Z N A N O S T I I T E H N O

G O S P O D A R S T V A R H

G O S P O D A R S K A K O M O R A

onum

C I L J E V I , M E T O D O L O G I J A

I S K U S T V A R E G I O N A L N O G P L A N I R A N J A KAO

D I J E L A N A C I O N A L N O G E N E R G E T S K O G

P L A N I R A N J A

ZBORNIK RADOVA 1 2 . P R O S I N C A 1 9 9 7 .

l\29-50

World Energy CouncilCONSEIL MONPIAL DE LKNER«1E

Izdavač:Hrvatsko energetsko društvoZagreb, Ulica grada Vukovara 37

Priredili:dr. Goran Granić i dr. Branka Jelavić

Glavni i odgovorni urednik:dr. Branka Jelavić

Grafički design:Bruketa & Žinić O.M.

Engleski prijevodi:Prof. Dragana Klepo"Octopus" d.o.o. Zagreb, Branimirova 25

Tehnička priprema:"Teovizija" d.o.o. - Zagreb, Kaptol 13

Tisak:AZP - Gratis Samobor, Franjina 7

Naklada:350 primjeraka

Copyright:Hrvatsko energetsko društvoZagreb, Ulica grada Vukovara 37

CIP - katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb

UDK 338.26:620.9] (497.5)

FORUM Dan energije u Hrvatskoj (6 ; 1997 ; Zagreb)Ciljevi, metodologija i iskustva regionalnog planiranja :

zbornik radova / 6. forum Dan energije u Hrvatskoj, Zagreb,12. prosinca 1997.; [priredili Goran Granić ... [et al.];engleski prijevodi Dragana Klepo ... et al.]. - Zagreb : Hrvatskoenergetsko društvo, 1997. - 205 str.: graf. prikazi; 24 cm

Tekst na hrv. ili engl. jeziku. - Bibliografija uz svaki rad.- Summaries.

ISBN 953 96345-4-7

6. Forum:

"DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ""CILJEVI, METODOLOGIJA I ISKUSTVA

REGIONALNOG PLANIRANJA KAO DIJELANACIONALNOG ENERGETSKOG PLANIRANJA"

6th Forum:

"ENERGY DAY IN CROATIA""OBJECTIVES, METHODOLOGY,

AND EXPERIENCE IN REGIONAL PLANNINGAS A PART OF NATIONAL ENERGY PLANNING"

Kazalo/ContentsPredgovor /Introduction 5

Dokumenti / Documents

1. Svjetski energetski savjet (WEC): Izvješće za 1998. godinu"Financiranje energije: izazov koji tek slijedi" 9

2. Svjetski energetski savjet (WEC):"Izjava Trećoj konferenciji potpisnica Konvencije o promjeni klime UN-a" 13

3. ČIGRE,F. Ailleret: "36. zasjedanje ČIGRE u Parizu - uvodni govor" 17

4. Međunarodno udruženje za plin

J. F. Meeder: "Uspješna 20. Svjetska konferencija o plinu u Kopenhagenu" . . . . 29

Referati / Papers:

1. G. Granić: "Planiranje u energetskom sektoru u uvjetima tržišta" 37

2. K. Brendow: "Učinkovito korištenje energije i urbana obnova

gospodarstva zemalja u tranziciji" 45

3. W. Jilek: "Izrada i uvođenje regionalnih i općinskih energetskih planova" 57

4. N. Moe: "Lokalno energetsko planiranje u Švedskoj" 63

3

5. M. Tomšić, A. Urbančić, F. Al Mansour, S. Merše:

"Vidici planiranja opskrbe i potražnje energije u Sloveniji" 71

6. M. Marin Nortes:"Europska iskustva u primjeni kogeneracijske politike" 83

7. M. Šanđer."Energija i novi svjetski poredak" 91

8. D. Pešut: "Uvođenje regionalnog planiranja energetike u hrvatske županije" . . . 1039. J. Kurek: "Ciljevi, iskustva i metodologija regionalnog planiranja kao dijela

nacionalnog energetskog plana" 111

10. /. Toljan: "Hrvatska energetska strategija i regionalno planiranje" 119

11. M. Majstrović, R. Goić, E. Sutlović, E. Mudnić: "Energetska baza podatakakućanstava po konceptu regionalnog planiranja energetskog sektora" 125

12. B. Makšijan: "Elektroenergetika i jedinice lokalne uprave i samoupraveRepublike Hrvatske - pregled podataka za 1994., 1995. i 1996. godinu" 135

13. Z. Stanić: "Mogućnosti primjene dobrovoljnih sporazuma o energetskojefikasnosti u zemljama centralne i istočne Europe" 145

14. N. Čupin, I. Radeka: "Upravljanje energetskim sustavom Zagreba" 155

15. I.Baličević: "Iskustva u uvođenju prirodnoga plina na nova područja" 165

16. KJelić, I. Kevrić: ""Plitka" geotermalna energija u Hrvatskoj" 181

17. T. Krička, S. Pliestić: "Stablo jabuke - izvor energije" 191

18. V. Potočnik: "Regionalni energetski potencijal gradskog otpada u Hrvatskoj"... 199

PREDGOVOR

Za temu 6. Foruma odabrali smo "Regionalno planiranje kao dio nacionalnog energet-skog planiranja", s ciljem da pokrenemo razmišljanje o nužnosti prenošenja dijela obve-za u procesu planiranja, a jednako tako i u procesu gospodarenja energijom, na lokalnurazinu. Transformacijski procesi u Hrvatskoj, kojima se izgrađuje infrastruktura državne ilokalne administracije trebaju prepoznati obveze na svakoj razini, kako bi se što djelo-tvornije mogli organizirati svi poslovi.

Važno je napomenuti da su na globalnoj razini snažne promjene u energetskom sektorukoje vode liberalizaciji i demonopolizaciji tržišta. Otvaraju se rasprave o dometima imogućnostima tržišta, potrebi i dometima planiranja, potrebi i dometima mjera Vlade ilokalne zajednice u povećanju energetske efikasnosti i korištenju obnovljivih izvora, teukupnom gospodarenju energijom.

Na ovom Forumu otvorit će se rasprava o svim tim problemima, ali bez ambicija da seponude sva rješenja, ili da se otklone sve dileme. Jedino je sigurno da će svaka zemljamorati naći svoj put u promjenama energetskog sektora, definirati domet i način plani-ranja u energetskom sektoru, kao i dimenziju i način aktivnog sudjelovanja države i lokal-ne zajednice u povećanju energetske efikasnosti i zaštiti okoliša. Iskustva i gledanja ko-lega iz inozemstva pomoći će nam da bolje sagledamo potrebe Republike Hrvatske.

Dr. se. Goran GranićPredsjednik HED-a

U Zagrebu, 21. studenoga 1997,

INTRODUCTION

The problem of "Regional Planning as a Part of National Energy Planning" has beenchosen as the subject of the 6th FORUM, with the aim of giving an impetus to the ne-cessary transfer of certain responsibilities in the planning process, as well as in theprocess of energy management, to local levels. Transformation procedures in Croa-tia which help establish the infrastructure of state and local authorities essentiallylead to the recognition of tasks on each of the levels so that operational activities runas efficiently as possible.

It should be emphasised that on the global level the energy sector is facing major chan-ges leading to market liberalisation and demonopolisation. Discussions are being heldregarding market range and opportunities, requirements and levels of planning, needsand scope of government and local community measures in achieving increased energyefficiency and utilization of renewable resources, and ultimately in overall energy mana-gement.

The objective of this FORUM is to start discussions of all the mentioned problems wi-thout giving final solutions or removing dilemmas. The only unquestionable issue is thateach country will have to find its own manner in transforming the energy sector, in defi-ning the range and mode of planning within the sector, as well as the proportions andactive involvement of the state and local community in increasing energy efficiency andenvironment protection. Experiences and views of our foreign colleagues are certainlygoing to be of great help in our efforts to review the needs of the Republic of Croatia.

Goran Granić, Dr. Sc.ChairmanCROATIAN ENERGY ASSOCIATION

Zagreb, November 21, 1997

6

DOKUMENTI / DOCUMENTS

NEXT PAGE(S)left BLANK

HR9800096

SVJETSKI ENERGETSKI SAVJET (WEC)Izvješće za 1998. godinu

FINANCIRANJE ENERGIJE:IZAZOV KOJI TEK SLIJEDI

Globalni financijski izvori više su nego primjereni za pokrivanje golemih potreba u ener-getskom sektoru, zaključak je Svjetskog energetskog savjeta (WEC). Fondovi ćemeđutim biti pokrenuti u dostatnim iznosima tek nakon ispunjenja određenih uvjeta.

WEC procjenjuje da će svijetu trebati i do 30 trilijuna američkih dolara (1012 prema vri-jednostima iz 1990. godine) kako bi se u periodu od 1990. do 2020. godine mogli finan-cirati energetski projekti za pokrivanje 70%-tnog povećanja u globalnoj potražnji energi-je. To je 1.5 puta svjetskog bruto nacionalnog dohotka za 1990. godinu i uključuje 5 trili-juna američkih dolara koji će možda biti potrebni za zaštitu okoliša i smanjenu emisijuštetnih tvari. Studije koje je proveo WEC pokazuju da je to izvedivo.

Do sada, kao i npr. na kongresu WEC-a 1995. godine u Tokyu, bila su izražena dvaosnovna stava. Prvi je sadržavao sumnju da bi, uzevši u obzir značajni porast pred-viđanja u potražnji komercijalne energije, moglo doći do ukupnog nedostatka sredstavaza potrebna ulaganja u energetskom sektoru, što bi moglo dovesti do lokalnih i regional-nih nestašica energije.

Drugi je stav izražavao mišljenje da, iako nedostatak ukupnih sredstava nije vjerojatan,još je uvijek moguć sve veći problem pokretanja financijskih sredstava za energetskaulaganja u mnogim zemljama u razvoju gdje se očekuje 90% porasta potražnje energijeu budućnosti.

WEC je stoga odlučio da 1995. godine prouči problem globalnog energetskog financi-ranja u svrhu utvrđivanja bi li važnost i pristup takvom financiranju mogli ograničiti ener-getski razvoj u sljedećih 25 godina.

Dvije godine kasnije, dobrodošao zaključak studije Svjetskog savjeta, "Financiranje glo-balnog energetskog sektora - zadaci koji tek slijede" (1997), navodi da će globalni izvorikapitala biti dostatni za pokrivanje svih financijskih potreba potencijalnih ulaganja ukoli-ko se zadovolje određeni uvjeti. Godišnje potrebe za energetskim ulaganjima vjerojatnoće i dalje biti 3-4% svjetskog bruto nacionalnog dohotka 1990.-2020. godine, ili 15-20%globalnih ulaganja. Globalni ekonomski rast dovest će do stvaranja ovih izvora.

Međutim, raste zabrinutost da mnoge zemlje u tranziciji kao i one u razvoju neće moćipokrenuti sva financijska sredstva potrebna za energetska ulaganja bilo zbog neadekvat-nih državnih izvora bilo zbog toga što ne mogu ili ne žele učiniti temeljne promjene po-trebne da bi se privuklo ulaganje privatnog sektora.

S rastućim i konkurentnim zahtjevima za državnim financiranjem, pooštravanjemmeđunarodnih financijskih potpora i opadanjem priljeva u međunarodnom posred-ničkom financiranju za izvođenje državnih energetskih projekata, javni sektor u mnogim

zemljama u razvoju neće moći financirati sva ulaganja neophodna da bi se zadovoljilerastuće energetske potrebe. Jedino investicije privatnog sektora mogu ispuniti tu prazni-nu. Dva su izvora privatnog financiranja: lokalne ušteđevine pokrenute pomoću djelo-tvornih nacionalnih institucija i međunarodna financijska sredstva sa globalnih tržišta.

Da bi se privukao kapital privatnog sektora energetski projekti - a posebice projekti u po-dručju električne energije - sve će više konkurirati projektima u drugim infrastrukturnimsektorima i ostalim nacionalnim i međunarodnim investicijskim prilikama. Zbog rizika kojiuključuje, dobit na uloženi kapital u energetskom sektoru morat će biti barem jednakaako ne i veća nego u drugim prigodama ukoliko želi privući privatno financiranje. Akoomjer rizika i dobiti nije konkurentan, energetski će projekti doživjeti niski prioritet, odgo-de i slabo ostvarenje. Stoga, iako neki energetski projekti u zemljama u razvoju već pri-vlače privatni kapital, naročito ondje gdje se ugljikovodici mogu izvoziti na svjetskatržišta, pretpostavlja se da u više od 55% Memoranduma o dogovoru u svezi s energet-skim projektima, potpisanim u zemljama u razvoju od 1990. godine, nisu namaknuta fi-nancijska sredstva, što je imalo za posljedicu neostvarenje energetskih projekata. Dru-gim riječima, ili dobit nije bila dovoljno visoka ili su rizici u smislu nedostatka odgovara-jućeg poslovnog, političkog i ekonomskog okruženja bili preveliki.

Međunarodno energetsko financiranje trenutno je dostupno i primjereno industrijalizira-nim zemljama; to će još više biti slučaj za većinu zemalja u tranziciji kada jednom budupostojali odgovarajući zakonski, financijski, trgovinski i odredbeni mehanizmi; kao i zavelike nastajuce zemlje u razvoju koje mogu servisirati potrebe međunarodnih ulagačaza sigurnom povratnom dobiti.

Upravo je u manje razvijenim zemljama, gdje postoji pojam državnog vlasništva i nacio-nalne baštine, u kojima energetske monopole posjeduje, rukovodi i subvencioniradržava, malo vjerojatno da će se ostvariti primjereno međunarodno financiranje. Mnogeod tih zemalja imaju vanjske dugove u razini jednogodišnjeg ili višegodišnjeg ukupnognacionalnog bruto dohotka. Ove zemlje često pate od nedostatka zakonsko-financijskihinstitucijskih okvira potrebnih da bi se iskoristila domaća ušteđevina. Stoga upravo ovezemlje riskiraju suočavanje sa smanjenom raspoloživošću komercijalne energije kakoukupne tako i po pojedinom stanovniku, ukoliko nije moguće poduzeti korake da sesmanji rizik i poboljša dobit na uloženi privatni kapital. Većina od gotovo 2 milijarde ljudiod sadašnjih 5.8 milijardi globalnog stanovništva koji imaju pristup komercijalnoj energiji,žive u manje razvijenim zemljama Azije, Afrike i djelomično Južne Amerike.

Promjene u ovakvim slučajevima pretpostavljaju da država stvori osposobljujuće poslov-no okruženje čiji kritični faktor ostaje politička volja za promjenom. Saznanja dobivena izglobalnih iskustava nagovješćuju da su ključni elementi za privlačenje financija: praviloprovođenja zakona i ugovora; kreditna sposobnost kako na makro-ekonomskom tako ina nivou energetskog poduzetništva; sektorska politika koja uključuje tržišno određiva-nje cijena na osnovu smanjenja subvencija tijekom vremena i odražavanja punihtroškova; transparentni zakonski i odredbeni okviri za signaliziranje politike cijena/tarifa;bankovna sigurnost ulaganja; stvaranje djelotvornih domaćih tržišta kapitala i institucij-skih snaga; te vladina obveza na ustrajnu i djelotvornu akciju u dugoročnom planiranju ipromjenama.

10

Ako ne budu uvedene ove promjene, tada će se brojka od 2 milijarde ljudi koji danas nemogu zadovoljiti svoje osnovne potrebe za energetskim uslugama ne samo povećatinego će oni biti još više zakinuti u ekonomskom smislu.

WEC je preuzeo obvezu podržavanja procesa poželjnih promjena u energetskom sekto-ru preko svog programa energetskih olakšica, regionalnih inicijativa podrške, programaregionalnih foruma i drugih praktičnih mjera kao i daljnjih političkih studija. Ali izazovenergetskog financiranja mora biti suprotstavljen kroz politička vodstva te, potičući dje-lotvorno partnerstvo između političkih vodstava, ulagače i potrošače energije u cijelomsvijetu.

NEXT PAGE(S) Ileft BLANK I 1 1

HR9800097SVJETSKI ENERGETSKI SAVJET (WEC)Kyoto, JapanProsinac 1997.Priredio: Mr. se. Davor PercanEnergetski Institut "Hrvoje Požar", Zagreb

IZJAVA TREĆOJ KONFERENCIJI POTPISNICAKONVENCIJE O PROMJENI KLIME UN-A

IZJAVA SVJETSKOG ENERGETSKOG SAVJETA U 10 TOČAKA1. Svrha Svjetskog energetskog savjeta (WEC) jest da "promovira održivu opskrbu i

korištenje energije za dobrobit svih". Utemeljen 1923., WEC je nevladina organi-zacija službeno akreditirana od strane Ujedinjenih naroda (UN) s povjerenstvimau 100 zemalja pokrivajući time više od 90% globalne potražnje za energijom.WEC je nekomercijalna organizacija unutar koje su zastupljeni svi oblici energije,od fosilnih goriva do obnovljivih izvora, te danas predstavlja vodeći globalni ne-vladin i energetsko-politički forum.

2. Već 1977. WEC je zagovarao nužnost za dugoročnim scenarijima i mjerama kojebi se bavile "problemom CO2." Danas je rad WEC-a na dugoročnim scenarijima,prvotno do 2020. a onda do 2100. godine (izrađenim u suradnji s Međunarodniminstitutom za primijenjenu sistemsku analizu - IIASA iz Laxenburga u Austriji) širo-ko priznat. Ti scenariji nagovješćuju da će globalna potražnja za primarnom ener-gijom porasti za najmanje 50% u razdoblju 1990.-2020. godine, s tim da bi porastmogao iznositi čak i preko 70%. Do 2100. godine potrošnja primarne energijemogla bi biti pet puta veća od sadašnje. U skladu s tim, emisije CO2 mogle bidoseći tri puta veću razinu, a koncentracija CO2 u atmosferi mogla bi se podvo-stručiti.

3. Rezultati istraživanja potaknuli su WEC da se već od 1992. zalaže za uspostavu"preventivnih mjera" s ciljem ublažavanja utjecaja navedenih emisija. Iako vezuizmeđu emisija prouzročenih ljudskom djelatnošću i globalnih klimatskih promje-na nije moguće dokazati, WEC bilježi nalaz nedavne znanstvene procjene IPCCkoji ukazuje: "da ravnoteža statističkih pokazatelja, proučavana u kontekstu (nji-hovog) doprinosa razumijevanju fizike klimatskog sustava, sada ukazuje na prim-jetan utjecaj čovjeka na globalnu klimu". WEC očekuje daljnja razjašnjenja bazira-na na znanstvenim istraživanjima.

4. WEC podržava Članak 3. (Principi) Konvencije o promjeni klime, tj.:• potrebu za "preventivnim mjerama" ukoliko su izvedive, isplative i osiguravaju glo-

balnu korist uz najniže moguće troškove;• primjena preventivnih mjera ne bi se smjela odgađati pod izlikom nedostatka pot-

punih znanstvenih dokaza o vezi između izgaranja fosilnih goriva i mogućih glo-balnih klimatskih promjena.

13

Preventivno djelovanje bi se trebalo usredotočiti:• prvenstveno na povećanje energetske efikasnosti. Preko 60% svjetske primarne

energije danas se gubi u procesu opskrbe vitalnim energetskim uslugama, dokviše od polovice gore navedenih gubitaka uzrokuju krajnji potrošači.

• na određivanje cijene energije koja treba pokriti pune troškove opskrbe, osiguratiuvid u tarifni sustav i poticati uštedu energije. U nekim slučajevima gore navedenomože se ostvariti samo tijekom dužeg vremenskog razdoblja.

• na ubrzani razvoj i korištenje energetskih izvora koji nisu fosilni, uključujući obno-vljive izvore i, tamo gdje je to isplativo, opskrbu nuklearnom energijom.

5. Zagovarajući uspostavu mjera predostrožnosti, WEC traži od svih stranaka potpi-snica Konvencije o promjeni klime svrstanih u Dodatak I da prouče svoje emisije,razine budućih emisija kojima teže, kao i ciljeve koje je realno moguće ostvariti ti-jekom zadanih vremenskih okvira jer:

• globalne emisije CO2 porasle su za 6.4% između 1990. i 1996. godine, dok jesamo tijekom 1996. taj porast iznosio 2.7%. Porast će iznositi 9% do konferencijeu Kyotu ukoliko potpisnice ostanu na razinama emisija koje su si zadale 1996. go-dine.

• ukupne emisije CO2 u industrijaliziranim zemljama potpisnicama Konvencijesvrstanim u Dodatak I danas su za oko 8% veće od onih ostvarenih 1990. godine.Samo je zemljama u tranziciji uspjelo sniziti ukupne emisije u razdoblju između1990. i 1996. godine. Ta je pojava posljedica smanjene ekonomske aktivnosti tihzemalja.

• iako su u odnosu na 1990. emisije CO2 u Europskoj uniji smanjene, 1996. godineone su bile tek 1% ispod razine ostvarene 1990. godine. Taj se postotak ubrzanosmanjuje te će, ukoliko zemlje europske unije nastave dosadašnji trend emisija,2000. godine nadmašiti razinu ostvarenu 1990. za najmanje 6%.

• većina je predloženih ciljeva i zadanih vremenskih rokova, tj. smanjena emisija CO2za 20% između 1990. i 2005., ili pak smanjenje od 15% do 2010. neisplativa. Osta-le stranke potpisnice predlažu npr. da SAD, Kanada, Norveška, Japan i Australija,koje su znatno povećale emisije CO2 tijekom 1990-ih, sada preokrenu ovaj trend ismanje emisije za 20 do 30% (ili više) u razdoblju od 2000. do 2010. godine.

Od jednake je važnosti činjenica da udio emisija ostvarenih u zemljama u razvojuubrzano raste (od 29% 1990. do iznad 36% danas, s tendencijom porasta na razinuod oko 50% do 2020. godine i daljnjeg rasta tijekom idućeg stoljeća usprkos činjenicida bi razina per capita emisija bila niska). WEC priznaje da industrijalizirane zemljemoraju prednjačiti u razvoju politike usmjerene k ublažavanju klimatskih promjena.Međutim, jednako je tako u interesu zemalja u razvoju da sudjeluju od početaka uradu konferencije u Kyotu, osiguravajući time sebi uvid u efikasne mjere usmjerenena ublažavanje mogućih klimatskih promjena. Ovo je potencijalni globalni problemkoji zahtijeva globalna rješenja.

6. U razvoju politike koja ima za cilj ublažavanje klimatskih promjena, najveći izazovpredstavlja činjenica da se krajnji potrošači koriste ili se žele koristiti, komercijal-nom energijom 0 čijem korištenju većinom ovisi ekonomski i društveni razvoj po-jedine zemlje. Danas se 76% ovog tipa energije dobiva iz fosilnih izvora. Ovisnost0 fosilnim izvorima energije ostat će velika i tijekom narednih desetljeća iako bidrugi oblici energije mogli (a nada se da i hoće) biti sve više dostupni, tj. oni koje

14

potrošači preferiraju i koje plaćaju. Politika kojom bi se ublažile klimatske promje-ne mora biti socijalno i politički prihvatljiva za 3.8 milijardi krajnjih potrošača kojiveć koriste komercijalnu energiju, kao i za 2 milijarde ljudi u mnogim zemljama urazvoju koji trenutno nemaju pristupa takvom obliku energije. Krajnji potrošačimorat će platiti sve usluge vezane uz korištenje komercijalnih oblika energije,uključujući tu i troškove vezane za uvođenje novih sustava koji zamjenjuju ilipovećavaju kapacitet postojećih.

7. U industrijaliziranim zemljama, politika kojom bi se ublažile klimatske promjenetrebala bi sprečavati proces relokacije aktivnosti vezanih uz emisije stakleničkihplinova u druge zemlje, budući da isti neće utjecati na smanjenje ukupnih global-nih emisija. Iz istog razloga, prijedlozi za kupovinu/razmjenu dozvola za emitira-nje stakleničkih plinova vjerojatno neće proizvesti značajnu dobrobit jer ćeublažiti pritisak da bogatije industrijalizirane zemlje i tvrtke razvijaju tehnološkeinovacije koje smanjuju emisije. Sveobuhvatni sustav trgovine emisijama stakle-ničkih plinova također bi bio vrlo složen i ne bi mogao biti brzo uveden. Ipak, va-ljalo bi uvesti sustav koji dopušta izvoz dobara i usluga zato što nema razloga dabilo tko osim krajnjih potrošača snosi teret emisija. Istovjetno, inventari emisijamorali bi sadržavati emisije koje se javljaju kao posljedica proizvodnje uvoznihdobara i usluga.

8. Što se više bude odgađalo djelovanje veća je vjerojatnost da će troškovi sman-jenja emisija biti veći. Budući da se osnova na kojoj počivaju energetski sustavine može brzo mijenjati, preventivno djelovanje mora se odmah uključiti u procesdonošenja odluke. Sljedeće dvije ili tri dekade predstavljaju ključno razdoblje ukojem će se javiti prilike za pokretanje razvoja više dugoročno održivih energet-skih sustava. Ukoliko se ništa ne učini, bit će zakinuto daljnje djelovanje u smjeruotklanjanja emisija.

9. Politike trebaju uzeti u obzir:

• da je za većinu zemalja i ljudi prioritetnija lokalna problematika iz područja zaštiteokoliša uključujući tu pitanja zaštite okoliša i javnog zdravlja vezana uz energeti-ku, a ne opasnost od mogućih klimatskih promjena;

• da među različitim grupama zemalja (industrijalizirane, u tranziciji i zemlje u razvo-ju), kao i među zemljama unutar ovih grupacija postoje različiti uvjeti, potrebe i re-alne mogućnosti za promjenom energetskih sustava u zadanim vremenskim okvi-rima;

• da globalna priroda mogućih klimatskih promjena zahtijeva odgovarajuće mjerekoje, primijenjene na globalnoj razini, djeluju na dobrobit cijeloga svijeta. Pojedi-načno djelovanje bilo bi skupo i neefikasno.

10. WEC traži od svih stranaka potpisnica Konvencije o klimatskim promjenama da sešto više zalažu i koriste mehanizmom "zajedničkog nastojanja" kako bi se osiguraloda ovaj proces iz pilot-faze zajednički primijenjenih aktivnosti prijeđe u fazu u kojojmehanizmi "zajedničkog nastojanja" mogu dati efikasan doprinos smanjenju opa-snosti od klimatskih promjena. Hitno je potrebna veća tehnološka i financijskapomoć zemljama u razvoju unutar sustava kvantificiranih globalnih emisija.

NEXTPAGEIS)toft BLANK I 1 5

HR9800098

ČIGREkolovoz, 1996.Francois AilleretGeneralni direktorElectricite de FrancePripremio: Hrvatski komitet ČIGRE

36. ZASJEDANJE ČIGRE U PARIZU -- UVODNI GOVOR

UVOD

Gospodine predsjedniče, dame i gospodo,

Čast mi je što ste me pozvali da sudjelujem na otvorenju ovog 36. savjetovanja ČIGRE,tim više jer se radi o 75. godišnjici naše organizacije.

Stvorivši odmah iza Prvog svjetskog rata znanstveno društvo koje je skupljalo inženjereiz 12 zemalja oko tehničkih problema visokog napona, ČIGRE se odmah definiralo kaomjesto razmišljanja preko granica. Kroz to ona je odgovorila starom i uzvišenom idealupo kojem znanost i tehnika pridonose miru. Danas, s 80 zemalja članica, mi predstavlja-mo jedno od najinternacionalnijih znanstvenih društava koje je sposobno suočiti se i ra-zumjeti probleme našeg svijeta u jednom zaista planetarnom pristupu.

Ja nisam, dakle, mogao naći bolju prigodu od ove da podsjetim na pitanje trajnog razvo-ja našeg planeta i da vam priopćim, s tim u svezi, neka uvjerenja koja mi leže na srcu.

Koji su predvidivi razvoji čovječanstva i njegovih energetskih potreba? Koju bi ulogu utom razvoju trebala imati električna energija?

To su pitanja koja bih objasnio prije nego se vratim na današnjost i na zahtjeve s kojimase industrija treba suočiti kako bi našem svijetu osigurala trajan razvoj i to razvoj punpoštovanja spram budućih generacija.

1. PREDVIDIVI RAZVOJI ČOVJEČANSTVA

Moramo prvenstveno biti svjesni da će se čovječanstvo suočiti s porastom populacije ipromjenom načina života kakvu nije poznavalo nikad prije.

Izvanredni demografski rastSvjetska će se populacija udvostručiti između 1980. i 2020. g.

Od procijenjenih 6 milijardi današnjih stanovnika svjetska populacija će dostići više od 8milijardi 2020.g.,a vjerojatno i 10 milijardi u 2050 g., s tim da je ovo posljednje pred-viđanje ipak nesigurno. Iza svih numeričkih apstrakcija već sama cifra od 8 milijardi sta-novnika predstavlja skoro udvostručenje u odnosu na 1980 g. Drugim riječima, trebalo je

17

tri milijuna godina da stanovništvo dostigne 4 milijarde stanovnika, a 40 godina da dodadruge 4 milijarde.

Zone jakog demografskog i ekonomskog razvoja

Iz perspektive 2020. g., populacija će u nekim zonama stagnirati (Sjeverna Amerika, Eu-ropa, Zajednica nezavisnih država, Japan) dok će se povećanje koncentrirati na zonebudućnosti. Stanovništvo južne Azije će porasti oko 50% tj. za otprilike 890 milijuna sta-novnika ili dva puta današnje populacije zapadne Europe. U jugoistočnoj Aziji (osim Ja-pana) danas najnapučenijoj zoni povećat će se populacija za 800 milijuna duša. Što setiče Podsaharske Afrike, njezina će se populacija udvostručiti i prijeći s 585 milijuna naotprilike 1100 milijuna. Isto vrijedi za sjevernu Afriku i Bliski Istok, čija će populacija s 320prijeći na 540 milijuna stanovnika. Napomenimo da će Latinska Amerika, čije je stanov-ništvo danas ravno onome zapadne Europe, brojiti oko 700 milijuna stanovnika ili 45%više od Europe u tom razdoblju.

Ovaj razvoj prouzročit će spektakularni pomak centara ekonomske i industrijske gravita-cije planeta.

Razvoj megapolisa

U isto vrijeme urbana koncentracija će se ubrzati. San o gradovima koji okupljaju svojestanovnike pomoću magije telekomunikacijskih mreža ostaje možda za prekosutra. Nosutra, ljudi će se još više grupirati u gradovima i očekujemo razvitak megapolisa koji ćeokupljati desetke milijuna stanovnika.

Ovaj planetarni fenomen povlači nove potrebe u području opskrbe energijom, obradi ot-padaka, gradskom transportu, kvaliteti življenja, zdravstvenim uvjetima i infrastrukturi.Naime ovi megapolisi, ako ne budemo pazili, mogu postati mjesta ekstremnogzagađenja ili "ponori ljudske rase" prema J. J. Rouseauu. Dosta je pogledati na velikeljudske koncentracije trećeg svijeta ili aglomeracije poput Pariza, Atene i drugih gradovada se vidi kako mi spontano ne krećemo prema idealnom modelu.

Istovremeno ne zaboravimo da će značajan dio čovječanstva živjeti u ruralnim zonamasa stanovništvom koje je raspršeno i čija će zadaća biti prehrana megapolisa.

Trebat će dakle riješiti vrlo različite probleme, s jedne strane odgovoriti na specifične po-trebe koncentracije, a s druge strane prenijeti energiju u manje napučena područja.

Eksplozija (boom) energetskih potreba

Sve više energije za novi rast

Dok će u razvijenim zemljama porast potražnje energije biti sve skromniji kako se tržištepribližuje zrelosti, više od tri četvrtine porasta svjetskih potreba odnosit će se na zemljebrzog razvoja.

U tim će naime područjima prozvodnja i potrošnja dobara po stanovniku, danas slabaprema zapadnim standardima, najviše narasti.

18

Poznato je da pokretanje neke ekonomije, kao i svemirske rakete, traži mnogo više ener-gije nego održavanje brzine kretanja.

Možemo se nadati da će iza perioda intenzivnog razvoja ta društva slijediti primjerdanašnjih razvijenih zemalja, pad demografskog porasta i smanjenje energetske po-trošnje za proizvodnju istog nivoa bogatstva. Ali prema najprihvatljivijim hipotetičkim sce-narijima na Svjetskom energetskom savjetu, potreba za energijom rast će do 2020 g.najmanje za 50% u odnosu na današnju potrošnju.

Više od polovice porasta svjetske potrošnje, 48,5% prema ovim hipotezama, odnosit ćese na potrebe Azije; slijedi Amerika (22%), uglavnom Latinska Amerika (18%) i zajednoAfrika i Bliski Istok (21,3%).

Iznad svih ekonomskih dimenzija, osnovne ljudske potrebe

Ove stope povećanja predstavljaju, u apsolutnoj vrijednosti, značajnu dodatnu po-trošnju, koja ipak neće dopustiti većini stanovništva tih zemalja da postignu životnistandard današnjih razvijenih zemalja. Stanovnici nekih svjetskih područja, kao podsa-harske Afrike, riskiraju da budu gubitnici na račun svjetskog progresa ako usporedimonjihov demografski rast s porastom potrošnje energije.

Pogledajmo današnja odstupanja. Potrošnja energije po glavi u najoskudnijim zemljamadostiže jedva desetinu od one u najrazvijenijim zemljama. Jedna osoba od pet u svijetuživi u apsolutnom siromaštvu. Jedno od troje djece je loše ishranjeno. Više od milijardeljudi nema pitku vodu. Više od 3 milijarde ljudskih bića živi danas bez električne energije.U Sahelu više od 80% energetskih potreba pokriva se drvetom, što pridonosi opu-stošenju. Suočeni smo s problemom koji nadilazi ekonomiju i koji se tiče dostojanstvačitavog čovječanstva.

Energija rasta

Energetski izvori zadovoljavajući za buduće generacije

Suprotno onome čega se bojao Rimski Klub krajem šezdesetih, dokazane rezerve fosil-nog goriva su dostatne.

S potrošnjom identičnom današnjim opažanjima dokazane rezerve ugljena dostaju za235 godina, nafte za 45 godina, prirodnog plina za 65 godina. Uran zadovoljavadanašnju i buduću potrošnju. Što se tiče obnovljivih izvora odnosno hidroenergije, njezinje potencijal golem. Buduća generacija, a možda i ona sljedeća, raspolagat će dakle po-trebnim izvorima za svoj demografski i ekonomski rast.

Naravno, ograničenja transporta nisu zanemariva pa će broj rezervi smješten daleko odmjesta potrošnje biti za neko vrijeme teže iskoristiv. To vrijedi za hidroenergiju, alitakođer i za ugljen. Nafta, koju je najlakše transportirati, energija je kratkog života. Nakraju, ako promatramo rezerve, potrebe i ograničenja transporta očito je da će plin imatinajveći porast među fosilnim gorivima tijekom nekoliko desetaka godina koje su prednama.

19

Ali u drugoj polovici stoljeća, pitanje izvora i okoliša će se nametnuti u svoj oštrini

Dok će u prvom periodu regulacija cijene djelovati u korist plina, tijekom vremena situa-cija se može razviti, osobito sa zaoštravanjem problema zagađenog okoliša na planetar-nom nivou. Iza 2030.-2040. g. rijetkost rezervi hidrokarbonata s niskom cijenom crpljenjamogla bi kompletno izmijeniti sliku. Trebat će sve više i više koristiti druge energije.Ugljena će svakako biti dosta, ali on neće moći podmiriti sve zahtjeve zbog već spome-nutog ograničenja u transportu. Također i zbog razloga zagađenja koje će se postaviti ujoš oštrijoj formi nego danas iza više desetina godina brzog rasta energetske potrošnjebazirane na fosilnom gorivu.

Treba se sjetiti da 75% emisije CO2, odgovorne za efekt staklenika, dolazi od fosilnih go-riva i da je emisija CO2 u svijetu narasla za 50% u zadnjih 20 godina. Prirodni plin, nekadse zaboravlja, iako je manji zagađivač od nafte i ugljena, pridonosi također emisiji CO2 iNOx. Danas industrijske zemlje emitiraju 101CO2 po stanovniku godišnje. Za vrijeme po-kretanja zemlje s jakim porastom će povećati svoju emisiju. Jasno je da to neće moćitrajati beskonačno. Više nego ikad ekonomski razvoj planeta poziva na planetarnu sav-jest radi očuvanja ekosustava.

Jasno je da će trebati slijediti i pojačati napore kontrole potrošnje energije za sve zemljekoje će dostići stupanj ekonomske zrelosti. Jasno je također da će se progresivno na-metnuti šira primjena hidroenergije, nuklearne energije i novih energija. Morat ćemo bitispremni za ta vremena.

Nakon tog brzog pregleda situacije vidimo da čovječanstvo ulazi u fazu svoje povijestikoja može biti kritična u svakom pogledu. To je naime pitanje trajnog razvoja s kojim sesuočavamo.

Hoće li 40 godina koje dolaze biti vrijeme pljačke planeta bez presedana? Hoćemo li vid-jeti regionalnu neravnotežu potenciranu u nekim područjima? Hoće li megapolisi postatimjesta ekstremnog zagađenja? Hoće li ekološku cijenu rasta platiti generacija druge po-lovice 21. stoljeća?

Električna energija ne može pretendirati da odgovori na sva ta pitanja. No, ona možepomoći da se s budućim razvojem suočimo s maksimalnim izgledima na uspjeh.

2. Električna energija, energetski vektor budućnosti

Može se očekivati da će se veći dio potrošnje nove energije odnositi na električnu ener-giju koja nudi prednost jer se proizvodi iz raznih izvora primarne energije. Čista i elas-tična, ona je energija budućnosti. Može se očekivati da će ona dati milijardama ljudi pro-mijenjen način života sa značajnim poboljšanjem uvjeta življenja. Ali porast u električnomsektoru uklopit će se u trajni razvoj samo ako se ispune stanoviti uvjeti.

20

Energija prilagođena budućem razvoju

Energija za život grada

Za društvo koje postaje sve više urbano, elektrika može garantirati kvalitetu okoliša, štone može ni jedna druga energija. Ona u stvari nudi prednost dislokacije mjesta proizvod-nje i mjesta potrošnje i to bez zagađenja na mjestu potrošnje. Mi koji danas trpimo po-sljedice korištenja termičkih motora i grijanja hidrokarburatorima u našim gradovima, do-bro vidimo da ona pretstavlja rješenje budućnosti za život u gradu.

U budućim megapolisima pitanje transporta pojavit će se u oštroj formi. Hoćemo li razvojindividualnih električnih vozila? U svakom slučaju, što se više bude povećavala gustoćagradske populacije, to ćemo se više okrenuti javnom transportu. Taj ima prednost da ko-risti električnu energiju, tim više što je iskoristivost elektromotora mnogo viša nego ter-mičkog motora. Globalna energetska bilanca, uzevši u obzir totalnu primarnu energijupotrošenu za finalnu uporabu, daje joj značajnu prednost. Tako na primjeru baziranomna preciznoj bilanci, tramvaj u Grenoblu troši dva puta manje primarne energije po putni-ku i kilometru nego autobus s termičkim motorom u pariškom regionu.

Energija za industrijski razvoj

Povrh toga, gdje god postoji urbano društvo postoji i industrijska civilizacija. Nadalje,elektrika je u posljednjih 20 godina izvršila značajan prodor na industrijsko tržište s viso-kim performancama integrirana u informatički vođene procese. Veza slabe i jake strujeodlučni je adut električne energije na tržištu. Osvrnuvši se na francuski primjer, vidimo daelektrična energija danas predstavlja polovinu ukupne energetske potrošnje u industriji.Prije trideset godina taj je udio bio zanemariv.

Zbog svoje elastičnosti ona odgovara svim vrstama potreba, onih velike industrije ali ionih malih poduzeća koja mogu nastati i razvijati se zahvaljujući njoj. Tako je u gradićuKhayelitska u Južnoj Africi bilo dovoljno da elektrika uđe u kuće pa da počnu raditi šivaćistrojevi, da se otvore pogoni i da se pojavi ekonomska aktivnost i otvore radna mjesta.

Predviđanje visokog porasta potrošnje električne energije

Možemo biti sigurni da će primarna energija s izuzetkom nafte, koja će se sve više trošitiza specifične svrhe, biti sve više trošena u obliku električne energije. Da bismo se uvjerili,treba samo pogledati predviđanja objavljena prošle godine na Svjetskom energetskomsavjetu ili na sastanku "Nova elektrika 21" u organizaciji UNIPEDE u Parizu.

Kina npr. predviđa od sada do 2010 g. porast potrošnje električne energije za 70 do 80milijardi kWh godišnje. Ova značajna brojka skriva ipak i velika regionalna odstupanja.Tako komisija za planiranje u provinciji Guadong predviđa porast svojih proizvodnih ka-paciteta sa 10 GW na 70 GW između 1990. i 2010 g., stoje stvarno značajno.

Ostali značajni primjeri: Turska predviđa povećanje potrošnje za 3,7 puta između 1990 i2010.

lako je riskantno odrediti preciznu brojku globalnog porasta potrošnje električne energi-je, ovih nekoliko primjera svakako pokazuje koliko napora treba uložiti da se osigurajuproizvodna i prijenosna postrojenja.

21

Koja vrsta proizvodnje da se osigura budućnost?

Elektricitet se predstavlja kao sredstvo arbitraže među raznim izvorima primarne energijes brigom da se ne istroše planetarni resursi, da se sačuva prirodni okoliš i zdravlje sta-novnika.

Vjerojatno povećano pribjegavanje plinu i ugljenu

U prvo će vrijeme niska cijena plina i njegova dobra raspoloživost ohrabriti izgradnjumnogih jedinica kombiniranog ciklusa. Tehnika je na visini, ograničenja okoliša slaba,vrijeme povratka investicija među najkraćim na tržištu. Osim toga, te se jedinice mogu la-gano standardizirati i odgovaraju potrebi decentralizirane proizvodnje manjih jedinica.Dakle, ako je u prošlosti efekt veličine jedinice bio često odlučujući, ubuduće će to bitirjeđi slučaj, jer će efekt serije imati prednost. U mnogim zemljama, uključujući i razvijenezemlje, prirodni plin ima velike izglede da značajno uđe u električni sektor. Ugljen, koji jenajizobilnije fosilno gorivo, ostat će ipak glavni izvor primarne energije u svijetu, osobitou zemljama u razvoju. I on će ostati zadnje fosilno gorivo na raspoloženju kad sva ostalanestanu.

Ekološki rizik

Dok su perspektive izvjesne što se tiče zadovoljenja potreba, možemo bez poteškoćamjeriti utjecaj takvog razvoja na fenomen staklenika i zagađenja atmosfere.

U nekoj zemlji kao što je Kina u kojoj ugljen danas predstavlja tri četvrtine potrošnje pri-marne energije, bilo bi nemoguće pokriti porast potrošnje električne energije bez značaj-nog ekološkog rizika. Razvoj tehnike "čistog goriva - ugljena" kao plinifikacija ili fluidizira-ni ležaj i njihov prijelaz na industijski stadij s forsiranom standardizacijom, više su negoikad od kapitalne važnosti za ukupno čovječanstvo.

Nužno pribjegavanje obnovljivim energijama i nuklearnoj energiji

Zakon tržišta će snažno poticati razvoj poizvodnje na bazi plina i ugljena. Želimo li urav-notežiti te tendencije i, osobito, pripraviti se za dalju budućnost kad ne bude plina, očitoje, usprkos raširenim mišljenjima, da će nuklearna energija predstavljati najbolji izbor zaokoliš. Ona predstavlja jednu od malobrojnih alternativa za masovnu proizvodnju elek-trične energije bez emisije CO2, Nox i SO2.

U tom je duhu Kina vrlo mudro planirala nuklearni program koji zadovoljava potrebepriobalnih područja najnaseljenijih i s najvećim manjkom energije.

Paralelno, već od danas treba razvijati tehnologiju za korištenje obnovljivih izvora energije. Usvijetu postoje primjeri elektrifikacije ruralnih područja na bazi fotovoltnih ćelija. Energija vje-tra počinje koristiti robusna i industrijska rješenja. Ali sunčeva energija i energija vjetra moguzadovoljiti malu decentraliziranu proizvodnju. One su bez sumnje povoljne za udaljena rural-na područja, ali su daleko od toga da bi mogle odgovoriti širini zahtjeva.

Često se zaboravlja da je od svih obnovljivih energija na prvome mjestu hidroenergija čijije potencijal u mnogim zemljama značajan. Kina i Indija su zainteresirane za golemi po-tencijal Himalaje. U južnoj Africi hidroelektrani potencijal se procjenjuje na 130000 MW

22

od čega 45000 MW na rijeci Zaire. Ande predstavljaju za mnoge zemlje južne Amerikegolem rezervoar energije.

Ali i ovdje je potencijal daleko od stvarnih potreba kapitala, ograničenja okoliša.anužnost izgradnje prijenosne mreže do mjesta potrošnje što sve značajno otežava zada-tak. Zato je tehnologija prijenosa električne energije drugi veliki izazov budućnosti

Vitalne veze prijenosnih mreža

Ako postoji odgovarajući fenomen razvoja električne energije, onda je to proširenje veli-kih prijenosnih mreža.

Zemlje u razvoju morat će proširiti svoje prijenosne mreže

Zemlje u razvoju su u procesu prelaska s regionalnih mreža na nacionalne i internacio-nalne interkonekcije: one su tamo gdje smo mi bili 1950. g. Razmak, znači, nije tako ve-lik. Poznato nam je da EdF slavi ove godine 50 godišnjicu. Dopustite da vas ovdje pod-sjetim da je jedan od razloga njena nastajanja bio razvoj mreže između hidroproizvodnjesmještene na jugu Francuske i industrijske aktivnosti na sjeveru.

Jasno je da će u mnogim zemljama hidroizvori i izvori koji koriste ugljen, često prerađenna licu mjesta iz razloga transportnih poteškoća, tražiti napredne tehnologije za prijenosenergije na velike udaljenosti.

Već danas je to vidljivo s dalekovodima povezanim na hidroelektranu Itaipu koji napajajuBrazil i Paragvaj ili onima koji polaze od postrojenja Žute Rijeke u Kini, odnosno ugljeno-kopa u Biharu u Indiji.

Progres interkonekcije u svijetu

Taj pokret u internoj izgradnji popraćen je općim progresom interkonekcije što odgovarai volji električara za solidarnošću.

Neću vas učiti da svaki elektroenergetski sustav ima interes da se poveže sa svojim su-sjedom zbog sigurnosti i ekonomije. Nije zanemarivo da u slučaju poremećaja možetedobiti pomoć, da možete značajno smanjiti investicije za vršnu proizvodnju i da možeteu svakom trenutku koristiti elektranu s najmanjim troškovima proizvodnje.

Nedavni razvoj i projekti širom europskog sustava ilustriraju taj pokret. Zapadnoeurop-ska mreža UCPTE osnovana između 1950. i 1970. učinila je u 1995. Veliki napredak ve-zavši se na CENTREL - zajedničku mrežu Poljske, Mađarske, Češke i Slovačke. Na sje-veru UCPTE-a "baltički prsten" je u fazi ostvarenja i trebao bi povezati sve nordijske zem-lje. Ta mreža široko koristi podmorske kabele istosmjerne struje. Ona se veže na CEN-TREL preko Poljske i na UCPTE preko Njemačke putem "back-to-back" postrojenja.

Na jugu oko Mediterana sinkrona mreža ima tendenciju širenja. Veza od Španjolske doGrčke osigurana je na naponu 400 kV. Interkonekcija s Marokom pomorskim kabelomizmjenične struje preko Gibraltara je planirana. Napomenimo da već postoji 220 kV vezaizmeđu Maroka i Libije i da je njeno proširenje predviđeno do Egipta. InterkonekcijaEgipta i Sirije je planirana na 400 kV. Interkonekcija između UCPTE-a i Srednjeg Istoka

23

preko Turske zatvorit će tu zamku. Izgradnja ovih interkonekcija traži ipak malo vremena,jer treba ispuniti stanoviti broj uvjeta.

Uvjeti za uspješno ostvarenje velikih mreža

Prvi uvjet, a vaša prisutnost ovdje to potvrđuje, jest održavanje i pojačanje tehničke su-radnje u istoj mjeri kako se širi mreža.

Zaista, zbog ekonomskih i tehničkih razloga proširena mreža nije ništa drugo nego su-perponiranje regionalnih prijenosa i to proširenje napreduje korak po korak. Da svakotakvo proširenje ne bi oslabilo cijeli sustav, osnovno je uspostaviti regionalnu solidarnosttako da svatko s respektom prema sustavu kao cjelini bude odgovoran za tehničku kvali-tetu razmjene sa susjedima. S tog gledišta velike mreže budućnosti neće trebati tolikocentralizirane administracije koliko autoadministracije u suradnji susjeda sa susjedom.Drugi uvjet uspjeha je kulturni i politički. Strukturna snaga mreže i njezina simboličnasvrha stvaraju od nje politički izazov. Ona predstavlja vezu mira između zemalja, štoznači pomirljive diplomatske odnose.

Ovaj pregled o značenju električne energije u trajnom razvoju vodi do više zaključaka.

Prvi je da bi bilo kobno popustiti pred pogodnostima koje nudi plin i niski troškovi proiz-vodnje električne energije u kombiniranom ciklusu, a ne nastaviti stalna istraživanja i raz-voj osobito na području nuklearne tehnologije, obnovljivih izvora i veleprijenosa. Nemoj-mo žrtvovati sutrašnjicu za današnjicu ni prekosutrašnjicu za sutrašnjicu.

Drugi je zaključak kako je očito da potrebe neće biti zadovoljene bez transfera iz razvije-nih zemalja prema zemljama u razvoju. Transfer kapitala u vidu direktnih investicija imeđunarodne pomoći kroz transfer tehnologije znanja (iskustva). Uostalom, interes je in-dustrije razvijenog svijeta da se usmjeri na tržište u ekspanziji.

3. VOĐENJE RAZVOJA

Svojstveno je svakoj zemlji da vodi svoj razvoj s punom odgovornošću, ali uloga indu-strije u najrazvijenijim zemljama je značajna, jer se financijska i tehnička sredstva, po-trebna za progres čitavog čovječanstva, nalaze u njihovim rukama.

Financijske i institucijske nužde

Odgovor na nove potrebe u izgradnji i opremanju traži značajne investicije. To je očitoosnovni ključ rasta.

Pitanje financiranja nije glavni problem

Naglasimo najprije da je ukupni trošak izgradnje sasvim podnošljiv za svjetsku privredu,jer prema tvrdnji eksperata Svjetskog Energetskog Savjeta (WEC) koji su razmatrali fi-nancijske potrebe rasta potrošnje energije zemalja u razvoju, godišnje financiranje potre-ba novih postrojenja na čitavom svijetu predstavlja otprilike 1% ukupnog kretanja kapita-la godišnje.

24

Očito je, međutim, da obraćanje privatnom kapitalu neće biti dovoljno. Želi li se pomoćinajsiromašnijim zemljama, osobito onima u Podsaharskoj Africi, da krenu putem razvoja,možemo se nadati da će se specijalna financiranja prestati smanjivati, a da će svjetskeinstitucije, ulaganja u elektrifikaciju najsiromašnijih zemalja, smatrati prioritetom.

Činjenica je da financijska sredstva postoje i da su realni problemi u organizaciji razvojatj. u mobiliziranju tih sredstava. Takva organizacija principijelno pretpostavlja mnogojače otvaranje zemalja na koje se to odnosi.

Otvaranje zemalja u razvoju stranim investitorima

Dugo je elektroprivreda promatrana kao strategijski nacionalni sektor, dakle neotuđiv. Utom pogledu je poznati Lenjinov aforizam "komunizam, to je moć Sovjeta, plus elektrifi-kacija zemlje" karakterističan način mišljenja koji je prevladavao dugo vremena. Međutimu većini zemalja u razvoju država je danas u nemogućnosti financiranja investicija po-trebnih za razvoj. Treba priznati da je taj rast strategijska poluga mnogo snažnija negoposjedovanje 100% sredstava proizvodnje i prijenosa električne energije. Tako Argenti-na, Brazil, pa i Kina, te mnogi drugi, otvaraju svoju elektroprivredu stranom kapitalu.

Taj pokret otvaranja ne znači odstupanje država, koje daleko od toga da puste djelovati"tržišne igre" moraju donijeti svoje specifikacije (tendere) kao prvi instrument kontroleenergetske politike i ustanoviti transparentna pravila igre. One postaju mjesto regrutiran-ja znanja i koordinacije suradnje među raznim partnerima. One čuvaju svoju kompletnuulogu regulacije i planiranja. I to je sreća, jer javno mišljenje igra nenadoknadivu ulogu uodluci da ti projekti udružuju domaću privredu i odgovaraju dugoročnim planovima raz-voja.

Nužno ulaganje industrija razvijenih zemalja

Ići tamo gdje je rast

Na industrijalcima razvijenih zemalja je da odgovore na taj poziv i da pridonesu razvojusvjetske ekonomije kroz investiranje koje ne traži samo financijske izvore, već takođertehničke i ljudske resurse. Sve nas je više koji se počinjemo kretati u tom smjeru.

I to odgovara interesima naših poduzeća. Suočena s energetskim tržištem koje je posti-glo zrelost u zemljama s manjim demografskim rastom i trajnim obvezama smanjenjapotrošnje energije, ta će poduzeća pronaći perspektivu svoga rasta i mogućnostiočuvanja vlastitih znanja i unapređenja tehnologije samo ako se usmjere na regije gdjese razvoj upravo događa.

Briga za trajni razvoj na razvijenim tržištima

Poduzeća razvijenih zemalja nemaju, u stvari, nikakav interes da se ograniče na njihovatržišta sa slabim ili negativnim rastom i sreću se tamo sa sve življom konkurencijom.Konkurencijom potaknutom svjetskim pokretom deregulacije kojom se Europa pri-ključuje srećom, na razuman način.

Ta deregulacija ima pozitivne učinke, za početak pritiskom na cijene, što koristi po-trošačima.

25

Ali ona može imati mnogo nesigumije učinke na sustav proizvodnje i prijenosa. Takoočekujemo razvoj nezavisnih proizvodnih jedinica, uglavnom plinskih centrala na kombi-nirani ciklus, što će požuriti i zastarjelost starih elektrana. Neki industrijalci bit će potak-nuti kroz autoprodukciju, kroz lokalne organe, naročito kroz općinska i gradska pogla-varstva da razviju zajednička proizvodna postrojenja (kogeneraciju). Sve bi moglozavršiti velikim porastom potrošnje plina za proizvodnju električne energije u razvijenimzemljama. Za neke od njih takav bi se razvoj mogao provesti povećanom energetskomovisnosti. Za sve i za sav planet to bi bilo sudjelovanje bez istinske potrebe povećanjaučinka staklenika i iskorištavanje ograničavajućih fosilnih izvora, što je protivno svim pri-stupima trajnog razvoja. Uostalom, bilo bi vrlo štetno da kratkoročni interesi proizvođačei prodavače električne energije potaknu da odobre jednostavan porast potrošnje dok jenužno više nego ikad, kao što smo vidjeli, da ga obuzdaju.

Jednom riječju, "zakon tržišta" ne smije ostaviti odgovorne totalno slijepima i oduzeti imsvaku mogućnost dugoročnog razmišljanja.

Povoljna zakonska okosnica

Zbog toga sam sretan što je Europska Unija znala organizirati otvaranje tržišta električneenergije koje nije ni totalno ni anarhično. Naravno, veliki potrošači moći će slobodno iza-brati i svoje proizvođače diljem Europe. Naravno, svaki europski operator će biti slobo-dan da se udomi gdje mu to odgovara. Međutim, ova sloboda bit će podvrgnuta voljidržava.

One između ostalog zadržavaju slobodu da nametnu svojm operatorima zadaće odopćeg ekonomskog interesa (koristim termin Rimskog dogovora). Tada one mogu iza-brati svoju ekonomsku politiku i svoju politiku korištenja zemljišta. Te odredbe daju namnadu da će politika kontrole potražnje energije biti zadržana, a arbitraža između raznihprimarnih energija favorizirat će dugoročnu budućnost.

Prihvativši takav kompromis europske su države učinile uslugu trajnom razvoju.

Dugoročno tehnološko investiranje

Surađivati radi napretka

Ako je konkurencija, svojom prisilom stimuliranja, jedan od neopozivih faktora razvoja,ne zaboravimo da ona nije jedina. Potrebno joj je dodati kooperaciju, osobito tehno-lošku, koja nas danas ujedinjuje.

Tvrdo vjerujem da je odgovornost najindustrijaliziranijih zemalja da koriste najkompletni-ju tehnologiju i da izvrše njezin transfer za korist svjetskog razvoja, kad za to dođe vrije-me. Tko bi drugi to inače učinio?

Evo zašto moramo ujediniti naše snage da potaknemo napore u studijama i razvojuvrhunske tehnologije.

26

Poboljšati tehniku proizvodnje

Osobito je potrebno, već sam spomenuo, razviti tehniku "čistog goriva" ugljena fluidira-nim slojem ili plinifikacijom da odgovorimo najhitnijim potrebama i da se pokrenemo kaindustrijskoj etapi baziranoj na naprednoj standardizaciji.

Moramo kultivirati i produbljivati naše gospodarenje nuklearnom energijom. Možemo jošpoboljšati njezine performance, standardizirati proizvodnju, stupanj sigurnosti i ekonom-sku efikasnost. Treba nastaviti istraživanja oko eliminacije ili neutraliziranja otpada nadugi period. Mnoge zemlje, uključujući Francusku, nastavljaju istraživanja u tom smjerukao i na opciji supergeneratora.

Dugoročno, pak, moramo naglašeno usmjeriti naše napore obnovljivim energijama.

Usavršiti vođenje sustava

Decentralizirane proizvodnje ne smiju dovesti do toga da stavimo u pitanje velike mreže.Sjetimo se da ćemo iza 2030. trebati nuklearnu energiju, dakle interkonektivni sustav.Znam da će ČIGRE u 1997. Održati simpozij u Toursu o pitanju alternative centraliziraneili decentralizirane proizvodnje. On će biti u srcu aktualne problematike.

Moramo biti pametni da proširimo naše mreže. U Europi se radi o istinski integriranojmreži Europske zajednice s manje uskih grla na granicama nego je slučaj danas. Jerrazvoj mreže, kad ujedinimo izvore, ide smjerom trajnog razvoja.

Prijenos električne energije mora dostići tehnološki progres koji će dopustiti korištenjeenergetskih resursa za koje smo vidjeli da su često vrlo udaljeni od mjesta potrošnje.Trebat će npr. nastojati povećati napone na istosmjernom prijenosu. Ta tehnologija kojasmanjuje gubitke energije, ali zahtijeva konvertorske stanice na svakom kraju voda, sadaje dokazana između Francuske i Engleske kroz deset godina, a u mreži NORDEL, okoBaltičkog mora, u pogonu je 6 podmorskih veza istosmjerne struje. Vidjet ćemo ubudućnosti hoće li rješenja prijenosa električne energije preko tisuća kilometara biti u ul-tra visokom istosmjernom prijenosu (UHVDC) s naponom reda 1 000 kV, a snage višetisuća MW.

To nije neki iscrpljujući radni program. Radije nekoliko primjera tehnološke suradnje kojutreba provesti u perspektivi razvoja. Ta je perspektiva isto tako stimulirajuća kao konku-rentska borba s izvučenim noževima.

Vidi se da u suprotnosti s pomodnim idejama, koje teže svemu malomu i lokalnom s ek-skluzivnim usmjerenjem prema individui, mi u razvijenim zemljama moramo sačuvati duhkolektivnog interesa.

Sutrašnji problemi leže u: zdravstvu, prijenosu, urbanizmu i okolišu.

Zatim, ako izlazak iz planiranog svijeta, koji je postao ograničavajući, izgleda kaoolakšanje, treba se podsjetiti da električna energija loše pristaje čistoj i tvrdoj konkuren-ciji. Znamo da kWh nije roba kao druga, on se ne da uskladištiti, on ne nosi zaštitni znak

27

proizvođača. Radi cijena ne treba žrtvovati brigu za dalju budućnost. Jednom riječju,tržište ne može sve. Vođenje trajnog razvoja traži energetsku politiku suradnje.

