Ptice

Strogo zaštićene vrste ptica na području Grada Mali Lošinj

znanstveno ime vrste hrvatsko ime vrste Zaštita po ZZP

1. Aquila chrysaetos suri orao SZ

Opis: Boja perja može biti crnkasto smeđa i tamno smeđa, sa zlatnom bojom na zadnjem dijelu glave i vratu, po čemu je i dobio ime. Na gornjim dijelovima krila postoji nešto svjetlija površina. Mladunci dosta liče na odrasle jedinke, ali imaju bijeli rep i bijele fleke u blizini nožnog zgloba koji polako nestaje svakim mitarenjem i na kraju, u petoj godini, potpuno nestaje. Živi na različitim mjestima, najviše na planinskim masivima bez guste vegetacije. Imaju vrlo dobar vid i mogu spaziti plijen sa velikih udaljenosti. Imaju čak 8 puta veću oštrinu vida od ljudi. Kandže koriste za ubijanje i nošenje plijena, a kljun samo za jedenje. Obično imaju podjelu rada tokom lova — jedan suri orao tjera i navodi plijen prema drugom koji čeka u zasjedi. Životni vijek zlatnog orla može da bude i do 50 godina.

Veličina: odraslih surih orlova može biti različita. Jedinke nekih od najvećih podvrsta surih orlova mogu biti vrlo velike. Većina vrsta su duge između 66 i 100 cm sa rasponom krila između 150 i 240 cm.

Težina: između 2,5 i 6,7 kilograma. Međutim, primijećeni su neki primjerci u divljini koji su nešto veći, do čak 9 kilograma težine i dužine od 102 cm. Kao i kod mnogih drugih dnevnih grabljivica, i kod surih orlova ženke su krupnije od mužjaka. Ženka može da dostigne težinu i do 6 kg a mužjaci do 4 kg.

Prehrana: Hrani sa zečevima, miševima, kunama, lisicama i kornjačama, ali često i sa strvinama. Mogu jesti i druge ptice, a nekad i stoku. Tokom zime imaju problema sa pronalaženjem hrane, te mogu jesti i strvinu da bi se prehranili. Kada nema ni toga, pokušat će napasti sove, sokolove i ždere. Postoje zapisi po kojima su jeli čak i jastrebove i buljine.

Razmnožavanje: Suri orlovi obično ostaju sa istim partnerom tokom cijelog života. Grade po nekoliko gnijezda širom svoje teritorije i koriste ih po nekoliko godina. Gnijezda se sastoje od grančica, i odozgo su napunjena travom kad se koriste. Starija gnijezda mogu biti velika i do dva metra u promjeru i 1 metar u visinu. Ženke liježu dva crna jajeta između siječnja i listopada (u zavisnosti od mjesta u kojem žive). Ležanje na jajima počinje praktično odmah pošto se snese prvo jaje, i pilići se obično liježu poslije 45 dana. Potpuno su bijeli i roditelji ih hrane oko 55 dana prije nego što mogu da pokušaju sa svojim prvim letom i lovom. Međutim, među mladuncima smrtnost je velika, te veliki broj njih ugine u prvih nekoliko sedmica.

Ugroženost: U većini predjela u kojim živi ova ptica živi u planinskim oblastima, ali je ranije živjela i u ravnicama i šumama. Glavnu prijetnju predstavlja uništavanje njihovog prirodnog okruženja, zbog čega su neki suri orlovi napustili svoja staništa. U 20. stoljeću prijetnju su predstavljala trovanja teškim metalima, ali je ovaj problem riješen zakonskim odredbama o zagađivanju prirodne sredine. Sužena staništa i nedostatak hrane danas predstavljaju glavni problem za ovu vrstu. Sudari sa električnim vodovima su česti od 20. vijeka. Na svjetskom nivou suri orlovi se ne smatraju ugroženim uglavnom zbog većeg broja jedinki u Aziji i Americi.

2. Burhinus oedicnemus ćukavica SZ

Strogo zaštićena vrsta - Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/13) BE2 - Bernska konvencija - Dodatak II

Opis: Druževne su i žive u jatima. U sumrak se često skupljaju, čak i za vrijeme gniježđenja, na zajedničko hranjenje i različite druževne aktivnosti. Monogamne su, veze su vjerojatno doživotne.

Veličina: Duge su do 60 cm, dugih nogu i krila, zdepasta kljuna i smeđega, neugledna perja.

