KULTURNO PROPAGANDNI KOMPLET BR. 90, GOD. V, BEOGRAD, UTORAK, 23. FEBRUAR 2010.
Redakcija: Milo{ @ivanovi}, Sa{a Ili}, Tomislav Markovi}, Sa{a ]iri}; Font Mechanical: Marko Milankovi}; E-mail: betonŸdanas.rs, redakcijaŸelektrobeton.net; www.elektrobeton.net; Slede}i broj izlazi 9. marta
I BETON BR. 90 DANAS, Utorak, 23. februar 2010.
MIXERPi{e: Branislav Jakovljevi}
SRBIJA U ^IZMAMA Zimske bele{ke o letnjim pritiscima II
MUZEJ NEPRO^ITANIH KNJIGAAko brinete {ta se de{ava sa va{im biv{im profesorima Op{tenarod-
ne odbrane i dru{tvene samoza{tite; ako imate no}ne more o pro-
fesoru ONO i DSZ na koga su njegove kolege sa Filolo{kog ili PMF-a
gledali sa visine; ako ih zami{ljate kao novu vrstu ^vorovi}a koji,
umesto portreta Staljina, ispod uglja u podrumu iskopavaju ud`be-
nike koje niko sem njih nije pro~itao – ne brinite, jer po svemu su-
de}i, oni su se bolje sna{li nego vi. Ako vas razjeda nemir oko auto-
ra tih istih ud`benika; ako zami{ljate taj Muzej nepro~itanih
knjiga – nepro~itanih po{to one uistinu nikada nisu ni napi-
sane jer je u njihovo stvaranje uneto sve sem rizika koji jeste
sam smisao pisanja – kao neko pra{njavo ~istili{te bez izlaza,
ne gubite san. U toj armiji pisaca i predava~a nikada se nije na-
{la {a~ica posve}enika koja bi se samopregorno isposni~ki po-
vukla u neko napu{teno zdanje ~istog socrealisti~kog dizajna
da bi se tu posvetila pretakanju svog znanja, iskustva, i uvere-
nja u uzvi{eni borbeni kodeks i tim putem destilisala nebroje-
ne stranice posve}ene ONO i DSZ u koane koji bi mogli biti na-
slovljeni, recimo, Hikakure: knjiga o zastavnicima.
Svi su oni sa po~etkom raspada Jugoslavije dobili pune ruke
posla. Neko je trebalo da uka`e na zamke globalizacije, na no-
ve metode specijalnog rata (recimo, „neokortikalni rat” pu-
tem ispiranja misli), i da razjasni {ta se de{ava na rati{tima.
Vetar iz onog Muzeja nepro~itanih knjiga doneo je pokolje i
zlo~ine koje je trebalo racionalizovati, opravdavati, ili opovr-
gavati. Tako je jedan od autora knjige Odbrana i za{tita (De-fendologija). Ud`benik za studente vi{ih {kola i fakulteta (Na-
uka, Beograd, 1991) postao centralni autor specijalnog bro-
ja ~asopisa Dveri srpske posve}enog Srebrenici. Radi se o
penz. general-potpukovniku prof. dr. Radovanu Radinovi}u.
„Centralni”, ne samo zato {to se transkript njegovog predava-
nja nalazi u samom sredi{tu temata, ve} i zato {to predstavlja
smisaonu osovinu ~itave ove sveske.
DE^A^KO KA[NJENJEOvaj broj Dveri srpskih objavljen je, kako pi{e u zaglavlju, u
Beogradu „na svetog Iliju Gromovnika 2009. l. g.”, {to }e re-
}i po~etkom avgusta pro{le godine, u vreme zahuktavanja ta-
lasa nasilja koji }e dosti}i vrhunac ubistvom francuza Brisa
Tatona. Avgustovski temat ne obra}a se doga|ajima koji su ga
neposredno okru`ivali, ve} je pre bio anticipacija doga|aja
koji }e uslediti godinu dana kasnije. Naime, njegov datum
mo`e se ~itati i na slede}i na~in: „Pred petnaestogodi{njicu
genocida nad muslimanskim `ivljem u Srebrenici.” Jo{ jedan
na~in datiranja 43. broja Dveri srpskih mogao bi da bude: „O
~etvorogodi{njici tribine Istina o Srebrenici”. Na kontinuitet
izme|u ovog broja ~asopisa i tribine koju je maja 2005. orga-
nizovalo udru`enje studenata Nomokanon ukazuje ~lan re-
dakcije Sr|an Nogo, koji reakcije na ovu tribinu uzima kao primer
poku{aja „sputavanja istine” o Srebrenici (49). Temat o Srebreni-
ci je nastavljanje tribine drugim sredstvima, i to ne u smislu raz-
voja misli ili produbljivanja istrage, ve} u smislu ponavljanja ve}
u~injenog gesta, verovatno i najave novih gestova. Nogo i dru`i-
na bili su br`i od predsednika Tadi}a i njegovih de~aka. Raskrinka-
vaju}i dalekose`ne zavere protiv gorepomenute tribine, Nogo ne
propu{ta da pomene „nametanje nekakve deklaracije koju bi tre-
balo da usvoji Skup{tina Srbije” (50). Sama ~injenica da Dveri srp-ske ne moraju da rade ni{ta novo, ve} samo da recikliraju stavove
i tekstove od pre pet godina ve} dovoljno govori o potpunom ne-
postojanju javnog govora u Srbiji o zlo~inima iz nedavne pro{lo-
sti. U leto 2009, i dugo pre toga kao i mesecima potom, revizioni-
sti~ki diskurs Dveri srpskih bio je ujedno i jedini diskurs o Srebre-
nici u Srbiji. Ovo gluvo doba svesti o sopstvenoj pro{losti Dveri srp-ske koriste da ponove predavanje gen. dr. Radinovi}a.
Temat Dveri srpskih nudi ~itav niz diskurzivnih operacija ~ija je svr-
ha premo{}avanje logi~kih i ~injeni~kih lakuna. Tako, Predrag R.