Tko ne vidi da industrija razvijenih zemalja, trajno suočena sa slabim prirastom, ima vla-stiti interes da izađe iz zatvorenog dvorišta međusobnog rivalstva i ne shvaća da je nje-zin razvoj usko vezan s njezinom sposobnošću da pomogne razvitak ostatka svijeta i toperspektivno gledano s dobitkom?

ZAKLJUČAK

Na kraju ovog razmišljanja zaključak se nameće sam od sebe.

Ulazimo u brzi i snažan razvoj. Bude li čovječanstvo razborito, njegov prvi veliki zadatakbio bi elektrifikacija planeta.

Najnapučenije su zone u punom razvoju, dok su tržišta razvijenih zemalja postigla zre-lost. One trebaju industrijalce, inženjere, investitore. Prema njima, dakle, razvijene zemljemogu usmjeriti svoje napore.

Ovo se neće događati pustimo li se voditi "nevidljivom rukom" Adama Smitha*, rukomkoja je po mom osjećaju više slijepa nego nevidljiva. Treba savjesti i volje, političke voljeda usmjeravamo poduzetnike, a ne da ih pustimo ići svojim putem, volje da podržimoprograme studija i razvoja i da djelujemo dugoročno, volje da tehnički surađujemo i dase industrijski udružujemo, čak i kad se radi o komercijalnoj konferenciji. Sve više ćemoići prema kooperaciji - konkurenciji i moje je uvjerenje da znanstvena društva kao ČIGREnisu nikad bila tako dobro prilagođena aktualnom svijetu.

Pod tim ćemo uvjetima osigurati trajni razvoj našeg planeta. Naravno, jesmo za ekonom-ski i tehnički razvoj, ali poštujući vrijednosti bez kojih nema budućnosti, kao što su prav-da, liga za pomoć najsiromašnijima, uvažavanje drugih, njihova okoliša i prava naše i nji-hove djece.

To je posao svakoga od nas. Na državama je da se dogovore i da bdiju nad općim inte-resima. Na poduzećima da investiraju u sebe ali i izvan sebe. Udruženjima kao ČIGREda pruže sve veće mjesto stručnjacima zemalja u razvoju kako bi njihovi problemi biliuvijek u žarištu njihovih razmišljanja i njihovog usmjerenja.

Inženjerima da pridonesu svojim profesionalizmom, da surađuju kako bi razradili materi-jalnu osnovu svjetskog napretka.

Znam čime ćete se vi baviti sljedećih dana i želim vam ugodan i plodan rad. Na našu ko-rist i korist generacija koje dolaze.

* Škotski ekonomist (1723.-1790.).

28

HR9800099MEĐUNARODNO UDRUŽENJE ZA PLINlipanj, 1997.J. F. MeederGeneralni tajnik

USPJEŠNA 20. SVJETSKA KONFERENCIJAO PLINU U KOPENHAGENU

Na 20. svjetskoj konferenciji o plinu, održanoj u Kopenhagenu od 10. do 13. lipnja ove godi-ne, sudjelovalo je 3324 delegata iz 68 zemalja, uključujući preko 300 predstavnika tiska.

Oni su sudjelovali u dobro odmjerenom i vrlo raznolikom programu, koji se sastojao odprezentiranja izvještaja od strane 10 povjerenstava i 2 radne grupe Međunarodnogudruženja za plin, u kojima je bilo uključeno ukupno oko 1000 stručnjaka iz cijelog svije-ta, od izlaganja članaka i plakata kojima je doprinijelo 600 autora iz 34 zemlje, te od višeod 80 referata na 20 okruglih stolova. Plakati su predstavljeni na vrlo uspješnom tehno-loškom forumu. Rukovodioci, kako iz plinske industrije tako i iz drugih sektora, iznijeli susvoja stajališta u vezi glavnih tema u 6 glavnih i 3 dodatna govora, koji su privukli vrlo ve-lik broj slušatelja.

Svjetska izložba o plinu koja se održavala na istom mjestu zauzela je 14000 kvadratnihmetara prostora i isto je tako bila vrlo dobro posjećena. Sve u svemu, kroz Bella Centar,u kojem su se odvijale obje manifestacije, prošlo je tijekom konferencijskih dana više od12000 ljudi.

Međunarodno udruženje za plin (IGU) vjeruje da glavni zaključci ove konferencije za-služuju širu pozornost pa se stoga o njima ovdje govori.

Zaključci 20. svjetske konferencije o plinu"Tehnologija za poslovanje"

Tehnologija kao kamen temeljac plinske industrijeu promjenjljivom okruženju

20. svjetska konferencija o plinu, održana u Kopenhagenu od 10. do 13. lipnja, odabralaje kao svoju glavnu temu 'Tehnologiju za poslovanje". To bi trebalo naglasiti promjene uposlovnom okruženju u okviru kojeg svjetska plinska industrija sada djeluje. Međunarod-no udruženje za plin tradicionalno je tehnološki orijentirano i još uvijek predstavljaznačajnu instancu za razmjenu plinske tehnologije. Nagle promjene u svjetskim ekono-mijama, na tržištima energijom, u plinskoj industriji kao i u uvjetima u kojima djeluju, po-makle su žarište na kontekst u kojem će pojedine tehnologije davati rezultate.

Više nego ikad prije, Svjetska konferencija o plinu posebnu je pažnju posvetila svjetskimtrendovima u potražnji i opskrbi, uspješnom uvođenju primijenjene plinske tehnologije,ulozi plina u očuvanju okoliša, te izazovima pred kojima se nalazi plinska industrija prili-kom širenja na nova područja.

2 9

OPĆI ZAKLJUČAK mogao bi se izraziti na slijedeći način:Plin bi mogao postati energija izbora u 21. stoljeću ukoliko opći uvjeti pod kojima radeplinske industrije i dalje ostanu povoljni. Ključna su pitanja: privatno investiranje i pristupmeđunarodnim financijskim sredstvima, nova partnerstva u ostvarenju značajnihmeđunarodnih projekata i stalna istraživanja i razvoj u svrhu uspješne konkurencije zatržišni dio kao i za daljnje smanjenje troškova u cijelom plinskom lancu. Nadalje, pretpo-stavlja se da će se zbog svijesti o očuvanju okoliša i dalje davati prednost plinu, koji ćejoš više poboljšati svoje vlastito ekološko djelovanje.

Zbog svoje rasprostranjene prirodne osnove prirodni će plin biti pouzdan most zabuduću opskrbu energijom u kojoj će nefosilna goriva imati sve važniju ulogu.

Isto tako se pokazalo da Međunarodno udruženje za plin i njegova Svjetska konferencijao plinu imaju važnu ulogu u olakšavanju razmjene informacija, kako onih tehnološke pri-rode, tako i onih općenitih, poslovno orijentiranih, među tisućama predstavnika svjetskeplinske industrije, a ta će uloga postati još važnija u konkurentnom okruženju koje ćenaznačiti početak ere plina, 21. stoljeće.

Zaključci i smjernice* Obećavajuća i vedra budućnost za svjetsku plinsku industriju:

porast potražnje plina za 51% do 2010. godine a više od 90% od 2030. godine.* Udio na tržištu energije dostiže 25% do 2010. prema 23% u godini 1995.* Stalni porast u dokazanim svjetskim rezervama plina podržava i do 70 godina

sadašnje proizvodnje. Dodatne rezerve u različitim dijelovima svijeta povećat ćeovu brojku do gotovo 200 godina.

* Međunarodni i međuregionalni promet plinom doživljava spektakularni razvoj:međuregionalni promet plinom (npr. između Afrike i zapadne i srednje Europe;između jugoistočne Azije/Oceanije i istočne Azije, itd.) koja bi mogfa porasti od11% svjetske potražnje u 1995. godini do čak 17% do godine 2010. i 22% ukupnesvjetske potražnje plina do godine 2030. Na taj način svjetski promet plinom sveviše postaje vodeća snaga razvoja u tom području i naglašava rastuću globaliza-

, čiju ovog ekonomskog sektora.* Prirodni plin u tekućem obliku - LNG - treba osnažiti svoju ulogu u premošćivanju

sve većih udaljenosti između izvora i tržišta, zajedno sa stalnim i značajnim ušte-dama troškova koji proizlaze iz istraživačkih i razvojnih nastojanja.

* LNG će također predstavljati značajni faktor u opskrbi novih tržišta za plin kao i urazvoju proizvodnje električne energije iz nafte.

* Trebat će više velikih međunarodnih projekata, kako za plinovode tako i za LNGprojekte, da bi ovaj razvoj bio zaista i ostvaren.

* Da bi ovakvi projekti imali rezultata, potrebna je međunarodna suradnja i partner-stvo, privatno ulaganje i povjerenje ulagača u relativno stabilne i predvidive za-konske i odredbene okvire.

* Svjetski financijski izvori trebaju biti dostupni kako bi se mogli financirati ostvariviplinski projekti; uvjeti su ti koji određuju hoće li ulagači dati svoj novac takvim pro-jektima.

30

* Općenito se smatra da privatizacija i liberalizacija energetskih tržišta stimulativnodjeluju na razvoj tržišta za plin kao i na mogućnost da se privuče privatni kapitalkoji bi financirao iznimno veliko širenje plinske industrije. Istovremeno se na-glašava da ne treba ugrožavati dugoročne odnose između npr. izvoznika i uvozni-ka kako bi se osigurala sredstva za takve obimne pothvate.

* Nova tržišta u zemljama u razvoju i u zemljama ekonomske tranzicije od poseb-nog su interesa. I ovdje će se također dati prednost plinu kao izvoru energije uko-liko su uvjeti takvi da se njegov razvojni potencijal može u potpunosti iskoristiti;međunarodna suradnja, specifični financijski programi, privatizacija, a isto tako iposebna rješenja prema posebnostima svake zemlje, mogu dati prave odgovore.

U ovim zemljama plin može biti pozitivan faktor za razvoj ekonomije, poboljšanjeplatne bilance i očuvanje okoliša.

* Razvoj tehnologije i njezina primjena ostaju kameni temeljci za razvoj tržišta plina,a uloga im je dvostruka: da osiguraju konkurentnost i da nastave smanjivatitroškove.Plin se suočava sa sve većom konkurencijom, kako u samoj plinskoj industriji, tako iod drugih dobavljača energije; iako je došlo do izvanrednih smanjenja troškova, odproizvodnje plina, preko prijenosa i distribucije, pa sve do direktnog pružanja uslugapotrošačima, neophodno je poduzeti dodatna poboljšanja kako bi plin iz udaljenih iz-vora došao do tržišta i djelotvorno konkurirao kod samih potrošača.

* Tehnologija plina postaje sve više potrošački orijentirana i sada se često uvodi u"nove usluge" radi konkurencije i održanja potrošačkog potencijala."Tehnologija za poslovanje" postala je nova orijentacija u istraživanju plina.

* Izražena je zabrinutost zbog nastavljenih R&D nastojanja u vrlo konkurentnomokruženju. Postoji naime zamijećeni rizik da će konkurencija dovesti R&D do krat-koročnih rezultata. Dugoročni rezultati, potrebni da bi se zadržala konkuretnostplina na dulje vrijeme, zahtijevaju više suradnje među sudionicima, što može bititeško ostvarivo u okruženju gdje je došlo do suženja granica pa su partneri ujed-no i konkurenti.

* Osim "tradicionalnih" tržišta gdje plin nastavlja svoje napredovanje, cilja se nanova tržišta, kao što su rashladni i klima uređaji, kućanski aparati, na primjer, peri-lice suda i sušila, transport i plin do tekućina. Još jednom treba naglasiti da je po-treban tehnološki razvoj kako bi se realizirali veliki potencijali. Postupno se uviđada osnovni plin, zbog svojih izvanrednih svojstava, svoje raspoloživosti širom svi-jeta i svojih dugoročnih rezervi, predstavlja važnu alternativu električnoj energiji iliproizvodima dobivenim iz nafte, i to u najrazličitijim primjenama.

* Korištenje plina u prijevozu ima velike izglede naročito u gradskim sredinama,gdje je prirodni plin naveden kao najbolja srednjoročna alternativa; za pravi pro-boj potrebno je ispuniti slijedeće uvjete:

- povoljne porezne odredbe koje prepoznaju ekološke prednosti,

- razvoj infrastrukture, npr. komprimiranih "pumpi" na prirodni plin,

- poštivanje obveza, kako u automobilskoj tako i u plinskoj industriji.

31

* Dobivanje električne energije odgovorno je za velik dio očekivanog povećanja usvjetskoj potrošnji plina zbog neprekidnog povećanja toplinske efikasnosti i eko-loškog djelovanja, konkurentnih troškova/kWh, što je neobično važno u konku-rentnom elektroenergetskom okruženju, a rezultat je napretka odredbi i zakonaširom svijeta, te zbog udruživanja i novih kombinacija između proizvođača plina,elektroenergetskih kompanija i plinara. Imajući u vidu dobro rasprostranjenu ra-spoloživost prirodnog plina i rastuću globalizaciju industrije, sigurnost isporukene smatra se glavnom brigom, a cijenu plina odredit će konkurencija.

* Razvoju ljudskih resursa treba posvećivati neprekidnu pozornost tako da naglepromjene koje djeluju na industriju ne opterećuju znanje i motivaciju kao i zboggarantiranog stalnog i sigurnog rada; sigurnost i pouzdanost zaštitni su znak pli-narske industrije.

Novi trogodišnji radni program od 1997. do 2000. godine

Novi studijski program za deset radnih povjerenstava IGU-a već je predstavljen, a njego-vo ostvarenje počinje odmah nakon odobrenja Savjeta, početkom listopada ove godine.

Deset radnih povjerenstava s trogodišnjim mandatom jesu:W0C 1 Istraživanje, proizvodnja, obrada i podzemna pohrana prirodnog plinaW0C 2 Proizvodnja industrijskog plinaW0C 3 Oblici LNG-aW0C 4 PrijenosW0C 5 Distribucija

W0C 6 Iskorištenje plina u domaćinstvima, komercijalnom i prometnom sektoruW0C 7 Industrijsko iskorištenje i proizvodnja energijeW0C 8 Okoliš, sigurnost i zdravljeW0C 9 Izgledi plina u svijetu, strategija i ekonomija

W0C 10 Plin i zemlje u razvoju / zemlje ekonomske tranzicije

Radna će povjerenstva odrediti 33 studijske grupe koje će se baviti posebnim temama uokviru rada povjerenstava a koje su navedene u prilogu.

Osim toga IGU namjerava 1999. godine u Italiji organizirati simpozij o upotrebi računalau plinarskoj industriji.

32

TROGODIŠNJI RADNI PROGRAM OD 1997. DO 2000. GODINE

W0C 1 Istraživanje, proizvodnja, obrada i podzemna pohranaprirodnog plina1.1 Poboljšane izvedbe postojeće pohrane1.2 Korištenje seizmičkih 3-D podataka u istraživanju, proizvodnji i pod-

zemnoj pohrani1.3 Razvoj malih priobalnih polja plina

WOC 2 Proizvodnja industrijskog plina2.1 Potencijal hidrogena u zadovoljenju dugoročne potražnje energije2.2 Budući razvojni izgledi za jedinice industrijskog plina

WOC 3 Oblici LNG-a3.1 Tehnološka i ekonomska dostignuća u svrhu smanjenja troškova

LNG/LPG postrojenja3.2 Mali LNG projekti i modularni sustavi3.3 LNG/LPG vršne i pomoćne elektrane3.4 LNG nasuprot infrastrukture plinovoda

W0C 4 Prijenos4.1 Zastarijevanje i popravak plinovoda4.2 Kontrola emisije4.3 Održavanje i sigurnost plinovoda

W0C 5 Distribucija5.1 Cijevi za distribuciju plina i potrošačke instalacije5.2 Kvaliteta distribucije plina i politika sigurnosti5.3 Potvrda kvalitete za distribuciju plina5.4 Distribucija plina. Udaljeni rad distributivnih mreža

WOC 6 Iskorištenje plina u domaćinstvu, komercijalnomi prometnom sektoru6.1 Instalacije plina i usluge u stanovima6.2 Nova tržišta za procjenu tehnologije plina (uključujući rashadna i kli-

matizacijska)6.3 Plin u prometu - vozila na plin6.4 Različita kvaliteta plina kod korištenja u domaćinstvima i u komercijal-

ne svrhe

WOC 7 Industrijsko iskorištenje i proizvodnja energije7.1 Prirodni plin u industriji u konkurenciji s električnom energijom7.2 Prirodni plin za proizvodnju električne energije u kombinaciji s proiz-

vodnjom topline i grijanja7.3 Hlađenje i klimatizacija

33

WOC 8 Okoliš, sigurnost i zdravlje8.1 Emisija metana8.2 Osobna sigurnost u plinskoj industriji8.3 Odnos prema okolišu i izvještavanje

WOC 9 Izgledi za plin u svijetu, strategija i ekonomija9.1 Izgledi za opskrbu svijeta plinom9.2 Izgledi za svjetsku potražnju plina9.3 Poslovanje s plinom i svjetski ulagački izgledi9.4 Ultra-dugoročni globalni energetski scenarij do 2100. godine

W0C 10 Plin i zemlje u razvoju / zemlje u ekonomskoj tranziciji10.1 Plin u manje razvijenim zemljama10.2 Plin u zemljama ekonomske tranzicije10.3 Razvoj tržišta plina u zemljama u razvoju. Transfer tehnologije

i financiranje

34

REFERATI / PAPERS

NEXT PAGE(S)left BLANK

HR9800078Dr. sc. Goran Granić, dipl. ing.Energetski institut "Hrvoje Požar"Zagreb

PLANIRANJE U ENERGETSKOM SEKTORUU UVJETIMA TRŽIŠTA

Sažetak:

U radu je analizirana potreba planiranja u energetskom sektoru u tržišnim uvjetima. Raz-matrani su odnosi na tri razine planiranja: globalnoj, nacionalnoj i lokalnoj. Zaključak jeda razvoj tržišta ne umanjuje potrebu planiranja, naprotiv da će se aktivnosti planiranjasnažiti, ali i tražiti sadržaje i odgovore u dinamičnim promjenama energetskog sektora iodnosu prema zaštiti okoliša.

ENERGY SECTOR PLANNING FOLLOWINGMARKET CONDITIONS

Abstract:

The article analyses a growing need for the planning within the power sector to followmarket condition and considers the relations occurring on three different planning levels:the global, the national and the local. The conclusion of the article is that market deve-lopment doesn't decrease the need for planning: on contrary, planning activities will playan increasingly important role, and new solutions and substances will have to be foundwithin the dynamic power sector changes and the relationship to environment protec-tion.

1. Uvod

Pitanje koliko treba planiranja i je li ono uopće potrebno u tržnom gospodarstvu ne zao-kuplja samo zemlje u tranziciji, nego jednako snažno i razvijene zemlje. Kakvi su odnosiinstitucija tržišta i institucija planiranja i regulacije?

Relacija planiranja i tržišta u proteklom razdoblju razlikovala se od zemlje do zemlje, ovi-sila je o veličini, unutrašnjoj organizaciji, stupnju razvoja, otvorenosti, dostignutom stup-nju demokratskog razvoja i povijesnim odnosima.

U tom dinamičnom odnosu planiranja i tržišta, razvijaju se različita iskustva, ali otvaraju idileme u pogledu dometa energetske politike, sigurnosti i uravnoteženja energetskih po-treba. Svaka zemlja nastoji pronaći odgovarajuća rješenja i način djelovanja vlada u uv-jetima liberalizacije tržišta, vezano uz pitanje sigurnosti i uravnoteženja energetskih po-treba.

37

U energetskom sektoru se u narednom razdoblju očekuje porast potrošnje energije uzemljama u razvoju i značajne promjene u tehnologiji, tržištu i organizaciji energetskogsektora. Očekuje se ekonomska liberalizacija, deregulacija, smanjivanje utjecaja mono-pola i porast diverzifikacije. Promjene na tržištu doprinijet će jačanju uloge potrošača.Razvoj tržišta utjecat će na globalizaciju tržišta, tvrtki i tehnologija, uključujući i komuni-kacije, te smanjenje državnog udjela u vlasništvu i jačanje privatne inicijative na komerci-jalnim osnovama.

Područje nespornog interesa vlada je zaštita okoliša, energetska efikasnost i korištenjeobnovljivih izvora energije. Iz tih razloga strategije razvoja energetskog sektora bit će sveviše predmet interesa i obveza međunarodnih institucija, poput OUN, ili na regionalnoj(međudržavnoj) razini.

Zbog navedenog se može sagledati planiranje na tri razine: globalnoj, nacionalnoj i lo-kalnoj. Svaka od razina ima svoja pravila, zahtjeve, domete i ograničenja. Ni jedna od ra-zina se ne može zanemariti, jer su one realna dimenzija energetskog sektora i tržišta.

GLOBALNA RAZINA

A

NACIONALNA RAZINA

A

LOKALNA RAZINA

Slika 1. Odnosi u planiranju prema razinama

Potreba planiranja na globalnoj razini proizlazi prije svega iz ograničenja u proizvodnji ikorištenju energije zbog zaštite okoliša. Akcije međunarodne zajednice na planu global-ne zaštite okoliša, kao konferencije u Riju 1992. i Kiotu 1997. godine, potaknut ćesnažnije proces planiranja, a rezultat će biti s jedne strane ograničenja u korištenju fosil-nih goriva, a s druge strane potaknut će međunarodnu suradnju na planu povećanjaenergetske efikasnosti i korištenju obnovljivih izvora.

Nacionalna razina planiranja proizlazi iz odgovornosti svake vlade za funkcioniranjeenergetskog sektora koji je, bez obzira na tržišne odnose koji u njemu vladaju, po svojim

38

karakteristikama javni sektor. Odgovornost vlade je prije svega prema svojim građanima,a također i prema međunarodnoj zajednici u preuzimanju dijela obveza u zaštiti okoliša.

Lokalna, županijska razina planiranja vezana je neposredno za interese i stanje energet-ske potrošnje na području, kao i uz neposredni interes građana za kvalitetu opskrbe,povećanje energetske efikasnosti, povećanje korištenja obnovljivih izvora i zaštitu oko-liša.

2. Globalna razina planiranja i tržišta

Razdoblje pred nama je razdoblje globalizacije, koje u sebi nosi pozitivan predznak inte-gracije gospodarstva, ideja, ljudi i tržišta. Vrlo je teško procijeniti sve pozitivne i negativ-ne strane takvog društvenog i gospodarskog procesa, te kakve će kratkoročne i dugo-ročne posljedice on izazvati u razvoju energetskog sektora i ukupnog društva. Za nas jesvakako važno procijeniti poziciju malih zemalja, a posebno malih zemalja u tranziciji,koje trebaju pronaći pravu mjeru odnosa prema tom danas vodećem svjetskom proce-su.

Danas se globalizacija očituje u nekoliko dimenzija:

* Politička, od kojih je svakako najzanimljivija ona o proširenju Europske unije, zakoju je i Hrvatska zainteresirana. Nisu manje interesantne i regionalne integracije,kao Srednjoeuropska inicijativa.

* Ekonomska, koja polazi od političke, ali nije obvezna, i određuje povlaštenu go-spodarsku aktivnost i razvoj tržišta.

* Tehnološka, jer je sve teže pratiti dinamiku istraživanja na razini jedne tvrtke ilijedne zemlje.

* Industrijska, koja ukazuje na snažnjenje tvrtki u energetskom sektoru i njihovu di-stribuciju po cijelom svijetu.

* Energetska, koja se prepoznaje u snažnjenju energetskih tvrtki i njihovuuključivanju u tržišta drugih zemalja. Posebno su takve aktivnosti potaknute Eu-ropskom energetskom poveljom i za sve umrežene sustave. Direktiva Europskeunije o tržištu električne energije već je odredila standarde tržišta, a takva se di-rektiva očekuje i za plinski sustav.

* Financijska, koja se očituje u dinamici svjetskog kapitala za ulaganja u bilo kojemdijelu svijeta.

* Zaštita okoliša, jer sve više problemi zagađenja postaju zajednički problem planeta.

Tržište energije je dinamično i dominantnim dijelom vođeno interesima. Postavlja se pi-tanje je li moguće takvo tržište planirati i koji su mehanizmi utjecaja na takvo tržište, po-sebno s pozicije nacionalne ekonomije i nacionalne odgovornosti.

Tržište ili tržišta su vođena svojom unutrašnjom logikom onih koji proizvode energiju, ilionih koji trebaju energiju i zajedničko im je održanje određenih odnosa i pozicija. Povre-mene ratne i političke incidentne situacije narušavaju te odnose, ali se prilike nakonodređenog vremena uravnotežuju.

39

U sljedećem razdoblju na promjene na tržištu utjecat će prognozirani rast energije uzemljama Azije, što će promijeniti strukturu odnosa u potrošnji i stanje na tržištu. Ovakvepromjene se prognoziraju i može se očekivati da neće poremetiti ravnotežu tržišta.

Značajniji utjecaj na tržište energije izazvat će globalni problemi zaštite okoliša, koji zah-tijevaju zajedničku akciju i planiranje. Zahtjevima u zaštiti okoliša nije moguće odgovoritilogikom tržišta, programiranje mjera na razini OUN i drugih međunarodnih organizacijaodigrat će presudnu ulogu u reduciranju zagađenja i zaštiti okoliša.

3. Nacionalna razina planiranja i tržišta

Razvoj gospodarstva, tehnološki napredak i porast standarda izravno utječu na prilike iodnose u energetskom sektoru: troši se puno više energije nego u prošlosti, i to jednakou količini i vrsti; sve se više uključuju društveni i politički elementi u njenom korištenju (si-gurnost opskrbe, okoliš, zaposlenost); ne smije se zanemariti niti geopolitički utjecaj, sobzirom da je većina svjetskih izvora energije smještena u politički nestabilnim po-dručjima.

Sigurnost opskrbe i energetska politika, u cjelini, ne mogu biti postavljene na kratko-ročnim temeljima. Pri tome vlade imaju glavnu ulogu u postavljanju dugoročnih temeljaenergetske politike. Ekonomski odnosi ne mogu se u potpunosti riješiti tržištem, tako dase provođenjem regulative osigurava pouzdanost opskrbe i zaštita okoliša. Sukladnotome, određeni aspekti ekonomije energije utječu na načine organiziranja društva, prim-jerice određivanjem dijelu usluga javni karakter.

Planiranje razvoja i odnosa u energetskom sektoru za Hrvatsku je od interesa, kako ufazi razvoja tržnog gospodarstva, tako i u fazi funkcioniranja razvijenog tržišta. Danas sugotovo sve energetske tvrtke u Hrvatskoj, osim dijela tvrtki u trgovini naftnim derivatima,u vlasništvu države ili lokalne zajednice, pa je odgovornost na državnoj upravi za fun-kcioniranje opskrbe i razvoj energetskog sustava, lako su dvije glavne energetske tvrtkepretvorene u društva kapitala, iz razloga što nije razvijeno tržište energije i što nije iz-građena zakonska infrastruktura kojom bi se odredila uloga svakog subjekta na tržištuenergije, nema bitnih pomaka u njihovoj poziciji u energetskom sektoru u odnosu na vri-jeme kada su bila javna poduzeća.

Bez obzira koliko će trajati tranzicijska faza do uspostave liberaliziranog tržišta, važno jekvalitetno odrediti dimenziju odnosa vlade i tržišta, domete i odgovornost tržišta, te od-govornost vlade. Tržišta u energetskom sektoru, kao i u drugim sektorima gospodarstva,najsnažniji su poticaj za porast efikasnosti i smanjenje troškova. Međutim, iz razloga štose radi o prirodnim monopolima kod umreženih dijelova energetskog sektora - plina ielektrične energije, tržište ovakvog tipa ne može se osloniti na vlastite mehanizme i zahti-jeva intervenciju institucija javne vlasti.

Također, usprkos činjenici da je tržište nesumnjivo najbolji jamac raspoloživosti dobave,ono ne jamči da će potražnja za energijom nastaviti s kretanjem u pravom smjeru.Nužno je da tržište bude vođeno dugoročnim signalima, osiguranim državnom energet-skom politikom.

Može se pretpostaviti da će tržišni sustav funkcionirati na zadovoljavajući način sve dokse ne javi kriza. Tada se postavlja pitanje tko treba intervenirati i kako (vlade, međuna-

40

rodna tijela ili same tvrtke?). Postoje i druge nepredvidivosti, kao što su klimatski učinciili eventualne nuklearne nezgode. Također, javnost se određuje prema rizicima u ener-getskom sektoru (lokacije elektrana, zagađivanje okoliša, radioaktivnost, naftne platfor-me i slično), što se ne može riješiti bez aktivne uloge vlade.

Međunarodna suradnja u energetskom sektoru trebala bi pokriti područje istraživanja irazvoja, te izradu i usklađivanje standarda i zakonske regulative. Izdaci za istraživanje irazvoj, promocija energetske štednje, korištenje kogeneracije i razvoj obnovljivih izvoranisu često profitabilni u kratkom roku, i nužna je aktivna politika vlade.

Otvaranje mrežnog energetskog tržišta, posebice tržišta električne energije, nužan jeproces, koji mora zadovoljiti i političke uvjete (sigurnost zemlje) i osnovne ekonomskepretpostavke (očuvanje javnih usluga, zaštita okoliša). Izgradnja jedinstvene energetskepolitike složen je proces, jer je sigurnost opskrbe političke, tehničke i ekonomske priro-de. Vlada bi, prije donošenja konačnih zaključaka, trebala razlučiti koji čimbenici utječuna odluke koje donose tvrtke na liberalnim tržištima, te uzeti u obzir rastuće ekonomskeveze između različitih energetskih tvrtki u svijetu, kako se ne bi narušila stabilnost tržištaili sigurnost zemlje.

Uloga države u energetskom sektoru je prvenstveno u kreiranju zakonodavnog okvira ukojem će se odvijati tržište. Također, država ima zadaću regulatora s ciljem da se izbje-gne dvostruki rizik: opće nestašice energije ili pak višak kapaciteta, koji bi doveo cijenena razinu koja bi obeshrabrila proizvođače na daljnja ulaganja. Drugim riječima, državamora osigurati dugoročnu sigurnost opskrbe energijom. Njezina se uloga sastoji udonošenju odluka koje tržište nije u mogućnosti donijeti, kao i odluka koje se odnose nadugoročnu politiku zaštite okoliša.

Zadaća je vlade da priredi i donese zakon o energetskom tržištu, osigura transparen-tnost u određivanju odgovornosti subjekata na tržištu, uključujući i odgovornost vlade injenih tijela, minimizira nepravilnosti tržišnih odluka, te predloži modele rješavanja situa-cije u slabo naseljenim područjima, otocima i područjima od posebne državne skrbi.

4. Lokalna (županijska) razina planiranja i tržišta

Lokalna (županijska) razina planiranja ovisna je o veličini, organizaciji i stupnju gospo-darskog i društvenog razvoja svake države. Iskustva u prakticiranju lokalne inicijative uenergetici postoje uglavnom u razvijenim zemljama.

Kakva je situacija danas u Hrvatskoj? S obzirom da je proteklo kratko vrijeme od uspo-stave sadašnje županijske sheme, te da su do sada županijske vlasti bile zaokupljene sosnovnim problemima iz svoje nadležnosti, samo u malom broju slučajeva energetika jebila predmet njihova interesa. U pravilu se to odnosilo na plinifikaciju.

Proces snaženja interesa lokalne zajednice za energetsku opskrbu vezan je za ostaleprocese koje karakteriziraju moderna, demokratska i tržišno orijentirana društva. Lokalnazajednica je neposrednije vezana za građanina koji se pojavljuje u ulozi potrošača ra-zličitih oblika energije, ali i građanina koji želi imati najvišu kvalitetu života i očuvani oko-liš. Naizgled suprotstavljeni interesi mogu se uravnotežiti isključivo na lokalnoj razini, ak-tivnim odnosom lokalne zajednice prema energetskoj opskrbi i zaštiti okoliša.

41

lako je teško standardizirati aktivnosti na razini lokalne zajednice, jer su one vezane zaniz utjecajnih faktora, ipak se mogu izdvojiti sljedeće:

* povećanje energetske efikasnosti u javnom sektoru i gospodarstvu,

* korištenje obnovljivih izvora,

* gospodarenje energijom u domaćinstvima,

* lokalna proizvodnja energije i

* zaštita okoliša.

Ako se tome dodaju procesi koji se odnose na razvoj tržišta energije i demonopolizacijuumreženih tržišta (plin i električna energija), onda se u budućnosti mogu očekivati takvarješenja koja će povećati odgovornost lokalne zajednice za sigurnost opskrbe potrošačai funkcioniranje distribucijskih mreža.

Planiranje aktivnosti u energetskom sustavu na lokalnoj razini ovisit će i o organiziranostilokalnih zajednica i spremnosti da preuzmu dijelom i obveze iz energetskog sektora.

5. Izgradnja novog sustava planiranja u energetici

Novi sustav planiranja u energetskom sektoru Hrvatske mora voditi računa o sve tri razi-ne odnosa u energetskom sektoru: globalnoj (međunarodnoj), nacionalnoj i lokalnoj(županijskoj). Zanemarenje bilo koje razine može imati teške posljedice, kako po sigur-nost opskrbe tako i po funkcioniranje energetskog sustava.

Na globalnoj razini Hrvatska ne može bitno utjecati na stanje i promjene odnosa nameđunarodnom energetskom tržištu, kako zbog veličine zemlje tako i zbog .ograničenihresursa. Međutim, kao dio međunarodne zajednice Hrvatska će sudjelovati u zajed-ničkim aktivnostima i preuzimati obveze u zaštiti okoliša, koristiti međunarodno tržišteenergije za zadovoljenje dijela svojih potreba i preuzimati obveze iz integracijskih proce-sa u Europi. U budućnosti se može očekivati da će sve više rasti obveze koje proizlaze izmeđunarodne aktivnosti, te da će te obveze snažno utjecati na odnose u energetskomsektoru Hrvatske.

Za nacionalnu razinu planiranja u energetskom sektoru od važnosti je izgradnja zakono-davstva u energetskom tržištu, kojim se trebaju regulirati odnosi u energetskom sektoru,pozicije svih subjekata i njihovi odnosi, odnosi lokalne zajednice i potrošača, te relacijameđunarodnog tržišta i nacionalnog tržišta energije.

Dimenzija planiranja bit će jednako potrebna u funkcioniranju tržišta i zaštiti interesagrađana-potrošača, kao i u dijelu aktivnosti u energetskom sektoru kojemu je nužnadržavna potpora. To se odnosi na područja od posebnog državnog interesa, potrošačeod javnog interesa, kao i potrošače kojima je potrebna određena vrsta zaštite.

Lokalna razina planiranja i odgovornosti za energetski sektor postupno će rasti, kako srazvojem tržišta tako i s aktivnostima na povećanju energetske efikasnosti, korištenju ob-novljivih izvora i zaštiti okoliša. Valja očekivati da će se i financiranje tih aktivnosti spustitina lokalnu razinu, što će još više potaknuti aktivni odnos prema energetskoj potrošnji irazviti natjecateljski duh.

42

6. Komentar

Planiranje u energetskom sektoru, a ono na određeni način znači projektiranje odnosa uenergetskom sektoru, potrebno je i u tržišnim uvjetima. Planiranje se treba prilagođavatidinamičnim promjenama u energetskom sektoru, kao i uključivanju novih subjekata i nji-hovim potrebama.

Kako će se razvijati sustav planiranja u budućnosti, teško je sagledati i nije moguće du-goročno projektirati dimenziju planiranja, jer na mnoga pitanja lica i naličja odnosa naenergetskom tržištu nije moguće danas odgovoriti. Međutim, sigurno je da će porast od-govornosti za kvalitetu korištenja energije i zaštitu okoliša snažiti važnost planiranja.

4 3

Dr.scKlausBrendow HR9800079Director, East-West Energy ProgrammeWorld Energy Council (WEC)Geneva, Switzerland

ENERGY EFFICIENCY AND URBAN RENEWALIN THE ECONOMIES IN TRANSITION

Abstract:

The Paper notes the importance of energy consumption in agglomerations (65 - 70 % inthe economies in transition) and of related emissions. It assesses the technical and cost-effective potential for a 40 % and more decrease in urban energy intensities andSO2/NOx emissions by 2020, resulting from a systemic approach to urban as well asenergy planning. Compared to approaches worldwide, urban energy renewal in the eco-nomies in transition appears, at its beginning, characterized by a traditional focus on exi-sting technological supply sub-systems such as district heating and co-generation. Theobstacles to a more systemic approach, including demand side management, are slowprogress in urban and energy reforms and a lack of acquaintance with modern planningtools. International cooperation is inincommensurate with the long-term challenge of "su-stainable urban development".

UČINKOVITO KORIŠTENJE ENERGIJE I URBANAOBNOVA GOSPODARSTVA ZEMALJA U TRANZICIJI

Sažetak

Rad prikazuje važnost potrošnje energije u urbanim aglomeracijama (65-70% u gospo-darstvima zemalja u tranziciji) i količinu pratećih emisija. Utvrđuje se tehnički i troškovnoučinkoviti potencijal koji bi do 2020. godine, sustavnim pristupom urbanom i energet-skom planiranju, omogućio smanjenje urbanog energetskog intenziteta i emisijeSO2/NOX za 40% ili više. U usporedbi sa svjetskim pristupom, urbana energetska obno-va u gospodarstva zemalja u tranziciji započela je tradicionalnim pristupom, tako da kodtehnološke opskrbe podsustava koriste se centralizirani toplinski sustavi i kogeneracija.Prepreke sustavnom pristupu, uključujući upravljanje potražnjom, su sporo napredova-nje urbane i energetske reforme i nepoznavanje modernih načina planiranja. Međuna-rodna suradnja ne odgovara dugoročnom izazovu "održivog urbanog razvoja".

45

Preface

Cities offer more than shelter, markets or entertainment. They represent - imperfectly -the normative perceptions of an ideal urban society, - the most famous (by the way, so-cialist) design being "Utopia" by Thomas Moms, London 1516.

The "Ideal City" of our times is the "Sustainable City", defined to offer an optimum of ser-vices to a growing number of inhabitants while not prejudicing future generations andecological equilibria. Sustainable urban development is the response to pollution, con-gestion, contamination and urban decay. The main avenue to sustainable urban deve-lopment is energy efficiency, conceived as an integrated part of urban planning, and de-fined as "decreased urban energy intensity". Raising energy efficiency in central andeast European cities is the subject of the present paper.

I. FACTS AND PROBLEMS:URBAN ENERGY CONSUMPTION AND EMISSIONS

Urban energy consumption and related emissions have been driven, and will continue tobe driven, by population growth and urbanization. Ever rising numbers of people willlive in, or migrate to, cities in search for better opportunities: income, health care, shelter,comfort, education, leisure. While in 1970 37 % of the world population was "urban", by2020 this percentage will have almost doubled to reach 63 %. In the economies in transi-tion, the share of urban population will grow from 57 % to 76 %. By 2020, the world ur-ban population will be around 5 billion inhabitants, as many as the whole world popula-tion in 1990.1 Almost all the projected growth in the period 1990-2020 will be urban, bothworldwide and in the economies in transition.

46

Table 1: Urban and total population growth, 1970, 1990, 2020 in millions and urbanpopulation in % of total

Europeformer USSRLatin AmericaAsiaAfrica/M. EastNorth America

developeddeveloping

World

1970

urban

30713816351783166

611'763

1374

total

495243286

2019429227

9652734

3699

%

625757261973

6328

37

1990

urban

364195324950223204

7631497

2260

total

554289448

2953773276

11194174

5293

%

666772322974

6836

43

2020

urban

422260645

2618914260

9424177

5119

total

600344716

43661739326

12706821

8091

%

707690605280

7461

63

Source: World Energy Council, Energy for Tomorrows World, London 1993, Tables 1.7 and C1a

A. Urban energy consumption

At present, 50 - 55 % of primary energy and electricity consuption in the world and 65 -70 % in the economies in transition are prompted by urban needs (although not neces-sarily taking place within city boundaries).

By 2020 these shares will have risen to 60-65 and 70-75 %, respectively.2

However, in absolute terms, the growth of energy demand could be less spectacularthanks to the potential for decreasing urban energy intensities by 40 % or more (a shifttowards less energy-intensive industries and services, towards mass transport, grid-de-pendent energy supplies and the modernization of building envelope). Under favorableassumptions, urban and energy growth might even be disconnected in North Americaand Western Europe, levelling at 2.9 bill. toe. This is not likely to occur in the economiesin transition, where urban energy needs are expected to rise from 1.2 bill, toe in 1990 to1.4 - 1.8 bill, toe in 2020, i. e. by 0.5 -1.4 % per year3. Energy demand growth dependson economic growth, capital turnover and conservation policies.

A change in fuel structure is also relevant to an efficient and clean city energy manage-ment, particularly a shift from solids to grid-dependent energies (electricity, district hea-ting and gas), - the peculiarity of the economies in transition being a continued high re-liance on gas. Under the pressure of transportation needs, liquids are and remain first inNorth America and Western Europe and second in the economies in transition. Small-scale, renewable or decentralized energy sources are (presently) negligible.

47

Table 2: Urban energy needs1'and its determinants, 1990 and 2020

Area

North Am.West. Eur.Ec. in trans.Dev'ingWorld

Annualgrowth

of total pop.,1990-

2020, %

0.350.71.61.4

Annualgrowth of

urbanpop.,1990-

2020, %

0.71

3.52.8

Annualreduction of

energyintensity,

1990-2020, %

1.9-2.81.2-2.70.8-2.11.3-2.4

Total primaryenergy needs

bill, toe

1990

4.21.73.19

2020

3.7-5.71.7-2.36-7.4

11.4- 15.4

Urban primaryenergy needs

bill, toe

1990

2.91.21.25

2020

2.9- 4.41.4-1.8

4 - 57.8-10.6

11 including conversion and transportation upstream urban consumers to capture full implicationsof urban energy systemsSource: WEC/IIASA, Global energy perspectives to 2050 and beyond, London 1995, box table 4-2, Appendix and table 1 of the present report

B. Emissions

Urban emission intensities can also potentially be reduced by 40 % or more as far as"classical" pollution is concerned. In western Europe and North America, steps havebeen taken which have considerably reduced urban pollution. Together with structuralmeasures, they promise to reduce SO2 emission by 55 % and NOx emission by 40 % by2020, while CO2 emissions would be stabilized.

In the economies in transition by, 2020, the total SO2 emission is projected to fall byabout 40 %, NOx emission by about 30 % and CO2 emission by 6 %4. A warning signal,however, flashes: sulphur emission on a per capita basis would still be 60 % higher thanin western Europe and North America - the consequence of fossil-fuel and supply-orien-ted energy strategies.

Table 3: Per capita emissions 1990 and 2020

Emissions/year

Sulphur 1990kg/cap 2020Nitrogen 1990kg/cap 2020Carbon 1990t/cap 2020

Western EuropeNorth America

3113127

3.53.1

Economies intransition

4221138

3.42.8

Developingcountries

6723

0.50.7

World

12853

1.11.0

48

The above regional emission data cover a variety of national and urban situations, inclu-ding economies in transition. Some areas with low industrialization and low densities arerelatively free of pollution, others, such as the "dirty triangle" (Upper Silesia, North Bohe-mia, and part of Saxony), are classified as ecological disaster zones.

Table 4: Total emissions and urban concentration, 1990 and 2020

Year/area

1990North A., W.E.Ec. in transitionDeveloping c.World2020North A., W. E.Ec. in transitionDeveloping c.World

Solids

10175830

6154426

Source: WEC/IIASA, op. cit., Appendix C

Liquids

52332939

40233435

Electricity

1788

13

23158

14

J; for 2020: scenario B

District heatinggas, others

21414

19

31461325

II. OPTIONS AND CONDITIONS: TECHNOLOGIES, SYSTEMS,POLICY FRAMEWORKS AND PLANNING TOOLS

What options are available, what are their prerequisites?

A. Technologies

There is no scarcity of "feasible", efficient, environmentally attractive technologies. NASA,the International Institute for Applied Systems Analysis, holds a data base of some 1500energy technologies, including those of relevance for use in cities. The need for urbanenergy R & D is limited.

Nor is there a problem of (technical) "efficiency". Even heat pumps generate more ener-gy than they consume. There are prospects for further significant efficiency improve-ments everywhere.

The first problem is comparing the efficiency of competing technologies. Their energycontent and their system efficiency are not well documented and not taken into accountin real world decisions. The embedded energy content comprises the energy neededduring manufacture of the equipment, whereas the system efficiency takes into accountefficiencies upstream and downstream.

Secondly, at the beginning of their life cycle, new and more efficient technologies aremore costly than those already applied, as the demonstration of their technical feasibilityis more important than cost minimization. In the next step, niche markets are addressed

49

that can accept higher cost. Economies of scale result from mass commercialization (forexample the first doubling of production in combustion turbines reduces investment by 18%, the subsequent doubling by 7 %, the next by even less). It follows that cost-effectivenesshas to be seen as a process taking into account the life cycle of a particular technology.

B. Systems

Technologies may be efficient, technical systems are more efficient. The problem is notthe optimization of technical components in a coherent, reliable and efficient system, buttheir insertion into broader economic, ecological, social, urban and, growingly, value sy-stems. Markets, particularly internationally open markets, can go a long way in securingefficient and just ("anonymous") resource allocation. At the same time, and particularly inthe energy field, markets

- do not take into account "free" goods like air, water and visual amenities,- tend to favour short-term solutions,- address "values" either indirectly, via welfare, productivity, competition, or not at all.

These shortcomings are addressed by remedial, regulatory policies and specific plan-ning tools.

C. Policy frameworks and planning tools

Urban energy provision is at the cross-roads of two such policy frameworks: urban andenergy policies. The related planning tools are urban planning and least-cost or integra-ted resource (energy) planning.

Urban planning, as a socio-political phenomenon, represents an attempt at rationalisinga wide range of conflicting goals and activities: maintaining the dynamics of social andeconomic development; reducing pollution; balancing the over- and underdevelopmentof various districts; providing transportation, social, energy and housing services; pre-venting social decay and insecurity; balancing private and public interests. Urban plan-ning in western Europe is currently characterized by increased planning flexibility, theemergence of conservation policies, some deregulation and some degree of public par-ticipation in the planning process. From merely monitoring industrial waste and cleanwater or by supplying electricity, gas or heat, municipalities tend to develop integratedenvironmental, energy and transportation strategies to the extent central government le-gislation and communal finance permit.

In the economies in transition, the current concerns are those of "controlling" urban re-form under difficult economic, financial and social conditions. Spearheaded by environ-mental concern, urban energy planning is being heralded. However, insufficient delega-tion of authority from central to city government, problems with financing energy inve-stments, coordination (with other, perhaps more powerful, city departments) and practi-cal enforcement weaken the signals that urban planners send to energy planners.Yet, without an upgrade in building and zoning codes and their enforcement, withoutemission and transportation policies, a clarification of the respective roles of private, mu-nicipal and national providers of energy services, broad public participation, any inve-stment in urban energy services would be a dangerous cure of some most urgent pro-blems rather than part of a coherent and long-term urban energy strategy.

50

The corollary to urban planning is energy planning, particularly least-cost planning. Wi-thin the constraints determined by urban policies, the provision of energy services (light,heat, mobility) is optimized by a comparison, on an equal footing, of possible demandand supply side measures. Least-cost planning works best if the field of application is re-stricted to a well-defined project, area or need, and if the determining parameters are dri-ven by markets and prices, be they real or virtual (i. e. corrected for externalities). Pricesrepresent resource scarcities bests, if markets are open and competitive.

This latter condition is certainly not met in the economies in transition, and not easily metin many developed market economies. Imperfections such as absence of inter- or intra-fuel competition, regulated energy prices, state ownership over energy supply industries,uniform and flat-rate tariffs, limited consumer access to information, affect the practicalapplicability of LCP/IRP. They do not, however, question the intrinsic usefulness of thistool for urban energy system analysis and planning

III. EXPERIMENTS AND EXPERIENCE: MARIBOR, HANOVER,DELHI AND CALCUTTA, MEXICO CITY, COPENHAGEN,FUJI CITY, MOSCOW, TWER

Papers submitted to the 16th Congress of the World Energy Council (Tokyo, October1995) indicate that these concepts have been at least partially implemented.

A)Maribor(Slovenia)

Paper 2.4.026 recalls that in the past Slovenian towns had not been treated as integratedentities which has led to imbalances in energy supply, waste-water supply and treat-ment, and traffic infrastructure. The energy supplies of urban areas represent an impor-tant item in the complex process of energy planning. The city of Maribor, second-largestin Slovenia, has been chosen as a demonstration zone. The need for a prompt and relia-ble information base has encouraged the elaboration of an Energy Information System,linked to a Geographic and a Municipal Information System. These data bases, availableto users, producers and city planners, simulate efficiency gains and emissions, optimiseenergy supply at city or enterprise level, and serve for energy audits. Since 50 - 60% ofthe urban energy needs are for heating, the future needs for hot water (district heating)and gas supplies have been simulated and costed with the help of these information sy-stems. Subsequently, natural gas-based co-generation has been evaluated to cope withthe projected rise in electricity, hot water and low-temperature heat demand. These andother measures have decreased SO2 emission by 91%, CO2 emission by 79% and dustemission by 80%, while NOx emission (traffic) increased by 25%.

b) Hanover(Germany)

Paper 3.1,097 reports on measures taken by Stadtwerke Hannover - the regional energysupply utility - to render energy consumption in the urban environment as rational andecologically acceptable as possible. Apart from two ad hoc programmes addressing theexisting building stock and new low-energy houses, Stadtwerke Hannover undertook acomprehensive least-cost planning and demand side management study for its electrici-ty supplies. The calculated savings could be as high as 40 MWel. Implementation of the

51

study, however, rests on the improvement of know-how with LCP and DSM, and on theadaptation of the regulatory framework, particularly as regards the equitable sharing ofcosts and benefits among the various actors. Stadtwerke Hannover is also developing anew housing estate of 6000 dwellings for the World Fair EXPO 2000 featuring a compre-hensive and integrated planning of heat, hot water and electricity supplies.

c) Delhi and Calcutta (India)

Paper 3.2.048 investigates the barriers towards sustainable energy development in Delhiand Calcutta against the background of India's developmental and constitutional status.Energy intensities and carbon emissions in these two metropolises are significantly abo-ve national average. Therefore, specific response strategies are advocated to increasethe efficiency of energy supplies, to tap the demand side conservation potential and topromote fuel substitution. Micro-level data and energy demand functions suggest that in-tegrated approaches are more efficient than isolated ad hoc measures. However, suchapproaches meet barners that to a large extent are generated at national level: lack of ef-fective energy conservation policies, codes and standards; slow market reform and pri-vate sector involvement; counterproductive tax and pricing policies that hamper inve-stments in new, efficient technologies and equipment. Those barriers are aggravated bylocal deficiencies: insufficient power of local authorities; flat or uniform tariffs; ineffectivetraffic and waste recuperation/treatment strategies; lack of finance.

d) Mexico City (Mexico)

Paper 4.2.069 describes the participation of Petroleos Mexicanos, the supplier of refinedpetroleum products to Mexico City, in an integrated programme to reduce pollution inthe metropolitan area (17 million inhabitants). This participation proved essential as mostof the energy consumption is prompted by traffic and a less efficient combustion of oilproducts than at sea level. High NOx and ozone formation resulted. Under the auspicesof the Department of Energy an economy/energy/environment interaction model was de-veloped that analyses interrelationships and simulates remedial measures. It promptedPEMEX to develop and market better (unleaded) gasoline and low-sulphur industrialfuels. The result was a significant reduction of ozone, hydrocarbons, carbon monoxide,nitrogen oxides and particulates. Traffic velocity increased. Presently, the focus is on theintroduction of catalysts, transit planning, coordination of transport and new technologies.

52

e) Copenhagen (Denmark)

Paper 4.2.1110 reports on the least cost planning of electricity and heat supply in easternDenmark, with Copenhagen as the centre. In 1994, the Danish Parliament adopted anact that obliged utilities to apply integrated resource planning. A first the IRP plan sugge-sted different strategies for the demand and supply sides, with alternative fuels, conser-vation measures and industrial/local co-generation. Moreover, it evaluated implicationson emissions, security of supplies, compliance with international agreements and impacton the international competitiveness of the Danish industry. Coordination with all partiesconcerned - politicians, central and local authorities, producers and users - proved es-sential for applying IRP, as was a fair sharing of advantages gained through it. The longacquaintance of Danish utilities with IRP and demand side management proved an as-set.

f) Fuji City (Japan)

Paper 4.3.1011 describes a vision that would transform a highly urbanised and industria-lized, but stagnant agglomeration at the foot of Mt. Fuji into a model city of the 21st cen-tury. It aims at new employment opportunities, a preserved environment, high-quality ur-ban life styles and rational and clean energy. The approach is comprehensive, long-termand participatory, involving all interested parties. A specific development Council hasbeen created to promote recycling, energy conservation, industrial restructuring, tran-sport infrastructure improvement, urban renewal, reduction of the number of smoke-stacks, and recreational facilities. The need for a more formal coordination body compri-sing government, industry, academia and citizens is recognized.

h)Twer

The European Union's TACIS Programme sponsored a feasibility study for the optimiza-tion of energy demand and supply for the city of Twer until 2010 which might serve as amaster for other Russian cities. The study analyzed the present status of energy suppliesin its legal and economic context and elaborated two scenarios: trends continued andenhanced efficiency. Compared with 1991, this efficient scenario would reduce total pri-mary energy needs by 34 % and CO2 emission by 32 %; domestic heat requirementswould be lower by 31 %, although total living space would have increased by 22 %. Im-plementation requires the establishment of an urban coordinanting mechanism, training,public information, a merger of the two district heat suppliers, detailed technical studies,demonstration projects and international cooperation (twinning with the German town ofOsnabruck)12

IV. LESSONS AND VISIONS: FROM DEMONSTRATION ZONES TOURBAN SUSTAINABILITY

What has been done to generalize world experience and the vision of sustainable urbandevelopment throughout central and eastern Europe? A number of initiatives are presen-tly implemented:1. Since 1990, the UN/ECE has been promoting energy-efficient demonstration

zones in central and eastern Europe by providing a framework which allows the

53

private sector and foreign investors to assist municipalities in gaining experiencewith integrated urban energy projects, while market-oriented policies (pricing,competition, de-regulation) are not yet fully in place (see g above). The Projectalso promotes the elaboration of European efficiency standards and labels forselected consumer goods, and issues manuals such as a "Who's Who in East-West Energy Efficiency, 1994-1995" and "Financial engineering - sources of finan-ce for energy efficiency projects" (Geneva, 1994).

CEE URBAN ENERGY RENEWAL IN A NUTSHELL

1. The problem? Unnecessary inefficiency and pollution

2. The solution? Reduced energy and emission intensities

3. The potential? 40 % and more by 2020, but 20 to 50 % of the potential would be"eaten up" by demographic, urban and economic growth.

4. The net result? Significant net savings and reduced SO2, NC\ emissions, but no"sustainability" (CO2)

5. Conditions?

a) delegation of power/means from central to local government

b) market-oriented energy reforms

c) integrated urban planning capacity at city level:- data bases, modelling- integrated planning tools- coordination among city departments and the private sector, suppliers and citizens- upgrade of zoning, building codes, local emission standards, cost-effective tariffs- investigation into new suppliers- pilot projects

6. International cooperation partners? UN/ECE: demonstration zones; EU: networ-king, training, studies; Council of Europe: European Urban Charter

2. The UN/ECE Committee on Human Settlements has elaborated the "Guidelineson sustainable human settlements planning and management" (Geneva,1996) with particular reference to energy management in towns in the economiesin transition.

3. The Council of Europe Standing Conference of Local and Regional Authoritiesin Europe, in addition to elaborating the "European Urban Charter"13, has spon-sored two European Fora on "Energy in Towns", the last of which was held inGeneva in 1988. These Fora did not specifically address the problems of cities inthe then socialist countries of Europe. Since then, no particular energy-related ac-tivity has been undertaken.

54

4. The European Union has set up a Networking Programme for Local Commu-nities on Energy Efficiency for the PHARE countries (i. e. excluding the CIS).The Programme supports networking (ECU 3 mill., 1995-1997) and legislative andmarket-oriented activities related to heat supply (ECU 1 mill.)14

The focus on urban energy efficiency is less evident in the following initiatives:5. The European Union TACIS Programme (covering the CIS) supports a demon-

stration project of energy efficiency techniques for the building sector in Belarus(ECU 1.5 mill.), the development of energy conservation programmes at nationaland local level in Moldova (ECU 1.25 mill.) and the development of energy effi-ciency in Buryakia and Karelia (Russian Federation) to the extent of ECU 2 mill.eachf5.

6. The European Bank for Reconstruction and Development has established anEnergy Efficiency Department to assist potential clients in the economies in transi-tion on least-cost energy efficiency and/or conservation investment strategies andprojects. It provides finance, both debt and equity. Supported projects include theretrofitting of municipal district heating in Belarus, and energy efficient technolo-gies in Romania, the Czech Republic, Slovenia, Lithuania, and Slovakia. In Hun-gary, a credit facility has been opened to an energy service company16.

7. The World Bank also finances the application of energy-efficient technologies inall sectors of the economy provided projects are cost-effective under least-costplanning and supported by macro-economic structural reforms17.

8. The Global Environment Facility, established to address environmental andglobal warming concerns, has begun to co-sponsor energy efficiency projectsand demonstration zones in the economies in transition.

However useful, these initiatives are not conducive to a sustainable use of energy in thecities of central and eastern Europe, commensurate with the size and trend of pollutionand congestion noted earlier.

Blame on the donors? Blame on the recipients? The fact is that urban energy plannersand practitioners in Europe, East and West, are battling in isolation. They forego the be-nefits that would arise from the setting-up of a cooperative network on integrated urbanenergy renewal in Europe. Those benefits would include: enhanced visibility, greater pu-blic awareness and hence support, international self-aid and ... a more sustainable urbandevelopment.

References

General: A. Dutz, H. Martin, Energie und Stadtplanung, Berlin, 1982

1. WEC, Energy for tomorrow's world, London, 1993, tables C5a and C15

2. author's estimate; see also UN/ECE, Draft guidelines on sustainable human settlementsplanning and management, Geneva, document HBP/R. 351 of 4. 7.1995, para. 76

3. WEC/IIASA, Global energy perspectives to 2050 and beyond, London, 1995, box table 4-2 and appendix

55

4. see 1), table C 15

5. UN/ECE, document 351 already quoted and document 353, dated 5. 7.1995 and addenda

6. J. Vorši- et al., New tracks for the power supply of residential areas

7. H.-J. Ebeling and B. Heimhuber, Influencing the energy demand and supply scenario -new approaches in Hanover

8. B. Ram, Investigating energy transition and strategy for sustainable energy supply anduse in India with a focus on Delhi and Calcutta

9. J. A. Rosas-Jaramillo etal., The energy-environment dichotomy in Mexico City, alternati-ves to reduce air pollution

10. B. Agerholm, Least cost strategy in reduction of emissions from the energy supply ofeastern Denmark

11. K. Minohara, Toward the construction of a model city of environment-friendly measures(ECO-CITY)

12. P. Konstantin, J. Laubach, Energiekonzept fur die Stadt Twer, Energiewirtschaftliche Ta-gesfragen, Heft 1/2, 1996

13. Council of Europe, The European Urban Charter, Strasbourg, 1993

14. European Commission, PHARE Programme, Programme and Contract Information 1995,Nr. 1,p. 13

15. European Commission, TACIS Programme, Contract Information Update Nr. 5, Nov.1995

16. Philippe Petit, Energy management in buildings and cities - innovative financing techni-ques; lecture given at BATITEC 1995, Lausanne, 22. 11. 1995, within the framework ofthe UN/ECE Energy Efficiency 2000 Project

17. UN/ECE, Enhancing energy efficiency in the ECE region: recent developments, policies,international trade and cooperation, document ENERGY/R. 88/Add. 1 of 12. 11. 1993, p.6 and 7

56

HR9800080Wolfgang Jilek, dipl. ing.Energy CommissionerStyrian GovernmentGraz, Austria

DESIGN AND IMPLEMENTATION OF REGIONALAND COMMUNAL ENERGY PLANS

Abstract:

Local energy planning has become a common thing, particularly after the first oil shockin the year 1973. This kind of planning claims to follow an integrated approach, i.e. to tre-at not only the economic problems connected with the supply of energy, but also the en-vironmental problems concerned and the questions related to the conservation of re-sources. In Styria, such "integrated" plans have emerged in more than 25 municipalities,so far. Most of these concepts - harmonized with the clearly defined goals and objectivesof the province's energy and environmental policy - may be termed a success insofar, asthe measures considered therein are already in the process of practical implementation.

