SADRŽAJ

1. UVOD...................................................................................................................................................1

2. OPĆI UVIJETI ZA EKOLOŠKU PROIZVODNJU............................................................................2

3. ZOOTEHNIČKI POSTUPCI...............................................................................................................3

4. HRANIDBA SVINJA...........................................................................................................................3

5. SMJEŠTAJ I DRŽANJE SVINJA........................................................................................................6

5.1 SUSTAVI DRŽANJA........................................................................................................8

5.1.1. ZATVORENI SUSTAV......................................................................................8

5.1.2. OTVORENI SUSTAV........................................................................................9

5.1.3. MJEŠOVITI SUSTAV.....................................................................................10

6. KATEGORIJE SVINJA.....................................................................................................................11

6.1 KRMAČE............................................................................................................................11

6.1.1. DRŽANJE U ZATVORENOM SUSTAVU.......................................................11

6.1.1.1. ODJELJCI ZA PRASENJE................................................................13

6.1.1.1.1. Univeraznlni........................................................................13

6.1.1.1.2. FAT.....................................................................................14

6.1.1.1.3. Schmidt................................................................................14

6.1.1.2. DRŽANJE KRMAČE S PRASADI....................................................15

6.1.2. DRŽANJE NA OTVORENOM ………….........................................................15

6.2 ODBIJENA PRASAD.........................................................................................................16

6.2.1. ZATVORENI SUSTAV.....................................................................................16

6.2.2. KOMBINIRANI SUSTAV.................................................................................17

6.2.3. OTVORENI SUSTAV........................................................................................18

6.3. NERASTI............................................................................................................................18

6.4. TOVNE SVINJE.................................................................................................................19

6.4.1. ZATVORENI SUSTAV.....................................................................................19

6.4.1.1. Duboka stelja.......................................................................................19

6.4.1.2. Puni pod.............................................................................................20

6.4.1.3. Kosi pod..............................................................................................21

6.4.2. DRŽANJE NA OVORENOM.............................................................................21

7. ZDRAVSTVENA ZAŠTITA SVINJA..............................................................................................22

8. PASMINE...........................................................................................................................................24

ZAKLJUČAK ........................................................................................................................................26

LITERATURA.......................................................................................................................................27

1

1. UVOD

Ekološko svinjogojstvo je uzgoj svinja na ekološki prihvatljiv način. Takav način

uzgoja određen je zakonom od strane Europske Unije kojem podliježe i Republika Hrvatska.

Uzgoj svinja na ekološki način temelji se na držanju pojedinih kategorija svinja u što

prirodnijem okolišu. Imamo tri načina uzgoja, a to su: otvoreni sustav, zatvoreni sustav i

kombinirani sustav. Takvi načini uzgoja omogućuju humaniji odnos prema životinjama radi

zadovoljenja njihove dobrobiti i zapravo su alternativa konvencionalnoj svinjogojskoj

proizvodnji. Ovakvi pristupi držanja svinja omogućuju očuvanje okoliša, jer sprječavaju

proizvodnju otpadne animalne tvari na malom ograničenom prostoru.

Dosadašnja stočarska proizvodnja se temeljila na uzgoju velikog broja životinja na

malom prostoru, pri čemu se uvjeti držanja nisu prilagodili dobrobiti životinja, već stvaranju

što većeg profita. Dobrobit životinja se može definirati kao stanje ukupnog mentalnog i

fizičkog zdravlja u kojem je životinja u skladnom odnosu s okolišem. U ekološkom stočarstvu

se upravo primjenjuje takav pristup uzgoja, uz očuvanje okoliša i proizvodnju visoko

vrijednih namirnica u prehrani ljudi. Ekološkim stočarstvom se danas u Europi bavi još uvijek

mali broj ljudi, iako se broj gospodarstava iz dana u dan sve više povećava. To isto vrijedi i za

našu zemlju, pri čemu proizvođači uz perad, pokazuju i određen interes za uzgojem svinja.

Ekološki uzgojene svinje čine još uvijek mali udio u ukupnom svinjogojstvu razvijenih

zemlja. Međutim, sve veća potražnja ekološki proizvedene svinjetine u Njemačkoj, Velikoj

Britaniji i ostalim zemljama članicama Europske Unije povećava interes za ovim oblikom

proizvodnje. U našoj zemlji postoji sve veće zanimanje za ekološkim uzgojem svinja,

prvenstveno u držanju izvornih pasmina svinja, poput uzgoja crne slavonske svinje za

proizvodnju tradicionalnih suhomesnatih proizvoda (slavonska šunka, kulen).

Uzgoj svinja na ekološki način propisan je Pravilnikom o ekološkoj proizvodnji

životinjskih proizvoda (NN 13/2002). U navedenom pravilniku propisuju se minimalni

zahtjevi u pogledu ekološkog uzgoja domaćih životinja, uključujući i svinje, a možemo ih

podijeliti na opće uvjete, zootehničke postuke, smještaj i držanje, hranidbu i zdravstvenu

zaštitu.

2

2. OPĆI UVJETI ZA EKOLOŠKU PROIZVODNJU SVINJA

Objekti i površine za držanje svinja na ekološki način moraju biti jasno odijeljeni od

konvencionalnog držanja. Ako se svinjsko meso želi staviti na tržište kao ekološki proizvod,

svinje se moraju držati prema uputama iz Pravilnika najmanje šest mjeseci. Životinje koje se

koriste u uzgoju moraju potjecati s ekološke proizvodne jedinice i moraju ostati u takvom

proizvodnom sustavu tijekom njihova proizvodna života. Kada se za uvjete ekološke

proizvodnje prvi puta uspostavlja proizvodno stado, a ne može se osigurati dostatan broj

životinja koje udovoljavaju uvjetima za ekološku proizvodnju, tada se u stado mogu uključiti i

grla koja potječu iz konvencinalnih poljoprivrednih gospodarstava pod uvjetom da se prasad

od odbića do 25 kg uzgaja prema odredbama navedenog Pravilnika. Pri izboru pasmine

prednost se daje onim pasminama koje potječu s područja uzgoja, npr. crna slavonska svinja

za istočno područje naše zemlje, te onim pasminama koje se mogu prilagoditi uvjetima

uzgojnog područja, što pogoduje njihovoj vitalnosti i otpornosti na bolesti. U svakom slučaju

treba izbjegavati pasmine ili linije koje su podložne stresu i iznenadnim uginućima odnosno

one koje daju meso lošije kakvoće poput pojave tamnog, čvrstog i suhog (TČS) mesa ili

blijedog, mekanog i vodnjikavog (BMV) mesa. U proizvodnu jedinicu mogu se u slučaju

obnove stada ili visoke smrtnosti životinja uzrokovane zdravstvenim ili nekim drugim

razlozima uključiti grla koja potječu iz konvencionalnog uzgoja uz odobrenje nadzorne

stanice. Ako se želi povećati broj životinja u stadu ili se želi obnoviti stado, a ekološki

proizvedene životinje nisu na raspolaganju, dopušteno je svake godine nabaviti 20 % odraslih

ženki svinja s poljoprivrednih gospodarstava koja se ne bave ekološkom proizvodnjom. Na

ovaj način mogu se popunjavati samo stada koja broje pet ili više svinja. Za manja stada

dopušteno je godišnje nabaviti iz konvencionalnog uzgoja samo jedno grlo. Udio u nabavi

grla iz konvencionalne proizvodnje može porasti do 40 % uz mišljenje i odobrenje nadzorne

stanice i ako se planira znatno povećanje broja životinja na farmi, te ako se mijenja pasmina i

želi uspostaviti novi sustav proizvodnje. Muška grla za rasplod mogu se nabaviti s

konvencionalnih farmi ako su te životinje držane odvojeno i hranjene prema odredbama

Pravilnika. Pri nabavi životinja koje ne potječu s proizvodne jedinice posebna pozornost se

pridaje provjeri njihova zdravlja, otpornosti i prilagodljivosti te se provode posebne mjere i

karantena (Uremović i sur., 2008).

3

3. ZOOTEHNIČKI POSTUPCI

Rasplođivanje svinja u sustavu ekološke proizvodnje obavlja se prirodnim pripustom

ili umjetnim osjemenjivanjem. Ostale manipulacije spolnim stanicama poput transfera embrija

nisu dopuštene. Izuzetak se može učiniti jedino ako se radi o ugroženim izvornim pasminama

uz odobrenje nadzorne stanice. Zootehnički zahvati na svinjama poput skraćivanja repova ili

sječenja zubi ne smiju se provoditi sustavno. Određene intervencije mogu se obavljati uz

suglanost nadzorne stanice, ako je to potrebno radi sigurnosti ili ako se na taj način pridonosi

zdravlju, dobrobiti ili higijeni životinja. Fizička kastracija svinja je dopuštena, a mogu je

obavljati osposobljene osobe u najpovoljnijoj dobi životinje. Pritom bol mora biti svedena na

najmanju moguću mjeru (Uremović i sur., 2008).