Dragi} Kijuk izo{trava metod kojim se ve} deceniju i po koriste „bra-
nitelji srpstva”, a koji se sastoji u kori{}enju epiteta na isti na~in na
koji su bra}a Luki} i njima sli~ni koristili metke (i upalja~e). Analo-
gan metod, prilago|en „vremenu interneta i sve br`ih komunika-
cija” (59), mo`e se na}i kod Aleksandra Pavi}a, koji citate (skinute
sa interneta) koristi onako kako Kijuk koristi epitete. Kao {to su to
nekad bili ud`benici ONO i DSZ, revizionisti~ki diskurs o genocidu u
Srebrenici jeste pre svega jedna vrsta tekstualnosti ~ija se glavna
odlika mo`e opisati kao smislovni makijavelizam. U odnosu na po-
stavljeni cilj, nebitna je proverenost iskaza, pa ~ak i sam njihov smi-
sao. Autori Dveri sprskih ne haju za kontradikcije, pa ni za potpuni
nedostatak smisla ~ak i na nivou sintakse. Ipak, da u ovom „tema-
tu” postoji sistem ukazuje njegova sama struktura. Sredi{nje, tre-
}e, poglavlje („Pre}utana istina”) zavr{ava se transkriptom preda-
vanja generala Radinovi}a „[ta se zaista dogodilo u Srebrenici” sa
tribine Nomokanona, {to ovaj tekst postavlja, fizi~ki i sadr`inski, u
sam centar sveske.
KRIVAJA JE PRAVAOno {to Radinovi}a izdvaja od ostalih autora temata jeste to {to on
ne poziva na emocije ve} na racionalnost. Slede}i ovaj princip, on
deli „analiti~ke ~injenice” o Srebrenici u tri grupe (51). Prva se
odnosi na kontekstualizaciju operacije „Krivaja 95”. Kao i ostali
autori temata, Radinovi} ni jednom ne pominje Arkana i ostale
koji su u leto ’92. ̀ arili i pallili Podrinjem. Prema Dverima srpskim,
rat u ovom delu Bosne po~inje sa Naserom Ori}em. Samu „Kriva-
ju 95” Radinovi} ocenjuje kao akciju „ni`eg takti~kog nivoa” i iz-
ri~ito se suprotstavlja onim tuma~enjima koja osvajanje Srebre-
nice vide kao operaciju koja je iziskivala duge i pa`ljive pripreme
(51). To, ipak, ne umanjuje njenu va`nost, jer iako ograni~enog
cilja, od nje je zavisila sudbina rata u Bosni. Prema Radinovi}u,
njen cilj bio je da spre~i mogu}i upad Drugog korpusa musliman-
ske vojske u „centralno Podrinje”, jer bi time ona imala priliku da
„prakti~no dobije rat” jer bi „to fakti~ki zna~ilo presecanje Repu-
blike Srpske” (52). Ova nesrazmera izme|u opsega „akcije” i nje-
nog cilja, bar onako kako ih Radinovi} predstavlja 2005/2009.
upu}uje na tekst istog autora objavljenog u NIN-u novembra
1994, sedam meseci pre „Krivaje 95”. Tuma~e}i poraze Vojske RS
kod Biha}a i Kupresa, Radinovi} je tada svoju sigurnost u Vojsku
RS obja{njavao time {to je ona na svojoj strani imala geostrate-
{ku nadmo}, „izgra|enost vojne organizacije”, i „stare{inski ka-
dar kojeg bi po`elela bilo koja evropska vojska” (NIN br. 2288,
str. 23), dok je muslimansko-hrvatska koalicija posedovala, na-
vodno, bolje naoru`anje (?!) i broj~anu nadmo}. „Vojska RS ne-
}e mo}i uspe{no da ostvari svoj etni~ki prostor tzv. linijskom ili
kordonskom stati~nom odbranom, ve} krajnje aktivnim vojnim
metodom koji podrazumeva ofanzivne operacije {irih razmera
radi odsecanja, razbijanja i uni{tavanja uklinjenih delova nepri-
jatelja koji su ostvarili prodor u takti~ku dubinu RS” (23). Ovo
predvi|anje nastupaju}ih poteza Vojske RS deluje potpuno dru-
ga~ije od Radinovi}eve karakterizacije „Krivaje 95” iz
2005/2009, kada je kao glavni cilj ove akcije naveo „svo|enja en-
klave na dogovorene okvire” (52).
Na drugu grupu „analiti~kih ~injenica”, koja se odnosi na depor-
taciju ̀ ena, dece i staraca iz Srebrenice, direktno se odnosi Ra-
dinovi}eva doktrina narodnog rata, odnosno rata protiv naro-
da. Godinu dana pre nego {to }e za NIN komentarisati de{avanja
na bosanskim rati{tima, Radinovi} je ponudio svoju viziju voj-
ske SRJ stru~nom ~asopisu Vojno delo (br 1-2, 1993). U to vre-
me me|unarodne izolacije, raspirivanja hiperinflacije i razvoja
kriminala kao primarne privredne grane, Radinovi} je video
„hermeti~ko zatvaranje srpskog naroda u nepovezane celine” kao
osnovni cilj SAD i Nema~ke (11). Da bi se oduprla tim pritiscima i u
isto vreme pribli`ila me|unarodnim vojnim i politi~kim savezima,
SRJ je, prema Radinovi}u, mogla da se poslu`i nekim od olako od-
ba~enih principa ONO i DSZ. „Odbrana i za{tita se mora zasnivati
na visoko profesionalnom odnosu i anga`ovanju namenskih snaga
i sistema, {to ne isklju~uje potrebu i mogu}nost za osposobljava-
nje i anga`ovanje naj{ire shva}enih dru{tvenih snaga i subjekata,
ali pod stru~nim nadzorom ovla{}enih dr`avnih organa i u sistemu
koji ti dr`avni organi uspostavljaju” (str. 17). Upravo ovakva „vi-
MIXERBranislav Jakovljevi}: Srbija u ~izmama
CEMENTGoran Cvetkovi}: Mizogini ro{tilj
ARMATURADu{an Pr`ulj: Povratak pesnice
Szerbhorváth György:
Várady, pravo, pravi~nost i moral
VREME SMRTI I RAZONODEPredrag Luci}: Rezolucija o Srebrenici
BULEVAR ZVEZDASAVI], Du{an (Dule)
BLOK BR. VKosmoplovci: Euro
Fotomonta`e u broju: Joe6pack
IIBETON BR. 90 DANAS, Utorak, 23. februar 2010.