Prehrana: Pretežito se hrane kopnenim beskralješnjacima, najčešće kukcima, sitnim sisavcima (voluharicama), sitnim gušterima, vodozemcima, jajima ptica koje se gnijezde na tlu. Povremeno jedu i sjemenke ili izdanke. Hrane se pretežito u sumrak i noću, samotno, u parovima ili u malim skupinama do 6 ptica.

Razmnožavanje: u pologu su obično 2 jaja, inkubacija traje 24 – 26 dana. Ptići su sposobni za let nakon 36 – 42 dana, a malo zatim postaju i samostalni.

Stanište: Obitavaju na raznolikim otvorenim, suhim, golim ili slabo obraslim staništima: niski suhi travnjaci, kamenjarski pašnjaci, goli kamenjari, pješčare, vrištine, pješčani ili šljunkoviti otočići, sprudovi i isušene muljevite, šljunkovite ili pješčane obale rijeka i sl.

3. Circaetus gallicus zmijar SZ

Opis: Mogu se prepoznati po pretežno bijeloj donjoj strani tijela, dok mu je gornja strana smeđa ili sivkasta. Brada, vrat i gornji dio grudi su mu svijetle, zemljano-smeđe boje. Na repu ima tri do četiri pruge. Prepoznatljiv je i po zaokrugljenoj glavi, kao kod sova, blijedo žutim očima i svijetlim prugama ispod krila. Orao zmijar je dobar letač i provodi više vremena leteći nego bilo koji član njegovog roda. Leti iznad planinskih strmina i vrhova i većinu lova obavlja sa ovakvih pozicija, visina od 500m. Kada uzlijeće krila mu stoje ravno uz tijelo. Može živjeti oko 70 godina.

Veličina: Odrasli orao zmijar dostiže dužinu od 63-68 cm. Raspon krila je 185-195cm.

Težina: težak je oko 1.7-1.9 kg.

Rasprostranjenost:Ova vrsta je rasprostranjena širom mediterana. Oni prisutni na sjeveru mediterana i drugim dijelovima Evrope migriraju uglavnom u Subsaharsku Afriku sjeverno od ekvatora, odlazeći u rujnu vraćajući se u travnju ili svibnju.

Stanište: Orao zmijar se može pronaći na otvorenim, obradivim poljanama, suhim, kamenitim, listopadnim šikarama i brežuljcima te polupustinjskim predjelima. Drveće im je neophodno za gnijezdo koje je plitko i sagrađeno od tankih grančica dužine do 50cm. Unutrašnjost je obložena lišćem i borovim četinama. Gnijezdo je smješteno na bočnoj strani drveća do 20m visine

Prehrana: Ovaj orao je uglavnom veoma tih. Ponekad ispušta varijaciju zvukova koji podsjećaju na zviždanje muzičkih nota. Najčešći plijen su mu gmizavci, uglavnom zmije, ali pored zmija i gušteri. Ponekad male sisare do veličine zeca, rijetko ptice i krupne insekte. Dugo lebdi i kruži prije no što se okomito obruši na plijen. Grabi ih kandžama i ubija kljunom prije no što ih odnese do drveta gdje ih proždire.

Razmnožavanje:Pri razmnožavanju polaže samo jedno jaje. Ženka leži 35 dana na jednom jajetu i kasnije njeguje mladunca, koji u gnijezdu ostaje nekad i duže od jedanaest nedjelja.

4. Falco peregrinus sivi sokol SZ

Opis: Sivi sokol se smatra najbržom životinjom na svijetu. I ženke i muški orlovi imaju slične oznake na perju s tamno sivim (skoro crnim) leđima i gornjim dijelom krila, dok su vrhovi krila potpuno crni. Donji dio tijela je prošaran tamnosmeđim ili crnim mrljama. Dugi i uski rep je također prošaran na isti način, a pera mu završavaju bijelom trakom i crnim vrhom. Tjeme i brkovi na obrazima su mu crni, te u kontrastu sa blijedim dijelom ispod kljuna i vrata. Kljun je žut, kao i noge, dok su zakrivljeni vrh kljuna i kandže crne. Ujedno je i najbrža životinja, jer tijekom svojih "ponora" iz visine može dostići brzinu preko 320 km/h.

Veličina: Sivi sokol je dug od 34 do 58 cm i ima raspon krila od 80 do 120 cm, te kao i kod drugih grabljivica, ženke su veće od mužjaka (oko 30%).

Težina: Mužjaci su teško od 440 do 750 g, dok ženke važu od 910 do 1.500 g.