4. HRANIDBA SVINJA

Poljoprivredne površine koje se koriste za proizvodnju hrane za svinje moraju

udovoljavati uvjetima ekološke proizvodnje kako je propisano Pravilnikom o ekološkoj

proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda (NN 91/01). Svinje se mogu

hraniti ekološki proizvedenom hranom s vlastitog gospodarstva ili kupljenom hranom s

drugog gospodarstva koje se bavi ekološkom proizvodnjom. U slučaju da gospodarstvo ne

može osigurati dostatne količine proizvedene hrane može se dozvoliti nabava konvencionalne

hrane, ali najviše do 20 % godišnjih potreba. Udio tako nabavljene hrane izračunava se na

osnovi godišnjih potreba na temelju ukupne količine suhe tvari u hrani. Voluminozna krma u

hranidbi svinja mora biti zastupljena s najmanje 10 % od ukupne suhe tvari u dnevnom

obroku. U ekološkoj proizvodnji nije dopuštena uporaba mesnog brašna, koštanog brašna i

genetski modificirane hrane, te tvari kojima se potiče rast i proizvodnja (antibiotici,

kokcidiostatici, stimulatori rasta). Hrana i svježa voda trebaju biti dostupni životinjama cijeli

dan (Uremović i sur., 2008).

U uzgoju svinja, posebno je zanimljiva hranidba svinja držanih na otvorenom. Pri

slobodnom držanju, svinje koriste hranu s pašnjaka i dodatnu hranu. Svinja je svejed te pase i

ruje korijenje i gomolje. Jede većinu trava (porodica Gramineae), ljekovito i aromatično bilje

te povijuše. Također jede sve vrste voća koje nađe na tlu. Dobra paša za svinje sastavljena je

od leguminoza (lucerna i djetelina), gaveza, cikorije i mlade trave. Svinje držane slobodno

4

imaju bolji tek od onih držanih u zatvorenim objektima. Dnevno mogu pojesti i do 10 kg

zelene mase.

U Velikoj Britaniji, gdje je prvi put postavljena tehnologija otvorenog sustava držanja

svinja, životinje se hrane peletama većeg promjera. Utrošak hrane po svinji je veći nego u

konvencionalnom načinu držanja svinja, ali se postiže bolja kvaliteta i viša cijena tako

proizvedene svinjetine. Otvoreni sustav proširio se i u Danskoj te u Mađarskoj. Pokazalo se

da se pri opterećenju pašnjaka s tri krmače po hektaru može proizvoditi bez dodatne hrane,

dok se pri opterećenju od 40 krmača po hektaru, uništava sva vegetacija. Pri otvorenom

držanju, hranidba svinja može biti različita. Površine se mogu zasijati lucernom, krumpirom i

drugim gomoljastim biljkama pa čak i povrćem. Od drveća se sadi hrast, dud, bagrem, kesten

i slično. Drveće se sadi s vanjske strane ograde da se zaštiti kora i korijenje drveća. Dobre su i

voćke, a svinje su dobro došle u odraslim voćnjacima. Pašnjaci su podijeljeni na pregone.

Svinje se mogu na pašnjaku napajati iz spremnika za kišnicu, a u sušnim razdobljima potrebna

je voda iz bunara i vodovoda. Svinjac se smješta u sredini pašnjaka, tako da je povezan sa

svakim od pregona (Senčić i Antunović, 2003).

U hranidbi svinja mogu se koristiti i okopavine (krumpir, šećerna i stočna repa,

mrkva). Okopavine su voluminozna krmiva bogata vodom, a siromašna energijom i većini

hranjivih tvari. Stoga, obroke treba uravnotežiti dodavanjem koncentriranih krmiva (Tablica

1). Dodavanjem krmnih smjesa podmiruju se potrebe životinja za probavljivim

bjelančevinama, vitaminima i mineralnim tvarima.

Tablica 1. Obrok s krumpirom u tovu svinja

Izvor: Senčić i Antunović (2003)

Masa tovljenika ( kg ) Krumpir ( kg ) Krmna smjesa ( kg )

20-30 1,5 0,50

30-40 2,0 0,75

40-50 2,5 1,00

50-60 2,5-3,0 1,20

60-70 3,0-4,0 1,40

70-80 4,0-4,5 1,60

80-90 5,0 1,80

90-110 6,0-8,0 2,00

5

Sastav dodanih krmnih smjesa može biti vrlo različit. Najčešće se dodatne krmne

smjese pripravljaju od žitarica (ječam, kukuruz, pšenica, zob), posija, lucerninog brašna i

superkoncentrata za svinje (Senčić i Antunović, 2003).

Krumpir prije uporabe treba zapariti, kuhati ili silirati. Sirovi krumpir sadržava

alkaloid solanin. Krumpir se u sirovom stanju može davati svinjama s tjelesnom masom iznad

50 kg. Za tov jedne svinje do 110 kg potrebno je 800 do 1200 kg krumpira.

U obroke za tovne svinje može se također uključiti stočna i šećerna repa, stočna mrkva

te svježi, suhi ili silirani repini rezanci. Šećerna repa može se davati svinjama u tovu tek

nakon što dostignu 35 kg tjelesne mase. Preporučljivo je šećernu repu miješati s krumpirom.

Ostale vrste repe treba miješati s jednakim dijelovima zaparenog krumpira. Jedan dio mrkve

treba miješati s tri dijela krumpira. Okopavine prije upotrebe treba temeljito oprati.

Rezanci šećerne repe rjeđe se daju u tovu svinja. Suhe repine rezance potrebno je prije

hranidbe navlažiti. Silirani repini rezanci miješaju se s krumpirom u omjeru 1 : 2. Pri hranidbi

svinja okopavinama treba u valove prvo davati krmnu smjesu, a na nju osnovnu hranu od

okopavina.

U hranidbi velika se važnost pridaje voluminoznim krmivima pa tako i korjenastim

(stočna i šećerna repa, polušećerna repa, stočna mrkva) i gomoljastim (krumpir, čičoka)

krmivima, biljkama iz porodice Cucurbitaceae (bundeve) i voće (jabuke, kruške, višnje,

trešnje, šljive, dud,…). To su ukusna i dijetalna krmiva te ih životinje rado jedu. Mogu

djelomično zamijeniti koncentirana krmiva, ali obrok treba uravnotežiti s obzirom na sadržaj

hranjivih tvari (bjelančevine, minerali i vitamini) i energije. Ta su krmiva bogata vodom (76 -

93 %) te se lako kvare, pljesnive i trunu. Suhu tvar (7 - 24 %) čine najvećim dijelom lako

razgradivi ugljikohidrati. U krumpiru je najzastupljeniji škrob, u čičoki inulin, a u repi i mrkvi

saharoza, hemiceluloza i pektinske tvari. Ta krmiva imaju svega 0,4-1,3 % pepela u kojem je

povoljan omjer kalcija i fosfora i visok sadržaj kalija. Sadržaj bjelančevina je nizak, svega 0,4

- 2,1 %. Od dušičnih tvari, najveći udjel čine amidi (oko 20 % kod krumpira i oko 60 % kod

repe). Sadržaj celuloze je nizak (0,5 - 1,6 %), kao i masti (0,1 - 1,0 %). Korjenasta i

gomoljasta krmiva bogata su vitaminima iz skupine B i vitaminom C, a siromašna su

provitaminom A (karotinom), osim mrkve koja ga sadrži oko 100 mg/kg.

Bundeve se koriste cijele ili isjeckane, sirove ili kuhane. Plodovi voća se daju kao

zreli, jer nezreli plodovi mogu uzrokovati probavne poremećaje. Voće ne smije biti tretirano

nikakvim zaštitnim sredstvima kao što su insekticidi, fungicidi i dr. (Senčić i Antunović,

2003).

6

5. SMJEŠTAJ I DRŽANJE SVINJA

Na proizvodnoj jedinici dopušteno je držanje toliko svinja da godišnje ne proizvedu

više od 170 kg dušika po grlu i hektaru poljoprivredne površine (Tablica 2).

Tablica 2. Dozvoljen broj životinja po ha

Kategorija svinja Maksimalan broj po ha

Odojci 74

Bređe krmače 6,5

Svinje u tovu i ostale svinje 14

Izvor: Pavičić i sur. (2007)

Pri izgradnji objekata za držanje životinja treba izgraditi objekte za čuvanje gnoja.

Gnojišta moraju biti odgovarajućeg kapaciteta koji omogućuje sigurno skladištenje gnoja uz

isključenje bilo kojeg načina (istjecanje ili prodiranje) izravne kontaminacije površinskih

voda ili tla ukoliko se proizvodna jedinica nalazi unutar zaštićenog vodonosnog područja.

Kapacitet gnojišta mora biti veći od kapaciteta skladištenja potrebnog u vremenskom roku

najdulje od jedne godine u kojem je iznošenje gnojiva na poljoprivredne površine neprikladno

ili zabranjeno. Životinje treba držati u uvjetima koji udovoljaju njihovoj vrsti i etološkim

potrebama uz nesmetani pristup vodi i hrani. Izolacijom, grijanjem i ventilacijom objekata

mora se osigurati da stujanje zraka, koncentarcija prašine, temperatura, relativna vlaga i

zasićenost plinovima ne ugrožavaju životinje. U stajama mora postojati mogućnost

osvjetljenja i provjetravanja. Životinjama u objektima treba omogućiti dovoljno prostora za

slobodno stajanje, udobno ležanje, okretanje te zauzimanje svih prirodnih položaja tijela.