IZRADA I UVOĐENJE REGIONALNIHI OPĆINSKIH ENERGETSKIH PLANOVA

Sažetak:

Lokalno planiranje korištenja energije postalo je uobičajeno, osobito nakon prvog naft-nog šoka 1973. Taj način planiranja nastoji koristiti cjeloviti pristup t.j. ne obrađuje samoekonomske probleme opskrbe energijom već i mogući utjecaj na okoliš te pitanjeočuvanja izvora energije. U Štajerskoj su se takvi "integrirani" planovi već pojavili u višeod 25 općina. Većina tih pristupa - koji su usklađeni s jasno definiranim ciljevima regio-nalne politike korištenja energije i očuvanja okoliša - može se dosad smatratiuspješnima jer su se mjere koje ti planovi predviđaju već počele praktički primjenjivati.

Objectives

"Local energy planning" has been an object of discussion for about two decades. Bynow, concrete conceptions have been developed and a number of such plans are in ex-istence. All the energy plans developed claim to be committed to a wholistic (integrated)treatment of the problems connected with energy. So, their main objectives are as fol-lows:* monitoring of the actual energy supply system, measures for energy saving

(short-term stabilization and long-term reduction of energy consumption),decrease in existing dependence from imported fossil energy through increased

57

utilization of renewable (locally available) energy, i. e. hydro power, biomass, so-lar energy and energy from the environment,

* compatibility with the environment,

* compatibility with social conditions,

* consideration of impact on national economy.

In Austria, and in Styria in particular, it did not take long for a rather pragmatic approachto establish itself after the initial energy planning euphoria had cooled down a little bit.The results were few, but realization-oriented, energy plans.

What is a local energy plan good for?

This question may seem superfluous at first sight, as there is general consent that localenergy plans are indispensable planning instruments, indeed. However, it has to be keptin mind that the expectations of the various parties involved do differ widely.

For the planning body, e.g. for the provincial government as the superordinate authority,or for the municipal authority, local energy plans mean in the first place systematic plan-ning to guarantee long term energy supply for a municipality. The provincial governmentof Styria is always involved when these concepts or plans are worked out and offers sub-sidies together with the Provincial Energy Agency of Styria and the Federal Ministry forEconomic Affairs: the community itself has to cover only one third of these costs. Theplan has to take into account the local situation and the goals and objectives of local andregional development planning within the framework of the overall economic, energy,and environmental policy of the country and the province both. And it must generallybear in mind the requirements of industrial economics. Accordingly, from this point ofview, the energy plans and their realization should first of all bring about a reduction inenergy consumption, more efficient use of energy, reduction of environmental burdens,and certain improvements with respect to regional economics.

The private energy consuming sector, on the other hand, expects a kind of energy sup-ply which is inexpensive and which, in addition induces environmental relief. As regardsthe importance of these two objectives, the question of energy cost is more and moreoverruled by environmental concerns, as opposed to purely economical considerations.When it comes to energy costs, plants and other major users, such as hospitals, and theenergy supplying companies themselves would, of course, like to stick to cost-benefitaccounting in the most narrow sense. However, more and more pressure is being put onthe suppliers by the public to internalize external costs such as environmental ones, atleast to a certain degree.

Local politicians are, of course, aware of the advantages offered by a planning proce-dure carried out objectively and in Styria, accordingly, local energy plans are normallymade up by an independent planning firm alter the usual tendering procedure. Notwi-thstanding, such politicians generally try to satisfy all interest groups in the municipalityand, therefore, existing structures are rarely touched in any really significant way. Onlyfew personalities have the amount of charism required to present convincingly enoughto the public the necessary measures that have to be taken in connection with urgent

58

energy and environmental problems to have the public put aside business or other parti-cular interests.

On the other hand, some politicians at province level have gone quite far in the imple-mentation of certain principles of energy and (above all) environmental policy introdu-cing them into the province's legislation, thereby clearly defining the background forenergy supply in the future. The first initiative of this kind was realized in Styria in 1984, inthe form of a "Provincial Energy Plan" (Landesenergieplan), where absolute priority fordistrict heating and for the use of renewable energy - especially for fuel wood - was fixed.

Naturally, all the above mentioned groups will strive to uphold and further their own parti-cular interests, and thus, the implementation of "objective" energy plans will continue tobe a rather difficult and problematic matter.

Starting situations - basic conditions

There is one circumstance which distinguishes the Province of Styria from the other Au-strian provinces and also from the majority of European states too: in Styria, with the"Provincial Energy Plan" a clear-cut legislation exists, which provides a general settingfor its energy policy.

In addition, their "Manual of Local and Regional Energy Planning" (Handbuch fur kom-munale und regionale Energieplanung) provides a code of practice for energy planning,implementing a uniform methodology for such planning work and guaranteeing a certaincomparability of the energy concepts developed. Up to now, more than 25 local energyplans have been set up in Styria according to this code of practice. Some of them alsoinclude suggestions for improvements and amendments with respect to methodology,which will certainly bear fruit in future energy plans.

Though subjected to common terms of reference by the province's energy and environ-mental policy, the various local energy plans are nevertheless confronted with differing,specific starting situations, the most common being:

* district heating with biomass,

* use of waste heat,

* exploitation of the local geothermic potential,

* area-wide supply of natural gas.

As the energy supply system of a community is always subjected to manifold different in-fluences, "orderly" growth is an exception. Normally, several energy supplying compa-nies coexist offering different energy sources (electricity, gas, oil, etc.) and marketingthem according to their corporate policies. Not surprisingly, without the planning instru-ment of a local energy plan, the communities have proved to be quite unable to take adecision, with all its long-term effects, in cases when a conflict - like "district heating orgas" - arose.

59

Emergence of local energy plans

The 25 energy plans developed in Styria since 1985 - together with numerous other indifferent western countries - have demonstrated clearly enough that not only the econo-mic and environmental aspects of such instruments are of importance but that the (so-ciological) issue of acceptance plays a special role.

With this in mind, the initiation of such planning is certainly easier in cases when thecommunity itself voices a plea for a local energy plan as an objective planning basis ac-ceptable for all parties concerned. On the other hand, it must be said that it would bemore desirable, indeed, if long-term planning such as the concepts considered herewould be initiated long before a situation of conflict or urgency becomes manifest.

As a rule, the planning procedure will go through the following steps:

* Determination of the status quo,

* Amelioration of the status quo,

** Presentation to the public,

* Conception,

** Presentation to the public,

* Decision finding process,

** Presentation to the public,

* Realization (time schedule and measures required for financing).

There are two steps in this sequence which are of particular importance, though they arenot included in quite a number of the energy plans which have come up so far. Firstly,amelioration of the status quo must be considered, already in initial stage. When workingout a general concept measures should be taken which will have desirable effects in anycase (e.g., energy savings, more efficient use of energy), provided they do not involvedecisions requiring the completed plan as a basis. Secondly, special emphasis shuoldbe given to the presentation to the public of the planning in its different stages, and tothe involvment of the citizens, who must have a feeling of participaton in the decision fin-ding process. On the other hand, taking into account the urgent solution energy and en-vironmental problems usually call for, it may seem detrimental for the timely estab-lishment of a decisive package of measures to allow for such rather complex set of in-fluences to act upon the decision finding process.

Realization of the measures proposed

With some few exceptions, Styria's communal energy plans have been drawn up as ou-tlined above and are now in the stage of realization. In the first instance and in its mainpart, such realization means the introduction of district heating with its concomitantchanges energy source and measures for improving the housing stock.

To encourage the realization of the desirable measures propagated in the various con-cepts, a system of selective subsidization has been astablished for example for connec-tion to district heating systems, for the erection of biomass-based district heating sy-

60

stems, for comprehensive energy counselling (free of charge for the customer) and forthermal improvement of the existing building stock. Luckily, the Styrian provincial gover-nment is in a position to carry out this kind of funding very efficiently in a coordinatedmanner.

The different expectations placed on a local energy plan, a point shortly mentioned atthe beginning, are paralleled by the different subjective opinions on the measures propo-sed by any (independent) planning body or firm. Each of the interest groups affected willevaluate the plan on the basis of different priorities. This will inevitably lead to a compro-mise or - if a compromise cannot be achieved - a "political" decision will be made, whichwill dipend on tha pressure exercised by different sectors such as business economics,environment, resources (replacement of imported fossile fuels by domestic and renewa-ble ones), regional economics or national economics, to mention only the principalones.

One is pleased to note that, in Styria, development in the past few years does indeed re-veal a distinct, though slow, change in thinking, insofar as environmental considerationstend to overrule purely economic ones. Consequently the measures promoted by incri-singly local energy planning can be realized to an increasing extent, although, in the nar-row sense of economy of operation, there measures can be expected to pay off only inthe far future or maybe never. Therefore, there is a good chance that the priorities of thedifferent interest groups will become less divergent in the future. Anyway, an adequate fi-nal decision can always be advanced by a politician who has enough charism and inte-grative force to channel the different interests into decision- finding processes for thesake of implementing long - term solutions to the problem of energy supply and for thesake of an overall improvement in the environmental situation.

NEXTPAGE{S)| 6 1left BLANK I

HR9800095

Niels MoeNUTEKSwedish National Board for Industrial and Technical DevelopmentStockholm, Švedska

LOKALNO ENERGETSKO PLANIRANJEU ŠVEDSKOJ

Lokalno energetsko planiranje u Švedskoj

Lokalne vlasti u Švedskoj imaju važnu ulogu u energetskoj politici, a jedan od razloga je itaj da mnoga od tih tijela imaju vlastite energetske tvrtke. Primarni zadatak lokalnih kom-panija je da skrbe za planiranje, ali, prema zakonu, lokalne vlasti su te koje sastavljajuenergetske planove.

Od 1977. godine lokalne su vlasti zakonom obvezne u svojim planovima promicati efika-sno korištenje energije, a isto tako i raditi na pouzdanoj i primjerenoj opskrbi energijom.Glavni ciljevi izloženi su u Zakonu o lokalnom energetskom planiranju.

Švedski je parlament (Riksdag) od 1977. godine u Zakon tri puta unosio izmjene i dopu-ne. U početku, prvenstveni je cilj bilo efikasno korištenje. Od srpnja 1982. godine svakalokalna jedinica (grad ili općina) ima plan za smanjenje potrošnje nafte na svom po-dručju. Od 1984. godine planovi su trebali biti "opsežni i uključivati cijelu upravnu jedini-cu".

U drugoj polovici sedamdesetih godina u većini su lokalnih jedinica, tj. gradova i općinabili provedeni planovi za štednju energije. Energetski savjetnici, koje je financiraladržava, djelovali su zajedno s lokalnim vlastima. Ranih osamdesetih godina planovi zasmanjenje potrošnje doveli su do značajnog smanjenja potrošnje nafte, a u drugom dije-lu dekade većina je lokalnih poglavarstava sačinila opsežne energetske planove.

Posljednje izmjene Zakona o energetskom planiranju unesene su u lipnju 1991. godine,kada je Riksdag odlučio da planiranju treba dodati i studiju o utjecaju na okoliš.

Prema Zakonu svaka lokalna zajednica mora razmotriti mogućnost rješavanja pitanjaenergetske efikasnosti i opskrbe zajedno s drugom lokalnom zajednicom ili drugimvažnim čimbenikom u energetskom sektoru, kao što je proizvodno postrojenje ili ener-getska kompanija.

Tamo gdje je moguće, svaka se prilika za suradnju mora iskoristiti.

Najvažnije odredbe toga Zakona jesu:1. Svako lokalno poglavarstvo mora planirati opskrbu kućanstava energijom i izgra-

diti pouzdanu i primjerenu isporuku.

2. Svako lokalno poglavarstvo mora imati suvremeni plan opskrbe, distribucije i po-trošnje energije. Treba uključiti sve vrste energije, npr. grijanje, električnu energi-

63

ju, industrijsku energiju, energiju za poljoprivredu i transport. Plan treba sastavitilokalno vijeće.

3. Godine 1991. Riksdag je odredio da svaki lokalni plan treba sadržavati i studiju outjecaju na okoliš. To pruža mogućnost procjene utjecaja na okoliš, zdravlje i pri-rodne izvore.

Ako lokalno vijeće političkom odlukom i prihvati lokalne planove za opskrbu energijom,oni nisu obvezujući što se tiče vlasti i fizičkih osoba. To je postalo jasno kada je Zakonbio prvi puta donesen. Stav Vlade bio je da bi sistem lokalnog planiranja s obvezujućimutjecajem na daljnje detaljno planiranje ili odluke o posebnim pravima imao većih nedo-stataka ako bi ograničio ljude koji se bave sastavljanjem planova. Došlo se do zaključkada planiranje treba regulirati zakon, ali tako da nema formalno-pravnog značenja.

"Glavne ciljeve energetske politike treba odrediti Vlada ili Riksdag. Državna tijela takođertrebaju utvrditi preduvjete za planiranje energetskog sistema putem zakonodavstva, fi-nancijske potpore i regulacije poreza, a isto tako i sigurnosnih te ekoloških pretpostavki.U svrhu postizanja tih ciljeva mjere koje koriste lokalna poglavarstva moraju biti u skladus gore navedenim, jer pojedinačne odluke koje djeluju na sistem većinom ovise o lokal-nom planiranju i drugim lokalnim mjerama."

Tim je riječima 1984. godine izražena važna uloga lokalnih poglavarstava u ostvarenjudržavne energetske politike.

Pitanje dodjeljivanja posebne uloge pokrajinskim vijećima u energetskom sektoruobrađeno je u osamdesetim godinama zajedno sa zakonodavnim prijedlozima o lokal-nom planiranju. Smatralo se da regionalno tijelo koje se bavi pitanjima energije ne bi biloodgovarajuće. Jedan od razloga bio je i taj da su varirajuća stanja za razne oblike ener-gije onemogućavala iznalaženje istovjetnih rješenja za zemlju u cjelini.

Osnovni princip koji se krije iza lokalnog energetskog planiranja i njegovog ostvarenjajest taj da odgovornost u potpunosti leži na lokalnim poglavarstvima. Do državnih tijelainformacije ne dolaze u neprekidnom slijedu. A ni pokrajinska vijeća nemaju nikakvu for-malnu ulogu. Međutim, njihova lociranost daje im posebne mogućnosti da djeluju kaoveza između mjesnih poglavarstava i centralnih vlasti.

Uz pomoć samih mjesnih poglavarstava, NUTEK djeluje s ciljem primjenjivanja nacional-ne energetske politike u njihovim aktivnostima. NUTEK osim toga ima i zadatak da po-mogne razvoju i povećanju efikasnijeg lokalnog energetskog planiranja.

Nedavno provedena procjena rada koju su poduzele lokalne vlasti na ovom polju ukazu-je na to da se zahtjev za opsežnim planiranjem smatra preambicioznim i opterećujućim.Kada su 1984. godine unesene izmjene i dopune bilo je naglašeno da lokalno planiranjetreba uključivati sve oblike i pokrivati cijelo lokalno (gradsko ili općinsko) područje. Ali tose pokazalo teško ostvarivo, pa su se pojedina mjesta uzdržala od planiranja.

64

Novi planovi moraju biti jednostavni, konkretni, suvremeni i prilagođeniokolišu.

Zajedno s lokalnim poglavarstvima NUTEK je razvio novi i jednostavniji način da seostvari energetsko planiranje. To je objašnjeno u publikaciji izdanoj pod naslovom "Miljo-an-passad lokal energiplanering" - MILEN ("Lokalno energetsko planiranje prilagođenookolišu"). Izdano je na švedskom jeziku, a slijedi sažetak:

MILEN je kombinacija prva tri, odnosno dva slova švedskih riječi za okoliš ("miljo") i ener-giju ("energy"). Nudi činjenice, metode i uputstva po pitanjima energije i okoliša.

Cilj je učiniti lokalno energetsko planiranje jednostavnijim, konkretnijim i modernijim.Smanjuje se potreba za velikim, opsežnim planovima. Umjesto toga naglasak je naonom što se dešava ili što se želi postići. MILEN je prvenstveno namijenjen onim lokal-nim vlastima i energetskim kompanijama koje pripremaju činjeničnu osnovu za reorgani-zaciju energetskih sustava na kojima će se zasnivati odluke.

Zajedno sa Švedskom agencijom za zaštitu okoliša, NUTEK je razmatrao kako da uključiprobleme okoliša u lokalno energetsko planiranje. MILEN govori i o tome.

"Zgrada planiranja"

Postupak opisan u MILEN-u može se usporediti sa "zgradom za planiranje" koja ima dvaulaza.

"Zgrada planiranja"

/Pnegledna analiza

nekoliko područja/ //

SL 1. Zgrada pkrunanja

kombinirana proizvodnjatoplinske i električne energije

Ulaz 1 - u svrhu razmatranja strateške situacije za moguće probleme energije i okoliša.

Ulaz 2 - za detaljniju osnovu na kojoj se mogu bazirati odluke o pojedinom pitanju ili pro-jektu što je u dijagramu prikazano na primjeru plana širenja kombinirane proizvodnje to-plinske i električne energije.

65

MILEN razmatra ukupno planiranje u svezi s konkretnim pitanjima

Više je lokalnih tijela i lokalnih energetskih kompanija na pragu krupnih promjena u svo-jim energetskim sistemima. Primjeri ključnih pitanja u lokalnom energetskom planiranju udevedesetim su:

- Treba li postojati lokalno ulaganje u obnovljive izvore energije?

- Koji će biti uzorak ulaganja u efikasniju el. energiju i grijanje?

- Može li otpad postati važan izvor energije? (Vidi primjer.)

- Treba li graditi male kombinirane elektrane za proizvodnju toplinske i el. energije?

- Kako smanjiti lokalno zagađenje zraka?

- Treba li postojati centralizirani toplinski sustav u novoizgrađenim područjima?

-Treba li lokalna jedinica (grad ili općina) imati zemni plin/LPG?

- Kako odabrati među različitim energetskim sustavima?

0 svakom se od ovih pitanja posebno govori u knjizi. U svakom pojedinom slučaju nave-dene su pretpostavke za izradu opsežnih energetskih planova koji vode računa o oko-lišu. Dane su konkretne upute planerima iz lokalnih poglavarstava, kao i onima iz ener-getskih kompanija.

Tko bi trebao sastaviti lokalni energetski plan?

Lokalno energetsko planiranje treba krenuti od njegovih sudionika ili korisnika. To značida se planiranje poduzima za lokalno stanovništvo, ali da ga često provode službenici ilipolitičari iz lokalne uprave.

Da bi se problem rasvijetlio sa svih strana, u proces planiranja potrebno je uključiti pred-stavnike iz različitih administrativnih i energetskih poduzeća, na primjer:

- ured za planiranje (uključujući i sekciju za ispitivanje tla),

- ured za tehniku i nekretnine,

- ured za zdravlje i zaštitu okoliša,

- odjel za komunalne usluge (otpad, kanalizacija),

- elektrane/energetske kompanije.

Ne zaboravite u proces planiranja uključiti i sve lokalne distributere energije!

Lokalno poglavarstvo može sklopiti sporazum s energetskom kompanijom da ista sačiniplan. Poglavarstvo tada nastupa kao partner ili glavna ugovorna strana.

Rad treba kontrolirati politička rukovodilačka grupa u kojoj su predstavnici svih zaintere-siranih strana.

Kako u proces planiranja efikasno uključiti mišljenja korisnika (stanara i vlasnika)?

1. Najdirektniji je način, naravno, uključiti ih u sam proces.

66

2. Kombiniranjem ranih uvodnih seminara, dostavljanjem poziva da izraze svoje ko-mentare i njihovim predočavanjem prije prihvaćanja ekološkog energetskog pro-grama.

Postoji i određeni broj drugih sudionika na energetskom tržištu:

* graditelji i izrađivači energetske opreme,

* savjetnici,

* ugovarači (građevinski, električarski, vodoopskrbni, oni za grijanje i sanitarne uvje-te)

U ranoj je fazi također vrlo korisno razmotriti trebaju li u radu aktivno sudjelovati i nekivanjski sudionici kao što su sveučilišta, druga poglavarstva i regionalne vlasti.

Koje su uloge raznih sudionika?

Lokalne vlasti i energetske kompanije imaju različite uloge u lokalnom energetsko-eko-loškom planiranju. Također imaju i raznorodne potrebe kad su u pitanju sadržaj i rasponrada.

Lokalna vlast može djelovati u najmanje pet različitih uloga:

* proizvođač energije i distributer preko lokalne energetske kompanije,

* potrošač energije zbog velikog vlasničkog potencijala,

* davalac informacija po pitanjima očuvanja energije,

* planirajuće tijelo, naročito za opsežno planiranje,

* administrativno i autoritativno tijelo u svezi s lokalnim razvojem i očuvanjem okoliša.

Osnovna je zadaća energetskih kompanija opskrba i distribucija. Danas kompanije i vla-sti žele utjecati na potrošače i njihovo korištenje energije.

Postoje pitanja u kojima je apsolutno neophodno razgovarati o metodama rada, kao štoje npr. kako organizirati vanjsko informiranje u svezi s očuvanjem energije. Da bi se osi-gurali dovoljno sveobuhvatni savjeti, treba staviti na raspolaganje stručno znanje o struk-turnom inženjeringu, energiji, vodi, tehnologiji grijanja i sanacije, elektrotehnici i zakon-skim odredbama o kreditima i dozvolama.

Bio bi to vjerojatno jedinstven slučaj da se sva ova znanja i informacije objedine u jednojfunkciji, pa je stoga potreban intenzivan dijalog kako bi se stvorio dobar sustav.

6 7

Kakav je postupak?

Postupak sastavljanja energetskog plana mogao bi biti ovakav:1. Radna grupa u kojoj su različiti sudionici sastavlja popis postojećih energet-

skih problema u određenom području.

2. Organizira se uvodni seminar. Na njemu se prezentiraju dobri primjeri pojedi-nih lokalnih jedinica.

3. Radna grupa sastavlja nacionalne ambicije, uvjete i ciljeve specifične za lokal-ne zajednice, uzimajući u obzir lokalnu ekološku i energetsku situaciju a sveu svrhu dobivanja cjelovite analize. U zaključku se iznosi prijedlog političkimtijelima za stvaranje energetske/ekološke strategije.Grupa isto tako odabire određeni broj pitanja/projekata koji traže detaljnuanalizu.

4. Utvrđuje se odabrana orijentacija s politički sastavljenom rukovodilačkom gru-pom.

5. Prijedlog se daje na uvid radi komentara i procjena.

6. Slijedi detaljna analiza o kojoj se izvještava u etapama.

7. Naposljetku, političari usvajaju energetsku/ekološku strategiju.

Primjer jednog dijela plana: Sistemska rješenja za otpad.Otpad za proizvodnju energije.

Ovdje ćemo navesti, samo kao primjer, jednu od ključnih točaka spomenutih u MILEN-u.

Otpad se može nanovo koristiti ili reciklirati. Osim toga, iz otpada se može izdvojiti nje-gov gorivi dio i postati izvor energije. Kako će osoba koja sastavlja plan postupati sa ot-padom kao izvorom energije? MILEN navodi sljedeće glavne točke u planiranju korišten-ja otpada u proizvodnji energije.

* Lokalni plan otpada treba pokazati mjere koje lokalna zajednica namjerava podu-zeti kako bi se s otpadom pravilno postupalo uzimajući u obzir kako okoliš tako iekonomičnost u korištenju izvora. Može se postaviti pitanje broja metoda i postu-paka, kao što je npr. proizvodnja energije spaljivanjem.

* U budućnosti će se postupanje s otpadom više nego prije zasnivati na kombinacijirazličitih metoda. Ovdje je osnovni princip da se različite vrste otpada i gorivih di-jelova ciljano odvajaju za konačnu odgovarajuću namjenu, uzimajući u obzir nji-hov sastav i obradu.

* Na osnovi analize utjecaja na okoliš i usmjeravajućih faktora kao što su okoliš, fi-nancijska situacija i dobivanje energije, mogu se izraditi različiti scenariji zakorištenje otpada kao goriva. Razmatraju se prednosti i nedostaci različitih alter-nativnih obrada kao što su spaljivanje, nasipavanje, kompostiranje, anaerobna di-gestija ili kombinacija nekoliko njih.

68

* Ekološki faktori koji bi trebali biti uključeni u analizu utjecaja na okoliš su npr. isko-rištenje zemlje, djelovanje na površinske i podzemne vode, povećanje kiselosti,opterećenje teškim metalom, plinovi koji proizvode efekt staklenika, te stvaranjetzv. stabilnih organskih spojeva.

* Alternativa centraliziranom toplinskom sustavu dobivenom u spalionici otpada jestcentralizirani sustav s nekim drugim tipom goriva. Opća ekološka analiza može usvrhu usporedbe umjesto centraliziranog toplinskog sustava uzeti u obzir poslje-dice izgradnje drugih proizvodnih sustava, npr. sustava koji koristi naftu.

* Postupanje s otpadom je regionalno pitanje. Rješenje za dobivanje veće operacij-ske osnove i boljih financijskih izgleda može se potražiti u suradnji s drugim lokal-nim poglavarstvima (gradovima ili općinama).

* Elektrana-spalionica otpada mora proizvoditi bazno opterećenje za energetski su-stav.

* Potrebno je imati statističke podatke u obliku težine otpada i znanje o sadržajuenergije u otpadu u MWh/toni. Različite veličine gorivih sastojaka, sadržaj energi-je, vlage i pepela itd., dovode do različitih tehnika spaljivanja.

* Plan otpada može npr. dati predviđanje raspodjele otpada u kućnom , industrij-skom ili građevnom otpadu kao to i koji su sastojci pogodni za spaljivanje. Planisto tako može sadržavati informacije o toplinskoj vrijednosti otpada. Ovi parame-tri predstavljaju važne faktore za dimenzioniranje.

* Spaljivanje bi otpada u budućnosti trebalo biti koncentrirano na visokovrijedna go-riva izdvojena na izvoru. Spalionice bi mogle biti tako konstruirane da spaljuju ikruta goriva a ne samo visokovrijedna goriva iz otpada. Uzmimo za primjer di-menzioniranje za gorivo od 15 MJ/kg umjesto goriva od 8 MJ/kg. To znači većufleksibilnost u korištenju goriva - što dopušta elastičnost za različite udjele obno-vljivog otpada.

* O lokaciji spalionica odlučuju mnogi faktori: lokacija centraliziranog toplinskog su-stava i njegovo dimenzioniranje, buka, transport, kvaliteta zraka itd. Treba uključitii opis ekološkog utjecaja pojedinih lokacijskih mogućnosti.

* Tehnički je moguće izgraditi kombinirane elektrane za proizvodnju toplinske i elek-trične energije s korištenjem otpada. Postoje primjeri ovakvih elektrana u Šved-skoj i u svijetu. Dodjeljuju se i državne potpore za ovakve kombinirane elektrane.

* Za sve isparine iz otpada gdje donekle postoji proces pretvorbe u plinove morajupostojati pogoni za dobivanje plinova iz isparina. Plin se treba koristiti za dobivan-je energije a ukoliko to nije izvedivo, plin mora izgorjeti. Trebaju biti uključene imogućnosti korištenja plinova iz postojećih otpadnih isparina.

NEXT PAGE(S) Ileft BLANK I 6 9

HR9800081M. Tomšič, A. Urbančič, F. Al Mansour, S. MeršeInstitut "Jožef Stefan",Center za energetsko učinkovitost (CEU), Energy Efficiency CentreLjubljana, Slovenia

ENERGY SUPPLY AND DEMAND PLANNINGASPECTS IN SLOVENIA

Integrated and Multicriterial Analysis for the National Energy Policy

Abstract:Slovenia can be considered a sufficiently homogenous region, even though specific cli-matic conditions exist in some parts of the country. Urban regions with high energy con1

sumption density differ in logistic aspects and in the potential of renewable energy sour-ces. The difference in household energy demand is not significant. * This planning studyis based on the "Integrated Resource Planning" approach. A novel energy planning tool,the MESAP- PlaNet energy system model, supplemented by auxiliary models of techno-logy penetration, electricity demand analysis and optimal expansion planning (the WASPpackage) has been used. The following segments has been treated in detail: industry,households and both central and local supply systems.* Three intensities of energy effi-ciency strategies are compared: Reference, Moderate and Intensive. The intensity of de-mand side management programs influence the level and dynamics of activation of con-servation potentials. Energy tax is considered in the Moderate and Intensive strategies.On the supply side the issue of domestic coal use is discussed. Reduction in the use ofcoal is linked to energy efficiency strategies* It has been found that energy efficiencystrategies consistently improve economic efficiency, security of supply and protection ofhealth and environment. The only conflicting area is social acceptability, due to both theenergy tax reform and the loss of mining jobs.

VIDICI PLANIRANJA OPSKRBE I POTRAŽNJEENERGIJE U SLOVENIJI

Integralna i multikriterialna analiza za formiranjenacionalne energetske politike

Sažetak:Republika Slovenija može se smatrati dovoljno homogenim područjem, iako u nekimnjenim predjelima postoje posebni klimatski uvjeti. Urbana naselja s visokom gustoćompotrošnje energije istupaju u logističkom pogledu i u pogledu mogućnosti korištenja ob-novljivih izvora energije. Razlika u potrebama za energijom u domaćinstvima nije signifi-kantna. * Planska studija temelji se na pristupu "cjelovitog planiranja resursa". Upotrije-bljen je novi programski paket MESAP-PlaNet nadopunjen modelima kojima se opisujeprodor novih tehnologija, promjene dijagrama opterećenja elektroenergetskog sustava i

71

paket za optimalno planiranje elektrosistema (model WASP). Detaljno su bili obrađenisljedeći podsustavi: industrija, domaćinstva te centralni i lokalni sistemi opskrbe energi-jom.* Uspoređene su tri strategije s različitim intenzitetom mjera za učinkovito korištenjeenergije: referentna, umjerena i intenzivna. Programi za uvođenje mjera učinkovitostiutječu na dinamiku i razinu korištenja postojećih potencijala za povećanje učinkovitosti.U umjerenoj i intenzivnoj strategiji predviđa se dodatno oporezivanje energije. Na straniopskrbe uzet je u obzir problem domaćeg ugljena. Smanjenje korištenja ugljena povezu-je se sa strategijama energetske učinkovitosti. * Strategije energetske učinkovitosti jed-noobrazno povećavaju ekonomičnost i pouzdanost opskrbe te zaštitu zdravlja i okoliša.Jedino područje konflikta je društvena prihvatljivost, kako zbog povećanja poreza, tako izbog gubitka radnih mjesta u rudarstvu.

1. Introduction

The main energy data for Slovenia are presented in Table 1 [1]. By most energy indices,Slovenia falss within the lower range OECD-Europe countries (Slovenia is not a member)but is considerably better than other countries in transition.

Table 1. Main data for Slovenia compared with OECD Europe for 1994

Population (Millions)

GDP (Billion 1990$US)

TPES/ Population (Toe per capita)

Oil requirements/ Population (Toe per capita)

Electricity consumption/ Population (kWh per capita)

GDP/ Population (1990 $US per capita)

TPES/ GDP (Toe per 1000 $US)

Oil requirements/ GDP /(Toe per 000 $US)

Electricity consumption/ GDP (kWh per $US)

Slovenia

1.99

16.96

2.6

1.05

5 375

8 523

0.30

0.12

0.63

OECDEurope

443.1

7546.1

3.29

1.41

5 719

17 031

0.19

0.08

0.34

SLO/OECDEurope0.45%

0.22%

79%

74%

94%

50%

158%

150%

185%

Note: GDP: Gross Domestic Product; TPES: Total Primary Energy Supply

1.1 Energy Policy Concerns in Slovenia

High energy intensity and power plants pollution are obvious concerns in Slovenia. Besi-des numerous opportunities for a more efficient use of energy, there are also opportuni-ties for the development of local energy systems, renewable sources, co-generation anddistrict heating. Spontaneous fuel switching from coal and wood to imported fuels is oc-curring. Also, the dilemma whether to continue mining and burning the costly and high-sulphur domestic coal at the same rate or to decrease this activity is yet to be resolved.

A Resolution on energy strategy has been adopted by Parliament [2], which lists bothdemand and supply side opportunities. The actual energy sector development trends

72

and specific government decisions do not seem to fully reflect the opportunities identi-fied by previous studies.1

1.2 One or multiple regions for energy planning in Slovenia?

It is observed that Slovenia may not be meaningfully divided in regions, though differen-ces exist between various parts of the country with respect to climate and other energyrelated parameters. More significant are the differences in fine structure, such as urbanand suburban areas, and low-population areas, which may be geographically quite clo-se. In an energy system analysis, and also in energy policy concerns, energy consum-ption density should be the main parameter. In Figure 1, the results of an analysis of thedensity of household heat consumption are presented. The analysis is based on a modelof household space heating demand, and the population and housing census data for1991.

Generally, a heat demand density of over 200 MWh/year. ha can be considered sufficien-tly high for a cost effective application of either district heating or gas distribution sy-stems. (Gas distribution is usually feasible also at lower densities).

It is interesting to note that space heat consumption has a bimodel distribution in Slove-nia. The total space heating demand is divided in almost equal parts between small set-tlements with generally low consumption density and larger settlements. Most large set-tlements have a dense core.

consumption (MWh)

600000

500000-

400000-•

300000-

200000

100000

1-25 101- 1001- 10001-

26- 251- 2501- >50000

51- 501- 5001-

size of settlements (population)

Figure 1: Annual household heat consumtion by community size and consumption density

1 A National Energy Programme is under development. The versions drafted up to now are r ather gene-ral with respect to the goals in energy efficiency improvement and quite specific regar ding supply sideinvestments.

73

In the general model two regions have been considered: a high density region and a lowdensity one. The difference between the two is mainly in the potential for the penetrationof energy distribution systems, such as district heat or natural gas.

Whereas this seems an important concept for national (regional) planning, a more detai-led analysis of each settlement, or a sample thereof, is necessary. There is, in principle,a requirement in Slovenia that each settlement should have an energy plan or "energyconcept". There are several obstacles to energy planning at local level, not the leastbeing uncertainties in the national energy policy, especially regarding different energycarriers. Considerable competition exists between the advancing natural gas and otherenergy carriers. Natural gas is a welcome substitution for more polluting fuels such ascoal, but there seems to be also an increase in biomass (wood) use and even existingdistrict heating.

2. Integrated Resource Planning Study

2.1 Energy Conservation Potentials in Slovenia

In a study financed through the Phare programme of the EU ["ENCOS", ], the energyconservation potentials of Slovenia were investigated. The total cost-effective potentialwas estimated at 48 PJ p.a. or some 16% of different energy forms at diverse locations inthe supply-demand chain. This does not include the transport sector.

The conservation potential should be assessed at system level. Such comparison wasnot included in the ENCOS study [3]. Using simplified relations between the useful, finaland primary energy levels, the cost-effective conservation potential related to the primaryenergy level is approximately 58 PJ p.a. or 24 % of primary energy (240 PJ in 1994).Other issues not addressed in this study are the expected timing of energy efficiency im-provements and the impact of demand side changes on the whole energy system.

2.2 The "Integrated Resource Planning" Method for the NationalEnergy Policy Analysis

An essentially new approach to strategic decisions about energy use and supply hasbeen developed in the last twenty years. Its significant development phases are LeastCost Planning (optimisation of the (electric) power sector development including de-mand side options) and Integrated Resource Planning (consideration of the entire ener-gy system, possibly using several optimisation criteria).2

The expression "Integrated Resource Planning" is somewhat problematic, especially as regards theterm "planning"; the expression has a high information content in the professional circle s. By resour-ces one considers both energy sources and any possibility of improving the utilisation of energy. Amore extended use of the market mechanisms does not make strategic planning approaches obs ole-te, especially not at national level. Strategic planning has to consider the market mec nanisms in theimplementation of the measures.

74

After several years of investigation into the method3, a government program of strategicstudies under the title "Integrated Resource Planning" was initiated in Slovenia. The inte-grated resources planning study was undertaken by the Ministry of Economic Affairs,and was supported by the EU-PHARE programme (IRP-Phare [4]).

2.3 Structured Analysis of the Problem

2.3.1 Criteria and Goal Setting

Goals are stated textually in Resolution [2]. It is possible to identify the following set ofgoals:

1 reliability and sufficiency of supply2 efficiency of energy use3 health acceptability4 environment and space use acceptability5 smallest possible risk6 economic efficiency7 social suitability8 technological efficiency9 flexibility

The goals are partly contradictory (e.g. 6 and 7 and partially 8 and 9). A more detailedquantitative definition of the criteria of achievement is required. A reduced set of generalgoals (four areas) and a set of criteria (12 criteria) with quantitative attributes was identi-fied.

2.4 Frame Data, Scenarios and Strategies

Frame data describe the entire setting of the problem and those inputs in the analysiswhich are considered unchangeable. Energy prices are an essential input. We havefound that there is no close and unique link^ between of the macroeconomics develop-ment scenarios in Slovenia and the world energy prices.

The Ministry of Science and Technology projects "Modern methods for energy system plan ning" and"Utilisation of methods for the planning of energy systems" in the years 1993-1995, which re suited inseveral publications.

This hypothesis is not trivial in energy system research. Low energy prices are often a ssociated withhigh economic growth. At present, a different linking is prevailing: the application of e nergy efficiencystrategies is associated with low energy prices, essentially uncoupled from economic g rowth. (com-pare also: IEA World Energy Outlook, 1995,1996).

75

Table 2. Scenario Tableau: Frame data

FRAME DATABase year, reference years and horizonUniform discount ratePopulation growthPrice of imported fuels (FOB) in 1994crude oil17 USD94/sod = 1.26 SIT94/kWh = 350 SIT^/GJnatural gas91 USD« /103m3 = 1.19 SITM/kWh = 331 SIT^/GJcoal51 USD^t = 0.82 SIT94/kWh = 228 SIT^/GJnuclear fuel: 0.259 SIT94/kWh net

Domestic energy prices in Slovenia: 1994

electricity, industry 110 kV 3,63 SIT^kWhindustry 1 -35 kV 7,62 SIT^/kWhhouseholds 8,97 SIT^/kWh

district heat, industry 1062 SIT^/GJhouseholds, high 1500 SIT94/GJhouseholds, low 924 SIT94/GJ

natural gas, industry 607 SITg4/GJhouseholds IHSSIT^/GJ

oil derivatives, mazout 445 SIT94/GJEL fuel oil 814SIT94/GJpetrol 2295 SIT94/GJdieselfuel ISeSSlT^GJ

brown coal, power plants 718SITg4/GJ

lignite, power plants 437 SITgVGJ

wood households 733 SIT^GJ

1994,2000,2010,202010% yearly0 %/aPrice increase in the period:

1994-2020: 0% yearly

1994-2000:0.63 %/a, 2001-2020: 0 %/a

1994-2000: 0.25 %/a, 2001-2020: 0 %/a1994-2020:0%

2020

5,3 SITg«/kWh11,0 SIT94/kWh16,7SIT^/kWh

1 104SIT94/GJ1 582 SIT94/GJ1 120 SIT94/GJ

633 SnyGJ1 399 SITg^GJ

657 SIT^/GJ1 169SIT94/GJ3 764 SITgVGJ2 600 SITM/GJ

670 SIT94/GJ

480 SIT94/GJ

1 017SIT9t/GJ

index2020/1994146146187

104105121

104125

148144164139

93

110

139

Notes: The tax change refers to a uniform value added tax (20%) replacing the sales tax. The

average exchange rate in 1994 was: 1 ECU= 152 SIT (Slovenian tolars), 1 DEM = 79

SIT, 1 $US = 129 SIT.

In households, for example, a real increase in energy prices (taking the constant value ofmoney 1994) is expected by the year 2000 ranging from +14% for natural gas and di-strict heating, to 21% for fuel oil up to +57% for electricity. By 2020 households pricesmight increase in real value by +25% for gas, a little less for district heating, +44% forhouseholds fuel oil and up to +87% for electricity. The most significant increase in realprice seems to be for electricity, leading to a possible greater influence on electricityconsumption.

76

2.4.1 Scenarios

Two scenarios for sensitivity and robustness analysis have been adopted from the workof the Office of macroeconomic research [5]: a "PLUS" and a "MINUS" scenario.

Table 3. Scenario tableau - scenario data

SCENARIO DATA"MINUS" "PLUS"

GDP (1994= 1840 bil. SITM)19951996-20002001-2020Population incomes

5.86 % yearly2.8 % yearly3.0% yearly2.2 % yearly

7.88 % yearly5.56 % yearly6.0 % yearly5.5 % yearly

Dwellings area per inhabitant1994-20002001-2020

0.05 % yearly0.5 % yearly

0.26 % yearly0.76 % yearly

Value added in industry (1994=501 bil. SIT94)19951996-20002001-2020

3,6 % yearly2,1 % yearly1,8 % yearly

3,6% yearly5,4 % yearly3,8 % yearly

2.4.2 Strategies

Preparatory work on strategy development included the compilation of measures propo-sed in Resolution [2] and other recent energy efficiency studies such as the EU-PHAREproject "Energy Conservation Strategy for Slovenia" [3]. Measures were quantitativelyanalysed for their effect on energy use. Three strategies have been proposed for eachcase study industry and households: a "business as usual" (Reference) strategy, a Mo-derate efficiency and an Intensive efficiency strategy (collectively referred to as EE stra-tegies).

The EE strategies foresee additional taxation of energy. For households, an additional ta-xation of: + 10% in the moderate strategy and +20% in the intensive strategy is forese-en, and for the industry 3% and 6%, respectively. Programs for subsidising the interestrate on energy efficient investments are envisaged along with general information andpromotion programmes, for example product labelling, and programmes stimulating theproduction of more energy-efficient devices.

Some supply side choices were pre-defined in the EE strategies, particularly the deci-sion regarding the extraction and use of domestic coal, which is not based on economicoptimisation but is a purely political decision. A reduction in domestic coal quantity by20% under the moderate strategy, and by 40% under the intensive strategy is expectedby 2020. The reduction is higher in brown coal, which is economically and ecologicallymore problematic, consequently, the moderate strategy considers 100 MW instead of a200 MW replacement power plant in Trbovlje while under the intensive strategy the mi-ning of brown coal in the region is to be discontinued.

77

A considerable penetration of co-generation is anticipated by the EE strategies. Co-ge-neration is cost competitive, especially considering the expected increase in electricityprice. It is the non-commercial barriers that have to be removed. The development of lo-cal energy systems in some cases is not cost efficient (new DH schemes, use of localbiomass for DH), but such developments have beneficial effects on the environmental in-dices (CO2 emissions) and the energy security issues, as represented by import de-pendency.

2.5 Modelling and analysis approach

Applied computational tools are organised around the MESAP-PlaNet energy systemmodel [6] with emphasis on energy efficient alternative processes. Several models havebeen developed: a market penetration model for energy-efficient technologies (spread-sheet), a linear network techno-economic model of the energy system (for MESAP-Pla-Net), a model of electric power system daily load diagrams (spreadsheet - ELAM-SLO)and a model of electric power system optimal expansion planning (for WASP).

More detailed is the presentation of industry, households and power supply sectors. Themodelling of the demand side is based on a recent survey of the energy efficiency po-tential for the industry and the building sectors. Other household energy consumptionaspects are also covered. Details of the models are presented elsewhere [7, 8,9].

3. Results

Energy, cost and emission indicators for the three elaborated strategies in the two sce-narios have been calculated (total of 6 cases). PLUS indicates the scenario of highereconomic growth and MINUS indicates the lower economic scenario.

PLUS/Moderate

PLUS/Reference

MINUS/lntensive Rfošffffffi; j ^ ^ ' T ^

MINUS/Moderate

MINUS/Reference ;f

0 50 100 150 200 250 300 350 400

(PJ)

Figure 2. Total primary energy consumption in 2020

78

3.1 Energy

The total primary energy consumption (TPES) in 2020 under the six scenario/ strategycombinations is presented in Figure 2. Under the intensive strategy the TPES is 10% lo-wer than under the reference strategy in both scenarios. Under the moderate strategythe reduction is 6.4% in the MINUS scenario and 6,7% in the PLUS scenario.

m investment

PLUS/I ntensive

PLUS/Moderate

PLUS/Reference

MINUS/lntensive

MINUS/Moderate

MINUS/Reference

• DSM •fuel • O&M

50 000 100 000 150 000 200 000 250 000 300 000(billion SITJ

Figure 3. Cost structure of the energy sector in 2020Note: sunk investment costs are not included

3.2 Economy

The total cost of energy supply is slightly lower in the intensive EE strategies. Accordingto the present value method (PV, period 1994-2020, discount rate 10%) the cost PV is lo-wer in the intensive strategy by some 2% compared to the reference strategy. This diffe-rence is modest and by itself it is not decisive, as it may be within the sensitivity of themethod. The difference in cost structure may be more interesting and significant. As pre-sented in Figure 3, the investment costs are, as expected, higher with the intensive EEstrategies than in the reference strategy. This increase in annuitised investment costs ismore than offset by lower fuel costs.

Another important structural difference is the sectoral distribution of energy-related inve-stments. Figure 4 is indicative of the investment structure. Under the intensive EE strate-gies, the central supply investments are lower than under the reference strategy. The in-vestments in local supply, industry and households are more than offsetting this decrea-se.

Both effects are beneficial, especially for a small country such as Slovenia, where small-scale technologies are more attractive.

79

HCentral Supply BLocal Supply Dlndustry DHouseholds

PLUS/lntensive

PLUS/Moderate

PLUS/Referenc

MINUS/lntensivi

MINUS/Moderate

MINUS/Referenci

mmmm

0 10 000 20 000 30 000 40 000 50 000(billion SIT94)

Figure 4. Energy investments by sector, annuity values in the year 2020

3.3 Environment

The energy sector of Slovenia is expected to improve its performance with respect to theenvironment particularly in the field of SO2- and NOx emissions. It is mainly CO2 emis-sions that can not be effectively reduced by end-of-the-pipe activities.

Table 4 presents the results of CO2 emission expectations under the six cases. Reduc-tion in CO2 emission is expected only in the MINUS scenario (low economic growth) andunder the intensive EE strategy.

Table 4. CO2 emissions form the energy system

Change, 1994-2020

Strategyl Scenario-*- MINUS PLUS

ReferenceModerateIntensive

16%5%

-4%

51%38%27%

3.4 Social

It is estimated that, compared to the reference strategy, the moderate and intensive EEstrategies could lead to a loss of 900 and 1950 jobs, respectively, and the respectiveamounts of 6 billion and 16 billion SIT94 have been foreseen for reemployment and earlyretirement. It is estimated that the negative effect of job losses in both mining areaswould thus be totally compensated. The positive effects of additional employment as aconsequence of EE activities were not considered.

80

Unfortunately job losses, even if compensated by payments, as well as retraining and te-chnology changes can be expected to create social tension. It is also obvious that thegovernment will tend to avoid such tension.

4. Conclusions

The total effect of the intensive EE strategies in the industry and household sectors willbe a 13% decrease in the demand for electricity in the year 2020. Energy conservationstrategies cause a shift of costs from the energy supply side to the energy conservationside and a decrease of environment pollution.

Table 5. Assessment of results of energy efficiency strategies

CRITERIA 1 EE STRATEGIES ->

Energy consumption

Energy system costs

Effects on the environment

Strategic and development aspects

Political social aspects

REFERENCE

0

0

0

0

0

MODERATE

+

+

+

-

INTENSIVE

+ +

o++

+ +

+ +

--

Note: 0 reference level; + better; -worse; 0+ marginal improvement

A qualitative overview of the results is presented in Table 5. The intensive EE strategy isfavourable according to economic, energy and environmental criteria and less favoura-ble according to socio-political criteria. The only negative points assigned to the EE stra-tegies are their social and political aspects. The EE strategies foresee additional taxes onenergy, especially in households, leading to social tension angmented by a reduction inthe extraction and firing of coal and other changes. On the other hand, the intensive EEstrategies are a challenge for the power industry.

5. References1 Energy Policies of Slovenia, 1996 Survey, OECD-IEA, Paris 1996

2 Resolution on Strategy of Energy Use and Supply in Slovenia, Official Journal N. 9, 16.February 1996 (in Slovene, translation is available)

3 Energy Conservation Strategy for Slovenia, Task 1: Development of National Energy Sur-vey, Draft Final Report, ETSU REF/1861 14001, ETSU, US, London, June 1995.

4a Integrated Resource Planning for the Rational Use of Energy in Slovenia, Phase I., Inte-rim Report I. & Interim Report II, IJS-DP-7391, 1995; Phase I., Summary Report, IJS-DP-7392, april 96

81

4b Integrated Resource Planning for the Rational use of Energy in Slovenia, Phase II., (Inte-rim Report, julij 1996), Final Report, IJS-DP-7418, September 1996

4c Integrated Resource Planning for the Rational Use of Energy in Slovenia, Phare TechnicalAssistance Project, Draft Final Report, January 1997, Verbundplan, Klagenfurt, IER, Stutt-gart, US, Ljubljana

5 I. Strmšnik, Slovenia after 2000 - Scenarios of Long Term Economic Development, Ljublja-na, January 1995

6 C. Schlenzig: The MESAP modules PlaNet and NetWork: A Decision Support System forEnergy Demand Analysis and Simulation of the Energy System, Technical Paper, IER,Unicversity of Stuttgart, 1996.

7 M. Tomšič, A. Urbančič in drugi: Model of the Slovenian Energy System for Strategic Plan-ning of the Rational Energy Use and Local Energy Systems, Energija i zaštita okoliša,Opatija 1996, str. 191-199

8 D. Tomšič, K. Kegl, M. Tomšič: Penetration of Energy Efficent Technologies to House-holds, Proc. Int. Conference Komunalna energetika - Power Engineering, Maribor, 13.-15May 1997

9 A. Urbančič et al.: Modelling of Emissions for Energy Strategy Analysis, Proc. Int. Confe-rence Komunalna energetika - Power Engineering, Maribor, 13.-15 May 1997

82

HR9800082Mercedes Marin NortesCOGEN EuropeBrussels, Belgium

EXPERIENCES APPLYING COGENERATIONPOLICIES IN EUROPE

Abstract:

This paper starts by giving a general overview of the development of cogeneration in theEuropean Union. The percentage of electricity produced by cogeneration is about 10%.The differences among the countries are however very big, ranging from 40% in Den-mark to 2% in France. This is because the development of cogeneration in a country de-pends on a number of different factors. Political and regulatory factors are of a major im-portance. This paper tries to show this and to examinate a number of cogeneration poli-cies in some countries in Europe. In each case, the reasons why or why not cogenera-tion has been successful will be analysed.

EUROPSKA ISKUSTVA U PRIMJENIKOGENERACIJSKE POLITIKE

Sažetak:U prvom dijelu članka dan je opći pregled razvoja kogeneracije u Europskoj Uniji. Udioelektrične energije proizveden u kogeneracijskim postrojenjima u Europi iznosi oko 10%.No razlike između pojedinih zemalja vrlo su velike i variraju od 40% u Danskoj do 2% uFrancuskoj. Uzrok ovome je činjenica da razvoj kogeneracije u pojedinim zemljama ovisio više različitih čimbenika. Politički i zakonodavni čimbenici su najutjecajniji. U članku seto pokušava prikazati, te ispitati neke kogeneracijske politike u zemljama Europe. U sva-kom od primjera analizirani su razlozi zašto kogeneracija jest ili nije uspješna.

Experiences Applying Cogeneration Policies in Europe

The aim of this paper is to give an overview of the situation of cogeneration in Europe.We will then review the experiences in different European countries.

We will start with the climate for cogeneration in Europe, indicating what are the mainobstacles and trends. The most important characteristic is that of diversity, we will pre-sent the case of 4 countries that we believe are interesting: the Netherlands, because ithas achieved a very successful development, the United Kingdom, because it is an al-most fully liberalised market and other countries in Europe are currently following thesame steps, and Spain and Italy, because they both took a similar approach for the pro-motion of cogeneration and they are both facing certain problems now.

83

Here is a graph presenting the percentage of electricity produced by cogeneration ineach country. This has to be taken as a guidance only since each country collects thestatistics in a different way and therefore they are not directly comparable. We see thatthe average of the EU is around 10%, and that this is very differently split, ranging from40% in Denmark to 2% in France. When we wrote the first version of this study, in 1995,we obtained a share of 8%. Therefore we can say that the situation has improved sli-ghtly, although it is clear that cogeneration has not reached its full potential in Europebeing at least 30% of electricity production.

Cogeneration as a share of national power production

EU

Austria

Belgium

Czech Rep.

Denmark

Finland

France

Germany

Greece

Hungary

Ireland

Italy

Netherlands

Poland

Portugal

Spain

Sweden

UK

*m%gi.iZXA ^keSfiff

.<r*.ix.~r&,.....&r.

10 15 20 25 30 35 40

There are several events currently happening at EU level that are going to have a very si-gnificant impact in the future development of cogeneration throughout Europe, althoughnational policies will continue to have a bigger importance. These events at EU level are:

• The approval of the Directive on the Internal Market of Electricity in December1996, after 6 years of negotiations. This is the most significant event;

• Ongoing discussions on the Gas Directive;

• Steps towards the creation of a Cogeneration Strategy by the European Commis-sion;

• Agreement on a negotiating position for climate change at the forthcoming Kyotoconference.

84

The Directive on the Internal Market of ElectricityThe Directive leads to a progressive opening of the electricity market, starting with con-sumers consuming more than 40 GWh after the entry of the Directive into force, 20 GWhafter three years and 9 GWh after six years. This is a limited openness, we believe it isnot ambitious enough, but we welcome it and think that it will have a positive impact inthe development of cogeneration.

There is an option to the member States to give priority for dispatching to cogeneration,renewables and energy from waste.

Discussions on the Directive on the Internal Market of GasCOGEN Europe would very much welcome a complete opening for the sector. Things atthe moment are however not going this way. The most recent draft restricts the openingto industrial combined heat and power generators and consumers consuming more that25 million m3 per year. We believe that this would have a very negative effect in the deve-lopment of cogeneration, since most plants are small schemes consuming less than 25million m3/yr. They would not have access to the open market. COGEN Europe is tryingto do as much as possible to make sure that this is not the final outcome of the Directive.

The European Cogeneration StrategyThis is being prepared by the European Commission to ensure a cooperation betweenthe Community, the member States, the utilities and the consumers to assist in the di-smantling of barriers that still persist. We expect a Communication to be finally issued inOctober.

Climate Change negotiations

For the Third Conference of the parties in Kyoto in December 1997 the EU has agreed asa negotiating position a 15% reduction in greenhouse gas emissions. Cogeneration,which is increasingly recognised as the most cost-effective measure to combat climatechange, will certainly benefit if this finally becomes a commitment.

For the time being, a certain number of barriers still persists. After analysing the 18 coun-tries, we have found that these are the most common ones:

• High tariffs for stand-by and top-up supplies;

• Inadequate payment for surplus capacity;

• Long payback;

• No third party access;

• Bureaucratic authorization procedures;

• Lack of awareness;

• Fuel taxes unfavourable for cogeneration;

• Emission regulations that do not take into account the higher efficiency of cogene-ration;

• Uncertainty arising from changes in the electricity market.

85

It is clear, that the liberalisation of the electricity market will help overcome some of thesebarriers.

THE NETHERLANDS

The Netherlands has achieved a very successful development of cogeneration, withabout 35% of its electricity production cojning from this technology. The Governmentplans to arrive to at least 40% by the year 2000. This development has been due to seve-ral factors:• Supportive government policy;

• Widespread availability of natural gas and well-developed networks of electricity;

• Most energy distribution companies have implemented cogeneration projects tocover part of their electricity demand;

• Strong environmental concerns, which have lead to an ambitious strategy forenergy conservation and CO2 emissions reduction. As cogeneration is a cost-ef-fective way to reduce CO2 emissions, many energy users turned to this technolo-gy as part of their agreement to cut emissions;

Some of the instruments used for the encouragement of the technology have been:

• Investment grants and subsidies, which are no longer available;

• Favourable gas tariffs. Nowadays only available for small scale (ie <2 MWe)

• Founding of a promotional organisation in 1988, Projetbureau Warmte/Kracht;

• Nowadays several tax advantages have been introduced:- Part of the investment can be deducted from profits for tax purposes;- Ecotax does not apply to heat produced by cogeneration, while natural gas, as

a heating fuel, is liable;- CHP plants do not have to pay the tax on the gas used for electricity production;

• it is possible to obtain a low interest finance for 'green investment' such as theconstruction of a DH network;

The grid is always obliged to purchased cogenerated electricity at a tariff based on theavoided cost.

The situation is going to change, since the Netherlands has started to take steps to libe-ralise the electricity market. It is one of the countries that has decided to go further thanthe EU Directive. The new Electricity Act leads to a complete liberalisation of the market5 years after it enters into force (in 1998, in principle). Before that date, there will be aprogressive liberalisation, starting with the largest consumers and producers.

UNITED KINGDOM

This is an interesting case because it is an almost fully liberalised market. This startedwith the 1989 Electricity Act, which introduced a radical reform of the sector and schedu-led full liberalisation for April 1998. The most important elements of the reform were:

86

• Vertical disintegration of the electricity industry, with separation of production,transport and distribution into different companies;

• Introduction of competition in the production and supply sector, preserving a na-tural monopoly of production and distribution; «

• Now there are 4 main generation companies: British Energy, Magnox Electric, Na-tional Power and Powergen (which control respectively 50% and 30% of the mar-ket). The independent producers have entered the market and operate on thesame conditions as the four main generation companies;

• All generator with a capacity above 100 MWe must sell their electricity to the pool.The prices they get are low and unsteady, and this has been one of the main bar-riers to further development of cogeneration in the last years.

Cogeneration in the UK represents a comparatively small share of the electricity produc-tion, 5.3%, but most of its development has occurred in the last years, that is, since theprocess of liberalisation has started.

At present, there is full competition in the generation and supply sector, except for custo-mers consuming less than 100 kWe until April 1998. For these 'captive customers', thelocal distribution companies (RECs) still hold a supply concession.

Until April 1996, generators exporting less than 10 MWe could only sell electricity to thelocal REC, which paid a low price for it. This type of market half way between liberalisedand regulated made a certain number of barriers remain.

Future prospects are good, since complete liberalisation is coming soon and the LabourGovernment has promised a more ambitious target than its predecessor (Labour: 10,000MWe for 2010, Conservative: 5,000 MWe for 2000, 1996: 3,700 MWe approximately). Ithas also promised a more active policy to encourage it. The conservative governmenthad published a 'Strategy for CHP' in order to support the technology and remove theremaining barriers. Real action was however limited, although worth mentioning is theEnergy Saving Trust, set up in 1992 to promote the efficient use of all types of energy.CHP has benefited from this scheme.

The remaining problem is that pool prices will stay low.

SPAIN AND ITALY

Until recently, the two governments have had a very active policy towards the develop-ment of cogeneration. The approach is quite similar: Obligation upon the grid to purcha-se electricity at an incentive tariff, although the tariff structure is different.

• Italy introduced an Energy Efficiency Index (IEN) to ensure attractive prices for ef-ficient production. CHP has benefited from this schemes, although the best rateshave been for renewables;

87

• In Spain the prices are regulated by the government and are based on the avoi-ded cost of generation, transport and distribution. In order to improve the inve-stment payback, a correction factor is applied during the first five years of opera-tion. This factor decreases progressively;

What they also have in common is that the situation seems to be getting worse in bothcountries although for different reasons.

In Italy, the obligation to purchase electricity from cogeneration by ENEL, the electricityutility, was cancelled for new plants at the beginning of 1997. Needless to say, this leftthe prospects for further development flat. The regulator is currently establishing newelectricity tariffs and one of the issues he will have to regulate is the price that ENEL hasto pay to cogenerators for their electricity. In any case, liberalisation will have to arrivesooner or later. The government has been discussing this issue since 1994 but, due topolitical uncertainty, the plans have changed several times. The last decision was that li-beralisation would come before the privatisation of ENEL.