soko profesionalna” vojska, tvrdi}e Radinovi} 2005./9, bi}e u
stanju da akciju „izme{tanja stanovni{tva” iz Srebrenice izvr{i „u
najboljem redu, bez ijednog incidenta” (52). Tu se nikako ne ra-
di o „uni{tavanju uklinjenih delova neprijatelja”. Kada se radi o
uklanjanju muslimanskog stanovni{tva iz Srebrenice, Radinovi}
se „visoko profesionalno” i klini~ki dr`i pisanih dokaza. Pre 12.
jula, besedi on svojoj pa`ljivoj publici, „ja vas uveravam, nema
nikakvog pisanog traga o tome da je neko razmi{ljao o izme{ta-
nju civila iz Srebrenice” (52). Naravno da ih nema, jer tu se radi
o „stru~nom nadzoru” najboljeg oficirskog kadra u Evropi.
Postoje, me|utim, stvari koje Radinovi} pouzdano zna iako o
njima nema nikakvih pisanih tragova. Kada je re~ o tre}oj grupi
~injenica, koju on karakteri{e kao „krunski problem za ~itavu
pri~u o Srebrenici”, a to je masovna pogibija bosanskih musli-
mana, defendolog je obja{njava odlukom 28. pe{adijske divizi-
je Armije BiH da izvr{i proboj kroz obru~ Vojske RS. Ako za na-
redbu o deportacijama ne zna jer o njima nema pisanih doku-
menata, onda Radinovi}, ka`e, „nema pravo da ne zna {ta zna-
~i proboj iz okru`enja kao borbena radnja” (52). On navodi da
je Vojska RS postavila niz zaseda, te da je ve} u prvoj stradalo
„800 do 1000 muslimanskih vojnika i vojno sposobnih mu{ka-
raca” (53). I tako najmanje {est puta. I sam, tobo`e, zaprepa-
{}en odlukom bosanske vojske da krene u mar{ ka Tuzli, Radino-
vi} nema druge nego da slegne ramenima: „Ja zaklju~ujem da je
ta divizija u stvari `rtvovana”. U slu~aju da publika nije shvati-
la poruku, predava~u sa Vojne akademije nije te{ko da ponovi:
„Da je mene neko tog dana pitao kako }e se provesti ta kolona,
ja bih rekao da }e ona sva biti uni{tena. Verujem da je njihova
vrhovna komanda to o~ekivala, da }e se to dogoditi, i bila je,
prakti~no, `rtvovana” (52).
Time Radinovi} uspostavlja motiv koji se pomalja u svim poglavlji-
ma temata. Milivoje Ivani{evi} se tronuto pita za{to su pripadnici
28. divizije „oti{li od svoje dece, roditelja i supruga” (30), a Dr. Sr-
boljub @ivanovi} iznosi najnovije podatke o izve{tajima da su „ame-
ri~ke slu`be platile u zlatu Naseru Ori}u da pobije veliki broj svojih
muslimana da bi SAD mogle da optu`e Srbe za genocid” (47). Iz
stranice u stranicu, Musliman, Srebreni~anin, gubi konture ljud-
skog bi}a i postaje ne{to {to je apsolutno Drugo: monstrum ili `r-
tva. Time pripadnici srpskih snaga postaju ne samo osvetnici ve} i
instrument u ovom gotovo ritualnom prino{enju ljudske ̀ rtve. Nji-
hova izuzetost iz ratnih zlo~ina u Srebrenici zasnovana je ne samo
na ideji o nevinosti branitelja, pravdi osvetnika, herojstvu oslobo-
dioca i profesionalizmu vojnika koji obavljaju svoju du`nost, ve} i
na nedodirljivom polo`aju `reca.
Ova pasivna aktivnost srpskih zlo~inaca samo je prividno para-
doksalna. Sa jedne strane `rec je izvr{itelj, onaj ko deluje svo-
jom pasivno{}u. Sa druge strane, cilj njegovih dela je krajnja
pasivnost, odnosno smrt. On je onaj koji ono {to je njemu sli~-
no sprovodi u smrt, tu krajnju Drugost. Usredsre|eni na ne-
sli~nost, ne-ljudskost drugog, oni zaboravljaju na sebe. Ako je
politi~ko i vojno vo|stvo bosanskih muslimana `rtvovalo Sre-
brenicu, da li su nenaoru`ani seljaci iz Sasa, Siljkovi}a … Kra-
vice bili tako|e `rtvovani? [ta su radili i gde su bili oni koji je
trebalo da im pru`e za{titu dok su njih plja~kali, palili i klali?
Radi se, na kraju, o vojsci koja ima organizaciju kao svoju za-
vidnu prednost. Da li je nekome tada koristila njihova `rtva? Ko
je sada koristi? U koje je svrhe instrumentalizuje, time im za-
daju}i drugu smrt?
VERUJU]I I VOJUJU]I SRBIIzme|u 1991. i 1993. general Radinovi} uredio je tri klju~na temat-
ska broja Vojnog dela, {to dosta govori o polo`aju ovog generala
kao vode}eg vojnog teoreti~ara i ideologa u senci tokom raspada
Jugoslavije. Gotovo svaka njegova procena iz uvodnika ovih tema-
ta potpuno je pogre{na i, ispostavi}e se, pogubna za dr`avu na ~i-
jem je platnom spisku. Na po~etku 1991. zati~emo Radinovi}a u ulo-
zi generala jo{ uvek silne JNA koji, ̀ ale}i zbog sve izvesnijeg raspa-
da SSSR-a (1-2/91, str. 14), otvoreno zvecka oru`jem i preti ratom
svakom, kod ku}e i na strani, ko podr`ava otcepljenje severnih ju-
goslovenskih republika. General je izri~it: „Jugoslavija kao dr`avamora opstati” (18, kurziv u originalu). Ono {to se Radinovi} uop{te
i ne trudi da prikrije jeste da ovo insistiranje na Jugoslaviji podra-
zumeva da vojska zadr`ava monopol oru`ane sile, ~ime potpuno
ogoljava svoju prirodu profesionalnog provajdera za{tite. Nekoli-
ko meseci kasnije, dok „karikaturalne” teritorije (20) biv{ih repu-
blika postaju dr`ave, Radinovi} ukazuje na „strane sile”, pre svega
Nema~ku, kao na motor raspada SFRJ. I dalje samouveren, on jo{
uvek ma{e oru`jem i preti {irim evropskim sukobima. Godinu dana
kasnije, dok u Bosni bukti rat, a „oblik” dr`ave se sveo na olupanu
i na brzinu skrpljenu SRJ, Radinovi} insistira da je mir njen „trajni
interes” (1-2/93, str. 20) dok „neki centri mo}i u svetu nastoje da
razbiju Jugoslaviju kao dr`avu (…) jer je ona objektivna smetnja
svim imperijalnim namerama i ciljevima prema Balkanu, jugoisto-
ku i jugu Evrope” (14).