Svim životinjama treba osigurati slobodan pristup otvorenim površinama kad god

fiziološke potrebe životinja, vremenski uvjeti i stanje zemljišta to omogućavaju, osim ako je

to zabranjeno zbog zdravstvenih razloga. Pri držanju na otvorenim površinama (Tablica 3)

treba im omogućiti prostore za sklanjanje od vremenskih neprilika (nadstrešnice). Svinje u

završnim fazama tova mogu se držati u zatvorenom prostoru ako takvo držanje ne prelazi

jednu petinu njihovog života ili ako ne traje dulje od tri mjeseca. ( Pavičić i sur., 2007).

7

Tablica 3. Najmanje dopuštene površine po grlu

Kategorije Kg žive vage Stajski prostor m2 po

životinji

Izlaz za slobodno

kretanje m2 po životinji

Krmače s prasadi dobi

do 40 dana 7,5 2,5

Od 50 0,8 0,6

Od 85 1,1 0,8 Tov svinje

Od 110 1,3 1,0

Odojci za uzgoj Od 30 0,6 0,4

Bređe krmače 2,5 1,9

Nerasti 6,0 8,0

Izvor: Pavičić i sur. (2007)

Objekti za držanje svinja moraju imati glatke, ali ne skliske podove. Najmanje

polovica ukupnih površina mora imati pune podove bez perforiranih ili rešetkastih

konstrukcija. U objektima se moraju osigurati čiste, suhe i dovoljno prostrane površine s

punim podovima za mirovanje životinja. Stelja treba biti od slame ili od ostalih prikladnih

prirodnih materijala. Krmače se moraju držati u skupinama, osim u zadnjem stadiju

suprasnosti i tijekom dojenja prasadi. Prasad se hrani krmačinim mlijekom do dobi od 40 dana

i zabranjeno je njihovo držanje u kavezima. Svinjama se mora osigurati prostor za rovanje, a u

tu svrhu mogu im se ponuditi različite vrste materijala.

Objekti za držanje svinja, potrebna oprema i prostor moraju se temeljito čistiti i

dezinficirati da bi si se spriječio nastanak uzročnika bolesti i njihovih prijenosnika. Dopuštena

sredstva za čišćenje i dezinfekciju su: kalijev i natrijev sapun, voda i vodena para, vapneno

mijeko, natrijev hipoklorid, kaustična soda, vodikov peroksid, prirodni biljni ekstrakti,

organske kiseline (mravlja, mliječna, limunska, octena kiselina) alkohol i natrijev karbonat.

Životinjske izlučevine i hrana koja se nije pojela, moraju se često uklanjati kako bi se

ograničila emisija neugodnih mirisa i izbjeglo nakupljanje insekata i glodavaca (Pavičić i sur.,

2007).

8

5.1. SUSTAVI DRŽANJA

5.1.1 ZATVORENI SUSTAV

U zatvorenim sustavima svinje su uglavnom smještene u zatvorenim objektima s

mogućim izlaskom na otvoreno. Ovakve sustave većinom možemo naći u Njemačkoj, Austriji

i Švicarskoj. Imamo u rasponu grijanje zgrade s umjetnom ventilacijom i neizolirane zgrade s

otvorom ispred. Glavni izazov kod ovakvih sustava je u tome da moramo omogućiti

krmačama i prasadi boksove gdje mogu izraziti svoje prirodno ponašanje. Treba odvojiti

prostor za hranidbu, lijeganje, defekacijom kako bi izbjegli zdravstvene probleme, ekonomske

gubitke i dodatni rad. Još je jedan od glavnih izazova u tome da moramo paziti na temperaturu

u zatvorenim prostorima jer svaka kategorija svinja bilo da su krmače, suprasne krmače,

prasad i tvoljenici imaju različite zahtjeve za toplinom.

Prednosti ovog sustava je u tome da su pogodni gdje prevladavaju teški klimatski

uvjeti sa snijegom i gdje su duge i hladne zime, gdje su umjerene zemljišne potrebe. Ovim

sustavom je omogućeno učinkovitije ispitivanje životinja, mali je utjecaj stajskog gnoja na

okoliš, ako se gnoj distribuira na odgovarajući način. Nedostaci su u tome da se moraju raditi

visoke zgrade s visokim enegretskim troškovima, ne ispunjavaju se očekivanja potrošača

ekološke proizvodnje svinja, dolazi do ograničavanja prirodnog ponašanja životinja, veća

gustoća životinja povećava rizik od infekcija, zahtjeva se više tehničke opreme, veći su

zahtjevi za higijenom zbog svinja različitih dobnih skupina, krmače se drže u uvjetima

umjetnog i kontroliranog svijetla. Zahtjeva unošenje željeza u prasad pomoću pripravaka ili

injekcije ubrzo nakon prasenja kako bi se spriječila anemija (Früh, 2011).

Slika 1: Objekt s mogućim izlaskom svinja na otvoreno Izvor: Fibl Technical guide (2011)

9

5.1.2 OTVORENI SUSTAV

U ovom sustavu svinje su smještene na otvorenom tijekom cijele godine gdje imaju

kolibe ili prirodni zaklon. Ovakav sustav se naviše prakticira u Danskoj, Italiji i Velikoj

Britaniji. Glavni izazovi su: organiziranje rotacije pašnjaka zbog održavanja vegetacijskog

pokrova i održavanje bioravnoteže, prepoznavanje i liječnje zdravstvenih problema, poslove

svesti na najmanju moguću mjeru. U Danskoj suprasne krmače i prasad su na otvorenom

tijekom cijele godine. Suprasne krmače moraju biti na pašnjaku najmanje 150 dana. Većina

odbijene prasadi i tvoljenika se drži u zatvorenom prostoru s mogućim izlaskom na otvoreno.

Kako bi se spriječio proljev, neki farmeri drže prasad na pašnjaku određeno vrijeme nakon

odbića, a potom ih nose u zatvorene objekte dok ne postignu masu od 30 kg. U Italiji prasenje

i odbijanje prasadi se događa na otvorenom u 95% slučajeva. Tovljenici su na otvorenom u

prosjeku 60% ili u zatvorenom prostoru s mogućim pristupom na otvoreno.

Slika 2: Svinje na otvorenom Izvor: Fibl Technical guide (2011)

Prednosti ovih sustava: mali ili nikakvi troškovi izgradnje, zadovoljavaju očekivanja

potrošača, više prostora i raznolikosti okoliša gdje dolazi do boljeg izražaja prirodno

ponašanje životinja s pozitivnim utjecajem na zdravlje i dobrobit, niska gustoća životinja i

dobra kvaliteta zraka pozitivno djeluju na zdravlje životinja, imaju pristup prirodnom svijetlu,

unčikovito korištenje stajskog gnoja, redovito gnojenje i opskrba hranjivim tvarima za

sljedeće usijeve, nema velikih gubitaka kroz ispiranje, tlo i vegetacija osiguravaju dovoljne

količine vitamina i minerala, mala je vjerojatnost pojave anemije jer prasad može naći

dovoljno željeza iz tla.

10

Nedostaci: ako ima više od 15 krmača/ha godišnje to rezultira velikom količinom

unosa nutrijenata i povećanog rizika od ispiranja dušika, može biti teško tijekom hladnih i

vlažnih dana, potrebne su rigorozne kontorole protiv parazita, smanjena je biološka sigurnost

jer može doći do kontakta s bolesnom divljači, opasnost od infekcija uzrokovanih raznim

čimbenicima, veće poteškoće u identificiranju i liječenju bolesnih životinja, veći izazov od

poroda je kada krmače dojde na otvorenom, prasad može biti predmet grabežljivcima kao što

su gavrani, lisice pa čak i jazavci.

Tablica 4. Otvoreni i zatvoreni sustav držanja

Sustav držanja Otvoreni Zatvoreni

Smrtnost krmača (%) 3.1 3.9

Remont (%) 45.8 47.7

Stupanj oplodnje (%) 82.2 81.6

Legla po krmači 2.19 2.25

Živorođena prasad po leglu 10.9 11.4

Mrtvorođena prasad po leglu 0.5 0.6

Smrtnost živorođene prasadi (%) 12.3 13

Godišnje odbijene svinje po krmači 20.9 22.4

Izvor: BPEX (2008)

Rezultati pokazuju da vanjski sustavi omogućuju nešto bolje zdravlje, što se vidi po

smrtnosti i % remonta, ali zato je loša oplodnja i reproduktivna sposobnost što se vidi po leglu

i veličini legla, ali ne i po stupnju oplodnje (Tablica 4). Problemi prilikom prasenja i problemi

poslije prasenja malo su smanjeni što se vidi po broju mrtvorođene prasadi i godišnje

odbijenoj prasadi, iako se to moglo odraziti i na razlici u veličini legla.

5.1.3 MJEŠOVITI SUSTAV

U nekim se zemljama koriste različite kombinacije zatvorenih i otvorenih stambenih

sustava. Takav način držanja najčešće možemo vidjeti u Francuskoj i Švedskoj. Ovaj sustav

omogućuje kombinaciju prednosti dvaju sustava. Mogućnost izvedbe ovakvog sustava ovisi o

vremenskim prilikama i /ili povijesnim ili farmi specifičnog razvoja.

Mješoviti sustav omogućuju krmačama držanje na pašnjacima u različitim fazama

njihovog života, kada su suprasne ili tijekom grupnog sisanja. Na nekim farmama krmače se

drže u zatvorenom u individualnim boksovima za prasenje i u roku od 10 dana se sele u

11

grupni boks u štali ili u grupu na pašnjaku sa kolibom. Odbijena prasad i tovljenici obično se

drže u štali u velikim grupama u boksovima s mogućim izlaskom na otvoreno. Tijekom ljeta

odbijena prasad i tovljenici izlaze na pašnjake ili se sele u kolibe na pašnjaku.

