ZNANSTVENA UTEMELJENOST PSIHOLOŠKOG PROFILIRANJAMag.psych. Helena Rašić

Splitski psihijatar dr. Mijo Milas o slučaju sudi samo temeljem informacija objavljenih u medijima, poput onih da je ubijena nožem, da je pronađena bez odjeće te da je vjerojatno silovana. No, uvjeren je da je ubojica Selene Margarit psihopat.

- To je sadist, osoba koja u mladosti nije mogla zadovoljiti svoje seksualne porive, a nakon čega se odlučila na ovakav zločin.

Rečeno je da je žrtvu vezao selotejpom, što nije uobičajeno i što se uglavnom gleda u američkim kriminalističkim filmovima. Zbog toga vjerujem da je zločin planirao, maštao i razmišljao o njemu. Vjerojatno je danima prije obilazio mjesto zločina, iako nije ni znao tko će mu biti žrtva. Sve je pomno isplanirao - kaže dr. Milas koji vjeruje da je riječ o mlađoj osobi, pristojnog izgleda, jače tjelesne građe.

On je vjerojatno pristupio žrtvi, vjerojatno govori engleski ili drugi strani jezik, možda joj se i svidio. Možda je i dobrovoljno pošla s njime. No, to je sada nemoguće znati. Nakon čina, ubojica se dobro sakrio. Pretpostavljam da ne raspolaže finim, suptilnim emocijama pa mu nije žao zbog toga što je učinio, no sasvim sigurno se skriva i u strahu je da će ga pronaći - kaže dr. Milas. (izvor:Jutarnji.hr)

- Njegove su radnje svakako smišljene i planirane, no prema onom što čitam u medijima očigledno nije vičan sakrivanju tragova jer je iza sebe ostavio dovoljno dokaza. Ozljede ubijene govore da je u trenutku ubojstva ubojica bio razjaren i bijesan - objašnjava nam dr. Jukić.

Za razliku od svog splitskog kolege Milasa, dr. Jukić ne vjeruje da se ubojica boji otkrivanja.

- Mislim da ubojica uopće nije emocionalno uključen u tu priču i ne vjeruje da će biti pronađen. To su ljudi koji nisu svjesni svog zlodjela pa ako i stradaju, vjeruju da je to bilo slučajno, odnosno, ako ga i uhite, mislit će da mu se to nije trebalo dogoditi - kaže nam ravnatelj bolnice Vrapče.(izvor: Jutarnji.hr)

ŠTO JE UOPĆE PROFILIRANJE? Profiliranje počinitelja se definira na više

različitih načina, a najobuhvatnija definicija je ona po kojoj je profiliranje proces korištenja bihevioralnih dokaza ostavljenih na mjestu zločina kako bi se došlo do zaključaka o počinitelju, uključujući karakteristike i psihopatologiju ličnosti (Torres, Boccaccini i Miller, 2006). Bihevioralno=ponašajno

Tko su profileri? Ovisno o modelu: Psiholozi, psihijatri, kriminalisti, pravnici,

policajci...apsolutno bilo tko tko je prošao “obuku” za profilera i bavi se profiliranjem – nema regulacije statusa profilera

ZAŠTO JE, AKO JE, PROFILIRANJE MOGUĆE? Određene karakteristike iz svakodnevnog života

(navike, rutine) se prenose u način počinjenja kriminalnog djela

Sličnost među počiniteljima omogućuje generalizaciju i specifikaciju

Isti počinitelj će činiti različita djela na sličan/isti način

KAKO SU ZAPOČELI?

Douglas i Ressler (Douglas i Olshanker, 1997; Hicks i Sales, 2006) za potrebe FBI-a provodili intervjue sa zatvorenicima koji su počinili

ubojstva i silovanja te na osnovu njih napravili tipologiju počinitelja

Priručnik za klasifikaciju kriminala (2nd ed., Duglas, Burgess, Burgess, Ressler, 2006.).

FBI i dalje tvrdi da je provedeno istraživanje empirijsko i znanstveno

Kritike: mali uzorak ispitanika (N=36) Prigodan uzorak- samo oni koji su htjeli

razgovarati Laganje? Nestrukturiranost intervjua i needuciranost

istraživača (svaki istraživač je postavljao pitanja i radio zabilješke ovisno o vlastitim potrebama)

Na temelju čega su istraživači donijeli tipologiju?

POSTOJEĆI MODELI (BAR DIO)

Duglas i Ressler / FBI – tipologija + organizirani/neorganizirani

Holmes i Holmes – silovatelji, piromani, serijski ubojice, pedofili, profiliranje žrtve i geografsko profiliranje

Canter (Sveučilište u Liverpoolu) – jedini znanstveni model, statističko zaključivanje

Turvey – induktivno (mogućnost) vs. deduktivno (umjetnost)

Keppel i Warren – tipologija silovatelja Turco – profiler može biti samo klinički psiholog,

sindrom diskontrole – 20-90% počinitelja ima neko moždano oštećenje

Ali! Svaki profiler stvara vlastiti model i vlastiti pristup

RADI LI? Postoje slučajevi iznimno uspješnog profiliranja Bojazan od samog područja- no, postoji trend

povratka psihologa i psihijatara u područje Često nije zadovoljeno Popperovo načelo

opovrgljivosti Stručnjaci ne mogu razlikovati stvarne od

izmišljenih profila (Alison, Smith, Morgan, 2003) Profileri ne dopuštaju uvid u njihove spise –

teško je odrediti u kojoj mjeri je profiliranje uspješno

Koliko su uzorci ispitanika na kojima se postavljaju tipologije reprezentativni, a ispitanici pouzdani?