Ve} iz ovoga se mo`e naslutiti zaklju~ak do koga }e Radinovi} do}i
na kraju svog predavanja dvanaest godina kasnije, u raspravi o „tre-
}oj” (zapravo ~etvrtoj – prim. autora) „srebreni~koj pri~i”, koja se
ti~e pogubljenja ratnih zarobljenika (Dveri 53). Radinovi} se ogra-
|uje da o tome „nema podataka nikakvih, a nema ni tu`ila{tvo [uHagu]”. Me|utim, to ga ne spre~ava da precizno i „analiti~ki” za-
klju~i ko je odgovoran za masovno streljanje: „Ali ho}u da podvu-
~em krivicu, za mene je najve}a, ~itava odgovornost na celokup-
nom sistemu UN” (54).
Upore|ivanje Radinovi}evog predavanja sa Pravnog i njegovih pro-
cena, preporuka i pretnji iz doba raspada SFRJ nikako ne zna~i da su
zlo~ini poput onog u Srebrenici za~eti u {tabovima generala JNA.
To bi mnogi iz Dveri sprskih hteli da ~uju. Jedan od urednika, Bo{ko
Obradovi}, u uvodniku „Paljenje srebreni~kog Rajhstaga” tvrdi da
zlo~ine u Bosni nisu po~inili „veruju}i Srbi”, ve} „biv{i komunisti,
udba{ki supervizori, novope~eni nacionalisti i tajni agenti stranih
obave{tajnih slu`bi” i pita „Da li je Jugoslovenska narodna armija
bila sprska vojska?” (6). Slaganje ovih mladosrba i starogenerala
uspostavlja se na jednom mnogo dubljem nivou, na nivou na kome
se, budu}i zasnovane na radikalnom negiranju Drugog, me|usob-
no prepoznaju i pro`imaju militantna i militaristi~ka misao.
U vreme dok je na stranicama NIN-a delio mudrosti o ratu u Bosni,
Radinovi} je u tekstu „Mo} i nemo} vojske u raspadu Jugoslavije”
(Sociolo{ki pregled Vol. 28, br. 2, 1994) ponudio nau~nu analizu
uru{avanja JNA. Tezu o „Nemo}i vojne mo}i” u isto vreme po~eo je
da zastupa i Miroslav Had`i}, koji je ovaj paradoks obja{njavao ~i-
njenicom da je JNA sebe videla pre svega kao ideolo{ku armiju ko-
ja je ostala bez ideolo{ke dr`ave (Had`i}, Sudbina partijske vojske,
99). Ovakve analize ne samo da su neta~ne i da na neoprostiv na~in
opravdavaju pona{anje JNA tokom devete decenije pro{log veka,
ve} zamagljuju izvore i polo`aj militarizma u Srbiji do dana dana-
{njeg. Ono {to Radinovi} i Had`i} maskiraju tezom o JNA kao vojsci
zasnovanoj na ideologiji jugo-socijalizma jeste postojanje jedne
mnogo dublje ideologije svojstvene vojsci bez obzira kojoj dr`avi
slu`i. Osnovne vrednosti ove militaristi~ke idelogije jesu samo-in-
teres i samo-odr`anje same vojske. JNA nije bila samo vojska jugo-
socijalizma, ve} jedna pre`derana, lenja, razma`ena i debelo privi-
legovana vojna klasa. U uslovima rata, ona se pretvorila u jednu ku-
kavi~ku i zlo~ina~ku armadu koja je pre svega gledala da za{titi se-
be i svoj opstanak, makar i po cenu `ivota sopstvenih regruta i re-
zervista, kao i civila koje je trebalo da {titi. U nekada{njoj Jugosla-
viji govorilo se da se federacija sastoji od sedam republika: {est te-
ritorijalnih, i jedne koja se prostire kroz celu zemlju, JNA. Njeni naj-
ve}i kriti~ari tokom devedestih ovu vojsku-dr`avu optu`ivali su da
jedino {to zna da radi jeste da se povla~i. Ali, uzmemo li militari-
sti~ku ideologiju u obzir, ta povla~enja poprimaju simboli~ko zna-
~enje osvajanja. Srbija je krajnji domet ovog negativnog pohoda.
Ona je logor u kome se ova kolona napokon u{an~ila, i iz koga nema
gde dalje. U me|uvremenu, vrhovne komande i {tabovi su pro{li
kroz bezbroj promena i preraspodela. Neki generali su zavr{ili i na
optu`eni~koj klupi u Hagu, a neki, kao Radinovi}, kao sudski ve{ta-
ci. To sve nikako ne zna~i i raskid sa ideolo{kim nasle|em te vojske.