In Spain the situation is different. The problem arises from the plans of the government tocreate a new fake competitive framework. The new Law is now in the Parliament. Themain issues are:

• Complete liberalisation by 2008, until then, this will be a gradual process;

• During this period electricity utilities will be compensated for having to use Spa-nish coal (expensive and polluting), for the cost of the nuclear moratorium and forthe stranded cost;

• The new regime for cogenerators will be the following:

- Installations with a capacity exceeding 50 MWe will have to compete for dispatch.This will be very damaging: it means that the cogeneration plant may not be allo-wed to operate when the industry needs energy;

- Installations between 25 and 50 MWe will get the pool price for the electricity theysell. This would normally be satisfactory, but, as already mentioned, the utilitieswill be compensated for the obligation to use Spanish coal, for the nuclear mora-torium and for the stranded cost. This will be a very generous compensationwhich will allow them to bid cheaper prices in the pool;

- Installations with a capacity under 25 MWe will get a special premium, but its struc-ture is still not known.

With these elements I think it becomes clear that what is being created is not a trulycompetitive framework. In both countries, Spain and Italy, the technical potential isvery high and given the economic and environmental benefits of cogeneration, webelieve that the government should aim to support its development and not to putobstacles to it.

88

CONCLUSION

From what I have explained I think we can conclude that in qeneral the situation k

l y T n d l S ' ^ n 3 ^ 0 ' 9 " ^ 0 T CaS6S t h e r e a re StePs behind' as w ave een ioe and fof nat I"™™ ? * ^ iS Sti" a l0t o f w o r k a n d challenges for COC^ -pe and for national promotional organisations. In those countries with a stronation of this type, such as the NpthpHnnHe thQ i iu- ~. o „ . : _ .... .. . a t l u " y

We believe that liberalisation of the electricity market will have a very positive effect allo

cTs medT whShtdm

eCentraNSed P r ° d U C t i O n Oe l0Cated On t h e ^te w'het the ene'g^ssession fosses e C° n°m 'C ^ env i ronmenta l lV f^ndly, since it reduces ?ran-

NEXT PAGE(S)l e f t BLANK 89

HR9800083Mr. sc. Miroslav Šander, dipl. ing.Elektroprojekt, Inženjering d.d.Zagreb

ENERGIJA I NOVI SVJETSKI POREDAK

Sažetak:

Dva trenda općenito globalno određuju potražnju za energijom: rast stanovništva i eko-nomski rast. Takve analize zaboravljaju politička i vojna kretanja globalno i regionalno. Učlanku su prikazani događaji iz hladnoratovskog perioda te nakon raspada SSSR-a utzv. "novom svjetskom poretku" koji su politički i vojno određivali i koji bi trebali određiva-ti potražnju i ponudu energije tj. njezinu cijenu. Naglasak je na nafti i važnim zbivanjima1973. godine (OPEC-ov naftni embargo) te Zaljevskom ratu 1991. Naznačeni su odnosi iutjecaji na druge oblike energije (ugljen, nuklearna energija), zatim energija u sferi pro-meta kao i mogući razvoj situacije u razdoblju za koje se voli upotrebljavati sintagma"novi svjetski poredak".

ENERGY AND THE NEW WORLD ORDERAbstract:

Two major trends determine energy demand and supply; population growth and econo-mic growth. This type of analysis very often forgets political and military events, both glo-bal and regional. This paper presents the major events influencing energy during thecold war and after the break-up of the USSR in the so called "New World Order" whichhave politicaly and militarily determined energy supply and demand or, better to say, itsprice. The main accent is on oil and such events as the OPEC oil embargo in 1973 andthe Gulf War in 1991. The relationship between oil and other forms of primary energyproduction (coal, nuclear energy) as well as with energy in traffic and transportation arepresented. All options in the period that we like to designate with the expression "NewWorld Order" one discussed.

1. UVOD

Blokovska polarizacija svijeta oko dvije supersile SAD-a i SSSR-a činila se gotovo ne-promjenjivom geopolitičkom i geostrateškom činjenicom koja bi trebala ravnati svjetskimpolitičkim, ekonomskim i vojnim odnosima duboko u 21. stoljeće. S jedne strane dina-mična demokracija s tržišnom ekonomijom i visokoproduktivnom industrijom, a s drugestrane faraonski kruta i centralizirana planska privreda stajale su suprostavljene oko čita-vog niza globalnih pitanja. Suprotstavljene jedna drugoj dvije sile stoje po pitanju ideolo-gija (kapitalizam-socijalizam), političkog i vojnog utjecaja na Europu i svijet, te budućno-sti globalnog tržišta tj. slobodnog ili zatvorenog protoka roba, sirovina i energije. Poli-tička i vojna konfrontacija poznatija kao hladni rat povremeno eskalira do otvorenih su-

91

koba kao što je Korejski rat 1950. ili sovjetska okupacija Afganistana od 1980. do 1989.SSSR i njegovi sateliti paranoidno reagiraju na društvene promjene unutar čelične zavje-se pa vojno-policijskim aparatom guše pobunu u Mađarskoj 1956., te Praško proljeće uČehoslovačkoj 1968.

Gradnjom bodljikavih ograda uzduž mađarske i istočnonjemačke granice te Berlinskogzida utvrđuje se Cordon sanitaire od pogubnih ideja sa zapada. SAD gotovo tijekomčitavog hladnog rata smatra da je glavni sovjetski cilj geostrategijsko širenje prema indij-skom oceanu, Dalekom istoku te stoga u Europi u čitavom nizu događaja reagiraju ira-cionalno i neurotično. Dok se pobjedom Mao Tse Tunga u Kini 1949. i uskom suradnjomNR Kine i SSSR-a do 1960. godine može opravdati takva bojazan SAD-a i rat u Koreji, vi-jetnamski rat je potpuno iracionalan i iz aspekta američkih interesa potpuno besmislen.Sukob interesa dvaju blokova u nekoliko je navrata dosegao opasne vrhunce poput ku-banske raketne krize 1962. godine, iz koje se gotovo mogao izroditi treći svjetski rat. No,upravo je razrješenje kubanske krize zahvaljujući Kennedyju i Hruščovu dovelo do novihsigurnosnih kanala sporazumijevanja i izbjegavanja pogibeljnih situacija.

Geopolitički dva suprotstavljena vojna saveza - NATO i Varšavski pakt sa sustavimameđusobnog nadzora (sateliti) te ugrađenim "sigurnosnim ventilima" za slučaj napredviđenihsituacija poput one kubanske - gotovo su perpetuirali sami sebe i svoj odnos.

Ekonomija SSSR-a bila je autarkična i prividno je sve potrebe mogla zadovoljiti unutarsame sebe. No, bez obzira na zadovoljavajuću energetsku bazu njezina je industrija ni-ske produktivnosti i tehnološki zastarjela. Potpuni krah ta ekonomija doživaljava u poljo-privredi i da bi prehranila stanovništvo mora neprekidno kupovati žito u SAD-u.

Niska produktivnost, niski standard življenja, bremenitost socijalnim problemima (alko-holizam), nacionalni problemi, kao i čitav niz drugih problema traže hitne reforme.Pokušaj Mihaela Gorbačova došao je suviše kasno. Kraj priče je poznat, propast totali-tarnog sustava SSSR-a ujedno je i svršetak blokovske podjela svijeta i hladnog rata.Neki najavljaju da dolazi do novog svjetskog poretka, no bez obzira radi li se stvarno obitno novim svjetskim međunarodnim odnosima nama je ovdje istražiti pitanje energije,energetskih izvora i energenata u svjetlu novonastalih međunarodnih odnosa, te reper-kusije na regionalne i nacionalne energetike.

2. NAFTA - SVEPRISUTNI OBLIK ENERGIJE 20. i 2 1 . STOLJEĆA

Među primarnim oblicima energije nafta u 20. i 21. stoljeću zauzima dominantno mjesto.Ono što naftu čini najvažnijim oblikom energije jest njezina primjena u prometu i tran-sportu. Ona je kroz veći dio 20. stoljeća, a tako će biti i u 21. stoljeću, nezamjenjiva.Primjena naftnih derivata kod plinskih turbina, benzinskih motora, dizelskih motora iopćenito u prometu i transportu dosiže gornje granice stupnja djelovanja, a istovremenone postoji tehnologija koja bi mogla zamjeniti postojeću. Električni automobil, solarnizrakoplovi itd. više su proizvod mašte i želja nego što ih je moguće masovno proizvoditi iprimjenjivati. Brod na nuklearni pogon ako nije pod vojnom kontrolom jednostavno jenezamisliv, tolike su opasnosti s kontrolom i primjenom u civilne svrhe. Ovo podrazumi-jeva da su određene tehnologije za promet već u razvoju no drugo je pitanje njihova ma-sovna i globalna primjena (recimo električnog automobila), te kakve implikacije takvaprimjena ima na primjenu i cijenu ostalih oblika primame energije.

92

Automobil na električni pogon u zamjenu za Otto motor ili dizelski motor traži izgradnjupostaja za punjenje električnom energijom te dodatnu proizvodnju električne energijenajvjerojatnije u nuklearnim elektranama ili elektranama na ugljen. Uz ogromne investici-je u dodatnim infrastrukturama električno pogonjeni automobili kao tehnologija nije pro-vjeren i ne može konkurirati motoru s unutarnjim izgaranjem. Nafta i zemni plin osnovasu krvotoka globalne civilizacije i izgleda da će tako ostati tijekom 21. stoljeća. No naftaje iscrpiva i jednog će dana nestati pa će time prestati razdoblje za koje s pravommožemo reći da je bilo doba nafte i njezinih derivata. Sigurno je da će biti još bolje elek-tronike, informatike, robotike iskorištavanja fisije i fuzije, ali jednog dana (za sto ili sto-dvadeset godina) nafte neće biti.

Cijena nafte je posredno ili neposredno određivala cijenu ostalih oblika energije kao irazvoj novih tehnologija u energetici. Cijena nafte kao i kontrola naftnih izvora određivalaje dijelom politiku supersila u blokovski podijeljenom svijetu kao što će određivati svjet-sku politiku nakon prestanka hladnog rata. SSSR i SAD s ogromnim vlastitim izvorimaprividno nisu bili zainteresiran za glavne svjetske izvore nafte na Bliskom istoku. Za kon-trolu naftnih izvora na Bliskom istoku više su bile zainteresirane stare kolonijalne sile Veli-ka Britanija i Francuska. One nemaju dovoljno vlastitih izvora i direktno su umiješane usva važnija politička gibanja na Bliskom istoku kao i direktne vojne intervencije. Takoone između ostalog započinju Sueski rat 1956. godine, koji profilira čitav niz događajašto slijede. Mladi arapski nacionalist Gamal Nasser u vojnom prevratu ruši neučinkovitu ikorumpiranu vlast kralja Faruka u Egiptu.

Protivnik novoostvarene države Izrael (svibanj 1948.), on zauzima u svibnju 1956. Sueskikanal koji je u anglo-francuskom vlasništvu. Zatvorivši Akabski zaljev, Nasser ugrožava inovostvorenu državu Izrael. Slijedi zajednička anglo-francusko-izraelska vojna intervenci-ja. Sovjetski vođa Hruščov prijeti "agresorima", a oni očekuju podršku SAD-a koja izosta-je. SAD, kao u puno navrata poslije, ekvilibrira između vlastitih interesa (a to su dobri od-nosi s Arapima), zaštite novoostvarene države Izrael, te odnosa sa saveznicima (V. Brita-nija, Francuska). SAD pokazuju da su prijatelj trećeg svijeta (ali onog koji ima naftu), aujedno postaju stalno prisutne u tom dijelu svijeta shvaćajući da samo ovdje postojitržišni višak nafte. Izraelsko-arapski sukob postaje kronična bolest Bliskog istoka, a kul-minira u ratovima 1967. godine i ratu na židovski blagdan Yom Kippura 1973. godine.

Rat 1973. godine bio je povod za svjetsku promociju naftnog kartela OPEC (Organiza-tion of Petroleum Exporting Countries). OPEC je osnovan 1960. godine s ciljempovećanja pristojbi i tantijema zemljama izvoznicima nafte, ali istovremeno kartel jepočetak borbe za cijenu nafte između razvijenog zapada i zemalja trećeg svijeta izvozni-ca nafte. OPEC 1973. g. prikazan je u tablici 1. [1]

93

ZEMLJA

Saudijska Arabija

Kuvajt

Iran

Irak

Libija

Ujedinjeni Arapskiemirati

Nigerija

Venecuela

Indonezija

Alžir

Katar

Ekvador

REZERVE[109 bbl]

140,8

72.7

60.2

31.2

25.6

25.5

19.9

14.2

10.8

7.4

6.5

5.7

PROIZVODNJA[109bbl]/dan]

1973.

7.7

3.1

5.0

2.0

2.2

1.5

2.0

3.5

1.3

1.0

0.5

0.2

GODINE REZERVE[pri proizvodnji kao

1973.]

51

66

28

44

32

45

27

11

22

20

31

78

STANOVNIŠTVO[106]

8.1

0.9

31.9

10.4

2.1

0.1

73.4

11.3

125.0

14.7

0.2

6.7

tablica 1 -OPEC 1973.

Svjetske rezerve nafte različito se procjenjuju zavisno od trenutka i procjenitelja, aliočevidno je u svim prikazima da relativno mali broj zemalja kontrolira veći dio ukupnihsvjetskih rezervi. Prema tablici 1 iz 1975. prvih 6 zemalja OPEC-a kontrolira preko 50%svjetskih rezervi nafte, a svih 12 zemalja iz tablice više od dvije trećine (1973.). Dok te zanaftu značajne 1973. godine SAD i SSSR mogu potrošiti gotovo svu vlastitu proizvodnju,zemlje OPEC-a mogu potrošiti tek neznatni dio vlastite proizvodnje. One na svjetskomtržištu nude 85% nafte i po logici same stvari morale bi moći kontrolirati to tržište.Međutim radi se o zemljama trećeg svijeta koje su prije Drugog svjetskog rata u apsolut-no podređenom položaju, a među njima postoje ogromne razlike (etničke, vjerske, poli-tičke itd.).

Europa i Japan 1973. potpuno su zavisni od nafte iz OPEC-a, a SAD povećavaju uvoz.Na zapadu se frazeološki ponavlja da 1973. OPEC počinje koristiti naftu u političke svrhetj. kao pomoć Arapima (Palestincima), međutim to je samo dio istine. Izvoznici naftepočinju borbu za višu cijenu nafte i preraspodjelu dobiti i tu su pravi uzroci naftnog em-barga prema zapadu, dok je arapsko-izraelski rat samo povod. Borba za višu cijenu naf-te počinje u blokovski podijeljenom svijetu, vrhunac će doseći u ratu razvijenih zapadnihzemalja s Irakom, a bit će temeljna odrednica svijeta 21. stoljeća ili, kako neki govore, u"novom svjetskom poretku".

Oscilacije u cijeni nafte izazivaju poremećaje u cijeni ugljena, nuklearne energije, kao isvih ostalih oblika energije. Razvijene zemlje traže supstituciju, što se pozitivno odražavana oživljavanje proizvodnje ugljena. Tako britanska proizvodnja ugljena, koja je u stal-nom opadanju nakon naftne krize, počinje rasti, što se vidi iz tablice 2.

94

GODINA

1957.

1962.

1967.

1972.

1977.

1982.

UKUPNO KORIŠTENAENERGIJA

(106t.ekv. ugljena)

247

265

276

302

285

295

UGLJEN%

85

72

59

40

38

40

NAFTA%

15

28

39

46

41

36

PRIRODNIPLIN

%

1

12

19

22

OSTALO%

1

2

2

2

tablica 2 - Energija u Velikoj Britaniji od 1957. do 1982.

Otkrivaju se nove rezerve ugljena, i to Selby u Yorkshireu i sjeveroistočno od Leicester-shirea. Istraživanja u sjevernom moru svrstale su V. Britaniju i Norvešku u vodeće proiz-vođače prirodnog plina. Francuska započinje programom izgradnje nuklearnih elektra-na. Automobilska industrija ulaže u razvoj i proizvodnju kola s manjom potrošnjom gori-va, pri čemu elektronika preuzima presudnu ulogu (mikroprocesori).

Do 1973. postoji uska korelacija između društvenog bruto proizvoda (GDP) i ukupne po-trošnje energije u pojedinoj zemlji, pri čemu rast potrošnje energija ujedno znači i rastGDP-a. Primjer SAD-a pokazuje da iza 1973. postoji rast GDP-a uz pad ukupne po-trošnje energije, što se može objasniti racionalnim gospodarenjem, štednjom te izgrad-njom strojeva s većim stupnjem djelovanja prije svega u prometu jer je rast GDP-a daljevezan uz porast potrošnje električne energije [3].

Poremećaji vezani uz naftnu krizu odražavaju se na predviđanja i planiranja potrošnjeenergije. National Electricity Reliability Council (NERC) mora svoje projekcije ljetnogvršnog opterećenja u SAD-u od 1974. neprekidno pomicati prema nižim opterećenjima.

Globalna svijest, posebno u razvijenim zemljama, o potrebi štednje energije i gradnjestrojeva i energana s visokim stupnjem djelovanja dovodi do pada potražnje za energi-jom u odnosu na planiranu, što se neposredno odražava na nuklearnu energiju. U 1974.godini NERC predviđa da će SAD trebati 1982. oko 700 000 MW instalirane snage. Četirigodine kasnije, 1978., NERC-ova predviđanja za 1982. padaju ispod 500 000 MW, a1981. predviđanja za 1982. padaju ispod 450 000 MW.

Pad ukupne potrošnje energije SAD-a štoa je vezan na naftnu krizu iz 1973. i onu druguiz 1978. kao i čitav niz drugih faktora dovode do pada potražnje za nuklearnom energi-jom (tehnologijom). Važni faktori su povećanje cijene nuklearnih elektrana i produljenjeizgradnje izvan svih očekivanja. Tako 1988. godine najskuplje nuklearno postrojenjekošta 25% više nego najskuplja termoelektrana na ugljen [4].

U SAD-u je u razdoblju od 1970. do 1979. prosječno vrijeme gradnje za 63 elektrana 6.3godina, dok je u razdoblju od 1980. do 1989. za 47 elektrana povećano na 11 godina.Zbog slučaja Three Miles Island (1979.) i kasnije Černobilja (1986.) javno se mnijenjeprotivi gradnji nuklearnih elektrana. Posebno je pitanje koliko su proizvođači nuklearneopreme u SAD-u računali s plasmanom te opreme u manje razvijene zemlje i zemlje u

95

razvoju, jer je očito da su se ogromni troškovi istraživanja i razvoja morali vratiti u izgrad-nji većeg broja elektrana. No latentni sukob razvijenog zapada i nerazvijenog trećeg svi-jeta, koji se velikim dijelom vodi i oko energije, te bojazan američkog javnog mnijenja ipolitičkih faktora da nuklearne elektrane mogu pomoći širenju nuklearnog oružja onemo-gućavaju glatki prijenos tehnologije. U tome treba djelomično tražiti razlog povećanja ci-jene jednog instaliranog kilovata od 817 USD (između 1971. i 1974.) na 3100 USD(između 1987. i 1988.) izraženo u vrijednosti dolara iz 1988. [4].

3. ULOGA TREĆEG SVIJETA

Unutar blokovske podjele svijeta tzv. treći svijet iskazivao je sebe kroz Pokret nesvrsta-nih. Bili su to sastanci raznolike svite, lijevih i desnih diktatora, šeikova, kraljeva i njihovihministara koji su voljeli velebne priredbe, kićene govore, međusobne zdravice i teatralnevrhovničke zagrljaje. Uprkos toga pokret je artikulirao izvorne interese trećeg svijeta usmislu političke volje neovisne od supersila te gospodarske i financijske interese.

Zemlje članice pokreta bremenite su kako unutarnjim problemima tako i vanjskim. Ako ine okupljaju čitav treći svijet, apsolutno izražavaju sve suprotnosti trećeg svijeta. Pone-sene euforijom vlastite političke važnosti izražene u gomili deklaracija Pokret cvjeta uhladnoratovskim odnosima pa čak pokušava smirivati sukobe članica. Prestankom hlad-nog rata svi gorući problemi izbijaju na vidjelo i odnos trećeg svijeta i razvijenog svijetapostaje osnovni problem Novog svjetskog poretka.

Kao cjelina Treći svijet ima ogroman prirast stanovništva, tako da se Malthusovo pitanjeo prirastu populacije javlja kao temeljno pitanje. S neproduktivnim poljodjelstvom i sla-bom energetskom bazom (jer je nafta samo u OPEC-u) opće siromaštvo se samopovećava. Industrija je niske tehnološke razine i može konkurirati samo jeftinom radnomsnagom. Smjer trgovinske razmjene je od razvijenih zemalja (gotovi industrijski proizvo-di) prema nerazvijenim (sirovine, energenti) [5]. Kapital u treći svijet dolazi skromno, i touglavnom preko Svjetske banke (World bank) i uz sudjelovanje Međunarodnog monetar-nog fonda (IMF). IMF je ujedno institucija gdje se rješavaju nagomilani dugovi siro-mašnih zemalja trećeg svijeta. Ukupni dug zemalja u razvoju nečlanica OPEC-a 1982.godine dosiže 520 milijardi USD. IMF je aktivno angažiran pri odgodi duga, osobito Mek-sika, a kasnije Brazila, Argentine i ostalih latinskoameričkih zemalja koje nemaju vlastitenaftne izvore.

God.

1970.

1980.

1987.

Razvijene

zemlje

%

75.3

75.8

66.4

SAD

%

9.718.4

17.3

Kan.

%

2.51.50.7

Jap.

%

12.2

17.3

18.0

SSSR

%

0.90.30.5

Europska

zajednica

EC

%

43.5

30.8

28.4

EFTA

%

2.03.11.4

Manje

razvijene

zemlje

LDC

%

19.3

22.2

30.1

Razvijena

Afrika

%

2.31.42.3

Afrika u

razvoju

%

9.18.59.4

OPEC

%

0.71.23.4

Centralno

planirane

ekonomije

CPE

%

1.61.22.6

CPEA

%

0.10.10.3

Tablica 3 Izvoz OPEC-a određene regije i države u centralno planirane ekonomije CPEspadaju tadašnje istočnoeuropske zemlje, a CPEA su centralno planirane ekonomije uAziji (Kina, Sj. Koreja, Vijetnam i Mongolija).

96

Dok se dugovi većine zemalja trećeg svijeta povećavaju, mali broj zemalja OPEC-a zah-valjujući petrodolarima povećava GDP (društveni bruto proizvod) i GNP (nacionalni brutoproizvod) uz ogromne investicijske zahvate. Dio bogatstva prelijeva se u susjedne arap-ske zemlje (Sirija, Egipat), međutim glavni problem vladajućeg sloja je kako reciklirati pe-trodolare i učinkovito plasirati novostvoreni kapital.

Dio petrodolara reciklira se natrag zemljama konzumentima nafte (Europa, Japan, SAD)za plaćanje roba i usluga, dio se ulaže u dionice i nekretnine u Europi i Americi, a najvećidio odlazi na Eurotržište gdje postaju Eurodolari ili Eurovaluta. Eurodolari su dolari izvanSAD-a pa su primjerice Eurodolari polog neke američke banke u nekom od Londonskihogranaka koji se potom posuđuju Brazilu te se tretiraju dalje kao eurodolari dok se nevrate u SAD. Arapski se petrodolari u razdoblju od 1974. do 1978. brzo pretvaraju u eu-rodolare tako da Eurotržište bilježi porast od 515 miljardi dolara.

U razdoblju od 1974. do 1978. ukupni prihod OPEC-a je približno 600 milijardi američkihdolara. Zbog povećane cijene nafte (ona dosiže 35 dolara po barelu) nerazvijeni morajusmoći dodatni novac za uvoz nafte, posuđuju ga na eurodolarskom tržištu. Povećava sejaz između bogatih i siromašnih, ali isto tako između bogatih i siromašnih Arapa kaoizmeđu bogatih i siromašnih islamskih zemalja.

Veći dio arapskog svijeta osjeća pristranost SAD-a glede izraeisko-arapskog sukoba tejača islamski fundamentalizam. Islamski fundamentalizam jača i u nearapskim zemljama,osobito u Iranu. Amerikanci stopostotno podržavaju apsolutističkog šaha Rezu Pahlavija,jer CIA krivo procjenjuje stabilnost režima i snagu fanatiziranih masa pod vodstvom Aja-tolaha Khomeinija. Umjesto pompozne diktature Reze Pahlavija vlast preuzima fanatizira-ni šiitski svećenički sloj. Amerika se satanizira i proglašava sveopćim krivcem.

Korijeni islamskog fundamentalizma su između ostalog sociološki, ekonomski, psiho-loški (pauperizacija masa u odnosu na bogati vladajući sloj, neispunjena očekivanja itd.),međutim islamski fundamentalizam je i ideologijski mehanizam u borbi za veću cijenuenergenata (nafte, zemnog plina). Nakon fenomenalnog uspjeha 1973. OPEC je u trci zavećom cijenom nafte i plina izgubio trku s razvijenim zemljama. Razvijene su zemlje zah-valjujući mjerama štednje razvoja energetike, diversifikaciji (prema ugljenu, Francuskaprema nuklearnoj energiji), gradnjom efikasnijih automobila, monetarnim i političkim ak-cijama uspjele zauzdati rast cijena nafte i vratiti ih u okvire za njih prihvatljive. Tenzijemeđu članicama OPEC-a te prodaja većih količina nafte od dogovorene kvote daljnji surazlozi srozavanja OPEC-a. Svaka od zemalja izvoznica nafte počinje svoju igru, a neki-ma ispomaže islamski fundamentalizam. SAD igra na kartu Iraka jer mu se ambicije Iranačine zarazno opasnim.

Američka vanjska politika je apsolutno svjesna, iako to nikad otvoreno ne izražava, daregionalna sila na Bliskom istoku koja bi kontrolirala naftna polja u Saudijskoj Arabiji iKuvajtu ujedno kontrolira i svjetsku cijenu nafte, a indirektno utječe na cijenu ostalih obli-ka energije. Regionalna sila koja bi osvojila saudijska i kuvajtska polja ne bi se zadovolji-la samo njima već bi sigurno htjela, a ujedno bi bila u moći da osvoji ili politički utječe nasve ostale islamske zemlje. Takva naftna regionalna sila imala bi znatan utjecaj u trećemsvijetu.

Utjecaj i snaga takve sile, koja se sigurno ne bi bazirala na demokratskom sustavu vlasti,značio bi na zalazu hladnoratovske ere rađanje jedne nove supersile. Opasnost za razvi-

97

jeni svijet je ogromna jer je taj visokoindustrijalizirani svijet svjestan da u ovom trenutkunema zamjenu za tehnologiju u sferi prometa. Ta tehnologija je možda nadomak ruke,ona mora biti masovna u sferi proizvodnje i primjene, a po značaju zamjene je kao zam-jena konja motorima na unutarnje izgaranje.

Na kocki je veliki ulog pa Amerikanci procjenjuju da je Irak njihov igrač koji će zauzdati ibiti ravnoteža mogućoj regionalnoj sili Iranu.

4. VELIKI ARAPSKI VOĐA

U arapskom je svijetu ideja panarabizma neprekidno prisutna još od dolaska Nassera navlast u Egiptu. U pozadini ideje je ujedinjavanje svih Arapa i stvaranje moćne i jake arap-ske države ravne negdašnjem sjaju arapskih kalifata. Unutarnje arapske razmirice, zem-ljopisne i ekonomske razlike sprečavale su ostvarenje ideje i ona je od realnosti uvijekdaleko ali je zato neprekidno prisutna u glavi nekog od arapskih državnika. Ideju po-thranjuje arapska nafta pa ju se često pokušava realizirati kroz uglavnom propale poli-tičke projekte ili agresivne terorističke akcije širom svijeta (Gadafi). Slučaj Sadama Hus-seina je nešto drugačiji. Prototip makijavelističkog državnika, on je vjerojatno najlukaviji inajbezobzirniji arapski vlastodržac. Dok u njemu Amerikanci gledaju protutežu iranskompanislamizmu, on sustavno gradi iračku vojnu mašineriju. On zna da njegova naftna po-lja zajedno s kuvajtskim i saudijskim poljima znače ekonomsku bazu koja može mobilizi-rati mase u Kairu i diljem arapskog svijeta i da onaj koji vlada tim poljima određuje cijenunafte.

Iransko-irački rat (od 1980. do 1987.) borba je za premoć u regiji i odmjeravanje snaga,pri čemu zapad stoji na strani Iraka, jer Iran je zemlja opasnih ambicija i prema zapad-nim analitičarima zemlja koja ugrožava cijenu nafte i energetske odnose.

Dok se strogo kontrolira svaki transfer vojne tehnologije prema Iranu, Iraku se pomažepa se čak i žmiri na jedno oko kad on dobavlja oružje (rakete) neprimjereno regionalnomsukobu. Sukob je dugotrajan i iscrpljujući, no on je vojno pripremio Iračane, a Sadamauvjerio da premoć u regiji treba tražiti na slabijem protivniku. Ono što slijedi, za razlikuod OPEC- ovog embarga, novo je brutalno poglavlje u borbi za cijenu nafte.

Drugog kolovoza 1990. iračke trupe ulaze u Kuvajt i vrlo brzo ga osvajaju. Uprkos osudiVijeća sigurnosti UN-a i zahtjevu za povlačenje, Irak i dalje gomila trupe i to na granici saSaudijskom Arabijom. Svijet blokova u kojem je jedna sila mogla suspregnuti agresivnoponašanje svoga štićenika više ne postoji, utjecaj Rusije je zanemariv.

Upozorenja, ekonomski embargo i izolacija Iraka ne pomaže. Americi i razvijenom svije-tu jasno je da je na kocki cijena nafte i posredno svjetska cijena energije. Zaljevski ratkoji počinje 16. siječnja 1991. u osam sati ujutro po lokalnom vremenu prvi je rat moder-nog industrijskog svijeta za cijenu energije. Energija (posebno u obliku nafte) krv je svije-ta 20. i 21. stoljeća, pa novi svjetski poredak mora kao conditio sine qua non zadržatistabilnost cijene i redovitost opskrbe. Zaljevski rat je do detalja isplanirana vojna opera-cija u kojoj se ispravlja greška vijetnamskog rata te se isključuju javni mediji (slobodnipristup novinarima i kamermanima). Ili bolje rečeno, izvještavanje s bojišta strogo je kon-trolirano u dozama dovoljnim (CNN) da ne ugroze akciju i da ne izazovu protest javnogmijenja ako bi nešto krenulo naopako.

98

Akcija mora skončati brzo i uz minimalne žrtve. Zbog toga u akciji sudjeluje 400 000američkih vojnika s 2200 tenkova, 1500 zrakoplova, 500 helikoptera, 6 nosača zrakoplo-va, a njih ispomažu britanske, francuske i trupe ostalih saveznika među kojima i arapskihzemalja. Više nema hladnoratovskog kočenja druge velike sile (Rusije) kako se to običnozbivalo pri sličnim konfrontacijama za vrijeme hladnog rata. Bivši je SSSR u kaotičnomekonomskom i političkom stanju i ne zna se koliko će to stanje propadanja trajati. Dana27. veljače 1991. general Schwarzkopf nakon briljantne pobjede naređuje prestanak svihakcija, a 3. ožujka iračka vlada potpisuje primirje uz prihvaćanje svih relevantnih rezoluci-ja UN-a. Zapadni saveznici ne žele potpuno uništiti Sadama Husseina jer njegov nesta-nak znači stvaranje vakuuma, a potom turbulencije koja mogu destabilizirati čitavo po-dručje.

Usprkos sjajnoj pobjedi saveznika irački je diktator pokazao da arapska oružana silamože zadati ogromne glavobolje razvijenom svijetu. Svojim raketnim naoružanjem on jebio iznenađujuće precizan (pogodak u američku bazu u Saudijskoj Arabiji) i neuhvatljiv(Amerikanci traže i love iračke rakete tijekom cijele operacije), a čitava kriza traje gotovopola godine i angažira ogromna financijska i materijalna sredstva.

Poslije vojnog poraza irački je diktator u regiji osuđen na političko i vojno vegetiranje iteško je moguće da će se od udaraca i sankcija ikada oporaviti i pojaviti kao značajanfaktor. No, on je među islamskim fundamentalističkim i panarapskim nacionalistima posi-jao sjeme ideje o velikom arapskom vođi koji arapskim oružjem i grubom silom možedići cijenu arapskoj nafti i preraspodijeliti bogatstvo crnog zlata podjednako na sve Ara-pe i Muslimane. Kao što je Sadam Hussein vjerovao više u svoj revolver nego u Alaha,tako i fundamentalisti najviše vjeruju u moć terorističkih akcija i prisile koje opet jednogdana mogu iznjedriti velikog vođu islamskog svijeta.

Prividno cijena nafte i plina miruje dok fundamentalisti spavaju, a šeikovi su zadovoljnistabilizacijom svoje vlasti. Eventualno će oni (šeikovi, sultani, kraljevi i prinčevi) ako budepotrebno i kad bude oportuno vratiti OPEC-u i naftnom kartelu važnost koju je imao1973. godine. U nastavku borbe za cijenu nafte sve su opcije moguće, ali u podijeljenomi za većinu siromašnom islamskom svijetu moguća je i pojava nekog novog velikog vođekoji možda danas odlazi na tajne sastanke neke islamske grupacije.

5. POLITIČKA NAGAĐANJA I ENERGETSKA PREDVIĐANJA

Novi svjetski poredak sintagma je nastala raspadom istočnog komunističkog bloka i pre-tenciozno izražava ambicije o tobože povijesno bitno novom stupnju reda u svjetskomdogađanju. No ambicija svake generacije državnika i ljudi od politike bila je da su oninešto apsolutno novo i da od njih počinje povijest. Hladni rat prethodio je i s komplek-snim nizom događaja često izvan utjecaja velikih sila utjecao na događaje s kraja 20.stoljeća, a utjecat će na one u 21. stoljeću. SAD, kao najjača svjetska demokracija u po-stblokovskom svijetu, našao se pred zadatkom očuvanja svojih globalnih interesa koji suistovjetni interesima ostalih industrijski razvijenih zemalja tj. očuvanja stabilnih izvora op-skrbe sirovinama (rude i energenti), slobodnom svjetskom trgovinom i sprečavanjem su-koba na geostrategijskim i prometnim pravcima i čvorovima. Pri tome Amerika nastojiširiti demokratske tradicije koje je sama u dinamičnoj povijesti u zadnjih pedesetak godi-na usvojila kao standarde i usaditi ih u zemlje trećeg svijeta jer su demokratski principi uzemljama u razvoju ujedno i garancija racionalnog komuniciranja s tim zemljana. Ame-

9 9

rički idealizam u promociji demokratskih načela u trećem svijetu prestaje tamo gdje suugroženi američki interesi materijalne prirode (sirovine, energija) i gdje se ograničavajudrugi američki interesi.

Energija je u fokusu interesa svijeta s tzv. "novim poretkom", posebno nafta, i nemogućeje raditi bilo kakva predviđanja o cijeni i korištenju ostalih oblika energija a da se neuzme u obzir nafta. Dva će trenda općenito globalno određivati potražnju za energijom,a to su rast stanovništva i ekonomski rast. Preko ta dva pokazatelja većina analitičaraodređuje buduću očekivanu potrošnju energije zanemarujući političke čimbenike. Iz pri-kaza zbivanja sedamdesetih i devedesetih godina očito je da se potražnja pa onda po-nuda i potrošnja energije između ostalog određivala na političkom i vojnom planu. Rat jeproduženje državne politike, samo drugim sredstvima (Clausewitz, Čandragupta), adržavne politike velikih i malih bit će u Novom poretku određivane znatnim dijelom cije-nom, planiranjem i ekologijom energije. Stoga će biti i ratova kojima će jedan od glavnihuzroka biti energija. Kao što su na Bliskom istoku svi sukobi zamaskirani sukobom Ara-pa i Židova, a oni su u stvari sukobi zbog cijene nafte (sukob sa Židovima služi samokao bojni poklič i za mobilizaciju fanatiziranih masa), tako će i budući sukobi biti zama-skirani nekim drugim bojnim pokličem. No, globalno, u sukobu će s jedne strane stajatibogati i razvijeni svijet, a s druge siromašni i onaj u razvoju.

Korištenje nafte možemo očekivati duboko u sljedeće stoljeće [6, 7], ali isto takomožemo očekivati povišenje cijene nafte i plina nekom od opcija (naftni kartel, vojni su-kobi), što će opet inicirati istraživanje i razvoj novih izvora energije kao i bitne pomake utehnologiji prometa i transporta.

Nekom čudnom mistikom ili zakonitošću koju treba znanstveno fundirati nafta jest i ostatće dominantni oblik energije glede cijene te glede prodora novih tehnologija.

SADSAUDIJSKA ARABIJABIVŠI SSSRIRANMEKSIKOKINAVENECUELANORVEŠKAVELIKA BRITANIJAKANADANIGERIJA

OPEC

SVIJET

1995.

Mb/d*

6,5597,8597,1203,6122,7223,0072,6092,7822,5651,8061,890

25,103

61,855

Mt/g**

337,9404,8366,8186,1140,2154,9134,4143,3132,193,097,3

1293,1

3186,2

1996

Mb/d

6,4777,8417,0433,6752,8533,1272,9553,0852,6331,8192,013

25,818

63,375

***

Mt/g

333,8403,9362,8189,3147,0161,1152,2158,9135,693,8

103,7

1329,5

3264,5

PROMJENA199571996.%

-1,3-0,2-1,11,84,84,013,310,92,70,86,5

2,8

2,5

Tablica 4 Svjetska proizvodnja nafte 1995. i 1996. Mb/d = 106 barela po danu,MT/g=106tona po godini

100

Vidljiv je (tabl. 4) porast proizvodnje nafte za 2,5%, pri čemu Saudijska Arabija i daljeostaje vodeći proizvođač, a najveći porast 1995./1996. bilježe Venecuela i Norveška.Uočljiv je izostanak Iraka i Libije, ali OPEC je i dalje kao skupina zemalja i vodeći svjetskiproizvođač nafte.

Rezerve prirodnog plina povećale su se na 150 241 • 109 m 3 (1m3 plina - 1 kWh), a po-trošnja se 1995. godine u odnosu na prethodnu povećala za 1.9% tj. na 2 207 • 10 9 m 3 .Porast potrošnje važan je prvenstveno privlačnošću plina kao ekološki čistog goriva usli-jed sve većeg utjecaja pokreta zelenih u razvijenim zemljama. Pokret postaje sve utjecaj-niji pa njegov utjecaj treba uzeti u obzir pri energetskim prognozama što ujedno znači dapokret zelenih ima utjecaja i na razvoj tehnologija.

Uprkos svemu svjetska potrošnja primarne energije trenutačno i dalje raste (tablica 6) ito za 1.8%.1994./1995. potrošnja nafte narasla je 1.2% potrošnja plina 2.5%, ugljena1.2%, te hidroenergija za 4%.

Konačno potrošnja primarne energije za 1994. i 1995. je prema tablici 5.

EuropaBivši SSSRSjeverna AmerikaJužna i Srednja AmerikaAfrikaBliski IstokAzija i Australija

Svijet ukupno

1994.

169210032370308227303

2088

7 990

1995.

1725943

2403325237312

2191

8 136

Promjene1995./1996.

+ 2,0%- 5,9%+ 1,4%+ 5,5%+ 4,4%+ 2,9%+ 4,9%

+ 1,8%

Tablica 5. Potrošnja primarne energije u svijetu 1994.[10]

1995. u 106 t ekvivalente nafte.

Energetska predviđanja i prognoze bazirane na čistoj statistici vode u zamke [11] pa go-voriti o budućosti energije ne uzevši u obzir ostale faktore (političke, povijesne, vojne,tehnologiju itd.), znači pogađati daleko od cilja. Govoriti pak o budućnosti, a ne uzeti uobzir energiju, ravno je nepoznavanju trenutka u kojem živimo i onog što će biti ili bi mo-glo biti.

101

Literatura1. Bussines Week "OPEC - the economics of the Oil Cartel", January 13, 1975.

2. J. Chaffey i ostali "Worldwide issues in geography", Collins, London 1988.

3. Annual Energy Review, Energy information Administration Washington 1991.

4. J. F. Ahearne "The Future od Nuclear Power", American Scientist, Vol 81, 1993.

5. D. A. Ball i W. H. McCulloh "International business" BPI, Boston, 1990

6. J. R. Frisch "Future stresses for Energy Sources" World Energy Conference, Graham &Trotman, London 1986.

7. C.Starr i M. Searl, "Energy Syst. Policy" 14, 53, 1990.

8. Oil and Gas Journal od 30.12.96. str. 40-41

9. Gaswirtschaft-Gastechnik-BWK, 4/97

10. BP Statistical Review of Worls Energy, BP, London, June 1996

11. Z. Hill "Zamke prognoziranja potrošnje energije", 5. Forum Zagreb 1996.

102

HR9800084Mr. sc. Damir Pešut, dipl. ing.Energetski institut "Hrvoje Požar"Zagreb

UVOĐENJE REGIONALNOG PLANIRANJAENERGETIKE U HRVATSKE ŽUPANIJE

Sažetak:U radu je ukratko izložen koncept regionalnog planiranja energetike u Hrvatskoj i dosa-dašnja iskustva u njegovoj implementaciji. Na kraju su navedene aktivnosti čijom bi or-ganizacijom trebalo početi već sada, kako bi se dugoročno osigurala uspješnost pro-vođenja regionalnog planiranja.

INTRODUCTION OF REGIONAL ENERGYPLANNING INTO CROATIAN DISTRICTS

Abstract:The article presents the concept of regional energy planning in Croatia including the ex-periences for its implementation gathered so far. It concludes with a series of activitieswhich are to be undertaken in order to ensure a successful long-term implementation ofregional planning.

1-Uvod"Misli globalno, djeluj lokalno" deviza je koja se iz dana u dan potvrđuje u sve više područjaljudske aktivnosti. To vrijedi i za osmišljavanje energetskog razvitka. Posebni razlozi tome supotreba uvažavanja utjecaja energetskog razvitka na okolinu, potreba uvažavanja obnovljivihizvora energije te potreba za analizom svih mogućih konkretnih poteza da se potrošnja ener-gije smanji a da komfor i koristi od njezine upotrebe ostanu isti.

Uvažavanje navedenog direktno je vezano na klimatske, gospodarske i energetske uvje-te nekog područja. Kako ti uvjeti najčešće nisu homogeni već vrlo specifični za pojedinapodručja zemlje, to nas navodi na potrebu regionalnog planiranja energetike.

Za Hrvatsku je to posebno izraženo. U dvije klimatske zone, mediteranskoj i kontinental-noj, zemljovidni položaj i prirodna bogatstva određuju i strukturu gospodarstva te struk-turu energetske opskrbe. U mediteranskom je dijelu izraženiji tercijarni sektor, dok je ukontinentalnom to sekundarni sektor. Nadalje, dostupnost, odnosno nedostupnost pri-rodnog plina u mediteranskom dijelu Hrvatske favorizirala je električnu energiju, dok je ukontinentalnom dijelu prirodni plin osvojio značajan dio toplinskog tržišta.

Osnovna administrativna jedinica takvog regionalnog planiranja razvitka energetike uHrvatskoj je županija. Nadalje, takvo područje planiranja može biti i nekoliko županija narazini regije, ili specifični dijelovi nekoliko županija, kao što su hrvatski otoci.

103

Regionalno je planiranje energetike u Hrvatskoj predviđeno kao aktivnosti u okviru vladi-nog projekta RAZVOJ I ORGANIZACIJA ENERGETSKOG SEKTORA HRVATSKE (PRO-HES). Institucija nositelj ovog projekta je Energetski institut "Hrvoje Požar", nositelj pro-jekta je dr. se. Goran Granić, dipl. ing., direktor Instituta, a koordinaciju projekta provodiMinistarstvo gospodarstva. Aktivnosti Instituta na dijelu PROHES-a koji se odnosi na re-gionalno planiranje danas su već u poodmakloj fazi. Razvijen je koncept (procedura) re-gionalnog planiranja energetike i završena je prva etapa pilot projekta regionalnog plani-ranja u Županiji istarskoj. Pilot projekt je izrađen uz sufinanciranje iz Europske unije krozprojekt SINERGY, te uz vođenje grčkog konzultanta EXERGIA koji u Europi ima iskustvau regionalnom planiranju energetike, pogotovo ako su u pitanju otoci.

Cilj je pilot projekta da se uhoda procedura regionalnog planiranja energetike u Hrvat-skoj i da se razviju osnovni programski alati, kako bi se zatim to primijenilo i u drugim re-gijama. Prva primjena iskustava već je počela u Županiji splitsko-dalmatinskoj, a u pri-premi je i primjena u Županiji dubrovačko-neretvanskoj.

2. Metodološki koncept regionalnog planiranjaMetodološki koncept regionalnog planiranja energetike u Hrvatskoj je zamišljen kao inte-gralno planiranje uvažavanjem svih raspoloživih resursa (Integrated Resource Planning -IRP) na regionalnoj razini.

On se sastoji od dvije faze:- uspostavljanja polazne platforme i

- izrade energetskog plana i strategije,

kao što je prikazano na slici 1.

ZATEČENOSTANJE EMISIJEŠTETNIH TVARI

POLAZNA PLATFORMA

GOSPODARSKI RAZVOJ- demogralija- zaposlenost- stambeni- prometna politika

POSTOJEĆE I BUDUL _TEHNOLOGIJE ZA

POTROŠNJU. PRIJENOS l|PROIZVODNJU ENERGIJE

PREDVIĐANJE BUDUĆE POTROŠNJE KORISNETOPLINE, EL. ENERGIJE I MOTORNIH GORIVA

BUDUĆA OPSKRBA IZ 'VELIKIH- ENERGETSKIHSUSTAVA KLASIČNIM ENERGENTIMA

UKLJUČIVANJE OPSKRBE IZ DECENTRALIZIRANIHIZVORA I IZ OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJETKUPRAVLJANJA POTROŠNJOM FNERGUE

CILJEVI ZAŠTITEOKOLINE

I

EKOLOŠKI KRITERIJIKVALITETE ZRAKA,

VODE I TLA

PRENESENE ŠTETNE TVARIIZ DHUGIH PODRUČJA

EMISIJA ŠTETNIH TVARI IZNEENERGETSKIH IZVORA

U REGIJI

EMISIJA ŠTETNIH TVARIIZ ENERGETSKOGSUSTAVA REGIJE

KORIGIRANA OPSKRBA ENERGIJOMPREMA KONCEPTU IRP

Slika 1. Metodološki koncept regionalnog planiranja energetike

104

Temeljni dio koncepta je uspostavljanje polazne platforme za izvođenje regionalnog pla-niranja energetike. U dijelu izrade energetskog plana važna je interakcija izmeđudržavne i regionalne (lokalne) razine pri utvrđivanju opskrbe iz "velikih" energetskih su-stava klasičnim energentima, tj. električnom energijom i prirodnim plinom te derivatimanafte. U ovom je dijelu cilj planiranja sagledavanje regionalnih specifičnosti uvažavanjemosnovnih pravaca budućeg razvoja velikih sustava na razini Hrvatske.

3. Institucionalni okvir regionalnog planiranja energetike

Karakteristika prvih projekata regionalnog planiranja energetike u Europskoj uniji počet-kom osamdesetih bila je ta da su oni obično završavali "papirnatom strategijom". Naime,većina tih projekata bila je orijentirana na generalna, akademska istraživanja koja suzavršavala ocjenama tehničkih potencijala obnovljivih izvora i racionalizacije potrošnjeenergije.

Zapravo, ključno za uspješnost ovakvih projekata je zainteresiranost i angažiranje župa-nijskih vlasti. To se pokazalo točnim i na primjeru angažiranja predstavnika Županijeistarske, i posebno Županije splitsko-dalmatinske, da se pokrene takav projekt, uz njiho-vu spremnost da financiraju dio studijskog istraživanja.

U okviru projekta Vlade Republike Hrvatske "Razvoj i organizacija energetskog sektoraHrvatske" - PROHES, regionalno planiranje energetike ima značajno mjesto. Isti je slučaji s prijedlogom Osnova energetske politike u Hrvatskoj do 2010. godine. Početkom godi-ne je Vlada RH prihvatila i deset nacionalnih energetskih programa. Ti su programi:

PLINCRO Program plinifikacije Hrvatske

KOGEN Program kogeneracije

MIEE Mreža industrijske energetske efikasnosti

MAHE Program izgradnje malih hidroelektrana

SUNEN Program korištenja sunčeve energije

BIOEN Program korištenja biomase, bioplina i otpada

ENWIND Program korištenja energije vjetra

GEOEN Program korištenja geotermalne energije

KUENzgrada Program energetske efikasnosti u zgradarstvu

KUENcts Program energetske efikasnosti u centraliziranim toplinskim sustavima

Na slici 2 predstavljena je shema aktivnosti u okviru projekta PROHES. Dok izrada strate-gije i energetske politike predstavlja temeljni dio projekta PROHES, nacionalni programisu njegov "vertikalni", a regionalno planiranje "horizontalni" dio. Na taj način se regional-nim planiranjem i njegovom organizacijom uspostavlja infrastruktura za prihvaćanje re-zultata temeljnih aktivnosti i posebno nacionalnih energetskih programa na lokalnoj razi-ni, na cjelokupnom prostoru Hrvatske.

105

- ENERGETSKA STRATEGIJAI ENERGETSKA POLITIKA

-INSTITUCIONALIZACIJA- POLITIKA CIJENA

•NACIONALNI ENERGETSKI PROGRAMI

REGIONALNOPLANIRANJE

Slika 2. Shema aktivnosti u projektu PROHES

Posebnost pristupa regionalnom planiranju energetike u Hrvatskoj je upravo u tome štoje on implementacija nacionalne energetske politike, i što se provodi u kontekstu inte-gralno programiranih aktivnosti u energetskom sektoru na državnoj razini. Zanimljivo jeda inicijativa UNECE Energy Efficiency Demonstration Zone, koja se tijekom ove godineprovodi i kao SECI inicijativa, ne prepoznaje nužnost usklađenog institucijalnog razvojana državnoj razini i konkretnih energetskih akcija na lokalnoj razini. Naime, u toj se inici-jativi već nekoliko godina uporno nastoji da demonstracijska zona posluži kao model zaizgradnju institucionalnog okvira na državnoj razini.

Naravno, regionalno planiranje nije samo sebi svrha, već predstavlja dobru oportunitetnuanalizu i podlogu za izradu niza investicijskih studija.

Štoviše, pod pojmom regionalnog planiranja podrazumijeva se i ostvarivanje energetskihplanova, za što su potrebne nove institucije na lokalnoj i regionalnoj razini.

4. Županijski energetski uredi i regionalni energetski centri

Brigu oko osiguranja trajnosti procesa energetskog planiranja u Županijama, i pro-vođenja planova u život, preuzet će energetski uredi (EU). Stručnu i znanstvenu potporuu svojim aktivnostima ti će uredi imati u Energetskom institutu "Hrvoje Požar" i regional-nim energetskim centrima u Splitu, Rijeci i Osijeku.

106

U početnoj bi se fazi EU uspostavljao u okviru administrativnog ustroja svake pojedinežupanije, najčešće kao poseban odjel Ureda za gospodarstvo. Na taj način u početku nebi trebalo čekati na zakonsku regulativu, a EU bi se formirao i financirao iz županijskogproračuna. S obzirom na ograničen broj zaposlenih u EU, aktivnosti EU bi se temeljile nasuradnji sa stručnim timovima u okviru energetskih poduzeća, fakulteta, instituta i sličnihpoduzeća i ustanova iz županije.

Hrvatskim je zakonodavstvom omogućeno na fakultetima osnivati Centre za suradnju sprivredom. Takvi su Centri pravna lica sa svojim žiro-računom preko kojeg obavljaju fi-nancijsko poslovanje. U radu Centra sudjeluju uglavnom djelatnici fakulteta, ali i doktor-ski kandidati te studenti postdiplomskog i dodiplomskog studija.

Svaki od tri navedena energetska centra bio bi stručna i znanstvena podrška u složeni-jim zadacima za sve energetske urede koji gravitiraju pojedinom centru. U široj zagre-bačkoj regiji tu bi funkciju u početku obavljao Energetski institut "Hrvoje Požar". Narav-no, ta suradnja ne bi bila propisana, tako da bi energetski centar specijaliziran za pojedi-no područje bio dostupan svim županijama, slika 3.

Vlada RHMinistarstvo gospodarstva

Energetski institut "Hrvoje Požai

Rijeka ••-*• Split -•—*• Osijek

Županijski energetski uredi

Slika 3. Organizacija odnosa županijskih energetskih ureda i regionalnih energetskih centara

U osnovi, sugerirala bi se nužna razina uniformiranosti u metodološkom dijelu suradnjepojedinih centara i ureda. Brigu oko toga vodio bi Energetski institut "Hrvoje Požar".

Također, pojedini bi centri bili upućeni i na međusobnu suradnju, u čemu bi posebnuulogu imao Energetski institut "Hrvoje Požar".

107

U međunarodnoj suradnji, pogotovo sa sličnim regionalnim institucijama, energetski bicentri bili samostalni u nastupu.

Na dulji bi rok jedan dio aktivnosti EU (konkretni zahvati za industriju i komercijalne uslu-ge) bio izvođen preko ugovornog odnosa (samofinanciranje), ali bi i dalje dobar dio ak-tivnosti vezan za kućanstva i javne usluge zapravo bio i dalje financiran iz županijskogproračuna.

Uspostavljanjem i osposobljavanjem sve više EU po županijama bit će nužna uspostavanjihove mreže. Ona bi se organizirala posredstvom Ministarstva gospodarstva, Odjel zaenergetiku. Bili bi nužni periodički sastanci predstavnika pojedinih EU u cilju razmjeneiskustava i informiranja o mogućim akcijama. Uloga takve mreže EU mogla bi biti i pred-stavnička prema sličnim nacionalnim mrežama u europskim zemljama, ali i eventualnakoordinacija i usmjeravanje djelatnosti EU-a u Hrvatskoj.

Veza EU i energetskih centara u Rijeci, Splitu i Osijeku bila bi interesne prirode, a u su-radnji bi podrazumijevala osiguravanje financijskih sredstava pojedinih županija zaangažiranje energetskih centara prema potrebi.

Naravno, pretpostavka je da bi energetski centri značajan dio aktivnosti provodili za in-dustriju i komercijalne usluge temeljem ugovornog odnosa.

Osnovni cilj formiranja EU je uzimanje aktivne uloge županijskih vlasti u rješavanju vlasti-tih energetskih problema, u skladu sa zakonskim ovlaštenjima, čime se daje i doprinosrješavanju ukupnih energetskih problema na državnoj razini.

Aktivnosti kojima će EU upravljati jesu:- prikupljanje, verifikacija i pohranjivanje podataka (kvalitativnih i kvantitativnih) ve-

zanih za energiju i zaštitu okoliša,

- izrada energetskih bilanci županije i energetskih planova (master plan) na županij-skoj razini u kojima će se posebna pažnja posvetiti povećanju energetske učinko-vitosti i korištenju lokalnog potencijala obnovljivih izvora,

- organiziranje potrebnih aktivnosti za pripremu svih vrsta energetskih projekata i,

- promocija investicija i izrada predinvesticijskih i organiziranje investicijskih analizaza sve energetske oblike uključene u IRP u svim sektorima potrošnje,

- organiziranje savjetodavne aktivnosti posebno prema nekomercijalnim sektorimapotrošnje, kućanstvima i javnim uslugama,

- organiziranje edukativnih aktivnosti kroz informativne kampanje, tečajeve, semina-re i slično, koristeći i lokalne medije,

- monitoring energetskih projekata, itd.

108

5. Dosad izvršene aktivnosti po pojedinim županijama

U okviru prve etape izvođenja pilot projekta regionalnog planiranja energetike u Županijiistarskoj izvršeno je sljedeće:

- razvijena je metoda izrade energetske bilance županije, temeljena na podacimaenergetskih kuća, državne statistike i ankete kućanstava i audita u uslužnom sek-toru;

- razvijen je postupak zoniranja županije i anketarski upitnik i način izvođenja anke-te, što je sve dalo zadovoljavajuće rezultate;

- audit usluga poglavito je proveden u djelatnosti turizma i ugostiteljstva, koja činiglavninu energetske potrošnje usluga;

- bilanciranje energetske potrošnje industrije po djelatnostima temelji se na držav-noj statistici;

- oslanjajući se na studiju društvenog i gospodarskog razvoja Županije istarske do2010. godine (izrađena na Fakultetu ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković" Pula)predviđene su energetske potrebe na korisnoj razini do 2010. godine (promet nijeposebno analiziran);

- dana je procjena energetskog potencijala obnovljivih izvora u Županij istarskoj, teutvrđen ekonomsko isplativ opseg korištenja tog potencijala;

- izrađen je elaborat o institucionalnom okviru za organiziranje Energetskog uredau Županiji istarskoj, te za osnivanje energetskih centara u Splitu, Rijeci i Osijeku.

Teme iz druge etape pilot projekta, na kojima se već radi su:- utvrđivanje osnovne strukture energetske opskrbe u Istri do 2010. godine,

- utvrđivanje dugoročnog razvoja osnovne elektrodistributivne mreže u Istri do2010. godine,

- analiza plinifikacije u Istri do 2010. godine,

- analiza mogućih ulaganja u smanjenje potrošnje energije kod krajnjih potrošača(kućanstva, usluge, industrija, poljoprivreda),

- analiza buduće energetske potrošnje na okoliš.

Paralelno s tim aktivnostima Energetski institut "Hrvoje Požar" radit će na osposobljavan-ju lokalnih stručnih timova koji će trajno raditi na poslovima prikupljanja, verifikacije i po-hranjivanja energetskih podataka, te na izradi energetskih bilanci Istre.

U Županiji splitsko-dalmatinskoj završena je anketa kućanstava i detaljan audit uuslužnom sektoru. Ostali poslovi potrebni za kompletiranje polazne platforme,uključujući i predviđanje energetskih potreba na korisnoj razini, ugovoreni su s rokomzavršetka u veljači 1998. godine. Odmah nakon toga nastavit će se s izradom studije iz-vodljivosti plinifikacije Županije splitsko-dalmatinske. Glavninu procesa obavila je ekipaFakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje-Split, te Brodosplit instituta. Taj timzasada predstavlj neformalnu jezgru budućeg Energetskog centra Split, i gotovo samo-stalno će izraditi akcije na uspostavljanju polazne platforme za Županiju dubrovačko-ne-retvansku, s kojom se očekuje skoro potpisivanje ugovora.

109

6. Zaključno

Prilikom razvijanja procedure planiranja energetike u Istri i Dalmaciji uočeni su određeniproblemi koji u budućnosti mogu postati složeniji. Kao prvo, regionalno se planiranje te-melji na mnogo detaljnih podataka, koji nužno moraju biti organizirani u relacijskoj bazipodataka. Ti se podaci većinom odnose na infrastrukturu i osnovne gospodarske djelat-nosti županije. Zapravo cijela polazna platforma u proceduri planiranja energetike župa-nije samo je jedan sastavni dio cjelovitog informacijskog sustava županije, i to svakežupanije. Dizajniranje takvog županijskog informacijskog sustava je u najmanju rukudržavna zadaća, koja uključuje sve državne resore, državnu statistiku, gospodarsku ko-moru itd. Nadalje, nužnost razmjene podataka i iskustva među barem susjednim zemlja-ma, ili njihovim regijama, te nužnost međudržavne suradnje, po niz pitanja, nameće za-pravo potrebu uniformiranog ili što sličnijeg dizajna regionalnog (županijskog) informa-cijskog sustava korištenjem najmodernijih informatičkih alata (objektivno orijentiranebaze podataka).

Radi se o projektu na duži rok koji bi tražio međudržavnu suradnju i financiranje razvoja.