U Švedskoj krmače koje doje drže se u zatvorenom tijekom zime, a tjekom ljeta idu na

otvoreno. Manje od 10 % prasadi je opraseno na otvorenom. U Francuskoj se 80 % krmača

oprasi na otvorenom, a 20 % u zatvorenom sustavu, dok se 70 % krmača nakon odbića

prasadi drži na otvorenom na pašnjaku ili u kolibama oko kojih je tlo prekrivreno dubokom

slamom. S druge strane 95 % tovljenika se drži u zatvorenom prostoru.

Prednosti ovog sustava su: prasenje u zatvorenom sustavu omogućuje bolji nadzor nad

novorođenom prasadi i krmačama oko porođaja, kada se krmače i prasad presele u grupu vani

na otvorenom u roku 10 dana, krmača dobiva hladnije okruženje koje potiče njezin unos hrane

u vrijeme kada joj je proizvodnja mlijeka u porastu, držeći svinje u kolibama tijekom ljeta ima

higijenske prednosti, što olakšava čišćenje u štali i boksovi su prazni po nekoliko tjedana.

Nedostaci: premještanje suprasnih krmača iz vanjske klime u zatvoreni prostor (prasilište) što

može stvoriti klimatski stres za krmače, prasad koja još doji krmače koje se nalaze na

otvorenom i drže u skupinama moraju se hraniti individualno (Früh, 2011).

6. KATEGORIJE SVINJA

6.1. KRMAČE

S etološkog gledišta gravidnim krmačama treba omogućiti držanje u grupi i kretanje

po otvorenim površinama, a neposredno prije prasenja smještaj u pojedinačnim odjeljcima

bez uklještenja, uz mogućnost gradnje gnijezda. Pritom bi sveukupna površina trebala iznositi

2,5 m2 uz prostor za kretanje od 1,9 m2 (NN 13/02).

6.1.1. DRŽANJE U ZATVORENOM SUSTAVU

Za držanje mogu poslužiti jednostavni boksovi slični onima za tov svinja. U

boksovima se mora osigurati barem djelomično izolacija jedinki u tijeku hranidbe, kako se ne

bi međusobno uznemiravale, gurale, udarale i grizle. Dvodijelni boksovi dijele se na prostor

za ležanje i hranidbeni prostor. Dio za hranidbu mora se obavezno podijeliti na onoliko

pregrada koliko ima životinja u boksu. Pregrade se izgrađuju od metalnih cijevi i postavljaju

iznad hranilice ili valova. Dio boksa za ležanje je s punim podom i steljom. Krmače se mogu

držati i u dubokoj stelji, koja se povremeno (2-3 puta tjedno) dodaje u količini od oko 0,2-0,6

12

kg po grlu dnevno. Čišćenje boksa obavlja se nekoliko puta godišnje (Senčić i Antunović,

2003).

Za rasplodne krmače često se izgrađuju i trodijelni boksovi, primjer takvog načina

držanja predstavlja staja na bazi čvrste (zidane) i polumontažne forme, a sastoji se od tri

funkcionalna prostora. Prostor za ležanje se nalazi između hranidbenog i prostora za kretanje.

Prostor za kretanje se nadovezuje na staju i obično je natkriven nadstrešnicom. Naime, prostor

za ležanje i hranidbu nalaze se u zatvorenoj staji izgrađenoj od opeke, a prostor za kretanjem

na otvorenom. Drugi primjer predstavlja staja na bazi polumontažne i montažne forme.

Pritom se područje za ležanje nalazi na prednjem dijelu i graniči s prostorom za kretanje. On

se nadovezuje na hranidbeni prostor. Na taj način se izbjegava hodanje životinja kroz prostor

za ležanje uz mogućnost praćenja njihove aktivnosti. Prostor za ležanje je izgrađen u obliku

kućica koje se mogu rastavljati i koristiti pri držanju svinja na otvorenom. Za održavanje

higijene treba se jednostavno otklopiti pokrovni krov kućice i nasteljiti čistom slamom. Svinje

u kućicama ne defeciraju, zbog ograničenosti prostora, već to čine nakon odmora u prostoru

za kretanje. Dakle u ovom primjeru kućica je izgrađena na bazi montažne forme, prostor za

kretanje je na otvorenom, a hranidbeni prostor natkriven nadstrešnicom. On se nadovezuje na

hodnik za opskrbu životinja hranom s produžnim zidom od drvene građe (Pavičić, 2007).

Postoji još jedan način držanja krmača prema zoologu A. Stolbi, koji je prilikom

konstrukcijske izvedbe uzeo u obzir prirodni način ponašanja domaćih svinja. Stoga se

nazivaju Stolbine obiteljske staje. U tom sustavu držanja krmače se nalaze u struktuiranim

boksovima, pri čemu im stoje na raspolaganju različiti prostori za ležanje, hranidbu, rovanje,

izrada gnijezda i defeciranje. Bitna karakteristika ovog načina držanja jest da se krmače mogu

slobodno kretati prije i nakon prasenja, a drže se u stabilnim grupama od po četiri plotkinje.

Prasad se ne odbija odvajanjem od krmače, već dozvoljava prirodno odbijanje od strane

majke (Simantke, 2000).

Stolba-obiteljska staja koncipirana je s otvorenom prednjom stranom zgrade. U

stražnjem zaštićenom dijelu staje nalaze se prostori za prasenje, a hodnikom su povezani s

većim prostorom, koji je natkriven i gleda na jug, te istodobno služi kao prostor za kretanje,

defeciranje, rovanje i hranidbu. Princip uzgoja u Stolbinoj obiteljskoj staji sastoji se od

nekoliko faza. Neposredno prije prasenja krmače se smještaju u pojedinačne odjeljke sa

steljom, od koje oblikuju gnijezdo za prasenje. U odjeljcima borave od 10 do 14 dana, nakon

čega prelaze u veći prostor za grupno držanje, a boksovi za prasenje se naseljavaju drugim

krmačama, koje su spremene za prasenje. Nakon 19 dana od prasenja u grupu se dovodi

nerast, kako bi stimulirao krmače na prirodno odbiće i što raniju pojavu estrusa. Krmače

13

odbijaju prasad od sisa u dobi do 21 dan, ali ostaju i dalje zajedno u grupi. Počinju se tjerati

već 25-ti dan nakon prasenja, jer je prisutnost nerasta osim utjecaja na odbiće, skratila interval

od odbijanja do pojave estrusa. Nerast se odvaja nakon 5 tjedana boravka u obitelji, te u grupi

preostaju krmače s prasadi iz prethodnog legla. Prasad se odvaja od majki u dobi od 12

tjedana, a to je negdje otprilike u sredini graviditeta krmača. To razdoblje odvajanja može biti

pomaknuto i kasnije. Cjelokupni opisani ciklus traje oko 140 dana (25 dana od prasenja do

tjeranja plus 114 do 115 dana graviditeta) i zatim se ponavlja, uz prethodno čišćenje

slobodnog stajskog prostora (Simantke, 2000).

6.1.1.1 ODJELJCI ZA PRASENJE

U cilju zadovoljenja nagona krmačama za gradnjom gnijezda, treba im omogućiti suhi

ležaj i dati na raspolaganju slamu. Krmače se smještaju u odjeljke za prasenje tek nekoliko

dana prije samog prasenja, gdje ostaju sve do kraja prasenja. Fiksiranje je dozvoljeno samo

kod problematičnih krmača. Odjeljak za prasenje treba biti veličine 7,5 m2, a izlaz za

slobodno kretanje 2,5 m2 (NN13/02).

Držanje u grupi za vrijeme gradnje gnijezda nije se pokazalo dobrim, jer u to vrijeme

može doći do pojačane agresije među krmačama. To se najčešće javlja među mlađim

plotkinjama, pri čemu se često znaju boriti za isto mjesto gnijezda. Nakon prasenja krmače se

mogu pustiti iz odjeljka, dok prasad u pravo vrijeme ostaju u prostoru za prasenje. U prvim

danima života prasad ne treba puštati izvan odjeljka, jer bi se mogla pothladiti i zbog

neorjentiranosti teško vratiti u svoj odjeljak (Pavičić, 2007). Postoji nekoliko vrsta odjeljaka,

a mogu se podjeliti na univerzalne, FAT i Schmidt odjeljke.

6.1.1.1.1 UNIVERZALNI

Relativno jeftini i jednostavni u načinu izvedbe, te nude iz hodnika za opskrbu

životinja dobar pogled na gnijezdo s prasadi. Univerzalni boks je sa svih strana opskrbljen

zaštitnim cijevima za prasad, pa stoga krmača liježe u sredinu odjeljka. Područja za ležanje i

obavljanje nužde nisu odvojena, pa čitav odjeljak može biti onečišćen izmetom. Krmače

imaju neodgovarajući izbor mjesta za prasenje, jer s obzirom na ugrađene zaštitne cijevi za

prasad ne može koristiti postranične zidove za naslanjanje. Stoga se teške krmače jednostavno

bacaju na tlo boksa, čime mogu uzrokovati prignječenje prasadi.