Prehrana: Sivi sokol se hrani pticama, najčešće golubovima, patkama, vrapcima i sl.

Razmnožavanje: Krajem marta ili početkom aprila ženka obično polaže od 3 do 4 jaja. Jaja su izdužena, sa mnogo pjega. Srednja veličina jaja iznosi 52x40 mm. Inkubacija jaja traje pretežno 30 dana. Na jajima sjede oba roditelja. Mladi ostaju u gnijezdu između 35 i 40 dana, a kada izađu roditelji se o njima brinu još oko 60 dana. Samo 1/3 mladih uspijeva da preživi prvu zimu.

5. Gyps fulvus* bjeloglavi sup SZ

* Bjeloglavi sup (Gyps fulvus) se gnijezdi unutar granica Grada Mali Lošinj na liticama otoka Cresa iznad mora (istočna obala).

Najveće ptice našega neba, bjeloglavi supovi koji stvaraju gnijezda na Cresu i drugim kvarnerskim otocima te su živući simboli smrti i vječnoga života, vode tešku bitku za opstanak. Danas postoji tek 70-80 parova supova: na Cresu (55-60 parova), Prviću (12-15) i Krku (1-3).

Opis: Bjeloglavi sup je vrsta ptica grabljivica iz porodice jastrebova. Pripada potporodici strvinara. Ptica ima relativno malu glavu koju u letu drži spuštenu prema dolje, vrlo velika krila koja djeluju trokutasto i kratak rep koji izgleda kao odrezan. Mlade ptice su tamnije od odraslih životinja. Odrasli imaju bijelo paperje na glavi i vratu i bjelkast namreškani "okovratnik". Bjeloglavi sup je rasprostranjen u sjevernoj Africi, južnoj i jugoistočnoj Europi, jugozapadnoj Aziji, Arabiji, sjeverozapadnom Pakistanu i centralnoj Aziji od Taikistana do Altaja. Staništa su im u brdovitim područjima, dok drugdje žive i na ravnicama. Na otoku Cresu u mjestu Beli osnovan je istoimeni eko-centar "Beli". Njegov je zadatak zaštititi oko 250 bjeloglavih supova koji se nalaze na tom području. Zakonom su zaštićeni

Veličina: Bjeloglavi sup je velika ptica s rasponom krila od 2,40 - 2,80 m. Duljina ptice je oko 100 cm.

Težina: može doseći masu između 6 i 13 kg.

Prehrana: Hrani se isključivo uginulim životinjama, najčešće krupnim sisavcima, i nikada ne napada živi plijen.

Razmnožavanje: Dugoživuća je vrsta i neki su supovi doživjeli i do 60 godina. Spolnu zrelost dostižu u dobi između 5 i 7 godina. Gnijezdi se između siječnja i ožujka, a ženka

polaže samo jedno jaje između sredine siječnja i kraja veljače. Ležanje na jajima traje 110 do 120 dana. Po izvaljivanju mlado raste u gnijezdu oko 4 mjeseca, prije nego se otisne u samostalnu potragu za hranom. Leti brzinom i do 120 km/h, iako prilikom potrage za hranom obično jedri, bez mahanja krilima, brzinom od 40-ak km/h.

Kad odrastu, mladi supovi kreću na petogodišnji let čak do sjevera Europe i do daleke Afrike.

6. Hieraaetus fasciatus prugasti orao SZ

Opis: Prugasti orao ima relativno duga, uska krila, dug rep i dug vrat. Na bijelim dijelovima mu odskače tamna traka na potkrilju i tamni vrh repa. Klizi i jedri s vodoravno ispruženim krilima. Glavno glasanje je prilično muzikalno "kluii-kluii-kluii". Živi u šumovitim, često stjenovitim planinama, zimi na otvorenijim predjelima.

Veličina: Dužina mu je 65-72 cm, raspon krila 150-180 cm.

7. Phalacrocorax aristotelis** morski vranac SZ

** Na Velim i Malim Orjulama, Orudi i Palacolu, Trsteniku, Ćutinu Velom i Malom gnijezdi se morski vranac (Phalacrocorax aristotelis). (Procjenjeno je da se na Velim Orjulama gnijezdi 10-20 parova, Malim Orjulama 5-8 parova, na Orudi 63 para, na Palacolu 21 par, Trsteniku 6 parova).