Samo planiranje energetskog razvoja, nakon uspostavljanja polazne platforme, odmahprelazi na planiranje razvoja regionalnih i distribucijskih elektroenergetskih i plinskihmreža. To je zadaća koja u regionalnom planiranju energetike traži nužnu primjenu geo-grafskog informacijskog sustava (GIS).

I polazno uspostavljanje energetskih ureda i energetskih centara bit će povezano s mno-go osposobljavanja osoblja i stručnih timova. Takvo će se osposobljavanje provoditi nanačin koji će se utvrditi kroz nacionalne energetske programe, ali najčešće kao osposo-bljavanje na konkretnim aktivnostima i projektima. S vremenom će potrebe za stalno za-poslenim osobljem u energetskim uredima rasti, kako će rasti i opseg aktivnosti koje ćeenergetski uredi organizirati i provoditi, a tražit će se i nove organizacijske forme. Naime,gledano na duži rok, liberalizacija i konkurencija na energetskom tržištu, u što je Europ-ska unija zapravo već krenula, pretvorit će prijenosne i distribucijske mreže u otvorene isvima dostupne sustave, kao što su to danas ceste, a opskrbljivači energije bit će kon-kurentna poduzeća, koja će krajnjim potrošačima nuditi svoju "robu". O krajnjim će po-trošačima, zapravo građanima koji organizirano žive u lokalnoj samoupravi, ovisiti kakoće se angažirati i što će poduzeti da tako ponuđenu energiju troše što racionalnije, te daod njezinog korištenja imaju što manje štetnih utjecaja na svoju okolinu. U tom smislu,energetski će uredi već od svoje početne faze morati objedinjavati interese i predstavni-ka lokalnih vlasti i distributera (operatera mreže) na toj lokaciji, kao i predstavnika po-trošača, pojedinih udruženja, znanstvenih i stručnih institucija i si. S vremenom bi se ti in-teresi trebali očitavati i kroz vlasničke udjele u energetskim uredima i energetskim centri-ma.

110

HR9800085Mr. sc. Juraj Kurek, dipl. ing.ELTEH d.o.o. RijekaRijeka

CILJEVI, ISKUSTVA I METODOLOGIJAREGIONALNOG PLANIRANJA KAO DIJELA

NACIONALNOG ENERGETSKOG PLANA

Sažetak:

U radu su obrađeni ciljevi, iskustva, zapreke i moguća metodologija regionalnog plani-ranja, kao dijela nacionalnog energetskog plana.

Polazi se od, u naprednom svijetu, postignutih rezultata u korištenju regionalnih energet-skih izvora, te od postavki da se regionalni planovi moraju bazirati na tri elementa:- učinkovitom korištenju energije,

-korištenju obnovljivih izvora energije,

- informacijama koje mogu zamijeniti energiju.

Na bazi iskustava pojedinih zemalja pokušava se oslikati stanje u Hrvatskoj te mogućno-sti i zapreke efikasnom regionalnom planiranju energetskih izvora.

U zaključku se ističe da je primjena strategije LCP-a (Least Cost Planning) - Programi-ranje energetskih izvora na najmanje troškove - moguća realna osnova za regionalnoenergetsko planiranje.

GOALS, EXPERIENCES AND METHODOLOGY OFREGIONAL PLANNING AS A PART OF NATIONAL

ENERGY PLAN

Abstract:The article elaborates the goals, experiences, impediments and possible methodologiesof regional planning as a part of the national energy plan.

The starting point are the results gained in the developed countries of the world whenusing regional energy sources, and the assumption that regional plans are to be basedon the following three elements:- efficient energy utilization,

- use of renewable energy sources,

- information which could replace energy.

1 1 1

Based on the experiences of several countries, the article aims at describing the presentstate of affairs in Croatia including the possibilities and impediments for efficient regionalenergy sources planning.

The conclusion emphasizes that the Least Cost Planning strategy (LCP) creates a reali-stic basis for regional energy planning.

-I.Uvod

Kada govorimo o regionalnom planiranju energije, mislimo zapravo na mogući udioenergetskih izvora na regionalnom nivou u sklopu nacionalnog energetskog plana.

Regionalnim izvorima možemo smatrati, u ovom referatu, one izvore koji se na tom nivoumogu planirati i pustiti u pogon u vlastitoj, regionalnoj, organizaciji i financiranju, a to su:- obnovljivi izvori energije,

- energane na lokalnim nivoima,

- učinkovito korištenje energije i štednja.

Valja naglasiti da racionalizaciju potrošnje i uštedu energije treba obuhvatiti u regional-nom energetskom planiranju, kao zamjenu za buduće izvore.

Povijest nam pokazuje da se razvoj čovječanstva, do prije par stotina godina, baziraoisključivo na regionalnim izvorima. Revolucija transporta energije zanemaruje lokalneenergetske izvore, ali se povijest pomalo ponavlja.

Sagledavanjem konačnosti resursa neobnovljivih izvora, čovječanstvo se ponovo okrećeobnovljivim, kao perspektivno temeljnim elementima u trećem tisućljeću.

U vezi planiranja i korištenja obnovljivih izvora energije, svaka regija u Hrvatskoj ima svo-je specifičnosti, koje sama najbolje poznaje. Stoga planiranje obnovljivih izvora i učinko-vitog korištenja energije ima izgleda na uspjeh, ako se to obavlja na nivou regija, a usklopu nacionalnog energetskog plana.

S obzirom da se ne raspolaže s dovoljno sređenih podataka o dosadašnjem korištenjuregionalnih izvora u RH, a o regionalnom se planiranju tek razgovara, to ću u ovom izla-ganju koristiti podatke, iskustva i planiranje u drugim, naprednim zemljama, koja mogudati prilog za planiranje u regionalnim okvirima. U nacionalni plan, u okviru regionalnogplaniranja, treba prvenstveno uključiti one izvore koji se tu i nalaze:

- za proizvodnju električne energije,

- za proizvodnju toplinske energije,

- racionalizacija potrošnje i učinkovito korištenje energije.

Ništa novo ništa što već nije rečeno, neće se naći u ovom referatu, koji želi biti samo jošjedan doprinos za korištenje lokalnih energetskih izvora, koji mogu biti okosnicabudućeg razvoja.

112

2. Ciljevi regionalnog energetskog planiranja

Kao glavni cilj regionalnog planiranja energetskih izvora može se navesti težnja da regio-nalni izvori pokrivaju što je moguće veći dio potrošnje energenata u državi.

Ostali ciljevi mogu biti:

- optimiranje troškova izgradnje, distribucije i održavanja energetskih sustava,

- korištenje obnovljivih izvora i smanjenje zagađenja okoliša,

- povećanje korištenja lokalnih izvora,

- smanjenje investicijskih ulaganja za velike objekte i troškova prijenosa energije navelike udaljenosti,

- fleksibilnost i povećanje sigurnosti opskrbe energijom,

- velika mogućnost planiranja i provedbe racionalizacije potrošnje i učinkovitogkorištenja svih vrsta energenata,

- veća neovisnost o uvoznim energentima,

- brži povrat uloženih sredstava, te ekonomičnija proizvodnja,

- mogućnost gradnje na više lokacija u sredinama i okolišu pogodnim za to uz pot-puno uklapanje u prirodne resurse i život lokalnog stanovništva,

- veće mogućnosti zapošljavanja lokalnog stanovništva.

Regionalni energetski planovi trebaju dati odgovore i na pitanja sljedećeg karaktera:- Koji bi se dio gubitaka prijenosa uštedio za dio proizvedene energije na lokalnom

nivou ?- Koji se dio gubitaka može izbjeći učinkovitijim korištenjem energije ?

3. Iskustva regionalnog energetskog planiranja

U energetskom izvještaju Ministarstva gospodarstva RH za period 1991.-1995. učešćeobnovljivih izvora energije nije obrađeno. To govori samo za sebe.

Trendovi kretanja korištenja obnovljivih izvora i smanjenje potrošnje kroz programe učin-kovitog korištenja energije u raznim zemljama mogu i nama biti putokaz.

SR Njemačka - neke vizije:- Uz konstantno povećanje standarda u periodu 1980.-2030. predviđa se pad po-

trošnje energije uz značajno učešće obnovljivih izvora.

Štajerska:

1990. g. 2000. g.

23 % 41 % Udio obnovljivih izvora - od ukupne energetske potrošnje

113

SAD

Prema nekim prognozama potrošnja energenata u 2025. g. bila bi:- ugljen 1/3

- nafta i nuklearno gorivo 1/3

- obnovljivi izvori i mekana tehnologija 1/3

Danska1987. g. 2020. g.

515 PJ 475 PJ Ukupna potrošnja energenata

Potrebe za toplinskom energijom u 2020. g. trebaju pokriti obnovljivi izvori sa 60%.

Potencijali obnovljivih izvora za pokriće potreba električne energije jesu:- vjetar, sunce, valovi

- otpad, slama

- otpad, drvo

- energetske sadnice

- bioplin iz gnojiva

- otpaci - biološki

Ukupno 16,1 TWh

Uvjeti za realizaciju navedenog plana jesu:- iskorištenje potencijala učinkovitog korištenja energije,- postupno uvođenje obnovljivih izvora,

- smanjenje potreba za energijom.

Kod analiza ovih podataka treba imati u vidu da je Danska prosječna europska zemljašto se korištenja energije tiče, s mnogo vjetra, malo sunca i bez hidropotencijala.

Navedene prognoze treba uzeti sa zadrškom, možda i reducirati, ali je nepobitna činjeni-ca da se svijet kreće u pravcu nove energetske politike.

4. Energetska učinkovitost i obnovljivi izvori kao temeljregionalnog energetskog planiranja

"Revolucija učinkovitosti korištenja energije i obnovljivi izvori u 21. će stoljeću dominiratienergetskom politikom. One zemlje koje se na taj realitet pravovremeno pripreme, imatće prednost u međunarodnim odnosima i razmjeni" (Ernst Ulrich von Weizsaeker. (4)

6,7 TWh3,9 TWh0,8 TWh1,9 TWh2,5 TWh0,3 TWh

25153791

114

4.1. Energetska učinkovitost

Potrebno je iznova naglasiti da je štednja energije sama za sebe kompleksni energetskiizvor i to najjeftiniji, i postaje simbolom zdravlja, harmonije s prirodom i visokog životnogstandarda.

Za neke zemlje štednja energije je jedina nada za bolju sutrašnjicu!

U većini zemalja političari energetike, ne pod malim pritiskom zaštitara okoliša, dolazedo spoznaje da ne treba stavljati znak jednakosti između razvoja gospodarstva i razvojaenergetike.

Ušteda energije sve se više pokazuje kao značajno tržište budućnosti (5). Potreba da sezadovolje želje kupaca, te zahtjevi društva, sve više dovode do spoznaje da uštedu ener-gije i zaštitu okoliša treba integrirati u strategiju elektroprivrednih poduzeća.

Često postoji sumnja, može li zahtjev za uštedu biti u interesu isporučioca struje.

Treba li poduzetnik koji živi od prometa jednog proizvoda stimulirati tržište za uštedu togproizvoda?

Kratkoročno gledajući, pitanja su na mjestu.

Međutim, gledajući u budućnost, s obzirom da se ušteda energije i zaštita okoliša sveviše zahtijeva, razvija se veliko tržište budućnosti. Buduća tržišta će samo isporuka ener-gije djelomično određivati. U prvi plan dolaze uslužne djelatnosti za štedljivu i okolišupodnošljivu primjenu energije. Potrebna je nova poduzetnička vizija, koja će poslužitikao dugoročna točka orijentacije.

Takvu viziju nude koncepti:LCP - Least Cost Planning - Programiranje na najmanje troškove,

DSM - Demand-Side Management - Upravljanje prema potražnji

"System fuehreres Energie - Sistemsko vođenje energije.

Isporučioci energije koji žele raditi po konceptu "Sistemsko vođenje energije" za kupce će:

- planirati i graditi,

- financirati i

- koordinirati cijele sustave.

4.2. Obnovljivi izvori energije

Na području obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj smo u priličnom zaostatku za na-prednim zemljama, ne toliko u spoznajama i analizama, koliko u primjeni.

115

Prema referatu prof. Dr. Urlija (2. Forum HED-a, 1993.) tehnički potencijali i mogućekorištenje obnovljivih izvora u 1998. god. bili bi:

Solama energijaBiomasaBiljni otpadBioplinKomunalni otpadGeotermalna energijaEnergija vjetraEnergija valovaUKUPNO:

Tehnički potencijal2052 PJ (570 TWh)11,5 PJ11,1 PJ1 PJ8-1OPJ90 PJ (300 MWe)1-3,6 PJ (0,3 -1TWh)9-13 TWh (?)

2185,60 PJ

Moguće korištenje (1998. G.)1,5 PJ

-5PJ

0,5 PJ6PJ

2,5 PJ0,01 PJ

-15,51 PJ

Ako znamo da je ukupna potrošnja energije u Hrvatskoj bila u 1995. g. 324,97 PJ , aelektrične energije 40,0 PJ, vidimo da bi predviđeni potencijali mogli pokriti značajni diopotreba. Gdje smo mi danas? Nema odgovora.

Kao najbolji primjer navodimo da se niskotlačnim solarnim kolektorima može pokriti 70-80% potreba za toplom potrošnom vodom u priobalnom području, a 50-60% u kontinen-talnom dijelu!

5. Programiranje energetskih izvorana najmanje troškove - Least cost planning - LCP

LCP se naziva još i Integrirano planiranje izvora. Ovom se strategijom najefikasnije u pla-niranje uključuju regionalni izvori, jer uspoređuje sve moguće energetske izvore i raz-vrstava ih prema najmanjim troškovima.

LCP je razvio g. Roger Sant (Ministarstvo energetike SAD - Ured za štednju energije).

Strategija LCP-a omogućava da se zahtjevi za isporukom energije zadovolje uz najmanjetroškova kombinacijom- novih energetskih izvora,

- učinkovitim korištenjem energije

s obzirom na cjelokupno društvo, a ne za pojedine sudionike, uz minimalizaciju gospo-darstvenih rizika i rizika za okoliš.

Planiranjem prema LCP-u može se postići da se ne grade veliki energetski izvori, svedok postoje jeftinija rješenja.

Nosioci programa LCP-a u tržišnim gospodarstvima su elektroprivredna poduzeća saznačajnim investicijama.

116

6. Metodologija regionalnog energetskog planiranja

Metodologija regionalnog energetskog planiranja treba obuhvatiti:- prikupljanje informacija o sadašnjoj energetskoj potrošnji,

- obradu prikupljenih informacija u pogledu budućih potreba i mogućnosti izgrad-nje lokalnih izvora

- ocjenu ekonomičnosti programa sa nacionalnog i regionalnog aspekta,

- optimiranje troškova ulaganja za istu potrošnju,

- mogućnost daljnje dogradnje,

- rješavanje problematike zaštite okoline (zagađenja zraka, spaljivanje otpada).

Regionalno planiranje i provedba

Metodologija planiranja je naznačena. Metodologija realizacije plana treba se tek razra-diti, nakon donošenja plana. Financijska komponenta je najvažnija, a trebaju je rješavatibudući vlasnici regionalnih izvora:- gospodarski subjekti koji trebaju izvore za vlastite potrebe, a gradnja se može fi-

nancirati iz ušteda,

- gospodarski subjekti koji bi prodavali električnu energiju,

- koncesionari koji bi financirali objekte, a prodajom energije otplatili uložena sred-stva,

- lokalne uprave,

- država.

7. Zapreke regionalnom energetskom planiranju

Glavna zapreka regionalnom energetskom planiranju je činjenica da svi društveni činioci,a pogotovo banke, radije rješavaju problem jednog velikog ulaganja, nego tisuću manjihna području uštede energije i korištenja obnovljivih izvora.

U RH još uvijek nije saživjelo saznanje o značaju ulaganja za nacionalnu ekonomiju napodručju regionalnih izvora.

Postoji i pomanjkanje potrebnih infrastruktura za vođenje programa.

Kod nas još uvijek ne postoji sustavno planirana politika financiranja učinkovitogkorištenja energije i izgradnje obnovljivih izvora na svim nivoima.

8. Zaključak

Primjena strategije LCP-a, Programiranje energetskih izvora na najmanje troškove, možebiti realna osnova za regionalno energetsko planiranje kao dijela nacionalnog energet-skog plana.

117

9. Literatura:1. Energija u Hrvatskoj 1991-1995. - Ministarstvo Gospodarstva RH

2. HED 2. Forum energije u Hrvatskoj: Nove tehnologije i gospodarenje energijom u Hrvat-skoj

3. HED 5. Forum: Dan energije u Hrvatskoj

4. Lehmann Hary: Zukunftsenergien: Strategie einer neuen Energiepolitik.

5. Časopis Strompraxis 2/95.

6. Časopis Strompraxis 3/96.

118

HR9800086Ivica Toljan, dipl. ing. el.Hrvatska elektroprivredaZagreb

HRVATSKA ENERGETSKA STRATEGIJAI REGIONALNO PLANIRANJE

Sažetak:

U referatu se prikazuje odnošaj hrvatske energetske strategije i regionalnog planiranja,ciljevi, okruženje i preduvjeti neophodni za učinkovitu uspostavu moderne hrvatske ener-getike.

ENERGY STRATEGYAND REGIONAL PLANNING IN CROATIA

Abstract:

The paper describes the relationship between energy strategy and regional planning inCroatia, the targets, environmental issues and preconditions to be met for the estab-lishment of a modern energy sector.

Uvod

Pod pojmom nacionalne energetske strategije podrazumijeva se plan namirenja energet-ske potrošnje s određenim energentima pojedine države. Osnovni primarni energenti sunafta, plin, ugljen a koriste se i vodne snage. Na osnovi procjena zaliha, intenziteta po-trošnje i politike eksploatacije pojedinih energenata donosi se i energentska strategija.Osnovni cilj je potpuno namirenje potrošnje uz optimalnu cijenu.

Želja je svake zemlje energetska neovisnost ili, ako je prisiljena na uvoz, da količina uvo-za bude što manja, odnosno iskoristivost energije treba biti što učinkovitija. Hrvatska jezemlja koja godišnje uvozi oko 40% ukupno potrebite energije, stoga je očito da se ener-getski sektor treba što bolje organizirati.

Sve do prvog naftnog šoka (1973. godine) nitko u svijetu nije puno pridavao pažnjeenergetskoj strategiji i sustavnom pristupu energetskom sektoru kao dijelu nacionalnoggospodarstva. Nisu se radile sustavne bilance i usmjeravanje organiziranih akcija u smi-slu kontrole (regulacije) energetskog sektora. No, od tada do danas organizacija ener-getskog sektora stavljena je u gotovo svim članicama OECD-a na prvo mjesto prioritetanacionalnog gospodarstva. Rezultati su vidljivi i veliki.

Uglavnom se računa da u sljedećih 20-tak godina navedene zemlje teško mogu doći ugospodarske neprilike kakve su doživjele prvim i drugim naftnim šokom. Akcije su uglav-

119

nom vođene u dva smjera: prvi je državno regulirano praćenje energetskih investicija, adrugi smjer je povećanje energetske efikasnosti i racionalizacija u upotrebi energije.

Rezultat jednog i drugog su povećanje potrošnje energije po glavi stanovnika bez ikak-vih ograničenja i smanjenje stope rasta energetske intenzivnosti (veličina koja pokazujeukupnu utrošenu energiju za ostvarenje jedinice GDP-a).

U energetskim strategijama članica OECD-a otišlo se još jedan korak dalje, a taj jeraščlamba problematike energetskog sektora na pojedine državne regije, sve u cilju po-boljšanja energetske učinkovitosti, a time i ostvarenje osnovnih ciljeva nacionalne ener-getske strategije.

Na koncu dolazimo do zadnjih organizacijskih promjena u sektoru energetike razvijenihzemalja, a to je uvođenje potpune deregulacije i tržišne privrede u sektoru energetike sciljem povećanja energetske efikasnosti uz niže cijene.

1. Potrošnja energije u svijetu

Glavna je poruka U.S. Energy Information Administration (EIA) u članku tiskanom19.4.1996. "International Energy Outlook for 1996" (IEEO96) ta da će uz sva povećanjapotrošnje energija opskrba biti uredna sljedećih dvadeset godina.

U idućih dvadeset godina očekuje se rast potrošnje svih oblika energije osim nuklerane.Godine 2015. totalna potrošnja nafte dnevno biti će 99 milijuna barela, prema 32 milijunabarela dnevno u 1993.

Na svjetskoj razini ugljena se 1993. potrošilo 4.9 milijarde tona, a 2015. se pretpostavljada će doseći 7.7 milijardi tona.

U istom će omjeru doći i do povećanja potrošnje plina, s tim da zemlje članice "Europ-ske zajednice" planiraju bitno povećanje potrošnje plina.

Svjetska potrošnja energije trebala bi rasti za oko 2% godišnje. No, treba napomenuti dase očekuje nastavak trenda povećanja stope potrošnje električne energije, prema nave-denoj projekciji povećanja potrošnje ukupne energije.

Naročito će to biti izraženo u zemljama u razvoju, pa tako i Hrvatskoj. U Aziji se očekujepovećanje potrošnje prosječno 4.3% godišnje, dok u zemljama OECD-a 1.3% godišnje,a u SAD-u 1% godišnje.

U zemljama u razvoju, kao što su zemlje koje nisu članice OECD-a, npr. azijske zemlje(gdje živi pola svjetske populacije), želi se uvesti moderna ekonomija zemalja članicaOECD-a, poglavito u domeni energetskog sektora.

Svi ovi podaci ukazuju na važnost razine organizacije i ekonomskog razvoja pojedinezemlje. Moglo bi se reći: što je zemlja (suvremenija ekonomija) razvijenija, to je stopapovećanja potrošnje energije manja.

120

2. Potrošnja energije u Hrvatskoj

U uvodu je navedeno da Republika Hrvatska uvozi oko 40% primarne energije, što jeekonomski nepovoljno, ali ne treba biti zabrinjavajuće pod uvjetom stabilnih svjetskih ci-jena primarnih energenata (Japan gotovo da i nema vlastitih energetskih izvora) i kon-stantnog napretka hrvatskog gospodarstva.

Ukupna potrošnja energije u 1995. godini porasla je za 2.5% i ima trend povećanja, kao ipovećanje potrošnje električne energije. No, u budućnosti valja očekivati (zbog smanjen-ja vlastitih izvora) da će u Hrvatskoj doći do smanjenja vlastite opskrbljenosti energijom(odnos proizvedene primarne i ukupno utrošene energije) što ukazuje državnim čimbe-nicima na važnost energetskog sektora.

Specifična potrošnja energije u Hrvatskoj 1995. iznosi 1625 kg ekvivalentne nafte. Sveanalize ukazuju da bi rastom gospodarske aktivnosti u Hrvatskoj došlo i do bitnogpovećanja specifične potrošnje energije, a time i proizvodnje.

Stoga je neminovno u Hrvatskoj donijeti "Nacionalnu energetsku strategiju" kao osnovnidokument razvoja hrvatskog energetskog sektora, kao što su učinile gotovo sve razvije-ne zemlje.

3. Hrvatska energetska strategija

Do 1991. Republika Hrvatska bila je dio ex -YU energetskog sustava. Stoga su i svi do-kumenti i energetske bilance važne za strategiju razvoja hrvatske energetike bile po-dređene globalnoj državnoj politici koja nije bila u skladu s hrvatskim interesima.

Rezultat je bio velika neučinkovitost i neracionalnost. Svi pokušaji tada vodećih energe-tičara iz Hrvatske redovito su bili odbačeni i ignorirani. Socijalistički ekonomski odnosienergiju nisu tretirali kao robu sa svojom realnom vrijednosti na tržištu. Cijena energijeuvijek je imala svoju duboku socijalnu dimenziju, koja je u biti redovito rušila bilo kakvumakroekonomsku stabilnost države.

Događanja sa cijenom energije u Hrvatskoj nakon 1991. pokazala su daje cijena ener-gije jedan od najvažnijih čimbenika makroekonomske stabilnosti i da može biti jedan odglavnih moderatora kontrole gospodarskog razvoja zemlje.

Zbog svega toga Hrvatska nema tradiciju i organizaciju energetskog sektora sličnu zem-ljama OECD-a. Hrvatska nacionalna strategija kao javni dokument još ne postoji.

4. Regionalno planiranje

Donošenje Hrvatske energetske strategije će potrajati i nije realno očekivati da će semoći donijeti u kratkom roku. Treba napraviti puno ulaznih podataka i analiza da bi seargumentirano prihvatilo određeni nacionalni energetski plan.

Moglo bi se reći da ako nemamo Nacionalnu energetsku strategiju ne bi trebalo raditi naregionalnom energetskom planiranju kao elementu stategije. No, bilo bi najbolje kad bise radilo istovremeno u oba smjera, jer ima čitav niz problema koji se mogu riješiti na re-

121

gionalnoj razini, koji time samo olakšavaju donošenje nacionalne energetske strategije(npr. razvoj odnosa potrošač-isporučitelj upravljanom potrošnjom el. energije u Istri), akoji možda ne bi bili obuhvaćeni Nacionalnom strategijom. Specifičnosti svog područjanajbolje poznaju sami stanovnici.

U Hrvatskoj pod regijama podrazumijevamo županije. Interesantno je da Hrvatska kaozemlja ima prisutne sve klimatske razlike, a time i različitosti u svojim energetskim ciljevi-ma. Tako npr. stanovnici dubrovačke županije imaju puno više interesa za analizuuvođenja solarnih energetskih izvora nego stanovnici ličke županije.

Za ilustraciju regionalne potrošnje prikazat ćemo potrošnju el. energije u Hrvatskoj.

Organizacija obračuna potrošnje el. energije nije postavljena po županijama nego po di-stribucijskim područjima, koja su opet globalno prikazana kao četiri prijenosna područja:zagrebačko, osječko, riječko i splitsko.

Analiza potrošnje el. energije ukazuje da je potrošnja zagrebačkog prijenosnog područjagotovo jednaka potrošnji ostatka Republike Hrvatske. Naša najveća županija (popovršini) - Ličko-Senjska - troši najmanje el. energije te se može zaključiti da je iodržavanje prijenosne mreže najskuplje, odnosno i cijena (troškovi) isporučnog kWh nijeista kao za isporučitelja npr. u Zagrebu. Navedenom logikom može se načiniti čitav nizenergetsko-ekonomskih analiza koje bi na pravi način usmjeravale ciljeve energetskepolitike.

Praćenje troškova umreženih sustava (plinski i elektro) na regionalnoj razini dajemogućnosti da se ostvari prvi cilj tarifnog sustava za prodaju energije, a taj je: svatko tre-ba snositi troškove koje je prouzročio. Očito je da bi na taj način bila bitno povećanaenergetska učinkovitost na razini države.

Razvoj regionalnog planiranja najviše će ovisiti o organizaciji ukupnog energetskog sek-tora u Hrvatskoj.

Trenutno postavljena organizacija ne daje dovoljno prostora za implementiranje regio-nalnih zahtjeva, a time i ulaznih podataka za donošenje državne energetske strategije.

Očito je da bi se u sektoru energetike (slično zemljama OECD-a) trebalo ići na organiza-ciju državnih regulacijskih tijela za naftu, plin i el. energiju koji bi bili odgovorni za cjelo-kupnu energetsku problematiku koja bi išla od regionalnog planiranja do državne ener-getske strategije.

122

Potrošnja električne energije po distribucijskim i prijenosnim područjima u 1996. godini

DP OsijekDP PozeqaDP VinkovciDP Slavonski BrodPr.P. Osiiek !

DP GospićDP PulaDP RijekaPr.P.Opatijs

DP SplitDP ZadarDP ŠibenikDP DubrovnikPr.Split • -•. • '

DP KarlovacDP SisakDP ZagrebDP BjelovarDP ČakovecDP KoprivnicaDP Križ3P Varaždin3P ViroviticaDP ZabokPr.P.Zagreb

GWh763138273295

».' * 1,469

87860

1117"2064

143443023

• 240

369294

2903209208250339362

89327

5350

Pr. područjePr.P. OsiiekPr.P.OpatijaPr.P.SplitPr.P.ZagrebUkupno

GWh1.4692.0642.2195 350

11 102

Potrošnja el. energije po prijenosnim područjima(GWh)

6.000-

5.000-

4.000-

3.000-

2.000-

1.000-

0-

( 1/f

s*

S

sA

5E

Pr.P. Osijek Pr.P.Opatija Pr.P.Split Pr.P.Zagreb

Najvažniji zadaci organizacije (nazovimo je "Hrvatsko energetsko regulacijsko tijelo") bilibi uvođenje direktne odgovornosti, pridavanje važnosti struci i profesionalnosti. Dođe li ubudućnosti i do maksimalne deregulacije na energetskom tržištu, morat će postojatidržavno regulacijsko tijelo koje će voditi računa o državnim interesima i državnoj ener-getskoj strategiji.

U Hrvatskoj je jako zanemaren marketinški pristup energetici. Svijest da su el. energija,plin i nafta roba sa svojom tržišnom vrijednosti nalaže i novi pristup potrošaču odnosnokupcu.

Razne inovacije koje dolaze s razvojem novih tehnologija nalažu i opskrbljivaču drugačijipristup potrošaču, sve sa ciljem povećanja energetske efikasnosti.

Realizacija navedene konstatacije zahtijeva uvođenje nove opreme i mjerne tehnike kojaće omogućiti nov pristup energetskom sektoru. Stoga bi u tom smislu mogao biti velikidoprinos upravo regionalnog planiranja.

1 2 3

Ne treba očekivati da će centralno planiranje ponuditi najbolje rezultate. To je pokazalapraksa kroz raniju povijest diljem svijeta. Strogo centralno planiranje odlika je neorganizi-ranih i politički i ekonomski zaostalih zemalja.

Sigurno je da će u budućnosti cijena energije rasti. Dobrom i modemom organizacijomrast cijena se bitno može usporiti, kao i energetska potrošnja.

Sve navedene činjenice trebale bi rezultirati promjenom koja će se u Hrvatskoj najtežeostvariti, a to je promjena svijesti u odnosu prema energetici.

5. Zaključak

Hrvatska kao tranzicijska zemlja mora punu pozornost usmjeriti na energetski sektor. Po-kazalo se da je u zadnje četiri godine velik doprinos makroekonomskoj stabilnosti bioupravo odabir približnih cijena u sektoru energetike.

Sljedeći važan korak bio bi organizacija energetskog sektora u smislu uspostavljanjaslužbene državne regulative kao tijela koje bi brinulo o svim kompleksnim pitanjimaenergetike. Navedenim odlukama moglo bi se računati na donošenje učinkovite energet-ske strategije koja bi neminovno uključila regionalno planiranje kao jednu od sastavnicamoderne hrvatske energetike.

Poznato je da u Hrvatskoj pojam regionalno ima i politički prizvuk. Stoga je vrlo važanmarketinški pristup javnosti sa ciljem smanjenja vrlo često i imaginarnih barijera čiji ječesto cilj najmanje energetsko-ekonomski.

Literatura:"Energija u Hrvatskoj 1991 .-1995."- Republika Hrvatska - Ministarstvo gospodarstva, 1996.

"U.S. Energy Information Administration" (EIA), U.S. Washington, 1996.

124

HR9800087Dr. sc. Matislav Majstrović, dipl. ing.Mr. sc. Ranko Goić, dipl. ing.Mr. sc. Elis Sutlović, dipl. ing.Eugen Mudnić, dipl. ing.Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnjeSplit

ENERGETSKA BAZA PODATAKA KUĆANSTAVAPO KONCEPTU REGIONALNOG PLANIRANJA

ENERGETSKOG SEKTORA

Sažetak:

Analiza energetskog sektora u Hrvatskoj temelji se na konceptu regionalnog planiranja.U ovom radu prezentiran je način pripreme, izvođenja i obrade anketa kućanstava užupaniji kao dio projekta "Razvoj energetskog sektora Splitsko-dalmatinske županije".Također je prezentirana struktura relacijske baze podataka kao i način obrade njezinihpodataka.

HOUSEHOLD ENERGY CONSUMPTION DATABA-SE BASED ON REGIONAL ENERGY PLANNING

Abstract:

The analysis of energy sector in Croatia is based on the regional energy planning. Thearticle presents the preparation, organization and sampling of a household consumptionsurvey. This is a part of a district project entitled 'The development of energy sector inthe district of Split". The structure of a relation database and the usage of these data indifferent analyses are presented respectively.

1.UV0D

Koncept regionalnog planiranja energetike prihvaćen je u Splitsko-dalmatinskoj županiji,pa je u skladu s time realizirana prva faza podprojekta s nazivom "Razvoj energetskogsektora Splitsko-dalmatinske županije". Predviđeno je da se prvom fazom obavi anketa,prikupe podaci, formira odgovarajuća baza podataka, te daju osnovni podaci o potrošnjienergije u kućanstvima i uslužnom sektoru, dok bi se u drugoj fazi obradio industrijskisektor i promet. U ovom je radu ukratko prezentiran način pripreme, te organizacijaizvođenja i obrade podataka ankete kućanstava. Također je prezentirana i informatičkapodrška, tj. formiranje i struktura baze podataka te način obrade.

125

2. ŽUPANIJA SPLITSKO-DALMATINSKA

Splitsko-dalmatinska županija jedna je od najvećih županija u Hrvatskoj. Svojim smješta-jem na središnjem dijelu hrvatskog Jadrana ima velik utjecaj na razvoj susjednih po-dručja. Ona nema nekih značajnijih rudnih nalazišta na kojima bi se moglo razviti jače in-dustrijsko gospodarstvo. To je bio jedan od razloga velikih povijesnih migracija, dra-stičnog smanjenja broja stanovnika čija je egzistencija bila bazirana na poljoprivredi, od-nosno bježanja u gradove, a time i narušavanje prirodnih struktura sela i grada.

Područje županije prostire se na površini oko 14000 km2. Od toga na površinu mora ot-pada oko 9740 km2, a na kopno 4536 km2. Posebno su zanimljiva tri područja koja semeđusobno razlikuju u geografskom, razvojnom i ambijentalnom smislu. Ta područjasu zaobalje, priobalje i otoci. Zaobalje čini Trogirska zagora, zakozačje, zamosorski i za-biokovski kraj, Cetinska i Imotska krajina sa središnjim i jugoistočnim dijelom Svilajskogmasiva, te južne padine Dinare i Kamešnice od Vještić gore do Aržana. Ono imapovršinu cea 2472 km2 na kojoj živi 130052 stanovnika prema popisu iz 1991. god. Ovajteritorij je organiziran u 17 općina i gradskih uprava. Priobalni pojas ide od Gradca najugoistočnoj strani do uvale Sićenica na zapadnoj strani. Njegova površina je cea 1256km2 i tu živi 307441 stanovnika. U ovom pojasu ima 15 gradskih i općinskih uprava.Otočni pojas obuhvaća otoke Šoltu, Brač, Veli i Mali Drvenik, Hvar, Vis i ostale manjeotoke ukupne kopnene površine 808 km2 s 36055 stanovnika.

Teren je pretežno krševitog i vapnenačkog sastava, tako da se županija svrstava u bez-vodna područja. Nadzemni vodeni tokovi vezani su uz rijeku Cetinu i Jadro. Najvećakraška polja su Cetinsko-paško, Hrvatačko, Sinjsko, Mućko-postinjsko, Konjsko, Dugo-polje, Dicmansko, Imotsko, Rastoki Vrgorsko jezero. Planinski lanci pružaju se paralelnos obalom tako da otežavaju povezivanje ovog područja s kontinentalnim prostorom.

Županija se nalazi u klimatskoj zoni čije su osobine mediteranskog tipa. Osnovne osobi-ne ove klime su suha i vruća ljeta te blage i vlažne zime. Jadransko more, kao prirodnirezervoar relativno tople vode čija je temperatura od 10°C do 26°C, ima najveći utjecajna klimatske karakteristike na širem području Županije. Ekstremne negativne temperatu-re kreću se u Zagori do -24°C, a u primorju do -6,5°C. Prevladavajući vjetrovi su bura ijugo, čija je godišnja učestalost 35 do 55 %.

Broj stanovnika Splitsko-dalmatinske županije varirao je po pojedinim popisnim razdo-bljima. Temeljitiji popisi počeli su od 1953. godine. Prirodni priraštaj stanovništva bio jerelativno nizak uz veliku migraciju stanovništva. Rezultanta ovih kretanja je nova demo-grafska slika županije. Kontinuirano smanjenje stanovništva u zaobalju i na otocima testalan porast stanovništva u priobalnom području narušava ravnomjeran raspored sta-novništva u prostoru i predstavlja važno razvojno ograničenje. U tablici 2.1 prikazan jerelativan odnos broja stanovnika po područjima tijekom zadnjih popisnih razdoblja.Ukupni broj kućanstava u županiji bio je 1991. g. 144330, od toga je nastanjenih 133496.

126

Područje

ZaobaljePriobaljeOtociŽupanija

Godina1953.

31.2 %58.9 %9.9 %100%

1971.29.4 %62.2 %8.4 %100%

1981.24.8 %63.0 %7.2%100%

1991.22.5 %70.4 %7.1 %100%

Tablica 2.1: Relativni odnos broja stanovnika Županije

Na strukturu i produktivnost gospodarstva najviše utječe transfer poljoprivrednog u ne-poljoprivredno stanovništvo i porast gradskog stanovništva, odnosno proces urbanizaci-je. Prema popisu stanovništa 1991. godine postotak poljoprivrednog stanovništva spu-stio se na 2,2 %. Izuzev priobalnog pojasa, koji je gusto nastanjen, ostali prostori su go-tovo prazni.

U zaobalju dominira poljoprivreda sa stočarstvom, dok u većim središtima ima industrijei usluga. Priobalni pojas ima mješovitu ekonomiju s gradovima koji imaju poreduslužnog i industrijski sektor, te sa selima gdje dominira poljoprivredni i uslužni sektor.Na otocima stanovništvo se uglavnom bavi poljoprivredom, turizmom i obrtom (usluga-ma).

3. DEFINIRANJE ZONA

Splitsko-dalmatinska županija podijeljena je u deset zona koje su pretpostavljene kaokarakteristične s kulturološkog, prostornog i klimatskog aspekta, načina življenja i po-trošnje raznih oblika energije. Područje zona s pripadnim brojem stanovnika i brojemplaniranih anketa dan je u sljedećoj tablici.

ZonaI - Urbani centri zaobalja

II - Zaobalje bez urbanih centara

III - Naselja u obalnom području otoka

IV - Naselja u unutarnjem području otoka

V - Split (uži centar)

VI - Split (područje s centralnim grijanjem)

VII - Split (bez individualne izgradnje)

VIII - Split (individualna gradnja, Solin, Kaštela, Stobreč,Podstrana)

IX - Urbani centri priobalja (Trogir, Omiš i Makarska)

X - Priobalje

Ukupno Županija

broj stanovnika20527

109525

29291

6764

12000

35000

86000

110000

28088

36353

473548

broj anketa155

155

165

45

50

150

380

480

200

190

2000

Tablica 3.1: Zone s planiranim brojem anketa

127

Uobičajena podjela primorskih županija na priobalje, zaobalje te otoke pokazuje se kaopreviše široka za predviđene potrebe, pa je zbog toga napravljena finija podjela koja jeuvažila sljedeće:

• zaobalje (zone I i II) podijeljeno je na urbane centre i preostalo područje da bi sedistancirala seoska i gradska domaćinstva

• priobalje bez grada Splita (zone IX i X) podijeljeno je na sličan način, iako su ka-sniji rezultati ankete pokazali da su razlike bitno manje nego u zaobalju

• grad Split (zone V - VIII) podijeljen je na četiri zone - stari dio Splita (uži centar),područja s centralnim grijanjem, područja bez individualne izgradnje, te područjaindividualne izgradnje koja su uključila i prigradska naselja

• otoci su podijeljeni na priobalna naselja (orijentirana uglavnom na turizam) i na-selja u unutrašnjosti otoka (manja sela, bez turističke djelatnosti)

Prostorni raspored zona dan je na sljedećim slikama:

I H I I zonaU H " ?-ona

III zona

IV zona

V,VI,VII,VIII zona

| | IX zona

r ~"~1 X zona

Slika 3.1. Raspored zona na području Županije

128

V zona: Split-uži centar j ^ J V1I zona- Split (bez individ. gradnje) ISO

VI zona- Blatinc i Spinut E ^ VIII zona-Split (individ. gradnja), Solin,(centralno grijanje) KaStela, Stobreč, Podstrana

Slika 3.2. Raspored zona na području Splita

4. STRUKTURA ANKETE

Osnovu ankete čine pitanja koja su unaprijed definirana i strukturirana na način da omo-gućavaju uvid u relevantnu sliku energetske potrošnje. Anketa sadrži 79 pitanja složenihu sedam grupa i to:1. Podaci o kućanstvu2. Obitavalište3. Grijanje, opskrba toplom vodom i kuhanje4. Ekonomsko stanje i vlasništvo kućanstava5. Potrebe kućanstva za energijom

6. Podaci o automobilu7. Buduće investicije

Anketa je provedena, uz pomoć HEP DP "Elektrodalmacija" Split, u relativno kratkomvremenskom intervalu. Sumarni pokazatelj realizacije prikazan je u sljedećoj tablici.

129

Zona

1

II

ill

IV

V

VI

VII

VIII

IX

X

Ukupno

Planirano

155

190

160

45

50

150

380

480

200

190

2000

Realizirano

135

217

165

38

48

151

318

485

178

167

1902

% realizacije

87.1

114.2

103.1

84.4

96.0

100.7

83.7

102.0

89.0

87.9

95.1

Tablica 4.1: Planirani i realizirani broj anketa kućanstava

5. BAZA PODATAKA

Za potrebe analize i obrade podataka dobivenih anketom formirana je odgovarajućabaza podataka. Odabran je sustav za upravljanje bazom podataka MS ACCESS 7.0.Korišten je jednostavni relacijski model na način da je formirano 9 tabela. Nulta tabelapredstavlja generalne podatke pojedine ankete (primarni ključ, mjesto i zonu). Tabliceoznačene brojevima od jedan do sedam sadržavaju odgovore za svaku grupu pitanja,dok zadnja tablica služi za podatke o ostvarenoj ljetnoj i zimskoj potrošnji električneenergije anketiranog kućanstva dobivenom od DP Eiektrodaimacija. Slogovi u svakoj ta-beli koja se odnosi na anketu sadrže 6 polja:• SN (redni broj ankete - sekundarni ključ za vezu s prvom tablicom o generalnim

podacima za anketu)

• QN (oznaka pitanja)

• Odgovor (A-G)• Vrijednost (numerički podatak ili više njih ako pitanje zahtijeva)

• Jedinica (jedinica u kojoj je izražena numerička vrijednost)

• Komentar (eventualno objašnjenje ili nadopuna odgovora)

130

'nrr

1 M L I

1 i

I< •!

C"( 'J . II

Vll ' Lll _l

J f1 :i --r-

'1c nc . 1 . . -1,11 ' - -

J -J

K". r- i,

. . . . .

' ' ' !

;

{

/

i

r." . ' •

i" 'n.- n

", I-..I :.l

.'•m "

• . , n 1 :

\ \

J,: J

l :•-ird-.::" .l-r

uli C

• I T "I;,-u"ni u)

,-irn.,

F- .

'1 -I - .1 'I -i =

li -i •> nr - i - - ,

- -i . li .

Slika 5.1. Relacijska struktura baze podataka

Osim formiranja gornje strukture baze, definirane su i odgovarajuće forme za unos poje-dinih grupa odgovora iz ankete, te glavna forma, koje zajedno omogućavaju jednosta-van i brz unos podataka. Budući da je predviđeno da se unos podataka u bazu obavlja

SN 1 0 0 0 11.

Podaci Ob-taval Giijanie.4.

Ekonom5.

Potrebe6.

Podaci7.

Buduće Poliošnj

MjestoZona

[SPLIT

1 .Podaci o kućanstvuQN

JQ1.O1

JQ1.02

|Q1 03

Ičim

Odqovor

!A

|A

IA

JE •

Vrijednost Komentar

I . _40 i

- 4 i . .

I

Slika

R?cord: H [ < | j 1 > I M i > * l of 1902

5.2. Forma za unos u bazu podataka

131

na više mjesta (računala), odlučeno je da se na svakom radnom mjestu podaci unose upraznu bazu s gore opisanom strukturom, te da se nakon obavljenog unosa podaci pre-bace i asembliraju u konačnu bazu s programski redefiniranim indeksima. Ovakvorješenje pokazalo se kao vrlo funkcionalno i operativno jednostavno, kako u organizacij-sko-informatičkom dijelu, tako i za operatere pri unosu podataka na računalu.

6. OBRADA PODATAKA

Nakon unosa podataka iz anketa u bazu, a prije same obrade podataka, analize i inter-pretacije rezultata bilo je nužno obaviti određene provjere, korekcije, nadopune isređivanje podataka. To je obuhvatilo:

• provjeru kompletnosti unesenih podataka, posebno onog dijela koji se odnosi napotrošnju energije,

• izdvajanje vrlo slabo popunjenih anketa, te anketa s velikim brojem nelogičnih od-govora i odgovora s ekstremnim vrijednostima,

• ispravljanje očitih pogrešaka u ispunjavanju ankete odnosno baze, te nadopunja-vanje pojedinih odgovora tamo gdje se iz raspoloživih podataka moglo procijenitiodgovore i iznose,

• numeričke provjere ispravnosti odgovora koji se odnose na potrošnju energije(ukupna potrošnja u odnosu na sumu potrošnji prema namjeni),

• utvrđivanje normativa potrošnje energije za pojedine namjene, posebno za svakuzonu,

• odgovarajuće korekcije unesenih podataka na osnovu utvrđenih normativa po-trošnje.

Ovakva predobrada, a pogotovo kasnija finalna obrada podataka, bazira se na formiran-ju odgovarajućih upita (query) koji omogućavaju izvlačenje potrebnih kombinacija odgo-vora po odabranim kriterijima. Na donjoj slici prikazan je primjer formiranja upita za po-datke o godišnjoj potrošnji plina za potrebe kuhanja kod kućanstava koje za takve potre-be koriste isključivo plin kao energent, te odgovarajući pomoćni podaci (ukupnapovršina obitavališta i broj članova kućanstva).

e« Plin-kuhanie: Select Queiy

_<LJ

čw*TWIi

B-l/god

C-kg/god

D-m3/god

E-kWh/god

F-t/godJ

Odgovor

Vrijednos

Jedinica

Komentar

t jj

r ^rj

Odgovor

Vrijednost

Jedinica

Komentar

FieldTable-

SoftShCW.

D.leila

C kg/ged5 Po'rebe kućanstv

0

Odaovor5-Poliebe kućđnslv

0"C"

Vn ednost2-Obitavalilte

0

Vrijednost1 -Podaci o kućanst-

0 .

QN5Potrebe kućanstv

c"Q5 03"

QN —2-Obitavali! e «—

" Q 2 1 1 "

ifSlika 6.1. Formiranje upita

132

§jp Plin-kuhanje : Select Query . g g

•

Zona C-kg/god Odgovor

8 90 C8* 160 C8 200 CBi 120IC8 100 C

8i 90|C8l 120| C81 120| C81 70 C8! 120 C8 60 C

2-ObitavaIište

9012056

12072j80 i

80]65!6440

Record: M ] 4 | j 10 ' • 1 M | M J of 532

1-Podaci G kućanstvu

41357434541.

xj

Zly

v

zl/A

Slika 6.2. Podaci dobiveni upitom

Obrada i analiza podataka iz ankete podijeljena je u dva dijela:• U prvom dijelu napravljene su osnovne analize koje su obuhvatile broj članova

kućanstava, te podatke koji (uglavnom) definiraju životni standard, tj. iskazanamjesečna primanja, površinu stambenog prostora, posjedovanje kućanskih apa-rata, automobila i si.

• U drugom dijelu obrađeni su konkretni podaci o potrošnji energije u kućanstvima ito prema energentima (lož ulje, drvo, plin, ugljen, električna energija), te premanamjeni (grijanje, kuhanje, priprema tople vode, netoplinska potrošnja). Sve anali-ze napravljene su za svaku zonu posebno, te ukupno.

Za numeričku obradu, sortiranje i pretraživanje podataka intenzivno je korišten programza tablične proračune (MS EXCEL 7.0) koji se u kombinaciji s gore opisanim postupkomgeneriranja potrebnih podataka upitima iz baze podataka pokazao kao vrlo dobar i efika-san program za ovakve analize. Međutim, potrebno je naglasiti da bi s daljnjim razvojemi prihvaćanjem koncepta regionalnog planiranja energetike u Hrvatskoj trebalo raditi nakonkretnoj pripremi i razvoju određenih aplikacijskih programa koji bi omogućili veći stu-panj automatizacije u pripremi i obradi podataka, te u prikazu i interpretaciji rezultata.

7. ZAKLJUČAK

Regionalni pristup planiranju energetskog sektora podrazumijeva formiranje regionalnihenergetskih centara. Oni bi bili bliže potrošačima, pa bi omogućavali kvalitetniji uvid unjihovo ponašanje. Na osnovi toga može se dobiti kvalitetnija slika o energetskim potre-bama i njihovim zadovoljenjima, kako na nivou regije tako i na nivou države. Ankete popojedinim sektorima jedan su od načina da se dođe do odgovarajućih podataka. Pritomankete moraju biti dobro strukturirane i kvalitetno provedene.

133

Provedena anketa kućanstava u Splitsko-dalmatinskoj županiji omogućila je pored osta-log i kvalitetan uvid u finalnu potrošnju kućanstava po svim energentima. Da bi se ti po-daci mogli jednostavno koristiti, formirana je relacijska baza podataka čija je struktura, ičije su forme za unos podataka tako definirane da omogućavaju jednostavan unos i pri-stup podacima. Ta je anketa dala presjek sadašnjeg stanja. Da bi se imala vremenskakomponenta, potrebno je istu ponavljati svakih nekoliko godina.

Daljnjim razvojem i prihvaćanjem koncepta regionalnog planiranja energetskog sektorau Hrvatskoj trebalo bi raditi na razvoju energetske informacijske mreže, tj. na međusob-nom povezivanju reginalnih baza podataka, te na razvoju određenih aplikacijskih progra-ma koji bi omogućavali veći stupanj automatizacije u pripremi i obradi podataka.

LITERATURA1. D. Pešut: Regionalno planiranje energetike u Hrvatskoj, El "H. Požar", Zagreb, 1996.

2. Razvoj energetskog sektora Splitsko-dalmatinske županije - Kućanstva (preliminarni re-zultati), El "H. Požar"- Zagreb, FESB - Split, Brodoinstitut - Split, srpanj 1997.

3. Regional energy plannig in Istra, Volume I, II, III, IV, V, El "H. Požar"- Zagreb, Exergia"-Athens, June 1997.

134

HR9800088Boris Makšijan, dipl. ing.Ministarstvo gospodarstvaZagreb

ELEKTROENERGETIKA I JEDINICE LOKALNEUPRAVE I SAMOUPRAVE REPUBLIKE HRVATSKE -

PREGLED PODATAKAZA 1994., 1995. I 1996. GODINU1

Sažetak:Koji su instalirani proizvodni kapaciteti električne energije po županijama? Koliko pojedi-ne županije troše električne energije? Tko je u Republici Hrvatskoj odgovoran za izda-vanje lokacijskih dozvola za gradnju energetskih objekata?

ELECTRIC ENERGY AND UNITS OF LOCALGOVERMANT - COUNTIES 1994,1995,1996

Summary:

What electric power generation capacities are installed per counties? How much electri-cal energy do particular counties consume ? Who is responsible for the issue of cite li-cence for powervplant construction in the Republic of Croatia?

Nakon usvajanja Ustava i konstituiranja Republike Hrvatske kao samostalne države jedi-nice lokalne uprave i samouprave su županije (Ustav član 128. i Zakon o lokalnoj lokal-noj upravi i samoupravi i ostali zakonski i podzakonski akti). Sukladno tome i jedinice lo-kalne uprave i samouprave suodgovorne su za gospodarski razvoj na svome području.Jedan od najvažnijih elemenata za razvoj pojedinog područja je mogućnost korištenjaenergije a napose električne energije.

U području elektroenergetike ovlasti županije se usklađuju s ostalim tijelima državne vla-sti. Jedinice lokalne uprave i samouprave sudjeluju u postupku utvrđivanja lokacija svihelektroenergetskih objekata na način da daju mišljenje na prijedlog prostornog planaRepublike Hrvatske i to putem svojih predstavnika, kako u samoj jedinici tako i prekosvojih zastupnika u Hrvatskom Državnom Saboru Republike Hrvatske. Za elektroener-getske objekte koji su od važnosti za RH lokacijsku dozvolu izdaje Ministarstvo prostor-

1 Ova analiza rađena je na temelju podataka koji su dobiveni dobrotom HEP-a (Hrvatska elektroprivre-da), a koji se nalaze u Ministarstvu gospodarstva.

135

nog uređenja, graditeljstva i stanovanja i!i županijski ured ili gradski ured Grada Zagre-ba, ovisno o instaliranoj snazi objekta i to:

Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja za:

- termoelektrane-toplane instalirane snage od 50 i više MW,

- nuklearne elektrane,

- hidroelektrane od 20 i više MW,

- dalekovode, transformatore i rasklopna postrojenja od 220 i više kV.

Županijski ured ili gradski ured Grada Zagreba za:

- termoelektrane-toplane instalirane snage manje od 50 MW,

- hidroelektrane do 20 MW,

- dalekovode, transformatore i rasklopna postrojenja do 220 kV.

Ovom analizom želi se prikazati stanje u elektroenergetskom sektoru po županijama Re-publike Hrvatske.

Podacima su pokrivene 1994., 1995., i 1996. godina. Praćeni su podaci potrošnje u di-stribuciji i podaci o ostvarenju proizvodnje u pojedinim županijama. Podaci o elektroe-nergetskim izvorima i pripadnim županijama utvrđeni su na temelju sjedišta pojedinogobjekta. U ovoj analizi nisu uključeni industrijski objekti koji proizvode električnu energijuza vlastite potrebe, a ne prodaju električnu energiju u elektroenergetski sustav.

Budući da će razvoj pojedinih županija vjerojatno ovisiti i o njihovoj mogućnosti i želji dase grade objekti infrastrukture u koje spadaju i energetski objekti, potrebno je početipraćenje i energetske i elektroenergetske slike pojedine županije. Ovdje izneseni podaci

„su preliminarni i za potpunu i kvalitetnu obradu pojedine županije bit će potrebni iiscrpniji podaci za ostale energente.

Na temelju podataka dobivenih od Hrvatske elektroprivrede ustanovljen je za 1995. godi-nu porast potrošnje električne energije u distribuciji, ali kod direktnih potrošača je došlodo smanjenja posebice zbog smanjenja proizvodnje u TEF-u Šibenik i smanjenoj po-trošnji u INA Petrokemiji Kutina.

Oslobađanjem dijela Republike Hrvatske u akcijama "Oluja" i "Bljesak" Dalmacija je pove-zana s ostalim dijelom Republike Hrvatske. Kako je udio oslobođenog područja Zadar-sko-kninske županije najveći (u odnosu na površinu županije), tako je i porast potrošnjeu toj županiji daleko najveći (26,43% u 1995. godini), dok je u Šibenskoj najveći pad po-trošnje (28.21 %) uzrokovan prestankom radaTEF-a.

136

Gledano po potrošnji električne energije najveću potrošnju imaju:

Tablica 1. Potrošnja i proizvodnja el. energije u odabranim županijama 1995. i 1996. godine

Županija i" 1995. " T995. 1995. 1996.Županija zagrebačka + 27% 26% 28% 23%Grad Zagreb __ _ _Splitsko-dalmatinska f 12% 12% 18% 25%"Primorsko-goranska __ 10% 10% _ 8% 8%Istarska r 8% • * 8% ~~~2% ' 0.8%Ličko senjska 1% _ 1% 13% _ 19%suma | 57.00% 56.00%" 56JOO% " 56780%

Temeljem ovih podataka može se doći do pogrešnog zaključka da se samo u priobal-nom pojasu troši velika količina el. energije, ali, kako će pokazati daljni podaci, nepovolj-ni elementi postoje i u kontinentalnom dijelu RH. Svakako je veoma važno upozoriti narazlike koje postoje kod Istarske, pretežno potrošačke županije, i kod Ličko-senjske, pre-težno proizvođačke županije.

PROIZVODNI I PRIJENOSNI OBJEKTI

U Republici Hrvatskoj je raspodjela objekata po županijama uvjetovana mogućnostimaproizvodnje u pojedinim područjima i veoma negativnim položajem RH u bivšoj Jugosla-viji. Mali broj termoelektrana nalazi se na području RH (ukupne snage samo 1594MW), a one moraju osigurati tzv. "baznu električnu energiju" (one koje osiguravajuosnovnu potrošnju električne energije).

Sisačko-moslavačka (TE Sisak I i II), Zagrebačka (EL-TO i TE-TO), Istarska (Plomin 1) iOsječka (PTE i TE-TO Osijek), Krapinsko-zagorska (PTE i KTE Jertovec) i Primorsko-go-ranska (TE Rijeka) imaju na svom području termoenergetske objekte. Starost objekata jeod 10 do 40 godina, što je kod elektroenergetskih objekata "vrlo duboka starost" jer seživotni vijek termoelektrana računa 30 godina. Posljednjih se godina uložilo mnogo u nji-hovu modernizaciju (TE Rijeka, TE Sisak), ali svakako nedovoljno.

HEP u svojim planovima provodi postupnu modernizaciju i rekonstrukciju termoelektra-na (TE Rijeka, TE-TO Zagreb, Plomin 1), što će svakako poboljšati sliku, ali samo za na-vedene županije i posljedično još više opteretiti postojeći prijenosni sustav.

Kada se promatra gorivo u navedenim termoelektranama, situacija postaje još nepovolj-nija, jer jedina elektrana koja radi na ugljen je u Plominu (Istarska županija). Ostale elek-trane koriste plin ili derivate nafte, što povezano sa starošču objekata od 10 do 40 godi-na uvjetuje niži stupanj djelovanja nego novi objekti na ista goriva (kogeneracijska ilikombi postrojenja). Svi gore navedeni problemi, a i nenavedeni (npr. održavanje, kvalite-ta goriva) uvjetuju "skuplju" električnu energiju iz termoenergetskih objekata. Kvaliteta

137

goriva utječe na raspoloživost objekata i njihovo ekološko opterećenje okoliša. Ovaj seproblem rješava u suradnji INA-e i HEP-a.

Potpisivanje ugovora o isporuci plina između INA-e i HEP-a 28. ožujka 1996. godine uv-jetuje nove i kvalitetnije odnose između dva najveća gospodarska subjekta u energeticiRepublike Hrvatske. Postojeći sustav plinske mreže je u Republici Hrvatskoj razvijen usjevernom dijelu Republike Hrvatske i obuhvaća područje sljedećih županija: Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske, Brodsko-posavske, Požeško-slavonske, Virovitičko-podravske, Koprivničko-križevačke, Varaždinske, Međimurske, Krapinsko-zagorske, Za-grebačke + Grad Zagreb, Sisačko-moslavačke. Glede takve raspodjele potrebno jepredvidjeti i potrebu za izgradnju i plinske mreže ukoliko se želi korištenje plina kaoenergenta za termoelektrane u drugim dijelovima RH. Takve ideje postoje ali njihovo po-stojanje zahtijeva detaljniju analizu i prvenstveno prikaz detaljne gospodarske i energet-ske slike pojedinog područja, što do sada nije rađeno na znanstven i dovoljno stručannačin. Svakako treba podržati nastojanja Energetskog instituta "Hrvoje Požar" da se ana-liziraju energetski tjekovi u županijama uvažavajući iskustvo na izradi "Energetske bilan-ce Republike Hrvatske", "Energije u Hrvatskoj" i ostalih studija koje se rade povremenoza pojedina područja RH.

Hidroelektrane koje se nalaze u elektroenergetskom sustavu RH koriste dravsko, primor-sko i dalmatinsko slivno područje sa starošću objekata od 5 do 90 godina i prosjekomkoji je kao i kod termoelektrana oko 20 godina.

Analiza raspodjele hidroelektrana (HE) prema županijama ukazuje da je Primorsko-go-ranska županija jedina županija koja ima i hidroelektrane i termoelektrane, što omo-gućuje stabilnu opskrbu na njezinom području. Ostale županije posjeduju samo hidroe-lektrane, a samo poneke i manje industrijske energetske objekte. Ovdje je važno ponovi-ti daje proizvodnja iz HE ovisna o hidrološkim uvjetima pojedine godine.