14

6.1.1.1.2 FAT

Odjeljak koji je razvijen u Švicarskoj, a sastoji se od gnijezda za prasad, nasteljenog

prostora za ležanje, prostora za aktivnosti i prostora za izlaz. Velika prednost je jeftina

izvedba i dobra preglednost nad gnijezdom prasadi od strane osoblja.

6.1.1.1.3 SCHMIDT

Odjeljak koji je također razvijen u Švicarskoj, a sastoji se od dva jasno odijeljena

prostora, za aktivnosti i gnijezdo. U prostoru za aktivnosti nalaze se jasle za sijeno, valov za

krmaču, kanal za tekući gnoj i pojilica. Prostor za gnijezdo je opremljen izvorom topline i

hranilicom za prasad. Od prostora za aktivnosti je odijeljen zatvorenim postraničnim

zidovima i pragom.

Iskustva u držanju krmača u FAT i Schmidt odjeljcima s gledišta higijene i

proizvodnje su bolja, nego u univerzalnim odjeljcima. Tako je utvrđeno da se krmače zbog

podjele funkcionalnih prostora u FAT i Schmidt odjeljcima stvarno prase u prostoru za

gnijezdo, dok u prostoru za aktivosti obavljaju nuždu. U univerzalnim odjeljcima to nije

slučaj, pa će zbog neodjeljivanja prostora za ležanje i aktivnosti krmače obavljati nuždu po

cijelom odjeljku. Osim toga gubici prasadi od prignječenja u FAT i Schmidt odjeljcima su

manji nego u univerzalnim odjeljcima. Stoga se univerzalni odjeljci sve manje primjenjuju i

zamjenjuju FAT i Schmidt odjeljcima (Pavičić i Ostović, 2011).

Slika 3: odjeljak za prasenje Izvor: Fibl Technical guide (2011)

15

6.1.1.2. DRŽANJE KRMAČE S PRASADI

Postoje tri načina držanja krmača s prasadi, a dijele se na pojedinačno, kombinirano i u

grupi. Pri svim navedenim načinima držanja krmače se drže slobodno i nisu fiksirane ni

uklještene, kao što je to slučaj pri konvencionalnom držanju (Radoević, 2006).

Pojedinačno držanje krmača organizira se u individualnim fiksnim odjeljcima, gdje

ostaju s prasadi sve do njihovog prirodnog odbića. Pri kombiniranom držanju krmače se prase

u pojedinačnim fiksnim odjeljcima i nakon 14 dana puštaju u suprotni prostor za grupno

držanje. Držanje u grupi preporuča se za krmače koje se već ranije poznaju i prase u otprilike

istom vremenskom razdoblju od tjedan dana. Krmačama je nakon prasenja omogućeno da se

nalaze s drugim majkama, a prasad ostaje u mobilnom odjeljku za prasenje tijekom prva dva

tjedna. Naime, smještaj se organizira tako da krmača s leglom ostaje do 14 dana u odjeljku za

prasenje s izlazom, pri čemu majke mogu izlaziti, a prasadi se napuštanje gnijezda sprječava

postavljanjem pragova ili valjaka. Na taj se način sprječava sisanje strane prasadi, što može

izazvati nemir krmača i poremetnje u njihovom ponašanju. Nakon tog razdoblja zidovi

prasilišnih odjeljaka se uklanjaju i time se osigurava prostraniji zajednički prostor za grupu

krmača s leglom. Područja gdje su bila prethodna gnijezda iskorištavaju se kao zajedničko

mjesto za ležanje i dojenje (Pavičić, 2007).

6.1.2 DRŽANJE NA OTVORENOM

Krmače se mogu držati i na otvorenom prostoru. Boravak životinja na otvorenom

tijekom cijele godine praktičan je način držanja svinja u ekološkoj proizvodnji, a osobito je

raširen u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj. Držanje na otvorenom prostoru odražava

se pozitivno na kondiciju krmača, zbog čega su smanjeni troškovi liječenja i općenito

veterinarske usluge. Osim toga krmače držane na ovaj način lakše se i brže prase, ali imaju i

više mlijeka, što se pozitivno odražava na vitalnost i zdravlje prasadi. Zbog toga je broj

uzgojene prasadi nešto veći od prosječnog broja dobivenih odojaka od krmača koje su se

držale u zatvorenim prostorima. Prednosti ovog načina uzgoja su manji troškovi, jer nije

potrebno ulaganje u izgradnju nastambi. Utrošak u radu kod držanja na otvorenom je gotovo

jednak kao i kod držanja u staji, ali se može znatno sniziti dobrom organizacijom i

odgovarajućom gustoćom životinja po jedinici slobodnog prostora. Potrošnja hrane je ovisno

o metodi hranjenja od 10 do 12 % veća od one pri držanju u staji. Utrošak hrane za jedinicu

16

prirasta je često veći nego u konvencionalnoj proizvodnji, ali se veći utrošak nadoknađuje

boljom kvalitetom i višom cijenom proizvoda na odabranom tržištu (Pavičić i Ostović, 2011).

Za držanje krmača na otvorenom treba se osigurati dovoljan broj kućica u koje se

životinje samostalno sklanjaju tijekom vrućih dana odnosno vremenskih neprilika. Takva

skloništa se izgrađuju od drveta ili lima i nasteljuju slamom. Tijekom toplog dijela godine

otvorena je prednja i stražnja strana, a nastupom hladnijih dana stražnji otvor se zatvara

balama slame zbog sprječavanja pojave propuha. Obično se u blizini tako postavljene kućice

nalazi mjesto za hranidbu i pojenje. Neki ekološki uzgajivači pokretne kućice postavljaju na

velikom netom pokupljena krumpirišta. Svinje na njima pronalaze i iskorištavaju i najsitnije

preostale gomolje koji bi inače propali ili bili izvor biljnih bolesti i štetnika (Senčić i

Antunović, 2003).

Pri organizaciji držanja krmača na otvorenom treba uzeti u obzir postojeće propise o

suzbijanju i sprječavanju pojedinih zaraznih bolesti. Te odredbe mogu djelomično ili u

cijelosti zabraniti držanje svinja na otvorenom, npr. opasnost od prenošenja klasične svinjske

kuge, čega se svakako trebamo pridržavati (Pavičić, 2007).

6.2.ODBIJENA PRASAD

S etološkog gledišta trebalo bi po mogućnosti držati cijeli okot zajedno ili ga

raspodijeliti s prasadi iz predhodne grupe. Pritom po životinji treba osigurati 0,6 m2 površine

staje i 0,4 m2 vanjske površine (NN 13/02). Postoji nekoliko načina držanja, a dijele se na

držanje u staji, kombinirano u staji i na otvorenom.

6.2.1. ZATVORENI SUSTAV

Pri držanju u staji prasad ostaje u prostoru za prasenje s majkom sve dok ih se ne

premjesti u prostor za tov. Prednost ovog načina držanja je ta da prasad ne mora trpjeti

promjene okoliša pa su manje osjetljivi na bolesti. Osim toga, duži boravak uz majku

blagotovorno utječe na dobrobit i napredovanje prasadi.

Držanje u staji moguće je organizirati na dubokoj stelji. Prasad se u ekološkoj

proizvodnji ne smije držati u kavezima, niti na rešetkama. Nakon odvajanja od majke prasad

se premješta u poseban prostor koji je nasteljen slamom. U prostoru se nalazi povišeni dio

opremljen hranilicama i pojilicama te kosinom za odvod prolivene vode u žlijeb radi

sprječavanja vlaženja slame. Stelja se svakodnevno nastire na postojeću, kako bi se osigurao

17

čist i suh obor. Prasad se na dubokoj stelji ugodno osjeća, a uginuća su minimalna. Ako se

osigura dovoljno stelje u slamnatoj masi se zbog fermentacije razvija temperatura i do 40°C.

Zbog toga je dodatno grijanje nastambe nepotrebno, što umanjuje troškove proizvodnje. Osim

toga pri uzgoju prasadi na dubokoj stelji nepotrebno je umjetno prozračivanje nastambe i

kanalizacija za transport tekućeg gnoja. Čišćenje se obavlja samo nakon što se nastamba

isprazni. Da bi se omogućilo izgnojavanje pokretnim strojevima, nakon svakog turnusa

otvaraju se pokretni bočni zidovi koji mogu biti izgrađeni i od bala slame. Pri ovom sustavu

držanja treba osigurati 10 kg slame po prasetu (Pavičić i Ostović, 2011).

6.2.2 KOMBINIRANI SUSTAV

Ovakav način se predviđa u poluotvorenim stajama. Prasadi se nakon odvajanja od

majke osiguravaju zatvoreni nasteljeni prostori (kućice), koji sami zagrijavaju svojom

tjelesnom toplinom. Zatvoreni prostor od vanjske površine dijeli zastor od plastičnih ili

gumenih lamela. Hranidba se obavlja u zatvorenom ili otvorenom dijelu nad nadstrešnicom.

