom prvom monologu nevidljivom boanstvu (1. in) pitanje ljudske krivice: ta je on zapravo zgreio da ga prati samo zla sudbina? Jer sav njegov greh u tome to se rodio?

2. pitanje ljudske sudbine: Da li je ovek stvarno nemoan pred onim to mu vie sile dodele, dosude? Da li snagom svoje volje (razuma) moe da savlada sudbinu i svoj ivot usmeri drugaije?

ODGOVORI na pitanje sudbine i krivice (?):

1. U sluaju Klarina, kad ovaj na kraju pogine, rei e da sudbinu ne moemo izbei, ma koliko beali od nje.

2. U sluaju Sigismunda sa njom se treba suoiti. Moe se rei da ovek svojom upornou, razboritou, moe da se suprotstavi viim silama, moe da ih savlada svojom slobodom samo ako zna da je usmeri. Sigismund je izvojevao pobedu sebe sama, svoje prirode. Samo tako je to mogao da uini. Tako to je spoznao da je sve na svetu prolazno, da je slava kratkotrajna, da je ivot zapravo samo san koji se brzo raspline i zato umesto ovozemaljskih treba traiti trajnije i dublje vrednosti duhovne vrednosti.

ta potencira Kalderon? Junak ovde nije nemoan pred delovanjem sudbine: preuzimanje odgovornosti za sve to se deava! Junak ne moe da optui sudbinu, krivicu ne moe da baci ni na koga osim sebe sama. Okrivljujui individuu dramski pisac oslobaa krivice univerzum. Ljudski rod na ovaj nain nije nemoan pred sudbinom. Ovo je tip tragedije koji naglaava ljudsku odgovornost na taj nain to postavlja u centar ne ljudsku slabost, nego mo jer postulira jedan svet u kome vrlina, mo predvianja i razboritost mogu da vode ljude i da ih zatite od gorih udaraca. Kritika traginog kod Kalderona:

1. Time zapravo tragedija (zakljuuju neki, ali ne i Parker!) iezava, sputa se na nivo moralizatorske tragedije, ostaje ublaena. Kalderonovo implicitno insistiranje na moralnoj odgovornosti nije odlika tragedije. Tragedija nije mogua ako se podrazumeva spasenje! Oigledna injenica nemoi oveka pred neprijateljstvom ivota, univerzuma koje ne moe da kontrolie jeste na dublji nain tragina nego neka moralna nesavrenost koja se moe kontrolisati ako se to eli. Jae je tragiko oseanje kada ovek pada kao rtva neumitne sudbine, nego kada je rtva sopstvene i nezavisne nepromiljenosti. * Parker: Ovakvo shvatanje tragedije dugujemo opteprihvaenoj teoriji tragike drame koja poinje od romantike epohe njena polazna taka je da patnja u tragediji ne treba da bude spojena sa bilo kakvim oblikom moralne krivice. (Nasuprot klasinom insistiranju na tome da tragiki junak mora do izvesne mere da bude odgovoran za lanac dogaaja koji ga vodi do propasti.) Ako junak ne moe da optui sudbinu, ako krivicu ne moe da baci ni na koga sem na samog sebe, onda njegov konani pad samo dovodi do zahteva za principom pesnike pravde (moralna krivica patnja), koja mehaniki sve preobraava u crno i belo. Okrivljujui individuu, dramski pisac oslobaa krivice univerzum i tako zaobilazi sredini problem tragedije ivota. Ljudski rod na ovaj nain nije nemoan pred neumitnom sudbinom: da je Kralj Lir, na primer, imao zdrav razum i bio promiljeniji, ne bi bio odrpan. * Kauzistika vs. tragedija: Pravedna i zakonita kazna, koja sledi nakon promiljenog izbora neke opake akcije, moe da izazove alost, ali nije tragina u dubokom smislu.

2. Drugo moderno shvatanje tragedije i kritika Kalderona sa njenog stanovita: Pojmovi dobra i zla, koji su kod Kalderona jasno razdvojeni i definisani prema nekom preciznom (hrianskom) kodeksu stoje u suprotnosti i sa drugim modernim shvatanjem tragedije: tragedija treba da odri ravnoteu izmeu dve suprotne interpretacije univerzuma (haotinog i sreenog), ravnoteu koja se sastoji u tome da se konflikt ostvari bez razreenja. Ravnotea je unitena ako se pisac suvie osloni na bilo koji od dva tasa na terazijama: ako prihvati totalnost zla ili ako prihvati da dobro trijumfuje. * Po svom fundamentalnom hrianskom karakteru, panski dramski pisci ne mogu da budu autentini tragiari, jer se smatraju obaveznim da prave razliku izmeu dobra i zla. Kalderon se nikada ne uzdrava od suda izmeu dobre i zle sfere postojanja, niti proputa da podvue moralnu odgovornost svojih likova.