Zaštita: Ova ptica je zaštićena Zakonom o zaštiti prirode, ugrožena na europskoj razini (Dodatak I Direktive o pticama EU) i nalazi se na Crvenoj listi ptica Hrvatske. Morski vranac je ugrožen zbog kolonijalnog načina života, a izuzetno dobro može poslužiti kao indikator bioraznolikosti morskog i otočnog eko-sustava, jer se nalazi pri vrhu hranidbenog lanca.

Opis: Gotovo uvijek se nalazi na moru i rijetko posjećuje veće luke i naselja. Prisutna na hrvatskoj obali i otocima tijekom cijele godine i najčešća na kvarnerskim otocima. Crno perje sa zelenim metalnim odsjajem, crni rubovi pera daju ljuskasti izgled. Kljun crn sa žutim rubovima, oči smaragdno zelene s uskim žutim prstenom. Noge i stopala crni. Za razliku od odraslih, mlade ptice imaju gornji dio tijela smeđe boje, brada je bjelkaste boje, prema grlu smeđe. Trbuh svjetlije boje. Tragovi smeđeg perja mogu se vidjeti do treće godine starosti. Zbog ove razlike u izgledu odraslih i mladih jedinki, puno ljudi (turista) misli da se radi o dvije različite vrste, no međutim to nije točno. Radi se samo o razlikama u starosti.

Veličina: Morski vranac je ptica srednje veličine, 68-78 cm duga i raspona krila 95-120 cm. Odrasle jedinke imaju malu kukmu (krijestu) za vrijeme gniježđenja.

Razmnožavanje: gnijezdi kolonijalno od ožujka/travnja do svibnja/lipnja na liticama, 3-4 svjetlo plavkasta jaja s bijelim točkama. Gnijezdo je veličine 45-55 cm i osim "klasičnog" materijala za gnijezda, mogu se pronaći komadići ribarskih mreža, plastike i raznog smeća koje more izbaci na obalu. Mužjaci se prvi put gnijezde s 3, ženke s 4 godine, parovi su jednogodišnje monogamni, gubitak legla može dovesti do promjene partnera. Mlade hrane oba roditelja 53 dana u gnijezdu i najmanje još 20 dana nakon napuštanja gnijezda.

Prehrana: Morski vranci imaju posebne prilagodbe tijela zbog načina hranjenja. Odrasli nemaju veće naslage masnog tkiva pa se moraju često i puno hraniti. Morski vranci se hrane ribom i to individualno ili u skupini. Loveći ribu, mogu zaroniti i preko 50 m dubine. Prosječna brzina ronjenja može iznositi do 2 metra u sekundi. Na rezervama masnog tkiva mogu preživjeti otprilike 2 tjedna.

8. Podiceps grisegena riđogrli gnjurac SZ

Opis: Njegovа mаlа površinа krilа onemogućuje ga u poletanju sа zemlje, stoga mu je neophodna „duga vodena pista” kako bi stekao potrebnu brzinu za uzletanje. Kаo i svi gnjurci, riđogrli je ekspert za plivanje, ali i jedаn od nаjglаsnijih gnjuraca u sezoni pаrenjа i najveća ćutalica u ostatku godine. Tokom sezone pаrenjа dobivа prepoznаtljiv crveni vrаt, crnu kаpu i blijedo sivo lice. Kаo i svi gnjurci, dobаr je plivаč, а posebno brz ronioc. Karakteristično za riđogrlog gnjuraca je da će prije zaroniti nego poletjeti u slučaju opasnosti!

Veličina: dugačak 40-50cm, sa prosječnim rasponom krila od 77-85cm

Težina: može težiti od 692 do 925gr. Podvrstа S. G. holboelii je nešto većа 43-56cm, sа 61-88cm rаsponom krilа, а težine 750-1,600gr.

Razmnožavanje: Legu četiri ili pet bijelih ili blijedo plаvih jаjа, kojа su prosečno 3,4 X 51cm, i teže oko 30,5g (1,1 ml), od čegа je 10% ljuska. Inkubacija jаjа je 21-33 dаnа. Roditelji hrane mlade 54 dаnа posle perjаnjа, a sposobni su za letenje za 50-70 dаnа. Polаgаnje jаjа odvijа se