Jedan takav način držanja predstavlja danski i nizozemski model u stajama s otvorenim

frontalnim dijelom. Sastoji se od natkrivenog prostora 0,90 m visine, 2,00 m duljine i 1,60 m

širine koji je nasteljen i opskrbljen hranilicom. Nastavlja se na otvoreni dio s padom od 3-4 %

u kanal za gnoj. Tijekom zimskog dijela godine između zatvorenog i otvorenog dijela

postavljaju se zastori od lamela, koje štite prasad od hladnoće i propuha. Natkriveni dio je

pokretljiv radi čišćenja i steljenja, koje tijekom hladnog dijela godine treba biti izdašnije. Po

prasetu treba osigurati 5-6 kg slame. Kombinirani način držanja moguće je organizirati u

trostrukom prostoru. Tu treba osigurati natkriveni prostor za ležanje u obliku kućice, koja je

nasteljena i opskrbljena hranilicom. Na kućicu se nadovezuje prostor za aktivnosti, koji nije

nasteljen i predstavlja vezu sa vanjskim prostorom - ispustom. Pri ovom sustavu trebamo

osigurati 3 kg slame po prasetu. Kombinirani način držanja može biti organiziran i bez

primjene stelje. Pri takvom načinu štedi se slama, ali povećavaju se troškovi zbog ulaganja u

bolje izolacije poda, te ukupni troškovi uzgoja zbog potrebe za dodatnim zagrijavanjem

zatvorenog prostora. On služi samo za ležanje životinja, pa je dovoljno da se po prasetu

osigura 0,2 m2 zatvorenog prostora. Sve ostale aktivnosti prasadi, uključujući i hranidbu,

obavljaju se u zatvorenom dijelu (Simantke, 2000).

18

6.2.3 OTVORENI SUSTAV

Držanje prasadi na otvorenom moguće je organizirati na ograđenim površinama s

postavljenim polukružnim ili pravokutnim kućicama od valovitog lima, drva ili plastike.

Unutrašnjost je bogato nasteljena i predstavlja prostor za ležanje. Na stražnjem kraju kućice

postavljena je hranilica, a prednji dio ima ugrađen izlaz (zastor od lamela), koji se nadovezuje

na vanjsku površinu. Ona je također nasteljena i ograđena ogradom visine oko 1,10 m. Pri

ovom sustavu treba uzeti u obzir spomenute normative u pogledu osiguranja odgovarajuće

veličine prostora po prasetu (Pavičić, 2007).

6.3 NERASTI

Neraste s etološkog gledišta izvan sezone parenja treba držati pojedinačno, jer nisu

skloni društvu. Stoga im treba osigurati potreban prostor, pri čemu po životinji treba osigurati

6 m2 površine odjeljka i 8 m2 površine ispusta (NN13/02).

Odjeljak treba biti izveden od punog poda i bogato nasteljen, jer nerasti uz prostrane,

zračne i svijetle uvjete držanja zahtijevaju suhi ležaj. Ispust je izveden na punom ili

djelomično rešetkastom podu, koji se lako čisti i održava. Mjesto za skok se može integrirati u

prostor boksa, pri čemu treba biti minimalne veličine od 10 m2. U protivnom se može

predvidjeti na posebnom mjestu, pazeći da pod nije sklizak (Pavičić, 2007).

Pri ekološkom uzgoju svinja primjenjuje se držanje nerasta u kućicama s ispustom, jer

takav način smještaja blagotvorno djeluje na njihovu konstituciju i libido. Pri tom je poželjno

da u blizini bude krmača, uz stalan vizualno-mirisni kontakt, jer se na taj način lakše spozna

vrijeme tjeranja krmača. Povoljan utjecaj na izazivanje estrusa i uspješnost oplodnje raste ako

se nerast ranije smjesti u grupu s krmačama, kao što je to slučaj pri držanju u Stolbinim

obiteljskim stajama. Držanje nerasta u grupi krmača koje će oploditi moguće je u stajama koje

su građene po sustavu višenamjenskih prostora. Oni se dijele na odjeljak za nerasta, krmače i

prostor za skok. U ovom posljednjem nalazi se hranidbeni prostor, kako bi se krmače

nakratko zatvorile ili im se dala mogućnost povlačenja. Zahvaljujući kraćem zatvaranju

krmače nakon izvršenog skoka, može se postići bolji rezultat oplodnje. To je potrebno

pogotovo u slučajevima kad u grupi vlada nemir. Pri ovom sustavu izlaz mogu zajednički

koristiti i krmače i nerast (Simantke, 2000).

19

Ambijentalni uvjeti su vrlo bitan čimbenik pri držanju nerasta, jer su osobito osjetljivi

na visoke temperature. Tako se pri temperaturi od 30°C, već za 3 dana značajno smanjuje broj

pokretljivih spermija, povećava udjel abnormalnih spermija i snižava postotak oplodnje.

Stoga u slučajevima kada temperatura zraka za ljetnih vrućina prelazi 27 °C, nerastima treba

omogućiti da se rashlađuju tuširanjem (Simantke, 2000).

6.4. TOVNE SVINJE

Pri držanju svinja u tovu treba im osigurati materijal za rovljenje, mogućnost hlađenja

i držanje u grupama iz prasilišne dobi. Treba im osigurati 0,8 do 1,3 m2 stajskog prostora te

0,6 do 1,0 m2 prostora za slobodno kretanje, ovisno o stadiju tova (NN13/02).

6.4.1 ZATVORENI SUSTAV

6.4.1.1 DUBOKA STELJA

Tov svinja može biti organiziran na dubokoj stelji. Držanje svinja u boksovima s

dubokom steljom ima više prednosti. Držanjem svinja na dubokoj stelji dobiva se kvalitetan

stajski gnoj, što doprinosi smanjivanju uporabe mineralnih gnojiva na gospodarstvu i

snižavanju troškova gnojidbe. Zagađenje okoliša plinovima (amonijak, ugljični dioksid,

sumporovodik) je minimalno, a izostaje i zagađenje tekućim gnojem. S obzirom na to da

nema pranja boksova, potrošnja vode na farmi je minimalna. Zagrijavanje nastambe je

nepotrebno. Svinje se na dubokoj stelji osjećaju ugodno. Životinjama je omogućeno rovanje,

što doprinosi smanjivanju pojave agresivnog ponašanja i međusobnog griženja (Senčić i

Antunović, 2003).

Svinje se drže u većim boksovma i skupinama od 15 do 50 životinja. Boksovi su

izgrađeni na principu punog poda na koji se nanosi stelja od slame ili piljevine. Slama se

nastire svakodnevno ili jednom tjedno, dok se piljevina stavlja jednom ili dva puta tijekom

trajanja tova. Količina nastrte slame po grlu iznosi 0,8 do 1,5 kg dnevno, a piljevina se nastire

u sloju debljine 50 do 60 cm, s tim da se svaka dva tjedna mora promiješati. Izgnojavanje se

obavlja tek po završetku tova, kada se svinje isele iz nastambe. Vrlo bitan čimbenik je visina

nastambe, koja mora biti najmanje 2,5 m iznad stelje, kako bi se osigurale dovoljne količine

zraka uz prirodno ili gravitacijsko prozračivanje staje. Nije potrebno ugrađivati uređaje za

20

umjetno prozračivanje nastambe, što svakako uz neugrađivanje kanalizacije smanjuje

troškove ulaganja u izgradnji nastambe za 30 do 40 % u odnosu na konvencionalne staje

(Pavičić, 2007).

U odnosu prema držanju na polurešetkastom podu pri konvencionalnom držanju,

držanjem svinja u tovu na dubokoj prostirci postignuti su bolji dnevni prirasti za 3,4 %, bolje

iskorištavanje hrane za 10,2 % i smanjena dnevna potrošnja vode za 27,9 %, zbog toga što

nema rasipanja vode i pranje boksova (Uremović i sur., 2007).

Međutim, držanje svinja na dubokoj stelji ima i svoje nedostatke, a to su: potreba

osiguranja veće količine slame, veći utrošak rada za spremanje slame i nastiranje boksa te

potreba većeg za 49 % ukupnog smještajnog prostora u tovilištu po tovljeniku, a u svrhu što

boljeg održavanja higijene. Usprkos navedenim nedostacima, brojne gospodarske i ekološke

prednosti ukazuju da bi držanje svinja na dubokoj stelji u nas trebalo uključiti u program

obnove i razvitka svinjogojstva na obiteljskim gospodarstvima.

Boks u tovilištu s dubokom steljom podijeljen je na niži i povišeni dio. Većinu

vremena svinje provode u nižem dijelu, a pomoću stuba ili rampe prelaze na povišeni dio

opremljen hranilicama. Pored njih se nalaze pojilice s posebnim odvodom za prolivenu vodu

u kanala radi sprječavanja vlaženja stelje. Svaki obor je povezan s ispustom u kojem mogu

biti postavljene hranilice i tuševi za rashlađivanje životinja ljeti. Ako su svinje prostor za izlaz

prihvatile i ako mjesto za defeciranje, tada će utrošak slame za steljenje tijekom ljeta biti

znatno manji (Pavičić i Ostović, 2011).