U me|uvremenu ona se utopila u novu dr`avu i postala njen sastav-
ni deo. Kao kad zalutala osvaja~ka horda poslednji put podigne {a-
tor, jer dalje ne mo`e, i polako postane deo sredine u kojoj se na-
{la. Iz ovakvog srastanja „veruju}ih” i vojuju}ih Srba ra|a se nova
religija. Njeni pripadnici ispovedaju tu|e, a ne svoje grehe. Dverisprske su {apat i zveket iz te ispovedaonice
U LETO 2009, I DUGO PRE TOGA KAO I MESECI-
MA POTOM, REVIZIONISTI^KI DISKURS DVERISRPSKIH BIO JE UJEDNO I JEDINI DISKURS O
SREBRENICI U SRBIJI. OVO GLUVO DOBA SVE-
STI O SOPSTVENOJ PRO[LOSTI DVERI SRPSKEKORISTE DA PONOVE PREDAVANJE GEN. DR.
RADINOVI]A
CEMENTPi{e: Goran Cvetkovi}
MIZOGINI RO[TILJBranislav Nu{i}: Uje`, re`ija Cisana Muirisidze, Narodno pozori{te Leskovac
Imao sam za taj petak i poziv za premijeru u Zvezdara Teatru, davali su Sirote male hr~ke, ali
sam sre}no izbegao tu komediju apsurda iz neke zadimljene kancelarije, jednu banalnu ska-
sku dostojnu doma}ih TV serija, poznatog pisca istih, Gordana Mihi}a. Taj kalambur i kad je
bio napisan pre dvadesetak godina, nije vredeo ni{ta. Izbegao sam ga tako {to sam se oda-
zvao drugom pozivu i oti{ao da gledam Nu{i}ev komad Uje`. Znam, gledao sam vi{e puta tu
lakrdiju o nadobudnosti `enskog organizovanja u neku, kako bismo danas rekli NGO. Tu se Nu-
{i} svojski ispodsmevao savremenim Dru{tvima emancipovanih `ena da je verovatno cela ta-
da{nja ~ar{ija beogradska imala materijala za ogovaranja bar dva meseca. Jer komad je ostra-
{}eno omalova`avao poku{aje `enske emancipacije sa prave palana~ke ma~isti~ke pozicije,
koju je Nu{i} ovde {tedro zastupao.
Iako sam znao i domete i ciljeve tog slabog komada, hteo sam da ga vidim ponovo, ali pre svega za-
to {to je postavljen u Leskovcu i zato {to ga je re`irala Cisana Murisidze. Ko malo du`e pamti, se-
ti}e se da se u Leskovcu za~elo prvo komunisti~ko pozori{te: nisu se napla}ivale karte. To je bio
rezultat ideje Du{ana Mihajlovi}a, doktora pozori{nih nauka, koji je kao vrsni {ekspirolog u tom
pozori{tu promovisao ideju umetnosti-bez-para. Uz mnogo protivnika taj koncept je i propao, ali
Pi{e: Du{an Pr`ulj
POVRATAK PESNICE
Nesvakida{nji politi~ki ~in Dejana Stojadi-
novi}a vratio je simboliku pesnice u srpski
medijski prostor i pozvao nas da se zamisli-
mo nad ovim starim simbolom svih potla~e-
nih i obespravljenih. U centru Beograda je
zapucao Velju Ili}a na o~igled njegovih po-
liti~kih saradnika i prijatelja i na jedan ne-
verovatno ve{t na~in udario po politi~kom
obrazu Velje Ili}a i pesnicom-u-akciji po-
svedo~io da ovaj mo}ni politi~ki simbol i
dalje nastavlja da `ivi svoj medijski `ivot.
Odvojimo se ovde od brutalnosti ovog ~ina,
od stajanja na stranu ovoga ili onoga poli-
ti~kog subjekta, zaustavimo se na samoj
pesnici i poku{ajmo da shvatimo ozbilj-
nost ovog ~ina, ~ije sve posledice mo`da
ni sam akter nije mogao da nasluti. Na-
ravno ovaj nas ~in podse}a na skoro
izvedeni napad na Berluskonija,
ve{t i medijski genijalan ne samo
kao uspeo napad ve} i kao medijski
uspe{an, jer ne samo {to je medijski
bombasti~an ve} je i veliki medijski {a-
mar jednom medijskom magnatu.
Pesnica je skoro potpuno nestala iz srpskog
medijskog prostora nakon Otpora i njegove
uspe{ne medijsko-politi~ke prakse. Otpora-
{ka pesnica nije imala zna~enje pesnice kao
u slu~aju napada Dejana Stojadinovi}a, ve} je
svedo~ila simboli~ki i pozivala na jedinstvo
jednog naroda protiv iracionalne politi~ke
prakse tiranina. Tim simbolom ukra{eno je
pola Srbije, ~ak je u jednom trenutku bio
popularniji od mnogih drugih simbola prisut-
nih godinama u srpskoj javnosti. Pesnica sa-
ma po sebi je u stvari jedan forma-simbol,
koji su koristili i levi i desni radikalni politi~-
ki pokreti. To je simbol ujedinjene borbe,
simbol politi~kog jedinstva bez obzira na po-
liti~ki sadr`aj. Pesnica je javno dobro svake
politi~ke borbe koja samopouzdano stupa na
scenu. Simboli se naravno aktiviraju po po-
trebi i koriste sa razlogom u politi~koj borbi i
bivaju ~esto i zaboravljeni zbog slabe upotre-
be. To se desilo i sa pesnicom, koja se samo
sporadi~no pojavljivala u javnosti, sve dok
nije 5. februara zapucala lice jednog od vo-
de}ih srpskih politi~ara. Nasilje izazvano u
centru Beograda na predizbornoj kampanji
Nove Srbije svedo~i o tome da se kori{}enjem
pesnice na ovakav na~in nasilje mo`e udvoji-
ti i izazvati svojevrsni vi{ak nasilja, vi{ak ko-
jem se ne mo`e uzvratiti pesnicom, pa ni pe-
snicama. Ovo je medijsko zapucavanje, koje
ve{to konteksualno izvedeno sa svom tom
prisutnom politi~kom scenografijom jeste
neodbranjivo i mo`e se slobodno nazvati jed-
nim politi~ko-medijskim nokautom. Pesnica
u slu~aju Ili}-Stojadinovi} otvara novu fazu u
politi~kom `ivotu srpske pesnice kao veoma
bitnog politi~kog simbola. Efekti ovog ~ina su
vi{estruki. Neko }e na ovo gledati i kao na
proizvod novog politi~kog humora, ali i kao
na sredstvo kolektiva koji stoji iza ove pesni-
ce. Pesnica je zapo~ela novi `ivot samo zato
{to je posvedo~ila da
izaziva medijsku
{tetu i podsti~e
na raznorazna
t u m a ~ e n j a .