uglаvnom od sredine travnja do svibnja u Evropi, a u Severnoj Americi nešto kаsnije. Pilići riđogrlog gnjurca po izleganju penju se na leđa svojih roditelja i tu provode nаjviše vremenа u prvih 10 do 17 dаnа života! Prhrana: Riđogrli gnjurаc se uglаvnom hrаni beskičmenjаcimа, uključujući i odrаsle lаrve vodenih insekаtа, kаo što su vodena buba, rаkovi i mekušаci. Ribа (kаo što je Rаstаliti) mogu biti vаžni lokаlno ili sezonski, posebno zа аmeričke podvrste, а rаkovi mogu dа predstаvljаju i do 20% ishrаne. Kаo i drugi gnjurci, riđogrli gnjurac unosi velike količine vlastitog perjа, koje ostаje u želucu ptice. Funkcijа perja u želudcu je nepoznаta, mada neki smatraju da pomаže u zаštiti donjeg digestivnog trаktа od kostiju i ostаlih teško-provаrljivih mаterijа.

9. Sterna albifrons mala čigra SZ

Opis: Mala čigra je vrlo elegantna ptica, sigurno najinteligentnija i najspretnija čigra uopće. Njena spretnost dolazi iz njenih dimenzija, naime ona je najlakša čigra u Evropi. Tijelo joj je vitko, a tjelesna težina svega od 40 do 60 grama. U prošlosti je bila karakteristična ptica koja se gnijezdi na prirodnim rijekama. Pretežno je bijele boje po trbuhu i vratu, krila su joj siva, a glava prekrivena crnim perjem osim predjela oko očiju koji je također bijele boje.

Veličina: Tijelo im je vitko, pa su vrlo lagane (40-60 g).

Prehrana: Specijalitet ovih ptica su najsitnije ribe,račići i raznorazni insekti. Tehnika lova je specifična, naime one lete jako nisko tik iznad vode. Kad uoče plijen, strahovito se obrušavaju i hvataju ga. Veoma obraćaju pažnju na to da im Sunce bude iza leđa kako bi imali što bolju vidljivost, a njihov plijen što goru. Male čigre također mogu da love i u letu.

Razmnožavanje: gnijezde se u kolonijama na šljunkovitim otocima, najčešće sa brojnijom crvenokljunom čigrom. Stvaraju parove s kojima ostaju nekoliko sezona gniježđenja. Prave gnijezda od biljnog materijala i ležu dva do tri jaja. Oba roditelja sjede na jajima koja se izlažu nakon 21 dan. Ptići počinju da lete sa dvadesetak dana. Zimovalište malih čigri proteže se od Atlantskog do Indijskog oceana. Taj ogromni put ponavljaju dva puta godišnje.

Ova vrsta predstavlja jednu od najrjeđih i najugroženijih gnjezdarica vodenih staništa i zaštićena je kao prirodna rijetkost. Motiv male čigre objavljen je i na poštanskoj marci RH.

10. Sterna hirundo*** crvenokljuna čigra SZ

Opis: čigre (Sterninae) iz porodice galebova. Vitkije su od galebova, krila su duža i šiljatija, kljun oštar, noge kratke. Žive uz šljunkovite i pješčane obale slatkih voda i mora. Ima modrikastopepeljasto perje, a glavu odozgo crnu, narančastocrveni kljun s crnim vrhom. Gnijezdi se na obalama Sjev. Amerike. Za vrijeme jesenske selidbe leti preko Europe do područja prebivališta prevaljujući put od 17 000 km u svakom smjeru. Na Kvarneru može se vidjeti *** na Orudi, Palacolu, Velom i Malom Ćutinu, Trsteniku, Malom Osiru i Malim Orjulama gnijezdi se crvenokljuna čigra (Sterna hirundo).

Prehrana: Lete čitav dan loveći kukce i obrušavajući se u vodu hvatajući ribe.

1. www.srecica.com/2009/04/orlovi-suri-orao 2. zasticenevrste.azo.hr/vrsta.aspx?id=429 3. www.gimnazijaso.edu.rs/gornje.../orao-zmijar.php

www.hbsume.ba/glamoc/public/files/fauna_sgp_glamoc.pdf 4. https://hr.wikipedia.org/wiki/Sivi_sokol

www.ptice.info › Forumi › Teme › Ptice u prirodi 5. https://hr.wikipedia.org/wiki/Bjeloglavi_sup 6. ar.termwiki.com/HR/prugasti_orao_₀₁ 7. www.np-kornati.hr/hr/bastina-a/biologija-otoka/morski-vranci

www.zastita-prirode-animalia.hr/?tema=fauna&baza=ptice&kat=2 8. https://pticesrbije.wordpress.com/ 9. www.gimnazijaso.edu.rs/gornje.../mala-cigra.php 10. www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=13374