Hidroelektrane koje se nalaze na području Republike Hrvatske također se koriste s aku-mulacijama na području drugih država (vidi napomene). Postojanje takvih akumulacijatakođer može biti izvorom problema kako gospodarskih tako i političkih (npr. HE Du-brovnik).

Kako bi se popravila struktura proizvodnih objekata po županijama, a ujedno i povećalasigurnost i stabilnost elektroenergetskog sustava u cjelini, HEP je morao primijeniti tzv.interventne elektrane koje su bile naručene 1993. godine za normalizaciju opskrbe elek-tričnom energijom južne Hrvatske, a djelomično su krajem 1994. godine preseljene napodručje Vukovarsko-srijemske i Brodsko-posavske županije.

Sustav prijenosne mreže Republike Hrvatske sastoji se od 400 kV mreže u dužini većojod 900 km, 220 kV u dužini većoj od 1200 km i 110 kV mreže u dužini većoj od 4500 km.Kako je prostor krčevine širine 25, 20, odnosno 15 m, može se dobiti površina koja semora održavati za potrebe dalekovoda: 22,5 km2, 24 km2, odnosno 67,5 km2. Prostorkrčevine sveukupno za sva 3 tipa dalekovoda je veći od 110 km2 (11.000 ha) odnosnoviše od 0,19% površine Republike Hrvatske.

U Republici Hrvatskoj Hrvatska elektroprivreda ima 21 distribucijska područja (1995. go-dine 19). Prema broju distributivnih područja moglo bi se zaključiti da svaka županijaima "svoju" distribuciju ali nije tako, jer samo dva distribucijska područja pokrivaju samojednu županiju, dok ostala pokrivaju više županija.

138

Tablica 2. Instalirani kapaciteti po županijama u 1996. (1995.) godiniNaziv županije

I. + XXI. Zagrebačka + Grad Zagreb

II. Krapinsko-zagorska

III. Sisačko-moslavačka

IV. Karlovačka

V. Varaždinska

VI. Koprivničko-križevačka

VII. Bjelovarsko-bilogorska

VIII. Primorsko-goranska

IX. Ličko-senjska

X. Virovitičkopodravska

XI. Požeško-slavonska

XII. Brodsko-posavska

XIII. Zadarska

XIV. Osječko-baranjska

XV. Šibensko-kninska

XVI. Vukovarsko-srijemska

XVII. Splitsko-dalmatinska

XVIII. Istarska

XIX. Dubrovačko-neretvanska

XX Međimurska

REPUBLIKA HRVATSKA SVEUKUPNO

INSTALIRANI KAPACITETI

HIDRO-ELEKTRANE

MW

0

0,0

48,0

86,0

0,0

0,0

124,0

238,5

0,0

0,0

0,0

282,5

0,0

24,0

0,0

863,8

0,0

108,0

161,2

1.936,0

TERMO-ELEKTRANE

MW

192

83

396,0

0,0

0,0

0,0

0,0

303,0

0,0

0,0

0,0

0,0

0,0

90

0,0

0,0

0,0

98,0

0,0

0,0

1162

NUKLEARNEELEKTRANE

MW

316

0

0,0

0,0

0,0

0,0

0,0

0,0

0,0

0,0

0,0

0,0

0,0

0,0

0,0

0,0

0,0

0,0

0,0

0,0

316,0

INTERVENTNEELEKTRANE

MW

0

0

0,0

0,0

0,0

0,0

0,0

0,0

0,0

0,0

0,0

12,6

15,5

0,0

7,9

13,8

66,2

0,0

0,0

0,0

116,0

INDUSTRIJSKEELEKTRANE

MW

7

0

110,5

15,0

0,0

3,0

0,0

87,2

0,0

10,0

2,3

0,0

3,2

77,4

1,0

20,6

0,0

3,2

0,0

0,0

340,0

MALEHIDROELEKTRANE

MW

0

0

0,0

5,0

0,0

0,0

0,0

1,7

0,0

0,0

0,0

0,0

0,0

0,0

5,6

0,0

0,0

0,0

1,5

0,0

13,8

Osijek Elektroslavonija

crn

3Da>9:osu

ocn<" 5 'cN<C

XIB>

"»'

SB

-aog.an

•ooQ.cN(DO-su

COCO

COCDO)

(QOQ.

i^

SI. Brod Elektra

Vinkovci Elektra

Gospić Elektrolika

Pula Elektroistra

Rijeka Elektroprimor.

Split Elektrodalm.

DubrovnikElektrojug

Šibenik Elektra

Zadar Elektra

Karlovac Elektra

Sisak Elektra

Zagreb Elektra

Bjelovar Elektra

Čakovec Elektra

Koprivnica Elektra

Križ Elektra

Varaždin Elektra

s CO I

Osijek

cr

OJ

017T

Elektroslavonija

SI. Brod Elektra

Vinkovci Elektra

Požega Elektra

2 Sospić Elektrolika

Pula Elektroistra

Rijeka Elektroprimor.

Split Elektrodalmacija

Dubrovnik Elektrojug

Šibenik Elektra

Zadar Elektra

Karlovac Elektra

Sisak Elektra

Zagreb Elektra

Bjelovar Elektra

Čakovec Elektra

Koprivnica Elektra

Križ Elektra

Varaždin Elektra

Virovitica

Zabok

Elektra

Elektra

U ovom pregledu nalaze se podaci o potrošnji koja je ostvarena na području pojedinežupanije a podaci o gubicima u sustavu prijenosa i distribucije nisu uključeni, tako da jeukupna potrošnja (9,641 .OOOMWh 1995.g., 10,100,000 MWh 1996.g) u županijama ma-nja od proizvodnje (10,192.000 MWh 1995. g. 1,1891,000 MWh 1996. g.). Vlastita po-trošnja električne energije uslijed remonta, gubici u prijenosu i distribuciji (oko 13% pro-sijek RH), uvoz i izvoz električne energije su isključeni iz potrošnje u pojedinim županija-ma.

Sukladno strukturi proizvodnih objekata, njihovom broju i starosti objekata u pojednojžupaniji proizlaze i podaci o proizvodnji tih elektroenergetskih objekata.

Više od 75% proizvodnje u RH odvija se u 5 županija i to u Zagrebačkoj + Grad Za-greb, Splitsko-dalmatinskoj, Ličko-senjskoj, Sisačkoj i Primorsko-goranskoj (78% 1995.,a 75% 1996. godine, domaće proizvodnje). Objekti koji su značajniji u proizvodnji elek-trične energije jesu: NE Krško (22%, 18% ukupne proizvodnje u RH) Zagrebačka + GradZagreb, HE Zakučac (13%, 17%) Splitsko-dalmatinska, HE Senj (11%, 10%) Ličko-senj-ska, TE Sisak (10%, 10%), Sisačko-moslavačka županija. Ti objekti proizveli su više od50% proizvodnje svih elektroenergetskih objekata u Republici Hrvatskoj. Ovi podaci uka-zuju na važnost takvih objekata i njihovu neophodnost u našem elektroenergetskom su-stavu (i hidro i termoelektrane) a starost tih objekata je od 15 do 35 godina, s time da jeremont na TE Sisak napravljen 1995. godine što svakako znači da će ti važni objektielektroenergetskog sustava također trebati remonte (prema programima HEP-a do 2000.godine).

Proizvodnja je daleko veća od potrošnje u Ličko-senjskoj, Splitsko-dalmatinskoj, Dubro-vačko-neretvanskoj, Međimurskoj te Sisačko-moslavačkoj županiji. Ostale županijemogu se podjeliti u dvije skupine: one koje zadovoljavaju vlastite potrebe potpuno ili go-tovo potpuno i one koje ne zadovoljavaju ni 50% (tablica 4.).

142

Tablica 4. Pokrivenost potrošnje pojedine županije proizvodnjom na vlastitom području

Naziv županije

1. + XXI. Zagrebačka + Grad Zagreb

II. Krapinsko-zagorska

III. Sisačko-moslavačka

IV. Karlovačka

V. Varaždinska

VI. Koprivničko-križevačka

VII. Bjelovarsko-bilogorska

VIII. Primorsko-goranska

IX. Ličko-senjska

X. Virovitičko-podravska

XI. Požeško-slavonska

XII. Brodsko-posavska

XIII. Zadarska-kninska

XIV. Osječko-baranjska

XV. Sibensko-kninska

XVI. Vukovarsko-srijemska

XVII. Splitsko-dalmatinska

XVIII. Istarska

XIX. Dubrovačko-neretvanska

XX. Međimurska

1995. godina

110,16%

29,11%

264,36%

100,58%

118,43%

0,00%

0,00%

81,23%

1662,61%

0,00%

0,00%

0,48%

42,95%

42,25%

25,87%

0,94%

157,75%

27,06%

177,32%

271,05%

1996. godina

102.69%

6.00%

225.84%

95.80%

132.15%

0.00%

0.00%

86.89%

1662.61%

0.00%

0.00%

0.21%

132.45%

37.61%

66.90%

0.34%

236.53%

12.45%

241.98%

380.41%

Ako se promatra dalmatinska regija kao cijelina koja uključuje i Dubrovačko-neretvan-sku, Šibensku i Zadarsko-kninsku županiju, dolazi se do zaključka da je "višak" koji jepostojao u 1995. za 542.130 MWh veći od potrošnje u istim županijama. Manjak proiz-vodnje je najizraženiji kod Istarske županije, i on je 553.000 MWh. Druga po redu s manj-kom proizvedene struje u odnosu na potrošnju je Osječko-baranjska 299,000MWh. Dviježupanije na istoku - Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska - imaju manjak u proiz-vodnji od 487.405 MWh. Ukoliko im se pribroji manjak koji postoji na području druge dvi-je slavonske županije (Brodsko-posavske i Požeško-slavonske) tada je on za 413.398MWh veći. Ovaj problem ukazuje i na opterećenost dalekovodne mreže u ovom dijeluHrvatske. Relativno dobro poklapanje proizvodnje i potrošnje je samo u Zagrebačkojžupaniji. Kod mnogih županija je vidljivo nepostojanje energetskih izvora na njihovom te-ritoriju.

Podaci za 1996. godinu pokazuju drastičnije razlike, tako da je manjak u Istarskoj župa-niji bio 699,000 MWh, a u dalmatinskoj regiji je proizvedeno za 2,000,000 MWh više negoje potrošeno.

143

Uspoređujući podatke o porastu/padu proizvodnje u pojedinim županijama za 1994. i1995. godinu može se vidjeti da je najveći porast zabilježen u prije spomenutoj Zadar-sko-kninskoj (9606%), Krapinsko-zagorskoj, Istarskoj i Šibenskoj što je uvjetovano ra-dom centrala koje postoje na tom području, ali istovremeno je potrošnja nadmašivalaproizvodnju u tri spomenute županije. Potrošnja u 1996. godini bila je i dalje u porastu stime da je jedino u Šibensko-kninskoj i Krapinsko-zagorskoj županiji došlo do pada po-trošnje u distribuciji.

Pregled energetskih podataka po županijama trebao bi biti standard koji je neo-phodno potreban za odlučivanje u istima. Kada pojedine županije promišljaju o vlasti-tom razvitku, potrebno je da barem djelomično budu upoznate sa stanjem u energet-skom sektoru svoje županije i cijele Hrvatske (Energija u Hrvatskoj je publikacija koja seobjavljuje već duži niz godina a interes lokanih jedinica uprave i samouprave je za njezinsadržaj zanemariv). Stanje gospodarstva u pojedinoj županiji također je moguće pratitiprema potrošnji energije.

Energetski objekti nisu samo elektrane nego, kako je i prije navedeno, i sustavi prijenosakoji također utječu na okoliš i imaju svoje tehničke granice u kojima mogu funkcionirati.Ovdje nedostaje detaljniji prikaz podataka o gubicima u sustavu prijenosa i distribucijekao i najvažniji element - troškovi pojedinih dijelova sustava.

Ovdje su prikazani samo neki od podataka i nije mi želja nikoga uputiti na zaključke, jerovisno o potrebama i ciljevima svatko će koristiti podatke za sebe, ali je svakakoznačajno da podaci postoje te su ih HEP i ostali u mogućnosti koristiti na opće zadovolj-stvo nas potrošača.

Literatura:1. OKRUGLI STOL "Jesu li Hrvatskoj potrebne termoelektrane na uvozni uglljen kao jedna od

razvojnih opcija?" HED Hrvatsko energetsko društvo ČIGRE Hrvatski komitet Studijski ko-mitet 37 Zagreb 25. lipnja 1996.

'2. Izvještaj o ostvarenju elektroenergetske bilance Republike Hrvatske po županijama za1995. godinu, Ministarstvo gospodarstva lipanj 1996. godine

3. Energija u Hrvatskoj 1991.-1995. Godišnji energetski pregled, Ministarstvo gospodarstva,siječanj 1997.

Napomena50% Instaliranih kapaciteta i 50% proizvedene energije NE Krško (R. Slovenija) pripisani su Zagre-bačkoj županiji + Grad Zagreb;akumulacija Buško Blato (Republika Bosna i Hercegovina) pripisana je Splitsko-dalmatinskoj županiji,28% proizvodnje u HE Dubrovnik iz akumulacije Bileća (Republika Bosna i Hercegovina) pripisano jeDubrovačko-neretvanskoj županiji.

144

HR9800089Mr. sc. Zoran Stanić, dipl. ing. el.Hrvatska elektroprivreda d.d.Zagreb

Mogućnosti primjene dobrovoljnih sporazumao energetskoj efikasnosti u zemljama centralne

i istočne Europe

Sažetak:

Članak daje sažeti prikaz rezultata četvoromjesečne istraživačke studije o mogućnostimakorištenja dobrovoljnih sporazuma kao instrumenta za unapređenje energetske efika-snosti u industrijskom sektoru zemalja u tranziciji. Dobrovoljni sporazumi o energetskojefikasnosti između vlade i industrije postaju sve popularniji u mnogim razvijenim država-ma, kao moguće sredstvo za rješavanje problema kvalitete okoliša (SO2, NOx, CO2) iiscrpljivanja konačnih izvora energije bez negativnog utjecaja na ekonomski razvoj. Uizvještaju je obrađeno i opisano korištenje instrumenta u brojnim razvijenim državama sciljem dizajniranja adekvatnog okvirnog modela za procjenu mogućnosti korištenja in-strumenta u zemljama u tranziciji. Dizajnirani okvirni model je zatim korišten na primjeruPoljske, kao case-study i u manjem opsegu Bjelorusije, Hrvatske i Latvije.

Possibilities for Negotiated Agreementson Energy Efficiency in CEE Countries

Abstract:

This article summarises the results of the four month study of the possibilities for usingNegotiated Agreements on Energy Efficiency between Government and Industry as atool for improving energy efficiency in the CEE industrial sector. Negotiated Agreementsare becoming increasingly popular in many countries as a potential means of addres-sing environmental problems (SO2, NOx and CO2) and resource depletion (the use offossil fuels), without adversely affecting economic development. In the report the use ofthese instruments in a number of countries is considered and described in view of deve-loping a framework for assessing the possibilities for such agreements in CEE countries.The framework was applied through a case-study of Poland and a quick 'scan' of Bela-rus, Croatia and Latvia.

Uvod

Potrošnja energije nosi sa sobom brojne potencijalno negativne utjecaje na okoliš. Onise razlikuju po svojoj prirodi i veličini ovisno o načinu proizvodnje i stupnju potrošnjeenergije. Primjeri uključuju efekt acidifikacije/zakiseljenja (emisije SO2 i NOx), efekt sta-

145

klenika/promjene klime (emisije CO2 i drugih stakleničkih plinova), problem krutog itekućeg otpada kao pitanja utjecaja na kvalitetu okoliša, te problem iscrpljivanjakonačnih izvora energije (fosilna goriva).

Unapređivanje energetske efikasnosti koje je od strane Međunarodne agencije za ener-giju definirano kao 'smanjivanje korištene energije po jedinici proizvoda bez utjecaja narazinu kvalitete proizvoda/usluge', bitno je i za poduzeća i za države. Za poduzeća, una-pređenje energetske efikasnosti, općenito rečeno, znači veću profitabilnost. Pretposta-vljajući da su poduzeća orijentirana maksimiziranju dobiti, tada su pojmovi kao troškoviproizvodnje, kvaliteta proizvoda i cijena proizvoda od ključne važnosti, a svi su oni uodređenoj mjeri funkcija energetske efikasnosti. Posebice za poduzeća koja imaju ambi-cije poslovanja na svjetskom tržištu energetska efikasnost je jedan od ključnih produvje-ta za njihov dugoročni opstanak na tržištu.

Za države, podizanje energetske efikasnosti nosi brojne očigledne prednosti, uključujućiracionalnije korištenje prirodnih resursa, smanjivanje uvoza energije odnosno energet-ske ovisnosti, popravljanje odnosa uvoza i izvoza, smanjenje odljeva kapitala iz zemlje,smanjenje zahtjeva za kapitalno intenzivne projekte izgradnje novih jedinica za proizvod-nju energije i redukciju potencijalno negativnih utjecaja na okoliš vezanih uz proizvodnjui potrošnju energije.

U 1992. godini industrijski sektor je trošio 43 % ukupno potrošene primarne energije usvijetu. Pitanje industrijske energetske efikasnosti stoga privlači sve više pažnje širomsvijeta.

Efekt staklenika

Efekt staklenika postao je tema svjetske politike na tzv. 'Rio konferenciji' održanoj u Riode Janeiru 1992. godine kada su 162 države svijeta potpisale Okvirnu konvenciju opromjeni klime (Framework Convention on Climate Change - FCCC) pozivajući navraćanje emisija stakleničkih plinova u 2000. godini na razinu iz 1990. Nedugo nakontoga, postalo je jasno da će vrlo mali broj potpisnica konvencije uspjeti postići zadaneciljeve, dok istovremeno znanstvenici upozoravaju da su i sami ciljevi potpisani na spo-menutoj konferenciji nedostatni za rješavanje problema efekta staklenika, te pozivaju nazahtjevnije ciljeve iza 2000. godine. Svi relevantni čimbenici u svjetskoj politici zaštiteokoliša počeli su shvaćati da su prethodno korištene mjere za rješenje problema stakle-nika nedovoljne. Kao jedno od najprimjerenijih rješenja za smanjenje toga problema naglobalnoj razini, prepoznato je podizanje energetske efikasnosti u proizvodnji i potrošnjienergije.

Odgovor vlada

U mnogim razvijenim zemljama vlade se oslanjaju u velikoj mjeri na suradnju s industrij-skim sektorom potičući industriju da preuzme veću odgovornost za vlastite utjecaje naokoliš. Nova strategija Europske Unije (EU) u zaštiti okoliša, zasnovana na kombinacijiprincipa predostrožnosti i principa najmanjeg troška preporučuje čitav niz instrumenatauključujući i dobrovoljne sporazume. Zemlje kao Sjedinjene Američke Države, Kanada,te neke od zemalja EU već imaju značajno iskustvo u korištenju toga instrumenta za po-stizanje različitih ekoloških ciljeva, pa tako i energetske efikasnosti.

146

Definicija dobrovoljnih sporazuma o energetskoj efikasnosti

U studiji su dobrovoljni sporazumi o energetskoj efikasnosti definirani kao sporazumiizmeđu vlade i industrijskog sektora sa slijedećim karakteristikama:• u sporazum oba partnera ulaze dobrovoljno;

• cilj sporazuma je da omogući akcije koje će dovesti do unaprijeđenja energetskeefikasnosti industrijskog sektora koji je sporazum potpisao;

• sporazum uključuje osobni interes za oba potpisnika (ekonomski, ekološki itd.);

• oba partnera se obvezuju na ispunjenje dogovorenih ciljeva i provođenjeodređenih akcija u tu svrhu.

Energetska efikasnost u zemljama centralne i istočne Europe

U zemljama centralne i istočne Europe proces racionalnog korištenja energije je u svojojpočetnoj fazi. Prosječna energetska intenzivnost industrije tih zemalja, iskazana kaokoličina energije po jedinici bruto nacionalnog proizvoda, je znatno viša u zemljama utranziciji u odnosu na zapadnu Europu. Te države stoga imaju ogroman potencijal zaunaprijeđenje energetske efikasnosti, što istovremeno može doprinijeti smanjenjutroškova proizvodnje, smanjenju ukupne potrošnje energije i smanjenju emisije CO2.

Svrha i ciljevi istraživačkog projekta

Svrha projekta bila je istražiti mogućnosti za primjenu dobrovoljnih sporazuma o ener-getskoj efikasnosti u industrijskom sektoru zemalja centralne i istočne Europe.

Centralno istraživačko pitanje reflektira tako definiranu svrhu projekta: "Mogu li dobro-voljni sporazumi između vlade i industrijskog sektora zemalja centralne i istočne Europebiti efikasno implementirani kao instrument za unaprijeđenje energetske efikasnosti, iako mogu koji tipovi sporazuma bi bili najprikladniji za implementaciju u skoroj budućno-sti, ako ne koje su barijere za njihovu implementaciju?

Metodologija

Polazna točka istraživanja bila je korištenje dobrovoljnih sporazuma kao instrumenta zaunaprijeđenje industrijske energetske efikasnosti. Okvirni model za uspješnu implemen-taciju sporazuma razvijen je na osnovi detaljnog studiranja iskustva u korištenju toga in-strumenta u Nizozemskoj i drugim državama OECD-a. Taj okvirni model kasnije je prila-gođen specifičnostima zemalja centralne i istočne Europe na osnovu iskustva Poljskekao case-study. Konačno, okvirni model je testiran na nekoliko zemalja centralne iistočne Europe: Bjelorusiji, Hrvatskoj i Latviji, te su doneseni zaključci o mogućnostimaprimjene, identificirane glavne prepreke za uspješnu implementaciju i donesene prepo-ruke za njihovo prevazilaženje. Metodologija istraživanja uključivala je zajedničko odlu-čivanje o najhitnijim pitanjima u vođenju projekta, korištenje odgovarajuće stručne litera-ture i vođenje intervijua sa relevantnim stručnjacima i odgovornim osobama.

147

Dobrovoljni sporazumi

Dobrovoljni sporazumi između industrije i vlada o svim pitanjima okoliša (uključujući ienergetsku efikasnost) privlače sve više pažnja na međunarodnoj razini. Primjena instru-menta u različitim razvijenim zemljama opširno je proučavana, s posebnim naglaskomna dobrovoljne sporazume o energetskoj efikasnosti implementirane u Nizozemskoj kojisu prepoznati kao dobar model i za druge zemlje.

Dobrovoljni sporazumi na međunarodnoj razini

Dobrovoljni sporazumi postaju sve popularniji u zemljama OECD-a. Prema Međunarod-noj agenciji za energiju u 1995. godini u tim zemljama je bilo oko 250 dobrovoljnih akcijai programa. Trećina njih bila je vezana uz procesnu industriju i energetiku. Prednosti do-brovoljnih sporazuma kao instrumenta u politici zaštite okoliša (ili npr. energetskoj politi-ci) jesu prije svega promoviranje pro-aktivnog stava sektora industrije, optimalna razinatroškova i koristi, rješenja odgovarajuća sektoru industrije, te brže i bezbolnije postizanjeciljeva. Gotovo sve države članice EU imaju već određeno iskustvo s primjenom instru-menta u različitim oblicima. U nekim državama, primjerice Nizozemskoj, Njemačkoj,Danskoj, Francuskoj, Švedskoj oni se već nekoliko godina primjenjuju radi postizanjaraznih ekoloških ciljeva. Oblik dobrovoljnih sporazuma razlikuje se od zemlje do zemlje,odnosno u istoj državi od sektora do sektora. Nizozemski dugoročni sporazumi o ener-getskoj efkasnosti (Long Term Agreements on Energy Efficiency), općenito su prepozna-ti kao uspješan primjer i za druge razvijene zemlje.

Nizozemski dugoročni sporazumi o energetskoj efikasnosti

Vlada Nizozemske obvezala se u svome Nacionalnom planu zaštite okoliša iz 1989. go-dine na smanjenje emisije CO2 za 3% u 2000. godini u odnosu na razinu iz 1989. što jepraktično značilo unaprjeđenje industrijske energetske efikasnosti za 20%. Razlog zaštose prišlo upravo primjeni dobrovoljnih sporazuma u ostvarenju tog cilja jest s jedne stra-ne nemogućnost zakonskog reguliranja energetske efikasnosti u industriji, a s drugestrane nepopularnost ekonomskih mjera (energetske takse i takse na emisiju CO2). Srždugoročnih sporazuma o energetskoj efikasnosti leži u činjenici da su oba cilja: smanjenjeemisije CO2 (bitno za vladu) i smanjenje troškova za industriju vezani uz povećanje energet-ske efikasnosti. U takvom sporazumu industrijski sektor se obvezuje da će unaprijediti svojuenergetsku efikasnost za određeni postotak do godine 2000. u odnosu na 1989. godinu,dok se vlada sa svoje strane obvezuje na tehničku i financijsku podršku predloženim projek-tima, kao i na konzistentnu energetsku politiku bez dodatnih zakona i regulative. Do godine1996. ukupno 85% industrijske potrošnje energije bilo je pokriveno dugoročnim sporazumi-ma 0 energetskoj efikasnosti, ukupna industrijska energetska efikasnost je podignuta za 9%u odnosu na 1989. godinu, te se procjenjuje da će se zadani cilj ukupnog podizanja ener-getske efikasnosti za 20% ostvariti do 2000. godine.

Ključni subjekti u procesu implementacije dugoročnih sporazuma u Nizozemskoj su sli-jedeći:• Ministarstvo gospodarstva je predstavnik vlade u sporazumu.• Sektorsko udruženje određene grane industrije zastupa interese svojih članova u

kreiranju samog sporazuma. Kao predstavnik tog industrijskog sektora, onitakođer potpisuju sporazum.

148

• NOVEM (Nizozemska nacionalna agencija za energiju i okoliš) igra ulogu posred-nika između vlade i industrijskog sektora. NOVEM prvi kontaktira određenu indu-strijsku granu, pomaže svojom tehničkom ekspertizom poduzećima da utvrde po-tencijal za moguća energetska poboljšanja i sudjeluje u pružanju dijela financijskepomoći. NOVEM također potpisuje sporazum i odgovoran je za monitoring njego-vog provođenja.

• Poduzeća imaju slobodan izbor pristupa sporazumu. Zajedno s NOVEM-om onaistražuju tehničke mogućnosti za unapređenje svoje energetske efikasnosti i do-nose planove za uštedu energije. Poduzeća su dužna NOVEM-u dostavljatigodišnja izvješća o vlastitoj energetskoj efikasnosti. Potpisivanje sporazuma nepostavlja pred poduzeća prijetnju formalnim sankcijama u slučaju neispunjenjaplana. Za ispunjenje potpisanog sporazuma odgovorno je Sektorsko udruženjekoje dalje koordinira i nadzire aktivnosti pojedinih poduzeća.

Dobrovoljni sporazumi o energetskoj efikasnosti imaju prednosti za obje strane. Za sek-tor industrije integralni sektorski pristup omogućava poduzećima da odrede svoje vlasti-te prioritete, dajući im na taj način mogućnost minimiziranja odnosa troškova/koristi uskladu sa specifičnostima određene industrijske grane. Unutar industrijskog sektora du-goročni sporazumi o energetskoj efikasnosti promatraju se prije svega kroz ekonomskukorist koju nose. Dodatne koristi za industriju očituju se u olakšanom dobivanju eko-loško-energetskih dozvola.

Koristi za vladu leže u stimuliranju pro-aktivnog stava industrijskog sektora izbjegavajućivisoke troškove propisivanja/kontrole/provođenja u dostizanju postavljenog ekološkogcilja. Analize nizozemskog Ministarstva gospodarstva su pokazale da je normalni trendpoboljšanja energetske efikasnosti u nizozemskoj industriji uslijed tehnološkog napretkaotprilike 1% godišnje, a da dodatno poboljšanje od 1% donosi provođenje potpisanihdugoročnih sporazuma.

Slabosti i moguća područja za poboljšanja dugoročnih sporazuma o energetskoj efika-snosti uključuju: mogućnost jednostranog prekida sporazuma, nepostojanje formalnihsankcija u slučaju neispunjavanja potpisanog dogovora i limitiranu brzinu unaprijeđiva-nja industrijske energetske efikasnosti zahvaljujući osnovnom kriteriju brzog povratkauloženih sredstava.

Moguća primjena dobrovoljnih sporazuma u zemljamau tranziciji

Uslijed specifičih uvjeta u kojima se ovog časa nalaze zemlje u tranziciji (centralne iistočne Europe), pitanje primjenjivosti dobrovoljnih sporazuma od velikog je interesa. Sciljem procjene njihove primjenjivosti, razvijen je okvirni model koji sadrži nužne preduv-jete za implementaciju, te faktore koji definiraju najprikladniji oblik dobrovoljnog sporazu-ma. Neke od specifičnosti zemalja u tranziciji koje imaju direktnog utjecaja na mogućno-sti primjene dobrovoljnih sporazuma o energetskoj efikasnosti jesu slijedeće:

• Politička stabilnost i kontinuitet nisu uvijek prisutni.

149

• Ekonomsko restrukturiranje donosi pozitivne promjene u većini zemalja u tranzici-ji, iako niti u jednoj od njih još nema ekonomske stabilnosti. Industrija je u fazi re-cesije i borbe za preživljavanje.

• Proces privatizacije donosi korisne promjene, no on nije dovršen niti u jednoj oddržava.

• Reforma zakonodavstva igra značajnu ulogu u cjelokupnoj transformaciji društva.

• Zaštita okoliša još uvijek nije prioritet u mnogim zemljama u tranziciji. Za industrij-ski sektor ona predstavlja preveliki luksuz u ovoj fazi traganja za mjerama sma-njenja troškova.

• Pregovaranje o pitanjima okoliša nije uobičajena praksa, umjesto toga općenitose preferira instrument propisivanja i kontrole (comand and control).

Razvijeni okvirni model za procjenu primjenjivosti dobrovoljnih sporazuma uzima u obzirte specifičnosti.

Okvirni model za primjenu dobrovoljnih sporazuma

Mogućnosti za primjenu sporazuma procijenjene su koristeći okvirni model za dobrovolj-ne sporazume o energetskoj efikasnosti koji se sastoji od dva dijela: PREDUVJETA (dabi uopće došlo do dobrovoljnog sporazuma) i FAKTORA (određuju tip dobrovoljnogsporazuma). Taj okvirni model je prikazan na Slici 1. Socijalna stabilnost odnosi se naukupnu situaciju u zemlji s posebnim naglaskom na odnos vlade i industrije. Političkikontinuitet izražava stav vlade i industrije o mogućnostima dugoročnog planiranja (10 -15 godina unaprijed). Ekološka osviještenost indicira vladin stav o energetskoj efikasno-

I) PREDUVJETIA Socijalna stabilnostB Politički kontinuitetC Ekološka osviještenostD Povjerenje u ekonomsku politikuE Politička i organizacijska suradnjaF Izvodivost programa energetske efikasnostiG Interes za sudjelovanje

I II) Faktori |A P.r.a.y.n.°.pbye?ujući | Pravno neobvezujućiB Šektorski ; Poduzeće | RegionalniC Mogućnosti financiranjaD Dozvole, Licence, i drugi instrumentiE Uključivanje javnosti

Slika 1 Okvirni model za dobrovoljnesporazume o energetskoj efikasnosti

150

sti kao ekološkom pitanju. Povjerenje u ekonomsku politiku govori o stupnju definirano-sti vladine ekonomske politike, uključujući aspekte održivosti i strateškog planiranja. Po-litička i organizacijska suradnja govori o tome jesu li vlada i industrijski sektor spremnidijeliti odgovornost za brigu o okolišu, odnosno pregovarati o tome. Izvedivost programaenergetske efikasnosti označava ukupne tehničke i ekonomske mogućnosti za unapri-jeđenje energetske efikasnosti. Interes za sudjelovanje označava koliko su vlada i indu-strija stimulirani za pristupanja dobrovoljnim sporazumima o energetskoj efikasnosti.

Faktori omogućuju donosiocima odluka da specificiraju odgovarajući tip dobrovoljnogsporazuma o energetskoj efikasnosti koji najbolje odgovara specifičnoj situaciji i njihovojzemlji.

Rezultati primjene okvirnog modela na primjeru Poljske,Bjelorusije, Hrvatske i Latvije

Do dobivenih rezultata došlo se analizom odgovarajuće literature, kao i intervjuiranjemrelevantnih osoba iz vladinih institucija, industrije, energetike, stručnih organizacija i eko-loških udruga u navedenim zemljama. Oni su šire diskutirani u izvještaju o provedenomistraživanju (Possibilities for Negotiated Agreements on Energy Efficiency between theChemical Industry and Government in CEE Countries, EPCEM project team 1997), a uTablici 1 dan je njihov sumarni prikaz.

Tablica 1. Sumarni prikaz zadovoljenja preduvjeta za implementaciju dobrovoljnih spora-zuma o energetskoj efikasnosti u Poljskoj, Bjelorusiji, Hrvatskoj i Latviji.

PreduvjetiPreduvjet A: Socijalna stabilnostPreduvjet B: Politički kontinuitetPreduvjet C: Ekološka osviještenostPreduvjet D: Povjerenje u ekonomskupolitikuPreduvjet E: Politička i ekonomskasuradnjaPreduvjet F: Izvodivost programaenergetske efikasnostiPreduvjet G: Interes za sudjelovanje

Poljska

V

Bjelorusija

VvvV

Hrvatska

vv

vv

Latvija

vvvV

V

Simbol "V" ponovljen tri puta (VVV) označava da je nužan preduvjet ispunjen sa stano-višta implementacije dobrovoljnih sporazuma o energetskoj efikasnosti. Isti simbol pono-vljen dva puta (VV) ukazuje da preduvjet nije ispunjen ovoga časa, ali su identificirane ipokrenute aktivnosti koje bi mogle dovesti do njegovog ispunjavanja u bliskoj budućno-sti (do tri godine). Simbol postavljen jednom (v) ukazuje na neispunjavanje datog pre-duvjeta, što ne znači da on možda neće biti ispunjen nakon tri godine.

Kao što je vidljivo iz Tablice 1, niti jedna od promatranih država ovog časa ne ispunjavauvjete za implementaciju dobrovoljnih sporazuma o energetskoj efikasnosti. Identificira-

151

ne su brojne prepreke za uspješnu implementaciju, ali i mogućnosti za njihovo prevazi-laženje.

Prepreke

Rezultati studije pokazuju da ovoga časa nisu ispunjeni osnovni uvjeti za primjenu do-brovoljnih sporazuma o energetskoj efikasnosti u promatranim zemljama. Identificiraneprepreke njihovoj implementaciju uključuju:• druge prioritete (obnova i razvoj ratom zahvaćenih područja u Hrvatskoj, ekonom-

sko restrukturiranje i privatizacija u svim državama);

• nesigurnu budućnost na tržištu za mnoga poduzeća u industriji;

• nedovoljno razvijeni pravni okvir za implementaciju dobrovoljnih sporazuma;• neprepoznavanje pitanja klimatskih promjena kao političkog prioriteta u ovom tre-

nutku (djelomično uslijed smanjenja emisije stakleničkih plinova uzrokovanogekonomskom recesijom);

• nedostatak izvora financiranja za programe energetske efikasnosti (osim u Pol-jskoj);

• neodovoljno visoku razinu kulture dogovaranja na relaciji vlada industrija;

• cijene energenata su zbog socijalnih razloga preniske (Hrvatska je do neke mjereizuzetak) i ne stimuliraju programe energetske efikasnosti, itd.

Mogućnosti

Neke od mogućnosti za implementaciju dobrovoljnih sporazuma o energetskoj efikasno-sti u budućnosti uključuju:• proces ekonomskog restrukturiranja pridonosi ukupnoj tehnološkoj modernitzaciji

uz koju je vezano i podizanje industrijske energetske efikasnosti;

• veliki tehnički potencijal za unapređenje energetske efikasnosti identificiran u pro-matranim državama;

• otvorenost industrije za suradnju u pitanjima energetske efikasnosti, iako joj toovoga časa nije prioritetno pitanje;

• težnja promatranih država za pristupom Europskoj Uniji, što će imati za posljedicuusuglašavanje regulative i mjera u energetskoj politici i politici zaštite okoliša itd.

Preporuke i prijedlozi mjera za ispunjenje nužnih preduvjeta

Preporuke su napravljene na dvije razine: preporuke i prijedlozi mjera za promatranezemlje u tranziciji, te mjere koje bi mogle poduzeti međunarodne institucije.

Preporuke za zemlje u tranziciji

Kako bi se promovirala i omogućila implementacija dobrovoljnih sporazuma o energet-skoj efikasnosti treba posvetiti pažnju:

152

• osnivanju i/ili ojačavanju kompetentnog tijela/agencije s jasnim odgovornostima ukreiranju politike za unapređenje energetske efikasnosti;

• stvaranju financijske infrastukture koja bi osigurala fondove nužne za programe iprojekte industrijske energetske efikasnosti (primjer Ecofonda u Poljskoj);

• tehničkoj pomoći poslovnom sektoru u razvijanju i donošenju akcijskih planova zaunaprijeđenje energetske efikasnosti, od strane vladinih institucija, (npr. pri-ručnika za identifikaciju tehničkih/ekonomskih potencijala za podizanje energet-ske efikasnosti);

• stvaranju pravnog okvira za implementaciju dobrovoljnih sporazuma o energetskojefikasnosti.

Preporuke za međunarodne institucije

Međunarodnim organizacijama zainteresiranim za promociju dobrovoljnih sporazumakao instrumenta za podizanje energetske efikasnosti u zemljama u tranziciji predloženesu slijedeće mjere:• Kontaktirati nadležna ministarstva za energetiku i okoliš, omogućiti razmjenu infor-

macija (seminari, radionice, trening programi) o različitim instrumentima za pro-moviranje energetske efikasnosti.

• Pružiti pomoć u osnivanju odgovarajuće agencije za promociju energetske efika-snosti, odnosno ojačavanju postojećih u promatranim državama. Tu je potrebnouključiti i trening odgovornih osoba u tehničkim i financijskim aspektima energet-ske efikasnosti.

• Razdvojiti politička od ekoloških pitanja u donošenju stava o odnosu prema zem-ljama u tranziciji, osobito kod razmatranja pružanja financijske pomoći za projektes ciljem unaprijeđenja energetske efikasnosti.

Zaključne napomene

Općenito je moguće zaključiti da je ovog trenutka prisutan mali potencijal za implemen-taciju dobrovoljnih sporazuma o energetskoj efikasnosti kao instrumenta u politici zaštiteokoliša u zemljama centralne i istočne Europe. Niti jedna od promatranih zemalja ne za-dovoljava preduvjete za implementaciju dobrovoljnih sporazuma o energetskoj efikasno-sti definirane okvirom za implementaciju, razvijenom na osnovu iskustva Nizozemske iostalih razvijenih zemalja OECD-a. Uzroci za to uglavnom su vezani uz pitanja ekonom-skog restrukturiranja, ali i činjenice da pitanje energetske efikasnosti ovog časa nije poli-tički prioritet. U svakom slučaju, dobrovoljni sporazumi kao instrument u politici una-pređenja energetske efikasnosti u zemljama u tranziciji imaju svoju potencijalnu vrijed-nost za budućnost, u skladu s budućim razvojem znanja i infrastukture u tim zemljama.

153

Studija je izvedena od strane međunarodnog, multidisciplinamog tima u okviru Europ-skog poslijediplomskog studija upravljanja okolišem (EPCEM), zajedničkog projektačetiri nizozemska sveučilišta (Universiteit van Amsterdam, Vrije Universiteit, Leiden Uni-versiteit, Wageningen Universiteit).

EPCEM je međunarodni poslijediplomski studij osnovan s ciljem da premosti jaz izmeđuakademskog studija i prakse u politici zaštite i upravljanja okolišem u Europi. Osnovniciljevi EPCEM-a su harmonizacija europske politike zaštite okoliša i povećavanjestručnog znanja iz područja zaštite okoliša u Europi.

Istraživački tim bio je sastavljen od slijedećih polaznika EPCEM studija različitog geo-grafskog porijekla i stručnog predznanja:

dr. Grant Ballard-TremeerMenno ChangAnete MatisaRalitsa PanayotovaPolina PimenovaZoran Stanić

Južna AfrikaNizozemskaLatvijaBugarskaBjelorusijaHrvatska

StrojarstvoFizikaBiologija/EkologijaIndustrijske tehnologije i upravljanjeKompjuterske znanostiElektrotehnika

Projektna grupa je savjetovana i vođena od strane profesionalnog savjetodavnog vijeća.Akademsko vođenje i nadzor obavljen je od strane drs. Kuen de Kruif i dr. Michiel vanDrunen sa Instututa za studije o okolišu (IVM) Sveučilišta u Amsterdamu. Orginalna idejaprojekta razvijena je u suradnji s NOVEM-om (Nizozemska nacionalna agencija za okoliši energiju) koja je jednim dijelom i sponzorirala čitav projekt.

Izvještaj o rezultatima studije naslovljen Possibilities for Negotiated Agreements on Ener-gy Efficiency between the Chemical Industry and Government in CEE Countries publiciranje od strane IVM instituta iz Amsterdama u lipnju 1997. godine

Literatura1. EPCEM project team (1997), Possibilities for Negotiated Agreements on Energy Efficiency

between the Chemical Industry and Government in CEE Countries, Vrije Universiteit, Am-sterdam

154

HR9800090Dr. sc. Nikola Čupin, dipl. ing.OKIT-Consulting, ZagrebIrena Radeka, dipl. ing.HEP, DP Elektra-Zagreb

UPRAVLJANJEENERGETSKIM SUSTAVOM ZAGREBA

Sažetak:

Grad Zagreb, u kojemu živi gotovo četvrtina stanovništva Hrvatske, konzumira godišnjeoko četvrtinu ukupne energije (13 TWh), četvrtinu električne energije (oko 2 TWh) i sud-jeluje sa četvrtinom vršne snage (455 MW). Takav "energetski potrošač" zaslužuje po-sebnu brigu radi racionalizacije pojedinih energetskih sustava (električni, plinski i toplin-ski) i njihove međusobne ispomoći. U radu se ukazuje na potrebu promjene nadležnostiupravljanja između Nacionalnog dispečerskog centra (NDC) i Dispečerskog centra (DC)Zagreb, u skladu s nužnom decentralizacijom upravljanja elektronergetskim sustavomHrvatske i ukazuje na mogućnosti koje pruža suvremena tehnologija u upravljanju ener-getskim sustavima.

ENERGY SYSTEM MANAGEMENT IN ZAGREB

Abstract:

Annual consumption in the city of Zagreb, inhabited by almost a quarter of the whole po-pulation of Croatia, amounts to about a quarter of the energy total (13 Twh), a quarter ofelectric energy consumption (around 2 Twh) and a quarter of the peak power (455 MW).Such an "energy consumer" deserves special treatment owing to the rationalisation of in-dividual energy systems (electric, gas and thermal) and their reciprocal support. The arti-cle emphasises the required change of management authority between the National Di-spatching Centre and the Zagreb Dispatching Centre, together with the necessary de-centralisation in the management of the Croatian electric power system. It also pointsout the advantages of the modern technology utilization in relation to energy systemmanagement.

1. Potrošnja i proizvodnja energije u Zagrebu

Prema L1 na pragu grada Zagreba će u 1997. godini biti konzumirano ukupno 47,15 PJili 13 TWh energije, što je između 20% i 25 % ukupno utrošene energije u Hrvatskoj. Udioenergenata je sljedeći: 47 % derivata nafte, 40 % prirodnog plina, 11,7 % el. energije, te1,3 % ostalih energenata (ugljen, ogrjevno drvo i geotermalna energija),

155

Prag gradaZagreba

13.1 TWh (100%)

Energija na pragu grada Zagreba

Transformacija energije uzagrebačkim elektranama

7.3 TWh

Slika 1. Tokovi energije kroz energetske sustave u gradu Zagrebu

156

Koristeći podatke iz L1 do L4, na si. 1 prikazan je pojednostavljen energetski tok četirienergenta: derivata nafte, prirodnog plina, električne energije i ostalih energenata(ogrjevno drvo, ugljen i geotermalna energija). Podaci su približni i zaokruženi, dobivenina osnovi izvješća za 1996. godinu i planova za 1997. godinu, ali dovoljno točni za za-ključke strateške naravi.

Od ukupno 13 TWh energije na pragu Grada, na ulicama (u motorima osobnih i tran-sportnih vozila) i zgradama (u ložištima industrije i kućanstva) izgori 5 TWh naftnih deri-vata. U kotlovima dviju zagrebačkih elektrana za proizvodnju ogrjevne topline (vrelavoda za grijanje), industrijske pare i električne energije izgori dodatnih 1,2 TWh naftnihderivata. U kotlovima elektrana izgori još 1,9 TWh plina u istu svrhu, što ukupno iznosinešto preko 3 TWh energije koja se transformira iz primarnih oblika (plin i lož ulje) uogrjevnu toplinu, tehnološku paru i električnu energiju.

U naše domove, te za pogon industrije, tramvaja i vodovoda, ulazi ukupno 7,3 TWhenergije, koja se distribuira kroz tri osnovna sustava:

1. E-sustav (električna energija), za što plaćamo uslugu "Elektri" Zagreb,2. T-sustav ili CTS (centralni toplinski sustav), koji nas opskrbljuje energijom za gri-

janje i vrelom vodom, za što plaćamo uslugu HEP-u,

3. P-sustav (plinska energija) za što plaćamo uslugu Gradskoj plinari

Na slici 2 prikazani su energetski tokovi kroz spomenute sustave. Iz slike je vidljivo dakućanstva troše ukupno 3,6 TWh energije, a industrija oko 3 TWh svih spomenutih oblikaenergije. Na pogone od općeg interesa - tramvaj (ZET), vodovod, javnu rasvjetu - trošise 0,12 TWh ili 6 % električne energije.

Na gubitke električne i toplinske energije otpada 0,54 TWh ili u prosjeku 13,5 % objevrste energije. Od ukupno potrebne električne energije Grada u gradskim se termoelek-tranama-toplanama proizvodi 25% električne energije (ostalo se kupuje od zajedničkogelektroenergetskog sustava Hrvatske). Zanimljivo je da je električna energija koja se di-stribuira kroz E-sustav jednaka toplinskoj energiji koja se distribuira kroz CTS-sustav.

Dovod energije Gradu vrši se s istoka i zapada. Plinska energija dovodi se iz pravca isto-ka (domaći plin) i zapada (ruski plin), dok se električna dobiva s jugozapada (TS 400 kVTumbri) i jugoistoka (TS 220 kV Mraclin) a u skoroj budućnosti iz istočno smještene TS400 kV Žerjavinec.

2. Struktura distribucijskih energetskih sustava Zagreba

Struktura sva tri sustava je slična i dijeli se na četiri razine: "prijenosnu", distribucijsku, in-dustrijsku (na kojoj se razini nalaze i zgrade), te razinu individualnog potrošača.

"Prijenosna" razina obuhvaća mreže 110 kV i 30 kV E-sustava, plinovode P-sustava (spritiskom 40 bara) i vrelovode T-sustava (s temperaturom 65 C i pritiskom 10 bara). Za-tim se u transformatorskim stanicama 110/10 (20) kV i 30/10 kV napon E-sustava tran-sformira na distribucijski napon 10 kV i 20 kV, a u redukcijskim stanicama P-sustava priti-sak od 40 bara na distribucijski 6 bara (druga razina).

157

U transformatorskim stanicama 10 (20)/0,4 kV transformira se distribucijski napon E- su-stava na niski napon 0,4 kV, što je napon koji ulazi u naše zgrade i na kojem se napajajuniskonaponski industrijski potrošači (treća razina), ali ujedno i napon individualnih po-trošača (četvrta razina). Redukcijske stanice P-sustava reduciraju distribucijski pritisak

T-Sustav (HEP)

Ogrjevna toplinai tehnološka para

2TWh

Gubici0.3 TWh

(15%)

1.7 TWh 1.6 TWh(51%) (47.6%)

Vodovpdi odvodnja60GWh

(3%)

Gubici0.24 TWh

(12%)

ZET56GWh(2.8%)

- Električna trošila: strojevi i alati

- Proizvodni procesi(zahtjevaju plin i/ili tehnološku paru)

Električni G r i J a n J e iZ S priprema Kuhanje

tople vode

- Ostala potrošnja

Slika 2. Tokovi energije kroz energetske sustave u gradu Zagrebu

158

plina od 6 bara (druga razina) na "industrijski" pritisak 1,2 bara i pritisak u zgradama 40milibara (treća razina), da bi se ovaj potonji u plinskim brojilima individualnih potrošačareducirao na pritisak 20 milibara (četvrta razina).

T-sustav ima najkraći put od izvora (elektrana-toplana) do potrošača, tako da je "prijeno-sna" razina ujedno i distribucijska. Na toj se razini predaje energija industrijama, gdje senakon izmjene u toplinskim stanicama dalje "dijeli" potrošačima (treća razina). Isto tako,u toplinskim stanicama zgrada izmjenjuje se toplina radi opskrbe induvidualnih po-trošača (stanova), što odgovara četvrtoj razini E-sustava i P-sustava..

Budući da je el. energija univerzalna te može zadovoljiti sva trošila:a) el. aparate i rasvjetu, električne strojeve u industriji,b) grijanje prostorija i toplu vodu i

c) kuhanje,

to E-sustav ulazi u svaki stan i industriju, te je logično da on bude bazni energetski su-stav, koji se po potrebi može zamijeniti jeftinijim sustavom za trošila iz grupe b) i c).

3. Upravljanje sustavima danas

Za upravljanje E-sustavom danas su nadležna dva dispečerska centra: Nacionalni di-spečerski centar (NDC) i Dispečerski centar Elektre Zagreb (DCZ), dok se daljinskoupravljanje obavlja iz tri centra:- Iz DCZ se daljinski upravlja svim stanicama 30/10 kV i nekim stanicama 110/x kV

- Iz centara daljinskog upravljanja CDU-Tumbri i CDU-Mraclin, kojima je nadležanNDC, upravlja se većim brojem zagrebačkih stanica 110/x kV.

Činjenica je da ni u jednom od nabrojenih centara nije moguće u realnom vremenu prati-ti potrošnju energije Grada.

P-sustavom se upravlja iz jednog centra Gradske plinare, koji je po svojoj hardverskojstrukturi sličan DCZ-u.

T-sustavom se upravlja također iz jednog centra koji pripada Centralnom ToplinskomSustavu HEP-a, a njegov je stupanj prikupljanja podataka i automatizacije najmanji.

Upravljačke karakteristike sustava su veoma različite, tako da uz brzi E-sustav imamotromi P-sustav odnosno T-sustav. Najpouzdaniji je P-sustav, najviše gubitaka distribucijeima T-sustav, a najkompleksniju problematiku upravljanja ima E-sustav. Zbog toga, kao izbog svoje "žičane" strukture, svoje osjetljivosti i važnosti, E-sustav ima složen upra-vljački sustav od kojega se očekuje brzo djelovanje u incidentnim situacijama (lokacija,izolacija i popravak kvara) i održanje konstantnog napona.

Svi sustavi imaju osnovnu funkciju djelovanja u incidentnim situacijama, ali i funkciju per-manentne analize pogona i davanja prijedloga za njegovo poboljšanje. Analitičke spo-sobnosti centara diktirane su tehnologijom 80-ih godina, kada su građeni, ali je interesza racionalnim pogonom i smanjenjem gubitaka uvjetovan i organizacijom kojoj pripa-daju i važećim tarifnim sustavima.

159

4. Suvremeni zahtjevi upravljanja sustavima

Suvremeni zahtjevi isporuke energije stavljaju u prvi plan potrošača, i time proizvodne,prijenosne i distribucijske firme dovode u položaj njegova servisa. Sve više se gubi mo-nopol jedinog isporučitelja energije i uvodi slobodno trgovanje, s pravom potrošača dabira povoljnijeg isporučitelja, lako u nas još nisu ispunjeni uvjeti za 'trgovinu", nitko nemože poreći, pogotovo u demokratskom društvu, primarnu važnost potrošača-građani-na ili potrošača-poslovnog subjekta

Spomenute okolnosti bitno utječu na koncepciju upravljanja sustavima, zato ih istaknimona primjeru E-sustava:

1. Čvršće obveze isporučitelja električne energije potrošačima, na bazi ugovora iplaćanja penala za neisporučenu energiju. "Customer service" je danas jedan odosnovnih trendova razvoja distribucije u Europi s ciljem povećanja pouzdanostiisporuke energije zadovoljavajuće kvalitete (konstantan napon i frekvencija) uzmanje troškove.

2. Poslovanje distribucijskog poduzeća na bazi realnih tržišno-ekonomskih odnosau kojima će se pooštriti uvjeti poslovanja, te će se sve više voditi računa o dobiti igubicima. Troškovi pogona se nastoje smanjiti, kao i troškovi osoblja, koji se da-nas u Europi kreću između 10% i 20% prihoda.

3. Potreba vođenja zajedničke energetske politike u gradu Zagrebu i koordinacijeizmeđu poduzeća koja, kao poslovni subjekti, vode o tome brigu, a u cilju isporu-ke jeftinije energije potrošačima.

4. Radi smanjenja troškova poslovanja razumno je očekivati udruživanje E-distribu-tera s distributerima plina, topline i vode, stvarajući tako jedno mjesto za komuni-kaciju s potrošačima. Njima se priključuje i kabelska televizija. Time se potrošaču slučaju kvara obraća uvijek na jedno mjesto, na kojemu može dobiti i ostale in-formacije.

5. Svjetska konkurencija s kojom se danas suočava industrija traži od industrijskihpotrošača permanentnu brigu o smanjenju proizvodnih troškova korištenjem jefti-nije energije, što će izazvati dodatni pritisak za povoljnijim tarifama.

6. Potreba racionalnijeg korištenja električne energije zbog narasle svijesti građanada valja naći ravnotežu između standarda i ekologije, nameće dodatni razlog dase operativno kontroliraju gubici prijenosa i distribucije svih energenata. Pojam"zagađenja horizonta" sve više ulazi u svijest građana i otežava nalaženje lokacijaza velike energetske objekte.

7. Mogućnosti gradnje racionalnih kogeneracijskih postrojenja manje snage, kojakombiniranom proizvodnjom tople vode, pare i električne energije imaju manjuspecifičnu cijenu energije na pragu elektrane nego velike jedinice, opravdavagradnju takvih postrojenja "u okviru distribucije" i upravljanje gradskim elektrana-ma iz distribucijskog dispečerskog centra.

8. Znatno poboljšanje tehnoloških mogućnosti hardwarea i softwarea, te komunika-cija s postrojenjima i potrošačima omogućavaju veći stupanj automatizacije.

160

5. Koncepcija zajedničkog upravljačkog sustava

Spomenute okolnosti zahtijevaju realizaciju složenijih funkcija u operativnom vođenjuelektroenergetskog i energetskog sustava grada Zagreba.

Stoga je logično da granice nadležnosti E-sustava postanu šire i obuhvate mrežu 110 kV(što je dijelom već pokazala analiza načinjena u L6) i gradske elektrane-toplane, kakoproizlazi iz logike da se sva energija (toplinska i električna) proizvedena u gradskim elek-tranama-toplanama troši "u gradu". Na slici 3 prikazan je logičan opseg upravljanja i na-dležnost dispečerskog centra (DC Zagreb) budućom mrežom (pretpostavljeno "konačnostanje" oko 2015. godine, prema L9).

Time bi se iz jednog centra upravljalo mrežom 110 kV i 30 kV Zagrebačke županije, kojaodgovara današnjem Distribucijskom području Elektra-Zagreb, što je u skladu s regio-nalnim pristupom prema (L5). Na taj bi način DCZ, kao jedini partner NDC-u, preuzeobrigu nad "četvrtinom" sustava Hrvatske, te bi tako, osobito u incidentnim situacijama,olakšao ulogu NDC-a kao budućeg elektroenergetskog poola Hrvatske.

Ista decentralizacijska logika približavanja potrošačima provela bi se i dalje te bi semrežom 10 (20) kV upravljalo iz Pogonskih Centara (PC), koji su pridruženi današnjimPogonima. U najvećem od njih, Pogonu Zagreb, suvremena tehnologija opravdava dal-jinsko upravljanje važnijim stanicama 10(20)/0,4 kV.

U predloženoj koncepciji centra, veći potrošači komunalnog značaja - Gradski transporti Gradski vodovod - dobivaju značajniju ulogu, te se nameće potreba koordinacije, osimna potrošačkoj razini kućanstva i velikih industrijskih potrošača, i na razini velikih komu-nalnih potrošača.

Nadležnost DCZ nad gradskim elektranama-toplanama opravdava se dvjema logikama:

logikom A:• njihov se "E- proizvod kupuje u gradskom području",• E i T-energija proizvode se u istom bloku, što je uvjet veće efikasnosti,• u slučaju raspada elektroenergetskog sustava Hrvatske obje će elektrane lakše

podnijeti "otočni pogon",• današnje posebne toplane (PT) i buduća kogeneracijska postrojenja moći će kroz

DCZ prodavati svoje viškove E i T-sustavu Grada;

logikom B:(koju možemo nazvati logikom gradskog života) prema kojoj građani Zagreba di-jele zajednički tramvajski i autobusni prijevoz, imaju zajednički vodoopskrbni, plin-ski i toplinski sustav, zajedničke kulturne i sportske institucije, žive na jednom kra-ju, a rade na drugom kraju Grada itd.

Slijedeći obje logike, opravdano je uspostaviti zajednički energetski sustav, budući da udobar dio kućanstava ulaze sva tri energenta. Cilj takvog sustava kojim bi upravljao"Energetski centar Zagreba" (EC Zagreb) jest isporuka jeftinije energije i pouzdanijaopskrba.

161

COto

pugo Seio

Sjever i IKsaver \/

Zapad i / Pierottijeva

StenjevecJankomir

JQ*S~fa f Trpimirova* -;,-*'.'-.„..

Resnik

vJarun / /Trnje I T m j g „

y'-O ^ - JLučko-Stupnik V / O

&Odra-Hrašće

(j§)) TS 400/110

Zračni vod 110kV

—•— Zračni vod 110kV (teški vod)

Kabel 11 OkV

Granice nadležnosti DC-a Zagreb

Slika 3. Granice nadležnosti DC Zagreb u "konačnom stanju" 110 kV mreže

Suvremena tehnologija potpomaže spomenutu "integraciju" nudeći integracijske susta-

" f e L i m e a O r p k i T i n f O ? a C i l S k i S U S t a V ) ' k°J' o m o 9 u ć a v a Papine informacije o di-jelovima E P i T-sustava koji se nalaze "u zemlji" i kojima se, osim tehničkih oridruzuju relevantne katastarske informacije, s ciljem smanjenja troškova bkaciE

budPudh oh T t V a ' , t e k ° O r d i n a c i i e r a d o v a ™ 8«d3kim ulicama, kao i p l a n ^ abuduch objekata. Izgradnja potpunog GIS sustava niti je mali zahvat niti emoguć bez udjela sve tri organizacije: Elektre, Gradske plinare 7 Toplinskih

. Sustav MTU (mrežno tonfrekventno upravljanje), razvijen za potrebe E-sustavamože se, bez većih ulaganja, koristiti za potrebe P i T-sustava.

Budući da je smanjenje troškova energije stalna potreba, radi poboljšanja uvieta uma djeluje hrvatsko gospodarstvo i živi naš građanin, tome treba t e l i J S t aHEP-a, stvaranjem profitnih i troškovnih centara. organiz

Takvi će centri, prirodom svoga poslovanja, biti zainteresirani za racionalniji pogon te ćevise vodit, računa o smanjenju gubitaka energije, "ravnanje dijagrama o p e e S a ' i osu uobičajene mjere u mirnodopskoj situaciji, kao što je potrebno c T i ? n a p o S k a budeu funkciji poknvanja troškova tamo gdje nastaju (plaćanje "špice" MatoveTe qiie) i C

Literatura:1 5 2 E S E S S S Z a 9 r e b a za 1997-9Odinu'Grad8ki ured

2. Godišnje izvješće za 1996. godinu, Gradska Plinara Zagreb d.o.o.

4. Osnovni podaci 1996. godine, HEP-Distribucijsko Područje Elektra Zagreb5 S

? ' vJ 0 HK n r i 'pR?T a d n e V n ° g d i j a 9 r a m a opterećenja Hrvatskog elektroenergetskog susta-va , HK ČIGRE, Treće savjetovanje, R 38-09, Cavtat, 1997.