Odbrana traginog kod Kalderona (Parker): ivot je san nije tragedija, ne zavrava se po traginom obrascu, ali budi jedno tragino oseanje prolaznosti ivota i nesigurnosti; privida ivot kao privid. * Vano je pitanje volje, slobode nesigurnost, nezatienost... (openhauer govori o ovome ve samim roenjem ovek je kanjen, baen u neku vrstu muke.) * Mora postojati jedno pitanje, jedan problem, jedno oseanje nemira, a ne jasno razreenje konflikta bez problema.

Tragina vizija: Dramska vizija Kalderonova kada je re o prirodi moralnog zla je tragina a ne kauzistika: svi ljudi ili, bolje reeno, svaki ovek kopa grob drugih ljudi, a takoe i svoj sopstveni jer svaki ljudski in prouzrokuje druge postupke u jednom neraskidivom lancu uzroka i posledica. Okolnosti jedne individue nikada nisu u potpunosti njene: one ine jednu zamrenu mreu ljudskih odnosa, kojom su sva bia zahvaena, sve individue kreu se unutar jednog kolektivnog okvira. Kalderon daje viziju ljudske sudbine koju oblikuje uzajamna ljudska odgovornost, nerazmrsiva uzajamna povezanost svih njihovih akcija. Tragedija se dakle raa iz meusobnog ukrtanja ljudskih odnosa, od kojih svaki vidljivo naruava prirodnu normu. Koncepcija proirene odgovornosti i egolatrija: Oseanje uzajamne ljudske odgovornosti: Sigizmund, Bazilio, Klotaldo svi su odgovorni, svako ima udela u pometnji koji je nastala. To je dramska originalnost Kalderonova: iz oseanja uzajamne ljudske odgovornosti sastoji se originalnost u proirenju tradicionalnog koncepta tragedije, prema kome tragedija (katastrofa) proizilazi iz pukotine u karakteru jednog jedinog individualnog junaka ili iz greke u sudu pomenutog glavnog junaka. Greka nije vezana samo za jednog junaka: postoje nedostaci kod svih drugih i oni se ulanavaju. Jedna individua nema pravo da protestuje protiv nepravedne patnje koja pritiska ljudski rod, jer svi ljudi, sjedinjeni i uzajamno odgovorni, ine ivot onakvim kakav on jeste. * Potrebno je da svaka individua gleda napolje prema drugima a ne samo unutra, prema sebi egolatrija. * Egolatrija je oholo graenje jednog privatnog sveta koji iskljuuje ostale, i po Kalderonu ona je koren moralnog zla. U njegovim dramama individue ne vide izvan sopstvene ograniene vizije, a ipak, sa pouzdanjem koje raa egolatrija, veruju da je njihova vizija potpuna, ali se odmah spotiu o nepredvidljive prepreke. (Ovo, je, naravno, tradicionalno hriansko shvatanje zla i greha.) *Za Kalderona je glavni porok, koji vlada nad svim ostalim, sebinost, a ispoljava se uglavnom u ponosu, drskosti i pobuni. Ponos vodi oveka u nasilje i hybris. Sigismund je klasian primer nametljivog egoiste koji uspeva da savlada svoj egoizam.Kalderonova vizija ljudske sudbine i efekat njegove tragedije (po Parkeru): Poto je Kalderon hrianski dramski pisac efekat njegove tragedije nije oseanje egzaltacije koja proistie iz naeg divljenja energiji i odlunosti tragikog junaka, odlunosti koja u sluaju Makbeta ume da se pokae u njegovim zloinima. Ovi junaci, poto poseduju takve kvalitete, mogu biti svrgnuti sa prestola ali ne i pobeeni: oni su iskovani od herojskog metala, pa prema tome, pokazujui svoj sjaj i u smrti, trijumfuju uprkos bilo kakvom porazu. Svet ljudi, kakvim nam ga predstavlja Kalderon, nije stvoren da bi u nama izazvao egzaltaciju. Njegova vizija ljudske sudbine nije herojska; ona je, pre, veoma tuna. To je sudbina oveka individualizovanog u odnosu na druga ljudska bia, a, ipak, u prisnoj uzajamnosti sa tim istim biima, ulovljenog u okolnosti za koje su odgovorni svi: pa ipak, ta individua ostaje zarobljena u sopstvenoj parcijalnoj perspektivi. Ona stvara oseanje sapatnitva - svest da nas uzajamna odgovornost obavezuje da delimo alosti ljudskog ivota.

