Znakovi vremena

112

ETHOS PREDMODERNOG SVIJETA I ETIKA PROSVJETITELJSTVA-

1. Postavljanje problema

Figura moralnog skeptika je prisutna tokom vijekovima duge historije filozofije

uznemirava.Moralnog skeptika treba razlikovati od moralnog pesimiste. Skeptik ne mora

-

kulture ljudskih

teoriji. No, da li j

Koh

Pa ipak u briljantnoj studiji Nakon vrlineposjedujemo jesu fragmenti pojmovne sheme, dijelovi kojima danas nedostaju oni konteksti iz kojih se izvodio njihov smisao. Mi ustvari posjedujemo

113

25

Nakon vrline o moralnom padu savremenog

Jezik, istina i logika,

MacIntyre u pravu da ne postoji raci

l

Sartre su krunski svjedoci za to.No, MacIntyre nije skeptik. Za razliku od emotivizma C. L. Stevensona koji

ethosa. MacIntyre nije ni pesimista u

ariti se ethosa

Locus

Roushda, Th. Aquinatusa i Maimonidesa. Tu je jezik morala, po njegovom

postoji u modernom svijetu premda je integralna supstancija morala uvelike fragmentirana, a onda

Nakon vrline predstavlja zapravo napor da se konstruira istinita historijska pripovijest u kojoj je na ranijem stupnju, u predmodmodernom zapadnoevropskom svijetu.

2. A. MacIntyreova kritika modernog zapadnoevropskog ethosa

25 A. MacIntyre, After Virtue, Notre Dame, University of Notre Dame Press 1981., p. 2.

Znakovi vremena

114

ethossavremenih moralnih iznesamjerljivosti koncepata na koje se poziva u moralnim debatama. Drugo se

debate privedu kraju. Ova dva suprotstavljena ob

individualnih volja.

puno

A iz toga slijedi da ono nema racionalnu historiju u svojim prelascima iz jednog stanja moralne obaveznosti u drugo. Za njega su unutarnji konflikti

kontinuiteta.

bilo telosom, te tako posjedovalo kriterije

115

stajali-

26

telosom, svrhom. Moj identitet nije

i dobro za onog ko nosi ove

razumljenog kao onog koji ima bitnu prirodu i bitnu svrhu, jest starija od ologije. No,

postignu ovaj telosNikomahovoj etici, a dominantno je i u srednjovjekovnoj verziji aristotelijanizma sve do prosvjetiteljstva. U analizi morala unutar aristotelijanske tradicije postoje, po MacIntyreu, tri elementa: 1. koncepcija

kakav bi on mogao biti ako ostvaruje svoju bitnu prirodu, tj. ljudska priroda kakva bi mogla biti ako ostvari svoj telos; 3. propisi racionalne etike koji nas

Aristotelesova shema je komplikovanija, ali nije bitno promijenjena, unutar

i protestantske teologije i filozofsko

prirode kakva bi mogla biti ako ostvari svoj teloss jedne strane D. Humeov, a s druge I. Kantov, MacInt

26 Ibid., pp. 33-34.

Znakovi vremena

116

o

funkcionalni pojam kad sodvojena od svojih uloga.

gdje se pokazuje

onaj u kojem to

unutar vrlovite zajednice.

3. Etika vrline vs. etika pravilaKonkretna etika vs. univerzalna etika

S obzirom na svoju koncepciju, MacIntyre dilemu pred kojom se nalazi

-po-sebi formuli, ali ukazuje da Kant nije dao dobre osnove za ovaj princip. MacIntyre tvrdi da se moral ne

koncept kao takav odbaciti. Ako p

dilema: etika vrline ili etika pravila; konkretna etika ili univerzalna etika. pojam vrline ima

neko vrijeme neopravdano bio dosta zanemaren i s pravom je B. Williams

u zadnje vrijeme je nekoliko autora, poput Ph. Foot, P. T. Geacha, naglasilo

117

njima. Aristotelesova etika predstavlja paradigmu etike vrline, a Kantova etike pravila. MacIntyre je s pravom istakao da se moderne etike pravila nisu odrekle pojma vrline. I kod Kanta i kod utilitarista nalazimo pojam vrline - a ona se

am vrline sekundaran.Savremeni kantijanac E. Tugendhat ozbiljno uzima u obzir MacIntyreov naglasak na tradicionalnom pojmu vrline. Svoju koncepciju moderne,

A. Smitha prisutan poduhvat takve komplementarne vrste. Tugendhat smatra

moralu pravila. MacIntyre ide u suprotnom pravcu: od morala vrline ka moralu

bolje od jednog univerzalnog) principa, pojam vrline vodi do popisa vrlina koji

integrisati samo takvi pojmovi vrline koji su univerzalni.Ovim dolazimo do

e kako se univerzalni

uma. On, prije svega, zamjera Kantu, kao i drugim prosvjetiteljima da su napustili koncept telosamoral zasnivaju na izvjesnim osobinama ljudske prirode (Kant je, svakako,

drugom u izvjesnim okolnostima pomogne (pozitivne obaveze). Tugendhat,

postoji razlog da pravilaonako kako to zapovijeda mjerodavni autoritet. Koncept dobra, koji se nadaje

koncepata nizom zabrana: zabranom neuniverzalnog i neegalitarnog

Znakovi vremena

118

razumijevanja pravila i isto tako zabranom da se u koncept dobra uzmu norme

karakterist27

koncepte dobr

a

univerzalno. Dakako, univerzalizam i egalitar

i,

razlikovati s obzirom na razloge koji se navode u prilog tome da su norme ispravne. No, dovoljno je da uniformnosti njihovog opravdavanja predstavljalo bi opet negiranje osobenosti

27 E. Tugendhat, Vorlesungen über Ethik, Suhrkamp Frankfurt/M 1993., S. 84.