Ali ovo je
atak i na same
medije koji `e-
le sve da upa-
kuju u svoje
strogo kon-
s t r u i s a n e
agende. Pe-
snica koja
udara u li-
ce jednog
politi~ara
udara i u
samo oko
k a m e r e
zato {to se svojom ponovo ro|enom medij-
skom mo}i name}e oku kamere i skre}a po-
gled sa lica Velje Ili}a i nasilno ga usmerava
ka sebi. To svedo~i da je pesnica zadobila no-
vu medijsku mo} i da ostaje i dalje javno do-
bro kojim }e raspolagati neki novi politi~ki
subjekti i grupe, medijski pesnicom osve`ene
srpske politi~ke scene
III BETON BR. 90 DANAS, Utorak, 23. februar 2010.
pozori{te se odr`alo (gledao sam jednu njihovu dobru predstavu, Poru~nik sa Ini{mora, tako|e na
gostovanju u Beogradu).
Cisane Murisidze se se}am odavno. Kad je do{la u Beograd, ja sam jo{ bio student, odmah je po-
~ela da radi u Narodnom pozori{tu. Bilo mi je ~udno i tada i danas: kako i otkud tako iznenada i
na velika vrata. A predstave joj nisam gledao, nikad. I tada i kasnije, jako sam birao {ta }u gleda-
ti, pa me ni njena estetika ni izbor komada nikad nisu privla~ili. Ali, ona se proslavila i dobila va-
`ne nagrade: predstavom Narodnog pozori{ta u Beogradu, Kosovska hronika R. \ur|evi}a, u dra-
matizaciji @arka Komanina. Priznajem, ni tu predstavu nisam gledao, namerno. Ali znam da su je
gledali mnogi. To je bila predstava-zastava kojom su mahali svi oni iz kulturnih i umetni~kih kru-
gova, politi~ari i borci za prava ugro`enih Srba na Kosovu pred samu „Jogurt revoluciju“ i prome-
nu Ustava SFRJ. To je bila predstava srodna Golubnja~i Jovana Radulovi}a, izvedenoj u SNP-u u
Novom Sadu, u re`iji Dejana Mija~a. Od te predstave sam gledao samo prvu polovinu; za drugu ni-
sam imao stomak. U tom komadu otvara se jedna od prvih jama, a lobanje i kosti iz tih jama su na
parastosima po Hercegovini i Lici, nosane i prono{ene u nekim zakasnelim molebanima i zlokob-
nim podse}anjima na zlo~ine usta{a u tom kraju.
Te dve predstave, Kosovska hronika i Golubnja~a, uz bogat doprinos mnogih kulturnih radnika, bi-
le su kapisle za paljenje op{tih nacionalisti~kih strasti. I dugo nije bilo Cisane Murisidze, bar ne u
Narodnom pozori{tu u Beogradu. Mija~ je daleko antiratno odmakao od tada{njih svojih radova:
od Rodoljubaca do Nevinosti, Prevo|enja, kao i do Bernharda. Pisac Golubnja~e, doti~ni Radulovi},
nije se ostavio }orava posla, nego je napisao opet jedan lament (ka`u, potresan roman), sada o
posledicama onih akcija osvete koje je promovisao u Golubnja~i – roman o prisilnom preseljenju Sr-
ba iz te nekada{nje Republike Srpske Krajine. @arko Komanin je zamalo dobio NIN-ovu nagradu za
roman godine, a jedan od najvatrenijih potpaljiva~a bosanske vatre, Karad`i}ev zdu{ni podr`ava-
lac, Rajko Petrov Nogo, ponovo je dobio veliku pesni~ku nagradu. Nisam ~itao novonagra|ene pe-
sme, ali sam mu ~itao neke ranije za koje je tako|e nagra|ivan: to je bio ~ist luk i voda, ili ako ho-
}ete jeftini nacionalizam i koketiranje sa krvlju i tlom.
Kada sam video predstavu Cisane Murisidze Uje`, stav da je ki~ zlatna podloga nacionalisti~ke
umetnosti sasvim mi se potvrdio. Za{to je neko stavio to na repertoar Narodnog pozori{ta Lesko-
vac, to mi i mo`e biti jasno, jer imaju nekoliko va`nih glumica koje ne rade dovoljno i {ta }e: DomBernarde Albe im se ne igra, a Uje` je prava stvar! Prazno, dosadno, la`no, ki~erski – i jo{ treba da
bude sme{no. Na`alost, bilo je jadno i frivolno. Ni likova, ni fabule, ni odnosa, ni sukoba, ni dra-
me. Lo{a scenografija (prava provincijska), lo{i kostimi (pravi {najderski); mizanscen – takozva-
ni turski: akteri stoje u polukrugu a glavna glumica sedi u centru i pri~aju, pri~aju, pri~aju, pa ~ak
i zapevaju (lo{e i banalno).
Ne bih ni pisao o ovoj `alosnoj dogodov{tini da se ona nije odigrala u Narodnom pozori{tu u Beo-
gradu, na mestu gde je Cisana Muriusidze napravila karijeru u borbi za prava Srba na Kosovu. No-
va pojava onih istih aktera nacionalisti~ke euforije sa kraja osamdesetih pro{log veka pokazuje
da se i pojave ~iji su nosioci oni bili, jo{ jednom bude. Brinem se, jer sam dovoljno star i trezven
da znam na {ta }e to iza}i, pogotovo ako i politi~ari ponovo budu zdu{no udarali u nekada{nje ta-
lambase i budili zaspali narod
ARMATURAPi{e: Szerbhorváth György
VÁRADY, PRAVO, PRAVI^NOST I MORALBilo je nepravedno {to je Nema~ka morala da pla-
ti danak posle I svetskog rata, jer je to doticalo i
manjine koje su `ivele na njenoj teritoriji. Bilo je
nepravedno {to je morala da pla}a i posle II svet-
skog rata. Pa i to {to je zbog Holokausta morala
da obe{te}uje Jevreje, jer je to doticalo i
d`ep malobrojnih Jevreja koji su osta-
li na njenoj teritoriji! Ili bar tako treba
da misli Tibor Várady, ako je kon-
sekventan u svojoj logici ko-
ju ve} godinama prati.