8. Leslie G. Sisouw de Zilwa: "Management of Electricity Distributions in Europe" Emphasison customer service, AUPTDE-CIRED Conference, Amman (Jordan) 3-6 June 1996

9. Novelacija "Osnovnog rješenja elektrodistributivne mreže 110 kV i 30 kV grada Zaqreba"Energetski institut "Hrvoje Požar", listopad 1996. ^ y e o a ,

NEXT PAQE(S) Itoft BLANK I 163

HR9800091Mr. sc. Ivan Baličević, dipl. ing.Hrvatska elektroprivredaOsijek

ISKUSTVA U UVOĐENJU PRIRODNOGA PLINANA NOVA PODRUČJA

Sažetak:U referatu su navedeni utjecajni faktpri i kriteriji za uvođenje prirodnoga plina na novapodručja. Naglašena je potreba istodobnog vođenja tri paralelna procesa: izgradnje ma-gistralnih plinovoda, izgradnje distributivne mreže, te izgradnje ili rekonstrukcije instalaci-je potrošača, što je neizbježno za što brži početak potrošnje plina i gospodarsku oprav-danost cjelokupnog pothvata.

Važnost ostvarenog plinskog konzuma u prvim godinama uvođenja plina, koji je znatnomanji u odnosu na dugoročni potencijalni konzum, od izvanrednog je značaja za efika-san nastavak procesa uvođenja prirodnoga plina. Također je ukazano na činjenicu daneki nepredviđeni utjecajni faktori i neanalizirani kriteriji mogu neočekivano usporiti plani-ranu dinamiku uvođenja prirodnoga plina, a ponekad ga i potpuno zaustaviti.

EXPERIENCES IN INTRODUCING NATURAL GASTO NEW DISTRICTS

Abstract:The paper states influential factors and criteria for distributing natural gas to new di-stricts. The need for three parallel processes being executed at the same time is empha-sised: construction of transmission pipelines, of a distribution network, and building orreconstruction of consumer installations, unavoidable for speeding up the process ofgas consumption and economic justification of the entire project.

The significance of gas consumption in the first years following the utilisation of naturalgas is considerably lower compared to the potential long-term consumption. It createsan exceptionally important factor for an efficient continuation of gasification. The paperalso points out that some unforeseen influential factors and unanalysed criteria mayunexpectedly slow down the planned dynamics of the natural gas introduction, and so-metimes even bring it to a complete stop.

1. UVOD

Nakon otkrića plinskoga polja Bokšić-Lug, nedaleko Donjeg Miholjca 1973. godine,počeo je INA-Razvoj, uz suradnju s Gospodarskom komorom Osijek, analizirati potenci-jalno tržište prirodnoga plina Slavonije i Baranje. Iste godine na temelju ankete industrij-skih potrošača izrađena je Uvodna studija: "Problematika plinifikacije i istraživanje tržišta

165

prirodnog plina na području Slavonsko-baranjske makroregije" (I. i II. dio). Uvodna studi-ja pokazala je da je gro potrošnje supstitutabilne energije smješten u gradovima, sje-dištima bivših općina, a među njima su se posebice isticali Osijek i Valpovo s Belišćem,što je i odredilo smjerove izgradnje prvih dionica magistralnih plinovoda.

Već 1974. godine u proces plinifikacije regije uključila se "Elektroslavonija" Osijek izgrad-njom plinsko-turbinske elektrane u Osijeku i njezinim imenovanjem od strane lokalnihvlasti za nositelja poslova plinifikacije na regionalnoj razini. Stručnjaci "Elektroslavonije"izradili su 1978. godine "Program plinifikacije područja ZO Osijek u razdoblju 1979.-1985. godine". Ovaj Program analizirao je problematiku uvođenja prirodnoga plina u 25većih naselja i potvrdio da u prvoj fazi plinifikacije Regije prioritet trebaju imati općinskicentri, jer se u ostalih 11 snimljenih mjesta trošilo svega 4,2% supstitutabilne energijekorištene u Slavoniji. Od tog vremena do danas kosrtinuirano su se proširivali i međusob-no nadopunjavali regionalni plinovodi kaptažnog i čistog prirodnoga plina, te postupnouklapali u jedinstveni plinoopskrbni sustav Hrvatske. Tek danas možemo reći daje plino-vodni sustav Slavonije dobio konture zacrtane Programom plinifikacije 1979.-1985. godi-ne, a njegova realizacija ovisila je ponajprije o raspoloživim financijskim sredstvima.Inače, neposredno prije početka okupatorskog rata 1991. godine počinjala se realiziratitzv. "druga faza plinifikacije", tj. plin se počeo dovoditi i u sela. I pored ratnih djelovanjazavršen je dio seoskih plinovodnih mreža uz samu liniju bojišnice, tako da rat nije ozbilj-nije prekinuo započeti proces plinifikacije. *

Da bi se dobio svestrani uvid u problematiku plinifikacije sela, stručnjaci "Elektroslavoni-je" izradili su Studije plinifikacije pojedinih općina, a zatim i županija, tako da u ovom tre-nutku znamo tehničko rješenje priključenja na plinoopskrbni sustav svakog sela uOsječko-baranjskoj, Požeško-slavonskoj i Virovitičko-podravskoj županiji. Međutim, eko-nomska problematika priključenja sela na plinovodni sustav mnogo je složenija nego pri-ključenja gradova i za sada nije riješena na dugoročno prihvatljiv način. Zbog toga ćeona zahtijevati nova organizacijska rješenja distribucije plina uz provjeru ekonomskeopravdanosti priključenja svakog sela i trajnog utjecaja, pozitivnog ili negativnog, na većranije izgrađeni sustav.

2. PRISTUP UVOĐENJU PLINA NA NOVA PODRUČJA

lako su tehničke i ekološke prednosti uporabe prirodnoga plina poznate, a zbog povolj-ne cijene postoji i ekonomski interes potrošača, ipak je uvođenje plina na nova područjavrlo složen i kompleksan proces s mnogobrojnim interakcijama svih sudionika u proce-su. Realizacija uvođenja plina postavlja mnogobrojne zadatke pred tehničku i financijskuoperativu pa stoga zahtijeva angažiranje svih privrednih i političkih faktora zainteresiranihza plinifikaciju. Proces uvođenja plina grafički je prikazan na priloženom blok- dijagramu(vidi si.1.).

Plinoopskrbni sustav Osijeka pokazao se u ratnim uvjetima vrlo pouzdanim, te je odigrao odlučujućuulogu u kontinuiranoj opskrbi Osijeka, ne samo plinom, nego i električnom energijom, toplinom izcentraliziranog sustava i pitkom vodom.

166

IZRADAMAGISTRALNIHPUNOVODA

IZRADADISTRIBUCIJSKIHPLINOVODA

IZRADAINSTALACIJEPOTROŠAČA

UTVRĐIVANJEOPRAVDANOSTIPUNIF1KACUEPOTROŠAČA

SL.1. PROCES UVOĐENJA PRIRODNOG PUNA NA NOVA PODRUČJA

167

Početni događaj procesa je utvrđivanje raspoloživih količina plina, a cilj racionalna po-trošnja, tako da potrošač može koristiti tehničke, ekonomske i ekološke prednosti upora-be plina. Tijek procesa nije međutim strogo definiran, a vođenje procesa ovisi ponajprijeo organiziranosti lokalne samouprave i umješnosti distributera da usmjerava proces, pričemu do punog izražaja dolazi ekvifinalitet procesa.

Proces se mora voditi tako da bude što manji utrošak financijskih sredstava, a ciklus štokraći. Vrijeme izgradnje plinovoda i priključivanja potrošača na njih od izvanredne jevažnosti za ekonomske efekte koji trebaju vratiti uložena sredstva. Ovo se može ostvaritisamo sinkroniziranim vođenjem tri za sada nezavisna investicijska procesa:

a) izgradnjom magistralnih plinovoda i mjerno regulacijskih stanica na ulazu u nase-lje (investitor: INA-Naftaplin);

b) izgradnjom odorizacijskih uređaja, glavnih distribucijskih i uličnih plinovoda krozgrad (investitor: distributer plina ili jedinice lokalne samouprave, uz sufinanciranjepotrošača);

c) izradom ili rekonstrukcijom instalacija i/ili postrojenja potrošača (investitor: po-trošači).

Ta tri procesa treba paralelno voditi tako da se približno istovremeno završe, što u Osije-ku nije bio slučaj. Prvo je u listopadu 1975. godine završen magistralni plinovod i mjerno-regulacijska stanica, zatim je koncem 1976. godine završena prva dionica distribucijskogplinovoda prema tri industrijska potrošača. Prvi industrijski potrošač završio je rekon-strukciju svojega postrojenja tek u ožujku 1977. godine, a preostala dva - godinu danakasnije. Dakle, prvi potrošač u gradu pojavio se godinu i pol dana nakon završetka ma-gistralnog plinovoda. Ovakav neorganiziran pristup znatno je usporio korištenje prirod-noga plina u Osijeku i bitno utjecao na dalji razvoj plinske mreže i korištenje plina, takoda su se prva kućanstva priključila na plin tek koncem srpnja 1977. godine. Općenito semože zaključiti da su se u prvo vrijeme plinifikacije potrošači priključivali približno dvijegodine nakon završetka magistralnih plinovoda, dok se nakon rata taj period znatnoskratio, a u nekim je slučajevima realizirano paralelno vođenje i istodobno puštanje plinau magistralni plinovod, distribucijsku mrežu i instalacije potrošača.

Plinovodi se u pravilu grade za duži period eksploatacije, pa se popunjenje njihovih ka-paciteta ostvaruje tek 10-15 godina nakon izgradnje. Veličina procesa do potpune(100%) plinifikacije nekog područja zahtijeva etapno građenje plinovoda i to u smjeruvećih potrošača spremnih da odmah prihvate plin. Etapna izgradnja plinovoda možesamo djelomično ublažiti asinkronu akciju, utoliko što se proces može zaustaviti uslučaju negativnih financijskih efekata.

Iz ovoga slijedi da je najvažniji događaj u procesu realna spoznaja mogućnosti plinifika-cije potrošača. U proces se, međutim, istovremeno uključuje mnogo potrošača, pa se uobradi potrošača mora voditi računa o utrošku vremena, veličini pogreške u procjenikonzuma i vrijednosti potrošača za povrat uloženih financijskih sredstava. Dijagram ovi-snosti navedenih vrijednosti mora se ovdje u cijelosti primjenjivati (vidi sl.2.).

Ukoliko potrošač ima jednoličan dijagram dnevne, tjedne i sezonske potrošnje plina i ve-liku godišnju potrošnju, isti svojim uključivanjem može bitno utjecati na dalji tijek proce-sa, pa mu treba posvetiti maksimum pozornosti i utroška vremena. Veći koncentriranikonzum omogućuje racionalniju i jeftiniju distribuciju plina, ali se prilikom povećanja po-

168

Rentabilnost(kn)

Trenutno neinteresantanpotrošač, npr. disproporcijakonzuma i udaljenosti

Vrijednost konzumapotrošača priključenogana plin

Trošak analizekonzuma i mogućnostipriključenja potencijalnogapotrošača

(%) veličina pogreške

SI. 2. Tijek analize konzuma i opravdanosti priključenja industrijskih potrošača

trošnje plina mora voditi računa i o retrogradnom djelovanju na količinu raspoloživogaplina. Raspoloživost plina mora pratiti rast godišnje potrošnje.

Radna operacija tj. izrada plinovoda značajan je, ali ipak manji dio procesa, jer se dokrajnjeg cilja, tj. početka racionalne potrošnje plina, često pojavljuju i neplanirani zastoji.Nedovoljno poznavanje svih prednosti uporabe prirodnoga plina često je bio uzrok za-stoja pa je potrebno dobro prethodno informiranje potrošača. U prvim kontaktima s po-trošačima često se čuju uobičajeni prigovori uvođenju novih tehnologija. ("Imamo svedobro riješeno", "Nismo zainteresirani" i ostale "ubojice ideja", u obliku "straha od novite-ta"), koji nažalost često postaju i limitirajući faktori uvođenju plina. U ovim slučajevima ot-varaju se vrata plinifikaciji tek nakon uviđanja prednosti kod susjednih potrošača, no za-stoj koji je usporio proces ne može se nadoknaditi.

Općenito se može zaključiti da je s potencijalnim potrošačima za prijelaz s drugih ener-genata na prirodni plin bilo potrebno u početnoj fazi plinifikacije obaviti 6-10 posjeta irazgovora, dok je danas taj broj smanjen na 2-3 dogovora. Praksa je pokazala dameđusobni razgovor potencijalnog potrošača s postojećim korisnikom prirodnoga plinaima jači utjecaj na donošenje odluke za uvođenje plina, nego stručna objašnjenja oprednostima plina dobivena od distributera ili projektanta.

Povoljno ponuđene kredite industrijskim potrošačima za prijelaz na prirodni plin brže suprihvaćala dobrostojeća poduzeća, iako je bilo evidentno da bi upravo plinifikacija omo-gućila prosperitet lošije stojećim poduzećima, jer bi razlika u cijeni goriva omogućavalapovrat kredita iz razlike u cijeni goriva uz istovremenu dodatnu zaradu već na samompočetku potrošnje plina.

169

UDALJENOST 0 0POSTOJEĆIH PLINOVODAGUSTOĆA KONZUMAPERSPEKTIVNE LOKACUEINDUSTRIJA

MAZUT (srednje teiko ulje)EKSTRA LAKD ULJEELEKTRIČNA ENERGUA

UGLJEN

OSTALI PUNOM IENERGENTI

DOMAĆINSTVAZANATSTVOINDUSTRIJAKOMUNALNI OBJEKTI

KATEGORIZACIJAPOTROŠNJE

MOGUĆNOST ISPORUKEPUNAGRAVITACIJSKO PODRUČJEMAGISTRALNOG PUNOVODA

ZFMLIOPISNIIPOLOŽAJ

STRUČNIKADAR

POTENCIJALKONZUMA

RASPOLOŽIVAKOLIČINAPUNA

POVOLJNOST DISTRIBUTERA

INTERESNO PODRUČJE

KONKURENTNA PODUZEĆA

IZBORDISTRIBUTERA

PONDZAKOMUNAmU

UDIO POTROŠAČAKREDITI

FINANCIJSKASREDSTVA

ZA PROJEKTIRANJE

ZA IZVOĐENJE

ZA PRODAJU

ZA ODRŽAVANJE

KONKURENTNIIZVORI ENERGIJE

VRIJEME"~ TĐENv...

ETAK POTROŠNJEIZVOĐENJA IPOČET/

UTVRĐIVANJECIJENE

EKONOMSKAOPRAVDANOST

PRIKUUČENJE NOVIH PODRUČJA

PRIPREMNI RADOVI

/ IZGRADNJA

^ DOGOVOR S POTROŠAČIMA

POČETAK POTROŠNJE

PRIHVATLJIVA CIJENA

NABAVNA CIJENA

PRODAJNA CIJENA

IZNOS UDJELA

KLAUZULE U PROMJENI CIJENE

STVARNI KONZUM

INVESTICIJSKA ULAGANJA

DISTRIBUCIJSKA RAZLIKA U CUENI

ANAUZA RIZIKA

TEHNIČKORJEŠENJE

MATERIJAL CUEVI

NAČIN POLAGANJA CUEVI

INSTALACIJE POTROŠAČA

SL.3. KRITERIJI I UTJECAJNI FAKTORI ZA ODREĐIVANJE OPRAVDANOSTIUVOĐENJA PRIRODNOGA PUNA NA NOVA PODRUČJA

170

Veličina plinskoga konzuma i spremnost potrošača za prihvat plina temeljni su preduvjetiza priključenje novih područja, ali je prije donošenja definitivne odluke osim njih potreb-no razmotriti cijeli niz faktora, koji mogu imati odlučan utjecaj na opravdanost izgradnjeplinovoda (vidi si. 3). Zbog ograničenoga prostora i vremena, u ovom referatu nisu detal-jnije opisani utjecaji svakog od navedenih faktora na donošenje konačne odluke, ali seni jedan od njih u praksi nesmije zanemariti.* Ipak od svih njih najznačajniji su "konku-rentni izvori energije" i "utvrđivanje cijene".

Konkurentni izvori energije imaju presudni utjecaj na proces uvođenja prirodnoga plina.Izbor najpovoljnijega energenta ili kombinacije energenata mora biti rezulat proučavanjasvih utjecajnih faktora uz primjenu metoda sustavne analize, kojima se optimalizacijomdolazi do konkretnih zaključaka u okviru jedne regije ili za pojedine potrošače (vidi si. 4)Osobitu pozornost treba posvetiti lokalnim izvorima energije, kao npr. geotermalnojenergiji, hidroenergiji, bioplinu, biomasi, vjetru i dr., te blizini centraliziranoga sustava zaopskrbu toplinom, kojima u određenim uvjetima i za određene svrhe treba dati prednost.Ovakvim pristupom Osijek je podijeljen na zonu plinifikacije i zonu toplifikacije, a "Studijaopskrbe prirodnim plinom Požeško-slavonske županije" predvidjela je za manje zaseoke,udaljene više od 1 km od budućih plinovoda, opskrbu UNP-om. Tvornica ulja Čepinuspješno koristi kombinaciju suncokretove ljuske i prirodnoga plina, a DIK "Đurđenovac","Gaj" Slatina i drugi kombinaciju prirodnoga plina i drvenih otpadaka.

Pri analizi treba imati na umu da potrošači u biti trebaju samo korisne oblike energije: to-plinu, mehanički rad i svjetlost, dok je uporaba zvuka i kemijske energije (npr. za elektro-lizu) zanemariva. Prema O.E.Fischeru struktura uporabe korisnih oblika energije u svijetuje sljedeća: toplina 80%, mehanički rad 19% i svjetlost 1%. Za njihovo dobivanje na ra-spolaganju je ukupno 45 primarnih izvora energije od kojih su mnogi karakteristični zapojedine regije. Zbog toga je potrebno znanstvenoistraživačkim metodama proučiti ka-rakteristične energetske lance od izvora do korisnih oblika energije, kako bi regija mogladugoročno najbolje koristiti vlastite resurse, što smanjuje transportne troškove ipovećava ukupni stupanj djelovanja cjelokupne državne energetike.

Postojećim izvorima energije plin može biti konkurentan na dva načina: nižom cijenomiskoristive topline i povećanjem kvalitete proizvoda. Prodajna cijena plina mora biti takvada potrošači i distributer nađu svoj interes u potrošnji plina. Najviša cijena plina limitiranaje cijenom ostalih konkurentnih energenata, a najniža troškovima distribucije i prispjelimanuitetima, koji se dodaju na nabavnu cijenu plina. Iznimno u slučaju značajnogpovećanja kvalitete proizvoda ili zahtijevanog komfora stanovanja cijena topline dobive-na iz plina može biti i veća od konkurentnih energenata.

Međutim, praksa je u SR Njemačkoj pokazala da se proces uvođenja plina u kućanstvadobro razvija dok je cijena prirodnog plina do 80% cijene lož-ulja za kućanstvo, a u indu-striji do 90% cijene mazuta, jer su to s obzirom na mogućnosti automatskog rada ložištai komfora stanovanja na današnjem stupnju razvitka tehnike jedini ozbiljniji konkurentiprirodnom plinu.

Detaljniji opis utjecajnih faktora možete pronaći u časopisu "Privreda" 11/78 (Izdanje Gospodarske ko-more Osijek) ili u zborniku radova sa savjetovanja "Plinifikacija i plin kao suvremeno gorivo"održanom u Splitu ožujka 1979. godine.

171

IZVORIENERGIJE(460 min MWh )

NAFTA

UGLJEN

PRIRODNI PLIN

HIDROENERGIJA

DRVO 1 DRV. OTPACI

OSTALO*

47%

3%

27%

16%

4%

3%

SEKUNDARNIOBLICI ENERGIJE(280 min MWh )

»OSTALO ZA SLAVONIJU:-GEOTERMALNA ENERGIJA-ŠUMSKA BIOMASA-OSTACI RATARSKE PROIZVODNJE-STOČNI GNOJ-RAZNI OTPACI (SMEĆE)-SUNČEVA ENERGIJA-VJETAR-ATOMSKA ENERGIJA

GUBICITRANSPORTA ITRANSFORMACIJA

NAFTNI DERIVATI

VODENA PARA

GRADSKI PLIN

KOKS

ELEKTRIČNA STRUJA

VRELO ULJE

TOPLA VODA

TOPLI ZRAK

KORISNIOBLICI ENERGIJE(150mlnMWh)

GUBICITRANSPORTA ITRANSFORMACIJA

TOPLINA

MEHANIČKI RAD

SVJETLOST

80%

19%

1%

ZVUK, KEMIJSKA ENERGIJA

45 IZVORA ENERGIJEVARIJETETI ENERGENATA

NEDOSTAJU STATISTIČKI PODACIKRITERIJI I MODELI

0 Š K

3(5) KORISNIH OBLIKACILJEVI (IZ ANKETE )

SL.4. UZORAK PODLOGE ZA ANALIZE I IZBOR NAJEFIKASNIJIHENERGETSKIH LANACA NEKE MAKROREGIJE

U sadašnjim uvjetima u Hrvatskoj se, s obzirom na cijenu plina i ekonomsku opravda-nost plinifikacije, uvođenju plina na nova područja može i mora pristupiti izborom jedneod dvije mogućnosti:

- Polazeći od zadane prodajne cijene plina (npr.prosječne prodajne cijene distribu-tera u Hrvatskoj) može se uz realni plinski konzum i troškove poslovanja izračuna-ti mogućnost ekonomski opravdanoga proširenja plinovodne mreže, što je zbogdepresivne cijene plina uglavnom skromno.

- Izračunati prodajnu cijenu plina na temelju željenog proširenja mreže i realnogplinskog konzuma (nipošto ne potencijalnog konzuma), uz pretpostavljenetroškove poslovanja, pa ukoliko tu cijenu potrošači prihvaćaju, prići realizaciji pro-grama.

Naravno da plinifikacija novih područja pod svaku cijenu ne dolazi u obzir jer bi to jošviše narušilo ekonomičnost poslovanja postojećeg plinoopskrbnog sustava, lako se po-stojeći plinoopskrbni sustav na prvi pogled čini jakim i stabilnim, on ipak ima granicedopuštenih priključivanja nerentabilnih područja koje se ne smiju prekoračiti.

3. REALIZACIJA PROGRAMA PLINIFIKACIJE

Odmah nakon imenovanja za nositelja poslova plinifikacije na području Slavonije i Ba-ranje, "Elektroslavonija" je 1975. godine izdvojila inicijalna financijska sredstva (osnivačkikapital) za plinifikaciju Regije na poseban račun i strogo vodila računa o njihovutrošenju. Ta su sredstva omogućila izradu Studija - idejnih rješenja plinifikacije za svaveća naselja uz izgrađene magistralne plinovode i podmirivala troškove poslovanja dijelaRazvojnog odsjeka.

Inženjeri i ekonomisti u Razvoju uporno su se bavili analizama i traženjem povoljnih dio-nica plinovodne mreže, koje bi omogućavale povrat bankarskih kredita uloženih u iz-gradnju plinovoda. S obzirom da su i tada, kao i danas, uvjeti vraćanja bankarskih kredi-ta bili nepovoljni, morao se promijeniti model financiranja, tako da su izgradnju uličnihplinovoda financirali i potencijalni potrošači, najviše industrijski, a na kraju je i sama"Elektroslavonija" morala uskočiti s dodatnih 200.000 din povoljnog kredita za prvu dioni-cu u Osijeku.

Veći zamah plinifikaciji naselja dao je tek robno-novčani kredit INA-Naftaplina 1978. go-dine s 12,7 km čeličnih cijevi većih dimenzija po povoljnim cijenama i rokom otplate 3godine. On je omogućio građenje prvih dionica plinovodne mreže u Slatini, Đurđenovcui Našicama, te intenzivirao nastavak radova u Osijeku. No, zbog sporog proširivanjagradskih plinovodnih mreža bilo je potrebno uvesti namjenski dodatak (doprinos) naprodajnu cijenu plina, koji se preko posebnog računa usmjeravao isključivo u dalju iz-gradnju mreže. Doprinos iz prodaje plina u simboličnom iznosu 4% zadržao se u nekimmjestima do danas i koristi se uglavnom za izradu projektne dokumentacije.

Proširenje plinskog konzuma i priliv financijskih sredstava od prodaje plina omogućili su1981. g. osnivanje OOUR-a "Distribucija plina" s vlastitim računom, koji je postojao do1991. godine.

173

Dakle, od prvog dana uvođenja plina u naselja, odnosno od početka pripremnih radova,vodilo se računa o ekonomici poslovanja organizacijske jedinice za plinifikaciju, što jeomogućilo povrat inicijalnih i kreditnih sredstava, a imalo za posljedicu etapnu izgradnjuplinovoda dinamikom kojom nisu bili uvijek zadovoljni svi zainteresirani subjekti za po-trošnju jeftinog plina.

Uvidjevši tijekom vremena prednosti korištenja prirodnoga plina, potrošači su sve višepreuzimali inicijativu u financiranju građenja plinovoda, što je imalo i određenih nedosta-taka. Tako su npr. potrošači inzistirali na djelomičnoj izgradnji plinovoda u pojedinim uli-cama, jer se nisu uspjeli organizirati i skupiti dovoljno sredstava za cijelu ulicu. Sada seza rješavanje tih zaostataka angažira znatan dio tehničkog osoblja koji bi trebao rješavatiostalu, značajniju i aktualniju, problematiku plinifikacije.

Postavljanje jeftinih polietilenskih plinovoda od 1988. godine nadalje omogućilo je lakšezatvaranje financijskih konstrukcija od strane jedinica lokalne samouprave, koje svečešće u skladu sa zakonom preuzimaju i ulogu investitora.* lako je ovakav pristup brzoproširio plinovodnu mrežu, on je izborom problematičnih, najjeftinijih izvoditelja radovauz samostalno izvođenje građevinskih radova od strane građana, znatno smanjio kvalite-tu novoizgrađenih plinovoda. Stručni nadzorni organi, izvrgnuti utjecaju lokalnih poli-tičara, a bez znatnije stručne potpore inspekcijskih službi, sve su se više nalazili u neza-vidnom položaju politike svršenoga čina.

Danas, 22 godine nakon početka potrošnje prirodnoga plina u Slavoniji, "Elektroslavoni-ja" eksploatira cea 1150 km plinovodne mreže na koju je priključeno oko 35.000 po-trošača. Sva naselja sa značajnijim plinskim konzumom, osim onih u Baranji, uključenasu u plinoopskrbni sustav Hrvatske. (Vidi tablicu 1.) Na području Osječko-baranjskežupanije plinovodni sustav doveden je do 85 % potencijalnog plinskog konzuma 2010.godine.

Prva pokusna dionica polietilenskog plinovoda u Slavoniji dužine 1200 m položena je u Našicama1979. godine, ali su se od tada zbog otežane nabave uvoznog polietilena sve do 1988. godine gradiliisključivo čelični plinovodi. Inače, s tom pokusnom dionicom do danas nije bilo nikakvih problema, aiznenađujuće velik plinski konzum zahtijeva njezinu rekonstrukciju.

174

Rang-lista jedinica lokalne samouprave na području Županije osječko-baranjskeprema potencijalnoj godišnjoj potrošnji prirodnoga plina 2010. godine

Tablica 1

Red.broj

1.2.3.4.5.6.7.8.9.10.11.12.13..14.15.

Red.broj

1.2.3.4.5.6.7.8.9.10.11.12.13.14.15.16.17.18.19.20.21.22.23.24.

Plinificirane jedinicelokalne samouprave

OsijekBelišćeNašiceĐakovoDonji MiholjacValpovoCepinBizovacMagadenovacĐurđenovacMarijanciKoskaPetriievciFeričanciAntunovacUKUPNO PLINIFICIRANOPODRUČJE

Neplinificirane jedinicelokalne samouprave

Beli ManastirDardaKneževi VinogradiErdutVukaBiljeCeminacDetlovacErnestinovoDražSemeljciDrenjePopovacGorjaniPodgoračViljevoStrizivojnaSatnica ĐakovačkaViškovciTrnavaMoslavina PodravskaLevanjska VarošPunitovciDonja MotičinaUKUPNO NEPLINIFICIRANOPODRUČJESVEKOLIKO ŽUPANIJA

Procjena godišnjepotrošnje

m3x103

262 326133 651

63 92343 66513 69812 35810 547

8 2447 3906 35543114 1232 2412 1402 100

577 072

Procjena godišnjepotrošnje

m3x10324 18111 5827 5197 4154 9214 8564 1094 0603 7203 5193 4573 2512 6932 0551 9061 7881 7801 6231 1601 1311 1231 0891 010727

100 675

677 747

Udio godišnjepotrošnje %

38.70519.7199.4316.4422.0201.8231.5561.2161.0900.9370.6000.6080.3300.3150.309

85.101

Udio godišnjepotrošnje %

3.5671.7081.1091.0940.7260.7160.6060.5990.5480.5190.5100.4790.3970.3030.2890.2710.2700.2460.1760.1710.1700.1650.1530.107

14.899

100

175

"Studija opskrbe prirodnim plinom Županije osječko-baranjske" pokazala je da je zadovođenje plina do preostalih 15% potencijalnog konzuma potrebno uložiti oko 5 putaveća financijska sredstva nego što su do sada ukupno uložena sredstva u plinifikaciju.Samo za 1383 km visokotlačnih i srednjetlačnih međumjesnih plinovoda i MRS-a trebauložiti 35 420 300,- DEM i upravo ta će sredstva biti glavni kamen spoticanja plinifikacijemanjih nerazvijenih naselja. Naime, praksa je pokazala da jedinice lokalne samoupravemogu samostalno financirati mjesnu distributivnu mrežu ako im netko dovede plin do na-selja. Ali, za izgradnju međumjesnih plinovoda traže bespovratnu pomoć drugih investi-tora.

Zbog nerazmjera konzuma i investicija bit će moguće dalju plinifikaciju Županije realizira-ti samo uz bolju organizaciju plinske privrede i promjenu strukture prodajne cijene plinakrajnjim potrošačima.

Dio problematike nastavka financiranja plinifikacije Županije zasigurno bi mogli riješitiizravni potrošači INA-Naftaplina. Oni su prošle godine potrošili 213 min m3 plina, a svačetiri distributera na području Županije zajedno samo 95 min m3, a od toga "Pogon di-stribucije plina" oformljen unutar "Elektroslavonije" čak 89 min m3 ili 94% plina prodanogputem distributera. Kako su izravni potrošači koristili čak 2,24 puta više plina, to znači dabi oni trebali biti nositelji financiranja plinifikacije Županije. Oni imaju beneficiranu cijenuplina u odnosu na distributere, ali i u odnosu na druge vrste energenata, a ne pomažurazvoj plinifikacije na razini Županije.

No, bez obzira kako će se riješiti složena problematika financiranja međumjesnih plino-voda, već do sada izgrađena mreža zahtijevat će dalji porast potrošnje plina. Iz tablice 2vidimo da je prosječna priključenost kućanstava na izgrađenu mrežu 44,26%, čemu suznatno pridonijeli Osijek s prigradskim naseljima i Donji Miholjac, dok su novoplinificira-na naselja znatno ispod tog postotka. Postotkom priključenih kućanstava u naseljima pli-nificiranim u zadnjih nekoliko godina ne možemo biti zadovoljni, jer je postotak pri-ključenja ispod 10%.

Na izgrađenu plinovodnu mrežu u Županiji može se priključiti 70 000 kućanstava, a sadaih je priključeno oko 31 000, pa možemo uskoro očekivati ekonomičnije poslovanje sva-kog od 4 distributera, koji bi također morali pomagati plinifikaciju neplinificiranih po-dručja.

Dobri poznavatelji lokalnih prilika mogu iz tablice 2 uočiti da je najveći postotak pri-ključenih kućanstava ostvaren u prigradskim naseljima, a najmanji u naseljima koja senalaze u blizini šumskih kompleksa. O tome treba voditi računa u nastavku proširenja pli-noopskrbnog sustava, kao i prigodom energetskih bilanci naše zemlje, jer po svemusudeći izgleda da je udio drvene mase značajnije podcijenjen.

Svjetska stručna literatura naglašava dva slučaja u kojima se uvođenjem prirodnoga pli-na na nova područja postižu optimalni efekti:

- prigodom izgradnje novih naselja i

- prigodom zamjene dotrajalih energetskih uređaja u postojećim objektima,o čemu se u proteklom razdoblju nije vodilo nimalo računa.

176

Iz tablice 2 vidimo također da su na području pod nadzorom UNTAES-a plinificiranasamo dva naselja. Sigurno bi bio promašaj u obnovljene objekte na tom području posta-vljati elektroenergetske uređaje koje će za nekoliko godina zamijeniti plinski aparati. Nesmije se dopustiti da uspostava gospodarstva na okupiranim područjima bude izvedenakopiranjem predratnog stanja, nego nastale (ne)prilike treba iskoristiti za nova tehničko-tehnološka rješenja, imajući pri tome u vidu daje prirodni plin energent bliske budućno-sti i novih tehnologija.

Kako je uporaba prirodnoga plina u kućanstvima većim dijelom komplementarna elek-tričnoj energiji, plin može pomoći i u obnovi elektroenergetskog sustava Podunavlja tetrajno smanjiti dimenzije električnih napojnih vodova i broj transformatorskih stanica.*Na taj bise način izbjeglo nepotrebno multipliciranje kapaciteta za opskrbu energijom.

4. ZAKLJUČCI

Prirodni plin danas nije više nepoznat širokim krugovima potencijalnih potrošača i uvje-renost o prednostima njegove uporabe opetovano je testirana na terenu, što sa svojestrane olakšava marketing. Pri istraživanju tržišta od osobite je važnosti utvrđivanje real-nih mogućnosti prijelaza postojećih potrošača supstitutabilne energije na prirodni plin, teutvrđivanje realne buduće potrošnje i njezinih trendova.

Proširenje plinoopskrbnog sustava danas se provodi u uvjetima tržišne privrede, pa pre-ma tome onaj koji je nositelj plasmana plina, čak ako to provodi vlastitim sredstvima,mora voditi računa o budućem rentabilnom poslovanju i vraćanju uloženih sredstava doodređenog roka, što je moguće samo kroz prodaju plina uz povoljne uvjete priključenjapotrošača.

Čak kad bismo u budućnosti imali na raspolaganju dovoljne količine plina, ipak brza ipotpuna plinifikacija cjelokupnog područja Slavonije pod svaku cijenu ne bi imala eko-nomsko i društveno opravdanje. Nije svejedno kojim će se tempom izgrađivati plinskamreža i koje će dionice i potrošači imati prioritet. Nastavak radova mora biti usklađentako da Hrvatska i Regija mogu najbolje koristiti raspoložive resurse prirodnoga plina iostalih oblika energije. To je moguće postići dobro odmjerenom strukturom prodajne ci-jene plina, a zatim postupnim proširivanjem plinovodne mreže na osnovi ekonomskipodnošljivih rješenja. Daljnji razvoj korištenja plina, mora se uklopiti u odnose koji vlada-ju na energetskom tržištu i istovremeno zadovoljiti ekonomske interese proizvođača, di-stributera i potrošača plina.

Za nastavak plinifikacije Osječko-baranjske županije potrebno je utvrditi trajne izvore inačine financiranja međumjesnih plinovoda, kao i najprihvatljivije postupke za povećanjepostotka priključenja na već izgrađenu plinovodnu mrežu, te tome prilagoditi organizacij-ski pristup nastavka plinifikacije. Da bi se navedena problematika mogla svestranouočiti, potrebno je temeljem izrađenih studija o opskrbi prirodnim plinom, koje su dale

Iskustva iz Osijeka s uvođenjem plina u višekatne objekte, koji nisu bili priključeni na centralizirani to-plinski sustav, pokazala su da se i u uvjetima djelomične plinifikacije kućanstava znatno smanjuje po-trošnja električne energije, što je omogućilo izbjegavanje rekonstrukcije preopterećenih trafostanica.

177

POSTOTAK PRIKLJUČENIH KUĆANSTAVA NA PLINIFICIRANOM PODRUČJUŽUPANIJE OSJEČKO-BARANJSKE - Stanje 31.12.1996. godine Tablica 2.

Red. br.

1.2.3.4.5.6.7.8.9.

10.11.12.13.14.15.16.17.18.19.20.2 1 .22.23.24.25.26.27.28.29.30.3 1 .32.33.34.35.36.37.38.39.40.4 1 .42.43.44.45.46.47.48.49.50.5 1 .52.S3.54.55.56.57.58.59.60.6 1 .62.

NASELJE

3SIJEKJOSIPOVACVIŠNJEVACSARVASTENJABRIJEŠĆEBRIJEST

1EPINLIVANAIVANOVAC

ĐAKOVOVALPOVO

NARDSAGLADIMIREVCI

3ELISCEBISTRINCIBOCANJEVCIGATGORICA VALP.KITlSANCITIBORJANCIVEUŠKOVCIVINOGRADCI

3IZOVACBROĐANCICRET BIZOVAČKIHABJANOVCINOVAKI BIZOVAČKISAMATOVCI

KOSKABREZNICA NAŠIĆKANIZASUBOTIĆKI LUGTOPOUNEORDANJA

PETRIJEVCISATNICA

DONJI MIHOLJACRAKITOVICA

MAGADENOVACBENIČANCILACIĆIKUCANC1SLJIVOSEVCIMALINOVAC

MARIJANCIKUNlSlNCICRNKOVCIČAMAGAJEVCIBOČKINCI

NAŠICEGRADAC NAŠIĆKIMARKOVACZOLJANMARTINVUKOJEVCIVELIMIROVAC

FERlCANCIVALENOVAC

JURĐENOVACGABRILOVAC

JKUPNO:

Godina početkapotrošnje

1977.1989.1988.1990.1988.1992.1988.1992.1992.1996.1995.1992.1996.1996.1994.1983.1994.1996.1996.1996.1996.1996.1996.1996.1994.1995.1995.1995.1995.1995.1995.1995.1995.1996.1996.1997.1996.1996.1977.1995.1995.1995.1995.1995.1995.1995.1996.1996.1996.1996.1996.1978.1982.1983.1996.1986.1996.1996.1992.1995.1978.1995.

Broj kućanstava1991.

38362*(29057)11942187583

2309281303

2569195438

61452755201164490

2662604212260

654799

25810473426520422979

1736252351791738254

782223

236430638

20515323715043

2961383119266

277365

55425235330238172868

133140

68465

Broj prlkljuć. kućanstava31.12.1996.

13431927

16122 2 1 "

1353**117236

178495

14817681052

1237

179114019829275

16266312

2888

64642979

10749156

14-

8629

16896023642624541231142258

17762

24516

1855380

25515

3201

30306

Postotakprlkl|učaka %

46,2277,6373,7037,958,5

41,6377,8869,4448,7133,8028,8238,185,97

22,5636,5342,8232,7813,6710,38

7,634,0426,2624,4111,5339,233,01

31,3727,9436,7045,6617,1220,858,373,46

17,07-

10,9913,0071,4419,6060,5231,2116,9910,1236,0027,9010,4710,147,075,43

12,1264,043,07

44,226,34

52,4017,5420,9935,0222,0524,04

2,544,26

Napomena: * U Osijeku je priključeno na TE-TO 9305 kućanstava** Broj potrošača na okupiranom području , stanje 01. 07. 1991.

178

tehničke i financijske pokazatelje, napraviti Program plinifikacije cjelokupnog područjaŽupanije.

Zbog novonastale geopolitičke situacije, kada je Istočna Hrvatska ostala u poluo-kruženju, kao i neizbježnog uklapanja u svjetske energetske trendove, potrebno je inten-zivirati proces uvođenja prirodnog plina. Na taj način znatno bi se rasteretile podravske iposavske prometnice kao i prenapregnuti elektro-energetski sustav u Podunavlju.

Pravovremenim dovođenjem prirodnoga plina na privremeno okupirana područja omo-gućila bi se optimalizacija izgradnje novog elektroenergetskog sustava i nepotrebnazamjena novougrađenih kućanskih aparata u trenutku dovođenja plina.

Ako želimo u bliskoj budućnosti iskoristiti šanse koje pruža prirodni plin, treba izvršitipreraspodjelu sredstava namijenjenih energetici i veći dio usmjeriti u transport i distribu-ciju plina. U velikoj su zabludi oni koji misle da će plin doći pred nečija vrata bez vlasti-tog truda i ulaganja potrošača, a isto tako i oni koji misle da se energetski problemimogu rješavati ulaganjem u samo jednu granu energetike, ma kako atraktivna ona bila.

NEXT PAGE(S) IM t g 5 » I 179

HR9800092Prof. dr. se. Krešimir Jelić, dipl. ing.Igor Kevrić, dipl. ing.Rudarsko-geološko-naftni fakultetZagreb

PLITKA" GEOTERMALNA ENERGIJAU HRVATSKOJ

Sažetak:

Dobivanje geotermalne energije iz plićih bušotina dubina 15m do 400m može i u Hrvat-skoj biti interesantan dopunski izvor energije za grijanje kuća ili manjih privrednih obje-kata, kao što je to već u nekim europskim zemljama. Za primjer možemo navesti Švicar-sku, gdje se uz razvoj toplinskih crpki i bušotinskih izmjenjivača topline iz 20000 bušoti-na dobiva toplina za grijanje oko 8000 stambenih jedinica.

U ovom radu iznose se podaci o vremenskim varijacijama temperature tla po dubini, teodnosu temperature, toplinskog kapaciteta i toplinske provodljivosti s dubinom na nekimlokacijama u Hrvatskoj, a što može poslužiti kao osnova za planiranje ili projektiranje iovog energetskog izvora.

"SHALLOW" GEOTHERMAL ENERGY IN CROATIA

Abstract:

To obtain geothermal energy out of shallow 15 to 400 m deep boreholes may prove aninteresting supplementary source of energy in Croatia and could be used for heating ofhouses or smaller facilities as it has already been used in some European countries, i.e.Switzerland. There, with the development of heat pumps and borehole heat exchangersthe country gets heat out of 20000 boreholes for heating of about 8000 housing units.

This research offers some useful data which could be used as a basis in planning andprojecting of such energy sources including data on time variations of ground tempera-ture depending on depth, relation between temperatures, specific heat and thermal con-ductivity with depth on certain locations in Croatia.

UVOD

Hrvatska spada među zemlje koje nemaju dovoljno vlastitih fosilnih goriva i hidropotenci-jala za potrebnu proizvodnju električne energije i grijanja, pa bi se zbog toga trebala višeosloniti na dopunske ili alternativne izvore energije. Korištenje geotermalne energije,osobito u Panonskom području Hrvatske, može na lokalnoj razini dijelom rasteretiti po-stojeće energetske sustave putem uključenja poznatih geotermalnih izvora ili korištenjem

181

topline iz plićih geoloških formacija, posebno onih s povišenim temperaturnim gradijenti-ma i povoljnijim ostalim geotermalnim značajkama. Ekono-mičnost i ekološku prihvatlji-vost takvih toplinskih izvora potvrđuje stalno povećanje njezinog korištenja u svijetu, a zanas su osobito interesantne zemlje koje imaju slične geološke i geotermijske značajke,kao što su Mađarska, Francuska, Švicarska i dr.

Neke zemlje zakonskim aktima i financijskom potporom potiču korištenje ovakvih ener-getskih izvora, a jedna od poticajnih mjera, koja je uvedena u Švicarskoj, jest niža cijenaelektrične energije koja se koristi za pokretanje toplinskih crpki u toplinskim sustavimapreko kojih se diže temperaturna razina geotermalne energije, posebno one koja se do-biva iz plićih bušotina (Lit. 2.). Ako znamo da je danas efikasnost toplinskih crpki 1:4 ili1:5, to znači da se za utrošeni 1 kWh električne energije kojim se pokreću toplinskecrpke dobije 4 ili 5 kWh geotermalne energije za grijanje.

Potpora koju daje Europska unija kroz programe JOULI i II u nekim zemljama, među ko-jima nažalost nije Hrvatska, rezultirala je naglim porastom korištenja geotermalne energi-je za grijanje čak i u područjima u kojima nisu izrazito povoljne geotermalne značajke iligdje nema recentnih magmatskih aktivnosti.

U nekoliko posljednjih godina u Švicarskoj je prava "eksplozija" korištenja geotermalneenergije preko relativno plitkih bušotina 15 do 400m, u kojima su ugrađeni specijalnibušotinski izmjenjivači topline koji su uključeni u zatvoreni cirkulacijski sustav s elek-tričnim toplinskim crpkama (si. 1.).

Ovaj, prema L. Rybachu i H.L. Gorhanu (Lit. 2.) nazvani gotovo idealni izvor topline zamanje objekte, daje 775 TJ/god., što je uz do 1995. g. ugrađenih 1300 km bušotinskihizmjenjivača topline dalo 165 kWh po dužnom metru za godinu dana. Premda su ovi su-stavi u instalaciji za 30% skuplji od konvencionalnih sustava grijanja na loživo ulje, od1995. njihov broj naglo raste, što je posljedica ukupne ekonomske isplativosti, stimulaci-je državne i kantonalne uprave, edukacije pučanstva i ekološke svijesti.

"PLITKA" GEOTERMALNA ENERGIJAU PANONSKOM BAZENU HRVATSKE

Na hidrometeorološkim postajama diljem Hrvatske mjere se temperature tla na dubina-'ma od 2cm do 100cm. Posebno su interesantni podaci o mogućem iskorištavanju "plit-ke" geotermalne energije, godišnjim temperaturnim varijacijama po dubini te višego-dišnjoj srednjoj temperaturi tla. Amplitude srednjih mjesečnih temperatura opadaju s du-binom, pa je statističkom analizom uz eksponencijalnu regresiju izračunata relacija za hi-drometeorološku stanicu Đakovo za 1972. godinu (si. 2., Lit. 4.)

A = Ao • 0,99578°

gdje je: Ao (°C) - temperaturna amplituda na površini

A(°C) - temperaturna amplituda u dubini D

D(cm) - dubina

182

Prema toj je relaciji izračunata ekstrapolirana dubina D=13 m za A=0,1°C, što se možeuzeti kao statično stanje. U stijenama veće toplinske provodljivosti i manje specifične to-pline kao što su vapnenci, dolomiti ili magmatske stijene, ova će dubina biti veća.

Višegodišnje srednje temperature tla po pojedinim hidrometeoroioškim stanicama nadubini od 30 cm za razdoblje od 1951. do 1975. godine dane su u tablici 1. S ovim tem-peraturama i specifičnim toplinama može se računati "najplića" geotermalna energija utlu. Srednja temperatura tla u panonskom području je Tn = (11,6 ± 0,4) °C, a prosječniporast temperature s dubinom je G = (5,0 ± 0,6) • 10"2 "C m"1. Prosječna specifična to-plina po dubini se smanjuje zbog smanjenja poroznosti, odnosno sadržaja vode u odno-su prema stijenskoj matrici koja ima manju specifičnu toplinu, te je:

C = 0,58e-1'32D+0,90

C - specifična toplina u dubini D (Jg"1K~1)

D -dubina (km)

Ova se formula može primijeniti za tlo ispod nivoa podzemne vode, dok je u tlu koje jedjelomično zasićeno vodom specifična toplina znatno niža.

Prosječna se geotermalna energija u tlu predočenom kvadratnom prizmom promjenjivedubine i osnovice 1 m2 može izračunati prema po relaciji

E = 81 -D1-7 4

gdje je: E - prosječni porast geotermalne energije u tlu

do dubine D na 1 m 2 (J • 109 m"2)

D - dubina (km)

Detaljnije o ovim relacijama može se naći u literaturi 5, gdje su uglavnom analizirane te-remalne značajke dubljih formacija Panonskog bazena.-

Tablica 1. VIŠEGODIŠNJE SREDNJE TEMPERATURE TLA NA DUBINI 30 cm U RAZDOBLJU1951.-1975. G. (Lit. 1.)

Mjesto

OsijekĐakovoPožegaĐurđevacVaraždinSisakStara SušicaPazinZadarOpuzen

Temperatura (0C)11,911,711,411,711,511,88,6

12,615,815,3

Mjesto

VinkovciSlav. BrodBjelovarKriževciZagrebGospićPorečRabVela LukaDubrovnik

Temperatura (°C)12,511,811,211,411,69,7

14,215,915,816,3

183

Lokalni temperaturni gradijenti i toplinski tokovi u Hrvaskoj mogu se naći u objavljenimkartama (Lit. 6.). Promjene temperature po dubini u plićim bušotinama prikazane su naslikama 3 do 10, pa se uz formulu za specifičnu toplinu može izračunati i stacioniranaenergija. Varijacije temperaturnog gradijenta po dubini mogu se objasniti konvekcijomtopline zbog poniranja površinskih ili uzdizanja podzemnih voda. Izrazito visoki tempera-turni gradijenti su u bušitini na lokaciji Lipika zbog uzdizanja tople vode iz veće dubine, akoja izlazi na susjednim hidrotermalnim izvorima i bušotinama.

"PLITKA" GEOTERMALNA ENERGIJAU OBALNOM PODRUČJU HRVATSKE

Temperaturni gradijenti u obalnom području Hrvatske znatno su niži i u prosjeku su G =(1,8 ± 0,3) • 10"2 °C rrf1, a prosječne temperature tla su više, To = (15,6 ± 0,7) °C, dokje u unutrašnjosti Istre temperatura tla nešto niža, što je vidljivo na hidrometeorološkojstanici Pazin. U karbonatnim i starijim klastičnim stijenama specifična toplina je niža, alije toplinska provodljivost takvih stijena viša. Ovdje nismo imali temperaturnih mjerenja uplićim bušotinama sa statičnim uvjetima, osim temperaturne karotaže izmjerene u blizinitermomineralnog izvora Istarskih toplica kod koje se pokazuje visoki temperaturni gradi-jent zbog uzdizanja termomineralne vode u blizini ove bušotine. Niski temperaturni gra-dijent pri dnu bušotine ukazuje na malu kondukciju topline što je posljedica konvekcijetopline u blizini bušotine.

ZAKLJUČAK

Iskorištavanje geotermalne energije iz plićih formacija dubina 15 m do 400 m za grijanjeprostorija ili za privrednu djelatnost u Hrvatskoj nije do danas započelo kao što je to unekim zemljama sa sličnim geotermalnim značajkama. Temperaturni gradijenti i toplinskitokovi viši od svjetskog prosjeka uz povoljne toplinske provodljivosti i specifične toplineu Panonskom bazenu potiču da-se ozbiljnije priđe transferu već uhodanih tehnologijakako bi se na nekim lokacijama, a vjerujemo i kroz zainteresiranost ekološki svjesnih po-trošača, uz ekonomsku opravdanost, dobilo znatne količine dopunske energije. Očeku-jemo da ova energija može biti dopunski izvor topline za grijanje stambenih objekata ihotela i u našem obalnom području osobito glede potrebe da se očuva još uvijek čistiokoliš. Više temperature tla i prosječno viša toplinska provodljivost stijena po dubini i po-red nižih temperaturnih gradijenata upućuju da bi se uz odgovarajuća tehničko-ekonom-ska rješenja te uz poticajne mjere državne i mjesne uprave, ovaj izvor topline mogao pri-mijeniti i na našim otocima, koji posebno oskudijevaju energentima.

184

Podno grijanje

CI

Toplinska crpka

"0Bojler

Bušotinski izmjenjivači topline

Slika 1. Skica ogrjevnog sistema s bušotinskim izmjenjivačem topline.

Dubine tla: 2, 5, 10, 20, 30, 50 t 100 cm

2C2220 Z16 ZK 512 o10 «

6 «

20

1971 1972 1973XII 1 II Hl IV V VI VII Vili IX X XI XII I

t ' 1 i I i l ^ J—, i . . . . — * 1 1 < — 1

VRIJEME [G00INE ! MJESECU

Slika 2. Srednje mjesečne temperature tla po vremenu i dubini na H.S. Đakovo.

185

temperatura (" C)

10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20

GRADIŠTEVINKOVOBušotina V-l

Slika 3. Dijagram temperaturne karotaze, bušotina V-1.

nic

XIZJ

10-20-30-40-50-60-70-80^90-100 —110 —120 —130 —140 —150 -J

Slika 4. Dijagram temperaturne karotaze, bušotina V-3.

ANDRIJAŠEVCIVINKOVCIBušotina V-3

186

11

temperatura ("C)

12 13 14 15 16

0

20STRIZIVOJNAVINKOVCIBušotina V-4

4 0 -

6 0 -

80

100 —

^ 120 —

1 4 0 -

160

180-1

200

Slika 5. Dijagram temperaturne karotaze, bušotina V-4.

temperatura (" C)

8 9 10 11 12 13

010

LU)

<O

cn• D

2 0 -30-40-50-60-70-80-9 0 -100 —110 —120 —130 —140 —150 —

ĐAKOVOVINKOVCIBušotina V-5

17

14 15

*\J.*VS

Slika 6. Dijagram temperaturne karotaze, bušotina V-5.

187

0

c_Q

•o

temperatura fC)

9 10 11

J i I i L12 13

1 0 -

20

3 0 -

40 -

50

6 0 -

7 0 -

8 0 -

9 0 -

100 —

Slika 7. Dijagram temperaturne karotaže, bušotina P-1.

temperatura ("C)

STARI HRASTOVIPOPOVAČABušotina P-l

16 18 20 22 24 26 28 30 32 34 36 38 40 42 44

Slika 8. Dijagram temperaturne karotaže, bušotina B-6.

188

0

temperatura ('C)

12 14 16 18 20 22 24 26 28

I I I

30

40 -E80 4120 4160 4

_ 200 4E 240 4c 280 4"§ 320 473 360 4

400 4440 4480-=

520-=

Slika 9. Dijagram temperaturne karotaže, bušotina IB-6.

temperatura ("C)

ISTARSKE TOPLICEBušotina IB-6

10

i n ni uu —

4 0 0 -

7 0 0 -

1 0 0 0 -

1300 —

1 6 0 0 -

•iann

i

\

30 50 70 90 110

I , I , I . I i I ,

\ Bušotina Ša-168

\

\

\

\

130

G.Pont

D.Pont

G.Panon

D.

Miocen

Slika 10. Dijagram temperaturne karotaže, bušotina Ša-168.

189

LITERATURA:1. Kaučić, D.: Karakteristike temperatura tla u Hrvatskoj. Rasprave 24, str. 65-71, Zagreb,

1989.

2. Rybach, L, Gorhan, H.L: Swiss Geothermal Energy Update 1990-1995, InternationalGeothermal Association, Proceedings of WGC, Florence, Italy, 1995.

3. Arpasi, M.: Geothermal activity in Hungary prospects and future. International Geother-mal Association Proceedings of WGC, Florence, Italy, 1995.

4. Jelić, K.: Termičke osobine sedimantacionog kompleksa jugozapadnog dijela Panon-skog bazena, Disertacija, RGN-fakultetSveučilišta u Zagrebu, 1970.

5. Jelić, K.: Stacionarna geotermijska energija u Savskoj i Dravskoj potolini Panonskog ba-zena SR Hrvatske. Nafta, 38, Zagreb, 1987.

6. Jelić, K., Kevrić, I., Krasić, O.: Temperatura i toplinski tok u tlu Hrvatske. Zbornik radova,1. Hrvatski geološki kongres, Opatija, 1995.

7. Rybach, L, Eugster, W.J., Hopkirk, R.J., Kaclin, B.: Borehole Heat Exchangers: LongtermOperational Characteristics of a Decentral Geothermal Heating System, Geothermics,Vol. 21., No. 5/6, Oxford, New York, Seoul, Tokyo, 1992.

8. Dokumentacija: Hidrometeorološki zavod, Zagreb; Geofizika, Zagreb; INA-Naftaplin, Za-greb.

190

HR9800093Doc. dr. se. Tajana KričkaDoc. dr. se. Stjepan PliestićAgronomski fakultetZagreb

STABLO JABUKE - IZVOR ENERGIJE

Sažetak:

Nakon rezidbe voćaka, bilo u mirovanju ili u vegetaciji, u međuprostoru voćnjaka ostajevelika masa orezanih grana. Sama rezidba u intenzivnoj proizvodnji odvija se najčešće ukombiniranom rezu - i strojno i ručno. Zbog toga treba pratiti ostatke mase u obaslučaja.

U ovom radu praćena je biomasa stabla jabuke izražena u tonama u fazi mirovanja i ve-getaciji u posljednjih desetak godina, te mogućnosti zamjene iste za fosilna goriva.

Ključne riječi: stablo jabuke, biomasa, energija.

APPLE TREES - A SOURCE OF ENERGY

Abstract:

There is a large quantity of leftover (cut - off) branches after the trimming of fruit trees,both during in winter or during the vegetation period, In intensive production, trimmingmost often occurs as a combined cut, which means it is done both manually and withthe help of machines.

The leftover mass has to be taken care of in both cases.

This paper deals with the apple tree biomass in the last 10 years expressed in tons, co-vering both the winter and vegetation period, and also about the possibility of using thisbiomass to replace fossil fuels.

Key words: apple tree, biomass, energy

UVOD

Cilj intenzivne proizvodnje jabuka svakako je visoka kakvoća ploda i što veći urod postablu, odnosno po jedinici površine. To se postiže pravilnim odabirom sortimenta u da-tim ekološkim uvjetima. No, ravnoteža svih čimbenika koji utječu na proizvodnju održavase pomotehničkim zahvatima. Jedan od najznačajnijih takvih zahvata je rezidba.

191

Intenzitet reza ovisi o morfološkim osobinama voćke, odnosa bujnosti podloge i plemke,ekološkim uvjetima, agrotehnici i o odnosu vegetativne i generativne aktivnosti. Kaoosnovni rez u voćarstvu je rez za vrijeme fiziološkog mirovanja voćke. Njime se obavljaosnovno oblikovanje uzgojnog oblika, odnos vegetativnog i generativnog rasta, te utje-caj na rodnost.

Osim reza u periodu mirovanja obavlja se rez i tijekom vegetacije i to po završetku feno-faze rasta mladice. Uzrok sve veće primjene u osnovi je u njegovom povoljnom djelovan-ju na fiziološku aktivnost voćke, kao i smanjenje podložnosti plodova fiziološkim bolesti-ma.

1. CILJ ISTRAŽIVANJA

Promijenjene životne navike stanovništva (smanjeno kretanje, te umanjeni tjelesni napo-ri) rezultirali su važnošću prehrane namirnicama niske energetske vrijednosti. Jedna odnjih je i jabuka, lako jabuka ne spada u sam vrh potrošake neophodnosti, prisutna je napopisu želja svakog domaćinstva, poglavito zbog svojih organoleptičkih svojstava, skla-dišne sposobnosti i dakako, umješnosti agronoma da ju tržištu ponude atraktivnu, kvali-tetnu i jeftinu.

U posljednjih desetak godina u Republici Hrvatskoj proizvodi se godišnje 67.583 tona ja-buka na 3.205.700 stabala, što predstavlja tek 30% ukupnih potreba naše zemlje (Stati-stički ljetopis, 1996., Ministarstvo poljoprivrede, 1997.).

Kroz cijelo ovo razdoblje većina orezane biomase usitnjavala se i zaoravala, kompostira-la i čak spaljivala. Međutim, uočilo se da se zaoravanjem unose u tlo i zaraženi izboji na-padnuti gljivama Nectria Galligena, kao i Podosphera leucotricha, te se preko tla opetprenose na biljku.

Glede navedenog, cilj istraživanja ovog rada je utvrditi koliko godišnje ostaje energetski„neiskorištene biomase stabala jabuke, te kolike bi se uštede postigle zamjenom fosilnihgoriva biomasom jabuke.

2. METODIKA ISTRAŽIVANJA

Istraživanja su provedena na sortama Elstar, Golden, Delicious i Idared, te na Melrose iGloster.