Kalderonov tragiki junak nije rtva sudbine, ve rtva tune ironije samog ljudskog ivota u kome je svaki ovek nagnan da gradi sopstvenu individualnost u jednom svetu u kome ljudska individua, kao individua, ne moe da egzistira.

+ Brenan: Filozofska tumaenja koja idu ka tome da ovaj komad nosi ideju da je ivot san mogu se opovrgnuti na sledei nain: ako je ivot zaista san, a dela koja poini ovek koji sanja stoje izvan njegove kontrole, onda ona nemaju nikakvih moralnih posledica. Melodrama:

Dramsko-muziko delo koje objedinjuje dramski tekst, vokalnu i instrumentalnu muziku, baletske take, scenografiju i maineriju u poseban scensko-muziki anr. (Sinestezija!)

Novi oblik pozorinog komada nastao krajem 17. veka u Francuskoj i Engleskoj, a u punom procvatu prvih decenija 19. veka. Ovde se veliki emotivni naboj poverava arhetipskim linostima i zbivanjima koja ne prelaze granicu banalnog (brine majke, ene grenice, nesrena siroad, prinudni rastanak ljubavnika itd.). U melodrami vrlina se bori protiv poroka, dobro protiv zla... Stil melodrame je patetian i trivijalan. Izrazita je moralistika i didaktika tendencija.

Prema Vitanoviu, sklonost barokne knjievnosti prema mitologiji je posledica naglaene teme nestalnosti, varljivosti i sveta i oveka u njemu. Zbog ovoga an Ruse za simbole baroka uzima boginju Kirku i pauna tj. pokret (promenu, preruavanje, nepostojanost) i dekorativnost.

Euharistija 1.zahvaljivanje, zahvalnost 2.tajna priea

Oseanje dostojanstva toga veka spreavalo je ljude viih klasa da pokau smisao za humor, a jo manje da budu smeni: Filip IV nikada nije sebi dozvoljavao da se javno nasmeje!

Ona je dete prirode kao i Edmund u Kralju Liru.

Velika polemika Lutera i Erazma: neslaganje o SLOBODI VOLJE. Luter vera koja ne kalkulie, ne filozofira. Erazmo odgovara spisom O slobodnoj volji evangelistiki humanizam ili humanistiko hrianstvo.

Luter: ovek slobodne volje nema niti je moe imati i ne moe nita uiniti za svoje spasenje. Ovaj svet je dolina plaa... Pogled na oveka je mraan ovek kao bedno bie, ogrezlo u zlo. ovek ulazi u greh i sopstvenim naporom ne moe nita uiniti da se iupa iz takvog stanja bi se spasio. Moe ga spasiti jedino vera. Moe biti i grean, ali ako se u poslednjem trenutku prepusti bogu na milost i pokaje se, moe biti spasen. I obrnuto, dobra dela bez vere ne vrede. (ovek moe biti dobar, ali ako nema vere, ne moe biti spasen.)

Ovo je povezano sa problemom TEODICEJE. Ako je svet boja tvorevina i ako je bog apsolutno dobar ovek moe biti spasen bez obzira ta bira. Ako je bog dobar i svemoan, otkud onda zlo u svetu? Da li Bog nije hteo da ga sprei ili nije svemoan ili nije dobar? Trai se opravdanje boga... Jedan od odgovora: Bog nee zlo, ali ga doputa zato da bi ostavio oveku slobodu izbora. Zlo je tu zato da bi ovek imao izmeu ega da bira. ovek zasluuje spasenje izabravi dobro... Po svojoj slobodi ovek nalikuje na boga. ((Erazmo?))

Luter smatra da ovek sam ne moe birati nita, pa ni zlo. To je tvrdio ve Avgustin. Sve to se zbiva, zbiva se po bojoj milosti, a ne po slobodnoj volji (a naroito ne po razumu). Jedino milost boja ((je ta koja odreuje ta e se zbiti)) a to dalje vodi do ideje o PREDESTINACIJI, odnosno o predodreenosti. Bog kao da ima kompletan plan, opti nacrt, naum i tu ovek ne moe nita da izmeni. (ovek je predodreen bilo za veno prokletstvo, bilo za spasenje...) Zlo je samo prividno jer ovek nije u stanju da sagleda celinu boijeg plana. Zlo slui jednom viem dobru (Dostojevski je ovo uveo u svoje romane).

Erazmo nije osporavao Luterovo vienje u smislu da nije sve u bojoj volji, nego da ima neto i u oveku.

Tekst Ka definiciji Kalderonove tragedije u knjizi Teorija tragedije (Nolit, Beograd)

PAGE 25