6.4.1.2. PUNI POD

Tov svinja moguće je organizirati u boksovima s termoizoliranim punim podovima,

gdje je moguća znatnija ušteda stelje. To je Nürtinger sustav u kojem se životinjama nude

različita funkcionalna područja, a na temelju klimatske diferencijacije stvara se mogućnost

držanja svinja u uvjetima vanjske klime. Pri takvom sustavu držanja zrak namijenjen životinji

koja miruje razdvaja se na zrak za tijelo i disanje. Zahvaljujući tom sustavu, zrak za tijelo

bitno je topliji od zraka za disanje. Princip razdvajanja omogućuje se pomoću prostora za

ležanje koji se nalazi u polukružnim kućicama oblika hangara. Svaka takva kućica je

odgovarajuće veličine s termoizoliranim podom, koji ima zadaću čuvanja tjelesne topline

životinja. Za vrijeme dok životinje leže na toplom ležištu, imaju mogućnost istodobno izvući

glavu izvan kućice kroz jedan zastor i udisati svježiji i hladniji vanjski zrak. Zbog toga se

toplinska izolacija poda nastavlja izvan ležišta u obliku ispupčenja koje životinje rabe kao

21

podlogu za glavu. Kućica može biti izvan ili unutar natkrivenog prostora s djelomice

otvorenim postraničnim zidovima, a dijeli se na prostor za hranjenje i odlaganje izmeta. U

prostor za hranjenje može se staviti balvan za trljanje i jasle sa sjeckanom slamom koja ih

potiče na aktivnosti, jer je samostalno raznose, uz zadovoljavanje potreba za rovanjem. Uz

prostor za defeciranje instaliraju se pojilice za napajanje i tuševi za rashlađivanje tijekom

ljetnog perioda, a nalazi se na rešetkastom dijelu poda. Takvo raščlanjenje prostora

omogućuje da svinje odmah jasno raspoznaju i prihvate funkcije pojedinih prostora, čime su

zadovoljeni uvijeti u pogledu njihove dobrobiti (Pavičić, 2007).

6.4.1.3. KOSI POD

Sustav držanja svinja u tovu koji također ne rabi puno slame jest držanje u odjeljcima

s kosim podom. Odjeljci imaju pad od 8 od 10 %, a na gornjem dijelu se nalaze jasle iz kojih

svinje mogu izvlačiti slamu. Ovisno o vrsti slame (sječena slama, slama u balama ili rinfuzna

slama) i razmaku štapova u jaslama, svinje izvlače samostalno različite količine slame u

odjeljak, što je obično 200 grama po danu i životinji. Aktivnošću svinja i padom poda slama

se sakuplja na donjoj strani odjeljka. U gornjem dijelu odjeljka također se nalazi hranilica, a u

donjem donjem dijelu pojilica i tuš. Ovdje je predviđeno i mjesto za defeciranje s kanalom na

kojem su postavljene rešetke. Pod odjeljka treba biti dobro termoizoliran jer u ovom sustavu

držanja također nema korištenja debljeg sloja slame. Tijekom hladnijeg dijela godine dio se

odjeljka odvaja pomoću zastora s trakama, kako bi se omogućilo stvaranje toplijih uvjeta

(Pavičić, 2007).

6.4.2 DRŽANJE NA OTVORENOM

Ovdje se životinje drže na otvorenom prostoru u neizoliranim kućicama, kao što je

slično kao i kod držanja krmača. Pri takvom načinu držanja polazi se od početne mase između

25 i 30 kg. Ovakav sustav držanja jednostavnije je provesti ljeti ili tijekom jeseni, jer se tlo

tijekom kišnog razdoblja te zbog relativno visoke gustoće životinja brzo pretvara u blato i

mulj. To naravno ovisi i u velikoj mjeri o vrsti tla. U principu treba birati ravne ili lagano kose

površine ispaše, kako bi se spriječile štete od erozije. Radi unosa hranjivih tvari prilikom

organizacije tova na otvorenim površinama-pašnjacima, trebalo bi voditi računa o plodnosti

tla i životinje bi se smjele puštati na istu površinu svake 3 godine. Prema smjernicama

22

ekološkog uzgoja smije se proizvesti samo 170 kg dušika po grlu i po hektaru poljoprivredne

površine, što odgovara količini gnojiva koju proizvede 14 svinja u tovu. Danas se pri

ekološkom uzgoju svinja u tovu prakticira šatorski način držanja. Ova jednostavna i jeftinija

forma držanja svinja osobito je popularna u Engleskoj i Danskoj. Svinje su smještene ispod

metalne konstrukcije koja je prekrivena plastičnom folijom. Zidovi se izgrađuju od bala slame

koje su zaštićene od svinja mrežom. Šator drži usidrenim razapeta užad. U jednoj šatorskoj

jedinici drži se prema engleskom sustavu do 100 tovljenih svinja, ako se drže krmače onda ih

smije biti samo 25. U našim klimatskim uvijetima mogla bi lagana krovna konstrukcija

predstavljati problem, jer ne može izdržati veće količine snijega. Međutim u svakom slučaju

ovaj je sustav vrlo interesantan za privremeni smještaj svinja. Danski sustav pretpostavlja

relativno ravnom engleskom krovu nešto strmiji krov šatora. Krovni pokrov je iz polietilena i

obješen je na motki u sredini šatora. Nakon toga se šator razapinje postranice pomoću užadi.

Zidovi su također od bala slame. Prednost šatora naspram kućica je u tome da pružaju više

sjene, bolje radne uvjete i manje troškove uzgoja svinja (Pavičić, 2007).

7. ZDRAVSTVENA ZAŠTITA SVINJA

U ekološkoj proizvodnji svinja važan segment je preventivna zdravstvena zaštita, a

provodi se pravilnom hranidbom, smještajem te općom higijenom, dezinfekcijom smještajnih

objekata i opreme. U liječenju treba što više primjenjivati prirodne metode (sredstava biljnog,

životinjskog ili mineralnog podrijetla). Klasično liječenje treba ograničiti na iznimne

slučajeve uz precizno vođenje evidencije o dijagnozi bolesti, metoda liječenja, vrstama i

količini upotrijebljenog lijeka i razdoblju liječenja. U prevenciji nije dopuštena upotreba

antibiotika, sulfonamida, hormona, vakcina koji su rezultat genetičkog inžinjeringa,

kokcidiostatika, antilhelmintika, akaricida, antioksidansa, te razičitih drugih kemoterapeutika

i kemijskih sredstava. Preventivna uporaba lijekova je ograničena samo za cijepljenje ili ako

su iscrpljene sve druge mogućnosti za osiguranje dobrobiti životinja. Životinje tretirane

antimikrobnim lijekovima i antihelminticima ne smiju se klati, odnosno njihovo meso ne

smije se koristiti u trajanju dvostruke karence koju za određeni preparat propisuje proizvođač

(Radoević i Pavičić, 2006).

Tijekom prasenja i prvog tjedna dojenja je jedan od najviših razdoblja rizika za

zdravstvene probleme kod krmača kada možemo uočiti iscjedak iz vulve ili MMA (mastitis-

metritis-agalakcija) sindrom. Kako bi spriječili zdravstvene probleme moramo provjeriti

23

temperaturu u kućicama; donja i gornja kritična temperatura u uvjetima stanovanja na slami u

ekstenzivnim uvjetima s tipičnim unosom hrane su cca 7°C i 26°C za krmače u vrijeme

laktacije, 12°C i 31°C za suhe krmače. Moramo osigurati dostatnu količinu vode za krmače

od 2-3 litre po minuti. Prilagoditi režim hranjenja prema gravidnim krmačama. Dobro je imati

i koristiti plan za zdravlje životinja, uključujući i opis situacije. Farmer mora imati nadzor i

intervenirati tijekom prasenja kako bi uklonio posteljicu oko usta praseta da ne dođe do

gušenja. Treba ga odmah obrisati i osušiti, staviti pod infracrvenu lampu da ne dođe do

pothlađenja. Osigurati dovoljno kolostruma. Farmer mora imati temeljito čiste ruke prije

intervencije i koristiti rukavice za jednokratnu uporabu. Osigurati krmači prostor za kretanje

pred prasenje. Osigurati mirno i nesmetano prasenje s dovoljno slame. Većina krmača se drži

u prirodno ventiliranom objektu. Ovisno o geografskom položaju svinje tijekom godine mogu

osjetiti i toplinski i hladni stres. Toplinski stres će najviše osjetiti krmače u vrijeme laktacije

kada je povećani unos hrane i metaboličke aktivnosti za proizvodnju mlijeka, dok će suhe

krmače biti više osjetljivije na hladnoću zbog ograničene hranidbe. Da bi spriječili taj

toplinski stres i stres uzrokovan hladnoćom moramo pružiti hladovinu, osigurati dovoljnu

količinu vode protiv toplinskog stresa, a za hladnoću moramo kolibe pokriti suhom slamom.

Što se tiče dojenja po EU propisima minimalno mora trajati 40 dana. To zahtijeva hranidbu s

kvalitetnim nutrijentima i visoku energetsku i proteinsku probavljivost na temelju ekološke

stočne hrane. Treba se napraviti analiza stočne hrane kako bi se osigurali optimalni obroci

(Früh, 2011).

Prasad koja sisa može se odviknuti nakon 7 tjedana što rezultira dobrim zdravljem

prasadi, ali zato se može smanjiti reproduktivna učinkovitost krmače. Proizvodnja mlijeka

varira tijekom dojenja, maksimalna razina je između 3. i 5. tjedna dojenja. Nakon toga

proizvodnja mlijeka nije dovoljna da pokrije potrebe za održavanje i za rast prasadi. Prasad od

prvog tjedna mora imati prostor za hranidbu kako bi s vremenom ulazili u taj prostor gdje ne

mogu ući njihove majke. To je korisno za proces učenja prasadi kako se hraniti samostalno.

Pogotovo je korisno u toplim uvjetima kada se javljaju proljevi ili kada je kraj dojenja blizu

(iznad 4 tjedana ) kada se kvaliteta i količina mlijeka počne smanjivati, a potrebe prasadi rasti.

Na raspolaganju moraju imati dovoljni protok kvalitetne vode koja je od vitalnog značaja.