Poslednji put je 23. ja-
nuara u dnevnom
listu Magyar Szóizlo`io da se
Srbija ne
sme kazni-
ti, tj. da je
H r v a t s k a
uzalud tu`i, jer
bi eventualna
kazna pogodila i
vojvo|anske Ma-
|are. A iz toga sle-
di da srpska dr`ava
– makar se u njeno
ime i ~inili zlo~ini –
nikad ne mo`e biti
pozvana na odgovor-
nost, jer na njenoj teri-
toriji `ive manjine (i deca,
doda}u ja). A prate}i ovaj
„na~in razmi{ljanja“ sti`emo do
toga da na kraju krajeva svaka
dr`ava mo`e od sad neka`njeno
da ~ini svireposti, koje god ho}e,
jer ne znamo ni za jednu dr`avu
na svetu koja nema manjine – i
ne samo etni~ke ili verske manji-
ne, nego na primer i manjinu ne-
istomi{ljenika, ili manjinu bes-
pomo}ne dece i staraca.
Nemojmo se ~uditi {to profesor
prava svetskog glasa, koga su na-
zivali i sivom eminencijom Saveza vojvo|anskih
Ma|ara, tako razmi{lja. S jedne strane, pravniku
je u materijalnom interesu da se svaki proces odu-
`i koliko god mo`e (nisam na{ao javne podatke o
tome koliko stru~njaci srpke dr`ave dobijaju da je
brane u Hagu i drugde). S druge strane, Tibor
Várady je uvek razmi{ljao pragmati~no. Zanima
ga, navodno, istina, ali pravi~nost – te{ko. Bio je
pragmati~an i kada je postao ministar pravde u
Pani}evoj vladi, koja je na kraju slu`ila samo kao
Milo{evi}eva marioneta, ali pragmati~nost je po-
kazao ve} u vreme socijalizma. Treba samo pro~i-
tati njegove spise objavljene za vreme jednopar-
tijskog re`ima: Várady nikad nema problem sa re-
`imom ako je on pravno u redu, kompaktan, za
njega je svaki re`im dobar, dok unutar re`ima tre-
ba lavirati i ~initi kompromise. Dovoditi u pitanje
pravi~nost i moralnost nekog re`ima, to nije za-
datak pravnika. To je posao filozofa, intelektua-
laca, jednog potpuno nepotrebnog sloja.
Nemam prava da dovodim u pitanje Váradyjevu
stru~nost. Ali malo je sumnjivo da mu je za vreme
socijalizma valjao socijalizam. Jo{ 1988, kada je
re`im ve} uveliko pucao, on je re{enje video u
ozbiljnom poimanju samoupravljanja (tj. socija-
lizma koji je trasirao Tito). Potom se, u dresu UJ-
DI-a, na{ao u parlamentu, a zatim i u ministarskoj
fotelji ({ta se ta~no desilo s njim tada, pa i 1992,
sazna}emo kad se budu otvorile arhive; svakako
ne za na{ih ̀ ivota). Tada jo{ nisu kamenovali one
Ma|are koji se nisu kandidovali u partiji sa ma|ar-
skim prefiksom – a gle, otkad Várady ne zastupa
srpsku partiju, to je sve vi{e mogu}e. Pogotovo
{to se nakon nekoliko godina on sam pojavio na
strani Józsefa Kasze, kao stru~njak SVM-a. Zatim
je u Hagu zastupao nacionalisti~ku vladu Ko{tu-
nice – pardon, srpsku dr`avu - tako|e sa ciljem da
se izbegne ka`njavanje Srbije, {tavi{e, da se ne bi
proglasila odgovornom, jer bi u tom slu~aju bili
ka`njeni i vojvo|anski Ma|ari, dok bi bosanski Sr-
bi dobro pro{li. Posle Ko{tunice, usledilo je zastu-
panje Tadi}eve Srbije, koja je, je li, generalno ne-
vina kao jagnje. Várady se, izgleda, kao ministar
pravde 1992. nije sreo sa ~injenicom da je ne tako
davno, jugoslovenska dr`ava dr`ala hrvatske gra-
|ane kao taoce na nekoliko kilometara od njego-
vog voljenog Zrenjanina, u {talama, i bolelo ju je
dupe za me|unarodno pravo.
Ali ove proste ~injenice mogu se tuma~iti i ova-
ko i onako. Profesionalnost, profesionalnost
pre svega (a profesionalac nikad ne radi za d`a-
be, zato je profesionalac). A pravi~nost? Ili bar
moralna nadoknada? To nije u vidokrugu jed-
nog profesionalca.
Nemojmo se onda ~uditi da se ista ta srpska dr-
`ava nikada ne}e izviniti {to je koristila vojvo-
|anske Ma|are kao topovsko meso, vode}i ih na
hrvatski front sa neupotrebljivim oru`jem. Srp-
ska dr`ava se ne}e izviniti porodici mog druga
iz razreda (a kamoli pla}ati od{tetu), koji je pao
kod Dubrovnika 11. juna 1992. Tri dana kasnije,
Várady je postao ministar i pretpostavljam da
nije razmi{ljao o tome da li srpska (jugosloven-
ska) dr`ava snosi ikakvu odgovornosti za ovu
besmislenu smrt vojnika, ili ne daj bo`e, da li
treba da se izvini, da pru`i materijanu pomo}.