Kako te sorte imaju genetski uvjetovanu bujnost, to povlači i veliki prirast biljne mase.Zbog potrebe sorti potrebno je prorijediti krošnju, tako da dovoljno sunčeve svjetlostiprodre kroz krošnju u unutrašnjost.

Cjelokupni postupak reza (u mirovanju i vegetaciji) obavljen je strojno - pomoću hidrau-ličkog rezača. Ručnom rezidbom nastojali su se ispraviti nedostaci strojne rezidbe kojaje prethodno obavljena. Ispravljaju se same rane ako je "rastrgana", kao i većinu "mlaze-va" koji su u centru krošnje i u blizini debla, gdje stroj svojim radnim elementima ne dje-luje.

192

Nakon što su jabuke orezane, pristupilo se sakupljanju mase, odvagi, te mjerenju dimen-zija grana nakon reza strojem te nakon ručnog reza.

3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Mjerenje mase orezanog dijela krošnje nakon strojnog i ručnog reza (kg/stablu) u miro-vanju i vegetaciji, prikazano je u tablici 1.

Tablica 1 - Prosječni udio biomase jabuke nakon integriranog reza u mirovanjui vegetaciji

BIOMASA (kg/stablu)INTEGRIRANI REZ JABUKA

U MIROVANJUSTROJNO

4,70RUČNO

2,8617,56

U VEGETACIJISTROJNO

1,89RUČNO

0,822,71

UKUPNO (kg/stablu)

10,27

Kod toga je prosječna dužina grana kod strojne rezidbe iznosila 127,6 mm uz promjergrana od 10,6 mm, a kod ručnog reza prosječna je dužina grana iznosila 105,1 mm, uzpromjer od 10,4 mm.

Kod toga je obavljena kemijska analiza biomase (grana) pri vlažnosti od 8,05% za potre-be dimenzioniranja ložišta i kotlova (tablica 2).

Tablica 2 - Kemijska analiza biomase jabuka

Vlaga

8,05

Suhatvar

91,95

Pepeo

1,88

Celuloza

45,45

Masti

1,15

P A

0,96

K2O

0,50

H2

2,71

C

47,8

N

0,58

Ca

0,28

O

4,76

Ako se za potrebe proračuna biomase jabuke uzmu u obradu statistički podaci rodnihstabala jabuke, što predstavlja 85,6% od ukupnog broja stabala dobiva se (tablica 3):

193

Tablica 3 - Biomasa stabla jabuke (t) u razdoblju od 1985 do 1994. god.

Godina1985.1986.1987.1988.1989.1990.1991.1992.1993.1994.

Rodnih stabala3.058.0003.122.0003.140.0003.324.0003.456.0003.427.0003.463.0002.931.0003.078.0003.058.000

U mirovanju23.11823.60223.73825.12926.12725.90826.18022.15823.26923.118

24.234,7

U vegetaciji8.2878.4618.5099.0089.3669.2879.3857.9438.3418.287

8.687,4

UKUPNO31.40532.06332.24734.13735.49335.19535.56530.10131.61031.405

32.922,1

Kod toga donja ogrjevna vrijednost biomase jabuka ovisi o vlazi u samoj biomasi; zasuhu biomasu donja ogrjevna vrijednost iznosi 18.800 kJ/kg; pri 15% vlažnosti iznosi14.800 kJ/kg, a pri čak 40% vlažnosti 7.000 kJ/kg.

Sakupljanje orezane mase obavlja se uglavnom ručno ili strojno. Strojno sakupljanje pro-vodi se traktorsko strojnim agregatom (TSA) što ga čine za to posebno konstruiranetraktorske vile ovjesnog tipa i traktor snage do 60 kW.

Traktorskim vilama prolazi se kroz svaki međured, te se ukupno prikupljena masa granjaodlaže na nekoliko mjesta u voćnjaku, ovisno o njegovoj veličini.

U procesu takvog prikupljanja granjevine traktorskim vilama računa se na ostatak od 5-10%, ovisno o stanju tla po kojem se TSA kreće. Što je tlo vlažnije, to su i gubici, odno-sno ostaci granjevine veći. Tako se na srednje suhom tlu u prvom prohodu sakupi 76,6%granjevine, u drugom prohodu još dodatnih 16,6%, dok nesakupljeno ostaje oko 6,8%.Na raskvašenom tlu odnosi su nešto drugačiji, pa se u prvom prohodu sakupi oko 66,17,u drugom još dodatnih 21,4%, a nesakupljeno ostaje 10,8%.

Utrošak vremena u procesu sakupljanja granjevine

Primjenom raznih strojeva, kao i uređaja za sakupljanje granjevine, značajno je koliki jeostvareni učinak u jedinici vremena u različitim uvjetima rada. U prosječno uređenomvoćnjaku srednje veličine prosječni utrošak sati rada za prikupljanje granjevine na ra-skvašenom tlu iznosi 2,12 sati po hektaru, dok je na tvrdom suhom tlu za tu operacijupotrebito 1.32 sati po hektaru, odnosno 37% manje vremena no na raskvašenom tlu.

Priprema granjevine kao energetske sirovine

Svako gorivo, pa tako i granjevine potrebito je prethodno prirediti da bi se moglo koristitikao energent. Osim svoje ogrjevne vrijednosti za gorivo je od izuzetne važnosti imogućnost automatiziranja i vođenja procesa loženja, izgaranja, kao i čišćenja toplin-skog generatora.

194

Priprema granjevine za navedenu svrhu sastoji se i u usitnjavanju, odnosno ujed-načavanju veličine granjevine. Osim toga potrebno je voditi računa i o sljedećim elemen-tima:

- sitniji komadići pogodniji su za transport, skladištenje, kao i rukovanje materija-lom,

- isparavanje vode ovisno je i o veličini vanjske površine A (m2), odnosno o jedi-ničnoj masi (kg/m3),

- izgaranje granjevine je to efikasnije što je veličina granjevine manja, odnosno spe-cifična ogrjevna površina je veća i upostavlja se prisnija veza sa zrakom.

Prema višegodišnjim istraživanjima kako svjetskih tako i domaćih istraživača utvrđeno jeda je optimalna veličina za transport pa i loženje granjevine (vlažnost ispod 25%) onakoja ostaje iza sita sječkalice otvora f 13,5 mm, a za granjevinu veće vlažnosti (n > 25%)ona koja ostaje iza sita otvora f 15 mm.

Usitnjavanje granjevine obavlja se na stalno usidrenim kao i pokretnim sječkalicama raz-nih kapaciteta, kao i pogona. Pogon sječkalica ostvaren je putem vlastitog samostalnogagregata ili putem priključnog vratila traktora. Kapaciteti sječkalice kreću se od 0,1 t/h do10 t/h, no prosječni kapaciteti su oko 2.4 t/h. Maksimalni promjer granjevine koju jemoguće usitnjavati na takvim sječkalicama kreće se od 60 do 160 mm.

Trenutno se na svjetskom tržištu nalazi nekoliko proizvođača sječkalica, kao što su: Fari-dini, Baas, Kohlbach, Viessmann i dr.

U voćarstvu, vinogradarstvu, i šumarstvu rabe se uglavnom pokretne sječkalice koje sepriključuju na traktor. Uglavnom se na traktore snage 45 kW priključuju sječkalice učinkado 6.000 kg/h, dok se na traktore snage od 30 kW ne bi smjela priključiti sječkalicaučinka većeg od 3800 kg/h.

Utrošak energije za usitnjavanje

Za usitnjavanje granjevine vlažnosti ispod 25%, prosječnog učinka 2.4 t/h usitnjenog naovjesnoj sječkalici pogonjenoj putem priključnog vratila traktora, na traktoru snage 45kW troši se prosječno 3,86 l/h, D-2 goriva, odnosno 3,0 kg/h. Za usitnjavanje ukupnekoličine granjevine prema tablici 3 uz navedene pretpostavke trebalo bi utrošiti 13.718sati rada sječkalice uz ukupnu potrošnju goriva 54.949,7 I, odnosno 46.331 kg. Ukolikose uzmu u kalkulaciju današnje cijene goriva (1.9.1997.) od 3.66 kn/l D-2, to iznosi193.796 kn, odnosno 54.590 DEM.

Sustav transporta granjevine i utrošak energije

U transportu usitnjenog materijala (granjevine) moguće je koristiti TSA s jednom ili dvijejednake dvovisinske samoistovarne prikolice. Produktivnost cijelog transporta lanca ovisio nizu čimbenika, kao što su: kapacitet sječkalice, udaljenost mjesta skladištenja, pro-hodnost puteva, vučni agregat, nosivost, brzina kretanja i dr.

Prema podacima iz tablice 3 masa granjevine jabuke u RH iznosi 32.922,1 t (period1985. do 1994.), dok prosječni transportni put iznosi oko 15,6 km, uz prosječnu brzinu

195

kretanja TSA od 18,5 km/h, odnosno 6,0 do 8,0 km/h u međuredovima, a 30 km/h pouređenim prometnim površinama. Tablicom 4 prikazana su dva modela transporta usit-njene granjevine do skladišnih kapaciteta.

Na temelju prosječno deklariranog kapaciteta sječkalice od 2.4 t/h, kao i nosivosti prikoli-ce od 81, potrebito vrijeme za promjene jedne prikolice je oko 3,3 sata. Dakle u prosjekuza cjelokupnu masu od 32.922,1 t bilo bi potrebno oko 13.580 sati, dok je prosječno vri-jeme jednog transportnog ciklusa (8 oba smjera) iznosilo 1 h i 40 minuta. Prijevoz ukup-ne mase trebalo bi oko 6.940 sati. No ukoliko se transport obavlja u tzv. "traktorsko tran-sportnom vlaku", tj. traktor je agregatiran s dvije prikolice nosivosti od po 8 tona, tada seprosječna brzina kretanja smanjuje na 12,5 km/h (20 km/h po uređenim prometnimpovršinama), no povećava se prevezena količina za 50 %, a smanjuje se utrošak gorivaobzirom na to da se prepolovljuje i broj transportnih ciklusa.

U takvom transportnom ciklusu prosječno vrijeme transporta iznosi u oba smjera 2 sata i30 minuta.

Tablica 4 - Transport granjevine

Utrošak goriva ra usitnjavanje i transport

Ukupna masa qranievine (kg)Nosivost prikolice (t)Potrebno prikolica i ; • :Vrijeme potrebno za punjenje ipražnjenje prikolica t t r . cikliisa(h)Ukupno potrebno vrijeme zapunjenje i pražnjenje prikolica (h)Broj transportnih ciklusaVrijeme potrebno za 1 transportC i k l u s ( h ) . • :., : .:•:'.;

Prosječni transportni put (km)Ukupno prijeđeni put (km):!: : :

. • • ' ' ' : ! . • ' . • • : : ' : ! ' ' ' : '

Brziria kretanja (v) (km/h):: :\:;::

- u međuredovima ::"- .,•;:.-jao uređenim površinamaCijena radnog sata TSA (60^70kW) (km/DEM);:: :.•'•• !; :

Ukupno vrijeme za transport (h)Cijena ukupnog transportaI k m / D E M ) "'"•;• XX: - : : •

R a z l i k a - : ;•-• -i:i.,. : • : : ; . ; i : ' • .•

Troškovi goriva !: ;: •potrošnja goriva (l/h)'IX :

: -Ukuprio utrbšenb goriva (I)Cijena D-2 (01.09.1997.) (kn/t)Sati rada ;: V:

Cijena utrošenog goriva ža ukupnitransport granjevine": ::iHsčm^M^'VM:XWMX"Minf$':

Model 1(traktor + prikolica)

32.922.100,008

41153,3

13.580

41151h40'

15,664.198x2 = 128.396 (u oba

smjera)18,56-830

125(35)

6940867.500,00 (242.900 DEM)

Model 2(traktor + 2 prikolice)

32.922.100,002 x 8 = 16

20586,0

12.348

20582h30'

15,632.105x2 = 64.210 (u oba

smjera)12,54-520

153 (43)

5137785.961,00 (220.891 DEM)

81.539,00 kn (22.009 DEM)12

83.2803,666940

304.805,00 kn

15

77.0553,665137

282.021,3 kn

:T:i:e- MW: :.:•):.:!• ^ đ h r - S S ^ . O O k i r c ^ h , : : : \-.,:;x-, ...:;;[^J:':č#-

196

Za usitnjavanje ukupne mase granjevine bilo je potrebno, kao što je već navedeno,52.949,7 litara D-2 goriva, a za transport prema modelu 1 utrošeno je 83.280 litara gori-va, dok je za transport prema modelu 2 bilo potrebno oko 77.055 litara goriva (tablica 5).

Tablica 5 - Potrošnja goriva za operacije usitnjavanja i transporta granjevine prema mo-delu 1 i 2

Potrebno gorivo za I usitnjavanjegranjevine (I)Količina goriva za transportgranjevine (I)Ukupno goriva (I)Gustoća goriva (kg/rrf)Ukupno goriva (kg)Donja ogrjevna vrijednost Hd(MJ/kg)Ukupna ogrjevna vrijednost HcH(MJ/kg)

Model 152.949,7

83.280,0

136.229,7875

119.200,941.900

4.994.517,7

Model 252.949,7

77.055,0

130.004,7875

113.754,141.900

4.766.296,8

Energetska vrijednost granjevine, kao što je već navedeno, pri vlažnosti od 0% iznosi18.800 kJ/kg, pri vlažnosti od 15% ona se smanjuje na 14.800 kJ/kg, da bi pri vlažnostiod 40% iznosila svega 7.000 kJ/kg.

Tablicom 6 prikazana je ukupna energetska vrijednost granjevine

Tablica 6 - Ukupna energetska vrijednost granjevine

Masa granjevine (t):. ;Ogrjevna vrijednost(MJ/kg) : - •: •;1J:

Ukupnb'WJilsifiiS*

. ' •' ' : : : ! " ! : ; ' • • • • : • : : • : • • • • . , : . , : . . . w ( % ) • • • - ' • : • ' • . . , . • : : , . .

032.922,1

18,8618.935.480,00

1532.922,1

14,8487.247.100,00

4032.922,1

7,0230.454.700,00

Analizom dobivenih podataka (prema tablici 3) uočljivo je da količina granjevine u naj-lošijem slučaju (w = 40%) ostvaruje 230.450.700,00 MJ energije, dok je za potrebe usit-njavanja i prijevoza potrebno u najpovoljnijem slučaju 4.766.296,8 MJ energije, što je go-tovo pedeset puta više energije, te ne bi trebalo biti dvoumljenja oko granjevine kao izvo-ra energije. No primjenom novih tehnologija uzgoja, smanjuje se postotak granjevine,tako da je i ova analiza podložna izmjenama.

197

Osim navedenog u obzir treba uzeti i sate rada čovjeka, sati rada agregata, troškoveskladištenja.

4. ZAKLJUČAK

Temeljem navedene analize iskoristivosti stabla jabuke kao energetskog potencijalamože se utvrditi sljedeće:

1. Prosječni udio biomase jabuke (granjevine) nakon integriranog reza u mirovanju i vegeta-ciji iznosi prosječno 10,27 kg/stablu.

2. Biomasa rodnih stabala jabuke u razdoblju od 1985. do 1994. iznosila je u stanju mirovan-ja 24.234,7 tona, dok je u vegetaciji iznosila 8.687,4 tone. Ukupna biomasa stabala jabu-ke u tom desetogodišnjem razdoblju iznosila je 32.922,1 tone.

3. Ukupna energetska vrijednost granjevine pri vlažnosti od 15% iznosi 487.247.100,00 MJ.

4. U procesu prikupljanja biomase jabuke - granjevine traktorskim vilama, nakon dva proho-da, nesakupljeno ostaje od 5 -10%, što utječe na ukupnu iskoristivost biomase.

5. Za usitnjavanje biomase jabuke prosječno se troši 3,86 l/h nafte (D-2), dok se za transporttroši prema prvom modelu 12 l/h, a prema drugom modelu 15 l/h nafte.

6. Primjenom novih tehnologija uzgoja smanjuje se postotni udio granjevine jabuke, tako daje ova analiza podložna izmjenama.

LITERATURA1. Augusta, G., Flader, H.D., Kugler, M. (1976): Transportieren und Lagern VEB Verlag Te-

chnik, Berlin.

2. Katić, Z. (1985): Sušenje zrna - energetska bilanca i tehnološka rješenja, Zbornik radova"Savjetovanje tehnologa sušenja i skladištenja", Stubiče Toplice.

3. Katić, Z. (1997): Sušenje i sušare u poljoprivredi, Multigraf, Zagreb.

4. Lukač, P. (1983): Korištenje biomase voćaka nakon suhe rezidbe kao izvor energije, Fa-kultet poljoprivrednih znanosti, Magistarski rad, Zagreb.

5. Madić, B. (1994): Integrirani rez jabuka u vegetaciji, Agronomski fakultet, Diplomski rad,Zagreb.

6. Miljković, I., Pavičić, N., Paulić, Nada (1986): Aktualni problemi integrirane mehanizacijereza voćaka, Zbornik radova "Aktualni zadaci mehanizacije poljoprivrede", Rovinj.

7. Pavičić, N. (1990): Istraživanje fiziološkog oboljenja gorke pjege na plodovima jabukeGolden Delicious, Fakultet poljoprivrednih znanosti, Doktorska disertacija, Zagreb.

8. Sansavini, S., Corelli, L. (1990): La potatura e le forme di alleramento del melo. La pota-tura degli alberi de frutto negli anni 90, Verona.

9. Župan, M. (1977): Komparativna ispitivanja utjecaja različite manipulacije u berbi i tran-sportu na kvalitet plodova zlatnog delišesa, Fakultet poljoprivrednih znanosti, Magistarskirad, Zagreb.

10 (1995.; 1997) Vlastita neobjavljena istraživanja autora, Zavod za poljoprivrednu teh-nologiju, skladištenje i transport, Agronomski fakultet, Zagreb.

198

HR9800094

Mr. sc. Vladimir Potočnik, dipl. ing.ElektroprojektZagreb

REGIONALNI ENERGETSKI POTENCIJALGRADSKOG OTPADA U HRVATSKOJ

Sažetak:

Iskorištavanjem energije gradskog otpada u Hrvatskoj termičkom obradom u energana-ma na otpad i deponijski plin, kakvih inače u svijetu radi preko 1200, moguće je znatnosmanjiti štetna djelovanja otpada na zdravlje i okoliš, te ujedno zamijeniti oko 300 000tona uvoznog kamenog ugljena.

REGIONAL ENERGY POTENTIAL OF MUNICIPALSOLID WASTE IN CROATIA

Abstract:

MSW energy recovery in Croatia by thermal treatment in waste and landfill gas plants, si-milar to some 1200 such plants operating worldwide, could reduce waste impact on he-alth and environment, and simultaneously substitute approximately 300,000 tonnes ofimported hard coal.

Uvod

Gradski otpad ("Municipal Waste") u većim gradovima ima dvije osnovne značajke, a tosu daje:- težak ekološki problem ako se odlaže bez obrade i- obnovljiv energent, čijom se termičkom obradom može pokriti dio energetskih po-

treba gradova.

Dugotrajno zanemarivanje i neadekvatno rješavanje toga problema u Hrvatskoj (neu-ređena odlagališta i divlja smetlišta često su smještena u vodozaštitnim zonama i blizustambenih naselja) dovelo je mnoge gradove u situaciju ugroženosti od mogućegzagađenja pitke vode, požara i eksplozija na odlagalištima, širenja onečišćenja, smrada izaraznih bolesti, te drugih neugoda, povezanih s odlaganjem neobrađenog otpada.

Gradski otpad, nakon što se iz njega odvojenim skupljanjem izdvoji za recikliranje diokorisnih i štetnih sastojaka, predstavlja homogenu smjesu heterogenih pretežito organ-skih tvari, koja ima ogrjevnu vrijednost na razini niskokvalitetnijih ugljena. Takav ostatnigradski otpad koristi se u mnogim gradovima razvijenijih država za proizvodnju elek-

199

trične i/ili toplinske energije, koja može pokriti desetak posto energetskih potreba gradati]-

Energane na otpad relativno su skupi objekti, pa se u pravilu grade na regionalnoj osno-vi za više gradova i naselja, iz kojih se otpad doprema izravno ili preko transfer stanicacestovnim, željezničkim ili vodenim transportom.

Budući da gradski otpad u Hrvatskoj ima slična svojstva i sastav kao u gradovima razvi-jenih država, u kojima se koristi za proizvodnju energije, zanimljivo je utvrditi koliki jeenergetski potencija! gradskog otpada u Hrvatskoj i kako bi se mogao iskorištavati.

Osnovni podaci

Za procjenu energetskog potencijala gradskog otpada najvažniji podaci su količine isvojstva (ogrjevne vrijednosti) otpada. Gradski otpad sastoji se od komunalnog otpada(uključivo mulj od čišćenja gradskih otpadnih voda), čija količina ovisi o broju stanovni-ka, i tehnološkog otpada (industrijski i građevinski otpad), čija količina i sastav ovise orazvijenosti i strukturi gospodarstva.

Procjene broja stanovnika i količina gradskog otpada napravljene su za 4 hrvatske regije(slika 1): Središte (Zagreb), Sjeverni Jadran (Rijeka), Južni Jadran (Split) i Panon (Osi-jek).

Slika 1 Centri hrvatskih regija

200

Podaci o stanovništvu za navedene hrvatske regije prikazani su u tablici 1 [2,3].

Tablica 1 Stanovništvo hrvatskih regija

REGIJA(županije br.)

SREDIŠTE(1,2,3,4,5,6,7,20,21)

SJEVERNI JADRAN(8,9,18)

JUŽNI JADRAN(13,15,17,19)

PANON(10,11,12,14,16)

UKUPNO(20 županija i Zagreb)

STANOVNIŠTVO f 000)

Popis 1991.

2226,7

598,7

981,5

977,4

4784,3*

Procjena 1996.

2100

600

900

900

4500

GRADSKOSTANOVNIŠTVO

1991. (000)

1223,05

370,9

571,5

437,75

2597,2

POVRŠINA(km*)

19 386

10 132

14510

12514

56 542

STANOVNIKANA 1 km2

1991.

114,7

59,0

64,1

78,0

79,5

* Od toga oko 250 000 privremeno u inozemstvu.

U Hrvatskoj je 1991. registrirano oko 55% gradskog stanovništva, što približno odgovarapostotku dijela stanovništva uključenog u organizirani odvoz komunalnog otpada od57% u 1995. godini [4].

Energija gradskog otpada može se iskoristiti na dva osnovna načina:- termičkom obradom otpada u energanama na otpad ENO (izgaranje, piroliza),

kakvih je u svijetu preko 700 [1],

- izgaranjem bioplina iz odlagališta otpada u energanama na deponijski plin ENDP,kakvih je u svijetu preko 500 [5].

Osim ENO u svijetu radi oko 2000 spalionica gradskog otpada (bez proizvodnje energi-je), pretežito starijih i manjih kapaciteta, koje se postupno nadomještaju s ENO.

Za iskorištavanje energije gradskog otpada pored novog otpada dolazi u obzir i stariotpad na većim odlagalištima otpada, koji desetljećima proizvodi deponijski plin, čijekontrolirano otplinjavanje postaje obvezatno.

Prognoza količina gradskog otpada obavljena je na osnovi raspoloživih podataka [4] iprocjena rasta broja stanovnika i količina novog i starog otpada, te prikazana u tablici 2.

201

Tablica 2 Količine gradskog otpada u Hrvatskoj

R E G I J A

SREDIŠTE

SJEVERNI JADRAN

JUŽNI JADRAN

PANON

UKUPNO

KOLIČINA OTPADA ('0001)

NOVI

1996.

500

190

220

135

1045

2011.

860

320

380

230

1790

STARI

1996.

8 600

3 800

2 600

2 000

17 000

2011.

15 000

6 200

4 700

3 600

29 500

ZA ENERG. KORIŠTENJE 2011

TERM. OBRADA

500

200

210

140

1 050

BIOPLIN

9 000

4 000

2 000

2 000

17 000

Kod proračuna količina otpada za energetsko korištenje u 2011. godini usvojene su slje-deće pretpostavke:- na termičku obradu otpada ići će 50% novog otpada i 20% starog otpada u trajan-

ju 20 godina

- za proizvodnju bioplina koristit će se preostali novi i stari otpad u Hrvatskoj.

Sastav otpada u većim hrvatskim gradovima sličan je sastavu gradskog otpada u razvi-jenim državama (tablica 3).

Tablica 3 Sastav gradskog otpada [6 i dr.]

SASTOJAK

Papir i karton

Plastika i složenac

Tekstil, guma, koža, drvo

Hrana i ostali organski

Ukupno gorivi (biorazgradljivi)

Staklo

Metali

Ostali anorganski

Ukupno negorivi

U K U P N O

MORFOLOŠKI SASTAV (% težinski)

Zagreb '93

26

10

7

36

79

8

2

11

21

100

Rijeka '93

32

9

3

38

82

9

4

5

18

100

Beč '95

20

17

7

36

80

6

5

9

20

100

SAD '90

37

8

8

28

81

8

9

2

19

100

202

Napomena: Beč ima 2 energane na otpad, a SAD blizu 200.

Ogrjevna vrijednost gradskog otpada ovisi uglavnom o njegovom sastavu pa je, su-kladno s podacima iz tablice 3, slična u većim gradovima Hrvatske i razvijenog svijeta.To su potvrdili i rezultati ispitivanja ogrjevne vrijednosti gradskog otpada u Zagrebu joštijekom osamdesetih godina.

Ovisno o stupnju pripreme gradskog otpada ogrjevna vrijednost goriva iz otpada iznosi:- za nepripremljeni ili sirovi otpad (RDF1) 8-10 GJ/t

- za pripremljeni otpad (RDF2 do RDF5) 10-18 GJ/t

RDF (Refuse Derived Fuel) - Gorivo iz otpada

Te su vrijednosti na razini niskokvalitetnijih ugljena (ligniti 7-11 GJ/t, smeđi ugljeni 12-18GJ/t), kakvi se inače koriste u energetici, a kojima raspolaže i Hrvatska.

Od proizvedenog deponijskog plina na većim odlagalištima otpada može se iskoristiti zaproizvodnju energije 50-80% količine plina, prosječne ogrjevne vrijednosti od oko 18MJ/m3

Energetski potencijal

Energetski potencijal gradskog otpada u Hrvatskoj proizlazi iz količine otpada (tablica 2)i ogrjevnih vrijednosti otpada i deponijskog plina. Rezultati proračuna energetskog po-tencijala gradskog otpada u Hrvatskoj 2011. godine prikazani su u tablici 4.

Tablica 4 Energetski potencijal gradskog otpada u Hrvatskoj 2011.

REGIJA

SREDIŠTE

SJEVERNI JADRAN

JUŽNI JADRAN

PANON

UKUPNO

KOLIČINA PLINA('000 m3/a)

54 000

24 000

12 000

12 000

102 000

ENERGETSKI POTENCIJAL (GJ/a)

PLIN

970

430

220

220

1 840

OTPAD

5 000

2 000

2 100

1 400

10 500

UKUPNO

5 970

2 430

2 320

1 620

12 340

Energetski potencijal gradskog otpada u Hrvatskoj 2011. iznosio bi oko 2,5% ukupnepotrošnje primarne energije.

203

Moguća proizvodnja korisne energije (električne i toplinske) iz gradskog otpada u Hrvat-skoj ovisit će o primijenjenim tehnologijama pretvorbe energije. Danas uobičajene iisprobane tehnologije proizvodnje energije iz gradskog otpada imaju sljedeće efikasno-sti pretvorbe u električnu (i toplinsku) energiju:

energane na otpad

energane na deponijski plin15-20(40-50)%30-40 (60-80)%

Perspektivno područje predstavlja suizgaranje otpada i ugljena u postojećim i novimvelikim ložištima cementara, termoelektrana (TE) itd. Time se mogu postići povoljnijiekonomski rezultati (bolja efikasnost, niža ulaganja i troškovi) i ekološki efekti nego kododvojenog izgaranja otpada i ugljena. Pritom su toplinski kapaciteti termoelektrana, atime i mogućnosti suizgaranja otpada i ugljena, daleko veći nego kod cementare. Posto-jeće i planirane TE u Hrvatskoj (Plomin i Dalmacija) imaju 10 puta veći toplinski kapacitetod svih cementara u Hrvatskoj. Zbog tih i ekoloških razloga svjetska iskustva pokazujuda je cementare svrsishodnije koristiti za odbrinjavanje opasnog otpada (stara ulja, auto-gume i si.) kroz suizgaranje s ugljenom. Nažalost, termoelektrane, koje imaju dovoljnekapacitete za odbrinjavanje gradskog otpada, vrlo su se ograničeno do sada u svijetukoristile za te svrhe, uglavnom ne zbog tehničkih nego zbog socioloških i organizacijskihrazloga. U novije vrijeme stvari se tu mijenjaju i raste broj takvih projekata [1].

Moguća proizvodnja električne i toplinske energije iz gradskog otpada u Hrvatskoj naosnovi danas uobičajenih tehnologija prikazana je u tablici 5.

Tablica 5 Moguća proizvodnja energije iz gradskog otpada u Hrvatskoj 2011.

REGIJA

SREDIŠTE

SJEVERNI JADRAN

JUŽNI JADRAN

PANON

UKUPNO

MOGUĆA PROIZVODNJA ENERGIJE (GWh/a)

ELEKTRIČNA ENERGIJA

Plin

80

40

20

20

160

Otpad

250

100

100

70

520

Ukupno

330

140

120

90

680

TOPLINSKA ENERGIJA

Plin

80

40

20

20

160

Otpad

375

150

80

105

710

Ukupno

455

190

100

125

870

U 2011. godini gradski bi otpad mogao pokriti oko 30% ukupne potrošnje električneenergije u Hrvatskoj ili svu potrošnju javne rasvjete i javnih objekata (upravne zgrade,bolnice, škole, vrtići i si.).

204

S obzirom da gradski otpad nastaje kontinuirano tijekom čitave godine, energane na ot-pad i deponijski plin pokrivaju temeljna električna opterećenja. Stoga odgovarajuće sna-ge iznose:

- energane na otpad ~ 80 MWe

- energane na deponijski plin ~ 20 MWe

Ukupno -100 MWe

Dakle, izgradnjom oko 100 MWe energana na otpad i deponijski plin u Hrvatskoj bi sedo 2011. godine osigurala godišnja proizvodnja temeljne električne energije u iznosu od680 GWh i toplinske energije u iznosu od 870 GWh iz domaćeg goriva.

Efekti korištenja energije gradskog otpada u Hrvatskoj

Proizvodnja energije iz gradskog otpada donosi ekološke i ekonomske koristi.

Ekološke koristi su višestruke:- Odbrinjavanje dijela gradskog otpada termičkom obradom u cjelini gledano je

najpovoljnije po okoliš, jer se obavlja na naj kontroli raniji mogući način i s najman-jim ukupnim emisijama i ispuštanjima štetnih tvari u okoliš.

- Proizvodnja energije iz otpada smanjuje potrošnju fosilnih goriva i s njima veza-nih emisija (CO2 itd.), a uz to i

- smanjenje emisije vrlo opasnog stakleničkog plina metana iz odlagališta otpadau atmosferu; moguće smanjenje emisija u 2011. godini iznosilo bi za CO2 oko3%, a za metan približno 15%.

Emisije opasnih dioksina i furana iz energana na otpad su nakon uvođenja oštrih stand-arda emisija krajem 80-ih godina u razvijenim državama drastično smanjene, tako da uukupnim emisijama dioksina i furana sudjeluju u gotovo zanemarivim iznosima.

Ekonomske koristi nisu zanemarive:

Energane na otpad su višenamjenski objekti u kojima se troškovi termičke obrade otpa-da pokrivaju naknadama za otpad i prodajom proizvedene energije.

Ukupnim ulaganjem u energane na otpad i deponijski plin u Hrvatskoj od oko 700.106USD (1997.) moguće će biti pokriti troškove njihovog rada iz prihoda od:

- prodaje energije 30 - 40%

- naknada za otpad 70 - 60%

Iskazano korištenje energije otpada omogućava smanjenje uvoza kamenog ugljena uHrvatsku za oko 300 000 tona na godinu, uz odgovarajuće smanjenje vanjskotrgovin-skog deficita.

205

Realni projekti

U posljednjih su tridesetak godina za regionalne centre u Hrvatskoj izgrađene brojne stu-dije i projekti za energetsko korištenje gradskog otpada, ali se ništa nije ostvarilo zbogpolitičkih, organizacijskih, financijskih i drugih razloga. No, stvoreni su preduvjeti i podlo-ge da se može prići ozbiljnoj realizaciji pojedinih projekata. U obzir dolaze sljedećamoguća rješenja:

Zagreb- Energana na otpad snage oko 40 MWe na lokaciji Borovje uz postojeću TE-TO

Zagreb ili na lokaciji Zagreb-lstok blizu planiranog uređaja za čišćenje gradskihotpadnih voda

- TE Jertovec snage oko 200 MWe na lignit iz površinskog kopa Poljanice -Šušobreg i gradski otpad iz regije Središte

- Energana na deponijski plin s odlagališta Jakuševec u Zagrebu snage oko 7MWe.

Rijeka- Energana na otpad snage oko 15 MWe u industrijskoj zoni Kukuljanovo ili uz

buduće odlagalište otpada

- Energana na deponijski plin s odlagališta Viševac snage oko 2 MWe

- Suizgaranje gradskog otpada s ugljenom u TE Plomin

Split- Energana na otpad snage oko 15 MWe na lokaciji uz odlagalište Karepovac ili

drugdje

- Energana na deponijski plin s odlagališta Karepovac snage oko 2 MWe

- Suizgaranje gradskog otpada s ugljenom u cementarama Dalmacijacementa

- Suizgaranje gradskog otpada s ugljenom u planiranoj TE Dalmacija na kameniugljen

Osijek- Energana na otpad snage oko 10 MWe na lokaciji uz postojeću TE-TO Osijek ili

drugdje

Ostalo- Energane na deponijski plin na ostalim većim odlagalištima otpada u Hrvatskoj,

snage oko 10 MWe

206

Zaključak

Iskorištavanje energije gradskog otpada u energanama na otpad i deponijski plin omo-gućilo bi većim hrvatskim gradovima ekološki najpovoljnije rješenje toga teškog proble-ma, uz istovremenu proizvodnju električne i toplinske energije iz otpada.

Odgovarajuće tehnologije isprobane su u preko 1200 takvih objekata koji rade diljemsvijeta, a nekoliko stotina ih je u gradnji i planiranju.

Osnovni preduvjeti za ostvarenje energetskog korištenja gradskog otpada u Hrvatskoj suuključivanje toga koncepta u strategije razvoja energetike i zaštite okoliša, stvaranjeadekvatne zakonske regulative (standardi emisija, prihvat struje u javnu mrežu itd.) i or-ganiziranje zainteresiranih subjekata.

Literatura1. V. Potočnik, Obrada komunalnog otpada - svjetska iskustva, ZGO Zagreb, 1997.

2. Republika Hrvatska - Statistički ljetopis 1995, Državni zavod za statistiku, Zagreb, prosi-nac 1995.

3. Republika Hrvatska - Statističke informacije 1997, Državni zavod za statistiku, Zagreb,1997.

4. Pregled postojećeg stanja u postupanju s komunalnim otpadom u Republici Hrvatskoj,IPZ Uniprojekt MCF Zagreb, 11. 1996.

5. V. Potočnik, Iskorištavanje energije deponijskog plina u Hrvatskoj, EGE Zagreb, lipanj1996.

6. Z. Milanović, S. Nikolić, Gospodarenje-postupanje s otpadom u Republici Hrvatskoj, Go-spodarstvo i okoliš, Zagreb, studeni 1996.

207

Proizvodnja energije

Prijenos I distribucija

Industrijai graditeljstvo

Asea Brown Boveri d.o.o.

Trg J. F. Kennedyja 7HR-10 000 Zagrebtelefon: +385 (0) 1 233 53 55telefaks: +385 (0) 1 22 88 36

ABB Tvornica energetskihpostrojenja d.o.o.Mala Švarča 155HR - 47 000 Karlovactelefon: +385 (0) 47 665 200telefaks: +385 (0) 47 335 957

ABB Predstavništvo za Hrvatsku

Trg J. F. Kennedyja 7HR-10 000 Zagrebtelefon: +385 (0) 1 233 53 55telefaks: +385 (0) 1 22 88 36

PLIVA d.d.je jedna od najstarijih farmaceutskih tvrtki u središnjem dijelu Europe

Najznačajnije godine PLIViNE povijesti su:

1921.godine u Karlovcu su tvrtke "Chinoin" iz Budimpešte i "Isis" iz Zagreba

osnovale "Kaštel" d.d., temelj današnje PLIVE1935.

godine dolaskom nobelovca dr. Vladimira Preloga započinje organiziraniistraživački rad u "Kaštelu"

1936.godine "Kaštel "d.d. postaje jedan od prvih proizvođača

sulfonamida u svijetu1952.

godine osnovan je Istraživački institut PLIVE1953.

godine počinje proizvodnja prvih količina C vitamina po vlastitoj tehnologiji1959.

godine počinje proizvodnja oksitetraciklina i vitamina B61971.

godine patentiran je metaciklin1980.

godine patentiran je i zaštićen u većini razvijenih zemalja vlastiti originalnimakrolidni antibiotik - azitromicin, koji našu tvrtku svrstava među 9 zemalja

svijeta koje imaju svoju vlastitu antibiotsku supstancu1986.

godine PLIVA je sklopila licencni ugovor s američkom tvrtkom PFIZER,kojim PFIZER dobiva ekskluzivno pravo na prodaju lijeka u SAD

i u zapadnoj Europi1988.

godine azitromicin je uveden na tržište pod zaštićenim imenom SUMAMED1991.

godine PFIZER uvodi azitromicin na tržište pod imenom ZITHROMAX1996.

godine jubilarnih 75 godina PLIVE obilježava izlazak PLIVINIH dionica naLondonsku i Zagrebačku burzu

QgPLlVAddfarmaceutska, kemijska, prehrambena i kozmetička industrija,

dioničko društvoUlica grada Vukovara 49, Zagreb, Hrvatska

Telefon: 61 20 999, Faks: 61 11 011

ZNAMO, HOĆEMO, MOŽEMOHRVATSKA ELEKTROPRIVREDA

; / 7 ,--""

/: i

&MJJW

Postrojenje za termičku obradu tehnološkog otpaci_i I'L11 _'

U PUTO se mogu na siguran načinobraditi sve vrste organskog otpada,koji prema zakonskim odrednicamapodliježu termičkoj obradi, kao npr.:- sve vrste otpadnih ulja,- lijekovi,- otpadne masti,- sprejevi,- freoni,- boje i lakovi,- fotokemikalije,- razrjeđivači,- alkoholi,- medicinski otpad,- zagađena ambalaža,-zauljene tvari (uljni filtri, krpe),- pesticidi, herbicidi, insekticidi, itd.

TERMIČKA OBRADATEHNOLOŠKOG OTPADA

PUTO će postupno omogućiti uvođenjecjelovitog nadzora toka otpada i poticatimjere za izbjegavanje, smanjivanje i vred-novanje otpada. Rad ovog uređaja se te-melji na hrvatskim i europskim odnosnonjemačkim propisima o zaštiti okoliša.

PRIJATELJ PRIRODE

PUTOtermička obradatehnološkog otpadaHR- 10000 ZAGREBZeleni trg 3Tel: 533-811Faks: 533-306

d.o.o.

ĐURO ĐAKOVICHOLDING d. d.SLAVONSKI BROD HRVATSKA

HOLDING - STRATEŠKO UPRAVUANJE NA BAZI KAPITALA

ĐURO ĐAKOVIC NA PROGRAMU ENERGETIKE

OAE&EĐĐTEPd.d.

O ĐĐ INŽENJERING d.d.

O ĐĐ MONTAŽA d.d.

O ĐĐ ELEKTROMONT d.d.

Dr. M.Budaka 135000SLAVONSKI BROD

Tel: 035/446 256Fax: 035/444 108

WWW: http://www.ddholdlng.hr

HOTEL

INTER-CONTINENTALZAGREB

Hotel Inter-Continental Zagreb postao je, ne samo zbog svog položaja u samom srcu Zagreba, većizbog vrhunske usluge koju pruža, jednim od glavnih obilježja hrvatskoga glavnog grada.Od samog otvorenja Hotel je Inter-Continental Zagreb zauzeo vodeće mjesto u hoteljerstvu iugostiteljskoj ponudi ovoga dijela Europe, te tako postao glavno okupljalište domaćih i stranih gostiju,centar svih društvenih događanja. Ta je činjenica do današnjeg dana ostala nepromijenjena jer je HotelInter-Continental Zagreb s vremenom još više razvio i unaprijedio svoju ponudu kako bi stalno bio umogućnosti ispuniti sve zahtjeve svojih gostiju.Sa svojih 414 klimatiziranih soba, Hotel Inter-Continental Zagreb ima različite mogućnosti luksuznog,a ipak modernog i funkcionalnog smještaja. Sve su sobe opremljene radio i TV prijamnikom smogućnošću odabira satelitskih i kućnih programa i zasebnim mini-barom. Uz klasične gostinjskesobe, hotel Inter-Continental Zagreb ima i 40 apartmana, te luksuzni Predsjednički i Grand apartman.Kako bi svojim gostima osigurali vrhunsku uslugu, odjel sobnog posluživanja na usluzi je 24 satadnevno.Osim vrhunskog smještaja Hotel Inter-Continental Zagreb u svoja dva restorana pruža mogućnostuživanja u gastronomskim dostignućima i ugodno opuštanje u nekom od svoja tri bara. Allegrotalijanski restoran i Kaptol internacionalni restoran zadovoljit će i najprobirljivije sladokusce, dok jeDiana bar idealno mjesto za susrete uz koktele i lagane obroke, cafe bar Randez-Vous prikladan za ranidoručak, sastanak uz prvu jutarnju kavu ili poslijepodnevni čaj, dok se iz Ouverture bara nasedamnaestom katu hotela pruža jedinstven pogled na Zagreb.Pet funkcionalnih dvorana za sastanke, nazvanih po najljepšim predjelima Zagreba: Zrinjevac,Tuškanac, Zelengaj, Jelenovac i Maksimir omogućavaju organizaciju svih vrsta sastanaka, skupova,banketa ili privatnih proslava u elegantnom i udobnom okruženju. Vrhunska usluga koju pruža našeosoblje osigurat će, uz svu dostupnu tehničku opremu, potpun uspjeh svakog sastanka ili proslave.Čuvena Kristalna dvorana, površine 715 kvadratnih metara i s mogućnošću smještaja do 1000 osoba,mjesto je održavanja svih važnijih kulturnih i društvenih događanja grada Zagreba.U sklopu hotela nalazi se i vrhunski uređen rekreacijski centar sa zatvorenim, grijanim bazenom,moderno opremljenimfitness centrom, saunom i solarijem.Osim toga, unutar hotela nalaze se raznovrsne, bogato opremljene prodavaonice, kao i predstavništvavažnih putničkih i rent-a-caragencija, te potpuno opremljen Poslovni Centar.

Jedinstveno kao Inter-Continental!

PARTNER HRVATSKOGA GOSPODARSTVA

Strojogradnja d.d.

Sporohodne dvotaktne dizelskemotore po licenci MAN B&Wproizvodimo 45 godina.Proizvedeno je preko2.000.000 kW

Ovi motori u ektranama uodnosu na ostale pogonskestrojeve iskazuju mnogetehničke i komercijalneprednosti

Za potrebe elektrana od1973. godine licencionariMAN B&W izgradili su iinstalirali 95 motora ukupnesnage preko 2100 MW

Korisniku je omogućenpravi izbor pogonskogstroja za široki obujamsnage

ULJANIK Strojogradnja d.d. Flaciusova 1, P.O.Box 114, 52100 Pula

UPRAVA

PROJEKT I PRODAJA

Tel. 052/34 322© ,24-734, 213-675, Fax. 052/213-940E-mail: uljstroj-direktor@uljanik-strojogradnja.tel.hr

Tel. 052/24-322©, 24-647, 24-718, 212-264 Fax. 052/216-219E-mail: uljstroj-prodaja@uljanik-strojogradnja.tel.hrE-mail: uljstroj-projekt@uljanik-strojogradnja.tel.hr

DELIKATES IVlćDALMATINSKA KUĆA

vi. JASENKA IVIĆ

Zagreb, Vlaška 64 Tel: 01/620-542461-70-62

Nudimo Vam:* Svakodnevni izbor svježih školjki,

riba i mekušaca* Salate od istih* Salate od povrćaK Hladna pečenjax Veliki izbor sendviča i kolača* Domaći i uvozni suhomesnati

proizvodi i sirevi* Mi ljevački pršut i panceta

Vršimo usluge izrade cocktailsendviča, hladnih narezaka i kolača

ORGANIZIRAMO SVEČANE PRIJEME!

» bijela tehnika, akustika i ugostiteljstvo, termo i hidro instalacije,

I18

o2

o•o

BI

*S*

TSrt

I2a.o

.2.I3rt

ai

i?

1IM

s:Sin2

rttrgovina i usluge

Poljička c. 35, 21000 Split, tel.021/301-111, 524-422 fax 361-224,361-102

Energetski institut"Hrvoje Požar" d.o.o.Zagreb / Hrvatska

REGIONALNOPLANIRANJEENERGETIKEU HRVATSKOJ

PLANIRANJE ENERGETSKOG SEKTORA PO ŽUPANIJAMAI

NACIONALNI ENERGETSKI PROGRAMI

L K A d.d.Tvornica električnih kabelaŽitnjak b.b.1O OOO ZAGREBHRVATSKA

Tel.: ++385 1 23 32 200Fax.: + + 385 1 22 38 98

Z A G O R J E

TEHNOBETON d o .' - ̂ i v- VARAŽDIN P.MISKINE49

telefon: O42/ 212 688, telefaks: 042/ 212 67O

NAŠ PROGRAM ARMIRANOBETONSKIH PROIZVODAZA ELEKTRODISTRIBUCIJU

-armiranobetonski okrugli stupovi za nisko i srednjenaponskeelektrične vodove

-armiranobetonske konzole za stupove-montažne armiranobetonske kućice za postrojenja transformatorskihstanica

TS MTS 12(24)-630(1000)

stupna transformatorska stanica armiranobetonski stup

TRADICIJA-UGLED-KVALITETA

ZASMCM

DRUŠTVO ZA PROJEKTIRANJE, INŽENJERING I KONZALTINGNA PODRUČJU ELEKTROTEHNIKE I ELEKTROSTROJARSTVA

OSNOVANO 1.7. 1990. g.51000 RIJEKA, Dežmanova 6, tel. 051/213 175, fax. 051/330 325

EnergetikaIzrada studija i tehničke dokumentacije, isporuka opreme,izvođenje i nadzor radova(hoteli, medicinske ustanove, industrijski objekti, stambenii poslovni objekti, škole, crkve, muzeji...).

Procesno upravljanjeStudije, projekti i inženjering za upravljanje i nadzor specifičnihprocesa u rafinerijama, plinarama, uređajima za pitku i otpadnuvodu, te hidrauličkim pogonima.

Racionalizacija potrošnje energijeSnimanje i analiza potrošnje energije, izrada i provedba programaracionalizacije: od projektiranja do puštanja u rad.

Zaštita od udara groma i prenaponaProjektiranje, proizvodnja, ugradnja i ispitivanje zaštitnih uređajaod prenapona za sve elektroničke uređaje (informatičkei telekomunikacijske mreže, telefonske centrale, telefaxe, mjernui regulacionu opremu, alarmne i sigurnosne uređaje...).

Komunikacijski sustaviTelefonske centrale, sustavi i instalacije, antenski sustavi(satelitski, zemaljski, zajednički i individualni).

Zaštita okolišaUčinkovito korištenje energije i obnovljivi izvoriu svrsi zaštite okoliša, te uređaji za nadzor otpadnih voda.

Konzalting i inženjering u elektrotehnici

\\TERMOPLIIN" d.d. VARAŽDINGraberje 1, 42000 Varaždin

• * • !#"•• • j V , m i"'"-1 1" ml

PREDMET POSLOVANJA• opskrba plinom• opskrba toplinskom energijom• servisiranje plinskih trošila• baždarenje piinomjera u vlastitoj bazdarnici

kao i regulacijske tehnike• održavanje sustava za distribuciju plina i toplinske energije• montažerski radovi na distribucijskom sustavu• informatički inženjering

TELEFONSKI BROJEVI:- centrala: 55-444- direktor: 42-514- rukovoditelj privr. rač. sektora: 42-882- telefaks: 55-516- teleks: 23-061

0 I S T R I 8 U C I I S K 0P O O R U C I E

EUKTRA ZAGREB1907. • 1997.

G u n d u l i ć e v a 3 2

Elektra Zagreb koja ove godine slavi 90-tu obljetnicupostojanja i rada najveće je od ukupno 21 distribucijskogpodručja HRVATSKE ELEKTROPRIVREDE d. d. Distribuira24% ukupno potrošene energije u Republici Hrvatskoj i čini23 posto vršnog opterećenja elektroenergetskog sustavaHrvatske.Broj stanovnika na distribucijskom području je oko 987.000na površini od 2250 četvornih kilometara, od granice saSlovenijom odnosno Samoborom i Zaprešićem na zapadu,do Vrbovca na istoku, Pokupskog na jugu i Breznice nasjeveru.

Elektra je danas organizirana u pet službi i šest pogona, teOdjel za informatiku, sa ukupno 1750 zaposlenika. Uslužbama i Odjelu za informatiku obavljaju se zajednički

tehnički poslovi, poslovi prodaje električne energije, te usluge i izgradnja, a upogonima Zagreb, Velika Gorica, Samobor, Zaprešić, Dugo Selo i Sveti Ivan Zelinateritorijalno vezani poslovi održavanja mreže i odnosa s potrošačima.Na distribucijskom području Elektra opskrbljuje električnom energijom preko 413tisuća potrošača po sljedećoj strukturi: dva 110 kV potrošača, sedam 30 kVpotrošača, 36010kV potrošača, 381 tisuća potrošača u kućanstvu, 2300 mjernihuređaja za javnu rasvjetu, i na ostaloj potrošnji na 0,4 kV 29.700 potrošača.Ukupno je 413.369 potrošača.Navedeni potrošači ostvarili su sljedeću strukturu potrošnje električne energije odukupno 2,506.898 MWh ili 100%: 110 kV potrošači -1,22%, 30 kV potrošači -6,89%, 10 kV potrošači - 21,13%, kućanstva 47,39%, javna rasvjeta - 3,94%,ostala potrošnja na 0,4 kV - 21,42%.Prosječna potrošnja kućanstva u 1996. godini iznosi 3053 kWh.Elektroenergetsku mrežu Elektre čini: 11 komada 110 kV transformatorskihstanica, 28 komada 30 kV transformatorskih stanica, 9100 km nadzemnih vodova i4100 km podzemnih vodova.

Značajni dio postrojenja čini i javna rasvjeta kojaobuhvaća 2.600 km vodova i 76.000 svjetiljaka.Elektra Zagreb, kao i njene prethodnice, pokazalaje da želi i može osigurati sigurnu opskrbuelektričnom energijom za sve svoje potrošače, teda je spremna planirati i pripremiti takav razvojkoji znači sigurnu elektroenergetsku budućnost MRVATSKAIstanovništa i privrede Grada Zagreba. D I S T R I B U C I J S K O

P O D R U Č J E

ELEKTRA ZAGREB1907. - 1997.

ELEKTROPROMETDIONIČKO DRUŠTVO ZA UNUTARNJU I VANJSKU TRGOVINU

Avenija Dubrovnik 6-8, 10020 Zagreb, Hrvatska

Središnja poslovna zgrada Elektroprometa d.d.

SJEDIŠTE DRUŠTVA:10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6-8Tel. centrala 01/6529-211

PREDSJEDNIK UPRAVE, Av. Dubrovnik 6-8Tel. 01/6528-001, 6529-846; Fax: 01/6528-483

VELETRGOVINA-MALOPRODAJA,Av. Dubrovnik 6-8Tel. 01/6529-852, 6526-526; Fax: 01/6520-821

VANJSKA TRGOVINA, 10000 Zagreb, Ilica 10Tel. 01/425-013, 425-440, 433-653;Fax: 01/423-714Direktor tel: 01/422-174

INŽENJERING, Av. Dubrovnik 6-8Tel. 01/529-832, 6550-937; Fax: 01/527-429

RAZVOJ, EKONOMIKA I GOSPODARENJEIMOVINOM, Av. Dubrovnik 6-8Tel. 01/6528-010, 6529-211/166;Fax: 01/6528-483

RAČUNOVODSTVO i FINANCIJE,Av. Dubrovnik 6-8Tel. 01/6529-833; Fax: 01/6520-821

INFORMATIKA I ORGANIZACIJA,Av. Dubrovnik 6-8Tel. 01/6528-810; Fax: 01/6528-483

KONTROLA, Av. Dubrovnik 6-8Tel. 01/6529-211/125; Fax: 01/6520-821

URED UPRAVE, Av. Dubrovnik 6-8Tel. 01/6524-070; Fax: 01/6528-483

Asortiman u prometu roba- Energetski kabeli i pribor- Telekomunikacijski i signalni kabeli i pribor- Telefonske centrale i sva telekomunikacijska

oprema- Visokonaponska oprema, dalekovodi

i trafostanice- Sklopna, mjerna i relejna tehnika- Izolacijski materijali i električni provodnici- Elekroinstalacijski materijali- Električni strojevi, elektromotori i agregati- Generatori- Aparatna tehnika- Oprema za centralna grijanja- Oprema za klimatizaciju i ventilaciju- Rasvjetna tijela i izvori svjetlosti- Oprema za skloništa- Gromobranski pribor- Zaštitna oprema- Crna i obojena metalurgija- Oprema za kuhinje i kupaonice- Proizvodi bijele tehnike i mali kućanski aparati- Akustični, televizijski i video uređaji- Alati, pribor i pričuvni dijelovi kao i mnoga

druga roba

Suvremeni skladišno-transpođni kompleks u Jastrebarskom

MAB CONSULTANTS S.A. GENEVEBRANCS OFFICE ZAGREB

10000 ZAGREB.Gajeva 57, CroatiaTelefon: (01) 42 88 23,42 91 46

Fax: (01) 42 88 21

GECALSTHOM,a leader in energy and transport

PROFILEWith sales of around 9.4 billion ECU*, GEC ALSTHOM is a world leader in power generation, powertransmission and distribution and rail transport, and has a significant presence in the industrialequipment and shipbuilding markets.In each of its main activities, the Company offers its costumers a complete range of products, systemsand services with capabilities covering design, manufacture, commissioning and maintenance. GECALSTHOM is also experienced in managing turnkey projects, investing in and developing private sectorpower and transport infrastructure projects, as well as in creating innovative financing schemes.The Company manages a total of 94,000 employees and is organised in three Divisions:. Power Generation• Power Transmission and Distribution• Transportand two Corporate Groups:. Industrial i. Chantiers de I'Atlantjque.All of these are supported bay a worldwide Corporate Network present in more than 60 countries.

*1 ECU = £0.78, Ffr6.45, US$ 1.23 (average exchange rates)

GECALSTHOM,vodeća kompanija za energiju i transport

MAB CONSULTANTS S.A. GENEVEBRANCS OFFICE ZAGREB

10000 ZAGREB.Gajeva 57, CroatiaTelefon: (01) 42 88 23, 42 9146

Fax: (01) 42 88 21ProfilS prodajom od približno 9,4 milijardi ECU*, GEC ALSTHOM je vodeća svjetska kompanija opreme zaproizvodnju, prenošenje i distribuciju energije, kao i za željeznički transport, a ima i značajan utjecajkako u proizvodnji industrijske opreme tako i na tržištu brodogradnje.U svakoj od svojih glavnih aktivnosti, Kompanija nudi kupcima kompletan asortiman proizvoda,sistema i usluga koje pokrivaju dizajn, proizvodnju, puštanje u pogon i održavanje. GEC ALSTHOMkompanija ima također znatno iskustvo u vođenju projekata "ključ u ruke", ulaganju i razvoju projekatainfrastrukture za energiju i transport u privatnom sektoru, kao i u kreiranju inovacijskih financijskihmodela.Kompanija ima ukupno 94.000 zaposlenih, a podijeljena je u tri ogranka:• Oprema za proizvodnju energije. Prenošenje i distribucija energije• Transporti dvije zajedničke grupe:. Industrijska• Chantiers del'Atlantique.Sve ove programe podupire svjetski poznata servisna mreža Corporate Network prisutna u više od 60zemalja širom svijeta.

• 1 ECU = £0,78, Ffr6,45, US$ 1,23 (prema srednjem tečaju)

NERGETIKAARKETING

d.o.o. ZA TEHNIČKE IPOSLOVNE USLUGE

1 0 0 0 0 ZAGREB • Sokolska 25 • HRVATSKA01/377 12 56 £b 01/377 24 29 e-mail: energmar@zg.tel.hr

POSJEDUJEMO DATOTEKU S VIŠE OD 10000INŽENJERA I TEHNIČARA NAŠE STRUKE

ENERGETIKA • GOSPODARSTVO • EKOLOGIJA • ETIKA

posjetite nos no intemetu:http://www.tel,hr/enepgmar

Aleksandar CREGURIĆ - Smjernice za projektiranje i izradu * 4 '°»"ma t "izdanje: 1994. NISKOTLAČNIH LIMENIH KANALA za ventilaciju i klimatizaciju

Vladimir STRELEC & suradnici - PLINARSKI PRIRUČNIK, 8 0 8 straniizdanje: 1995. 5- Prošireno i revidirano izdanje As f•ES

Miljenko ŠUNIĆ - EFIKASNOST KOGENERAČIJSKIH POSTROJENJAizdanje: 1996.

Stjepan BADANJAK - OSNOVE INŽENJERINGA U IZGRADNJI

izdanje: 1996.

Z3organiziramo: prezentacije, promocije, savjetovanja, simpozije,

'9®EUeRG£TSKAiPROCESNA POSTROJENJA \

Zagreb

TOURISM

"Bantel" agencija za poslovni turizam u širokom spektru svojihdjelatnosti obavlja i niz usluga kao što su:-prodajadomaćih i međunarodnih zrakoplovnih karata svih

u Hrvatskoj aktivnih avio kompanija;

S novom koncepcijom prodaje zrakoplovnih karata našombesplatnom dostavom:-na radno mjesto,- na aerodrom Zagreb,- na adresu stanovanja,- rent-a-car,- najam auta s vozačem,-najam luksuznih jedrilica,- prijevoz kombijem,- iznajmljivanje suvremenih turističkih autobusa,- privatni smještaj "A" kategorije - u Zagrebu,- škola stranih jezika po najpovoljnijim cijenama,-vršimo osiguranje privrednih organizacija

(obvezno-zdravstveno i životno osiguranje),-organizacija kongresa, simpozija i inicijativnih aranžmana,- organizacija stručnih putovanja u zemlji i inozemstvu,- posjet sajmovima, izložbama i kongresima prema našim

programima ili željama klijenata,-organizacija kratkih weekend programa ili jednodnevnih izleta,- organizacija grupnih i individualnih turističkih aranžmana

u zemlji i inozemstvu,- ljetovanja/zimovanja.

Obratite nam se s povjerenjem na telefone: 61 701356170136617013761701386170802

Fax: 6170134

G E N E R A L N I P O K R O V I T E L J I

SIEMENS

KONCARHRVATSKA ELEKTHOPRIVREDA

P O K R O V I T E L J I

brodomerkur.HOTEL

INTER-CONTINENTALZAGREB

trgovina i usluge ;

TERMOPLIN

E L K A d.d. ELEKTROPROMETZAGREB

D I S T R t B U C I J S K OP O D R U Č J E

ELEKTRA ZAGREB1907. • 1997.G u n d u f i i e v a 3 2

n a m MammmmmmMmm

DELIKATES M ć# DALMATINSKA KUĆA # A

Strojogradnja d.d.

GEC ALSTHOMMAB CONSULTANTS S.A, GENE1

ĐURO ĐAKOVIĆHOLDING d.d.SLW0XSK1 BROD fiRVATS.U BRUKETA & ŽINIĆ O.M.