KOLIKO POLICIJA VJERUJE PROFILERIMA? Studija na kanadskim policajcima (Snook, Haines, Taylor i Bennell,

2007) profiliranje pomaže u rješavanju (94% policajaca) i razumijevanju delikta

(84,3% policajca) profiliranje trebalo upotrebljavati i češće (51% policajaca) i za sve vrste

zločina (13,7%) postoji visoko povjerenje u znanstvenu utemeljenost profiliranja (58,8%) manji broj policajaca smatra ponuđeni profil ne može odvesti istragu u

pogrešnom smjeru (5,9%) oni koji su surađivali s profilerima navode da je profil bio koristan (65,5%)

Douglasovo istraživanje (Snook i sur, 2007) u 46% od 192 slučajeva u kojima se tražila pomoć FBI profilera, ta pomoć je

rezultirala rješavanjem slučaja. u 77,2% slučajeva su profili pomogli u fokusiranju istrage u 20,4% su pomogli u lociranju počinitelja u 17% su identificirali počinitelja u 5,6% su pomogli u osuđivanju počinitelja. u 17% slučajeva profil se nije pokazao korisnim

Copsonovo istraživanje (1995, prema Snook i sur, 2007) na britanskim policajcima je pokazalo kako 82,6% policajaca vjeruje kako je profil koristan 92,4% žele ponovno surađivati s profilerima samo 2,7% policajaca smatra da im je profil pomogao u utvrđivanju

identiteta počinitelja.

KOLIKO SE PROFILIRANJE ZAISTA UPOTREBLJAVA I U KOJIM SLUČAJEVIMA?

FBI u Sjedinjenim Američkim Državama i do u 1000 slučajeva godišnje (Witkin, 1996),

U Velikoj Britaniji od 1984. do 1991. napravljeno 242 profila (Copson, 1995, prema Snook i sur., 2007).

Ostale države- ponekad, ali znatno manje Seksualni zločini s nepoznatim počiniteljem,

ritualistički zločini, izrazito nasilna djela, djela u kojima se sumnja na psihopatologiju počinitelja, ubojstva za koja se čini da ne postoji motiv

A ZAŠTO JE UOPĆE POPULARNO?

TV, mediji Anegdotalno prikazivanje

slučajeva Navode se samo uspješni

primjeri, uz napomenu kako dobro funkcioniraju u radu

Autoritet stručnjaka Barnum efekt (zato vjerujemo i

horoskopima) Preporuke

PROPALI SNOVI O PROFILIRANJU? Profiliranje nije dovoljno istraženo područje da bismo

mogli donijeti zaključak u koji bismo bili sigurni – potrebne su još godine istraživanja, pravilnici i suradnja među različitim modelima/pravcima

Naglašavanje intuitivnog pristupa profiliranju i netransparentnost modela su veliki problem

Osim narušavanja etičkih kodeksa, samoprozvani profileri koji istupaju u medijima pružaju netočnu sliku o profiliranju – ono je moguće samo i jedino kada posjedujete apsolutno sve informacije jer jedan detalj može promijeniti čitav profil

Profiliranje specifičnog počinitelja uz postavljanje tipologija može pomoći u procjeni rizičnih faktora za druge skupine kriminalnih djela, ali ne možemo upotrijebiti profiliranje za sva kaznena djela

Torres, A., Boccaccini, M. i Miller, H. (2006). Perceptions of the Validity and Utility of Criminal Profiling Among Forensic Psycologists and Psychiatrists. Professional Psychology: Research and Practice. 36(1). 51-58.

Witkin, G. (1996). How the FBI Paints Portraits of the Nations Most Wanted. U.S. News and World Report. 120. 32.

Snook, B., Haines, A., Taylor, P. i Bennell, C. (2007). Criminal Profiling Belief and Use: A Study of Canadian Police Officer Opinion. The Canadian Journal of Police & Security Services. 5(3/4). 1-11.

Douglas, J. i Olshanker, M. (1997). Mindhunter (3rd edition). London: Arrow Books.

Douglas, J., Burgess, A., Burgess, A., i Ressler, R. (2006). Crime Classification Manual (2nd edition). San Francisco: Jossey-Bass.

Alison, L., Smith, M. i Morgan, K. (2001). Interpreting the Accuracy of Offender Profiles. Psychology, Crime & Law. 9(2). 185-195.

Hicks, S. i Sales, B. (2006). Criminal Profiling: Developing an effective science and practice. Washington, DC: American Psychological Assoiciation.

HVALA NA PAŽNJI!Pitanja?