Vojvo|anski Ma|ari su deo srpske dr`ave, i na {ta
bi to li~ilo da jedan vojvo|anski Ma|ar preuzme od-
govornost za smrt jednog vojvo|anskog Ma|ara
Prevela: Kristina Rac
VREME SMRTI I RAZONODElirika utokePi{e: Predrag Luci}
REZOLUCIJA O SREBRENICI(iz pesmarice Dragana Todorovi}a)
BL
OK
BR
. V
Ko
smop
lovc
i: Eu
ro
SAVI], Du{an (Dule) (Ub, 1.7.1955). Penzionisani fudbaler. An|eo Prve i pop-ikona
Druge Srbije. Sportski funkcioner i ~lan UO RTS-a. Fudbalsku karijeru je po~eo u zavi-
~ajnom Jedinstvu Ub. Po prelasku u Crvenu zvezdu 1972, postao je proslavljeni golge-
ter. Istorijski trenutak koji je Duleta Savi}a vinuo u „besmrtnike“ bila je utakmica pro-
tiv Arsenala na „Hajberiju“ u decembru 1978, kada je Savi} „naleteo“ na loptu i posti-
gao zgoditak kojim je Crvenu zvezdu uveo u njeno prvo evropsko finale. Ovaj gol je UE-
FA proglasila najboljim u toj sezoni. Ni sam Dule Savi} nije bio svestan {ta je tog tre-
nutka uradio i njegovo osve{}ivanje }e potrajati prili~no dugo – nekoliko decenija.
Najpre mu je neko javio da je njegov gol u{ao u engleski ud`benik Taktika i tehnika fud-bala, u kome je okarakterisan kao „primer izvo|enja poluvoleja“. Duletu je, normal-
no, bilo drago zbog toga. Karijeru je nastavio u Francuskoj, gde je dobio i francusko dr-
`avljanstvo. Mo`da bi se}anje na uspehe ovog fudbalera ostalo zabele`eno samo u
sportskim enciklopedijama da tokom devedesetih godina nije kreirana pop-ikona zva-
na „Dule Savi}“ u srpskoj kulturi. Za to nije odgovoran sam Dule Savi}, to ga je napro-
sto zadesilo. Sa ekspanzijom nacionalizma, te neprikosnovenim udelom navija~a u me-
|uetni~kim sukobima na tlu biv{e Jugoslavije, Crvena zvezda i njeni navija~i – Delije,
dobili su obo`en status u javnosti. Jedno ime je, me|utim, izdvojeno kao simbol pobe-
de nad Zapadom. Ime Du{ana Savi}a. Glavni kreator mita o „Duletu Savi}u“ bio je re-
`iser Sr|an Dragojevi} koji je, sasvim u skladu sa matricama srpske kulture pod Milo-
{evi}em, povezao ime proslavljenog fudbalera sa seksualnim ~inom. Tako njegovi juna-
ci u Ranama (1998) tokom svoje seksualne inicijacije skandiraju upravo ime Duleta Sa-
vi}a. Prelazak iz stanja rane mladosti i neodre|ene polnosti u mu{ki patrijarhalni kôd,
obele`en nasiljem, krvlju i tlom, izveden je preko simboli~kog transfera koji je na ekra-
nu nazvan „Dule Savi}“. Realni Dule Savi} s tim nije imao nikakve veze {to }e se kasni-
je pokazati u ~itavom nizu gostovanja ovog „zbunjenog“ penzionera u emisijama kao
{to su „Utisak nedelje“, „Klju~“, „Da, mo`da, ne“ itd. Ono {to je realni Dule Savi} go-
vorio u tim emisijama bio je samo lo{e usvojen diskurs memorandumske Srbije, ali Sa-
vi} je uporno nastojao da i u realnom `ivotu podr`i kreiranu sliku patrijarhalnog ~uva-ra prelaza, tj. simboli~kog transfera pod njegovim imenom. To nije bila nimalo laka
uloga. Me|utim, zamajac koji su pokrenule Rane, ali rudimentarno jo{ Lepa sela, lepogore dve godine ranije, nastavio je da usavr{ava sliku simboli~kog transfera pod ime-
nom „D.S.“. Peva~ i zabavlja~ Inspektor Bla`a je 1999. snimio pesmu „Dule Savi}“ u
kojoj je eksplicitno pojasnio prirodu tog transfera: Znam da je frajer / biv{i fudbaler /da dr`i kafi} i restoran~i}/ i da ga me}e ko Dule Savi}...! Posle pada Milo{evi}a usledile
su Munje Ra{e Andri}a, koji je poku{ao da, uvo|enjem realnog Duleta Savi}a na film,
spoji simboli~ku sliku sa prototipom, {to je ispalo prili~no nespretno, kao i samo pod-
se}anje zbog ~ega je taj ~ovek toliko va`an beogradskoj urbanoj ekipi. Dule Savi} je os-
tao to {to je i bio, fudbaler-penzioner koji bi se mnogo bolje snalazio u nekom resto-
ran~i}u na Ubu nego u nacionalisti~kom d`et-setu, me|u kojima on neuspe{no glumi
„sebe“. Tragikomi~ne su slike kada Dule Savi} u pomenutim TV emisijama govori o kul-
turnoj ba{tini, istoriji, problemima modernizacije, edukaciji mladih, civilnom slu`e-
nju vojske i paradi ponosa. No sasvim je tragi~na slika srpske javnosti koja od takvog
~oveka tra`i odgovor na svoje goru}e probleme
BETON BR. 90 DANAS, Utorak, 23. februar 2010.
BULEVAR ZVEZDAPi{e: Redakcija Betona
SAVI], DU[AN (DULE)
IV
Sve se lepo vidi.
I kad ih na{i teraju iz kamiona.
I kad Muje zalegnu uz cestu,
Sve se lepo vidi.
Stoput smo gledali.
I svaki put se upi{avali od smeha
Kad do|e red da onaj na{ Medi}
Onom malom Muji {to nikad nije prco
Ka`e:
I ne}e{!
Sve se lepo vidi.
I kad ih na{i odvedu na kokanje.
I kad to krene.
Majstor Bugar sve snimio,
Bez da mu ruka zadrhti.
Dvaput mu rikavala baterija,
Al’ on opet sve usliko.
Nema da fali.
Sve se lepo vidi.
I koji }e nam onda kurac
Nova rezolucija?
[ta fali ovoj
Od hiljadu i ne{to
Puta sedamsto i ne{to
Piksela?
Ako je ta~no da je novac prljav, Artemija su zaista oma|ijale ne~iste sile.
Tomislav Markovi}
ETONJERKA POLUMESECAB