Prehrambene potrebe i probavne sposobnosti se mogu izračunati, a kreću se manje od 1% do

50 % između 21 i 40 dana starosti. Hranidba krmača nije prilagođena njihovim prehrambenim

potrebama i probavnim sposobnostima.

Smrtnost prasadi je najčešće uvjetovana prignječenjem od majke, slabosti ili gladi.

Smrtnost se povećava kada se prasad pothlade i onda leže uz krmaču zbog hladnog zraka, ne

24

unose dovoljno kolostruma ili ne unose ga uopće. Problem je veliko gnijezdo, manja prasad

će teško se izboriti za sisu pa će ostati gladna i teže će napredovati. Ako je prasenje trajalo

dugo, prasad koja se oprasi ima jako malu težinu, dolazi do smanjenog uzimanja kolostruma i

do smanjenog lučenja mlijeka, događa se da krmača ima veći broj prasadi od funkcionalnih

sisa.

Da bi smanjili smrtnost trebamo osigurati prasilište s dovoljno prostora (prostor za

ležanje 2,2 x 2,2 m) dizajniranom kako bi se spriječilo prignječenje i osigurao zaštićeni

prostor. Pratiti prasenje, ali ne uznemiravati krmaču često. Odvojiti jaču prasad od slabije na

sat vremena kako bi ova slabija dojila bez konkurencije. Regulirati veličinu legla najčešće

miješanjem prasadi od različitih majki tako da broj prasadi uskladimo s brojem funkcionalnih

sisa.

Odbijenu prasad trebamo provjeravati dva puta na dan. Obratiti pozornost na rane

znakove bolesti kao što su viseći repovi, meki izmet ili čudno ponašanje. Odvojiti bolesnu

prasad u poseban boks dok se ne oporave za povratak u grupu, ali nikad ih ne smijemo uvesti

pojedinačno jer će biti izloženi agresiji. Uvijek u potpunosti moramo boksove dobro očistiti i

dezinficirati prije ponovne uporabe. Ako držimo svinje na otvorenom na čistim pašnjacima

moramo znati da postoje neka endoparazitska jaja (Ascaris suum i Tichuris suis) koja mogu

preživjeti i do nekoliko godina u tlu. Ektoparazite možemo učinkovito istrijebiti ako ne

postoji izravan kontakt s divljim životinjama (Früh, 2011).

8. PASMINE

Za ekološku proizvodnju nisu jednako pogodne sve pasmine. U različitim zemljama

EU u ekološkoj proizvodnji nalazimo različite pasmine svinja (Tablica 5). Za tu su

proizvodnju najbolji genotipovi životinja koji su prilagođeni lokalnim uvjetima držanja, koji

su prirodno otporni i koji su sposobni uzimati za hranu što veće količine voluminozne krme.

Prirodno otporne životinje zahtijevaju manje komforne uvjete držanja, manje izdatke za

zdravstvenu zaštitu i lijekove. Za otvoreni način držanja životinja na pašnjacima pogodne su

pigmentirane pasmine otporne na sunčevo zračenje. Za ekološku su proizvodnju, u pravilu

pogodnije manje proizvodne pasmine. U svinjogojstvu je to u nas npr., crna slavonska svinja,

koja je prirodno otporna, pigmentirana i sposobna za uzimanje veće količine voluminozne

hrane (paše), turopoljska svinja te durok i križanci s velikim jorkširom (Senčić i Antunović,

2003; Uremović i sur., 2007).

25

Tablica 5. Pasmine svinja za ekološku proizvodnju

Izvor: Früh (2011). Organic Pig Production in Europe, Research Institute of Organic Agriculture

(FiBL). Frick, Switzerland.

DRŽAVA

PASMINA

Austrija, Švicarska Krmače: Velika bijela x Landras

Nerast: Pietren ( Austrija )

Velika bijela ( Švicarska )

Nekoliko iznimaka koje koriste Duroka,

Schwäbisch i Hällisch ili križance zadnja dva.

Danska Uglavnom konvencionalne pasmine

Krmače: Danski landras x Jorkšir

Nerast: Durok

Njemačka

Uglavnom konvencionalne pasmine

Krmače: Njemački landras x Njemačka velika

bijela

Nerast: Pietren i Hempshire x Durok

Francuska

Uglavnom konvencionalne pasmine

Krmače: Velika bijela x landras

Nerast: Pietren

Italija

50% konvencionalne pasmine

Krmače: Velika bijela, Landras i Durok te

križanci.

50% lokalnih pasmina: Mora Romagnola i Cinta

Senese.

Švedska

Uglavnom konvencionalne

Krmače: švedski Landras x Jorkšir

Nerast: Durok ili Hampshire

Velika Britanija

Male farme često koriste tradicionalne pasmine.

Velike farme koriste linije koje se koriste i kod

konv. proiz.

Šiška,mangulica, turopoljska svinja, bagun ,

Prijelazne: crna slavonska, kornval, berkšir i

Hrvatska

Veliki jorkšir

26

ZAKLJU ČAK

Zbog sve veće potražnje ekološke hrane, raste i ekološka proizvodnja. Ekološka

proizvodnja je proizvodnja koja je regulirana zakonom kojeg je donijela Europska unija i po

kojem se Republika Hrvatska ravna jer je i ona njena članica.

Ekološki uzgoj svinja bitno se razlikuje od konvencionalnog uzgoja. Prednost

ekološkog je u tome što dobivamo kvalitetnije meso, utječemo na očuvanje bioraznolikosti,

čuvamo bioravnotežu, životinjama osiguravamo dovoljno prostora za njihove prirodne

aktivnosti, a nedostaci su veća ulaganja.

Postoji više sustava držanja svinja, a to su na otvorenom u zatvorenom prostoru te

mješoviti sustavi, svaki od ovih sustava ima svoje prednosti i nedostatke, a koji sustav ćemo

mi odabrati ovisi o geografskom položaju, klimi i našem financijskom stanju. Različiti sustavi

ne utječu isto na sve kategorije životinja (svinja), iako je za većinu bolji otvoreni sustav

držanja.

Trebamo se pridržavati zakona o primjeni lijekova, a bilo bi poželjno kada bi se na

vrijeme uočili zdravstveni problemi. Lakše je uočiti zdravstvene probleme u zatvorenim

sustavima nego na otvorenom držanju svinja. Trebamo uzgajati pasmine koje su autohtone jer

su one stvorile otpornost na određene vanjske uvjete, razne nametnike i bolesti.

27

LITERATURA :

Früh B.(2011) Organic Pig Production in Europe, Research Institute of Organic Agriculture

(FiBL). Frick, Switzerland.

https://www.fibl.org/fileadmin/documents/shop/1549-organic-pig-production-europe.pdf

Pristupljeno 13.06.2014.

Pavičić,Ž. (2007) Uzgoj krmača u ekološkim uvjetima. Gospodarski list 10, 81-82.

Pavičić,Ž. (2007) Držanje krmača s prasadi u ekološkom uzgoju. Gospodarski list 11, 81-82.

Pavičić,Ž. (2007) Ekološki način držanja prasadi za uzgoj. Gospodarski list 12, 77.

Pavičić,Ž. (2007) Držanje nerastova u ekološkom uzgoju. Gospodarski list 15, 73.

Pavičić,Ž. (2007) Ekološki uzgoj svinja u tovu. Gospodarski list 13-14, 83-84.

Pavičić, Ž., M.Ostović (2011) Smještaj i držanje svinja u uvjetima ekološkog uzgoja. Stručni

rad.

http://avira.search.ask.com/web?p2=%5EB0Y%5EYYYYYY%5EYY%5EHR&gct=&o=AP

N11080&tpid=AVIRA-V7&itbv=12.2.2.663&doi=2013-08-13&apn_uid=22A0D15C-C615-

476E-BF10-

C4CF3047986B&apn_ptnrs=%5EB0Y&apn_dtid=%5EYYYYYY%5EYY%5EHR&apn_dbr

=cr_28.0.1500.95&psv=&trgb=ALL&q=smje%C5%A1taj+i+dr%C5%BEanje+svinja

Pristupljeno 13.06.2014.

Pavičić, Ž.,T.Balenović, A.Ekert Kabalin.(2007) Opći principi uzgoja svinja na ekološki

prihvatljiv način. Stočarstvo 1, 53-60. Stručni članak.

http://www.stocarstvo.agronomsko.hr/2007/2007_01_07%20Z_Pavicic%20i%20sur_Opci%2

0principi%20uzgoja%20svinja.pdf

Pristupljeno 13.06.2014.

Pravilnik o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda ( NN 12/02 )

28

Radoević, Z. (2006) Ekološki uzgoj svinja. Diplomski rad. Veterinarski fakultet Sveučilišta u

Zagrebu.

Radoević,Z. , Ž. Pavičić (2006) Ekološki uzgoj svinja. Meso 7, 294-299. Stručni rad.

file:///C:/Users/pc/Downloads/svinje%20(4).pdf

Pristupljeno 13.06.2014.

Senčić,Đ., Z. Antunović (2003) Ekološko stočarstvo. „ Katava“ d.o.o., Osijek.

Simantke,C. (2000) Ökologische Schweinehaltung. Bioland Verlags GmbH, Mainz,

Deutschland.

Uremović,Z.,M.Uremović, D.Filipović, M. Konjačić (2007) Ekološko stočarstvo.

Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.